Friedrich Nietzsche o odgoju i obrazovanju

Nietzsche u
gimnaziji Pforta
(blizu Naumburga)
Lijevo: Nietzsche u
dvadeset oj godini (1864)

Nakon mature upisuje
klasinu filologiju i
teologiju, koju naputa
idude godine.


1869. imenovan za
izvanrednog profesora
klasine filologije u
Baselu, bez prethodne
promocije i habilitacije.
1870. stjee doktorsku
diplomu bez ikakvog
ispita i obrane, samo na
temelju radova.
1870. dragovoljac u prusko-
francuskom ratu (bolniar)
Prijateljstvo s
opernim
skladateljem
Richardom
Wagnerom na
vrhuncu je kada mu
Nietzsche posveduje
svoju knjigu Roenje
tragedije (1872)
1878. prekid
prijateljstva s
Wagnerom

1879.
umirovljen
zbog bolesti
Lou Salom, Paul Re i
Friedrich Nietzsche, 1882.
Lou Salom,
Nietzscheova
nesuena ljubav
(lijevo)

Nietzscheova
sestra: Elizabeth
Frster-Nietzsche
(desno)
1889.-1900.
Posljednje razdoblje
ivota Nietzsche
provodi bolestan, u
katatoninom stanju
Elizabeth Frster-Nietzsche i Adolf Hitler (iskrivljavanje
Nietzscheove filozofije u ideoloke svrhe Tredeg Reicha)
Nietzsche kasnije faze
Tako je govorio Zaratustra (1883-5)
Volja za moi (1886)
Nietzscheova eksplicitna filozofija odgoja nastaje rano
(1871-1874), u vrijeme profesure u Baselu, kada se zbog
prirode svojeg posla suoava s ogranienjima i kontrolom
sveuilinog rada, kao i s rastudom ulogom drave u
definiranju kulturno-obrazovnih prioriteta

Svoju kritiku filozofiju odgoja Nietzsche poinje izlagati
1872., u pet baselskih predavanja posvedenih zajednikoj temi
O bududnosti naih obrazovnih ustanova.

Filozofiju odgoja produbljuje u tredem Nesuvremenom
razmatranju, u eseju Schopenhauer kao odgajatelj (1874). I
drugo Nesuvremeno razmatranje, naslovljeno O koristi i teti
historije za ivot (1874) proeto je bliskim temama.
Rano tovanje Schopenhauera oznaava Nietzscheov poziv na
snaenje kulture putem promicanja individualne izvrsnosti
(kult genija)

Preduvjet revitalizacije kulture je kritika pomodne masovne
kulture i njene komercijalne logike koja zahvada i
obrazovanje. Takoer, i kritika nastojanja da znanost preuzme
kontrolu nad filozofijom i instrumentalizira kulturu u cjelini.

Kritizirajudi ideju znanstvenog progresa i beivotne
akademske oblike znanja koji su sami sebi svrha, Nietzsche
afirmira Schopenhauerovu filozofiju ivota, slavedi umjetnost
i glazbu kao uvjet radosne i stvaralake egzistencije

(Znanost je) hladna i suha, nema ljubavi i nita ne zna o duboku
osjedaju nedovoljnosti i enje. Samoj sebi korisna je upravo onoliko
koliko je svojim slugama tetna...







U vremenu kada akademsku filozofiju obiljeava
konformizam i pedanterija, Schopenhauer predstavlja
potenje i originalnost. Oduevljenje koje takav odgajatelj
izaziva Nietzsche opisuje kao

astan, otar, dobroduan razgovor sa sluateljem koji slua s
ljubavlju Snaan osjedaj govornikova zadovoljstva obuzima nas s
prvim tonom njegova glasa, ini nam se kao da ulazimo u umu s
visokim drvedem, duboko diemo i odjednom se opet dobro
osjedamo. Tu je svagda isti okrepljujudi zrak, tako osjedamo. Tu je
neka nedostina prostodunost i prirodnost kakvu imaju ljudi koji
su kod kude u sebi samima te su gospodari u jednoj veoma bogatoj
kudi, nasuprot piscima koji se najvie dive sebi samima ako su
jednom bili duhoviti i ije izlaganje zahvaljujudi tomu dobija neto
uzrujano i protuprirodno.
S
C
H
O
P
E
N
H
A
U
E
R

A
R
T
H
U
R

Izraz koji Nietzsche koristi za Schopenhauera Erzieher
(odgajatelj), a ne Lehrer (nastavnik) nosi u sebi ideju
izazova, provokacije, poticanja, inspiracije i drugih naina
na koje primjer moe djelovati

Nietzsche istie dvije maksime uspjenog odgajatelja: s
jedne strane, on treba prepoznati i razviti osobite uenikove
snage, a na drugoj izvudi i njegovati razliite aspekte na
skladan nain:

Onaj filozof-odgajatelj o kojem sam matao, vjerojatno, ne
bi otkrio samo centralnu silu, nego bi takoer umio sprijeiti
njeno ruilako djelovanje na druge sile; zadatak odgajanja
bio bi da preobrazi itavog ovjeka u ivi i pokretni sunev
planetarni sustav i da otkrije zakon njegove vie mehanike.





Schopenhauer je i metafora Nietzscheova samoodgoja, te
je utoliko njegov opis Schopenhauera utemeljen na
autopercepciji, to i sam Nietzsche naknadno priznaje:

"Sada kada iz nekakve daljine gledam unatrag na ona stanja o
kojima svjedoe ti spisi, ne bih htio zanijekati da oni u osnovi
govore samo o meni... u Schopenhaueru kao odgajatelju'
zapisana je moja najunutarnjija povijest, moje bivanje. Prije
svega, moj zavjet! ... to ja danas jesam, gdje ja danas jesam oh,
kako jo daleko bijah tada odavde! No, vidio sam kopno, ni
trena se nisam varao o putu, moru, pogibelji i uspjehu! ...
[p]riznajem da tu do rijei zapravo ne dolazi 'Schopenhauer kao
odgajatelj' nego njegova suprotnost, 'Nietzsche kao odgajatelj.
(Ecce homo)

Loa je nagrada za uitelja ako svatko ostaje uvijek tek uenikom
njegovim. A i zato ne bi trgali lide s moga vijenca? Vi me tujete; ali
to de biti ako se tovanje vae jednog dana prevrne i padne? Trebate
se uvati, da vas ne udari i ne ubije podignuti kip.
(Tako je govorio Zaratustra)

Iako je Nietzsche jednom kasnije opisao sebe kao Schopenhauerovu
suprotnost, ovaj je na njega izvrio trajni utjecaj naroito svojim
slobodnim filozofskim stilom kojim se suprotstavljao ogranienjima
tradicije, drutva i vremena

Obzirom na usamljenost i duboku depresiju koju izaziva suvremena
egzistencija liena vrijednosti, Schopenhauer je Nietzscheu pokazao i
lijek u mogudnosti stvaralake preobrazbe duha. Vedrina koja
proizlazi iz hrabrosti i snage, visoko vrednovanje zdravlja i tijela,
prirodnog instinkta, ideja pomirbe uma i tijela sve su to motivi koji
i ubudude prate Nietzscheove tekstove, osobito u Zaratustri.


O tri preobraaja
to je teko? tako pita duh voljan nositi, i to pitajudi pada na koljena, kao
deva, i eli da ga dobro natovare... kao to natovarena deva hita u
pustinju, tako hita on u svoju pustinju.
A u najusamljenijoj pustinji dogaa se drugi preobraaj: tu lavom postaje
duh, slobodu eli dograbiti kao plijen, i biti gospodarem u svojoj roenoj
pustinji eli se boriti za pobjedu s velikim zmajem Brado moja, emu je
potreban lav u duhu? Zato nije dovoljna teretna ivotinja, koja se odrie
svega a puna je strahopotovanja? Stvarati nove vrijednosti to ne moe
jo ni lav: ali stvoriti sebi slobodu za novo stvaranje to moe snaga
lavova. Da bi stvorio sebi slobodu i jedno sveto Ne i pred dunodu: za to
je, brado moja, potreban lav. Prisvajati sebi pravo na nove vrijednosti to
je najstranije prisvajanje za duh voljan nositi i duh bogobojaljivi
Ali recite mi, brado moja, to je to jo to moe dijete a to ni lav nije
mogao? Zato mora grabedi lav pretvoriti se jo i u dijete? Nevinost je
dijete i zaborav, jedno poinjanje snova, jedna igra, jedan toak koji se iz
sebe kotrlja, jedan prvi pokret, jedno sveto Da. Da, za igru stvaranja
brado moja, potrebno je jedno sveto Da
(Tako je govorio Zaratustra)
Na Nietzscheov prikaz tri preobrazbe duha utjecao je
Friedrich Schiller, koji u pismima O estetskom odgoju
ovjeka razlikuje tri ljudska stupnja:

1.stanje nude (Notstaat) ili nagona u kojemu ovjekom
upravljaju strasti, pokrede ga materija

2. stanje uma (Vernunftstaat) u kojemu ovjek uspijeva
savladati strasti, ali tako da stvara apsolutne principe kao
tabue

3. djetinje, nevino stanje kojim vlada nagon za igrom
(Spieltrieb); to je stanje u kojem strasti nisu odijeljene od
razuma. Ono oslobaa ovjeka, a moe se dosegnuti jedino
u umjetnosti. Za Schillera je umjetnost oblik igre.
Osnovna Nietzscheova ideja o odgoju sadrana je u stavu da
ljudska bida trebaju postajati tako to de u potpunosti razviti
svoje intelektualne i stvaralake sposobnosti, umjesto da ih
se izvana oblikuje prema nekom unaprijed odreenom ishodu:

Ako veliki mislioc prezire ljude, onda on prezire njihovu
lijenost, jer zbog nje izgledaju kao tvornika roba, kao
ravnoduna bida nedostojna razgovora i pouke. ovjek, koji ne
eli pripadati masi, trebalo bi da samo prestane biti inertan
prema samom sebi; neka slijedi glas svoje savjesti, koja mu
govori: Budi ono to jesi! Sve ono to sada ini, misli i emu
tei to sve nisi ti Svaka mlada dua uje ovaj zov i danju i
nodu, i pri tom ustreperi

Kritiki preispitujudi nain na koji postajemo ono to jesmo,
Nietzsche otkriva ljudski ivot kao sloeni razvoj i stvaralaki
pothvat, ukazujudi pritom na viedimenzionalnost identiteta
koji nastaje u interakciji s drutvenim i kulturnim miljeom

Iako se Nietzscheova djela mogu doivjeti kao svojevrsne ode
individualizmu, nije rije o nekom stabilnom, esencijalnom
jastvu. Prije je rije o pozivu da se iz polugotovog proizvoda koji
majka i uitelji alju u svijet stvori umjetniko djelo koje
autoplastiki stvara samo sebe. (P. Sloterdijk)

Nietzscheov estetiki svjetonazor predstavlja reakciju na
dinamizam modernog svijeta u kojem su odgajatelji i uitelji
suoeni s nemogunodu da do kraja odgoje pojedinca (tj. da s
njime izau na kraj). Dakle, Nietzsche je najavio ideje
cjeloivotnog obrazovanja i drutva koje ui.
Nietzsche ukazuje na to da aktualna kultura mora otkriti sustav
odgoja i samoodgajanja koji bi bio u stanju proizvesti dovoljno
velik broj individua sposobnih za globalni svijet. Bez takve
revolucije u samoodgajanju i samouzgajanju aktualno
ovjeanstvo nema anse rijeiti probleme koji mu se pojavljuju.
(P. Sloterdijk)

Doprinos koji mogu pruiti odgajatelji i uitelji je bitno sljededi:

Tvoji istinski odgajatelji i uitelji otkride ti to je pravi smisao i
pratemelj tvog bida: neto to se ne moe nikako odgojiti niti pouavati,
ali u svakom sluaju neto to se teko moe otkriti vezano, paralizirano;
tvoji odgajatelji mogu biti tvoji oslobodioci. I u tome je tajna svakog
obrazovanja: ono nam ne daje umjetne udove, votane nosove, oi s
naoalama; naprotiv, ono to bi takvi darovi mogli pruiti samo je
karikatura odgoja. Odgajanje je, pak, oslobaanje, odstranjivanje, svih
korova, otpadaka, crva, koji ele povrijediti njene klice biljaka ono
je usavravanje prirode
Nietzscheova filozofija odgoja utemeljena je na viziji
cjelovitog ljudskog ivota (to ukljuuje i njegov
neracionalni, tzv. dionizijski aspekt), no ujedno pokazuje
veliki interes za jaanje kulture koja je preduvjet uzdizanja
ljudske prirode.


Nuno su potrebni uzori koji zasluuju divljenje i
oponaanje. Nietzsche istie ideale sveca, umjetnika i
filozofa kao metafore sposobnosti i hrabrosti da se
prevladaju ogranienja koje nam zadaju drutveni okviri.


Za kulturu je presudno da omogudi i ohrabri individualne
razlike; u prvom redu pojavu velikih pojedinaca (genija)
koje treba zatiti od egalitarnog utapanja u masi.
Svjestan opasnosti postavljanja nedostinog ideala,
Nietzsche nastoji vlastitim primjerom pokazati kako djeluje
schopenhauerovski ideal. Stoga naglaava:

[n]ove dunosti nisu dunosti nekog osamljenika. Naprotiv, s
njima ovjek pripada modnoj zajednici, dodue takvoj koja se na
okupu ne odrava izvanjskim formulama i zakonima, nego jednom
temeljnom misli. To je temeljna misao kulture, ukoliko ona
svakome od nas zna postaviti jednu zadadu: da u nama i izvan
nas potie raanje filozofa, umjetnika i sveca, te da na taj nain
radi na dovrenju prirode. Jer kao to je prirodi potreban filozof,
tako joj je potreban i umjetnik za jednu metafiziku svrhu, naime
za njezino vlastito prosvjetljenje o sebi samoj dakle, za njezinu
samospoznaju.

Gdje demo, zapravo nadi za sve nas, uene i neuene,
ugledne i obine ljude, moralne uzore i slavne linosti meu
naim suvremenicima, vidljivo utjelovljenje sveg stvaralakog
morala naeg vremena? Kuda se, zapravo, dalo svako
razmiljanje o pitanjima morala, koje je, pak, u svim
vremenima zanimalo svako plemenito drutvo? Takvih
znamenitih linosti vie nema, niti razmiljanja takve vrste;
faktiki, mi ivimo od naslijeenog kapitala morala koji su
akumulirali nai preci, i koji mi ne umijemo da uvedavamo, ved
samo troimo Time se i objanjava to nae kole i nastavnici
jednostavno ignoriraju moralni odgoj, ili se zadovoljavaju
formalnostima; i sama rije vrlina, a o emu uitelj i uenik ne
misle vie nita, predstavlja staromodnu rije kojoj se
podsmjehuju, a ako se ne podsmjehuju, onda se pretvaraju.
Nikad odgajatelji morala nisu bili tako potrebni kao sada, i nikad
nije bilo tako malo vjerojatno nadi ih: za vrijeme velikih epidemija,
kada su lijenici nuniji od svega, oni se uvijek izlau najvedim
opasnostima. Jer, gdje su lijenici suvremenog ovjeanstva koji bi
i sami stajali tako vrsto i zdravo na svojim nogama, da bi jo mogli
biti u stanju da pomau drugima i da ih vode? Na najboljim
osobama naeg vremena lei neka tama i turobnost, vjeno
nezadovoljstvo borbom izmeu licemjerja i estitosti, koja se
rasplamsava u njihovim grudima, nemirno nepovjerenje u same
sebe to ih ini potpuno nesposobnim da budu voe i
odgajatelji drugih. Dakle, predavao sam se stvarno fantastinim
nadama kada sam matao da du za odgajatelja nadi pravog
filozofa koji bi me oslobodio od nesavrenosti mog vremena i koji
bi me nauio, da budem jednostavan i estit u miljenju i ivotu,
dakle, da budem nesuvremen
Za ispravan razvoj odgoja i obrazovanja nuna je njihova
neovisnost o dravnoj kontroli, kao i sloboda od uskih
kriterija znanstvenog znanja (scijentizma) i ekonomske
racionalnosti.


Intelektualna neovisnost zahtijeva buntovan duh koji je
voljan oduprijeti se i osakadujudim utjecajima tradicije i
obiaja; koji se zna suoiti s nevoljama na astan i vedar nain.

Kako bi slijedili tu teku, individualnu stazu, a u isto vrijeme
doprinosili izgradnji snane kulture, potrebno je disciplinirano
posvetiti panju razvoju komunikacijskih sposobnosti da
nauimo istinski misliti, govoriti i pisati. Nadasve poradi
ostvarenja tih ciljeva mi trebamo odgajatelje.





Nietzsche svojom kritikom komercijalizacije kulture anticipira
kritiku instrumentalne racionalnosti i ekonomskog racionalizma
trine ekonomije. U zavodljivoj logici koja je inherentna
komercijalnom shvadanju obrazovanja uoava shvadanje o
"kurentnoj vrijednosti ljudskog ivota:

to je mogude vie spoznaje i obrazovanja, stoga to je
mogude vie potreba, stoga to je mogude vie proizvodnje,
stoga to je mogude vie dobiti i srede. Tako glasi ta
zavodljiva formula. Obrazovanje bi njegove pristae
definirale kao uvid kojim ovjek u potrebama i njihovu
zadovoljenju postaje skroz naskroz suvremen, ali kojim se
istodobno najbolje raspolae svim sredstvima i putovima za
to lake stjecanje novca... brzo obrazovanje, da bi ovjek to
prije postao bidem koje zarauje novac

Obzirom da sve postojede ustanove sudjeluju u
proizvodnji kurentnosti prije negoli proizvodnji kulture,
Nietzsche istie potrebu za novom vrstom ustanova koje
de biti usredotoene na kulturu. Pritom ne porie potrebu
za tehnikim i trgovakim obrazovanjem, no svejedno se
zauzima za obrazovanje onih s viim aspiracijama.

Posebno naglaava da drava ne smije biti glavni
pokrovitelj kulture i da ne smije preuzeti vodstvo u bilo
kojem projektu koji bi tvrdio kako predstavlja istinsko
obrazovanje. Naime, dravna intervencija u podruje
kulture i obrazovanja podrazumijeva njihovo ograniavanje i
prilagodbu onome to je korisno dravi, s pogubnim
posljedicama za sve to ne slui postojedim ustanovama,
odnosno rastu drave.
No, iako je uzviena sudbina namijenjena samo uskoj eliti
genija, Nietzsche zagovara masovnu predanost projektu
kulture kada govori o pravoj tajni obrazovanja:

bezbroj ljudi bori se da ga steknu, rade na njemu, prividno u
svojem vlastitom interesu, ali u osnovi samo da bi omogudili pravu
obrazovanost samo jednog malog broja njih.
(O bududnosti naih obrazovnih ustanova, Prvo predavanje)


Nietzsche ipak ne eli razoriti postojede ustanove niti umanjiti
ulogu kojoj one slue discipliniranom vjebom

Ne govorite o nadarenosti, roeni talenti! Mogu se navesti
veliki ljudi svih vrsta koji su bili vrlo malo nadareni.
(Ljudsko, odvie ljudsko)


Nikako ne vidim kako to ovjek moe nadoknaditi, ako je propustio na
vrijeme pohaati koju dobru kolu. Takav ovjek ne zna sebe, on ide kroz
ivot bez da zna kako; slab miid pokazuje se na svakom koraku. Katkad je
ivot tako milostiv da prui priliku ovjeku da nadoknadi tu strogu kolu ...
Najpoeljnija je stvar u svakom sluaju stroga disciplina u pravi as pod
svim okolnostima, odnosno u doba kada smo jo ponosni to se od nas
puno zahtijeva. Jer to razlikuje strogu kolu kao dobru kolu od svake
druge: to se u njoj puno zahtijeva; to se strogo zahtjeva, to se ono to
je dobro i izvrsno ak zahtjeva kao neto normalno; to je pohvala rijetka,
to je popustljivost nepoznata; to je prijekor otar, stvaran, bez obzira na
dar i podrijetlo. Ista disciplina ini dobrim i vojnika i znanstvenika; i kad
se izbliza pogleda, onda se vidi da nema pravoga naunika koji ne nosi u
sebi instinkte pravoga vojnika. Modi zapovijedati i modi sluati ponosito;
stajati u frontu, ali biti uvijek spreman i za komandiranje; vie voljeti
opasnost od udobnosti; ne mjeriti trgovakom vagom to je doputeno, a
to nije doputeno; biti vedi neprijatelj sitniarstvu, prepredenosti,
parazitstvu negoli zlu. emu se ovjek ui u strogoj koli? Sluanju i
zapovijedanju. (Nietzsche, Volja za modi)
Svaki ovjek obino nalazi u sebi granice, kako nekoj svojoj
darovitosti, tako i moralnoj volji, to ga ispunjava tugom i
melankolijom; i ako ga osjedaj vlastite grenosti vue prema
svjetlosti, onda de on, kao intelektualno bide nositi u sebi
duboku tenju prema vlastitom geniju. U tome je korijen
svake prave kulture
Tamo gdje sredemo nadarenost bez te udnje, u krugu
znanstvenika, ili kod takozvanih obrazovanih ljudi, pri svom
svojem duhovnom bogatstvu ne pospjeuju, ved sprjeavaju
razvoj nove kulture i stvaranje genija, to jest cilj svake
kulture. To je stanje okamenjenosti, koje je po svojoj
vrijednosti jednako onoj uobiajenoj, hladnoj i samodovoljnoj
vrlini koja je najudaljenija od prave svetosti, i dri se po strani
od nje.
Jezik kao kulturni medij ima ulogu oslobaanja od ogranienja
mode i prolaznih konvencija. Stoga Nietzsche kritizira kideni stil
knjievnika i eleganciju novinara kao neprikladne bududi su
puke "sluge trenutka" za kulturnu ulogu vodstva kojoj ovi tee.

U jednom od svojih posljednjih djela Nietzsche navodi tri
osnovna zadatka zbog kojih su potrebni odgajatelji:

Treba se nauiti gledati, treba se nauiti misliti, treba se nauiti
govoriti i pisati: u svo ovo troje cilj je otmjena kultura.
(Sumrak idola)

U sluaju gledanja, rije je o odgoju za strpljivo i odgovorno
reagiranje na nove podraaje.

U sluaju miljenja Nietzsche pravi usporedbu s uenjem plesa za
to su potrebne lake noge za okretno umijede plesa s
rijeima i pojmovima, osjetljivo za nijanse.

U nastavku slijede neke od brojnih
Nietzscheovih misli o odgoju i obrazovanju:



to se sve ne podrazumijeva, ak i kod naih najuglednijih i
najupudenijih ljudi, pod imenom domadih uitelja; kakvo sve
arenilo upljih glava i zastarjelih ustanova ne nailazi na
odobravanje dobivajudi visoki naziv gimnazije; ta sve nas ne
zadovoljava kao najvia obrazovna ustanova, sveuilite
kakve voe i kakve institucije, u usporedbi s teinom zadatka,
odgajaju ovjeka da bude ovjek! ...
Bavljenje znanodu, kad se ono ne rukovodi niti ograniava
nekim viim principom odgajanja, nego se sve vie oslobaa
prema osnovnom naelu to vie, to bolje, nesumnjivo je za
znanstvenike isto toliko tetno koliko i ekonomski princip
laisser faire za moral itavih naroda. Tko jo zna da je
odgajanje znanstvenika upravo najtei problem?
(Schopenhauer kao odgajatelj)

itav na moderan svijet nipoto ne izgleda tako vrst i trajan da bi
se i pojmu njegove kulture mogla proredi vjeita trajnost. ak se
mora smatrati vjerojatnim da de u sljededem tisudljedu dodi do
nekoliko novih dosjetki, zbog kojih bi se svakome tko sad ivi jednom
mogla didi kosa na glavi Potrebno je jedno dodue posve
neuobiajeno razmiljanje da bi se pogled jednom odvratio od
sadanjih odgojnih ustanova i da bi se pogledalo sasvim razliite i
drukije institucije, koje de moda ved drugi ili tredi narataj nadi
nunima. Dok se naime nastojanjima sadanjih viih odgajatelja
proizvodi ili uenjak ili dravni slubenik ili poduzetnik ili obrazovani
filistar ili naposljetku i obino mjeavina svih njih, te bi ustanove koje
tek treba otkriti imali svakako teu zadadu dodue ne teu po sebi,
bududi da bi to u svakom sluaju bila prirodnija, a utoliko i laka
zadada... Sada je ved vrijeme da se te suprotnosti stave pred oi. Jer
jedan narataj mora zapoeti borbu u kojoj de neki narataji
kasnije pobijediti. (ibid.)
Nikada svijet nije bio vie svijet, nikad siromaniji
ljubavlju i dobrotom. Ueni stalei vie nisu svjetionici ili
azil usred sveg tog nemira posvjetovljenja; i sami bivaju
sve nemirniji, sve vie bez misli i ljubavi. Sve slui
nadolazedem barbarstvu, ukljuujudi i sadanju umjetnost i
znanost. Obrazovani se ovjek izopaio u najvedeg
neprijatelja obrazovanja, jer laima eli poredi sveopdu
boletinu, pa smeta lijenicima. Govori li netko o njihovoj
slabosti i suprotstavlja li se njihovu tetnom duhu lai,
postaju ogoreni, ti iznemogli jadnici. Htjeli bi i te kako
rado izazvati vjeru u to da su daleko ispred svih stoljeda i
kredu se s umjetnom radodu. Njihov nain licemjernog
odavanja srede ima kadto neto dirljivo, jer njihova je
sreda sasvim nedokuiva.
(ibid.)
elimo da pokazujudi zube odrimo pravo nae
omladine i bit demo neumorni da u naoj omladini
branimo bududnost od svih ikonoboraca bududnosti Ta
zna se to historija moe postidi davanjem izvjesne prevage,
zna se suvie dobro: da iskorijeni najsnanije instinkte
omladine: vatrenost, prkos, samozaborav, ljubav, da
prigui ar njihovog osjedaja za pravednost, da se udnja za
polaganim dozrijevanjem suzbije ili potisne suprotnom
udnjom da se brzo bude gotov, brzo koristan, brzo
plodan, da se estitost i smjelost osjedaja zarazi skepsom;
ona moe sama omladinu liiti njene najljepe povlastice da
bude u pravu, njene snage da u sebe u najpunijoj vjeri
usauje neku veliku misao i uini da iz nje izraste jo neka
veda
(Nietzsche, O koristi i teti historije za ivot)

Na ovome mjestu, pomiljajudi na omladinu, uzvikujem
kopno! Kopno! Dosta i previe je bilo strasno istraivakog i
lutajudeg putovanja po tamnim, stranim morima! Sada se
konano pokazuje obala: ma kakva bila, uz nju se mora
pristati, i najgora luka u nudi je bolja nego ponovno
odlutati natrag u beznadni skeptiki beskraj. Drimo se prvo
samo kopna; kasnije demo ved nadi dobre luke i potomcima
olakati pristajanje Pa ipak imam povjerenja u
nadahnjujudu mod, koja mi umjesto genija upravlja brodom,
vjerujem da me mlade dobro vodi kada me sada prisiljava
na protest protiv historijskog mladalakog odgoja modernog
ovjeka i kada onaj koji protestira zahtijeva da ovjek prije
svega naui ivjeti i da mu je historija potrebna samo u
slubi nauenog ivota
(ibid.)

kultura moe izrastati i cvjetati samo iz ivota; dok se kod
Nijemaca ona aranira kao neki papirnati cvijet ili prelijeva kao
neko zaslaivanje i zato uvijek mora biti laljiva i neplodna. No
njemaki odgoj omladine polazi ba od ovog pogrenog i jalovog
pojma kulture: njegov cilj lijepo i uzvieno zamiljen, uopde nije
slobodan i obrazovan ovjek, nego znanstvenik, ovjek nauke, i
to po mogudnosti to ranije koristan, koji se stavlja po strani od
ivota da bi ga vrlo jasno spoznavao; njegov rezultat jest
historijsko-estetski obrazovani filistar, starmali i novopeeni
brbljivac o dravi, crkvi i umjetnosti, senzorij za primanje u sebe
svih mogudih tuih osjedaja i pogleda, nezasitan eludac, koji
ipak ne zna to su prava glad i e. Da je ovo obrazovanje s tim
ciljem i rezultatom neprirodno, osjeda samo ovjek koji u njemu
nije dokrajen, to osjeda jedino instinkt omladine, jer ona jo
ima instinkt za prirodu, koji de se tek tim obrazovanjem umjetno
i nasilno slomiti. (ibid.)
Njegova (uenikova, studentova, op. A.T.) udnja da sam
neto iskusi i da osjeti kako u njemu raste neki povezani
ivi sustav vlastitih iskustava takva udnja se zagluuje
i u neku ruku opija raskonom opsjenom da se za
nekoliko godina u ovjeku mogu sumirati najvia i
najudesnija iskustva starih vremena, i upravo najvedih
vremena. To je potpuno ista bezumna metoda koja nae
mlade likovne umjetnike vodi u umjetnike odaje i galerije
umjesto u radionicu majstora, i prije svega, u jedinu
radionicu jedine majstorice prirode Moderni Nijemac
vjeruje u aeterna veritatis svog odgoja, svoje kulture: a
ipak ta vjera pada kao to bi propala i Platonova drava
kada bi se jednom nunoj lai suprotstavila nuna istina:
da Nijemac nema nikakvu kulturu, jer je na temelju svog
odgoja uopde ne moe imati.
(ibid.)
I tu vidim misiju te omladine, tog prvog pokoljenja boraca i
zmajoubojica, koje vue naprijed nekom sretnijem i ljepem
obrazovanju i ovjeanstvu, a da od ove obedavajude srede
ne ostaje nita vie od nekog obedavajudeg nasludivanja. Ta
omladina de ujedno patiti od bolesti i od protuotrova: pa ipak
ona vjeruje da se moe pohvaliti snanijim zdravljem i uopde
prirodnijom prirodom od prethodnih pokoljenja obrazovanih
mukaraca i staraca sadanjosti Moe se poricati da ta
omladina ved ima obrazovanje ali za koju bi omladinu to bila
primjedba? Moemo joj staviti primjedbu da je sirova i
neumjerena ali ona jo nije stara i dovoljno mudra da se
lako zadovolji; meutim, prije svega, njoj nije potrebno da
licemjerno glumi i da brani nikakvo gotovo obrazovanje, ona
uiva sve utjehe i povlastice omladine, osobito povlastice na
hrabru i nepaljivu estitost i oduevljavajudu utjehu nade.
(ibid.)
S jedne obrane doktorske disertacije. "to je zadatak
svakog vieg kolstva?" Da od ovjeka naini stroj "to
slui kao sredstvo za to?" On se mora nauiti dosaivati
"Kako se to postie?" Shvadanjem pojma dunosti.
Tko je za njega uzor u tom pogledu?" Filolog: koji
poduava kako bubati. Tko je savren ovjek?"
Dravni inovnik "Koja filozofija prua najviu formulu za
dravnog inovnika?" Kantova filozofija: dravni inovnik
kao stvar po sebi, postavljen za suca nad dravnim
inovnikom kao pojavom.

Nietzsche, Sumrak idola