Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Alkar
Dinko Šimunović
1. KNJIŽEVNI ROD:
EPIKA
KNJIŽEVNA VRSTA:
PRIPOVJETKA
2.a) Dojmovi
Tina:
Ova pripovijetka mi se svidjela.
Poučna je i ući nas da svatko od nas mora znati
izgubiti, a isto tako ne smijemo dozvoliti da
nas taj neuspjeh uništi, kao u Salkovu slučaju,
već da nam bude motivacija za dalje, za bolji
rezultat i uspjeh.
Mia:
Pripovijetka mi se dojmila zbog opisa ljubavi
između muškarca i žene. Pripovijetka govori o
junaštvu, domoljublju, opisuje prirodu cetinske
krajine i vitešku igru koja slavi pobjedu nad
Turcima. Govori o junaštvu i o tome da u
životu kaoi i u igri pobjeđuju najhrabriji i
odlučniji.
b) Tema:
ZAPLET:
Na Dan mrtvih Salko i njegov otac Rašica
odlučili su otići na groblje posjetiti grob
pokojne Rašičine žene. Rašica na groblju po
prvi puta viđa Martu , Staninu kćer i zaljubljuje
se.
VRHUNAC:
Salko traži očev blagoslov i govori mu da želi
oženiti Martu. Rašica je poludio i pretukao Salka. Salko
dolazi na Alku i primjećuje da se Marti sviđa Rašica.
RASPLET:
Rašica se udaje za Martu. Salko se više nije
pojavljivao u selu. Ljudi su napali Stanu , jer su mislili da
je ona vještica i da je zbog nje Salko mrtav.
ZAVRŠETAK:
Rašica
Rašica je Salkov otac. Odrastao je u bogatoj obitelji. U
svojoj mladosti bio je zaljubljen u Stanu, Martinu majku.
Zbog bolesti Stane, nije se oženio njome već dotaricom Lucom.
Kada je po prvi puta ugledao Martu , vratili su mu se stari
osjećaji koje je gajio prema Stani, ali ovaj puta ljubav je bila
upućena Marti.
U selu su se svi bojali Rašice, nije imao prijatelje. U očima
mještana on je bio hajduk, čovjek bez osjećaja. Nitko nije
mogao zamisliti da on može voljeti i biti voljen.
• „I od takih misli čudna i teška tuga
poklopi cijelu mu dušu, i Rašica se
Psihološka: zastidi i pokaja, što nije od djetinjstva.”
tužan,zaljubljen,
• “Nego, nitko nije znao za tu ljubav, niti
tvrdoglav je tko mogao i naslutiti što mu je u
srcu. Pa ni on sam krop cijele te prve
dvije godine ne reče ni riječi o Marti.
Samo bi je katkad čudno i oštro
pogledao u oči kao da je pita: Ta je li
moguće da me ne razumiješ? Ili je
moguće da ne znaš kako te ljubim ako
i mučim?”
3.
a) Piščev jezik:
Alkar je pisan hrvatskim književnim jezikom , podsjeća govoru
Dalmatinske zagore, zbog događaja i naglaska na vrijeme koje
je opisano u pripovijetci , pisac koristi turcizme.
b)Piščev stil:
Pripovijetka je pisana u trećem licu. Rečenice su duge i većinom
opisne. U pripovijetci ima kratkih dijaloga između likova.
c)Stilska sredstva:
Usporedbe:
Monolog:
• ” Zašto u mene nikad ne gleda, ili tako tužno kao da sam
onaj pas što mu se toliko smijahu? mislio je opet. - A znade
da u joj biti muž! „
Onomatopeja:
• „- H-u-u-u, h-u-u-u! - šumio je i lomio vjetar kroz drveta i
grmlje, a crna jata uplašenih ptica dizala se i spuštala tamo-
amo, lupaju i krilima i cvrkutu i tužno. „