PREZENTACIJU PRIPREMILE:

Tina Čudina i Mia Šuljić

O.Š.Podmurvice 8.c

Alkar
Dinko Šimunović
1. KNJIŽEVNI ROD:
EPIKA

KNJIŽEVNA VRSTA:

PRIPOVJETKA
 2.a) Dojmovi
Tina:
Ova pripovijetka mi se svidjela.
Poučna je i ući nas da svatko od nas mora znati
izgubiti, a isto tako ne smijemo dozvoliti da
nas taj neuspjeh uništi, kao u Salkovu slučaju,
već da nam bude motivacija za dalje, za bolji
rezultat i uspjeh.
Mia:
Pripovijetka mi se dojmila zbog opisa ljubavi
između muškarca i žene. Pripovijetka govori o
junaštvu, domoljublju, opisuje prirodu cetinske
krajine i vitešku igru koja slavi pobjedu nad
Turcima. Govori o junaštvu i o tome da u
životu kaoi i u igri pobjeđuju najhrabriji i
odlučniji.
b) Tema:

SINJSKA ALKA, VITEŠKA IGRA I

LJUBAVNI TROKUT
c) Fabula
UVOD:
Pripreme za Sinjsku Alku i ljubav između
Salka i Marte .

ZAPLET:
Na Dan mrtvih Salko i njegov otac Rašica
odlučili su otići na groblje posjetiti grob
pokojne Rašičine žene. Rašica na groblju po
prvi puta viđa Martu , Staninu kćer i zaljubljuje
se.
VRHUNAC:
Salko traži očev blagoslov i govori mu da želi
oženiti Martu. Rašica je poludio i pretukao Salka. Salko
dolazi na Alku i primjećuje da se Marti sviđa Rašica.

RASPLET:
Rašica se udaje za Martu. Salko se više nije
pojavljivao u selu. Ljudi su napali Stanu , jer su mislili da
je ona vještica i da je zbog nje Salko mrtav.
ZAVRŠETAK:

Salko se pojavljuje na idućoj Sinjskoj Alci

i pobjeđuje te ga svi nazivaju „Salko alkar”.
d) Likovi:
• Marta,
• Salko,
• Rašica,
• Stana,
• Vukelja,
• Mještani,
• Alaj - Čauš,
• Dotarica Luca,
• Juriša,
• Gare
Karakterizacija lika:

Rašica
Rašica je Salkov otac. Odrastao je u bogatoj obitelji. U
svojoj mladosti bio je zaljubljen u Stanu, Martinu majku.
Zbog bolesti Stane, nije se oženio njome već dotaricom Lucom.
Kada je po prvi puta ugledao Martu , vratili su mu se stari
osjećaji koje je gajio prema Stani, ali ovaj puta ljubav je bila
upućena Marti.
U selu su se svi bojali Rašice, nije imao prijatelje. U očima
mještana on je bio hajduk, čovjek bez osjećaja. Nitko nije
mogao zamisliti da on može voljeti i biti voljen.
 • „I od takih misli čudna i teška tuga
poklopi cijelu mu dušu, i Rašica se
Psihološka: zastidi i pokaja, što nije od djetinjstva.”
tužan,zaljubljen,
• “Nego, nitko nije znao za tu ljubav, niti
tvrdoglav je tko mogao i naslutiti što mu je u
srcu. Pa ni on sam krop cijele te prve
dvije godine ne reče ni riječi o Marti.
Samo bi je katkad čudno i oštro
pogledao u oči kao da je pita: Ta je li
moguće da me ne razumiješ? Ili je
moguće da ne znaš kako te ljubim ako
i mučim?”

• „Što Rašica zabije u glavu, to mu neče

nitko izvaditi.”
Socijalna: „ Znadijaše da je Rašica,
bogat stari hajdučki
harambaša, silen kao
kakav kralj te na glasu
junak i binjadžija. A
bogat, pa hoče da se o
njemu govori i više.”
Fizička: • „ Kako mu nije bilo
Lijep, snažan para u ljepoti i snazi,
tako ni u bogatstvu i
glasu kućnom, pa kad
je bio za ženidbu,
mogao je birati
djevojku u svoj Cetini.”
e) Osnovna misao:
U životu uvijek pobjeđuju snaga, junaštvo i tradicija.

3.
a) Piščev jezik:
Alkar je pisan hrvatskim književnim jezikom , podsjeća govoru
Dalmatinske zagore, zbog događaja i naglaska na vrijeme koje
je opisano u pripovijetci , pisac koristi turcizme.

b)Piščev stil:
Pripovijetka je pisana u trećem licu. Rečenice su duge i većinom
opisne. U pripovijetci ima kratkih dijaloga između likova.
c)Stilska sredstva:

Usporedbe:

• „No ipak, Krajina se činila mirna i pospana u žaru

ljetnoga sunca, ali kao da počiva nakon izvršena
junaštva.”
• "Činilo se kao da je krvlju natopljena zemlja ponikla
crvenim cvjetovima. „
• „Kao da je smrt svojim crnim krilom prešla preko
svega mnoštva, začepila sva grla i odrvenila sve ruke.”
Gradacija:
• „Samo da uklonim ovo grmlja i ove oblake i ove mrtve što
preda me prevaljuju te velike ploče...”

Monolog:
• ” Zašto u mene nikad ne gleda, ili tako tužno kao da sam
onaj pas što mu se toliko smijahu? mislio je opet. - A znade
da u joj biti muž! „

Onomatopeja:
• „- H-u-u-u, h-u-u-u! - šumio je i lomio vjetar kroz drveta i
grmlje, a crna jata uplašenih ptica dizala se i spuštala tamo-
amo, lupaju i krilima i cvrkutu i tužno. „