VUČEDOLSKA KULTURA I

VUČEDOLSKI KULTURNI
KOMPLEKS
• Ljubljansko Barje – lokalitet na kojemu su 1875. g.
provedena prva planska arheološka istraživanja u
Sloveniji (Dragotin Dežman tj. Karl Deschmann,
prirodoslovac, političar, kustos, a kasnije i ravnatelj
Zemaljskog muzeja u Ljubljani)
• spomenute nalaze Moritz Hoernes uvrstio je u svoju
kapitalnu sintezu «Urgeschichte der bildenden Kunst in
Europa» (prvo izdanje 1898.), a potom i M. Wosinsky
1904. u svoje djelo o inkrustiranoj keramici «Die
inkrustierte Keramik der Stein- und Bronzezeit».
• U Hoernesovoj sintezi pojavili su se i prvi nalazi s
Vučedola
• Kustos i ravnatelj Narodnog muzeja, a i profesor na Arheološkom
zavodu Josip Brunšmid 1897. kopa prvi pokusni rov na Vučedolu
na položaju Gradac (Burg)
• Njegove je izvještaje M. Hoernes uklopio u svoj nešto opširniji rad o
novoj prethistorijskoj kulturi 1903. u Mitteilungen der
Prehistorischen Komission 1.
• G. 1928. Vučedol je ušao i u Ebertov Reallexicon der
Vorgeschichte.
• 1929. Vere Gordon Childe u djelu «The Danube in Prehistory»
predložio prvo službeno ime «slavonska kultura»
• Lokalitet Vučedol veću je pozornost privukao 1933. kada je Viktor
Hoffiller objavio izbor nalaza u 1. svesku jugoslavenskog dijela
edicije Corpus Vasorum antiquorum.
• prva sustavna i planska
istraživanja Vučedola proveo
je njemački arheolog i
paleontolog Robert Rudolf
Schmidt (1882. – 1950.) 1938.
godine
• U Hrvatsku je došao u svibnju
1938. na poziv grofice Sofije
Eltz
• Suradnici su mu Mirko Šeper
(kustos Arheološkog muzeja u
Zagrebu), Josip Klemenc
(kustos Arheološkog muzeja u
Zagrebu), Antun Bauer
(Hoffillerov asistent u
Arheološkom zavodu), Ivan
Marović, te Vladimir Milojčić,
student arheologije iz
Beograda
VUČEDOL
• kompleks prapovijesnih naselja smještenih
na visokom lesnom platou, na desnoj obali
Dunava, cca 5 km jugoistočno od
Vukovara.
• 4 lokaliteta: Gradac, Kukuruzište Streim,
Vinograd Streim, Vinograd Karasović
 Periodizacija

S. Dimitrijević:
Rana ili pretklasična faza – stupanj A
• Slavča (Nova Gradiška), Mitrovac-Gradac
(Požeška kotlina), Lovas-Gradac, Belegiš-
Šančine, Neštin-Kuluštra
• relativno jak kostolački utjecaj
Ranoklasična ili zrela faza – stupanj B1
• Vučedol, Sarvaš, Gomolava, Borinci,
Erdut, Ivankovo
• kulminacija vučedolskog stila, horizont
megaronskih kuća
Kasnoklasična faza – B2
• početak širenja vučedolske kulture
• Vinkovci-Hotel, Zók, Moldova Veche
Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture –
stupanj C
• horizont maksimalne ekspanzije vučedolske populacije, ali i raspada
jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova:
• slavonsko-srijemski: Opatovac, Sotin, Orolik, Samatovci, Veliko
Trojstvo
• zapadnobosanski ili hrustovački: Hrustovača, Zecovi
• slovenski: Ljubljansko barje, Ptujski grad, Apatovac, neki lokaliteti u
Austriji
• južnobosanski ili Debelo brdo tip: Debelo Brdo kod Sarajeva
• šumadijski tip: Đurđevačka glavica
• Makó tip: sjev. Transdanubija, istočna Mađarska, Slovačka,
Moravska, okolica Praga, Vojvodina
• Nyirség tip: sjev.ist. dijelovi Karpatske kotline
 Problem podrijetla vučedolske kulture

• teza o nordijskom podrijetlu:C. Schuchardt, R.R.Schmidt,

Wilke, Reinecke, Pittioni
• teza o istočnoalpskom podrijetlu: Patay, Tompa
Mozsolics, Willvonseder, Benac
• teza o južnom podrijetlu: Hoernes, Childe (najmanje
pristalica)
• teza o autohtonom podrijetlu: Buttler, Korošec, Novotny,
Childe (u kasnijim radovima), Benac (tkđ), Dimitrijević,
Tasić, Jovanović
• teza o djelomičnom stepskom podrijetlu: Garašanin,
Kalicz
 Pokapanje
• Elipsasta nadsvođena grobna komora ispod apsidalne kuće 1 –
prilazne stepenice
• 2 osobe: muškarac i žena
• Inventar: 21 cijela posuda, 30 razlomljenih, 800 keramičkih ulomaka;
kosti janjeta, goveda, jelena, svinje i psa
• dva kostura-zgrčenca okrenuta jedan prema drugome, muški na
desnom boku, ženski na lijevom, savijenim rukama pokriva lice;
glave su im blizu, a lijeva muškarčeva ruka počiva na ženinom
bedru. Desnom rukom je uz usta držao keramički izljev vjerojatno
kožnate boce. Kao prilog je imao dva koštana šiljka za koplje sa
strane i sjekiru od jelenjeg roga uz noge, probušeni zub psa i
probušenu sredozemnu školjku. Glavu žene prekriva velika
vučedolska terina, a iza kostura leže druge cijele posude. Ispod oba
kostura nalazi se također po jedna cijela posuda. Kao prilozi nalaze
se i kosti janjeta, goveda, jelena, svinje i psa.Oba se kostura nalaze
u sloju pepela i prekrivena su sa 70 cm sloja koji se razlikuje od
zemlje kojom je ispunjena komora. Cjelokupni se inventar sastoji od
21 cijele posude, 30 razlomljenih i 800 keramičkih ulomaka. U visini
najdonje stepenice ulaza nalazi se kostur (grob 5), oštećen, ali ipak
vidljivo zgrčenac, prilog bikonična vučedolska zdjela i sjekira od
jelenjeg roga.
• Po svemu sudeći riječ je o ritualnom ukopu, pri čemu
neki nagađaju da je žena žrtvovana (zbog jake
zgrčenosti tijela), o ritualu svjedoči sloj pepela u koji su
tijela položena. Na njih su stavljeni prilozi i kosti, pa je
sve zasuto do visine najdonje stube. Tu je potom
prinesena još jedna ljudska žrtva (grob 5)? Tek nakon
toga je čitav prilazni hodnik zatrpan.
• D. Garašanin postavlja pitanje dvojne sahrane
muškarca sa ženom (ili djetetom) – je li riječ o žrtvovanju
žene, najdražeg ili najstarijeg djeteta s mužem, odn.
ocem, a možda je u pitanju i rob ili ropkinja koji moraju
pratiti gospodara u smrt.
• M.Garašanin: grobnica bračnog para, kao i
dječja grobnica iz badenskog sloja
pokazuje sličnosti s katakombnim
grobovima stepskih naroda
Grob 3/1985
8 individua: 1
muškarac (40-45
godina, 7 žena (od
toga jedna djevojčica
od 9 godina)
• Svi osim djeteta i
jedne žene imaju na
lubanji okruglu
brazgotinu, neki i
dvostruku, promjera
7-10 mm
U grobu 3 brazgotinu su imali svi osim djeteta (ukop 7) i
žene (ukop 6). Nemoguće je sa sigurnošću reći od čega
su nastale te brazgotine, ali je očito da nisu načinjene
puno prije smrti. Nisu rezultat udarca tupim predmetom,
niti bolesti. Možda je riječ o nepotpunoj trepanaciji
(simbolička trepanacija) ili kauterizaciji (oštećivanje tkiva
nekim sredstvom koje pali ili jetka=izjeda). Trepanacija
vj. ipak nije u pitanju jer poznati slučajevi pokazuju veće
dimenzije, a izvode se iz terapeutskih razloga, pa ih
nalazimo na različitim mjestima na lubanji. U
vučedolskom slučaju sve su brazgotine smještene na
približno istom mjestu. Prije je, dakle, riječ o kauterizaciji
paljenjem, iako dosada poznati slučajevi pokazuju
brazgotine u obliku slova L ili T.
• A. Durman smatra da je riječ o “ljudskoj žrtvi u slavu
nekog vučedolskog boga vatre, koji je imao svoje
zemaljske zastupnike, a povod joj je mogao biti rijedak
nebeski događaj u kojem je i taj bog sudjelovao”.
Brazgotine na lubanjama pokojnika značile bi pak da je
riječ o svojevrsnoj inicijaciji rastopljenom bakrenom
kapljom koja je obilježila neki svećenički red znatno
ranije nego li se dogodila ljudska žrtva jer to nije
prouzročilo njihovu smrt. Durman pretpostavlja da se
inicijacija dogodila negdje između 9. i 20. godine života.
Naime, brazgotine su pliće i manje izražene, dakle bolje
zarasle kod muškarca i starije žene nego kod mlađih
osoba. S obzirom da nema traga nasilja, smrt je
vjerojatno nastupila kao posljedica trovanja ili gušenja.
M. Milićević-Bradač skupnu grobnicu objašnjava
određenim ukopnim ritualnom pri kojemu su tijela možda
više dana ležala položena na dnu jame, čekajući na
obred (kojemu su možda trebali pribivati stanovnici-
rodbina, prijatelji iz drugih naselja, pa se čekalo na njih
da stignu). Iz sasvim praktičnih razloga (truljenje i smrad)
tijela su prekrivena granama bukve, javora i brijesta koji
su bogati taninom i biljnim proteinima što sve ima
baktericidno djelovanje, a u dodiru s povišenom
temperatourom i blago mumificirajuća svojstva. Nakon
određenog vremena tijela su zasuta, “zapečaćena”
lesom, a ostatak jame ispunjen keramikom i kostima. No
takva količina keramike nije mogla pripadati jednoj
obitelji ili njezinom kućanstvu. Milićević smatra da je ona
rezultat pogrebne daće velikog broja ljudi koji su došli na
pokop, a isto tako objašnjava i žensku lubanju.
• golemo naselje na Vučedolu (procjenjuje
se da je s obzirom na prosječnu površinu
kuća od 35-55 m² osnovna društvena
jedinica bila obitelj od 4-6 članova, a
ukupna populacija između 1000-1500
stanovnika – naselje je trajalo barem 300
godina) sačuvalo je svega 18 pokojnika –
znači da se većina stanovnika pokapala ili
izlagala negdje drugdje.
Mala Gruda -Tivat
 Metalurgija
• Megaron ljevača bakra
Vučedol A
Vučedol B2
 Vučedol C

Hrustovački tip Slovenski tip

• Lepezaste sjekire
bakreno doba,
vučedolska kultura
Borinci, slučajni nalaz
1933.
• Ostava sjekira s
jednom oštricom i
cilindričnim
produžetkom za
nasad drške
vučedolska kultura
Brekinjska (Pakrac)
• Žrtvenik
kasno bakreno doba,,
vučedolska kultura,
3. tisućljeće pr. Kr.
Sarvaš-Gradac
• Žrtvenik u obliku vrlo
stiliziranih goveđih rogova.
Stoji na četirima nožicama u
obliku grbica. Bočne stranice
su i izvana i iznutra bogato
ukrašene rovašenim i bijelo
inkrustiranim linearnim
motivima. Tamno sive je boje.
• Idol
bakreno doba,
vučedolska kultura
Vinkovci – tržnica Tell,
Hotel Slavonija,
iskopavanje 1977.-78.
• Gornji dio ženske figure u
suknji, naprijed stegnutoj
u struku. Odjeća je
naznačena duborezom
ispunjenim inkrustacijom.