Rod Bacillus

Vrste unutar roda

Bacillus anthracis uzronik antraksa

Bacillus cereus-alimentarne intoksikacije
Bacillus subtilis-oportunistike infekcije
Mikroskopske karakteristike
Gram pozitivan, nepokretan, 1-1,2 m irok i 3-5 m dug bacil sa
centralno poloenom endosporom i zadebljalim krajevima. Na
preparatu iz kulture bacili su u lancima (izgled bambusove trske), a
u direktnom preparatu iz bolesnikog materijala bacili imaju jasno
vidljivu kapsulu.
Kulturelne karakteristike
Raste na standardnim bakteriolokim podlogama pod aerobnim
uslovima. U hranljivom bujonu stvara krpiast talog. Na vrstim
podlogama formira krupne kolonije (prenika 4-5 mm) nareckanih
ivica i izbrazdane povrine (Caput Medusae).
Ova R varijacija antraksa je virulentan oblik to je izuzetak u
medicinskoj bakteriologiji. Na krvnom agaru ne stvara hemolizu.
Biohemijski aktivan. Najznaajnije je sporo otapanje elatine
(fenomen rasta obrnute jelke).
Antigena graa
-somatski Ag- N-acetil glukozamin i D-galaktoza
-kapsularni Ag-poli -D-glutaminska kiselina
-toksini kompleks nema osobine niti endo niti egzotoksina

Faktori virulencije

-Antifagocitna polipeptidna kapsula

-Trokomponentni toksini kompleks
-protektivni antigen (PA), -protein, imunogen
-edemski faktor (EF), -lipoprotein, imunogen, djeluje
antifagocitno
-letalni faktor (LF) -protein
-Formiranje termorezistentnih spora
-Preivljavanje u zemlji dui period u obliku spora.
Kapsula i antraksni toksin imaju ulogu u ranoj fazi infekcije odnosno
imaju direktan uticaj na fagocite. Virulentni bacili se umnoavaju na
mjestu lezije. Fagociti migriraju u to podruje ali inkapsulirani
bacili antraksa mogu da budu rezistentni na uvlaenje u fagocit ili
ako se i to desi otporni su na ubijanje i digestiju. Kratkotrajni
efekat toksina je dalje smanjenje fagocitine aktivnosti i njegovog
letalnog efekta na leukocite, ukljuujui fagocite na mjestu ulaza.
Nakon toga toksin ulazi u cirkulaciju to rezultira u letalnom efektu.
Patogeneza i klinike manifestacije
Preivari su prirodni domaini a ovjek se inficira u kontaktu sa
oboljelom ivotinjom odnosno sa derivatima koji potiu od zaraene
ivotinje.
Bolest kod ljudi nastaje direktnom inokulacijom (95% sluajeva),
inhalacijom (Woolsorter's disease), ili ingestijom spora iz zemlje ili
animalnih proizvoda.
-koni antraks- inkubacija 2-5 dana; papula, vezikula plaviasto
crnom tenou, bez gnoja (crni prit); tamna krusta-Pustula
maligna.
-pluni antraks -bacili se umnoavaju u pluima i dospijevaju do
drenanih limfnih vorova u kojima prouzrokuju nekrozu. Nastaje
pneumonija sa neproduktivnim kaljem.
-crijevni antraks -ulceracije gastrointestinalne mukoze preene
bolovima u trbuhu, povraanjem i krvavim stolicama.

Bacil antraksa je invazivan i vrlo brzo dovodi od sepse koja u

terminalnoj fazi dovodi do zapaljenja mekih modanica.
Mikrobioloka dijagnoza
-Krv-hemokultura;
-Punktat ili bris sa promjena na koi,
ispljuvak, stolica
-direktan mikroskopski preparat obojen
metodom po Gramu ili
imunofluorescentnim bojenjem (DIF) a
konana identifikacija na osnovu
karakteristinih morfolokih,
kulturelnih i biohemijskih osobina.
-bioloki ogled-inokulacija bakterijske
suspenzije intraperitonealno miu.
-Ascolijeva reakcija termoprecipitacije.
Terapija
-antraksna vakcina za vakcinaciju goveda, ovaca i koza
-acelularna vakcina za vakcinaciju ljudi profesionalno izloenih riziku
(priprema se od protektivnog antigena dobijenog iz filtrata kulture
avirulentnog, neinkapsuliranog soja Bacillus anthracis)
-penicilin, tetraciklini i fluorokinoloni
Bacillus cereus
Najei uzronik upale oiju poslije traumatskog oteenja sa tri
toksina: (necrotic toxin, cereolysin, and phospholipase C)

Mikroorganizmi se inokuliraju u oi iz zemlje ili sa penetrirajueg

objekta ili iz endogene flore koja kolonizira veznice.

Brzo se razvije Panopthalmitis sa kompletnim gubitkom vida u roku

od 48 sati sa destrukcijom corpus vitreum i retinalnog tkiva.

B. cereus uzorkuje dvije vrste trovanja hranom:

ona uzrokovana termorezistentnim enterotoksinom obino stvoren u
odstajalom jelu (rii) koja se odlikuje povraanjem (emetina
forma) i druga uzrokovana termolabilnim enterotoksinom koja
uzokuje dijareju (dijaroina forma) obino uzrokovana razvojem
bacila u mesnim produktima.
Rod Corynebacterium

Corynebacterium diphtheriae -difterija

Difteriodni bacili -Difteroidi
Mikroskopske karakteristike
Gram pozitivan, sa zadebljanjem na jednom ili na oba kraja. Kada se
oboji po Neisseru u bacilu se na polovima uoavaju karakteristine
metahromatske granule (Ernest-Babesove granule) koje su
polimerizovani fosfati i predstavljaju depoe energije. C. diphtheriae
je nepokretan, nema kapsulu i ne stvara sporu. Na mikroskopskom
preparatu iz kulture uoava se karakteristian raspored koji
podsjea na kineske idiograme ili rairene prste ake.
Corynebacteriae su jako rairene u prirodi (ivotinje i biljke).
Koloniziraju kou, gornji dio respiratornog, gastrointestinalnog i
urogenitalnog trakta kod ljudi.
Za ovjeka je jedina patogena vrsta Corynebacteriae diphtheriae
koja izaziva difteriju.

Rod Corynebacterium ine bakterije iji elijski zid sadri mezo-

diamino pimelinu kiselinu, polimer arabino-galaktan i
kratkolanane mikoline kiseline.
Ove karakteristike svrstavaju rod Corynebacterium taksonomski u
blizinu Mycobacteria, Nocardia i Rhodococcus-a.
Kulturelne karakteristike
Kultivie se u aerobnim i mikroaerofilnim uslovima. Na Lflerovom
koagulisanom serumu raste bre od ostalih bakterija iz drijela.
Na Clauberg II podlozi (sa kalijum teluritom) se razlikuju tri
biotipa : gravis, intermedius i mitis.
 Karakteristike biotipova Corynebacterium diphtheriae

Biotip Izgled kolonija na Rast u bujonu Hemoliza na Razgradnja

podlozi sa krvnom agru skroba
teluritom
gravis Krupne, sivo- Formira - +
crne,izbrazdane pelikulu
povrine
nazupene ivice
intermedius Vrlo sitne, crne, Formira - -
zaravnjene sjajne zrnast talog

mitis Crne, konveksne, Difuzno muti + -

sjajne bujon
Antigena graa
-somatski Ag- glikolipidni, zajedniki za CMN grupu bakterija
(Corynebacterium, Mycobacteriaceae, i Nocardiae u elijskom zidu
sadre visok procenat masnih kiselina)

Cord faktor je faktor virulencije i ini ga diestar korinemikoline

kiseline.
Corynebacterium diphtheriae lui egzotoksin koji se sastoji od
faktora B (invazin i nekrozin) i faktora A (inaktivira sintezu
elijskih proteina).

Produkcija difterijskog toksina je uslovljena infekcijom

bakterijskog soja umjerenim bakteriofagom, a tox gen se u
lizogenoj fazi integrie u bakterijski hromozom.

Na produkciju toksina veliki uticaj ima niska koncentracija

ekstracelularnog eljeza i prisustvo lizogenog profaga u
bakterijskom hromozomu.

Geni za produkciju toksina nalaze se na hromozomu profaga, a

bakterijski represorski protein kontrolie ekspresiju ovih gena.
Represor se aktivira jonima eljeza, tako da se velika koliina
toksina produkuje u uslovima nedostatka eljeza.
Specifini receptor na elijama sisara je heparin vezujui
epidermalni faktor rasta (HB-EGF).
Patogeneza i klinike manifestacije

Izaziva difteriju-lokalnu infekciju udruenu sa toksemijom.

Lokalizacija je u drijelu i krajnicima-difterijska angina, rjee na

nosu, venjai oka, vulvi kod djevojica, na ranama i opekotinama.

Poseban znaaj ima krup-difterija larinksa kada bolesniku prijeti

uguenje. Inkubacija 5-7 dana. Na mjestu lokalne infekcije se
javljaju pseudomembrane (sivobjeliaste skrame privrene za
mukozu). Enzimi bacila difterije (neuraminidaza i N-acetil
neuraminatliaza) razgrauju mucin i pomau adherenciju bacila na
sluzokou.
Mikrobioloka dijagnoza
Bris za bakterioloki pregled se uzima sa pseudomembrana na
granici zdravog i oboljelog tkiva.

Dijagnoza se postavlja na osnovu tipinog nalaza u direktnom

preparatu obojenom alkalnim bojama, kulturelnih osobina i
biohemijske serije na Hisovim eerima.

Produkcija toksina se dokazuje in vitro Elekovom probom

(precipitacija u gelu).
Terapija

Antitoksini serum i antibiotici

Aktivna imunizacija se provodi toksoidom (anatoksinom)
Di-Te-Per vakcina (difterijskog i tetanusnog anatoksina i ubijenih
uzronika pertusisa).
Daje se prema kalendaru vakcinacije od treeg mjeseca ivota.
Stanje imunosti se ispituje Schick-ovom probom.
Rod Listeria
Rod Listeria obuhvata male, kokoidne, tapiaste, pokretne na
sobnoj temperaturi ali ne na 370C, Gram pozitivne bakterije koji
nemaju kapsulu niti stvaraju spore.

Bacili su dugi 0,5 do 2 m a iroki 0,4 do 0,5 m. U starijim

kulturama se mogu nai Gram negativni bacili. Pokazuju tendenciju
stvaranja lanaca od po 5 ili 10 bacila. esto lie na Corynebacteriae
kako po izgledu tako i po rasporedu na mikroskopskom polju u vidu X
ili Y formacija.
Bacili se pokreu pomou peritrihijalnih flagela.
Rod Listeria je podjeljen u sedam vrsta na bazi DNA-DNA
hibridizacije, odnosno u dvije genomski razliite grupe.

U prvu grupu su svrstane Listeria mmurayi i Listeria grayi, koje su

nepatogene i rijetko se izoliraju.

Ostalih pet vrsta su svrstane u drugu grupu. Od njih su tri vrste

hemolitine: Listeria monocytogenes, Listeria seeligeri i Listeria
ivanovi, i dvije nehemolitine: Listeria innocua i Listeria
velshimeri.

Samo je Listeria monocytogenes patogena za ljude. Listeria ivanovi

moe, ali veoma rijetko, biti patogena za ljude ali je patogena za
ivotinje. Zbog svoje patogenosti za ljude uvijek je potrebno
identificirati Listeriu monocytogens.
Listerija se moe kultivisati na obogaenih hranilitima kao to je
krvni agar (humana krv, ovija ili konjska krv), modano-srani
infuzni agar i tripticase soja agar i tene podloge kao to su
thyoglikolat.

Selektivne podloge za Listeriu monocytogenes su: Oxford agar,

modifikovani Oxford agar, polymixyn-acriflavin-lithium hlorid-
ceftazidim-esculin-manitol agar (PALCAM) i lithium chlorid-
phenylethanol-moxalactam agar (LPM).

Zasijane podloge se inkubiraju na 350C u trajanju od 5-7 dana i

svaki dan se pregledaju. Ona se moe kultivisati na 40C jer je
psihrotolerantna. Ovaj postupak hladnog obogaivanja koristi se
za izolaciju listerije iz kontaminiranog materijala.
Antigena graa

Listeria monocytogenes ima somatske O i flagelarne H antigene na

osnovu kojih je podjeljene u serotipove.
Serotipizacija roda Listeria se zasniva na prisustvu 5 termolabilnih
flagelarnih antigena i 14 termostabilnih somatskih antigena.

Listeria monocytogenes ima 16 serotipova, od kojih su znaajni

1/2a, 1/2b i 4b i obuhvataju >90% svih serotipova.
ovjek se najee inficira zaraenom ili kontaminiranom hranom ili
direktnim kontaktom sa oboljelom ivotinjom.

Klinika slika je razliita, ovisno od inficiranih osoba. Najee se

javlja kod osoba iznad 60 godina starosti, imunokompromitovanih
osoba i kod ena u trudnoi. Kod osoba koje boluju od AIDS-a
listerioza se javlja 150 puta ee nego u ostaloj populaciji.

Vrijeme inkubacije ovisi od broja bacila koji se unesu i namirnica

koje su kontaminirane listerijom. Pokazano je da se infektivna doza
bacila kree od 102 do 109 a da vrijeme inkubacije moe biti od 16
sati pa do 91 dan.
Kod odraslih osoba listerija monocitogenes izaziva
meningoencefalitis i septikemiju kod imunodeficijentnih osoba.
Listeria monocytogenes prolazi kroz placentu i dovodi do infekcije
ploda, prijevremenog poroaja ili raanja mrtvog novoroeneta.
Kod infekcije in utero placenta sadri brojne mikroapscese.

Kod infekcije ploda na poroaju esto dolazi do meningitisa,

groznice praene leukocitozom. Mekonijum inficirane djece je esto
zelenkaste boje to je vaan dijagnostiki znak.

Nalaz mikroapscesa na placenti, zelenkastog mekonijuma i gram

pozitivnih bacila u poroajnoj tenosti upuuju na dijagnozu
listerioze.
Listeria monocytogenes pronaena je u zemlji, vodi, zraku kao i u
digestivnom traktu toplokrvnih ivotinja, i ljudi.

L.monocytogenes moe se pronai u animalnim proizvodima kao to

je: meso, sirovo mlijeko, perad i riba. Takoe i u drugim produktima
kao to je sir, sladoled pa i svjee voe i povre.

Sluajevi Listerie u SAD najee potiu od sljedeih proizvoda a

to su:
hot-dog, puter, svjee povre, sir, meksiki svjei sir,
pasterizovano mlijeko, salama, kampe, pateta.

Izvan SAD :
svjea riba, nepasterizovano mlijeko, svjei sir, puter, svjea
salata, kremovi, salata od kupusa, pateta, suena morska hrana,
svinjski odrezak, jaja.
Listerija monocytogenes ugine na 18oC.

Kuhanje mesa na 180oC par sekundi unitit e Listeriju.

Meutim, listerija je vrlo zloudna bakterija, ona moe ponovo da

kontaminira to isto meso ako ne vodimo rauna o vlastitoj higijeni
(pranje ruku dezinfekcionim sredstvom), pakovanju, skladitenju i
samoj distribuciji.
Za mikrobioloki pregled se uzima liquor, krv, amnionska tenost,
placenta, mekonijum djeteta i drugi materijali ovisno od klinike
slike.
Sterilni uzorci se pregledaju mikroskopski nakon bojenja preparata
po Gramu i odmah se zasijavaju na krvni agar ili thyoglikolat.
Inkubisati treba na 37 i 250C. Listeria monocytogenes kultivisana na
370C je nepokretna a ako se kultivie na 250C onda je pokretna.
Listerija je osjetljiva in vitro na mnoge antibiotike kao to su:
penicillin, ampicillin, gentamycin, erythromycin, tetracyclini,
rifampicin i chloramphenicol.

Za lijeenje se preporuuju ampicillin i gentamycin. Pokazalo se da

aminoglikozidi pojaavaju baktericidni efekat ampicillina.

Cotrimoxasol je takoer pokazao zadovoljavajui efekat.

Cefalosporini su neaktivni protiv Listeriae monocytogenes i nikada

ih ne treba davati kod ove infekcije.