DOPPELGNGER

DAA DRNDI
SADRAJ

Artur i Isabella ...................................................................................................................... 2

Pupi ..................................................................................................................................... 33

O autorici .......................................................................................................................... 124

Impresum .......................................................................................................................... 126

Dudi i Alemki. I Mai. Za dobrotu.

1
ARTUR I ISABELLA

Oh. Usrao se.

Obian dan, sunan. Blago sunan, zimski. Pogled na prugu. Pogled na carinarnicu, ljudi u
uniformama. U daljini malo mora, nema brodova. Pod prozorom velika buka, velika buka,
autobusna, ljudska. To se zove vreva. Pod prozorom vreva. Stakla podrhtavaju, to su njegova
sobna stakla. Podrhtavaju, kao hladetina, drhte kao da zebu. Njegova se stakla nestrpljivo
tresu. ON gleda. ON slua. Vrlo je miran dok gleda i slua kako sve to drhti. Na staklo
polae dlan. Provjerava to zapravo drhti, drhti li malo ili mnogo, sitno ili krupno, kako drhti,
ne drhti li moda ON? ON promatra to se zbiva tamo vani, tamo ispod. Pod prozorom je
ivo, njegov prozor oguljen je i hrapav. ene se zaputaju, budu hrapave. Pogotovo pete.
Pogotovo laktovi. Pogotovo koljena. Mukarci manje. to manje? Manje se zaputaju.
Odravaju pete. Odravaju pete? Kako odravaju pete?

Ima tri kontejnera pod prozorom. Tu se skuplja siromatvo, pod njegovim prozorom. Pijane
ene se skupljaju i make se skupljaju. ivot se skuplja dolje pod prozorom. ON je gore.
Gleda. Usran. Kit se osuio, osuio se. Kita, osuila se. Landara. Stakla landaraju. Drvo golo i
trulo. Meu guzovima sklisko. Toplo. Smrdi. Smrdi. Klizi niz nogavicu. Niz obje. Stie, hoda
stisnuto, petits pas. Pere. Stavlja pelene. Gleda kroz prozor. Doao je mrak. Ode dan.

Pelene. Inkontinencija, inkompetencija, inkompatibilnost. Sijede dame piaju u pelene i

smijee se. Smijee se sitno i smiju se krupno. Kad se smiju krupno, stare dame podrhtavaju.
Stare dame u aspiku. U autobusima, piaju i smijee se. U kavanama, u slastiarnicama, po
tri, po pet za malim mramornim stolom avrljaju, ima bezubih, avrljaju uz kolae, tajno se
upiavaju i smijee se. Veliki, veseli izum. Pelene. Svima toplo meu nogama. Kao nekad. U
mladosti. U veselosti. Davno.

ON gleda svoju budu, nabudila se. Kao veliko umjetno spolovilo. U budi ui mali pia,
njegov pia, smeuran. Visi. Sve je malo. Mali obroci. Mala samoa, samo-nemo. Kad doe
osip posipa talkom, treba posipati, mae baby-kremom njeno. Gladi osip meu nogama, s
unutarnje strane butina, gladi kruno, gladi njeno, pia se digne. Mae svoje upiane sinove
na otoku Visu. Male pie. Njegove dlake su se izlizale. Ima malo dlaka. Vie nije dlakav. Koa
proznjikava, smeurasta. Sav smeuran. elav. To je tvoj portret.

Pogledaj se.

2
Kakva tiina.

Gusta tiina kao govna meu guzovima. Gusta.

Ima crte lica. Ostale su crte lica. Tu su. Gledaj.

ON osjea sreu.

Sve je tako uredno.

ONA oprezno ulazi u kadu jer je stara. Kada je puna pjene, voda je topla. Rukom prelazi
preko mlohave koe, ima viak koe, rukom prelazi preko mlohavog trbuha, sise samo
smetaju, kapilare pucaju, neka pucaju, ah, pia u kadu. Voda je topla.

ONA ima kolekciju epova za ui. epovi za ui stoje na rubu kade, uredno, u kutijici.
Prebire kaiprstom. Uzima votane, male okrugle, od upotrebe proarane utim, ne,
tamnosmeim unim voskom. Fuj. Nije fuj. To je moj uni vosak, nema fuj, to je moja
nutrina. Tako misli ONA. ONA gnjei epie palcem i kaiprstom, oblikuje, gura u uho lijevo,
u uho desno. Kao kad gura u crijevo, u guzno crijevo. epii ovi, epii oni. epii uni,
epii guzni. ONA je oklop. Ostao je oklop. Naslanja se na kadu, kadni naslon hladan.
Zatvara oi. Izvana ne uje se nita. Izvana bijela praznina. Rupa. Bijela rupa s tokicom
desno. Tokica je prolaz, ulaz u glavu. Tijesan ulaz. Uski ulaz, mali. Kroz njega se provlae
njeni dani. U glavi brujanje, tiho brujanje kao Tomosov motor od etiri konja kupljen na
kredit prije trideset godina za plastinu barku kupljenu na kredit prije trideset godina, oh,
happy days. U glavi glazba, muzika u glavi.

Lijepo je zvati se Astrid. Astrid je zabavna i dobra, Astrid je snalaljiva i nema puno
opakosti.

Ingrid je slina njoj, Astrid.

Lijepo je zvati se Iris. Iris je udna i ne ba zgodna, ali armantna, svakako, da.

Sara je lijepa i pametna. Uvijek se snae. Moe se smatrati lakom enom.

Lana je niska i bistra. Ima opak jezik. Otar jezik.

3
Adrijane su glupe.

Isabelle su dobre i njene. Isabelle su posebna bia. Isabelle su tune jer na svijetu postoje
strani ljudi. Isabella, to sam ja kae ena.

Isabella voli slikati. Isabella oboava boje. Smeu ne voli. Bijela je za nju nepostojea.
Isabella ima talenta. Slikarstvo nije dolazilo u obzir kao zvanje.

Isabella voli glumiti. Isabella cijelog ivota glumi. Pravu sebe uvam samo za sebe, misli
Isabella.

Isabella voli fotografiju. Vjeruje kako je fotografiranje zamrzavanje prolosti. Isabella se na

fotografijama nikada ne smijei.

Isabella voli trati. Ona tri kadgod je u nevolji. Tranje joj daje vremena za razmiljanje.
Kad tri ima osjeaj da izmie problemima. Brzo tri. U posljednje vrijeme, otkad ima
sedamdeset sedam godina, nije u formi jer nema toliko problema. Zato u posljednje vrijeme
ne tri.

Danas je Isabella crtala. Bilo je tu dosta crne boje. Voda se hladi. Isabella dodaje tople vode.
Mora izai, sva e se smeurati.

Zrcalo je zamagljeno.

to je to? pita se stara ena? Kakva je to iskrivljena slika? Odsad u sanjati vrtne patuljke,
odsad u sanjati bajke, odlui Isabella i osui pete. Isabelline pete meke su i glatke. Isabella
je ponosna na svoje glatke pete. Nikada ih ne strue a one su uvijek glatke. Koa na njima je
tanka. Fina.

Isabella nikada nikome nije priala prie. Isabella je sama.

ON i ONA e se sresti.

4
Oni to ne znaju, ne znaju da e se sresti dok se spremaju izai u no, u novogodinju no,
oprani i stari i ureeni i sami, dok se spremaju u etnju ulicama malog grada, malog grada s
puno pekarnica, runog malog grada.

Novogodinja je no.

Sad e se sresti, sad.

Njemu je sedamdeset devet a zove se Artur.

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

SEKTOR: PRAENJE VOJNIH LICA PRIPADNIKA (BIVE) JNA PREDMET:

ARTUR BIONDI(), UMIROVLJENI KAPETAN JUGOSLAVENSKE RATNE
MORNARICE. BROJ: 29 P-VL IIa/13-01-92 (Izvadak)

Artur Biondi(), roen u Labinu 1921. Izvanbrani sin (pokojne) Violete Biondi() i
(pokojnog) Karla Teresina Rankova. Otac Artura Biondi()a, (pokojni) Karlo
Teresin Rankov roen je 1900. na obali rijeke Tanaro, kao nezakoniti sin Terese
Borsalino, suvlasnice tvornice eira iz Alessandrije i srpskog oficira u
austrougarskoj vojsci (pokojnog) Ranka Matia.

Artur Biondi() udovac od 1963. Otac dvojice (zakonitih) punoljetnih sinova.

Umirovljeni kapetan bive Jugoslavenske ratne mornarice. Do 1975. stacioniran na
otoku Visu. Dravljanin Republike Hrvatske. Neaktivan od 1980. ivi sam.
Konstitucija upadljivo astenina. Visok cca 190 cm., teak cca 80 kg. Asocijalan.
Boluje od epilepsije. Dijagnoza: grand mal, epilepsia tarda. Ponaanje katkad
bizarno. Posjeduje bogatu kolekciju kapa i eira. Nikada ne izlazi gologlav.

Artur ima crni eir na glavi. Obod eira je velik. Artur hoda iza Isabelle. Gleda u Isabellinu
kosu otpozadi. To je lijepa kosa, kovrava. To je crna kosa. Ljulja se. Ta se kosa ljulja lijeno,
sneno. On nema kose. Isabella to ne zna, ne zna da se on zove Artur i da nema kose. Saznat

5
e. Artur hoda iza Isabelle. Sustie je. Zovem se Artur kae. Desnom rukom dotie obod svog
crnog eira kao da e ga skinuti ali nee ga skinuti, samo ga dotie, tako se to radi.
Elegantno. Dotie enin savijeni lakat, savijen, jer gurnula je aku u dep od kaputa, zato je
savijen. Dotie kao kad padne pahuljica. Ali pahuljica nema. Ima samo crno nebo. Sretna
Nova godina kae Artur.

Ja se zovem Isabella,

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

SEKTOR: PRAENJE GRAANA PREDMET: ISABELLA FISCHER, UD.

ROSENCWEIG. BROJ: P-G III/17-5-93 (Izvadak)

Isabella Fischer, roena 29. sijenja 1923. u Chemnitzu, Njemaka. Imala starijeg
brata i stariju sestru (Waller i Christine) oboje 1941. transportirani u
koncentracioni logor Flossenburg. Tu im se gubi trag. Godine 1940. Isabella
Fischer s majkom Sonjom Leder, ud. Fischer bjei rodbini u Beograd. Otac, Peter
Fischer, suvlasnik tvornice cipela BATA, ostaje u Chemnitzu. U Beogradu Isabella
Fischer dobiva lane dokumente i s prijateljicom arijskog podrijetla (Julijana
Vukas) 8. travnja 1941. odlazi na Korulu. Majka se vraa u Chemnitz. Otac i
majka 1943. transportirani u Theresienstadt, potom u Auschwitz. Na Koruli,
Isabella Fischer, zajedno s nekoliko stotina idovskih obitelji, boravi do rujna
1943. U jeku napada na otok, brodom se prebacuje u Bari. Julijana Vukas odlazi u
partizane. Gine 1944. U Bariju, o Isabelli Fischer brinu ameriki vojnici. Isabella
Fischer govori njemaki, talijanski i engleski. U Bariju upoznaje budueg mua,
Felixa Rosencweiga, suvlasnika tvornice okolade iz Austrije. Nakon rata,
posredstvom Meunarodnog Crvenog kria saznaje da je 36 lanova njezine ue i
ire obitelji nestalo u nacistikim logorima u Flossenburgu, Auschwitzu i
Theresienstadtu. Do muevljeve smrti 1978. ivi u Salzburgu, nakon ega se
doseljava u Hrvatsku. Nema djece. Po zanimanju fotografkinja. U R. otvara
fotografski salon na ime Benjamin Vukas. Godine 1988. dobiva dravljanstvo SFRJ
i svoju trgovinu prodaje obitelji Strechen. Posjeduje bogatu kolekciju fotografija iz
vremena Drugog svjetskog rata. Mirovina nije dostatna za ivot. Redovito prima

6
 rentu iz Austrije 4.972 ATS mjeseno. Uz svaku novanu dostavu priloena je
kutija okoladnih bombona, a kvartalno i par sezonskih enskih cipela. Nema
rodbine.

Tri puta podnosi zahtjev za stjecanje dravljanstva RH. Zahtjev dva puta odbijen.
Nakon intervencije vicarske vlade, 1. veljae 1993. molbi Isabelle Fischer ud.
Rosencweig, udovoljeno.

zovem se Isabella, kae Isabella, onda se nasmijei kako bi on, Artur, vidio sve njene prave
zube. Artur odmah pomisli ona ima vlastite zube, ona nema zubalo, tako pomisli i jezikom
pree preko svog malog usnog mosta lijevo gore odostraga. Isabella se smijei, smijei se,
vidio je da ona, Isabella, ima svoje zube. Kako to? pita se Artur. Moji su zubi ljepi od
njegovih, misli Isabella, jer su pravi. I moja kosa je ljepa. Sva sam ljepa. Tako, bez mnogo
rijei, oni eu, Artur i Isabella, jedno pokraj drugog, hvataju korak, jer ne poznaju se pa im
je ritam, hodajui ritam razliit, zato poskakuju, diskretno poskakuju i hodaju zajedno u
novogodinjoj noi koja je pusta jer slavlje je zavrilo, ulino slavlje. etiri je ujutro. Prvi
januar.

To su vai zubi? ipak pita Artur. Jesu li to vai zubi? pita nervozno i ne ekajui odgovor
odlui: Ispriat e joj sve o sebi. Uglavnom sve.

Oni koraaju. Praznim ulicama i prljavim od novogodinje noi. Artur kae: Ispriat u vam
sve o sebi. Nismo djeca. No je prozrana.

Ne morate sve, kae Isabella.

Artur kae: Radio sam u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Bio sam stacioniran na Visu. Tamo
sam upoznao svoju enu.

Isabella pita: Bili ste pijun?

Artur misli: To je glupo pitanje, ne kae nita.

Oboavam pijunske prie, kae Isabella i poskoi kao djevojica.

ena mi je bila srani bolesnik. Stalno je leala. Ja sam uz Jugoslavensku ratnu mornaricu

7
obavljao sve kune poslove. Postao sam vrlo vjet. Danas odlino obavljam sve kune
poslove.

Kako peglate? pita Isabella.

Imam dva sina, kae Artur. ena mi je umrla, takoer kae Artur.

Kako kuhate? pita Isabella. Oni jo uvijek hodaju. eu.

Kuham dobro i brzo. Volim kuhati, kae Artur. Usporite malo, takoer kae. Usporite korak.

Oni koraaju. Artur gleda malo u Isabellu, kriom, sa strane, malo u vrhove svojih cipela.
Cipele su stare. Ona gleda malo u njega, malo u vrhove svojih cipela. Ona ima lijepe cipele,
ona ima lijepe cipele, nove, njegove su ispucale, stare.

Isabella kae: Zato imate tako velike ake? Vi imate nevieno velike ake.

On doista ima velike ake. Kad je napustio mornaricu dugo je radio kao trgovac.

Ree: Doista imam velike ake. Kad sam napustio mornaricu, dugo sam radio kao trgovac.
Sluajte, kae Artur i stane. Artur ne umije hodati i izgovarati ozbiljnije misli istovremeno.
ena sjedne na kameni prag jedne kamene zgrade, do izloga. Oni su na etalitu. Na
etalitu ima izloga. etalite je zapravo prepuno izloga, sve izlog do izloga. Ima osvijetljenih
izloga. Osvijetljenih izloga iz kojih se prosipa svjetlost na kameno etalite pa etalite sjaji.
Izlozi su osvijetljeni jer novogodinja je no, inae izlozi i trgovine uglavnom su nou u
mraku, uglavnom zamraeni, jer vlada siromatvo.

Zamraeni izlozi. Zatvorene trgovine. Oeva trgovina cipela u mraku, Isabella bi nove cipele.
Nove cipele, crne cipele od laka, jer Isabella ima dvanaest godina i u koli je ples i mora biti
lijepa za taj ples. Otac je ui, otac je danima ui kako se plee valcer, oni vjebaju uz staru
plou Lijepog plavog Dunava, vrte se, Isabella i otac, Isabella u oevu naruju, sigurno je i
toplo. Oeva trgovina zove se BATA, na izlogu oeve trgovine prilijepljen je plakat, veliki
plakat. Veliki plakat prekriva izlog. Isabella ne vidi koje bi cipele kupila. Ne vidi. Plakat
prekriva cipele. Nema svjetla. Slova na plakatu velika su i crna. Isabella ita i kriom viri
ispod plakata, trai crne cipele od laka. Cipele koje nee kupiti.

8
 Na dan 21. prosinca 1935. u ovoj trgovini cipela, od idova Petera Fischera
pazarila je Ilse Johanna Uhlmann, tipkaica u tvrtci AEG.

Na dan 23. prosinca 1935., Arno Lutzner, uposlenik trgovine AGFA, kod idova
Petera Fischera, suvlasnika duana BATA, kupio je papue.

Na dan 29. prosinca 1935., Johannes Weichert, ef Odjela za zarazne bolesti

Bolnice u Chemnitzu, kupio je tri para cipela.

Sukladno aktu 2, Naredbe o zabrani kupovanja u idovskim duanima, od 15. rujna

1935., gore navedeni graani imaju se javiti u ispostavu lokalne policije najkasnije
do 30. prosinca 1935. u 12:00.

Graanima se daje na znanje da pred svim idovskim duanima stoje fotografi

postavljeni od gradskih vlasti. Tko ue u idovsku trgovinu bit e slikan i snosit e
zakonom odreene posljedice. U cilju lakeg snalaenja graana, svi idovski
duani obiljeeni su uoljivim natpisima s velikim slovima na kojima pie: Oprez!
idovska radnja!

W. Schmidt, Gradonaelnik Chemnitza

Isabella sjeda na utu klupu u parku, preko puta oeve trgovine BATA i pjeva na Lijepom
plavom Dunavu. Pjevui. Klupa je svjee obojena. Ples je odgoen. Ples je odgoen za
idove. kola je zatvorena. kola je zatvorena za svu idovsku djecu. Za ostalu nije
zatvorena. Klupa je uta. Isabella vie ne ide u kolu. Isabella odlazi u oevu trgovinu i tamo
sjedi, ne eli sjediti na utoj klupi, eli sjediti meu oevim cipelama. U mranoj trgovini. U
pustoj trgovini. Zima je 1935.

Doktoru Johannesu Weichertu sijeku bradu na centralnom trgu. Ljudi gledaju i ute. Doktor
Johannes Weichert na leima nosi pano. Doktor Weichert sandwich man. Na panou pie:

Ich habe von den Juden gekauft. Slova su velika i crna.

9
Artur gleda enu koja sjedi na kamenom pragu kue na etalitu s izlozima, ena se zove
Isabella, gleda je odozgo. Kae: Ja sam bogat ali usamljen. Imam kue, tri komada, imam
zemlju, imam novaca. Odrasli smo ljudi, nema smisla okoliati. Mogli bismo neto pokuati.

U kom smislu? pita Isabella.

Artur se spusti do ene. Oboje sjede na kamenom pragu, gledaju ispred sebe u prljavo
etalite. Ima papira, ima traka u boji, ima konfeta, ima aa i flaa i limenki. Ima dva visoka
bora ukraena papirnim manama jer kugle se kradu. Isabella i Artur sjede oslonjeni na
teka drvena vrata. Iza vrata je dugaak mrani hodnik. Iza vrata je mrak. Oni sjede
oslonjeni na ulaz u mrak. Sjede ispred mraka. Napolju. Sjede na kamenom pragu, usred
etalita. Ramena im se dotiu. Jedva. Noge su im savijene u koljenima.

ena poloi dlan na Arturovo koljeno, Artur ima koato koljeno. Isabelli ruka padne meu
Arturove noge. Nosite pelene, kae Isabella. Nosite pelene kae i isprui svoje noge. Onda
rairi svoje noge, rairi svoje ispruene noge, pipnite, veli. Artur pipa. Pelenai, kae ena.
Zavucite ruku ispod.

Gdje ispod? pita Artur.

Imate lijep eir, kae Isabella. Zavucite ispod pelene.

Nema mjeseca kae Artur i zavue ruku Isabelli pod suknju, petlja, trai, petlja, ovo je udan
grad, apne Isabella, srce joj poskoi, ona uzdahne, ah, i die duboko. Sjedi Isabella u
pelenama, raskreena, sjedi na kamenom pragu i eka. Artur se preko njenih pelena (ipak
nekako) probija do njezine koe a Isabella ima dugi vrat s malom Adamovom jabuicom koja
klizi gore-dolje i gleda to Artur radi. Isabella kae: Uhvatit u i ja vas, gospodine Arture.
Odrasli smo ljudi, nema smisla okoliati. Isabella doda: Ovaj grad pun je dosadnosti.

Starica je suha. Dolje, sva je suha. Suha sam, kae Isabella. Starac poloi dlan na stariin
trbuh, prsti podrhtavaju kao da umiru, kao da se trzaju pred smrt. Onda ivnu, starcu prsti
oive i pokrenu se, imate debeli prst, kae starica. Isabellina ruka u Arturovim je hlaama. U
aci Isabella dri Arturov mali penis, mali skvreni penis. Pelene su, hvala bogu, takoer
suhe. I njene i njegove pelene iste su i suhe. Isabella dri penis gospodina Artura u
skupljenoj aci, dri njegov penis i trlja. Dolje gore

Abwehr

10
dolje

Adolf

gore

Anschluss

dolje

Appelplatz

gore

Arbeit Macht Frei

dolje

Aktion

gore

Arijevac

dolje

Aktion Erntefest

Aktion Reinhard

Anschluss

gore

Auf Gut Deutsch

Antisemitizam

Auschwitz

Isabellu boli ruka. Usporava.

11
Molio bih malo bre, kae Artur, malo bre gospoo Isabella.

Blut und Boden

dolje gore dolje

Krematorij

gore dolje

Einsatzkommandos

Konano rjeenje

Eugenika

Eutanazija

Eksterminacija

Gestapo.

doljegoredoljegoredoljegoredolje

Genocid

Herrenvolk

Hftlingspersonalbogen

Jude

Judenfrei

Judengelb uto, uto

Juden raus!

12
Die Juden unser Unglck!

Judenrat

gore

Judenrein

gore dolje gore dolje kad e?

Kapo

Kommando

KPD Thaelmann.

Kriminalpolizei

Kristallnacht Chemnitz

doljegore

Lager

Lagersystem

Lebensraum

Lebensunwertes Lebens

Hitler pod H

jo malo, gore dolje dolje dolje, gore

Mein Kampf

Muselmnner

13
Ordenspolizei

Ostiministerium Rosenberg.

Pogrom

Rasizam

Sonderkommando

Tanatologija

bermenschen

doljegoredoljegoredolje

Zyklon B

Gotovo.

Minuta drkanja deset godina povijesti, deset godina Isabellina ivota. Isabelli je aka puna
mlake razvodnjene Arturove sperme.

Isabella ima male ake. Artur nema puno sperme.

Arturov prst, koji prst pita se Isabella, koji je to prst, srednjak ili kaiprst, gospodin Artur
ima velike prste, njegov prst nalazi put, ulazi, i tu unutra vrti se, vrti se, ide malo unutra,
malo van, unutra van Niste vie suhi, kae starac, uzbudio sam vas, kae Artur. Da, veli
Isabella, dugo nisam bila uzbuena. Sad mi se piki.

Tako, na kamenom pragu oni sjede i gledaju preda se staklenim pogledom, mrtvim
pogledom, kao ribe, nitko ne prolazi, oni se diraju kao djeca.

14
Gdje kupujete eire? pita Isabella.

Imam bogatu kolekciju eira, kae Artur. Imam dalekog roaka, preko njega nabavljam
eire, takoer kae Artur. To kae tiho.

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

SPIS: A.B./S-P IVc 31-10-97 INFORMATIVNI RAZGOVOR VOEN IZMEU

ISLJEDNIKA TITA FRANCKA (U DALJNJEM TEKSTU ISLJEDNIK) I KREATORA
EIRA, THOMASA WOLFA (U DALJNJEM TEKSTU WOLF), NA DAN 31.
LISTOPADA, 1997.

Isljednik: Vi ste eirdija?

Wolf: Ja sam kreator eira. Postoji razlika.

Isljednik: Dugo se bavite tim poslom?

Wolf: ezdeset godina. I trgovinu i radionicu naslijedio sam od oca.

Isljednik: Odakle je va otac?

Wolf: Iz Lombardije.

Isljednik: Kreirate eire i za Predsjednika. Kako se to dogodilo?

Wolf: Pardon, molim. Kreirao sam eire za oba predsjednika.

Isljednik: Kakvi su to eiri?

Wolf: Crni. Zovu se President. Uvijek se zovu President ali nikada nisu isti.

Isljednik: Radili ste eire iskljuivo za predsjednike?

Wolf: Ne. Pod pritiskom trita odustao sam od te ekskluzive.

Isljednik: Tko sve kupuje vae eire?

15
Wolf: Mi smo uspjena obrtnika obitelj. Kupuju razni. Kupovao je i Krlea?

Isljednik: Pustite Krleu, tko kupuje danas?

Wolf: Krlea je bio posebna muterija. Rijetko je dolazio osobno. Imao je na

raspolaganju automobil, mislim da je to bio opel, pa je po eire slao ofera. Mi
smo mu pravili eire po pravilima struke, a Krlea bi ih prvo izgnjeio, pokvario
im fazon, i tek onda ih stavljao na glavu. Danas kupuju razni. Politiari i obini
ljudi.

Isljednik: Kako se politiari odnose prema vaim eirima?

Wolf: Posluno. Ne pada im na pamet da ih samostalno gnjee i fazoniraju.

Isljednik: Tko jo?

Wolf: to tko jo?

Isljednik: Tko jo kupuje?

Wolf: Kupovala je Marija Juri Zagorka. Njen obim bio je veliki: 61 centimetar.
Poslije Drugog svjetskog rata ene su glavu pokrivale maramama, pa ovdje nisu
zalazile.

Isljednik: Je li tono da ste kreirali prve asnike kape?

Wolf: Koje doba imate na umu? Kad je otvorio obrt, moj otac je kreirao iskljuivo
enske eire. Ja sam najbolji klobuar u gradu. I ire.

Isljednik: Bavite se dresiranjem pasa? Jesu li to policijski psi?

Wolf: U mladosti, bio sam i boksa. Trenutno sam lan lokalnog planinarskog
drutva. Penjem se na male planine. Uglavnom nedjeljom.

Isljednik: Bili ste u ratu?

Wolf: Koji rat imate na umu?

Isljednik: to mislite o naim politiarima?

Wolf: Svi su glavonje. Svima je obim glave vei od 60 centimetara. Moji eiri

16
imaju duu.

Isljednik: Kreirate li samoinicijativno ili vam muterije sugeriraju to bi eljele

nositi?

Wolf: Nekima treba savjet. Predsjednici ne vole mijenjati modele. Nose jedan
fazon. Uvijek isti.

Isljednik: Koliko Predsjednik promijeni eira godinje?

Wolf: Predsjednik nije veliki potroa eira. Ima svega pet-est komada i to onih
koje smo mu poklonili. Nove nije kupovao. Povremeno nam poalje svoje eire na
etkanje. Uredno ih odrava. Momci iz njegove pratnje koji brinu o garderobi,
imaju problema: na putovanjima eiri uvijek stradaju. Zato smo Predsjedniku
poslali kutiju za eire. Sva srea da Predsjednik ne putuje mnogo.

Isljednik: Plaa li Predsjednik gotovinom ili karticom?

Wolf: Predsjednik nita ne plaa. Mi to ne bismo dozvolili.

Isljednik: Tko jo nosi vae eire?

Wolf: Saborski zastupnici. Uglavnom oni iz HDZ-a. Njih je najvie.

Isljednik: Imate li posebno dragu glavu?

Wolf: Napravio sam slavonski eir za Genschera.

Isljednik: Jednom ste izjavili da su velike glave pametnije od malih glava.

Wolf: Uvijek ima iznimaka.

Isljednik: Razlikuje li se izrada mukih eira od izrade enskih eira?

Wolf: enski eiri znatno su podatniji. Za muke eire ponekad je potrebna

fizika snaga da bi se materijal ukrotio. Izrada enskih eira odnosi vie vremena;
ne proizvode se serijski.

Isljednik: to biste zakljuili o graanima Hrvatske na temelju izbora eira?

Wolf: Ne bih zakljuivao.

17
 Isljednik: Poznajete li Artura Biondia?

Wolf: Njemu je prezime Biondi. To je najbolji poznavalac eira u naoj zemlji. Mi

smo u dalekom srodstvu.

Isabella die lijevu ruku (desna joj je jo uvijek u Arturovim hlaama), dotie eir, skida
starcu eir s glave, stavlja ga sebi na glavu, vraa ga starcu na glavu, na glavu bez kose,
starac se zove Artur.

Zato? pita starica. Zato skupljate eire?

U ovom gradu nema otmjenosti, kae Artur. Baka mi je bila Talijanka. Iz Alessandrije, jo
kae Artur. Zvala se Teresa, doda.

Nekada davno, pria Arturu majka, nekada davno, srpski oficiri u austrougarskoj vojsci
sluili su u kasarnama po Lombardiji. Alessandrija je u Lombardiji, pria majka. Srpski
oficiri odlaze u Alessandriju traiti ene, jer grad se prouo po lijepim djevojkama, da.
Kasnije, grad se prouo po eirima, kae majka. Ispriat u ti priu, veli.

Jednom davno bio jedan mladi po imenu Giuseppe. Godine 1857. doao on u Alessandriju,
nahvatao puno zeeva i od njihove dlake krenuo praviti eire. Posao je cvao. Kad je
Giuseppe umro, za sobom je ostavio veliku tvornicu eira. Bilo je to 1900. Njegova tvornica
proizvodila je 750.000 eira godinje. U njegovoj tvornici radilo je mnogo ljudi. Giuseppe je
imao sina i ker. Sin je preuzeo tvornicu a ker se zvala Teresa. Prolazile su godine. Posao
sa eirima vrlo se proirio. eiri su odlazili u itav svijet. Dva milijuna ljudi etalo je
svijetom nosei na glavi eire iz male Alessandrije. Kad je doao faizam, proizvodnja je
pala a ti si Arture bio mali, tako pria majka. Kad doe faizam proizvode se pree stvari.

Artur zna, danas u Alessandriji opet se prave eiri i jo uvijek se zovu Borsalino. Prave se
kolekcije, razne kolekcije raznih eira. Prave se slamnati eiri i prave se filcani eiri,
prave se eiri od koe. Za mukarce i za ene. Za mlade i za stare. Prave se kravate i

18
earpe i mali upotrebni koni predmeti koe.

Postoji jelo koje se zove Escalope Borsalino. Servira se u Francuskoj. Artur je bio u
Francuskoj, na Loiri, tamo je gledao dvorce kad ga je vodio Yugotours. Zato zna.

U Alessandriji proizvodi se i namjetaj. U Alessandriji proizvodi se i hrana. Alessandria

napreduje. Artur nije bio u Alessandriji. Htio je poi. Rekli su mu: Bolje nemoj. Kupio je
vodi i gledao sauvane stare palae i gledao je gradsku vijenicu iz 17. stoljea, na papiru,
u boji. U Alessandriji proizvodi se i papir. Alessandria lei na rijeci. Rijeka se zove Tanaro.
Ima obalu obraslu aem a a uti na vjetru, uti kao apat. ita Artur vodie i ui malu
povijest Alessandije u kojoj rodio mu se otac, u au.

To je kao bajka, kae Artur Isabelli. Ta Alessandria.

Oboavam bajke, zakljui Isabella, nakon ega nastade tiina.

Artur oboava svoje eire, ne zna to bi bez njih, kako bi ivio. Njegovi eiri njegova su
prolost. I sadanjost. Sinovi ga vie ne posjeuju. Ovo je model Borsalino Como, kae Artur.

Lijep je model, kae Isabella.

To je krzneno pusteni eir, od zeje dlake, nastavlja Artur. Artur iznenada postaje priljiv.
Kad pria (ili razmilja, vie razmilja nego to pria), kad pria o eirima, to je kao da leti.
Artur o eirima mnogo zna. Artur pomno prati trendove i cijene. Ovo je eir za posljednje,
pardon, posebne prilike. Vrlo je skup, kae Artur.

Koliko? pita Isabella.

etiristo dvadeset tisua lira.

Isabella brzo vadi ruku iz Arturovih hlaa i brie je o svoje debele smee arape. Na njenim
smeim arapama ostaje mutnobijeli trag. Nema tako skupih okoladnih kugli. Nema, ape
Isabella. Ruku prinosi nosu. Mirie. Mirie autentino, kae. Srednji (ipak) prst svoje desne
ruke Artur prinosi ustima. Sie. Artur sie srednji prst svoje desne ruke kao da se porezao.

Isabella iz depa vadi dvije okoladne kugle. okoladne kugle tvrde su. Ne tope se lako, to

19
su skupe okoladne kugle. Kompaktne. Treba ih dugo drati u aci prije nego to postanu
meke. Vani je hladno. Isabella oboava okoladne kugle. Na tritu ima ih raznih, ima ih
raznih vrsta. Isabella je connaisseuse. Isabella poznaje okoladne kugle punjene komadiima
narane ili maline: orangadu i razz-matazz kugle, savrene kugle, savrene za jutra nakon
runih snova. Isabella poznaje mrke, gorke kuglice choc-a-lot i loca mocha, uva ih kad
gleda televizijske trilere jer joj osiguravaju napetost i dobar rad mozga. Kuglice od mlijene
okolade Isabella troi kad osjeti da dolazi usamljenost. Kuglice od mlijene okolade
Isabelli slue za razne utjehe, uglavnom male, uglavnom svakodnevne. Ubaci ih u usta i
jezikom ih kotrlja lijevo-desno, njeno. Onda, kad omekaju koliko treba, taman koliko treba,
Isabella ih naglim pokretom jezika probije, u njih ue, provali. Jezikom. Unutra, u njenim
okoladnim kuglama eka je uvijek drukija slast. Meka krema, gusta krema, po nepcu, po
itavoj usnoj upljini, razlijeva se kao sitni poljupci, kao plat od baruna. Onda Isabella
zatvori oi i coke. Njena Carmalita, njen Nutropolis, njeni Coco Motion i Butterscot-cha-
cha. Njena glazba, da, o da. okoladne kuglice Lindor pakovanje od 48 komada za 50
maraka, jedna kuglica, jedna marka. Kuglice Lindor jedu se promiljeno. Isabella ih troi
tedljivo. Kuglice Ferrero Roche dolaze u manjoj ambalai, samo 30 komada u kutiji. Baci
Perugina hrskavi su iznutra, kao njeni ugrizi nervoznog ljubavnika. Isabella najvie voli
vicarske Teuscher kuglice, njih najbolje poznaje, u duu ih poznaje, temeljito. Marcipan,
voe, voe razno, orasi, bademi, ljenjaci, crna okolada, bijela okolada, mlijena okolada,
groice, kava, svakojake vesele izmiljotine Dolfa Teuschera iz malog mjesta u vicarskim
Alpama. Stotinu i jedna okoladna tajna skrivena u okoladnim kuglicama Dolfa Teuschera.
Dolf Teuscher veliki ljubavnik. Kuglice s rumom, kuglice s kokosom, kuglice punjene irskom
kavom i kuglice punjene maraskinom u kojem pluta vinjica. To! Kuglice u kojima pluta mala
alkoholizirana vinja, oamuena, mrkocrvena kao kap Isabelline krvi, kao njen klitoris iz
mladih dana. Moja vinjica, tako Isabella zove svoj klitoris. Njen klitoris nije vie crven, ne
pulsira, njen klitoris nije natopljen strau. Njen klitoris je mlohav i blijedoruiast. Imam
anemian klitoris, kae Isabella. Artur uzima okoladnu kuglu. Unutra je badem, kae
Isabella, nema vinjice. Artur mljacka. okolada se Arturu lijepi za nepce. Rastopljena
okolada, pomijeana s Arturovom slinom sporo klizi s Arturovih prednjih zuba. Artur se
smijei. Ima smei osmijeh, mali smei osmijeh jer stiska usne jer okoladna kugla nije
odvie slatka. Gorko je, kae Artur. I dalje se smijei. Artur izgleda blesavo. Sad su etiri
sata i etrdeset pet minuta. Jo ne svie. Hladno je.

To je nova sorta, kae Isabella.

Novu sortu lansirali su u Chemnitzu. Od 1953. do 1990. Chemnitz se zvao Karl-Marx-Stadt.

20
Kugle su umotane u crveni staniol s likom Karla Marxa. Na kuglama utisnut je njegov
portret, portret Karla Marxa sav od okolade, ukljuujui i bradu. U Chemnitzu, jo odavno,
postavljena je bista Karla Marxa. Bista je postavljena u sredite grada. To je logino, logino
je da se bista Karla Marxa postavi u sredie biveg istononjemakog grada koji se zove
Karl-Marx-Stadt. Bista tei 42 tone. Karl Marx napisao je Komunistiki manifest.

Isabella se slae: okoladne kugle s likom Karla Marxa nisu ba ukusne. Staniol je lijep. Ima
zvijezdu. U njega se mogu umotati orasi pa objesiti na boino drvo. Kao u djetinjstvu, kao u
mladosti. Isabella poznaje Chemnitz.

Isabella ima trinaest godina. Ravnatelj njezine kole uklanja statue dvaju djeaka, kipovi su
na vrhu zgrade. To su ukrasni kipovi. Ima ih osam, ima osam kipova, ravnatelj uklanja
gornja dva kipa. Godina je 1936. Ravnatelj nareuje da se kipovi smrskaju. Odrasli ljudi
razbijaju kipove, razbijaju kipove dvojice djeaka. Dolje, pred ulazom u kolu, kamenim
batovima udaraju po djeacima snano. Isabella gleda. Udarci odjekuju. Djeca gledaju.
Moritz. Zove se Moritz. Djeak Moritz bio je model kiparu, Isabella ne zna kako se kipar
zove, kipar vie nije u Chemnitzu. Moritz je idov. Djeak Moritz idovski je djeak i njegov
model treba ukloniti.

Ljudi naputaju Chemnitz. Mama kae, idemo. Tata kae, uvat u trgovinu. Ljudi odlaze.
Nevidljivo odlaze. Tata kae, mi neemo. Neemo jo. Poslije rata ljudi se vraaju, vraaju se
u Chemnitz. Vraa se 57 osoba. Poslije rata. Chemnitz je malo mjesto. Malo se ljudi vraa.
Sad poinje novo stoljee. Poinje novi povratak u Chemnitz. Chemnitz ima 300 idova.
Chemnitz dobiva novu sinagogu. Staru sinagogu stanovnici Chemnitza spaljuju, susjedi
Isabelle Fischer spaljuju staru sinagogu. Vatra je velika, no je hladna, studeni je 1938.,
osmi je studenog 1938., svuda gori. Isabella gleda. Isabella ima petnaest godina, nije vie
mala.

Chemnitz je bio dio Flossenburga. Dio logora Flossenburg. Chemnitz je postao konc-logor,
ali mali.

21
Isabella uvijek oprezno odmotava svoje okoladne kugle kako bi sauvala staniol. Tokom
godine listie slae u knjigu pokraj kreveta jer najvie okoladnih kugli pojede u krevetu.
Kad zavri knjigu, listie prebacuje u novu knjigu. Trenutno ita uzbudljivu knjigu. Knjiga se
zove This Way for the Gas, Ladies and Gentlemen. U nju stavlja nove Karl-Marx listie. Do
kraja godine Isabella sakupi mnogo listia za boine ukrase za boina stabla, vie za
boine grane jer stabla su skupa, grane se nau meu otpacima, u smeu, moglo bi se rei,
u smeu. Ali Isabella vie ne umotava orahe. Lista listie koji se presijavaju. Ima ih raznih.
Ima ih plavih sa srebrnim zvjezdicama, ili su moda srebrni s plavim zvjezdicama, Isabella se
trenutno ne moe sjetiti, svejedno, kao malo nebo su, kao malo nebo koje se moe staviti u
dep. Isabella ima na desetine malih pravokutnih svemira (Baci Perugina) sloenih u knjizi
koju trenutno ita: This Way for the Gas, Ladies and Gentlemen. U mladosti, svemiri su
veliki, nona neba pokropljena srebrnim prahom ine se na dohvatu ruke a beskrajna. Sad
su mala i ovdje, mogu se dotai, pogladiti, stanu u dep, stanu u knjigu. Isabella ne zna zato
ba tu knjigu ita, tu knjigu koja se rugalaki zove This Way for the Gas, Ladies and
Gentlemen. Ima zabavnijih knjiga, ima boljih knjiga. Isabella to zna. Ona ita razne knjige.
Isabella se pita, to e mi to, taj Borowsky?

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

SEKTOR: PRAENJE GRAANA PREDMET: ISABELLA FISCHER, UD.

ROSENCWEIG. BROJ: P-G III/19-12-99 (Izvadak)

S mjesenom apanaom za prosinac 1999., Isabelli Fischer, ud. Rosencweig stigla

je knjiga kontroverznog komunistikog pijuna i propagatora, Tadeusza
Borowskog, roenog u Ukrajini od roditelja poljskog podrijetla. Iako knjiga govori
o iskustvima Borowskog u konc-logorima Auschwitza i Dachaua iz kojih je zaudo
izvukao ivu glavu, mogue je oekivati i ostale knjige Borowskog one koje
zagovaraju komunistiku ideologiju i svjetonazor.

injenica da Borowsky nije iv, ne umanjuje snagu njegove rijei. Naprotiv.

Borowsky, roen 1922., izvrio je suicid otrovavi se plinom u svom stanu 1951.
godine.

22
Moda Isabella neto trai, neki odgovor, neki trag, traak? Moda je Borowsky upoznao
Wallera i Christine, moda je sreo mamu Sonju i tatu Petera, tamo. A? Kad proita knjigu
This Way for the Gas, Ladies and Gentlemen, itat e drukije knjige, odluuje Isabella,
svakako, da. itat e meke knjige, toplije. itat e knjige o vrtnim patuljcima. One su
prikladnije za uvanje sjajnih, ukavih listia s mirisom okolade.

Sauvajte omot, kae Isabella.

Isabella oprezno odmotava svoju Karl-Marx kuglu pa na koljenu, vanjskim rubom nokta
desnog palca izravnava staniol.

Imao sam psa, kae Artur.

Ja imam vrtne patuljke, kae Isabella. I doda: Oni ne umiru.

Artur ne vidi dobro. Artur ne zna da je pojeo okoladnog Marxa. Gladan je. Hladno mu je. U
ustima jo uvijek osjea gorkost.

Kad se Chemnitz zvao Karl-Marx-Stadt stanovnici nisu traili tog Marxa od 42 tone, sam se
pojavio. Sad ne znaju to bi s njim. Nadaju se da e okoladne kugle proslaviti njihov grad.

Artur je bio u Salzburgu. Tamo je jeo Mozart kugle. U njima ima marcipana. Ukusne su. U
Chemnitzu nije bio. Ni u Karl-Marx-Stadtu nije bio. Ove kugle nita ne valjaju. Evo vam
staniol, kae Artur.

Imam jo, kae Isabella, probajte ovu. I prua Arturu Strauss kocku, zapravo pralinu marke
Droste. Ovo je kocka, kae Isabella. Nije kugla. Isabella paljivo odmotava svoju Strauss
kocku i skoro za sebe doda: Ovo su skupe kocke, ali va eir je skuplji. To su Strauss kocke.
Velika kutija kota dvjesto etrdeset maraka. Vie volim ajkovskog, kae Isabella. Njegova
glazba oputa me kao Mozart kugle. ajkovski nema svoje kugle.

ajkovski je bio epileptiar, kae Artur. I Handel, doda.

I Alfred Nobel bio je epileptiar, kae Isabella. I Thomas Edison. I apostol Pavle.

Artur se trese. Artur se boji da e dobiti epileptini napad. Artur je epileptiar. Kad dobije

23
napad, napuni pelene. Kad dobije napad obuzima ga osjeaj sree, on lebdi, on uje glazbu,
ta glazba neto mu ape, posebne tajne inae nedohvatne. Njegova epilepsija njegova je
prijateljica, njegova je suputnica, njegova mala tajna nepredvidljiva ljubav koja ga mui i
koja ga dariva. Pa, bez svoje padavice, bez svoje lootinje, svoje gore, gorice, goropatine,
bez svoje zavrtanije, bez svoje trepelice, on bi bio posve sam. Ali, sad je gospoa Isabella
ovdje, oni jedu Strauss kocke koje su mnogo bolje od Karl-Marx kugli i lijepo im je. Artur
moli svoju ljubavnicu da odgodi posjet. Byron, Edward Lear, Dostojevski, Flaubert.
Epileptiar do epileptiara. Dickens, Agatha Christie, Truman Capote. Artur prouava
poznate epileptiare. Mark Twain. Napoleon. Aleksandar Veliki, Julije Cezar. Petar Veliki,
Sokrat, Pitagora, Van Gogh, Leonardo, Michelangelo.

U povijesti ima puno epileptiara. Nije to nita strano, kae Isabella.

Izgleda, Artur i Isabella skladno se dopunjuju.

Mi se skladno dopunjujemo, kae Artur.

Ja se ne mogu dopunjavati, kae Isabella. Ja sam prazna.

Isabellin stan pun je patuljaka. Isabella ivi u stanu. Ona nema vrt. Njeni patuljci ne mogu se
zvati vrtni patuljci. To su kuni patuljci. Dva bijela stoje na ulazu, doekuju Isabellu kad ona
izae pa se vrati. Ona se uvijek vrati. Imaju kapuljae. Isabellin stan djeluje prostrano,
otvoreno, vrtno. Nema vrata. Nema pregradnih zidova. Isabella je dala sruiti sve pregradne
zidove. Bijelim patuljcima Isabella pria svoj ivot. Oni ute i sluaju. Ponekad, Isabella ih
dotakne. Patuljci imaju svog vou. Patuljci Isabellu uvaju od potresa. Isabella oboava
bajke. S patuljcima svuda naokolo, ivot joj je kao bajka. Da ima vrt, Isabella bi dala iskopati
staze, mnogo krivudavih staza i puteljaka. Mnogo staza koje se ravaju. Staze koje se
ravaju zbunjuju zle duhove. Isabella hoe kui.

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

24
PRETRES STANA OBAVLJEN PO NALOGU EFA PU GRADA NA DAN 01.01.2000.
OD 4:07 DO 4:58. IZVJETAJ. PREDMET: ISABELLA FISCHER, UD.
ROSENCWEIG. BROJ: 38 P-G I/01-01-00 (Izvadak)

Stan uredan i prostran. Samo je kupaonica (s toaletom) u izdvojenom prostoru.

Drugih pregradnih zidova nema. itav stan obuhvaa cca 70 m.

Po stanu rasporeeno 36 vrtnih patuljaka. Neki su potpuno bijeli, nekima je

odjea obojena crveno, uto, zeleno, plavo. Neki patuljci se smijee. Ima mukih i
enskih patuljaka. Neki patuljci izrazito su niski, neki su visoki, gotovo veliki.
Svakom patuljku oko vrata visi metalna ploica s imenom. U skladu s prethodno
sakupljenim podacima, dade se zakljuiti da su to imena preminulih lanova
obitelji Isabelle Rosencweig, roene Fischer.

Po itavom stambenom prostoru, na podu i na namjetaju, lee bombonijere.

Pobrojano 77 kutija. Prizor se doima neobino. To su bombonijere svjetski
poznatih marki, raznih oblika i veliina. Bombonijere nose oznake: Manner, Lindt,
Droste, Suchard, Nestl, Milka, Neuhaus, Cardullos, La Patisserie, Asbach/Reber,
Biffar (jedina bombonijera s kandiranim voem ostale su okoladne), Hacher,
Underberg. Neke slastice nose neobina imena. Upadljivo veliki broj okoladnih
kugli s natpisom Joy of Life i Karl Marx Kugeln. SVE BOMBONIJERE BILE SU
OTVORENE.

Cijene utisnute na bombonijerama govore o njihovoj kvaliteti. Cijene se kreu od

40 do 60 DEM po kutiji. Najskuplje su Strauss kugle, zapravo praline kocke, u
velikom pakovanju 180 DEM. U kutiji se nalazi i CD. Vjerojatno sa Straussovom
glazbom. Na podu lei upadljivo velika limena kutija na kojoj pie Constance and
Amadeus. Kugle Constance and Amadeus proizvodi firma Reber.

Pokraj kreveta naena knjiga puna sjajnih listia, predmnijevamo omota od

okoladnih bombona kugli. Knjiga ima engleski naslov: This Way for the Gas,
Ladies and Gentlemen. Autor je izvjesni Tadeusz Borowsky.

U kupatilu pronaena vea koliina pelena za odrasle. Kada neoprana i vlana.

Na rubu kade kutijica sa 6 pari epia za ui, raznih oblika i od razliitog
materijala.

Kuhinjski dio prostora u neredu. U hladnjaku: etiri Kraove bombonijere

25
 griottesa i jedna bajadera, osuena glavica enjaka, dva jaja i neto starog
povra. Ostali prostor hladnjaka ispunjen neopranim suem.

Kod ulaza, deset pari enskih cipela. Sve cipele u odlinom stanju. Uoljiva
njihova dobra kvaliteta.

Stan naputen u 4:58 zbog dojave da se stanarka kree prema svojoj kui.

I Artur hoe kui.

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

PRETRES STANA OBAVLJEN PO NALOGU EFA PU GRADA NA DAN 01.01.2000.

OD 3:45 DO 5:02. IZVJETAJ. PREDMET: ARTUR BIONDI(), UMIROVLJENI
KAPETAN JUGOSLAVENSKE RATNE MORNARICE. BROJ: 37 P-VL I/01-01-00
(Izvadak)

Stan uredan. Na policama dominiraju knjige o epilepsiji, eirima i o Italiji.

U kupaonici pronaena vea koliina pelena za odrasle. Kupaonica ista.

Kuhinja suvremena i ukusno namjetena. Friider pun hrane. Naeni skupi

delikatesni proizvodi, neki u staklenkama (kavijar i marinirane haringe).

Jedna ovea prostorija pretvorena u garderobu: Odijela: 17 (starijeg kroja),

Cipele: 13 pari (iznoene), Koulje: 36, raznih. Sve od prirodnih materijala
pamuka, batista, satena i svile. Iznoene.

eiri i kape: Lijevi boni zid garderobe, visine 3,75 m., irine 5,5 m., od vrha do
dna prekriven policama. Na policama, po markama proizvoaa i po nazivu
artikala, poslagani eiri i kape. Svi artikli u besprijekornom stanju.

Uoljiva visoka kvaliteta svih odjevnih predmeta, pogotovo eira. Ispod pojedinih

26
kapa i eira navedene njihove cijene. Soba podsjea na minijaturni muzej. Uz
neke artikle stoje krai informativni tekstovi. Primjerice (tekstovi skinuti s
fotografija):

BERETKA:

Pojavljuje se u Francuskoj poetkom 19. stoljea. Nose je uglavnom francuski

seljaci i baskijski stoari. Kasnije, kao simbol pobune protiv postojeeg drutvenog
poretka, prihvaaju je umjetnici i boemi. Pripadnici francuskog Pokreta otpora
koriste je tokom Drugog svjetskog rata. Suvremene vojske prihvaaju je za
svakodnevnu upotrebu. Njenoj popularnosti doprinio i Che Guevara. Devedesetih
godina dvadesetog stoljea, jo uvijek omiljena kako kod mukaraca, tako i kod
ena.

Na polici pronaene:

Vunene beretke promjera 28 cm., obine, marka neitljiva. Plave, crne, smee,
bordo, zelene. Cijena: 18.000 LIT komad. (11 komada)

Istaknuto mjesto zauzimaju beretke Borsalino Opis: Beretke Borsalino kreira

najuveniji svjetski proizvoa kapa i eira. Prave se od iste runske vune,
postavljene su satenom. Postoje veliine: 55, 57, 59, 61 i za iznimno velike glave
63 cm. Cijena: 70.000 LIT po komadu. Izloene veliine: 59 i 61 cm. Boje: Crna,
siva, tamnoplava. (7 komada)

Beretka Hoquy. Opis: Proizvodi se u obiteljskoj radionici Hoquy. Tvrtka je

konkurentna tvrtci Borsalino. Pokrivala za glavu proizvodi ve 200 godina.
Radionica se nalazi blizu Pirineja. Cijena: 90.000 LIT komad. Na polici: 5 komada
2 crne, 1 siva i 2 modre.

Anglobaskijska beretka marke Kangol, 100 % vuna. (3 komada) Cijena 58.000

LIT.

Beretka Parkhurst: Pamuna. Nose je i mukarci i ene. Proizvodi se u jednoj,

standardnoj veliini. Cijena: 24.000 LIT. Izloeno 5 komada: 2 bordo, 1 crvena, 1
be, 1 maslinasto zelena.

Vojnika beretka Bankroft, takozvana Zelena Beretka. Proizvoa: istoimena

amerika tvrtka koja snabdijeva ameriku vojsku. Proslavio ju je vikont

27
Montgomery, u bitci kog El Alameina. 6 komada istih.

eiri marke Drover. Opis: Pruaju odlinu zatitu od kie, vjetra i sunca.
Cijena: 71.000 LIT. Komada 2 (jedan be i jedan smei).

eiri marke Henschel Aussie, Kangol, Biltmore (150.000 LIT), Akubra

(230.000 LIT), te fedore od mekog pusta marke Christys, Stacy Adams,
Stetson Saxon, Rosselini i Borsalino, zauzimaju 6 (est) polica. Cijena im se
kree od 196.000 do 368.000 LIT po komadu. Ima ih crnih, sivih i smeih. Slijedi
desetak modela mburga, uglavnom crnih. Cijena od 110 do 180 USD.

Slijedi desetak modela homburga, uglavnom crnih. Cijena od 220.000 do 360.000

LIT.

Artur Biondi() posjeduje petnaest komada panama eira, svih poznatijih marki.
Najskuplji primjerak je Monticristi Super Fino iz ekvadorske provincije Manabi.
Biondi() navodi da je eir runo tkan od vlakana palme: paja toquilla
Carloduvica palmata. Cijena 570.000 LIT (2 komada). Biondi() posjeduje i jedan
primjerak jeftinijeg modela panama eira Moticristi Fino (290.000 LIT). Sva
tri izloena eira u prirodnoj su boji (tako pie).

Na polici, pokraj Monticristi eira, u malom plastinom okviru sa stalkom

uokviren je kompjutorski ispis Legende o panama eiru. U stanu A. B. nije
pronaen ni kompjutor ni tampa. Legenda glasi:

Po dolasku u Novu zemlju, prvi doseljenici, panjolci, uoili su da pojedini

domoroci nose udna pokrivala za glavu. Kape su bile izraene od svijetlog i
prozirnog materijala. Doseljenici su vjerovali da je to koa oderanih vampira. Ali, u
arheolokim iskopinama na ekvadorskoj obali, pronaene su keramike figure s
neobinim kapama na glavi za koje se pretpostavlja da datiraju od 4.000. godine
prije Krista. To su prve varijante dananjeg Panama eira.

Stetsona 3 komada, crnih. Jedan s obodom od 9,5 cm i krunitem visine 10 cm,

i dva vea (obod 10 cm, krunite 12 cm.) Sva tri eira postavljena srebrnim
satenom (tako pie). Cijena 300.000 LIT komad.

Slamnatih eira 8 komada, raznih modela. Priloena kratka povijest.

28
 Polucilindara 4 komada. Bijeli Nrnberg (155.000 LIT), maslinastozeleni
Hamburg (139.000 LIT), crni Borsalino (430.000 LIT) i Piccadilly iz 1936.
proizveden u radionici Jake uljevia iz Splita bez cijene.

Cilindri komada 2. Jedan crni (460.000 LIT) i jedan sivi (370.000 LIT), oba od
satena. Uz crni pie da je sklopiv, uz sivi da je nesklopiv. Slijedi kratka
informacija o sudbini cilindra kroz povijest, preuzeta iz Enciklopedije
Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, godina izdanja 1967.

Na jednoj polici nalazi se zbirka ukrasnih igala. Kao izrazito enski ukras za
eire, ne uklapa se u muku kolekciju Artura Biondi()a. Igala ima 23 komada.
Smjetene su u staklene kutijice, na crnom pliu. Neke veoma stare; oito imaju
antiknu vrijednost. Uz svaku iglu stoji opis i porijeklo. Cijene nema. Priloena
kratka povijest ukrasnih igala (za eire), od kraja devetnaestog do kraja
dvadesetog stoljea.

Osim ukrasnih igala, postoji jo jedan artikl koji se ne uklapa u gore opisanu
kolekciju eira i kapa. To je minijaturni enski eir oznaen kao Lutkin eir. U
legendi ispod eira stoji:

Pojavio se 1938. Minijaturni Lutkin eir, blago iskoen, nosile su odrasle ene s
prednje desne strane glave. im se pojavio, izazvao je brojne kontroverze. Dvije
godine kasnije nestao je s trita i iz upotrebe. Lutkin eir bio je uglavnom zelen
ili ljubiast a krasilo ga je veliko nojevo pero. Neupueni promatrai danas bi
zakljuili da su ene onog doba imale minijaturne glave u koje se, naravno, mogao
smjestiti samo minijaturni mozak. (Tekst skinut s uveane fotografije)

Pronaeno ukupno 274 kapa i eira.

Fotografije u prilogu.

Pretres prekinut u 5:02 zbog dojave da se Artur Biondi() pribliava zgradi u

kojoj stanuje.

Pogledaj se.

29
Kakva tiina.

Gusta tiina kao govna meu guzovima. Gusta.

Artur ima crte lica. Tu su.

Pogledaj se u prozor. Prozor je crn. Iza njega je no. Pogledaj kako je jasna tvoja slika u
prozoru.

Na povrini vode plutaju ljuspe Isabelline mrtve koe. Isabella se peruta. Ne zna zato joj
umire koa. Ima previe koe. Danas je Isabella crtala. Bilo je tu dosta crne boje. Voda se
hladi. Isabella dodaje tople vode. Mora izai, sva e se smeurati. Isabelle su dobre i njene.
Isabelle su posebna bia.

Dnevne novosti

Nedjelja, 2. sijenja 2000.

Iz Crne kronike

Objesila se na tavanu stambene zgrade

Isabella F. (77) poinila samoubojstvo vjeanjem.

Prema podacima koje smo dobili u PU, nesretna starica ubila se u subotu, 1. sijenja, u
ranim jutarnjim satima. Starica je pronaena objeena na tavanu stambene zgrade u kojoj je
ivjela. Jo uvijek nisu poznate okolnosti koje su navele Isabellu F. da na sebe digne ruku.
Oevid na mjestu samoubojstva obavila je ekipa Gradske Policijske uprave. (D. R.)

Ubio se skoivi kroz prozor

30
Artur B. (79) poinio je samoubojstvo u subotu, 1. sijenja, skoivi kroz prozor svoje dnevne
sobe.

Kako smo doznali na konferenciji za novinare, starac je poinio suicid izmeu 5:30 i 6:30
prvog jutra nove godine. Za sada nije poznat motiv koji je naveo Artura B. na takav in, a
policija ne zna je li starac bolovao od kakve ozbiljnije bolesti koja ga je mogla nagnati na
suicid. Oevid na mjestu dogaaja obavili su kriminalistiki slubenici Policijske uprave
Grada. (B.O.)

IZ POLICIJSKIH DOSJEA

PREDMET: ARTUR BIONDI(), UMIROVLJENI KAPETAN JUGOSLAVENSKE

RATNE MORNARICE. BROJ: 39 S-G Ia/02-01-00

Artur Biondi() ubio se 1. sijenja 2000. skoivi kroz prozor svog dnevnog
boravka na sedmom katu. Pronaen je kako lei nepokretan pokraj kontejnera (3
komada) koji se nalaze ispred zgrade u kojoj ivi (je ivio). Na obdukciji je
zakljueno da je smrt nastupila odmah nakon pada. Vrijeme smrti: izmeu 5:30 i
6:30 sati.

Predmet Artur Biondi() stavlja se ad acta.

PREDMET: ISABELLA FISCHER, UD. ROSENCWEIG. BROJ: 40 S-G Ib/02-01-00

Isabella Fischer ud. Rosencweig objesila se na tavanu kue u kojoj je stanovala.

Smrt je nastupila izmeu 5:30 i 6:30 sati na dan 1. sijenja 2000. Za sobom nije
ostavila ni pismo ni poruku.

Predmet Isabella Fischer ud. Rosencweig stavlja se ad acta.

31
Je li to uma? To je veliko i prostrano. Ima drvea i nema drvea. Kad ima drvea, ono je
malo. Kad ga ima, to je krljavo drvee i nisko. Moda je to arobna uma. Kroz taj prostor,
kroz taj neomeen prostor nalik na zemaljski svemir oni tre, oni lebde i gube se jer nema
kraja. Ne moe se stii, nema se kamo stii. Penju se, oni se penju kroz zrak. Oni su zrnevlje,
oni su ito i prosipaju se. Na malom stablu ui Harpija i gleda. Skupljenih krila ui i gleda.
I upa lie. Na trbuhu joj perje. To je moje lice, kae Isabella. To je moje lice kae Artur.
Grana se lomi, to je mala grana, tanka grana, granica. Malo drvo pocrveni i potee. Oni su
lie. Mi smo lie, kau. Oni sami sebe upaju i vise i dotiu tlo i otjeu. Mi sami sebe
upamo, kau Artur i Isabella. Oni imaju velike oi, velike oi kao kravlje, smee i okrugle
kao Mozart kugle. U kojima nema nita. Nema marcipana, nema badema, nema krvavo
crvene vinje. Samo okrugla tamna ljuska, prazna. Oni ne znaju, jer stari su i zaboravni, ne
znaju da u njima ue njihovi Doppelgngeri koji im apu, dok se oni upiavaju, dok diu,
kratko i isprekidano, dok drhte, dok jedu okoladu. Njihovi prerueni Doppelgngeri prijete i
dozivaju, zovu i viu, hajde, pridruite se.

32
PUPI

Sipi a on se ukopao.

Ukopao sam se.

U njegovoj glavi rastu male prolosti, kobne. One se mijeaju sa sipljivom kiom koja je
sadanjost.

Najvie na svijetu ima crnih nosoroga. Ima i sivih i bijelih, bijeli su rijetki. Nosoroga ima sve
manje. Oni su ugroena vrsta, ugroenih vrsta ima sve vie, zato ih je sve manje. Nestaju.

Nestaje i on.

Ja nestajem, kae Printz. On se zove Printz.

Nosorozi poprimaju boju okoline. Stapaju se. U gradovima, okolina im je sivkasta.

Ja se stapam, kae Printz. U gradu sam i stapam se. Stojim u zoolokom vrtu i promatram
nosoroge. To je jasno svima. Nikoga nema. Sm sam. Zovem se Printz.

On je u gradu, Printz.

On je u zoolokom vrtu i gleda nosoroge. To su velike ivotinje, debele i hrapave.

Ljudi misle, to su opasne ivotinje, rune ivotinje, a nisu. Nosorozi nisu opasni za ljude. Ja
nisam opasan za ljude. Nosorozi za sebe mogu biti opasni, za ljude ne. Za sebe mogu biti
opasni jer se unitavaju, samounitavaju se. Nosorozi su pitomi i autodestruktivni. Nosorozi
nisu krvoloni. Oni su zvjerave zvijeri, glomazne zvijeri. Ja nisam vie glomazan, smanjio
sam se. Bio sam lijep, ah, kako sam bio lijep. I velik.

Nosorozi tre u sporom kasu, kad tre. Kad tre, drmusaju se. Tjelesine im idu gore-dolje
usporeno, ljuljaju se. Gledaj kako se ljuljaju!

Nosorozi su kao veliki valovi pa ulijevaju strah, ja se ne bojim. Jako su veliki ti nosorozi tu
dolje poda mnom. To je sve.

Printz stoji nad provalijom i gleda dva nosoroga dolje, u ograenom prostoru zoolokog vrta.
Kasna je jesen. Boje su jesenje, mrke.

33
Gledam nosoroge. Veliki su.

Printz bi nekome neto rekao, nema nikoga.

Nekome bih rekao, rekao bih nekome, nekome bih volio rei: Danas sam pokopao mamu.
Mama se zove Ernestina, zvali smo je Tina, nikoga nema.

Vikni. Vikni nosorozima dolje, oni su dolje, u rupi.

Zooloki vrtovi nisu mjesto za izlete kad je jesen kasna i hladna i kad se pokopa majka.
Nekako sam sm.

Nije sam. Ima oca.

Moj otac je star i tuan. Odvest u ga na put.

On jo ima brata.

Moj brat vie nije dobar. Odvest u oca daleko.

A, ne, Printz jo nije sam. Printzova gusta samoa tek se raa. Iza nje je mrak.

Moja samoa pupi, kae Printz. Osjeam kako moja samoa pupi, vidim kako moja samoa
pupi, zato diem duboko.

Printz die duboko na nasipu i gleda u nosoroge a njegova samoa pupi.

Ovo je kao golema raka, to gdje ive nosorozi, mama nema raku.

Pogreb je bio takav da noge zebu.

Krematorij je iza blatnih polja jer nov je i nedovren. Ali pei su u redu, rade. Pei rade
savreno. Groblje je iza palionice. To je staro groblje i ureeno. To je trei krematorij u
gradu. To je veliki grad.

Hala je kao mauzolej, kao crkva, stropovi su visoki i oslikani, unutra je hladno. Kad odsvira
muzika sanduk propadne a publika gleda gore u areni strop jer joj je neugodno. Dolje su
pei. Ovdje ne putaju vatru koja pred svima lie staklenu kabinu jer ovdje nema staklenih
kabina. Tamo gdje putaju vatru, tamo u staklenim kabinama lee mrtvaci u otvorenim
kovezima kao dragulji u skupim kutijama.

34
U Americi putaju vatru koja piti. To je plinska vatra, zato piti. Vidio sam, putaju.

Printz je bio u Americi radno, radio je.

Plamen plamti plamti plamti, tiha muzika svira (po narudbi), pokojnik se savija u struku,
polako se die, die se i die i onda sjedne lijepo naminkan. Ameriki mrtvaci su rumeni.
Ameriki mrtvaci imaju lijepe frizure i kartonske cipele. Tako, ameriki mrtvac sjedi u svom
lijepom novom lijesu dok se ne iskrivi kao sagorjela ibica. Sjedi u krasnoj postavi od satena
bijelog, ruiastog ili crvenog. Ako je mukarac, sjedi u satenu plavom kao nebo ili more. To
je obiaj od roenja. U posljednje vrijeme uvodi se uta zbog ravnopravnosti. Tad mrtvaci
zrae zlatno, kao obasjani suncem. To djeluje blistavo. Biblijski.

A oi amerikih mrtvaca? Gledaju li mrtve oi amerikih mrtvaca? Vide li ljepotu vlastitog

odlaska?

O oima nema podataka.

Ovdje nema prozirnosti. Nema gledanja. Mama je zakucana. Sanduk je jeftin. Muzika svira,
netko dri govor, mama propada, mama gori a to nitko ne vidi. Mama je prah.

Urna stoji u depou pet godina.

To dolazi poslije. Otac je jo iv.

Depo je velik kao magacin, a poploan je bijelo zbog higijene. Skladite urni, skladite
mrtvih. Tu, nadohvat ruke.

To dolazi poslije. U ovom gradu ive dva nosoroga.

Ovaj grad nekada je bio lijep, sada vie nije. Ostario je. Zapustio se. Zapustili su ga, pustili
su ga da ode u propast.

I ja sam nekada bio lijep. Zapustio sam se, otiao sam u propast.

Printz je bio lijep, jo je lijep, malo se zapustio. Nije jo otiao u propast. Naknadno e otii
u propast. Dopustit e mu da ode u propast. Napustit e se pa e otii. U propast.

Grad je sada grad s puno nepoznatih ljudi, ranije bio je to grad s puno poznatih ljudi.
Nepoznati ljudi ve pet godina pristiu iz malih gradova pa lutaju. Poznati ljudi uglavnom su
umrli, neki su otili u vee, znaajnije gradove, daleko. U ovom gradu ima smea. Ulice

35
imaju rupe. Drvee u parkovima smanjilo se. Skvrilo se.

Iskvrgavilo se kao Maristellina koljena u mladosti.

Bilo je puno parkova, sad su sprkani, zbrkani. Kratki. Kao parkovi iz slikovnica stanu na
mali prostor. Bilo je ogromnih parkova, ili su u duinu i irinu sve do rijeke, do ua dviju
velikih rijeka tamo ispod tvrave. Tvrava je stara, njeno ime znai velika bitka, ona je
spomenik povijesti ovoga grada. U parku s tvravom ima kapija, ima esama, ima kula, sve
iz daleke prolosti, a iz blie, ima bista narodnih heroja i vojni muzej i mali muzej s punjenim
ivotinjama ispred kojeg stoji velika meka, takoer preparirana. Blizu tog muzeja s
punjenim ivotinjama, ba u tom parku, ba podno zidina tvrave nalazi se zooloki vrt sa
zaputenim ivotinjama jer takvo je vrijeme. Najvei spomenik u tom parku zove se
Spomenik pobjedniku, to nakon posljednjih ratova u bivoj Jugoslaviji zvui zastraujue i
pogreno. Printz je znao s bedema tvrave promatrati kako se rijeke spajaju.

Sad je mutno i muljevito to ue, sada.

Iz parka vidjele su se pjeane ade u daljini, bijele ade, sada tamne od izmeta golubova i
rijenih galebova.

Galebovi jedu smee i seru crno.

U nekim parkovima bilo je stabala s viseim granama pa su ti parkovi podsjeali na visee

vrtove. Bilo je skrovita. Bilo je meke trave za ljubavne parove. To je bilo u mladosti.

To je bilo kad je Printz bio mlad. Ja sam Printz.

Printz naputa kotu u zoolokom vrtu. Ide nai skrovite.

Trava je mokra i prljava, trava u parku, park je velik i pust. Jo sipi. Printz ima skupe cipele.

Floresheim cipele, crne, zumbane.

U tim skrovitima lee mrtvi takori, psi lutalice kote se, i make lutalice kote se u tim
skrovitima, ima mnogo lutalica u ovom gradu. U tim skrovitima ivotinje i ljudi skladite
svoj unutarnji otpad, svoj crijevni otpad, pa su ta skrovita neuredna i smradna.

Ja to znam, obilazim.

Printz dolazi do skrovita iza sjevernog zida tvrave. Saginje se, viri, nogom razgre smee,

36
to su hrpe smea: kondomi, vreice, krvavi uloci, usrani listii toalet-papira, garave svijee,
zgaene kutije od ibica, novii, stari novii iz njegove mladosti.

Vidim sitni koji ispada iz depova ljubavnika (i iz mojih, i iz mojih, davno), ljubavnici ljuljaju
se gore-dolje na mekoj travi, trava je bila meka, ljuljaju se na istoj travi, sad je zaputeno.

Printz nita ne trai.

Nita ne traim. Podsjeam se.

Nogom razgre i oslukuje. Meku travu Printz osjea na leima pa mrda ramenima kao da
mu je redengot teak.

Nije redengot. To je Burberry. Sipi.

Printz die i sputa ramena gore-dolje. Sagnut nad ulazom, prouava skrovite.

Tu sam jebao.

Printz die i sputa ramena kao da govori ne znam. Die i sputa ramena jen dva, osjea
travu,

trava mi se penje uz lea, sve do grla, sve do grla.

Zaplai, Prine.

Ne. Burberry je teak, ne bi smio biti teak.

Printz se vraa u zooloki vrt.

Vraam se u zooloki vrt. ujem buku.

Printz ponovno stoji nad provalijom, nad arenom, nad ograenom izbom dvaju nosoroga u
pustom zoolokom vrtu. Printz ima vrlo otvorene oi, gleda. Sam je.

Smrkava se.

Grad je i mraan. U njemu vlada okamenjena polutmina. Neizbrisiva. Ta polutmina prodire,

zlokobno. Nosorozi su okej.

Nisu okej. Neto strano se zbiva.

37
U zoolokim vrtovima nosoroge smjetaju u nekakve arene. Arene su dolje, a posjetioci
visoko gore, pa posjetioci nosoroge gledaju odozgo i ne vide pojedinosti. S jedne strane
brloga dolje nalaze se eljezna vrata.

Velika eljezna vrata za nosoroge, nosorozi su veliki.

Straari ta vrata otvaraju nou i putaju nosoroge unutra, u mali brlog, u tijesni brlog, u
njihov dom. eljezna vrata zatvorena su. Zamandaljena.

Nema straara. Nosorozi ele unutra.

Nosorozi su uznemireni. ele unutra.

Nosorozi uzimaju zalet. Prvo jedan, pa drugi. Prvo enka, pa mujak. Uzimaju zalet i u
velikom trku, trk iz kasa prelazi u galop, u velikom galopu, velikom snagom eono udare o
eljezna vrata, eono, elom. Udare jednom, pa jo jednom. Onda se udalje sporim hodom,

to iscrpljuje

stiu na suprotni kraj arene pa iznova galopom eoni udarac o eljezna vrata. Nikoga
nema. Samo Printz gleda.

Opet. Opet. Opet. Opet. Opet. Jae. Jo jae. Sve jae.

Nosorozi udaraju glavom o eljezna vrata a kia i dalje kropi. Zemlja u areni itka je,
blatna. enki je rog objeen, visi. Mujaku je elo krvavo.

Pod debelom koom ima krvi, guste krvi, nosoroke.

Novi zalet. Rogovi su im rascvjetani kao kod maioniarskog trika kad se otvore rue. Iz
rogova lipti, nosorozima slijeva se u oi crveno. Tee. Nosorozi su obnevidjeli, izbezumljeni.

Ja malo znam o nosorozima, moda tako treba.

Nosorozi pleu. Pleu a oi im zatvorene. Slijepljene gustom krvlju. Oni imaju zavjesu, malu
crvenu zavjesu na oima i pleu kao da sluaju glazbu. Kao da ima muzike svuda naokolo. To
je veliki ples, kao konjski, kao cirkuski ples, ali teak, nosorozi su teke ivotinje.

Imaju li nosorozi trepavice? Trepavice skupljaju suze da ne teku. Moje trepavice su male.

Obnevidjeli, nosorozi se diu i padaju, postaju veliki crni valovi, vrlo tromi. Na eljeznim

38
vratima ima puno mrlja. Udaranje tutnji kao vlak u tunelu, ptice bjee.

Kakva duboka buka!

Nosorozi imaju usnice-hvataljke. Usnice su im rasjeene. Vise. Ne hvataju nita, nita ne

mogu hvatati, a niega i nema. Jezikom liu krv.

Nosorozi imaju jezik?

Nosorozi imaju puno krvi, krv se sliva. Oba nosoroga lee na boku kao dvije mrke planine,
kao dva ogoljela brijega, spaljena, crna, lee bono, u blatu.

Miu se! ive planine njiu se kao da diu, uspavljuju se.

Ne. Nosorozi ne spavaju.

Oni drhte.

Oni sad diu ravnomjerno, Printzu je ovratnik mokar. Printz drhti. Od kie.

Oni se liu,

Da. Bol nosoroga sad je manja. Jedno drugom liu krv svojim otromboljenim usnama-
hvataljkama,

usne im vise, landaraju.

svojim rasjeenim usnama koje vise na niti debele nosoroke koe a oni se liu, njeno.

Moe li u oima nosoroga biti tuge, kao da u njihovim oima vidim tugu.

Printz ima irom otvorene oi. Koncentrirano prati disanje nosoroga dolje.

Gore je teko nebo. Printz ne trepe. U uglovima oiju skupljaju mu se male tekuine, oble i
prozirne, i tu stoje. U uglovima oiju. Kao da su se zalijepile, kao da nisu dovoljno teke da
padnu. Male tekuine u Printzovim oima stoje i sjaje se. Printz ne trepe.

Skupila mi se kia u oima, kae Printz.

Nosorozi su sisavci.

Kao kitovi, kao ljudi.

39
Printz je bio sporta. Bio je skaka. Bio je trka. Printz nije trom.

Bio sam sporta. Mogu biti trom ako hou. Ponekad volim biti trom. Ako hou, mogu biti i
brz.

Nosorozi ive dvadeset pet godina, nekad i etrdeset. Kad imaju etrdeset, stari su i
poluslijepi. Imaju mrenu. Koa im bude smeurana i teka kao slonovska kad se za nju
prilijepi balega. Kad su stari nakupi im se previe koe.

Dosta o nosorozima!

Ja imam pedeset godina. Kao prosjeno star nosorog. Koa mi je glatka. Koa mi je meka i
sjajna. Jo uvijek sam pomalo lijep.

Printz nema mrenu. Printz ima lijepe oi, crne iskoene. Printz je nekako egzotian, a koa
mu je bijela. Printz je visok kao visok Japanac. Printz je jak. Oh, kako je lijep i miran dok
gleda nosoroge u kasnu jesen u praznom, potpuno praznom zoolokom vrtu jednog mrtvog
grada. Printz nije sijed. Printz ima crnu kosu, oianu uredno. Printz o tome vodi rauna,
Printzu je bitno kako je oian.

Nita mi nije bitno, ali ja to jo ne znam. Nita mi nije bitno.

ake su mu vrste. Koa mu je glatka, nije suha. Sjajna je, sjajna. Printz ima otmjenost. Sad
nema sunca, jesen je, kasna je jesen i vrlo je hladno i pokop je zavren.

Nosorozi postaju spolno zreli u sedmoj godini ivota. Nekim nosorozima spolna zrelost doe
kasnije, ali do devete svakako doe. enski nosorozi sazrijevaju ranije. Kad napune etiri,
najvie est godina.

I ja sam rano sazrio, ja, Printz. Idem kui. Dosta mi je nosoroga.

>>>>>

Skini gaice, kae Printz. Maristella, skini gaice da ti vidim koku.

Ulica ide nizbrdo, otmjena je, iroka je, s obje strane stoje vile s vrtovima, s ograenim
vrtovima, stoje vile i ute, gledaju. Te vile starije su od nove zemlje koja nakon Velikog rata
postaje zajednika i bratska, meu njima ima i jedan dvor. To je tiha ulica izvan sredita
grada, u njoj stanuju vani ljudi, politiki ljudi, jer doba je takvo, politiko. Godine su
pedesete. Ulica ide nizbrdo i natkriljena je utim i bijelim cvjetovima, to su stabla u utom i

40
bijelom cvatu kroz koja se probija nebo. Tu stanuje i Printz. Tu, u toj uto-bijeloj ulici stanuje
i Maristella koja ima kvrgava koljena i kojoj se desna sokna zavlai pod petu pa epa a nije
epava. Maristella ima razmaknute oi, plave. Oni idu u vrti na dnu ulice koja se sputa
nizbrdo i Printz veli Maristelli skini gaice da ti vidim koku. Oni imaju pet godina. Moda
est. Oni govore razgovijetno. Oni su zdravi i lijepi. Maristella i on.

On se zove Printz. Iz milja ga zovu Pupi. On to ne voli, ne voli biti Pupi, sebe zamilja
iskljuivo kao Printza.

Maristella i Printz se vole, zato to nije strano kad Printz Maristelli kae skini gaice.
Maristella Printzu vjeruje. Oni ulaze u vrt vile Samanthe, kapija je teka ali u vrtu nema
pasa pa je sigurno. utika je u cvatu, vrt je tokasto ut. Trava je prostrana, zelena,
njegovana, to je bogat vrt, u njemu lei velika proljetna tiina, jutarnja tiina. Trava je
posuta bunovima ute utike, u travi se skriva mirnoa. To je lijepo. U zraku je istost.
Maristella i Printz dre se za ruke, Maristella ima kratke rukave i zlatne tokice na rukama.

Ima zvjezdice po tijelu, kae Printz Maristelli.

I po licu, veli Maristella.

Pa ti lice svijetli kao zvjezdice, smijei se Printz, da ti vidim koku.

Ja sam mamina zvjezdica, mamina stellica, kae Maristella. Da ti vidim koku, ponovi Printz.

Maristella une iza grma utike i skine gaice, Printz kae, ne vidim, lezi, Maristella legne.
Koljena su joj kvrgava i krastava. Maristella penje se po stablima, pogotovo kad su trenje
zrele, zato ima kvrgava koljena i krastava, jer pada. U Maristellinom vrtu ima pet stabala
treanja. Ima vianja. Ima tri ljive i etiri jabuke. Ima svakakvog voa, Printz i Maristella
jedu voe kad je zrelo a Maristella se penje visoko i bude musava. I klei na granama.
Sputa se niz debla i vriti kao Indijanac kad se sputa.

Maristella legne.

Rairi noge, hou da vidim kako je unutra. Tako kae Printz.

Maristella lei na zelenoj travi, po licu joj padaju cvjetovi utike, pokrivaju joj zvjezdice na
obrazima.

Ima jednu lopticu tu unutra, kae Printz. Mala je i ruiasta.

41
To je vagina, veli Maristella Printzu. Tako kae moja mama. Vagina ti je ruiasta, prihvaa
Printz. On vjeruje Maristelli jer je voli. Ja bih da taknem, kae Printz.

Takni, apne Maristella.

Ispruenim kaiprstom Printz polako prilazi Maristellinoj loptici i dotakne je kao kad zrakom
lete pahuljice zrelog maslaka.

To me kaklje, veli Maristella, moramo u vrti.

Pobjegla je, udi se Printz. Tvoja loptica se sakrila.

>>>>>

Printz Ernestini skida gaice. Brie je, brie je sprijeda i brie je straga, ovisi piki li
Ernestina ili kaki, pia li Ernestina ili sere. Onda je pere. Poloi je na krevet, onako veliku,
onako debelu i kae Rairi noge, i (malim vlanim runikom, svijetloplavim) brie izmeu
mlohavih guzova, izmeu mlohavih stidnih usana s dramatino prorijeenim stidnim
dlakama. Operna pjevaica Ernestina odavno vie ne pjeva. Kvrica, mamografija, operacija,
zraenje. Bolovi dolaze i odlaze. ire se prema vratu, prsti na akama trnu. Bolovi se zovu
metastaze. Bolovi dolaze kad metastaze oive i burgijaju. Ernestina je debela, Ernestina je
oznojena i govori glasno, Ernestina ima sedamdeset godina. Hrani je mu, kemiar Rikard
Dvorsky. Rikard Dvorsky star je, stariji od svoje ene Ernestine. Rikard Dvorsky ima
povremene napade amnezije. U govoru zna se izgubiti, kao da mu tajna unutarnja ruka na
trenutak iskljui svjetlo pa ga opet ukljui. Rikarda Dvorskog nervira hraniti Ernestinu. Vie
je ne zove Tina, samo Ernestina, i nervozno joj gura hranu u usta. Ernestina ne stie
progutati, Rikard ve prinosi novi zalogaj. Ernestina postepeno odustaje. Pljuje ono to joj
Rikard prstima nervozno utrpava meu polustisnute zube. Ti obroci svakim danom sve su
manje ukusni, kuha Rikard a Rikard gubi ivce. Sve to, ta Ernestinina bolest, predugo traje.
To su sad splaine i Ernestini-Tini od njih se povraa. Njene ruke vise uz rub stola kao dvije
izvrnute mrtve ribe, bijelih trbuha, uhranjene i krute, i sva se zgrbila od nevoljkosti. Za
stolom nitko ne govori. Ne govori Tina jer ne moe, jer usta su joj stalno puna. Ne govori
Rikard jer ljut je i uplaen. Ne govori Printz jer ga ni Tina ni Rikard vie ne ele sluati,
prestani govoriti, kau.

>>>>>

Printz otvara vrata tiho. Otac sjedi u ruiastoj fotelji, iskljuen. Ruiasta fotelja

42
presvuena je ruiastim velurom, zato je ruiasta. Ta fotelja pedeset godina je stara, i vie.
Ona se provlai kroz ivot Dvorskih i redovito se presvlai. Dola je s kuom u koju su 1948.
uselili druga i drugaricu Dvorsky. Tako, predratni ivot ruiaste fotelje ostat e nepoznat;
poznat je samo njezin poslijeratni put, poslijeratni ivot ruiaste fotelje.

U sobi je mrak.

Gdje si? pita Rikard Dvorsky.

Gledao sam nosoroge, kae Printz. Debeli su kao mama.

Rikard Dvorsky sjedi u fotelji.

Printz kae: Sutra idemo na planinu da odagnamo misli. Printz odlazi u kuhinju, to je velika
kuhinja, starinska, s podom od prskanog betona, s podom na crveno-uto-bijelo-crne
betonske tokice. To je veseli pod. Printz iz bokala pije mlijeko. Printz oboava mlijeko, pije
puno mlijeka. U sebe ulije litru hladnog mlijeka, stojeke, i jezikom gnjei grudice skorupa.

Rikard dovikuje Printzu koji u kuhinji stojeke pije hladno mlijeko: Kad se vratimo, Herzog
e otkupiti ovaj stan. Ja sam mu dopustio da otkupi ovaj stan.

to e biti s Rikardom Dvorskim, to e biti s Printzom kad Herzog otkupi stan? To nije
pametno rjeenje.

To nije pametno. Kamo u ja? Kamo e Rikard kad Herzog otkupi ovaj stan? Ovo je zgodan
stan, otmjen i velik. Ima puno soba, ima ukrasa, lijep je ovo stan. to e biti s nama?

Bez Ernestine jako je tiho, kae Rikard Dvorsky. to emo s njenim stvarima? Ona ima puno
stvari.

Maristella nije dola na sprovod.

>>>>>

U vrtiu najbolja je uina. Vrti su stavili da bude takoer u jednoj vili, pa su vilu preuredili.
Nema namjetaja za odrasle, ima namjetaja za male. Namjetaj je vrtiki, djeji. Kruhovi su
veliki i crni od po dva kilograma. Krike su teke. Marmelada je mijeana. Mrka. Dolazi u
plastinim kantama, takoer velikim. Margarin dolazi u kutijama. Sve to se u vrtiu jede
dolazi u velikim paketima, ne kao kod kue, u malim zdjelama od porculana i kristala. Neke
posudice kod kue optoene su srebrom s gravirama vinove loze, srebrne loze. Krike iz

43
vrtia teke su jer su velike, teke su od margarina i marmelade pa se savijaju, prave most u
njegovoj ruci. Taj kruh je ivi kruh, mrda se. U mijeanoj marmeladi ne vidi se voe. Printz
se udi, Printz je mali i udi se: Kamo nestaje voe iz vone marmelade? Godine su
pedesete.

Ne provociraj! vie brkata teta s dubokim glasom i irokim stopalima.

Teta se ljuti a Printz ne zna zbog ega. Printz ne razumije njezine rijei.

Ne razumijem vae rijei, kae mali Printz.

U vrtiu pije se mlijeko od blijedoutog praha, pije se razvodnjena praina. Jedu se jaja od
pudera. Tete smrde i imaju dlakave noge. Tete nisu lijepe kao njegova mama, kao
Maristellina mama. Maristellina mama jo je ljepa od njegove, Printzove mame koja se zove
Ernestina-Tina a Maristellina mama zove se Alma. U vrtiu visoko gore visi Tito i gleda svu
djecu.

Kad ne stigne marmelada, poalju uti sir koji svi zovu Unrin.

Je l Unra krava? pita Printz.

Drugarica teta alje Printza u kut. Ostat e tamo za kaznu, kae.

Printz (gleda u kut, gleda u strop, strop je vrlo visok, to je stara vila): Ja u vrtu imam kravu.
Moja krava zove se Kata. Njeno mlijeko nije pranjavo. Njeno mlijeko nije uto. Njeno
mlijeko bijelo je kao moje oi kad ih zakovrnem.

Drugarica teta kae: Mar, ubre crvenoburujsko!

Printz klei u kutu i slua konjske zaprege. Ulice imaju puno konja i malo automobila, takvo
je vrijeme. Konjske zaprege rondaju jer sve ulice nisu glatke, kaldrmisane su, a na
zapregama ljuljaju se visoke aluminijske kante pune mlijeka. Pred vratima ekaju ene s
loncima u rukama i hladnim ondulacijama na glavama. Njegova mama ne eka. Njegova,
Printzova, mama pjeva.

Teta Hilda eka i vie Pupi, evo mlijeka, Pupi. To je bilo prije one krave, prije nego to je
djed kupio onu kravu koju su u vrtu muzli, prije nego to se rodio Herzog.

Po ulicama ima balege.

44
Printz kae: Konji kake lopte.

Ovo je amerika lopta, kae Rikard Printzu. Kupio sam je za tebe. Vidi kako je sjajna, vidi
kako je arena.

I to je bilo prije Herzoga. I prvi staklenci bili su prije Herzoga. Puno toga bilo je prije
Herzoga. Herzogu ne ostaju neobini dogaaji za pamenje, ostaju mu same obinosti.
Herzog ne pamti glinene pekule, a on, Printz, pamti sve. Printz ima odlino pamenje.
Herzog pojma nema da su prije arenih staklenaca postojali samo oni runi klikeri koji ne
zveckaju, Herzog pojma nema da su lopte bile krpene i da su slabo odskakivale, u stvari
nikako su odskakivale, samo su se kotrljale. Sjajna amerika lopta skakala je, skakutala je
sama.

Printz ne voli ameriku loptu i ne nosi je u krevet. Printz u krevet nosi krpenjau. Teta Hilda
pravi najbolje krpenjae, najbolje. Pravi ih od starih Rikardovih arapa, Rikard ima puno
starih arapa i stalno nabavlja nove, pa ima i mnogo novih arapa. U kui openito ima
arapa.

Krpenjae ne mora uvati, kae teta Hilda. Kad se krpenjae istroe, naprave se nove.

Amerike lopte moraju se uvati jer dolaze izdaleka. Tako tvrdi Rikard. Da nisi otetio ovu
loptu, kae Rikard Printzu. To je skupa lopta i dolazi izdaleka. Printz je naravno odmah
otetio ameriku loptu, ona se sutradan probuila, ispuhala se, splasnula je i leala
zgnjeena u vrtu. Printzu se od prvog trenutka amerika lopta nije svidjela. Printz ne utira
dobro jer ima visoke cipele koje su teke i koje se zovu Rudo.

Teta Hilda mirie drukije od Printzove mame. Printz zna, jer teta Hilda kae, to je Crna
maka, Ernestina nosi Chanel. Printz vie voli Crnu maku. Crna maka uvijek je oko
njega, ispunjava zrak.

U vrtiu djeca se hvale: Mi jedemo poparu i oravi krupmir paprika.

Kod kue Printz za stolom veli: I ja hou poparu. Neu meso.

Rikard se ljuti pa vie: Sram te bilo! Za kaznu nema veere, a Ernestina klima glavom, slae
se. Ernestina se uvijek slae, da ne naljuti Rikarda. Printz ne razumije zbog ega tolike
kazne, otkuda toliko strogih ljudi. U krevetu uvre pramen svoje crne kose. U sobu kriom
ulazi teta Hilda i ape: Napravit u ti poparu kad ostanemo sami. I vodit u te u kino. Tako
kae teta Hilda. Onda Printz prestane uvrtati pramen svoje kose i zaspi.

45
Film se zove Kameni cvijet. Drugi film zove se Po tukinoj zapovijesti.

Printz pita: Tko su tuke?

Ribe grabljivice. Slatkovodne ribe, kae teta Hilda. A mogu biti i bombarderi.

Printz ne eli pitati tko u filmu izdaje zapovijesti, riba ili avion, zato ne pita dalje. Samo
eka. U dvorani je mrak a vani je sunana nedjelja. To se Printzu dopada. Trei film zove se
Ba elik. Trei film Printzu se ne dopada. Printz vriti i dri teta Hildu za ruku.

Neu vie u kino, kae Printz. Teta Hilda smijei se crvenim usnama: itat u ti prie, veli.

Mama nema tako crvene usne, kae Printz.

Ja korsitim Baiser, Baiser je jarko crven. Baiser znai poljubac i ne brie se.

Onda Printz teta Hildi kae: Poljubi me.

Djeca iz vrtia na cipelama imaju blokeje. Njihove cipele zveckaju a Printzove ne zveckaju.
Printz bi volio da i njegove cipele zveckaju, zato veli: Ja bih blokeje.

Ernestina kae: Blokeje nose siromani, blokeji su prosti. Printz nikada nije dobio cipele s
blokejima.

U vrtu, Printz kae Maristelli: Odrei pletenice. U modi su bubi frizure.

I jo kae: Ja u biti kipar. To kae dok on i Maristella kopaju tunele u njezinom vrtu kako bi
krtice mogle izai, a Maristella vie:

Uguit e se pod zemljom u velikom mraku, oslobodi krtice, Pupi.

Ja u biti kipar, ponavlja Printz i kopa dalje.

Oni ekaju satima pokraj rupa, krtice ne izlaze, izlaze samo gliste.

Ti nee biti kipar, kae tajni agent i kemiar Rikard Dvorsky. Ti e raditi sa mnom, trebaju
nam povjerljivi ljudi. Ti e biti kemiar u slubi drave.

Tako je Printz postao kemiar.

>>>>>

46
Maristella ima izlobu u New Yorku.

Printz nema svoj stan. Printz ivi s Rikardom, svojim ocem, jer nema svoj stan, a nema ni
novaca da bi neki mali stan iznajmio. Uostalom, ovako je komotnije. Ovako je sigurnije.
Ovako je zatieno a Printzu treba zatita iako vie nije mali.

Volio bih biti mali.

Printz je imao svoj stan, o da. Printz je dobio socijalistiki stan u vrijeme socijalizma a onda
ga je ostavio Seleni koja sad ima Printzov socijalistiki stan iako je socijalizam otiao. Selena
u tom stanu samo lei jer Selena je pijana i nema joj tko kupiti arape a bez arapa ne moe
van jer vani je hladno i njezine noge pune su modrica od ispucanih kapilara, od popucanih
vena. Na krevetu nema plahti, na jastuku nema jastunice. U kupaonici visi Selenina
garderoba, sva Selenina garderoba, suknje i demperi i bluze, pa se na pari izravnava.

Selena ima tanku kosu kao paperje, crvenkastu. Jednoga dana Selena e se probuditi i bit e
elava. Kupit u joj arape da moe elava etati gradom, u crnim arapama. Selena je
elava zbog hormona, naputaju je hormoni, nestaju. Kad nestaju hormoni ljudi se guvaju. I
moji hormoni povremeno odlaze ali se vraaju. Bez hormona ljudi potamne, naroito ene.
Selena je bila lijepa kad je imala hormone. Mi neemo vie zajedno piti. Kupit u joj crne
arape kad ovo proe, ova posmrtna situacija.

Nee proi, Pupi.

Maristella gdje si Maristella!

Selena lei na Pupijevom krevetu, na Pupijevom krevetu bez posteljine, u poderanim crnim
najlonkama sa sunanim naoalama na nosu, da joj ne smeta svjetlost. Lei u malom stanu s
dva dvokrilna prozora koja gledaju na benzinsku pumpu i na parki u kojem vlasnici eu
svoje pse dvaput dnevno, sve u krug. Lei i gleda u Pupijeve knjige koje ne ita. Ima tu
svakojakih knjiga, skupih.

Dosta!

Lei Selena u crnim arapama na kojima otile su oice, okruena praznim bocama, tako lei
i glasno kae: Umrla je Ernestina a ja nemam arape za sprovod. Sprovodi zahtijevaju crne
arape.

Iz parka pod prozorom dopire vlani vazduh s mirisom mokrae. Upiala sam se, kae

47
Selena.

Socijalizam odbija Printzu pokloniti jo jedan stan. Printz kupuje stan, mali stan. Taj mali
stan Printz ubrzo ostavlja Mileni. Milena je Printzova druga ena. Printz voli eniti se. To je
sveani in. Milena ima djecu iako ta djeca nisu njegova, Printzova. Ne mogu vie ivjeti s
tobom, nakon godinu-dvije, uope nije bitno, kae Printz Mileni i odlazi, ostavlja stan, jer to
bi Milena bez stana, kamo bi? Sad Printz nema ormar. Nema knjiga. Printz ima pedeset
godina i vie ne radi. Zato ne radi?

Poslali su pismo. Rekli su, hvala, dobit ete mirovinu. Ta mirovina je mala, mizerna.

ivot ga je napustio utke, ivot mu se iunjao kriom, bez opomene, Printz nije bio
spreman, nita nije uo, nita nije naslutio.

to je ovo? Neka rekapitulacija? I!

Moram brinuti o mami Tini, kae Printz Maristelli koja vie Pupi, ti si lud!

Kad mama Tina umre, morat u brinuti o Rikardu. Imam pune ruke posla. Kad sve proe,
vidjet u to u. Kad Rikard umre, vidjet u to u. Tako kae Printz. Stan je velik, ima stvari
za prodavanje. Vidjet u, kae Printz.

>>>>>

Po stanu ima puno srebrnih pladnjeva. To su veliki pladnjevi s ukrasnim drkama koje se
uvijaju kao da cvile, zapliu se kao male zmije, na njih stane najmanje tuce aa, naravno
kristalnih. To su pladnjevi za livrirane konobare a livriranih konobara nema. Neke drke
uvijaju se kao uvojci enske kose, neke kao loza. To su teki pladnjevi, u njih je izliveno puno
srebra, davno. To su stari pladnjevi iz vile Nora. Kad dou gosti, Rikard i Ernestina
Dvorsky vade poseban pribor za jelo, takoer od srebra. Viljuke su velike, lice su velike, i
noevi. Taj pribor za jelo star je, vidi se.

Pupi uzima torbu.

Samsonite.

Torbu puni srebrninom, srebrninom koju Printzov brat Herzog nije jo uzeo jer bilo bi
nezgodno odmah uzeti sve, tako razmilja Herzog. Ima vremena, zakljuuje Herzog.

Ostavljam menoru, menoru ostavljam za uspomenu. U nju stane sedam tankih dugih svijea.

48
Trgovac vadi pladnjeve, zdjele, pribor. Vadi sporo i u rukama prevre. Kaiprstom prelazi
preko monograma ugraviranog na svakom predmetu, prelazi njeno, kao da gladi.
Monogram je HL. Prolo je pedeset godina, kae. Nemogue je nai vlasnika. To se zbiva u
malom stanu na periferiji. U zaguljivom polumraku, u tajnosti. Ima puno prezimena na
slovo L, kae trgovac.

Leder, veli Printz. Istraio sam.

Na njemakom koa, veli trgovac.

Leder vlasnici vile Nora. Moje informacije vrlo su pouzdane. Ima li potomaka, to vidite,
to istraite.

Uinit u to mogu, obea trgovac.

Ako ne uspijete pretopite, sve pretopite i nahranite prosjake, kae Printz i ode.

Kod kue, kobaltom ozraena Ernestina urla: Nestalo je moje srebro! Pokrao me je vlastiti
sin! U njedrima gajim guju!

Rikard Dvorsky dobije pomraenje pa ne kae nita.

Printz popije mlijeko, on uvijek pije mlijeko kad je u zraku struja. Printz popije mlijeko i
kae: Poeljat u Tininu periku. I kae, Mama, poeljat u ti periku pa moe zapjevati.

>>>>>

Velika je zima a obitelj Dvorsky je vesela. Obitelj Dvorsky zdrava je i mlada i spava. I vie ne
ivi u vili Nora. Godina je 1975. Grad je pod snjenom kapom. No je. Printz uzima dva
kofera

Samsonite

i naputa stan. Stan je topao. Printz na sebi ima lijepu jaknu, krznenu, od prevrnute janjee
koe. Jakna je uto-smea i skupa. Printz ima kone rukavice podstavljene zejom dlakom i
duboke cipele podstavljene zejom dlakom. Zeja dlaka je mekana i Printzu se prsti tope od
zeje mekosti.

Obmotan sam ivotinjama, kae Printz. Obmotan sam mrtvim ivotinjama. Takva je moda,
kae.

49
Obitelj Dvorsky vie ne ivi u vili Nora jer vila Nora pretvorena je u rezidenciju
nesvrstanog ambasadora, moda egipatskog, moda sudanskog, ako je Sudan nesvrstan.
Vrijeme je nesvrstanosti.

Printz nosi kofere kao da ide na put, nosi ih slubeno. Snijeg je dubok i nov. Printz odlazi na
eljezniki kolodvor a kasno je, vrlo je kasno, vlakova nema. Ima beskunika po uglovima, na
mokrom kolodvorskom podu, popljuvanom, popianom. Beskunici kunjaju kao da ekaju.
Neki beskunici piju pivo. Kolodvor je u polumraku.

Printz sjeda na prag ispred ekaonice, ispred, jer ekaonica je zakljuana ba zato da u njoj
ne bi se grijali beskunici. Ba zato, kae Printz. Printz vikne doite i beskunici prilaze. Da
ne bude zabune, meu beskunicima ima i ena. Beskunici su prljavi i zaputeni. I upavi.

Donio sam odjeu. I hranu, kae Printz i otvori kovege. Beskunici vuku, grabe i trpaju u
svoje plastine torbe jer beskunici uvijek imaju plastine torbe jer to im je sve.

Ovdje nema kaputa, veli jedan.

Moemo da se oramo, kae Printz, i skine krznenu jaknu od prevrnute janjee koe,
utosmeu i odjene tanki mantil s puno mrlja, zguvan. Rukavi su mi kratki, veli.

Printz se vraa kui praznih ruku na kojima nema rukavica podstavljenih zejom dlakom.
Printz poskakuje bijelim krajolikom, nonim, i zvidi.

Lagan sam i veseo.

Obitelj Dvorsky spava. Printz ulazi u kuhinju i ispija tri ae hladnog mlijeka. Onda zaspi u
ruiastoj fotelji.

>>>>>

Printz otvara svoj poljski krevet na rasklapanje. Sutra idemo na put, kae. Tata, sutra idemo
na put.

Moda nisam trebao Herzogu prepustiti ovaj stan? pita Rikard Dvorsky ali nitko ne
odgovara. Printz uti ili spava.

Zavjese se rijetko peru, prozori takoer. Draperije su od tekog satena, ruiastog kao
fotelja. Sobe obasjava mutna svjetlost, gusta svjetlost koja ne treperi nego se lijepi za
predmete i pritiska ih. To je hladna svjetlost koja se lukavo uvlai kroz male pukotine.

50
>>>>>

Ernestina lei kao rastoeno tijesto u sobi od bijelog drva optoenog zlatnim nitima. Zrcala
su kristalna, dakako, a ima ih tri, jedno na toaletnom stolu, dva na vratima ormara,
Ernestina spava, a ona spava jer injekcije morfija sve su jae, sve su jae, i sanja, u bojama
jarkim sanja kako pjeva u gradu u kojem Maristella trenutno izlae svoje slike, ah, ta kuka
Maristella (i njezina mater Alma) ostavila je Printza da kupuje male stanove za nepoznate
pike.

U radnu sobu s bibliotekom koja se prostire preko dva zida, kutno, nou zalaze otac i sin,
Rikard i Printz Dvorsky i uz viski gledaju se, promatraju kako nestaje jedan svijet, njihov, i
kako poslije njega ne dolazi nita, a led u kristalnim aama otkucava i lonanice se krune
od suhoe i trulei.

Printz spava.

Ne spavam.

Printz lei na uskom poljskom krevetu pokraj stola za ruavanje, stol je dug, od ruinog drva
i ima vitke noge s malim lavljim apama na dnu. Printz je pokriven kariranom dekom, u
stanu je toplo. Printz nije u pidami, glupo je oblaiti pidamu kad se spava na poljskom
krevetu pokraj trpezarijskog stola, glupo je skidati arape. Printzu su sokne suhe; poslije
kie na sprovodu, poslije kie u zoolokom vrtu, osuile su se. Printz ima crne sokne, to su
dokoljenice, sveane, za operu i sprovode mjeavina pamuka i svile, to su skupe muke
sokne.

Rikard Dvorsky lijee u branu postelju u kojoj mu je umrla ena, debela operna pjevaica
Erenestina-Tina, i kae: Sutra idemo na planinu. Printz i ja.

>>>>>

enke nosoroga svoje bebe nose petnaest mjeseci.

Mama Ernestina-Tina kae, devet mjeseci, itava vjenost. Zima je 1950. i raa se Herzog.
Svi ekaju Herzoga. Djed i baka dolaze iz drugog grada, takoer velikog, takoer starog,
takoer glavnog. U zajednikoj zemlji ima vie glavnih gradova i jedan najglavniji. Obitelj
Dvorsky potjee iz manjeg glavnog grada a premjetena je u najglavniji glavni grad jer bila
je zasluna. Djed prodaje jednu od svojih kua; djed je trgovac i ima kua i duana napretek.
Djed prodaje kuu i kupuje kravu da Herzog ima mlijeka. Bolje je nemati mnogo kua, apu

51
ukuani za graviranim stolom, i onako ih uzimaju. Djed dotada nije imao krave, ne zna s
kravama, ne zna kako se muzu. Kravu djed smjeta u vrt iza vile Nora jer Nora se zove
vila u kojoj tada ivi Printz.

Kad se raao Printz, nisu prodavali velike stvari, samo male, a siromatvo je bilo vee,
poslijeratno. Printz se rodio u katolikom gradu, onda su ga preselili u pravoslavni grad. Bio
je mali. Printza nisu krstili ni katoliki ni pravoslavno to je u redu. Printzu to ne smeta. Da
su ga krstili, Printz bi se danas odkrstio, sto posto. Kad se Printz rodio, prodavale su se
knjige. I neka odijela. Godine 1946. Printzova baka eka po repovima za jedno jaje, za jednu
uplju kost za juhu. eka cijelo jutro, repovi su dugi. Godine 1947. Printzova baka muti jaje
sa eerom, to je ogavno, pola daje Printzu, pola Maristelli. Printz i Maristella jedu mueni
umanjak u poslijeratnom siromatvu jer Printz i Maristella rodili su se u istom sporedno-
glavnom gradu i istovremeno su preseljeni u glavni glavni grad jer oevi su im bili na istom
zadatku. Dravnom i tajnom.

Otvori usta, kae Printzova baka, evo neto fino. Printz je posluan, Printz je oduvijek
posluan, otvara usta jer ni on ni Maristella ne umiju jo sasvim govoriti. Umiju plakati i
smijati se. Printzova baka ima mekani podbradak koji se ljulja.

Kazalita su puna, mama Tina pjeva i jako je debela a Herzog ima veliki nos i svijetlu kosu. I
svijetle oi. Herzog je Printzov brat. Oni ne slie. Printzu kau ekaj ovdje, donijet emo ti
brata. Ostavljaju ga dva dana. On eka. On eka vani, pred vratima. Teta Hilda nosi bijelu
ipkanu pregau, ta pregaa jako je mala, kao za Maristelline lutke. Teta Hilda ima bijelu
kapicu. I kapica je mala. Teta Hilda otvara i zatvara ulazna vrata, viri, provjerava je li on,
Printz, tu. Gdje bi bio? Ima etiri godine, oni su rekli ekaj, donijet emo ti brata. On eka a
vani je snijeg. Vrt je dubok od snijega i sav svjetluca. Tiho je dok eka na snijegu, pred
debelim kunim vratima, smeim, sa utim zvekirom u sredini. Zvekir je mesingana glava
trola s buljavim oima. Teta Hilda kae Pupi, smrznut e se. Hou da vidim brata, odgovara
Printz i doda, nemoj me zvati Pupi. Ja sam Printz. Oni dolaze. Auto je siv i zove se Opel.
Nema mnogo sivih opela naokolo.

Printz ne zna da je Opel prezime jednog Adama rodom iz Rsselheima, u Njemakoj, jer jo
je mali. To saznaje kasnije, tridesetak godina kasnije, kad ga alju na slubeni put u
Frankfurt. Smjetaju ga u taj Rsselheim, u taj gradi nadomak Frankfurta, da ne bude
upadljiv, da ne izazove sumnju, jer bio je na zadatku, na polutajnom zadatku, dravnom, i
svakog je jutra vlakom odlazio na sastanke kao sav estiti radni svijet. Sedam dana. Nou se
vraao u Rsselheim i etao zamraenim ulicama usnulog gradia i brojao banke, jer

52
Rsselheim ima mnogo banaka. Zbog Opelove tvornice Opel koja proizvodi opele. U
Rsselheimu kupio je dva para svilenih sokni, jedne crne (naravno) i jedne tamnoplave, dvije
ploe za Tinu (Maria Callas u Normi i Tosci), za Rikarda skupu kriglu (unikat), a
dorukovao je pahuljice sa suhim voem. Printz oboava zobene i penine pahuljice sa
suhim voem.

Mama Tina sjedi na rubu kreveta, zavjese su cvjetne, Herzog sisa, Printz dotie, Tina vie ne
diraj! Printz dotie, mama Tina vie ne diraj, nikada ne diraj ni njega ni mene! Printza peku
prsti.

Godina je 1950. Kau Printzu, ponavljaju, stalno ponavljaju, upamti to, govore mu. Upamti
ulicu, upamti broj kue, 23, upamti, zove se Printz Dvorsky, mama ti se zove Ernestina-Tina
a tata Rikard. Mama pjeva u operi, tata je kemiar u Institutu. Tako kai ako se izgubi,
nemoj nikada lutati sam. Tu je teta Hilda. Ulica se zove Titova. Poslije toga kau mu: Tvoj
brat zove se Herzog.

Herzog ima veliki nos, sav je velik, velika je beba i iz nosa mu curi zelena slina.

>>>>>

Moda je godina 1953. Opet je zima i opet ima puno snijega. Svi vrite, i teta Hilda koja
nikada ne vriti. Nema Herzoga, urlaju ukuani i tre gore-dolje. Vila Nora ima dva
stubita. To traje dugo, ta kuna potraga, kua je puna skrovitih mjesta. Printz je u utoj
pidami na kojoj su otisnuti medvjedii u neredu, na bosim nogama ima smee papue.
Printz odlazi u vrtlarsku kuicu. Tamo je krava ali nema Herzoga. Kokoi spavaju. Snijeg je
mokar. Printz naputa vrt i kree uz utu ulicu koja je sad bijela jer drvee je golo pa se
bjelina odbija o nebo. Printz ne gleda gore. Gore moe biti mrak i Printz se boji. Na vrhu
ulice poinje cesta. Printz hoda praznom cestom sam, u utoj pidami, vrlo je tiho. Printz
hoda i uvre pramen svoje crne kose. Printz ima sedam godina. Printz dugo hoda. Noge su
mu mokre, nema arape, samo male papue. Cesta je ukraena trgovinama. Neke trgovine
svijetle, neke ne, a sve su trgovine siromane jer godina je 1953. u socijalizmu. Izlozi su
natrpani sitnim predmetima raznoraznim, kako bi prolaznici vidjeli to sve ima unutra. Bude
tako hrane, kobasica i malih okolada, skupih, bude knjiga s runim crteima, bude
novogodinjih ukrasa, bude gumenih opanaka, budu bale cica, bude pletenih kapa, lopata i
vila, bude i neka igraka, drvena. U mladom socijalizmu nema trgovina za posebne stvari, a
nema ni staklenaca ni lakiranih lopti i biljenice su tanke. Duani su kolektivni i zovu se
magacini.

53
Printzova etnja traje dugo. Onda, na dnu ceste, daleko od vile Nora, jako daleko, Printz
prilazi izlogu u kojem vlada golemi nered i kae: Herzog, idemo kui. Printzu su usne crne
od modrosti, Herzogu iz nosa curi gusta zelena slina i oni se gegaju nizbrdo prema vili
Nora, vrlo mokri. Nigdje nikoga nema.

Ubit u te! vie mama Tina i gleda u Printza dok presvlai Herzoga.

>>>>>

Nosorozi ive u pustim krajevima, u izoliranim krajevima i lutaju. Ponekad tre

obezglavljeno, kao ludi.

Rogovi nosoroga nisu pravi rogovi, ne rastu iz lubanje. To su mekani rogovi od ronatih tvari
kao nokti, kao kosa. Nosorozi putuju sami. Kad im se rode mali nosorozi jedino tada ne budu
sami. Majke uvaju male nosoroge sve dok se ne rodi neki novi mali nosorog. Onda majke
napuste prvog malog nosoroga, kau mu sad si odrastao, idi. Prvi mali nosorog jo uvijek je
mali iako je vei od novog, tek roenog nosoroga koji je vrlo vrlo mali i bespomoan. Tako,
nosorozi lutaju sami, jer majke nemaju vremena za nekoliko malih nosoroga odjednom.
Majke nosorozi mogu se baktati samo s jednom bebom, ne mogu s dvije.

>>>>>

Izai, urla mama Ernestina-Tina. Ernestina ima prodoran glas. Dok urla Izai! to je kao da
pjeva, kao da je u kazalitu, na sceni. Noge je rairila, sve je mokro. Pokraj kreveta stoji
Maristellina mama Alma i Tini gladi elo i ape, bit e dobro, Tina, sve e biti dobro. Napni
se. Maristellina mama Alma jo nije debela ali ubrzo e biti jer pet mjeseci kasnije rodit e
se Maristella,

oh Maristella, gdje si!

Njegova mama jako je debela. Jako je oznojena i pue kao da hladi juhu. Vani je velika
galama. Njegova mama je ljuta. Njemu smeta ta vanjska buka, unutra je prilino u redu. Na
Ernestininoj gornjoj usnici skuplja se vlanost u kapljicama koje svjetlucaju. Te kapljice
skupljaju joj se stalno. I kad je umrla, kad je prestala disati, ispod nosa joj je svjetlucalo.
Printzu se to gadi. On ne voli da ga Ernestina ljubi jer tad prenosi svoju mokrost na njega,
na njegovo lice. On to uvijek brie.

Printz, kojeg kasnije zovu Pupi, ne eli izai. Nee. Ernestina se napinje, napinje se i Printz.
Ernestina gura, Printz se malim akama hvata za skliske zidove iznutra i vraa se u mrak i

54
okree glavu, napolju vlada bolna svjetlost. Printz stie usne u tvrdo i smeurano o. To su
male usne modre kao ljiva.

ljive kotaju 50 dinara godine 1946.

To su male usne stisnute u pupoljak, vrsto stisnute kao da se brane od kiselosti.

Limun kota 100 dinara godine 1946.

Smeuranim stopalima Printz se otiskuje o zidove barunastog mraka jer ake mu vie nisu
dovoljne. Postaje plav, postaje modar, crn. Nita ne struji, samo veliko opiranje bubnja,
Printz se gui. Printz eli pasti u nesvijest da uope ne mora van, nikada.

Izvlae ga nasilno.

Izvlai ga obiteljski prijatelj, veterinar Oto. Oto kae, Tina, lake je poroditi kravu, nego
tebe. Obiteljski veterinar vie nikada ne dolazi u posjet. Obitelj Dvorsky odlazi u drugi grad,
a kad se u dugu ulicu, u vrt iza vile Nora uselila krava s dva prasca i sedam kokoi
golovratki koje nose pjegava jaja, u posjet je dolazio veterinar kojeg nisu putali u salon.

Deka je mekana, u deki je mrano.

Ostavljaju Printza da se grije. Printz se trese jer je ljut.

Tako se rodio Printz.

Tako sam se rodio ja, Printz.

Printzova kolica stoje pokraj Maristellinih zbog slikanja. Maristellina kolica otmjena su,
velika i visoka, njezina kolica su bijela. Maristella ima kapicu na glavi i svijetlu pletenu
vestu. Maristella je kao lutka. Maristellina odjea je ruiasta, moda uta, moda
svijetloplava, s fotografije to je nemogue zakljuiti jer fotografija nije u boji. Na zemlji je
snijeg. Osjea se tvrdost tla. Njegova kolica izgledaju stara. Printz je umotan u tamnu deku
grubog tkanja i hladno mu je, to je s fotografije oito. Printz mirka. Maristella se smije.
Maristella je krezuba i smije se. Printz gleda preda se, ne zna se u to gleda. Printz se ne
smije. Snijeg pada. Onda su ih preselili.

Tina se deblja i pjeva. To je zbog Printza, ponavlja Tina za svakim rukom. Ruava se za
ovalnim stolom. Teta Hilda oko stola krui, ona je nova. Teta Hilda ne skida kapicu s glave.
Kapica stri, stoji kao pijetlova kresta, samo bijela.

55
Printz je zaspao.

Da, zaspao sam.

>>>>>

Printz ima brata.

To smo rekli. Imam brata.

Njegov brat zove se Herzog.

Herz srce. Nije lijep kao ja i ne moe se zvati Printz.

Herzog ivi sa enom i djecom u istoj zgradi, na istom katu, u stanu sa zidovima koji dotiu
zidove stana Rikarda Dvorskog. Herzog ima ribice i psa Rottweilera, crnog. Ima ukrasa i
umjetnikih slika. Malih ukrasa od srebra, pepeljarica, zdjelica za bombone, slonova od
slonovae, rogova od bjelokosti, kristalnih tanjura i vaza, ima ipkanih miljea, ima velikog
Budu od sandalovine koji prekrienih nogu sjedi iza ulaznih vrata a sav je zlatan i mirie.

Budu sam Herzogu donio ja, iz Burme.

Ima tepiha perzijskih.

Ukrase, slike i tepihe Herzog prenosi postupno i tiho iz stana Rikarda Dvorskog u svoj mali
stan preko puta, lako, kroz skoro zajednika vrata, leerno, uz viceve na koje se samo on
smije. Dvije godine Herzog prenosi dok njegova mama, biva operna diva Ernestina Dvorsky
roena Bosner, lei u morfijskom krajoliku, blaena. Taj mali stan, posve zgodan jer tu je,
odmah do, Herzogu kupuje otac Rikard Dvorsky, znanstvenik i obavjetajac u mirovini s
davno objavljenom zbirkom rodoljubnih stihova, pomalo borbenih, kojih se vie nitko ne
sjea.

to u ja, pita Printz, ja nemam kamo.

Tokom dvije godine mali stan Herzoga Dvorskog smanjivao se, onda se preko noi stijesnio.
U njemu ima previe stvari. U njemu nema prostora za obitelj Herzoga Dvorskog jer obitelj
Herzoga Dvorskog raste, iri se, postaje deblja. Herzog je velik i blijed, oduvijek je bio blijed,
rodio se blijed,

i velik, ja se nisam rodio, mene su izvukli,

56
zelene sline iz nosa vie mu ne cure jer kad mu dou, on ih guta. Nema prostora za
Herzogovu enu Matildu zvanu Tilda, njegovoj djeci tijesno je (Herzog ima dva komada
djece, takoer velike i debele); nema mjesta za ribice jer akvarij je golem iako se ribice sve
ee uzajamno prodiru pa ih ima sve manje; Rottweiler samo to ne skae na luster, tako
je jak. I nemiran.

A cvijee? Herzog ima puno cvijea na balkonu ruiaste boje. Njegova ena Tilda voli
ruiastu boju. Sve cvijee je ruiasto. Cvijee gleda na ulicu, na ulici je buka, a cvijee
ivi, ak cvate. Ruiasto.

Herzogova ena slii na mladu Ernestinu. Printzu se ini da on i Herzog imaju dvije mame,
jednu staru, jednu mladu;

Ernestine vie nema, ostala je kopija koja ne pjeva.

Printzu se ini da Rikard ima dvije ene, jednu staru i jednu mladu. Zbrkano je. Herzogova
ena zove se Matilda a zovu je Tilda. Debela je kao Ernestina, koju zovu Tina. Govori glasno
kao Ernestina. Vesela je

glumi

ljubazna je

nije

trbuh joj se trese dok hoda i svaki dan ide na trnicu.

Zovite me Tilda, kae Matilda dok se vrti pred ogledalom u Ernestininim scenskim
haljinama. Da, Tilda nosi Ernestinine haljine jer tone su joj. Nekada ih prepravlja, nekada
ne. To su sveane haljine, od brokata i lamea, od svile i tafta, crvene, crne, ipkane,
prozirne, protkane srebrnim nitima i zlatnim nitima, leprave od voala pastelnih boja,
dugake, s velikim izrezima

da se vide sise.

Matilda ima velike sise. Matilda se ia kao Ernestina. Ima smeu kosu i plave oi.

Velika je zbrka. Te dvije ene moda imaju plan. Printz je zbunjen. Matilda ne pjeva. Ni
Ernestina vie ne pjeva. Ernestina se samo znoji. Ernestina je mrtva.

57
Printz i Herzog su dakle braa i vole se.

Ne.

Spavaj Pupi, spavaj. I svuci arape.

Printz voli Herzoga.

Da.

Gospodin Rikard Dvorsky, umirovljeni kemiar i komunist, jo iz mladih dana govori

francuski, talijanski i engleski.

U partizanima je zbog tih jezika sumnjiv, sumnjiv je i zbog zavrenog studija kemije, ali
izvlai se, ak dobiva znaku. Kasnije zbog znake dobiva kredit za auto na otplatu od pet
godina bez kamata.

Ja bih na taj kredit kupio auto, kae Printz koji je ve odrastao kemiar u braku. Ne dolazi u
obzir, cvrkue Ernestina-Tina, auto e kupiti Herzog.

>>>>>

Poslije rata (1948) Rikardu Dvorskom predlau (nareuju) da se smjesti u vilu Nora. Sjedi
tamo i ekaj direktive, kau. Vila Nora namjetena je vila u dugoj ulici koja se sputa kao
planinska staza. Sobe su na katu. Printz spava sam a Herzoga jo nema. Poslije Printz spava
sam a Herzog s mamom Tinom. Rikard ui nove jezike nou, dolje u salonu. Printz silazi niz
stepenice u pidami, ima crnu kosu kao da je vranac,

a Herzog plavu s uvojcima

Herzog se raa poslije

silazi mali Printz i uvre pramen kose desnim palcem i kaiprstom, uvre i silazi sneno.

To je ruski jezik, Pupi, kae kemiar Rikard Dvorsky.

Printz kae: Hou mlijeka.

Rikard Dvorsky donosi Printzu au hladnog mlijeka, hou bocu mlijeka, kae Printz.

Printz popije litru hladnog mlijeka naiskap a vrlo je mali.

58
ivot je lijep.

Ernestina pjeva na radiju, pjeva u operi, gostuje po vrtiima i starakim domovima, u

tvornikim halama. Honorari se kreu od 367 do 953 dinara. Rikard radi u Institutu, radi na
lijekovima, a oni kau, radit e za nas i to e ostati tajna. Tako Rikard radi za tajne slube.
To je prije nego to Printz pita a ja, kamo u ja. Puno prije. Printz je mali, loe mlijeko i vrti
pramen svoje vrane kose, uvijek isti, na tjemenu desno. Poslije su ih preselili.

Preselili su nas u ovaj ovdje stan. Gradski. I Maristellu su preselili.

>>>>>

U snu Printz se trza. Poljski krevet kratak je, klimav i uzan. Tanka karirana deka klizi.

Zato ne treba skidati arape, zato.

U polusnu Printz oslukuje. Vrata spavae sobe u kojoj na velikom krevetu sklupan spava
nekada moan obavjetajac Rikard Dvorsky otvorena su i nisu vie bijela. To su bolesno uta
vrata, uto-siva vrata, zapravo prljava, pogotovo oko kvake. Oko kvake ima mrlja od pinata,
od kae, od neopranih ruku. Ima mrlja crvenih od rumenila za lice kojim Ernestina pokuava
prekriti svoje unutarnje i svoje vanjsko sivilo, svoju uurenu smrt.

Pupi, donesi minku i namai mi obraze. I trepavice, Pupi. I trepavice.

A trepavice Ernestina i nema. Trepavice od zraenja otpadnu. Pa oi ostanu gole i vrlo

okrugle.

Ni zidovi vie nisu bijeli. Dvije godine zidovi usisavaju trule koja se na njih ispuhuje.

Rikard Dvorsky povlai se na rub kreveta kao da bjei od nevidljive a postojee Ernestine.
Oslonjen na bok, gleda u neonsku svjetiljku kroz polusputene rolete, napolju je tiho, duboka
je no. to e sad?

Printz eka. Printz eka da ga pozove mama Tina, Pupi, u zahod, brzo Pupi. Tina jei, Pupi
skae, radi sve to treba. to radi? Skida Ernestini gaice, smjeta je na toaletnu dasku,
odlazi, vraa se, brie je, brie je sprijeda i brie je straga, ovisi piki li Ernestina ili kaki,
pia li ili sere. Onda je pere. Poloi je na krevet, onako veliku, onako debelu i kae rairi
noge, i (malim vlanim runikom) brie je izmeu mlohavih guzova, izmeu mlohavih stidnih
usana s dramatino prorijeenim stidnim dlakama (zato su te dlake stidne?), pere enu koja

59
ga je rodila uz kletvu.

Ne dopire nita.

Samo Rikard Dvorsky u branom krevetu stenje tiho.

Jesu li Tinu ve spalili? Moda pale kolektivno. uture. Kakve su to pei? Ii u vidjeti. Ii u
vidjeti. Ii u vidjeti kakve su to pei u kojima spaljuju mrtvace.

A sanduke? Spaljuju li i sanduke? Ima vrlo skupih ljesova.

Zanima me to. To me sad moda najvie zanima spaljuju li sanduke.

>>>>>

(crna biljenica)

Printz pod jastukom dri teku za biljeke. Kad sklopi svoj poljski krevet (a to sve rjee ini),
unutra ostane biljenica zakljuana i zgnjeeni dani kao stijenjeni duhovi.

To je stara teka, pola stoljea stara, velika, s tvrdim koricama. Korice su presvuene crnim
platnom i imaju mrlje od vremena, imaju rupice koje se cufaju. Platno su izjeli vlaga,
zapostavljenost i zaborav. U biljenici ima neispisanih stranica koje Printz koristi za
biljeenje svojih misli jer Printza oblijevaju slapovi misli koje on eli ukrotiti. U teku
Ernestina i Rikard od 1946. do 1950. unose primitke i izdatke koji im odreuju ivot.
Biljenica je kao enigmatino ogledalo prolosti, u njoj poslijeratno doba nazire se kroz
cijene namirnica, kroz kupljene i prodane stvari, u njoj dani se svode na natuknice i to samo
neki dani. Ostalih dana nema. Godine su sabijene u stupce, u brojeve. Printzu se to dopada,
ta distanca, ta turost. Ta teka dio je i njegove prolosti, one prolosti koje se ne sjea i zato
mu ta teka treba, da bi se sjetio. Printz.

Ja tu teku volim.

Godine 1946. raa se Printz ali u biljenici on se gotovo ne spominje. Spominje se kratko i
zaobilazno: kolica, rabljena: 1125 dinara kupljena 3. prosinca

a ve sam est mjeseci star.

Niste me izvodili u etnju kad sam bio mali, kae Printz Rikardu Dvorskom tokom nonih
razgovora u biblioteci dok ekaju Tinino izdahnue.

60
Rikard Dvorsky svaki put odmahne rukom: Ne konfabuliraj, kae.

U sijenju 1947. (19. sijenja) Printzu kupuju lijek i vode ga lijeniku. To kota 150 dinara.
Pet dana poslije (24. sijenja 1947.) pregled njegovog uha plaaju 97 dinara.

Rodio si se s rupom na uhu, kae Rikard Dvorsky.

Printz: Na kojem uhu?

Rikard se ne sjea. ini mu se na unoj koljci, odostraga. Rupa je zakrpana, veli, ne brini.

Slike s vjenanja 580 dinara. (sijeanj 1946.)

Printz se rodio u lipnju.

Na vjenanju ve sam postojao, pokuava se sjetiti Printz, svake noi pokuava se sjetiti jer
nitko vie ne sjea se onako kako u biljenici pie. Nitko se ne sjea njega.

Moda sam tucao. Na pirovima se pije. Sigurno sam tucao u Tininom trbuhu, fetusi tucaju
to je poznata stvar.

Leei na poljskom krevetu pokraj stola, skoro pod stolom, kao pseto u tenari, Printz svake
noi prelistava crnu biljenicu kao da je molitvenik. Noas ustaje, tapka po mraku da ne
probudi Tinu, greka, da ne probudi Rikarda, ustaje, u arapama odlazi u kuhinju s veselim
betonskim podom po kojem gmiu ohari, gradski ohari najvei su ohari i najdeblji, arape
mu se lijepe,

Rikardu kaplje med na kuhinjski pod, ruka mu drhti, umjesto u porculansku alicu sa zlatnim
rubom, umjesto u alicu koja eka na mramornoj ploi pod prozorom, med kaplje na pod
jutros prije sprovoda,

pazi tata, curi ti med

jutros, davno, precizna ruka kemiara Rikarda Dvorskog predala se

pusti me na miru, nije mi do meda

upian si tata, pidama ti je upiana

iz otvorenog lica viri mlohavi pia, oev pia bez dlaka, smeuran, kad pia, pia mimo

61
tko e to sada prati moramo nabaviti enu za ienje tata za ienje ega?

Printz stopalom njeno tapka po jednoj ljepljivoj mrlji pa po drugoj, kao da plee. To mu
stvara unutarnju veselost. Printz otvara hladnjak i stojeke ispija mlijeko, dvije litre mlijeka,
ispija sve mlijeko koliko ga u hladnjaku ima, obasjan svjetlou male arulje u ogromnoj
kamenoj kuhinji, posve mranoj, uvijek mranoj, u kamenoj kuhinji koja gleda na svjetlarnik.
S krajeva usana, niz bradu, u nestanim potocima teku mu bijele stazice koje se ukrtaju kao
ivahne male zmije, neotrovne, kao bjelouke i padaju mu na prsa.

To hladi, oh kako to dobro hladi.

Printz se vraa u blagovaonicu, moda bi trebalo oprati kuhinjski pod, etiri je izjutra, nee
oprati pod, Printz sjeda u ruiastu fotelju, pali malo svjetlo minjonku od 40 vati, i kida list
po list.

istim prolost. Pravim praznost za moje misli, imam nove misli, kae Printz u noi.

Oktobar 1946:

u kasi 10 000, Lisa vratila 217 (tko je Lisa?) konac za krpanje i bijeli konac 350, ulje za kosu
150, mrea za kosu 60, arape za Rikarda 350, krema za lice i ruke 310, 3 senfa 600 (!!!),
kilogram pekmeza 240, dem 380, 1 kg oraha 120 (sprema se slavlje), Rikardu staklo za sat
45, cipele za Olgu 1316 (tko je Olga?), dva para arapa za Tinu 501,60, 1 rubac 135, pulover
za Rikarda 836, pulover za Tinu 585,50, taksa za promet 101, cipele Tina 957,40, cipele
Toni 842,40 (tko je Toni?), svila za rublje za Tinu 390 (!?) posudili Ernestu 500 (tko je
Ernest?), prosjaku 20 (samo?), Lisi 300, Lisa vratila 217 (opet Lisa), voda 106, jabuke 48,
limuni 60, 1 jaje 24, 1 kg kruaka 56, 1 kg rie 145, izradba suknje 100, kobasica, pek i
masline 452, lokot 130, 2 maje za Tinu 264, 3 p. gaica za Tinu 234, 6 p. mukih arapa
(Rikard) 420, Persal za pranje 50, ukupno 11.270.

Novembar 1946.

primitak 6000 + 6000

kg smokava 100, autobus 40 din, propusnice 45 (za to?), dar za Adu 250 (tko je Ada?),
slike 80, konac za arape 80 (troe mnogo arapa), 2 kg narani 300, kupus 525 (koliko
kupusa?!), narane (opet?) 140, soda (kakva?), odijelo za Rikarda 3000, kino 45, za menzu (a
ja?), cvijee (kome? drutveni ivot), narane i mandarine 240, tramvaj 80, 2 kg mesa 520,
10 jaja 350 (jaja poskupljuju), 1 kg rie 125 (jedu puno rie, ria pojeftinjuje), kana za kosu i

62
ealj 150, kecelje 950 (za koga?), hlae za Rikarda 1000, pidama i 2 koulje (nema cijene
esto se kupuje odjea).

Decembar 1946:

1 kutija mesne konzerve, 10 konzervi ribe, 5 kg eera, 2 litre ulja, 1 kg kave ukupno 1270
(sprema se doek 1947.), kiobran za Paulu (tko je Paula?) kiobran za Rikarda (kiovit
prosinac), 2 kape i eir 2600 (skupo), 1 lica 130 (zato jedna?), kino i kazalite 250 (tko
mene uva?), 10 kg suhog mesa (Gospode!) 5500 dinara (Gospode! Pola Rikardove plae),
kg ljiva (zato se na ljivama tedi?) 85,1 kg graha 75, za lift 47.

Moda su me lagali? Moda su moje uspomene varka, moda su moje uspomene uspomene
drugih ljudi? pita Printz i gleda u none prste. Privue lijevo stopalo nosu i nasmijei se:
Meni noge nikada ne smrde.

3 kg kupusa (kiselog? ne volim sarme), 1 kg pinata 56 (za mene?), kg salate 30, zelenje
za juhu (za mene? ja sam mali), tata vratio za cipele djeci 1000 (koji tata, ijoj djeci?),
kolai 240, 10 jaja 240, struja 27, 6 metara platna 2706 (za plahte?), dar Almi 1900

rodila se Maristella!

4 para arapa, al za Rikarda 600 (novogodinji poklon?), kapa za Olgu 400 (opet Olga, tko
je Olga?), torbica za Olgu 220 (ja nisam dobio nita). Rikard prodao odijelo 10.000
(smoking?).

Zavrena je godina Printzova roenja.

Zavrena je godina mog roenja.

U sijenju 1947. tri odlaska u kazalite 200 + 100 + 165, za knjige u dva navrata dano 100
+ 520, dva puta kupuje se maslac 200 + 150, prodaje se jedno odijelo 3.500 (kome?)
razvijaju se fotografije 380, netko je bolestan: lijek 280, jaja 6 komada 90 dinara.

U veljai 1947. jo jedno Rikardovo odijelo prodaje se za 3.800, grudnjak kota 160 dinara, 4
jaja i ica 130 (kakva ica?), ianje 100 dinara, pojavljuje se Arsen kojem je dano 730
dinara (tko je Arsen?), maslac za Melitu (?!) 160, maslac za nas 100, cvijee za Melitu 375
(moda je Melita Maristellina mama Alma?)

Imam deficitarno pamenje, zakljuuje Printz u noi.

63
tipaljke 100, bravar (!) 150, opet cvijee 350, u veljai kupuje se sapun, u travnju dvije
sjedalice za 310 dinara (zato dvije?)

Pet je sati, jo je mrak.

U travnju 1947. janje i sitnice 500, pinat 15, farba se kredenc za 1000. Travanj zavrava s
deficitom od 1604 dinara.

U svibnju 1947. u pojavljuje se Unra jedan paket 500 dinara, kupuju se iglice (?!) 60
dinara i ipke 100, biljee se 2 sladoleda i tramvaj 20 dinara, kruh kota 6, Rikardove
cipele popravljaju se dvaput, za 29 i 30 dinara, uplauje se u zadrugu, pije se vino, jaja
pojeftinjuju: 10 komada 36 dinara, pivo se kupuje na litre 2 litre: 56 dinara. Pasta za cipele
8 dinara, kupuje se mnogo treanja, kupuju se kalendari (!), pa ponovno konac, pa ipke i 3
kg mlijenog praha, cvijee kota samo 10 dinara.

Lijepa vremena. Obiteljska. Komunistika, kae Printz a ve je jutro.

>>>>>

Na planini Printz i Rikard eu. To etanje im je dosadno. Koraci su im mali. Planina je

pusta, hotel je pust, stolnjaci imaju rupice i sivu boju. I plahte su rupiaste, s mrljama od
re, a runici su tanki i cufaju se. Odmah se natope. ime se natope? Natope se.

Drvee nema iglice, to je listopadna uma, znai listopadna planina, tanka, rijetka kao
Selenina kosa, elava i takoer rupiasta. Niska planina u blizini grada.

Na planini Printz pita oca Zato ste mi oduzeli onog malog psa?

Imao si kravu, kae Rikard.

Na planini oni odluuju: Neemo kupiti grobnicu. Preselit emo urnu u Tinino rodno mjesto.
Kad se otvore putovi, kad zavri rat. Tako odluuju.

Koji rat? pita Printz.

Rikard gleda Printza i kae: Mene ete spaliti takoer. Mene ete preseliti u MOJ rodni
grad.

Printz klimne i veli: Vai.

64
Printz bi moda elio rei Tvoj rodni grad u drugoj je sad zemlji. Tvoj rodni grad napali su
ljudi iz ovog ovdje grada a mi smo to gledali. Moj rodni grad napali su ljudi iz ovog ovdje
grada a mi smo utjeli i gledali. Mi smo ostali ovdje jer bilo je komplicirano otii jer
Ernestina je umirala. Je li trebalo ba tako. Oe. Rikarde Dvorksy. Je li trebalo ba tako?
Moda bi to Printz elio rei. Moda bi dodao: Kad je sve poelo, rekao si: Nee valjda biti
strano i poslao si me na Bali. To bi moda Printz elio rei. Ali ne kae.

Takav je Printz.

Zato, kad Rikard veli mene ete spaliti takoer. Mene ete preseliti u moj rodni grad, Printz
kae, ne brini, o urnama znam sve.

Rikard pita: O kakvim urnama?

Vidi se, oni razgovaraju sporo. Jer eu. eu po planinskim stazama bez mirisa. To je
nikakva planina i njima je ao to su doli.

Printz zna, urni ima raznih. Ima ih velikih, duplih, za brane parove, od mahagonija i
tikovine. To su skupe urne. To su urne kad umru oboje, mu i ena, majka i otac, kad umru
istovremeno, ali to se rijetko dogaa. O da, svakojakih ima urni, vidio je Printz. Ima ih od
runo oblikovanog stakla, te su krasne, kao da dolaze iz Murana: kobalt plave s elegantno
zaobljenim poklopcem boje jantara, mutno prozirne, tek toliko da se u njima nazire bijeli
prah. Ima ih od alabastra u obliku piramide, kao da u njima lee ostaci malih faraona. Urne
se prave i od mramora, od raznih metala, od keramike, od drva, s cvjetnim aranmanima ili s
gravirama na prednjoj, vidljivoj strani. Sa stranje strane obino nema nita, sa stranje
strane urne su glatke. Urne su mali spomenici a prave ih i u obliku knjige, u obliku otvorene
ili zatvorene knjige, ovisi o ukusu. Neke urne replike su raznih pagoda, a neke su za kune
ljubimce, te su male, jo manje od urni za ljude koje su obino tridesetak centimetara visoke.
Kuni ljubimci manji su od svojih gospodara ukoliko kuni ljubimci nisu konji ili krave. Po
pitanju urni ovjek je pustio mati na volju pa Printza zanima ima li moda negdje kakav
muzej urni, praznih ili punih, svejedno.

Izbor urni nevjerojatno je velik. Daju se i na otplatu, kae Printz.

Printz zna, urne postoje da bi titile ive od mrtvih. To ne eli rei Rikardu, ne. Kad ih saspu
u urnu, mrtvi vie nemaju nita, ni tijelo ni duu. Printz bi volio vidjeti duu, ne zna kako. Na
tome e raditi. Tako odluuje dok ee planinom po trulom liu jer jo uvijek je jesen. U
urni ostanu samo zlatni zubi ako ih pokojnik ima i ako ih netko ne ukrade. Urne su tad

65
iznutra zlatne i svjetlucaju kao u Disneyjevim filmovima, pune su arobnog praha. Kao
Zvonica iz Petera Pana. Printz oboava Zvonicu iz Petera Pana jer nestana je, jer zna biti
nedobra. To bi Printz volio, jako bi volio ponekad biti nedobar.

Kad vladaju velike bolesti, ljude spaljuju. Kad vladaju kune bolesti. To Printz zna. Na
planini Printz se raznjeio pa sebe zove Pupi. Pupi, kae Printz, ljude spaljuju kad vladaju
ratovi i velike bolesti, a duhovi miruju, ne putuju, ne lebde, ute, o da, duhovi ute. Printz
zna kako je lijepa tiina duhova, to Printz odlino zna, i sretan je to su Tinu spalili.

Sretan sam to smo Tinu spalili, kae.

Bio bi to veliki sanduk, teak za prenoenje u rodno mjesto, pogotovo dok traje rat. Dok traje
rat, za mrtve je bolje da ostanu gdje su.

Kad se vratimo u grad, izvadit u zube, kae Rikard.

Printz je oaran Rikardovim zubima. Rikard ima svoje zube a star je. Stari ljudi obino
nemaju vlastite zube. Rikard ak nema ni protezu, ni protezicu, ak ni mali most, a
dorukovao je bijelu kavu s udrobljenim starim kruhom sve do useljenja u vilu Nora. Jeo je
mnogo palente. Rikard oboava palentu. U vili Nora doruci su se promijenili, svakog jutra
cijedile su se narane. Sad se Rikardu zubi kvare i to mu smeta. On eli tu neprijatnost
ukloniti odmah, jednim potezom. Takav je Printzov otac Rikard. Nagao. I Printz e izvaditi
zube, tako odluuje, izvadit e zube kad Rikard umre jer nee imati novaca za popravke, to
ve sada zna, dok ee planinom. Printz ne voli planine.

Printz jo jednom kae sretan sam to smo Tinu spalili svia mu se kako to zvui, to da je
on sretan, Printz. Na Baliju spaljivanja su jako lijepa, sveana, ima puno boja, elio bi to
opisati ocu. Njegov otac zove se Rikard. To je strogo ime, snano. Printz bi volio imati to,
strogost i snagu u imenu.

Na Baliju, spaljivana su divna, kae Printz Rikardu.

Mogli smo kupiti skuplju urnu, odgovori Rikard planinskom zraku ispred sebe. Rikard ne eli
pogledati u Printza. Rikarda ne zanima kako je na Baliju: Onu limenu urnu izgrist e vrijeme
pa e dobiti rupice. Jako je lagana.

Printz: Na Baliju podignu visoku kulu od drva i bambusa i u nju unose svoje mrtve onda kulu
spale onda nakon etrdeset dva dana podignu novu kulu u nju unose lutke velike lutke velike
kao ljudi arene lutke i opet sve to spale i onda pepeo raspre po vodi oko Balija ima puno

66
vode jer Bali je otok.

Rikard: Ako u urni nastanu rupice, Ernestina bi mogla iscuriti kao pijesak.

Printz: Na Baliju ne postoji rije za raj glavni grad zove se Denpasar a Bali je rajski otok. Na
njemu ima rajskih patki.

Rikard: Curila bi bijelo, jer mrtvaki prah je bijel.

Printz: Kao Unrino mlijeko.

Na Baliju jeo sam peenu patku na Baliju patku stave u list koji otkinu sa stabla banane to je
veliki list jako zelen tamno zelen onda je peku s travama i korijenjem i zovu je bebek betutu
tu peenu patku tako zovu bebek betutu ona se servira na sveanim veerama nakon
kanapea s kavijarom i raiima nakon ampanjca bio sam u bijelom smokingu kao i Suharto.

Rikard je umoran, vie ne bi etao. Moram u zahod, kae.

Printz nije siguran uje li Rikard to mu on govori. Printzu se ini da je njegov glas
prodoran, da govori glasno, da govori razgovijetno. Moda moj glas ne izlazi, pita se Printz,
moda ja svoj glas gutam i on putuje dolje, u eludac? Zato pita Rikarda: to sam sada
rekao? Ponovi mi to sam rekao.

Moram u zahod, kae Rikard. Na Baliju spaljivanja su divna, to si rekao.

Rikard je stari lisac, veliki lisac. Sad malo tuguje, trenutno tuguje, to da, tuguje dok ee
ovom planinom na koju nisu trebali ni doi. Otila je Ernestina, to da, ali to Printz misli,
to? Pa on, Rikard, o Baliju zna sve, sve zna. Zna za patke i za hramove i za spaljivanja. Po
njegovoj direktivi Printza tamo alju, on im kae Printz je pouzdan, on im kae ne brinite,
sve je pod kontrolom. to misli taj Printz, to? U Denpasaru prodaje smoking, poseban
smoking, bijeli kao Suhartov, prodaje slubeni auto i novac dijeli sirotinji. Na Baliju ima
puno sirotinje. Nalaze ga na plai kako po mjeseini gradi pjeane replike balijskih
hramova i govori pustite me, ja sam kipar, ja sam kipar. Pa on nareuje, Rikard nareuje da
Printzu Dvorskom poalju pismo hvala, dobit ete mirovinu, on zapovijeda da ga maknu, on
kae pazite da bude ljudski a ne hladno i okrutno. Tako kae, sjea se: Pazite da bude
ljudski. Rikard zna da je Printz jeo bebek batutu na Baliju na veeri kod Suharta i da je
izgubio dravne papire.

Na Baliju ima jedan hram, to je stari hram, devet stoljea stari hram visoko na planini Agung

67
i zove se Majin hram. Tako kae Printz. Dok govori, Printz uje bajku i iznutra postaje
njean. Printz je sretan to Tina ne lei u kolumbariju jer kolumbariji su za golubove da tamo
nose jaja i da krijete. Printz ne voli golubove.

Previe govori, Pupi, veli Rikard. Rikard je zabrinut, nije mnogo zabrinut. Samo malo.

Na Baliju sve je veselo. Ima puno boja. Nemoj me zvati Pupi. Tako kae Printz.

Rikard i Printz vraaju se u hotel jer Rikard mora u zahod i jer sputa se planinska no i jer
obojica ele pojesti juhu. Pusto je.

Printz ponekad ima eksplozije u glavi. To su male eksplozije koje ne bole. Kad dou, te male
eksplozije svjetlucaju i tada Printz postaje Pupi. To je kao da prsne arulja, kao da prsne
misao. Moglo bi se rei, kao da prsne mjehuri od sapunice ali to se esto kae. Te
eksplozije su kao tiho p u Pupijevoj glavi, kao tiho p koje puca a iz njega lete slike i
svjetlucaju. Pupi tada trepe. Pupi trepe jer u glavi pucaju mu male prie. Evo sad, dok on i
Rikard prilaze hotelu

>>>>>

Knut Andersen pronalazi rjeenje za golubove. Knut Andersen ima dvocijevku i puca u
golubove. On ivi na sredinjem trgu u Oslu, daleko na sjeveru i star je. Jednoga dana on
ubija 2001 goluba; 1900 golubova oboji u uto, 100 golubova u ostale dugine boje a samo
jednog u bijelo. Bijeli golub je kao kralj. Preko sredinjeg trga u Oslu Knut Andersen
razapinje icu stotinu metara od zemlje, na nju stavlja mrtve punjene golubove u boji i kae:
To je instalacija za novi milenij. Oko Knuta Andersena ima puno perja. On je kao iz snova,
mekan i neuhvatljiv.

Knut Andersen ima plastini ceger kao svi beskunici. U cegeru je njegova imovina. On puni
svoj ceger preostalim mrtvim golubovima. Od njih u praviti pite po receptu moje mame,
kae. Moda je Knut Andersen brat Christiana, onog to pie bajke?

>>>>>

U hotelskoj sobi zrak je vlaan jer radijatori pite. U hotelskoj sobi Printz odluuje: Napravit
u rupice u tijelu a Rikard Dvorsky izjavljuje: Sutra odlazimo.

Klju nee u bravu. Ni Rikardov ni Printzov. Otvaraju se vrata u hodniku preko puta, to su
visoka vrata, debela i lakirana, od hrastovine. To je otmjena zgrada, sva vrata dotjerana su i

68
ukraena sjajnim mesinganim ploicama s poznatim imenima, lokalno poznatim, ne
globalno. Otvaraju se vrata preko puta i izlazi obitelj Herzoga Dvorskog, vesela. Izlazi i
Rottweiler koji je takoer veseo premda nema razloga. U hodniku, u dijelu hodnika, u uskom
prostoru izmeu dvoja vrata na kojima pie Dvorsky pa opet Dvorsky, nastaje guva. U
ostatku hodnika nema nikoga, u ostatku zgrade vlada tiina. Obitelj Herzoga Dvorskog pjeva
pjesmicu dobrodolice Rikardu i Printzu i to odjekuje. Svi poskakuju. I pseto. Razabiru se
rijei welcome home, welcome home, melodija je neuvjebana i nepoznata, kombinacija
prigodnih pjesama, improvizacija. Veselje je improvizacija takoer, Printzu je odmah jasno.
Inae, u obitelji Dvorsky engleski se govori kao dobar dan. Welcome home, welcome home
djeluje prirodno, pa da.

Herzog kae: Matilda e sve objasniti. To kae, jer Herzog nije hrabar ovjek, svima je jasno.
I Herzogu. Matilda na sebi ima Tininu haljinu, neznatno prepravljenu, plavu s bijelim
cvjetiima, dnevnu, ne scensku.

Preuredili smo stan, kae Matilda. To kae veselo.

Printz vidi Matildi se skupljaju usta dok izigrava veselost pa ne eli gledati u nju, samo
prevre klju meu prstima.

Herzog otkljuava vrata, on ima novi klju za preureen stan, vaei klju. Pas laje. Djeca
navaljuju na hranu jer stol je pun hrane.

>>>>>

Petsto sarmi i dvjesto ljudi za Herzogovo roenje.

Petsto sarmi i dvjesto ljudi, danima ponavlja teta Hilda, ponavlja Rikard, sobe smrde kiselo i
velika je guva. Ernestina pjeva i isti srebrne pladnjeve. Onda doe ta veer, sarme su na
stolu, stol je prekriven sarmama, salon je pun ljudi. Printz ne zna kud bi se djenuo. Gdje je
Maristella? pita. Nitko ga ne uje. Printz je mali a gosti su veliki i Printz ih gleda odozdo.

Kaki mi se, kae.

Nitko ne uje, galama je velika. Printz ide od nogu do nogu i ponavlja Meni se kaki i pita
Gdje je Maristella?

Herzog je mali. Herzog spava u malom krevetu na katu i ne zna da se u salonu slavi njegovo
roenje, ne zna. Mali krevet na katu smjeten je do velikog Ernestininog kreveta u kojem

69
spava i Rikard. Printzov krevet ne nalazi se u toj sobi.

Printz se penje na kat i ulazi u sobu u kojoj spava Herzog u malom krevetu s reetkama.
Printz ima etiri godine. Kad ga pitaju koliko ima godina? on kae: osam. Printz zna da ima
etiri godine ali svia mu se imati osam jer stalno ga pitaju: Pupi, koliko ima godina? Printz
ne voli kad ga zovu Pupi, ne voli kad ga pitaju koliko ima godina, ne voli kad ga pitaju Kako
ti se zove brat? a to ga takoer pitaju ljudi koji znaju kako mu se zove brat. Kako ti se zove
brat, pitaju, a znaju. To se Printzu ne dopada.

Printz svue hlae, une i pokaki se nasred sobe.

Veliko govno, kae. Dobar Pupi.

Printz uzima svoje govno i nosi ga malom Herzogu koji spava: Na, jedi.

Herzogu je lice premazano Printzovim govnom. Herzog se budi i vriti. Printz brie ruke o
zid iznad Herzogove glave i silazi u kuhinju. U kuhinji se motaju neke ene, njegova baka i
teta Hilda. Printz kae:

Teta Hilda, Herzog jede Pupijevo govno.

>>>>>

Gdje su sobe? pita Rikard.

Rikard stoji pokraj stola s hranom i okree se oko svoje osi. Gdje su moje sobe?

(Printzov poljski krevet sklopljen je i sklonjen ispod prozora koji, kao i kuhinjski, gleda na
svjetlarnik). To je mrana soba, ta trpezarija. Iz nje ne vidi se nita, samo stari balkoni
ostalih stanara. Na tim balkonima dri se smee i pokvarene perilice za rublje i pregorjeli
tednjaci. To su balkoni za otpad, a iznad njih daleko gore viri uokvireno nebo. To je sad kao
soba za umiranje.

Tamo gdje su bila dvokrilna vrata kroz koja se ulazilo u salon a iz salona u biblioteku, i kroz
koju su dopirale gradska svjetlost i gradska buka, nalazi se zid, novi zid. Zid je ruiast. Na
njemu visi uokvirena mlada Ernestina (ulje na platnu), u ruiastim tonovima takoer.
Ernestina se smijei iako je mrtva.

Iza zida nalazi se proiren Herzogov stan. Herzog je proirio svoj stan Rikardovim salonom i
Rikardovom bibliotekom. Svima je to jasno. I Rikardu. Zato, posve je blesavo to Rikard pita

70
Gdje su moje sobe. to e. Ljudi pitaju blesave stvari.

Printz pjeva:

Svi gledaju u Printza dok pjeva. Dok pjeva, Printz se malo smijei. Malo.

Printz izgleda razdragan a nije. Sad e poeti govoriti, on to zna, osjea. Rijei mu se penju
uz grlo kao da e povraati. Pogledat e ga, svi oni, i Rikard i Rottweiler, a Herzog e rei:
Pupi, ne seri. Ipak, Printz kae:

Jednom neki ueni ovjek uvede Diogena u bogato namjetenu kuu i ree mu: Nipoto ne
pljuj na pod. Diogen iznenada dobije elju da se iskalje pa, nemajui kud, hrakne i pljune
ovjeku u lice. Onda oduevljeno uzviknu: Tvoja njuka jedino je prljavo mjesto pogodno za
hrakanje. Dobro sam govorio pomisli Printz, zadovoljan sam svojom malom priom. Tako
zakljui.

Gdje u ja spavati? pita Rikard.

Oh, poskakuje Matilda u Ernestininoj plavo-bijeloj haljini od svile pa haljina leluja, Oh,
Daddy, Vaa spavaa soba je divna! Matilda Rikarda zove Daddy jer Daddy joj zvui
veselo i toplo. Zvui joj intimno i otmjeno.

Kako u ui u svoju spavau sobu, pita Rikard, kad ste me zazidali?

Kroz zahod, kae Matilda. Dok govori kroz zahod, na pamet joj ne pada da ponovi: Daddy.

Svi, a ima ih estero plus pseto, mariraju kroz kupatilo prema Rikardovoj spavaoj sobi,
onoj s bijelim toaletnim stoliem, s bijelim ormarima i kristalnim ogledalima.Svi idu vidjeti

71
kako je Rikardova spavaa soba divna.

Gdje je moj krevet? pita Rikard. To pita jer u sobi vie nema velikog kreveta na kojem je
umirala Ernestina. U sobi je mali krevet, uski krevet, rasjeen. U sobi je zapravo polovica
kreveta. To je sad nepotpun krevet. Naravno, kristalnog zrcala nema, jer to e Rikardu
zrcalo, pogotovo kristalno? Ako ba eli gledati svoje staro lice, u kupaonici ima kratko
zrcalo za brijanje.

Printz osjea, u glavu mu ulazi eksplozija. uje kako se primie, uje kako otkucava kao
tempirana bomba, ali mala. Ovaj put bit e to tiho prsnue, bezopasno, zna Printz. On uvijek
zna, zato je miran.

>>>>>

Nasred renovirane sobe lei Rikard u obliku tepiha, spljoten i utaban. To je olinjali, tanki
tepih a ipak, to je Rikard Dvorsky. Po tepihu gaze ljudi iz Rikardove prolosti, nepoznati ljudi
eu gore-dolje, ne govore, samo koraaju. Rikard-tepih miruje, vidi se ne osjea nita.
Rikardu su oi otvorene jer promatra promenadu iz svoje prolosti. Ernestine nema.
Odjednom Rikard poinje rasti; iz dvodimenzionalnog tepiha pretvara se u trodimenzionalni
tepih koji raste kao tijesto. Rikard naraste do pet centimetara debljine, onda naglo prestane
rasti, stane. Kao lift kad cimne. Rikard je sad podeblji tepih ivih boja. To bi mogao biti
tebriz, nikako buhara, jer buhare su crvene a Rikard je plaviast. Sav je plaviast. I mekan.
Po njemu je zadovoljstvo hodati. Boli, ape Rikard. Dvojbeno je plae li Rikard ili samo
stenje. Gledano odozgo, ne vidi se plae li Rikard, jer i da plae, njegove suze ne bi imale
kamo otei. Jedino moda natrag u vuneno tkanje s mnogo vorova. To je skupi tepih.

>>>>>

Pred prozorom u ispranjenoj Rikardovoj spavaonici nalazi se ruiasta fotelja. Kroz prozor
vidi se ulica. Kroz prozor dopire svjetlost. Rikard sad moe satima sjediti u ruiastoj fotelji i
promatrati ivot.

Veeras u pisati Maristelli, kae. Moda nam ona pomogne. To nitko ne uje jer nikoga vie
nema. U kuhinji Printz pije mlijeko. Stojeke.

72
Ima dana kad se Pupi pretvara u muhu. To se dogaa kad ga netko naljuti. Tad on zuji, zuji,
svud naokolo, uglavnom visoko gore, blizu stropa. Kad se umori, tresne o zid i tako se smiri.
Kad je jako uznemiren (ili ljut), Pupi-muha glavom udari o zid vie puta. Muhe imaju male
glave pa je to udaranje o zid za ljude nevidljivo. Pa o tome nitko nita ne zna. O tome zna
samo Pupi ali tu tajnu uva za sebe. Kad se to dogaa, Pupi trese glavom kao da ne vidi
dobro, kao da eli izotriti sliku, pa samo kae Vidim mutno.

Ponekad Pupi sanja da hoda irokim avenijama po kojima se kotrljaju ljudske glave, ljudske
glave s njemu poznatim licima. Tim ljudskim glavama Pupi onda igra nogomet, utira ih, a
ponekad se njima i kugla. Pupi oboava kuglanje. Glave se raspadaju, ispadaju im zubi i one
budu krvave.

Pupi takoer esto odlazi u rat. To mu stvara unutarnje zadovoljstvo, to odlaenje u borbu
preko nekada meke granice, sada neprobojne. Pupi vie ne zna odlazi li pomagati onima iz
Vukovara ili onima iz Sarajeva, ne zna. Ali u tom ratu on postaje heroj i na sebe je ponosan.
On spaava ljude, vadi ih iz sklonita, previja im rane, djeci pria prie. Ponekad vidi polja
nepokoenog ita, ponekad ulice preplavljene plastinim vreicama u kojima otapa se
zaleeni izmet, ljudski. Slua ljude kako govore To nije straan rat, to je mali rat i zavrit e
brzo pa je Pupi miran, zna da e preivjeti. Ipak, u tom ratu ima mrtvih, previe mrtvih. U
tom ratu postoji invalid koji Pupija redovito posjeuje. To je poseban invalid, misli Pupi. On
nema jednu nogu nego patrljak koji stalno krvari, koji nikako da zaraste pa je zato taj
patrljak umotan zavojima. Taj invalid esto cupka za Pupijem, ustvari prati ga. Ponekad,
invalid se Pupiju smijei i tad je Pupi zadovoljan. To nagovjetava skori kraj, vjeruje Pupi, to
kad mi se invalid smijei. Ponekad, invalid naglo pone mravjeti, topi se, nestaje. Postaje
kostur. Dok nestaje, sve vie slii na Pupija i na kraju postane on, Pupi. Glava mu se pretvori
u mrtvaku lubanju koja se ceri. Pupi se tada uplai, jako se uplai i onda slika prsne.
Ostanu samo oblaci plave pare.

>>>>>

Nema ansi dok je Ernestina bolesna, kae Rikard Dvorsky. To kae strogo ali tiho, Rikard
Dvorsky zna kako.

Printz uplauje dvodnevno turistiko putovanje u Budimpetu i odlazi bez kofera. Na otoku
Margitsziget, s istone strane, kod ruevina dominikanskog samostana eka sedam sati, sve
do mraka, pia triput, ubija komarce i parta gore-dolje. Kia etiri sata lije u slapovima,
pravi prozirne zavjese koje padaju s neba kao upletena mokra pauina a kroz nju se prelama

73
zelenilo Margitszigeta. Uao bih u to zelenilo, kae Printz, uao bih da se izgubim, to
zelenilo je kao zelenilo Safeta Zeca. Njegova veza ne dolazi. U hotelu eka ga mali ovjek u
imi cipelama od crnog laka.

Mali ovjek kae: Kia lije a Peta je duboko zelena. Printz pita: Vi ste pjesnik?

Tajni agent smijei se tajanstveno, tako se Printzu ini.

Vaa veza je mrtva. Vaa veza je usmrena a moda se sama usmrtila. Tako kae mali ovjek
u jakni od smee koe.

to u sad? pita Printz.

Nita. Neete nita. Neete se prebaciti. Vratit ete se. To je to. Rat je. Nas napadaju i mi se
branimo. Ljudi ginu, ima ruevina. Tako kae ovjek iz susjedne zemlje. Onda ode.

Printzu pliva u glavi. U glavi Printzu plivaju mali leevi, ruiasti mali leevi, djeji. Iznad
njih, kao otvoreni kiobrani, lebde lijepe mlade ene, jako bijele. Mrtve, takoer posve
mrtve. O, neete ih zatititi, neete svoju mrtvu ruiastu djecu zatititi, ne, vie Printz.
Svijet je pun blizanaca koji u utrobi nose embrije svoje brae i svojih sestara, trulih, crnih i
smeuranih. Skamenjenih. Vie Printz, u dupljama mu bubnja, ali to nitko ne uje jer Printz
vie iznutra a izvana samo gleda u portira na recepciji. Malog ovjeka iz susjedne zemlje, iz
zemlje u kojoj se on, Printz rodio, vie nema. Na njegovom mjestu ostaje zrana rupa.

Printz pita portira, to je hotelski portir, u plavo-zlatnoj uniformi, pita ga: Gdje je grob Ignca
Semmelweisa? Printz poeli otii do groba Ignca Semmelweisa odmah, zato pita portira
gdje je grob Ignca Semmelweisa, zato. Portir je pristojan, portiri ne postavljaju suvina
pitanja, gosti obino pitaju, portiri odgovaraju. Ovog plavo-utog portira zapravo uope ne
zanima zato bi netko elio posjetiti grob Ignca Semmelweisa, Printzu je to jasno. Printzu je
takoer jasno da portiri ne moraju znati nita o Igncu Semmelweisu, makar se radilo o
maarskim portirima, o budimpetanskim portirima. to e portirima Ignc Semmelweis,
to?

Uzmite taksi, kae portir. Groblje se zove Kerepesi.

Printz eli vidjeti spomenik Igncu Semmelweisu jer s odlaskom malog tajnog agenta iz
susjedne zemlje Printza naglo spopada tuga zbog Ignca Semmelweisa. Obuzima ga velika
tuga iznenada. Oh, kako je strana nepravda uinjena Igncu Semmelweisu, strana. Printz
nije siguran raste li u njemu ba tuga ili je to moda nelagoda, nije siguran. Kad se doe na

74
izlet u Budimpetu, na turistiki izlet u Budimpetu, logino je otii do groblja Kerepesi, zar
ne? Na groblju Kerepesi lee mnogi poznati ljudi. Osim toga, kad odlazi na turistike izlete
Printz eli vidjeti to vie jer nikad se ne zna hoe li se turistiko putovanje ponoviti, hoe li
se ponoviti ba to turistiko putovanje. Ne zna se. Pogotovo sad, kad je njegova veza
propala, kad je taj ovjek koji ga je imao prebaciti mrtav, ubijen, samoubijen. Ne zna se.

Da se Ignc Semmelweis nije rodio, moda se ne bi rodio ni on, Printz. Moda bi Ernestina
umrla od sepse jer bi je poraao neki lijenik, ili ak student, koji je prethodno secirao
mrtvaca a nije oprao ruke. Oh, Printzu u glavi nije dobro. U glavi vrijeme mu se topi, gubi
obrise, razlijeva se u mrlje. To se Printzu dogaa, da, pa ne zna u kom je stoljeu ni gdje je.

Pupi, trgni se. Ignc Semmelweis umro je 1865.

Na groblju Kerepesi nema Ignca Semmelweisa. Ima samo spomenik, a pod njim nita.
Spomenik Igncu Semmelweisu nalijee na zemlju kao ukras, to je veliki ukras od poutjelog
kamena s mekim busenima mahovine, jer Ignc Semmelweis umro je davno a na groblju
Kerepesi ima vlage, zato ima mahovine. Ignc Semmelweis spaljen je i sasut u urnu a urna
se uva u staklenoj vitrini u Medicinskom povijesnom muzeju, ali Printz ne eli ii u
Medicinski povijesni muzej u Budimpeti, on eli na groblje Kerepesi.

Parcela 34/2, kae slubenik na alteru za informacije. Da, groblje Kerepesi ima alter za
informacije jer Budimpetu posjeuju mnogi turisti, turisti vole odlaziti na groblja, pa se
groblje brine da turisti po njemu ne lutaju bez veze. Printz zakljuuje da je ipak glupo
odlaziti na strana groblja, na stranim grobljima nema bliskih osoba, uglavnom. to e
turistima to? to e njemu to? Bolje je jesti kolae. O, da, kolai u Peti! im obie Ignca,
otii e na kolae, svakako.

Polako Pupi, saberi misli. Smrkava se, zatvaraju grobljansku kapiju.

S parcele 34/2 Printza promatraju dvije lavlje glave. I on, Printz, promatra njih.

To su lijepi kameni lavovi, jaki lavovi, bezopasni. Ignc Semmelweis umire 13. kolovoza
1865. u Beu, tako na spomeniku pie, a umire zapravo u Zemaljskom zavodu za umobolne u
Dblingu, etrdeset sedam mu je godina, lijenik je i vele lud. Lud? Be ga nee, Be mu
kae odlazi, idi tamo gdje si roen, idi u svoju Petu. Ignc Semmelweis odlazi u svoju Petu
i u svojoj Peti poraa ene koje vie ne umiru od pijemije nego ostaju ive, ne umiru od
babinje groznice kao sve one porodilje u Beu jer Ignc Semmelweis pere ruke u klornoj
vodi i u Peti ne smiju vie secirati leeve pa neopranih ruku poraati ene. Zato se bolesni

75
Ignc Semmelweis vraa u Be, zapravo u Dbling, ne zna se, moda ga prisilno odvode u
taj Zemaljski zavod za umobolne. Zar u Peti tada nema bolnica za duu? Ja ne mogu otii u
zemlju u kojoj sam se rodio, ljudi u ijoj zemlji ostao sam ivjeti ubijaju ljude u zemlji u kojoj
sam se rodio, moje veze vie nema, a nisam ni lijenik i vremena su druga, posve druga. Da
se Ernestina poraala u Beu kad su iz Bea protjerali doktora Ignca Semmelweisa, ona bi
umrla od sepse, sasvim sigurno umrla bi i ja bih se rodio plav i mrtav.

Rodio si se plav, Pupi.

Nisam.

Vidi, kako se razliito pie njegovo ime, ime Semmelweisa: pie se Ignaz Philipp i Ignc
Flp. A prezime Semmelweis nitko ne dira. Je li on idov? Moda je on idov?

Pupi, ne pravi se lud. Proei.

Printz ee i die duboko. To je prostrano groblje, to groblje Kerepesi, ima zelenila. Printz
zastane na parceli 28 jer parcela 28 blizu je parcele 34/2 na kojoj stoji spomenik Igncu
Semmelweisu. Na parceli 28 nalazi se golemi spomenik sasvim bijel, kameno-bijel,
zastraujui.

etiri jahaa apokalipse, sva etvorica od kamena, skamenjena, kae Printz i gleda.

Na parceli 28, pod bijelim jahaima apokalipse, lei Jzsef Attila. Printz ne zna bi li se
radovao to pronalazi jo jednog poznanika ili bi tugovao zbog sudbine mladog pjesnika, sina
pralje, tajnog lana tajne komunistike partije. Jzsef Attila bio je siromano dijete,
siromaan student, siromaan pjesnik, strano siromaan. Da je ivio u njegovo vrijeme
Printz bi mu pomogao, sigurno. Donosio bi mu hranu, ponudio bi mu krevet. Od svoje sedme
godine Jzsef Attila radi svakojake poslove, onda njegov otac odlazi, njegov otac naputa
njega i njegovu mamu, onda Jzsefa Attilu sele u jednu obitelj pa u drugu, a nijedna prema
njemu nije dobra, a on je jo mali, ima samo devet godina i pokuava se ubiti. Onda umire
njegova mama iako on, Jzsef Attila, jo uvijek nije posve velik, tek mu je etrnaest, zapravo
mali je i nezatien, umire njegova mama, ona pralja, iscrpljena, istroena, puna bora i sva
sprkana, i Jzsef Attila ostaje sam. Jedno dvadeset godina smilja kako e se ubiti i na
kraju, naravno, ubija se. Ovaj put uspjeno, zauvijek ali Printz ne zna kako. To bi trebalo
prouiti. im se vrati, Printz e pokuati otkriti na koji se to nain ubio Jzsef Attila, odlian
student, Jzsef Attila pjesnik ije pjesme tada nitko ne ita. Kasnije, mnogo kasnije neki ljudi
odluuju sjetiti se Jzsefa Attile i uiniti ga slavnim, samo to njemu nita ne vrijedi jer dugo

76
je ve mrtav kao uostalom i Ignc Semmelweis. I Ignca Semmelweisa danas esto
spominju, o njemu piu romane i drame. Nesretni ljudi, baksuzi, obojica. Printz se saginje
prema nadgrobnoj ploi i ita: Jzsef Attila 1905-1937.

Printz zastaje kod parcele 26 i gle, smijei se! Na parceli 26 stoji golemi kip ovjeka u dugoj
bijeloj koulji, razdrljenoj. Ta koulja kao da je od brana, mekana. Ta koulja lepra iako na
groblju Kerepesi sve stoji, sve. I ptice.

Nekako i nema ptica.

Da, ptica kao da nema, gdje su ptice?

ovjek-kip gleda u nebo. Tko je to?

O, Emil Gerbeaud! kae Printz. Printz dlanom prijee preko donjeg dijela kipa jer kip je
visok, dvaput vii od Printza, moda i triput, i tako je bijel, tako je ist taj veseli kip, moglo bi
se rei doista veseo kip, da, onda, mahnuvi gospodinu Gerbeaudu uputi se prema izlazu
nekako brzim korakom, to je neuobiajeno za Printza ovih dana, tjelesna hitrost openito.

Vrsmarty try Gerbeaud, kae Printz taksistu a taksist kae o la la! kao da je iz Pariza.

Dobo torta? Ne. Svaka ast gospodinu Jzsefu Dobou, vlasniku delikatesne trgovine i
slastiarnice, uspjenom piscu petnaestak kuharica na njemakom. Kugler torta s
bademima, punjena gustom okoladnom kremom i posuta okoladnim mrvicama? Ne. Ve
1870. gospodin Kugler otvara duan u srcu stare Budimpete i uzvikuje ovo su mignoni,
gospoe i gospodo, kuajte moje mignone. Kad Gerbeaud kupuje Kuglerovu trgovinu nastaje
pomama za slatkiima u Budimpeti. Budimpeta lie prste. Mignoni? Ne. Ne bi se moglo
rei da Printz oboava mignone, ako ve moe birati, onda ne, mignoni otpadaju. Sacher?
Franz Sacher, nekadanje kuhinjsko potrkalo i pera posua kod grofa Metternicha, koji
zahvaljujui slobodnom danu efa kuhinje dobiva priliku pripremiti gozbu za svog gazdu i
njegove goste i napraviti povijesni kulinarski boom. Ali to se dogaa u Beu, davno, u Beu
gdje danas nekadanji kuhinjski momak ima bogate i slavne potomke, vlasnike uvenog
Hotela Sacher, odmah iza zgrade Opere u Philharmonikestrasse broj 4 u kojem ona idovska
kurva Charlotte Rampling zvana Lucia, provodi sadomazohistike seanse s nonim portirom
Dirkom Bogardeom, nekadanjim esesovcem Maxom. Sacher torta, da, Printz oboava
Sacher tortu, pogotovo domau marmeladau od marelica koja se tako udesno stapa s
gustim okoladnim preljevom. Uz koju se pije hladno mlijeko, litra, dvije. No, to je Be, a
Printz je u Budimpeti. Sacher torta, ne.

77
Kossuthove roie od tuenog bjelanjka s mljevenim orasima? To je onaj Lajos Kossuth,
onaj borac za nacionalnu neovisnost, proganjan i zatvaran. Zato je dobio ba roie a ne
kakvu gustu tortu natopljenu rumom, punjenu sjeckanim kandiranim voem, prelivenu
lagom, zato ne takvo to? Dobio je puslice, lake kao pjena, vesele i nestane male bijele
polumjesece. Printzu se ne jedu te male pjenaste tvorevine, uope ne.

Garibaldijev kola? Garibaldi, nacionalni borac koji sniva ujedinjenje Italije. U povijesti ima
prilino nacionalnih boraca i ujedinitelja. Ljudi snivaju gluposti. U Garibaldijevoj vojsci bilo
je i Maara samo ne zna se jesu li oni snivali isto to i Garibaldi. Moda ih je bilo ba briga,
ima i takvih koji ne snivaju ujedinjenja nego sanjaju o ljubavi. To su vie seksualni tipovi,
manje ratniki. O, dugo ve Printz nije bio s nekom enom, morat e neto poduzeti, morat
e. ivotinjice ga naputaju, on misli na kolae, to je dobar znak. U Maarskoj danas jedu
Garibaldijeve kocke u ast i u spomen poginulih maarskih vojnika. Sigurno radi toga.
Garibaldijeve kocke ukusne su. Premazane demom i posute sjeckanim ljenjacima i
orasima, prelivene bjelanjkom tuenim sa eerom u prahu pa zapeene. Printz ne voli
zapeen bjelanjak, zato nee jesti Garibaldijeve kocke u Budimpeti, nee. Tuen i zapeen
bjelanjak slatkiima daje lepravost, varljivu lakou koja se Printzu ne dopada. Printz voli
bogate kolae, vlane, ne voli tucati kad jede kolae. Printz inae jede brzo a sad je edan.

Torta Esterhzy? Peene jabuke la Josephine?

Slastiarnica je otmjena. Ah, taj Gerbeaud, kakav sladokusac! Ne zna se zato naputa svoju
rodnu vicarsku, ali naputa ju, ljudi naputaju svoje zemlje, to se stalno dogaa. Ima ljudi
koji nikada ne napuste zemlju u kojoj se rode, nee. Misle, nije u redu, to je kao da napusti
majku. Printz se s takvim miljenjem ne slae. Printz misli da majku obavezno treba
napustiti, pogotovo ako se majka zove Ernestina. Kad je napustio vicarsku, Gerbeaud je
izmislio arobni bombon punjen konjakom u kojem pliva vrsta mrkocrvena vinja, pijana od
slasti. Tako je Gerbeaud nadoknadio gubitak domovine i majke. I gubitak svoje velike
vicarske tvornice okolade. Slatkii nadoknauju razne gubitke, to je poznata stvar. Nakon
Njemake, Francuske i Engleske, Gerbeaud se nastanjuje u Maarskoj i u Budimpeti kreira
svoju Gerbeaud tortu. Kao jo jednu nadoknadu. Ta nadoknada donosi mu slavu. I novac.
Moda bi Printz mogao neto izmisliti, neto kao nadoknadu. Printz bi volio u neemu
uspjeti. Mislio je otii u svoju domovinu, u svoju otadbinu u svoju majevinu i pomoi u
spaavanju ranjenih, Printz voli pomagati, elio je otii tamo gdje se rodio ali eto, ispalo je
loe. Ta veza nije ba morala umrijeti sad, mogla je umrijeti kasnije, kad njega, Printza,
prebaci preko. Sad je to propalo. A Ernestina nikako da umre.

78
U slastiarnici Gerbeaud zidovi su prekriveni svilenim tapetama, stolii su mramorni,
rasvjetna tijela od kristala. U slastiarnici Gerbeaud svud okolo pjevui otmjenost koja
Printzu godi, Printz voli otmjenost, to je otmjenost iz nekog drugog vremena, prolog. Zrak
mirie okoladno, Printz se zatekao u okoladnoj nirvani i ini mu se, onesvijestit e se.

Onesvijestit u se, kae. U sebi. Konobarici kae: etiri krike Gerbeaud torte i tri ae
hladnog mlijeka. Ruke mu lee na mramornoj ploi mramornog Kaffee-Tischa. Imam lijepe
ruke, kae takoer u sebi. I umoran sam.

Printz naputa Budimpetu. Turisti pjevaju. Turisti takoer naputaju Budimpetu, vraaju
se u grad na uu dviju zagaenih rijeka, vraaju se s izleta, vraaju se iz shoppinga. Oni su
sretni, vidi se, jer pjevaju. Budimpeta je lijep grad. Printz uje granate tamo preko
(Vukovar?), vidi bombardere kako odlaze tamo preko, ini mu se blizu, ne odlaze daleko,
njegova suputnica veli: Maari imaju odline sireve i jeftinu salamu, nita goru od
Gavrilovieve, nita. Je l Gavrilovi srpsko prezime?

Kod kue Rikard ponavlja: Nemoj se aliti, ne moe otii, ne moemo ostaviti Ernestinu.

Herzog i ne pomilja na tajni odlazak tamo gdje je rat, Herzog ne pomilja ni na kakav
odlazak na ratita, jer Herzog ne zna drati puku, jer Herzog je eskivirao vojsku jo u
vrijeme mira i jer ne moe ostaviti svog Rottweilera. Umro bih bez svog Rottweilera, tako
kae. Herzog je debeo i uti. On poziva goste na male zakuske uz pivo. Matilda kae: Moj
Herzog moralan je ovjek, on se ne mijea.

To je 1991. Ili 1992? Ernestina jo tri godine umire. Moda etiri? Poslije je bilo kasno.

Zakopao sam se, kae Printz.

>>>>>

Printz popije mlijeko i ode u kupaonicu. Uzme male kare, one za rezanje zanoktica, i pone
praviti rupe u tijelu, svuda po butinama i po trbuhu, po ramenima odostraga, dokle moe
dohvatiti. Malim karama bui i vrti kao da je njegovo tijelo njiva, kao da priprema veliku
tihu zemlju za oplodnju, za sjeme. Iz malih kratera tee krv, naravno. Printz gleda. Buit u
dok iz mene ne potee mlijeko, kae. Pun sam mlijeka. Pijem previe mlijeka. Onda Printz
ode u spavau sobu Rikarda Dvorskog i kae: Ne brini, ja u kuhati.

Rikard Dvorsky ne okree se, on sjedi nepomino u ruiastoj fotelji i gleda kroz prozor.
Printz ponovno kae, ne brini, bit e u redu, a Rikard Dvorsky apne: Mislim da u umrijeti. I

79
umre.

Rikard Dvorsky je mrtav, objavi Printz prljavom prozoru i nastavi gledati u gradsku daljinu.

Printz nema pojma to e.

Prodat u svoj mikroskop, to je skup mikroskop i vrijedan.

Treba namaknuti novce za novo spaljivanje.

Prodat u ove slike na zidovima.

Printz se opija. Printz pije danas i pije sutra. Pije puno i dugo. Printz je prvo u polusvijesti,
potom u nesvijesti. To je bijelo vino, loe vino koje Printz pije. Onda povraa.

Formalnosti oko kremacije Rikarda Dvorskog obavlja Herzog, predano i pedantno.

Kremacija na Printza ne ostavlja nikakav dojam.

To su poznate stvari, ve viene, zakljuuje Printz.

Urna je poloena u depo, odmah do Ernestine. Sad obje urne ekaju. ekaju da odu u rodne
krajeve, u drugu zemlju.

U Printzovu glavu naseljavaju se ivotinjice. On svoje ivotinjice njeguje; hrani ih i

uspavljuje. Nekada su ive i miu se, nekada su kao figurine od porculana pa stoje mirno,
ukoeno.

Kao ja. Ja se koim ponekad namjerno.

Sve Printzove male ivotinje iste su veliine bez obzira na vrstu. Tako Printz u glavi ima
groteskni nesklad.

Kakav nesklad? Nema nesklada.

Make, male make, velike kao psi, mali psi. Mali nosorozi, mali koliko i male ptice, koliko i
zmije, koliko i lavovi, koliko i kukci.

Kukci? Koji kukci?

Cvrci.

Ne spominji cvrke. Cvrci su posebni kukci. Oni jedu korijenje. Oni tri godine, ponekad i

80
etiri, ive pod zemljom i putuju prema svjetlosti. Kad ugledaju sunce, cvrci pjevaju, zaljube
se i umru.

Stari Grci oboavali su cvrke. Drali su ih u malim kavezima.

Rimljani nisu oboavali cvrke. Rimljanima su cvrci ili na ivce. Tamanili su ih i njima
hranili mrave.

Printz i dalje spava na uskom poljskom krevetu pokraj stola za ruavanje. Ne eli lei u
prepolovljen brani krevet Dvorskih koji je sad prazan jer ni Rikarda vie nema. Printz ita i
obilazi izlobe. Trai Maristellu.

Maristella je otila. Maristella u drugoj je sad zemlji. Printz to ne eli znati.

Printz se sve rjee presvlai. Printz ima puno rupa po tijelu. Kad stare rupe zarastu, on
karicama pravi nove. On eka da iz njega potee mlijeko.

Ostavi me na miru. Ostavi me.

Pun je kratera, krastav je.

On prouava godinu svog roenja.

Nije to bila dobra godina za roenje, ne.

Bila je 1946.

Rodila se Charlotte Rampling koja ima male sise i oi ute kao kobra, opasne oi. Rodila se
kad i ja.

Printz se drui s prodavaicama novina jer nema vie prijatelja, neki su umrli, neki su se
izgubili, otili su, njihove veze nisu usmrene, a on je prao Ernestinu i onda etao s
Rikardom po maloj mokroj planini, po brdu zapravo. Maristella u susjednoj zemlji sprema
izlobu na koju e Printz otii, to svakako, pokuat e. Preko pulta Printz prodavaicama
kae, donio sam vam alicu kave i jednu svilenu haljinu, scensku. Onda im to da.
Prodavaice novina smijee se i uzmu, jer prodavaice novina vole kad odjea ljati. Najvie

81
vole odjeu sa ljokicama i bluze protkane nitima srebrnim i zlatnim, ali toga vie nema,
Printz je sve razdijelio. Rikardova odjea prodavaice ne zanima, Rikardova odijela Printz
nou iznosi pred kontejner, komad po komad, pa s prozora prati tko to uzima. Kad
prodavaicama urui svoje male poklone (zapravo Ernestinine), Printz kae Nemam cigareta
i one mu daju. Ponekad Printz prodavaicama donese kristalnu au, u stvari dvije, jer to e
im jedna. Donosi Ernestinin nakit, ostatke Ernestininog nakita, glavninu su pokupili Herzog i
Matilda. Printz ima dvije takve prodavaice, zlu ne trebalo. Prodavaice vole Printza. Printz
im pria prie koje one ne razumiju ba sasvim ali koje zvue i lijepo i uasno pa ih bude
malo strah. To prodavaice vole, taj kakljivi tajanstveni strah jer znaju da je bezopasan, jer
one su iza pulta, zatiene.

U otmjenom bekom hotelu, vrlo otmjenom, u najotmjenijem bekom hotelu koji se zove
Sacher i u kojem sve je okoladno smee kao Sacher torta i habsburki zaguljivo, Charlotte
Rampling sree muitelja svog ivota, Dirka Bogardea, koji se ne zove Dirk nego Maximilian
kao i onaj nesretni nadvojvoda i admiral austrijske mornarice, kasnije car Meksika kojeg
Juarez u gradu Quertaro prisiljava na predaju pa ga 1867. izvode pred ratni sud gdje biva
osuen na smrt i strijeljan. Ali to, takva tragina smrt ne dogaa se ovom Maxu, ne.
Charlotte se zove Lucia jer, s obzirom na to da je godina 1957. Charlotti Rampling u
stvarnosti je tek jedanaest godina a s jedanaest godina nema ansi da radi sve ono to s
Maximilianom radi Lucia u sobi 421 Hotela Sacher odmah preko puta Opere u
Philharmonikerstrasse broj 4. Zato oboje, i Charlotte Rampling i Dirk Bogarde drukije se
zovu i oboje ive ivote koji nisu njihovi, pretvarajui se da su njihovi, uvjerljivo, prilino
uvjerljivo, da.

Ja sam bio u Beu, slubeno i tajno, ali ne u Hotelu Sacher nego u Hotelu Kummer koji se
nalazi u Mariahilfer Strasse 71a i manje je otmjen od Hotela Sacher premda jo uvijek
prilino otmjen. Ovo je digresija.

Neka je, kae prodavaica blagonaklono, kao da Printza eli utjeiti.

U bekom hotelu Sacher, nakon jedanaest godina Max i Lucia sluajno se sretnu jer tada u
svijetu vlada mir. To je pria kao bajka, posve izmiljena i puna priguenog svjetla. Max je
noni portir a Lucia je otmjena, ima bogatog mua s engleskim prezimenom Atherton pa s
njim putuje svuda. Max i Lucia se sretnu i odmah se sjete to je sve bilo onomad u onom
konc-logoru kad je Max bio esesovski oficir a Lucia idovka. U logoru Lucia pjeva i plee za
naciste a Max je jebe i mui, onda ona njega biuje jer Max je sloena linost koja vodi
ljubav s oba spola, primajui i nanosei bol. I sad, u Beu, u Hotelu Sacher, oni se svega

82
toga sjete s takvom enjom da poele sve to je bilo obnoviti, poele opet, poele jo, ovoga
puta moda malo okrutnije, moda malo uasnije, svjesni da vie nema velikih opasnosti jer
vlada svjetski mir. Nema vie stranih poklona koji podsjeaju na priu o Salomi i Ivanu
Krstitelju. Nema. Tako, Lucia i Max prave male iaene predstave u mirnodopskom Beu,
to ih seksualno uzbuuje jer Lucia je bogata i slobodna a Max je nitko i nita, zapravo
obian noni portir iako u hotelu kategorije De Luxe.

Tko je Saloma? pita prodavaica.

Ponekad, Printzu se u glavi mijeaju prie, u njih ulaze jedni a iz njih izlaze drugi junaci.
Dirk Bogarde vie nije Maximilian nego Herman koji se u stvarnosti zove Drago.
Prodavaice svejedno sluaju, one coku i pitaju: to je bilo onda?

Printz kae: Onda Herman nagovara Luciju da ostane u Beu zauvijek, da ostane s njim kako
bi se doivotno bievali umotani u lance i crne remene. Pokazat u ti najljepi grad svijeta,
mog svijeta, veli Herman. Pokazat u ti posljednji ostatak svetog rimsko-germanskog
imperija, posljednji san o veliini ujedinjene Europe. Vodit u te u Prater, s visine emo
promatrati ljude dolje i vidjet emo ono to samo orlovi vide. To je tajna prezira. Naveer,
popit emo aperitiv u Loosovom baru, a potom otii na veeru kod Drei Hacken. Vodit u te
u panjolsku kolu jahanja i na ruak kod Opere.

Opera je preko puta Hotela Sacher, kae Printz prodavaici, pa nastavi:

Naruit emo muziku, ne odustaje Herman uvjeravati Luciju. Naruit emo Lehara, ja u
rairiti ruke i rei: Cest la vie! Upoznat e moje prijatelje iz ratnih dana. Oni piju dobra
vina iz privatnih vinograda i ive jo uvijek mladalaki, u K und K stilu. Be je za one koji
ude veliini, a to smo mi, ti i ja, Lucia.

Lucia gleda Hermana i nije sigurna eli li ba to, iako zna da nee pristati na apsolutno
zatoenitvo u sobi 421 Hotela Sacher, to nikako.

Mi emo uvati Be od provale stranaca i tako iskupiti nae grijehe. Zaraza izroene kuge
judejske iri se svijetom, draga moja Lucia, ree Herman, onda razdrlji koulju i naredi:
Biuj!

Godine 1946. rodila se Amanda Lear i rodio se Fassbinder. Rodio se Aleksandar Gorlov,
plesa na ledu. Sve to Printz unosi u preostale stranice oerupane crne biljenice. To su
njegove teme za njegove nove prijateljice. On skuplja teme, on skuplja male prie u zamjenu

83
za besplatne novine, za besplatne cigarete, za po koje unue. On zna, poklona e uskoro
nestati.

Rodila se Liza Minelli, rodio se Aleksandar aparenko (SSSR, olimpijsko zlato u kajaku
1972.), rodio se mongolski rva Bakhaavaa Buidda.

Printz pravi popis umrlih i smaknutih 1946. Te godine, 1946., bilo je mnogo smaknutih. Na
njegovom popisu malo je glumaca i pjevaa, malo je pronalazaa i sportaa a puno je bivih
opasnih ljudi. Na tom popisu ima i onih koje Printz voli, pa o njima pravi njene prie,
dirljive i filmske, tako da prodavaice novina puste suzu.

Volim kad se rasplau, volim.

Printz ne zna zato jedan popis, onaj njegovih roditelja, onaj svakodnevni, potroni,
zamjenjuje drugim, svojim. Ne zna. Na Printzovom popisu za 1946. nalaze se: Alfred Jodl,
general-pukovnik, objeen; Hermann Goering, nacist, Reichmarschal, otruje se cijankalijem
u zatvoru; Wilhelm Frick, njemaki ratni zloinac, objeen; Arthur Seyss-Inquart, austrijski
kancelar iz 1930., objeen; August Borms, flamanski kolaboracionist, pogubljen; Alfred
Rosenberg, njemaki ratni zloinac, objeen; jugoslavenski general Dragoljub Draa
Mihajlovi, suraivao s nacistima, objeen; Fawzi Husseini, visoki arapski dunosnik za
Palestinu, ubijen; Clemens von Galen, munsterski biskup, antifaist, umire prirodnom smru
(68 godina); Ernst Kaltenbrunner, austrijski nacist, objeen; Gertrude Stein, ameriko-
francuska pjesnikinja i spisateljica, umire; Fritz Sauckel, njemaki ratni zloinac, objeen; H.
G. Wells, pisac, umire (79 godina); Ion Antonescu, rumunjski faistiki premijer i diktator,
pogubljen; Joachim von Ribbentrop, njemaki ratni zloinac, objeen; Hans Franc, njemaki
ratni zloinac, objeen; Julius Streicher, njemaki voa, objeen; Wilhelm Keitel, njemaki
feldmaral, objeen.

Kakva godina za roditi se! Nikakva. Umire panjolski kompozitor Manuel de Falla, poznat po
skladbi La vita breve.

Printz biljei da je 1946. osnovana prva autobanka, u Americi dakako; od prirodnog oblaka
napravljen je prvi umjetni snijeg, u Americi takoer; na parikoj modnoj reviji prikazan je
prvi bikini. To su veseli detalji, o, da. Printzovim prodavaicama to e se svidjeti.
Proizvedena je prva elektrina deka po maloprodajnoj cijeni od 39.50 USD. Ali Printz zna:
kad se on rodio, izbijaju antiidovske demonstracije u Poljskoj, 39 ljudi gine a on se raa;
Churchill (u maninoj fazi) zagovara uspostavljanje Ujedinjenih Drava Evrope, nakon

84
potresa u Japanu nalaze 1086 mrtvih, a on, Printz, se raa. Car Hirohito izjavljuje da ipak
nije bog, Klement Gottwald postaje premijer ehoslovake. Sjedinjene Drave na smrt
osuuju 58 straara logora Mauthausen, 46 esesovaca iz Dachaua i kod Bikinija detoniraju
podvodnu atomsku bombu a prije toga jednu bacaju na sam atol. Jugoslavija usvaja novi
ustav i postaje federalna republika, SAD priznaju Titovu Jugoslaviju a Churchill (u
depresivnoj fazi) dri poznati govor o eljeznoj zavjesi. Pred Novu godinu, 28. prosinca, te
1946., Rikard u zadruzi kupuje kekse, okoladu i sir, smokve, 5 Unrinih paketa i bombone za
873 dinara. Printz odbija sisati. Tako zavrava 1946.

Ne zavrava, kae Printz.

Printz se vrti po patrljku od Rikardovog stana, ne zna sa sobom to bi. Ide oko stola u krug.
Moda razmilja. Prola su dva mjeseca od smrti njegova oca. Onda pita:

to rade nosorozi? pa ode.

Nosoroga nema, hladno je.

Naravno, zooloki vrt pust je i bijel. Nekako prozraan.

Printz ode do svog tajnog brloga, tamo iza zapadnog zida tvrave, sagne se i viri.

Unutra je suho.

Onda ue i sjedne u smee. Nije loe, pomisli Printz, suho je. Suho je, kae na glas. Onda se
vrati kui.

Herzog eka pred vratima. I Matilda eka. Oni zajedno ekaju, Rottweilera nema, valjda
jede. Oni ne kau welcome home, pogotovo ne Matilda. Matilda nosi ruiaste papue koje
se sjaje jer su od ruiastog satena a naprijed imaju puf od perja, peruku, takoer
ruiastu, pa perje leluja, a prednji dio papua ide u pic, papue su picaste kao cipele
tajne policije u poslijeratnom socijalizmu. Printz misli, to su rune papue, pogotovo ono
ruiasto perje.

Ima rune papue, kae.

Matilda ima veliku nogu. U tim papuama ista je Pepeljugina sestra, ona zloesta sestra koja
svoje stopalo ugurava u malu staklenu cipelu pa joj ne ide, samo to je Matilda debela a
stopalo joj mesnato. Kako su staklene cipele radosne cipele! One su prozirne, one ne nose

85
tajne, one stanu u aku jer obino su male i delikatne, te staklene cipele, cipelice zapravo,
koje dolaze iz bajke. Mala nepanja i vie ih nema. Staklene cipele ne popravljaju se, kad
puknu, gotovo je. Kako bi bilo da smo mi takvi, stakleni, pita se Printz, kako bi to bilo?

Stakleni?

Prozirni. Sa staklenim organima u boji, u raznim bojama, areni iznutra. uta u, crveno
srce, smea jetra, nervi ljubiasti, sivi, bijeli, tanke niti kao mrea koja zaklanja pogled u
dubinu. Volio bih biti to, takav, staklen. Volio bih da me je ispuhao puha vrtei me iznad
bijele vatre. Da to bude moja povijest, povijest mog roenja: vreo i mek do usijanja dok me
puha oblikuje; gibam se i uvijam, grim se, raam se, kapnem po koju staklenu suzu,
zapravo kuglicu, da, kuglicu, te kuglice u padu se steu, brzo se zgusnu i odzvone. Oh, kako
bih volio kapati, plakati, stakleno, oh. Puhano staklo umire u vodi i zauvijek ostaje lijepo,
oblikovano, isto, bezmirisno. U vodi zacvili, zacvri, ukoi se i umre. Stakleni ljudi, da, s
venama i arterijama od plavih i crvenih staklenih cjevica, upljih, kroz koje ne protjee
nita, nita. Jer, staklena krv ne postoji, nemojmo se zavaravati.

Dosta, Pupi! Stani!

Kad bismo se od jada koji nas obuzimaju uvijek mogli osloboditi plaem, iezle bi mutne
boletine i poezija. Ali neko uroeno odbijanje, pojaano odgojem, ili neka mana u
funkcioniranju suznih lijezda, osuuju nas na muke suhih oiju.

Stani.

Prema tome, svi smo bolesni, svakome od nas nedostaje jedna Sahara gdje bi mogao urlati
na sav glas, ili mu fale obale nekog tmurnog i jarosnog mora sa ijim bi ludim jecajima
pomijeao svoje, jo bjenje.

Dosta, Pupi! Sluaj to ti oni govore, Pupi. Sluaj to ti Herzog i Matilda imaju rei.

Printz ne voli priu o Pepeljugi. To mu je grozna pria jer ima previe napetosti, kao Kralj
Lear, jer one zloeste sestre podsjeaju ga na Herzoga. Zato. Herzog je njegov brat, Printzov
brat. Ali staklenu cipelu voli. Voli. To je mala krhka cipela. Lijepa. Taj dio prie Pupi voli.

Herzog i Matilda stoje pred vratima, ekaju.

Kad ugledaju Printza, Herzog i Matilda ne kau oh Daddy jer daddyja nema, daddy stoji na
polici s Ernestinom, tamo u depou gdje je hladno, tamo gdje vlada smrtna, mrtvaka

86
hladnoa, nezamisliva. Zato Herzog i Matilda ne smijee se, zato, jer ni Rikarda ni Ernestine
vie nema.

Ima rune papue, ponovno kae Printz. I ime ti je runo. Matilda, ima runo ime.

Herzog kae: Ovo je sad moj stan. Iseli se.

Matilda kae: Da, iseli se. Mi se moramo proiriti.

Herzog doda: Uzmi to ti treba.

Matilda doda: Da, uzmi to ti treba.

Printz kae: U redu.

Printz ima aktovku Samsonite, nevjerojatno koliko u nju stane a lako se nosi. Printzova
Samsonite aktovka ima ifriranu kopu pa u nju nitko ne moe provaliti. Osim toga, crna je,
zapravo crno-siva, antracit. Kad ju je Printz kupio (na aerodromu u Zrichu pri povratku iz
Osla, 1987.), antracit boja bila je u modi, pa mu je prodavaica rekla Uzmite ovu, ona odaje
snagu. Vi ste snaan ovjek. Danas, Samsonite prtljaga proizvodi se u mnogo ivih boja, ali
Printzova aktovka, ovako crna, uope se ne prlja.

Ova aktovka uope se ne prlja, kae Printz.

Printz oboava svoju Enciklopediju Britannicu u 32 toma. Kupio ju je s popustom od

dvadeset posto za 796 dolara, inae kota 995. Iz nje izvlai raznorazne podatke jer Printz
voli podatke. Printz podacima vjeruje, Printz vjeruje u podatke. Podaci nita ne izmiljaju,
podaci ne varaju, kao to primjerice varaju crkveni podaci, vjerski podaci, podaci o bogu,
koji uope nisu podaci nego lai. Takvi podaci Printza nerviraju jer ih posljednjih godina ima
mnogo, sve vie.

Nerviraju me vjerski podaci, kae.

Printz ita i sprema se za odlazak. Iz Enciklopedije Britannice cijepa stranice koje kani
ponijeti jer 32 toma Enciklopedije Britannice ne mogu stati u njegovu crnu Samsonite
aktovku. Printz kida stranice i iz knjiga poslaganih po uglovima, po preostalim uglovima
amputiranog stana. (Soba s policama, biblioteka, kod Herzoga je, pregraena, ali im Printz
ode, taj zid e pasti i stan e opet biti prostran.)

Da, oni e se proiriti.

87
Printz kupuje pedeset litara mlijeka. Pet dana sjedi na podu, u pidami, i ita. Odabire
stranice i slae ih u svoju Samsonite aktovku, sivo-crnu. Ne kupa se, ne jede.

Gdje ti je snaga da se uzdri od prinude disanja? Zato bi i dalje podnosio taj zgusnuti zrak
koji ti zakruje plua i nalee ti na tijelo? Kako da savlada te neprozirne nade i skamenjene
misli sada, kad as oponaa samou stijene, as odbaenost ispljuvka koji se slijepio za
ivicu svijeta? Udaljeniji si od samog sebe no od kakve udaljene planete, i tvoja ula,
okrenuta grobljima, slute da tamo ima vie ivota no u njima

Printz ita sve takve nekakve stvari. To mu se svia, ti gorki redci, oni mu daju udesnu
snagu. Oi mu tad ivnu, bore oko njih namrekaju se, Printz ima bore, ima sve vie bora.
Printz stari.

Starim.

esti je dan kako Printz ne izlazi. Herzog i Matilda povremeno, sve ee, prislanjaju ui na
pregradni zid. Pitaju: Kad e?

Printz kae: Nemam vie mlijeka. Danas odlazim. To kae u pravcu pregradnog zida. Printz
je pametan.

U Samsonite aktovku, osim citata, osim nekoliko knjiga, Printz stavlja neto donjeg rublja,
svoje karice, etkicu za zube Oral B. Proljee je.

Trideset i dva toma Enciklopedije Britannice Printz slae u veliki koveg s kotaima, u
Ernestinin koveg crvene boje, plastificiran i na dodir hrapav. To je skup koveg, vrst,
prekooceanski, s vjealicama i pregradama da se scenske haljine ne guvaju. Da se guvaju
samo malo. U hotelima ih ionako peglaju. Ernestina je mrtva. Scenskih haljina vie nema.

Ostavi taj kufer, kae Matilda. Taj kufer treba meni. To kae stojei na pragu podboena.
Kosa joj je ufrkana jer otkako je Ernestina umrla, Matilda je stalno ufrkana, puna je
uvojaka, njezina glava sva je u plavim uvojcima koji joj dotiu obraze.

Tko te jebe, kae Printz.

Moda Printz ne kae tko te jebe tek tako? Moda bi Printz povalio Matildu, toliko mu ide na
ivce da bi je moda povalio pa zato kae tko te jebe. Ali Printzu se uri, ne moe razmiljati
to bi rekao Freud, ne moe razraditi tu malu skarednu misao, tu malu oskvrnjujuu
pomisao, moda ak incestuoznu. Printzu se uri, uri mu se jer Herzog i Matilda tjeraju ga

88
iz stana njegovog oca, iz stana koji je njegov otac Rikard Dvorsky dobio u zamjenu za vilu
Nora, zato mu se uri.

Printz ide kod malog grbavog trgovca s kvrgavim prstima i sijedim dlakama u uima i nosu.
Mali grbavi trgovac priljiv je trgovac, on iz hrpe nabacanih predmeta kao maioniar
izvlai antikne ukrase nekada u vlasnitvu bogatih i pobijenih idovskih obitelji. Moda bi
Printz doista povalio plavooku Matildu, onu kravu usahlih vimena. Dugo nita nije povalio.
Zato Printz ve dugo ne jebe?

Pripremam se kao cvrak. U malom kavezu davno umrlog sofista ekam da me ogrije sunce.

Printz je ponovno trom, povremeno se koi.

Umoran sam.

U Printzu nema unutarnje ivosti, on tone i nestaje kao pjena. Kad karicama pravi rupe po
sebi i eka da iz njega, iz njegovih rupica, potee mlijeko, a mlijeka nema, samo krv koja u
tihim i tankima stazicama ara po njegovom torzu, ni tada nije ivahan, ne. Pretvara se u
Pupija, to je sve.

Tko te jebe, Matilda, ponovno kae Printz a Herzog pita:

to si sve pokupio?

Otii u, kae Printz. I pita: Gdje su Ernestinine haljine?

Printz nije siguran pita li Herzog jo neto, jer ve je na stubitu, silazi, vue crveni
Ernestinin koveg prepun knjiga.

Trgovac kojeg je Printz zaduio da sazna ima li ivih potomaka obitelji Leder, izvornih
vlasnika srebrnih pladnjeva iz konfiscirane vile Nora, zove se Ugo Tutzman. Ugo Tutzman
telefonira Printzu koji pet dana pije mlijeko u pidami i kae mu, doite odmah. Godina je
1996., moda 1997. Printz ne umije vie pouzdano rei koja je godina jer vrijeme mu se
razmazuje u glavi.

Imam temporalne mrlje po mozgu.

Printz osjea te mrlje na mozgu; one se ire kao zdrokana balega, mrke su kao kravlje
govno, razlijevaju se, nalijeu, pripijaju se, obuhvaaju njegove cerebralne stanice, bez
mirisa su.

89
Leder, velite, kae trgovac Ugo Tutzman. U sobi je zaguljivo, rolete su sputene i trule.

Srebro ste uspjeli prodati? pita Printz.

Ne, kae Ugo Tutzman. Naao sam daleke roake. Sve u vam ispriati. Detaljno.

Printz ne eli sluati. Njega ne zanima detaljna storija idovske obitelji u iju su kuu
pobjednike komunistike vlasti nakon rata uselile njegovog oca, kemiara, komunista i
pijuna Rikarda Dvorskog. Ne zanima ga to. Printz samo eli prodati ili pokloniti srebrne
predmete jer mu smetaju. to, kakav Benjamim Vukas?

Ne treba detaljno, kae Printz.

Printz ne eli nikakve pojedinosti, ni govorne ni predmetne, ne zna to bi s njima. Odluio je

pojedinosti ukloniti iz ivota. Zato isti, raiava.

Ugo Tutzman vrlo je uporan. On pria dok Printz sjedi na stolici iz epohe Louisa XVI. Stolica
je klimava i presvuena grimiznim velurom, izlizanim. Printzu nije udobno na stolici iz epohe
Louisa XVI. Vrpolji se.

Nije mi udobno na ovoj stolici, kae.

Moda biste popili aj? pita Ugo Tutzman.

Oh, zato mu taj ovjek spominje aj. Pupi ne podnosi ajeve, nikakve ajeve. Samo podnosi
mlijeko. I vino. Bijelo vino a moe i crno, sve vie podnosi vino ali to mu ne smeta da i dalje
pije mlijeko, ne, Pupi oboava mlijeko i nikada ga se nee odrei. Ako ba ne bude morao.

Sjeo bih u vau bergru, svia mi se ta bergra, kae Printz.

Ugo Tutzman sjedi u bergri. Bergra je presvuena satenom na crte bijelo-plave, uzdune. I
ona je ofucana, ta bergra, natopljena masnim mrljama i vremenom. Kod Uga Tutzmana sve
je izlizano i trono. I Ugo Tutzman je troan. Osim toga, on je i poluslijep.

Imam glaukom, veli.

To je podmukla bolest, kae Printz. Nasljedna. Ja ne bih sluao vau priu.

To je uzbudljiva pria, veli Ugo Tutzman. Ima malu zagonetku.

Donio sam Enciklopediju Britannicu. Moja Enciklopedija Britannica ima trideset i dva toma.

90
To je skup komplet. Ouvan. Nedostaju samo pojedine stranice ali to se ne primjeuje.
Uvalite moj komplet nekome. Svraat u povremeno, moda jo neto donesem. Trebate li
slike? Pustite malo svjetlosti u sobu. Ne bih sluao vau priu. Ja sve znam. Znam koliko mi
treba.

Saznao sam za jednu osobu iz obitelji Leder, kae Ugo Tutzman.

Mogao bih vam donijeti jednog malog Babia, jednog Aralicu iz 35., posve netipinog, imam
atest, mogao bih vam donijeti kipi Augustinia ili Svenjaka, stopostotni originali, imam
Tartalju i elebonovia, kae Printz Dvorsky.

ovjek se zove Vukas, Eugen Vukas, i sin je Benjamina Vukasa.

Tko je Benjamin Vukas? pita Printz.

Maloprije sam vam rekao. Benjamin Vukas umro je. Eugen Vukas njegov je sin. Eugen Vukas
donio mi je stare fotografije. Rekao je, pokuajte ih prodati, vrlo su rijetke, mae Ugo
Tutzman fotografijama u zamraenoj sobi. Die prainu. U toj sobi ima mnogo praine.
Najvie ima praine iz prolosti.

Ugo Tutzman ne shvaa: Printza ne zanimaju fotografije Eugena Vukasa, Printz ima posla:

Osim Enciklopedije, u ovom crvenom koferu nalazi se i nekoliko starih knjiica gotovo
antikne vrijednosti. To je kofer moje majke, znate. To je kofer za njezina putovanja, za
njezina gostovanja. Ali ona je umrla, pa vie ne putuje, ne gostuje. Inae, pjevala je. Moda
imate mlijeka? Radije bih popio alicu mlijeka. Ne volim aj. Ovo su male predratne knjiice:
Dvorac sirotih, Clown, Kriza buroaske demokracije, Staljin: O Lenjinu.

Ugo Tutzman: Benjamin Vukas bio je prijatelj obitelji Leder. Ono slovo H iz monograma
HL na vaim pladnjevima i priboru za jelo, predstavlja ime Hedda.

Printz: Hedda znai rat. Na grkom.

Ugo Tutzman: Benjamin Vukas imao je ker Julijanu i tog sina Eugena. Benjamin Vukas
radio je u fotografskom ateljeu gospodina Cohena. Atelje se zvao Jacques. Ker je poginula
u partizanima 1944. negdje u Bosni, atelje je 1942. konfisciran, a Eugen je jo uvijek iv i
star.

Printz: Nemojte ga grijati. Volim hladno mlijeko.

91
Ugo Tutzman: Julijana Vukas imala je prijateljicu Isabellu Fischer ija se majka zvala Sonja a
djevojaki prezivala Leder. Inae, obitelj Fischer ivjela je u Chemnitzu.

Printz: Chemnitz se u socijalizmu zvao Karl-Marx-Stadt. Sad se opet zove Chemnitz.

Ugo Tutzman: Sonja Leder, udana Fischer, imala je sestru Heddu. Vilu Nora sagradio je
njihov djed po ocu 1880. godine, inae vlasnik tvornice za preradu koe. Tvornica se takoer
zvala Leder.

Printz: Ako moe u ai. Hladno mlijeko najbolje je piti iz ae. Logino je da se tvornica
koe zove Leder, logino je, zar ne?

Ugo Tutzman: Godine 1940. Sonja Leder, udana Fischer, s kerkom Isabellom dolazi u
posjet sestri Heddi. Naravno, odsjedaju u vili Nora. Isabella odlazi s Julijanom Vukas,
Julijana Vukas gine

Printz: To ste ve rekli.

Ugo Tutzman: a Isabella se prebacuje na Korulu, pa u Bari. Njezina majka, Sonja Fischer
roena Leder, vraa se muu u Chemnitz. U Bariju Isabella Fischer upoznaje budueg mua,
Felixa Rosencweiga, suvlasnika tvornice okolade iz Austrije.

Printz: Sreka. Felix znai Sreko.

Ugo Tutzman: Isabella i Felix ive u Salzburgu.

Printz: U Salzburgu prave Mozart kugle.

Ugo Tutzman: Krajem sedamdesetih, Isabelli umire mu i ona se doseljava u ove ovdje
krajeve.

Printz: U koje krajeve?

Ugo Tutzman: Isabella pronalazi Benjamina Vukasa i na njegovo ime otvara fotografski salon
Bon-bon.

Printz: Ja ne volim bombone. Pogotovo ne volim okoladne bombone. Zatvaraju me. Osim
moda one punjene vinjama i konjakom. Ti su dobri. Bomboni s marcipanom takoer su
dobri.

92
Ugo Tutzman: Eugen Vukas tvrdi da je Isabella Fischer, udana Rosencweig, jedina iz svoje
obitelji preivjela holokaust. Nema vie ni Ledera ni Fischera. Znai, ova srebrnina mogla bi
pripasti njoj. Eugen Vukas spreman je pronai Isabellu Fischer iako nakon smrti svoga oca
Benjamina Vukasa o Isabelli Fischer nema nikakvih vijesti.

Printz ne eli sluati Uga Tutzmana. On ima vanija posla i Ugo Tutzman zamara ga. Printz
pijucka hladno mlijeko koje mu je Ugo Tutzman donio, a aa je mala i masna i Printzu se to
gadi. Zato pije polako. Tko je Benjamin Vukas? Tko je Eugen Vukas? Kakve oni veze imaju s
njegovim ivotom? to ovaj Ugo Tutzman govori? Printz ne eli vie sluati idovske prie,
kad slua idovske prie dou mu ivotinjice u glavu. Pa izlaze iz glave. Pa ga gledaju. Ili po
njemu mile.

jedna u mili mu odostraga po vratu. printz umee palac i kaiprst pod raskopani ovratnik,
uhvati ju, tu u. okree njeno tijelo, meko a ipak lomno kao zrno rie, okree ga palcem i
kaiprstom i onda ga puta da padne. hoe li ivjeti ili umrijeti, pita se printz, hoe li ta u
ivjeti ili umrijeti. cornelius a lapide kae da su ui nastale iz ljudskog znoja, a nije ih stvorio
bog estog dana s ostalim ivotinjama. svrab na vratu ljuti printza, razdrauje ga. ivot
njegovog tijela, loe odjevenog, loe hranjenog, tijela koje jedu ui, tjera ga da zatvori oi i
on, printz, sklapa oi u naglom gru oaja i on u mraku vidi lomna sjajna tijela uiju kako
padaju iz zraka i kako se u padu brzo obru

Printz eli napustiti skladite Uga Tutzmana. eli otii. U skladitu Uga Tutzmana Printz
gubi identitet. On zna da se zove Printz Dvorsky a ne Stephen Dedalus, zna to, a ipak,
osjea, vidi, kako mu po tijelu mile ui, kako izlaze ne samo iz ovratnika nego i iz rukava, iz
nogavica i Printz se boji, mogle bi dospjeti do oiju, do njegovih oiju, kao to se to dogaa
kad ga spopadnu mravi. Ili crvi.

Odlazim, kae Printz. Ovdje gubim identitet.

Eugen Vukas veoma je star, ima osamdeset godina, kae Ugo Tutzman. Prije rata pomagao
je ocu Benjaminu u fotografskom ateljeu gospodina Cohena. Atelje se zvao Jacques. Poslije
rata obavljao je razne poslove ali nikada vie fotografske. Radio je u menzi, u jednom
poduzeu za otkup koa, u tvornici eera, bio je preprodava jaja i poslovoa putujueg
cirkusa.

Printzu se ta biografija, ta mala biografija ini poznata. Ne eli vie sluati, apsolutno ne.
Zato Printz Ugu Tutzmanu kae: Pobrkali ste ivote. To je neiji tui ivot.

93
Moda, veli Ugo Tutzman a oi mu suze. Od glaukoma i praine i mraka i starosti. To su
neke meke suze, razlivene, kao barice, nisu lijepe, prozirne i okrugle. Suze Uga Tutzmana
nisu bistre suze koje prave mlade oi, to su mutne suze staraca.

Imate rune suze, kae Printz.

Ugo Tutzman veli: To nisu suze, to je refleks. Onda doda: Moda nitko od nas nema svoj
ivot. Je li va ivot pouzdano va?

Prodajte mi knjige a srebro poaljite toj Isabelli, kae Printz i napusti mranu sobu Uga
Tutzmana. Napolju je takoer mrak, ali jo uvijek je proljee. Napolju je proljetni mrak. Neki
bi rekli blaga proljetna no.

Svraat u po penziju, kae Printz svome bratu Herzogu.

ekat e te u sanduiu, kae Herzog svome bratu Printzu. Penzija e te ekati u

potanskom sanduiu, ponovi Herzog kako ne bi dolo do nesporazuma.

Tako on ode. Printz. Ode.

To je brlog, znamo. Takvih brloga ima svuda po svijetu, jedni drugima su slini. Brlonih
ljudi takoer ima podosta, ima ih svuda, nikakva novina, jedni drugima slie i njihovi ivoti u
brlozima uglavnom su slini premda

Ja sam mala bijela lasica u pokretnom kavezu. Kavez ima ruku i lako se nosi. Ima reetke
kroz koje virim. Kroz koje njuim vanjski svijet. Ne bi se moglo rei da sam zarobljen. Ne.
Nisam zarobljen. Mala bijela lasica ula je sama. Vrata zatvaram iznutra i mogu izai kadgod
poelim. Kadgod poelim. U kavezu sanjam. U kavezu ponekad rastem, ponekad se
smanjujem. Kad rastem, narastem do konja. Postanem veliki konj, proziran konj, postanem
stakleni konj, krhak, nevidljiv. Ali velik. Kad se smanjim, postanem cvrak.

Taj brlog, to je ono sklonite u parku iza tvrave, u blizini zoolokog vrta. Printz danju ee,

94
nou ita. ita biljeke, istrgnute stranice iz knjiga, ono to je uspio ponijeti. ita uz svijee,
Printz je nakupovao gomilu svijea za itanje. Kad zahladi,

jo nije zahladilo, jo je proljee, pa dolazi ljeto, pa jesen, ima vremena do zime

kad zahladi Printz odlazi u itaonice. U gradske itaonice, domae i strane, u gradu ima
stranih itaonica, to je veliki grad. Ima francuska i engleska i njemaka itaonica. Njemaka
itaonica zove se po Goetheu. U gradu postoji vie raznih itaonica. U ambulantama je
takoer toplo. U ambulantama Printz eka na red. Dok eka, ita. Ponekad spava. Printz
vodi rauna o zdravlju. Mjeri tlak. Kontrolira krvnu sliku. Kontrolira vid. Vid je Printzu
vaan, veoma vaan, zbog itanja. Ponekad Printz kupi vitamine. Kupi strane vitamine, ne
eli kupovati domae vitamine. Ne zna se zbog ega.

Nemojte bacati stare novine, kae Printz enama u itaonicama. U svim itaonicama rade
ene. U inozemnim i tuzemnim itaonica sve same ene. Stare novine dajte meni.

Printz starim novinama oblae svoj brlog, svoje cipele, a zimi i svoje tijelo. Printzu daju i
asopise s naslovnicama u boji. asopisi su kratki za oblaganje brloga ali naslovnice u boji
zgodne su jer ne putaju crnilo. To su strani asopisi.

Tako u krug.

Tako pet godina.

Tako pet godina.

Tako pet godina.

Pet godina.

Pet.

Printz zna to se u svijetu zbiva. Prati. Prati ratove i prati kulturu. I otkrie ljudskog
genoma. I izvanmaterinu oplodnju. Donatore sperme. Prati ludila. Sve. Zato on nije slian,
on je poseban. Pupi.

Posjeuje ivotinje. Ne pria s njima, ne.

Volio bih imati laptop. Na baterije.

95
Kad je vani toplo i suho, Printz ide bos. Jo uvijek ima one Floresheim cipele, one crne,
zumbane. Floresheim cipele neunitive su.

Imam i jedne mokasinke Bally, njih uvam.

Printz ima par cipela marke Bally skrivene ispod naslaga novina u njegovoj stambenoj rupi u
parku.

Kad stanem na noge, kupit u izme kod Paciottija. Dva para.

Printz obilazi izlobe. Printz zna, na tim izlobama nee nai Maristellu. Maristella je na
drugim nekim izlobama, daleko,

i ne tako daleko

svejedno, Printz obilazi izlobe, skoro redovito, u jesen i u proljee. Zimi ne. Izlobe se
otvaraju kad padne mrak pa s ulice izgledaju filmski jer imaju velike izloge, osvijetljene.
Unutra, izlobe sadre neke Printzu poznate ljude. Printz se trudi na izlobe dolaziti
dotjeran ali njegov Burberry ofucao se. Njegov Burberry pun je mrlja od vina i od bureka,
Printz oboava burek, pogotovo s mesom zbog okusa luka. Poslije podriguje.

Povremeno imam eluane tegobe.

Njegov be Burberry zguvan je, zapravo to je ve stari mantil, odio se porub pa visi.
Ovratnik na njemu mastan je, ba mastan, crn. Printz dobiva malu penziju, malu. Dogodi se,
kad svrati po nju, po penziju, dogodi se da je u sanduiu nema. Dogodi se da u sanduiu
nae samo cedulju na kojoj pie: Posudili smo tvoju penziju, vratit emo je sljedeeg
mjeseca. Herzog. Dogodi se da ju ne vrate. Tad naiu nezgodni dani, mjeseci. Ipak, kad
odlazi na izlobe, Printz odree nokte. Kad ne odlazi na izlobe ne ree nokte, budu mu dugi
i prljavi. Ali Printz se redovito ia. Uglavnom redovito. Kosa mu se prorijedila. Nije elav,
samo mu se kosa prorijedila. Printz nee oelaviti, on je od onih koji ne elave. Printz ima
dvije koulje Pierre Cardin, bijele. I one su ofucane, pogotovo ovratnici i manete, ali
uglavnom su iste, ak ispeglane, uglavnom. To mu je ostalo iz prolosti, odjevna i tjelesna
istoa premda u njima sve ee poputa. Kad mu doe tuga, onda popusti, onda Printz
izgleda uasno.

Koja tuga?

Planetarna. Obiteljska. Osobna.

96
Trabunja. Promijenio sam ivotnu koncepciju, sagledao sam prioritete.

Promijenio je koncepciju, sagledao je prioritete.

Printz svoje koulje nosi u praonicu, u servis, zajedno s gaicama koje su takoer isprane i
poderane, imaju rupe. Kad ne ide na izlobe Printz ne nosi bijele koulje, ma kakvi. Ima
pamunu majicu, jako prljavu pamunu majicu, sivocrnu, antracit. Printz voli sivocrnu boju i
svia mu se njegova prljava majica, svia mu se.

Da.

Osim toga, Printz toj majici uvre krajeve prije nego to u onom svom brlogu zaspi. To
uvrtanje ostalo mu je iz prolosti takoer, iz djetinjstva. Malo uvre kosu, malo rub majice,
onda zaspi. Na novinama.

Tako, na izlobama Printz ne izgleda besprizorno, ne. Jedino nema arape. Printz ne nosi
arape i to djeluje udno, pogotovo zimi, ali zimi Printz ne odlazi na izlobe pa se nema tko
emu uditi. Jedino na izlobama Printz bi mogao sresti neko poznato lice. Ostala mjesta na
kojima bi mogao sresti neko poznato lice Printz izbjegava. Ipak, nenoenje arapa Printza
odaje. Nenoenje arapa ukazuje da bi moda neto trebalo poduzeti. Obuvanje cipela na
bosu nogu moe biti u modi ljeti, zimi nije. Na javnim skupovima neki ljudi od Printza se
odmiu. Neki se ne odmiu. Neki ga promatraju iako se prave da ga ne vide, gledaju ga
skriveki, od ispod. Jer, ima razlike, ima. Printz danas i nekad, to su nespojive slike,
nespojive. A grad nije ba toliko velik da se ljudi ne bi poznavali. Neki ljudi.

Ne seri.

Na izlobama slue canape s crvenim i crnim kavijarom, ima ampanjca. To Printz voli.
Printz ima otmjen ukus, formiran. Tako mu se zalomilo. Na izlobama bude Roqueforta i
Camemberta. Budu listii dimljenog lososa uvijeni u cvjetie, u male riblje rue. Bude roast
beef iznutra ruiast taman koliko treba, ponekad budu krike Wellingtona, raii u
umacima i bez umaka, budu mignoni,

mignone ne jedem

bude odlinog vina, otokog, to to radi, Pupi?

Pst.

97
Printz uzima dvije neotvorene boce vina i gura ih u unutarnji dep svog Burberryja. To je
nedopustivo! Printz uzima bocu crnog i bocu bijelog,

da se ne primijeti manjak.

Boce zveckaju kao mala zvona, tiho. Zveckaju u unutarnjem depu Pupijevog Burberryja.
Printz

ta hoe! I Althusser je krao. Krao je male stvari po duanima u Bretagni.

Althusser. Printzu bi bolje bilo da ne spominje Althussera. Althusser je ubio svoju enu
Hlne Rytmann, udavio ju je dok joj je masirao vratne prljene. Poslije je odleao tri godine
u bolnici.

Althusser nije ubio Rytmannovu. On joj je pomogao da se ubije jer ona se htjela ubiti. Nakon
toga Althusser je malo izgubio ugled i utjecaj. Ali njegovi bivi studenti, Balibar i Rancire,
nisu ga se odrekli, ne. Filozofi su usamljena bia, govorio je Althusser koji nikako da shvati
to to svijet vidi u Foucaultovoj definiciji ludila. I Foucault je Althusserov bivi student.
Foucault je prema tome mlai od Althussera ali umro je prije njega, Althussera. Obojica su
bili bipolarni. Foucault je umro 1984. godine, elav. Althusser se rodio 1918. I Rikard se
rodio 1918. Rikard je moj otac. Althusser je umro prije mog oca. Moj otac zove se Rikard, on
je mrtav. Althusser je umro 1990. a Rikard pet-est godina poslije. Foucault se rodio 1926.
Imao je pedeset osam godina kad je sklopio oi. Sklopio ih je u bolnici. To dobro zvui:
sklopiti oi zauvijek. Foucault je umro od AIDS-a a brijao je glavu kao Yul Brynner koji je
umro od raka. Nakon Brynnerove smrti osnovana je fondacija Yul Brynner za lijeenje
karcinoma glave i vrata. Althusser nema fondaciju koja nosi njegovo ime. Nema ju ni
Foucault. Oni nisu umrli od raka. Yul Brynner rodio se na Sahalinu, to je otok u Rusiji. Yul
Brynner imao je romske krvi, svirao je balalajku u jednom parikom nonom lokalu i bio je
artist na trapezu. Yul Brynner studirao je neko vrijeme na Sorboni. Mogue je da su se
Althusser i Brynner mimoilazili na ulicama Pariza a mogue je i da se nisu mimoilazili. Kad
se pojavio Foucault, Brynner je ve bio u Americi, pa se ta dvojica sa svojim obrijanim
glavama nisu mogla sresti. Yul Brynner bio je ljepi od Foucaulta. Sad su obojica pokojni.
Foucault je umro od AIDS-a a Brynner od raka. Molim? To sam ve rekao? Foucault je imao
razne ljubavnike, a Umberto Eco napisao je roman Foucaultovo klatno koje nema veze s
Michelom Foucaultom nego govori o fiziaru Jean-Bernard-Lonu Foucaultu iz 19. stoljea.
Michel Foucault pripadao je 20. stoljeu. Umberto Eco nedavno je objavio novi roman
Baudolino. Radnja se odvija u Alessandriji, Eco je rodom iz Alessandrije a Baudolino je

98
zatitnik tog gradia iz kojeg inae potjeu eiri Borsalino. Alessandria je bila poznata po
lijepim djevojkama. Alessanria je u Lombardiji. U Alessandriju su odlazili srpski oficiri koji
su u austrougarskoj vojsci sluili u kasarnama po Lombardiji. Odlazili su tamo traiti ene
jer gradi se prouo po lijepim djevojkama. Ja nisam oenjen.

Printz stoji nasred galerije i pria. Nemogue je zaustaviti ga. Printz dugo nije priao,
nikome, ni s kim, veoma dugo, i sad e iskoristiti priliku. Ako ele, ovi ljudi mogu ga sluati,
ako ne ele, nek idu. On e priati, priat e dok mu misli naviru, Printz ima mnogo misli, to
su suvisle misli sasvim okej, to su esto pametne misli, Printz to zna.

Dugo nisam spavao. est dana. Zato priam.

Neki gosti smjekaju se s oitom nelagodom na licu, prebacuju se s noge na nogu, neki kupe
ostatke hrane sa stola, drugi na Printza ne obraaju panju, razgovaraju kao da ga nema.
Printz jo uvijek ne kani stati. im se amor pojaa, on podie glas. U kutu netko mobitelom
zove hitnu pomo. to emo s njim?

S kim?

im je strukturalizam uao u modu, Althusser ga je oduevljeno prihvatio. Osim toga,

Althusser je bio lan Francuske komunistike partije. Poslije je nagovorio Foucaulta da se
upie. Althusser se upisao u Partiju 1948. a Foucault 1950. Obojica su se kasnije ispisali. Ta
1948. bila je nezgodna godina, godina IB-a. Moj otac Rikard nije zglajzao. U bolnici
Althussera kljukaju niamidom koji nije bezopasan. Kau mu, gospodine Althusseru, vi ste
manino-depresivni, vi ste bipolarni. Althusser kae, to se tu moe, rodio sam se u Aliru.
Althusser se rodio u Aliru. Bio je marksist koji je kritizirao Marxa. Odbacio je marksistiku
teoriju ekonomskog determinizma; odbacio je ideju da ekonomski sistemi odreuju
organizaciju drutva, njegovu politiku i intelektualnu stvarnost. Za Althussera marksizam
nije moralna filozofija koja se bavi ovjekovim otuenjem u kapitalizmu i njegovim
spasenjem u socijalizmu, ne. Althuseer je marksizam vidio kao antihumanistiku znanost.
Althusser je mnogo pisao o odnosu izmeu umjetnosti i ideologije; o odnosu izmeu
pojedinca i institucija. Po Althusseru, ovjek je ideoloko bie, ovjek je govno, prema tome
ideologija, odnosno ideoloki dravni aparat, utjee na sve vidove drutva, pa i na umjetnost.

Ove vae slike gola su ideologija, pogubna i prazna. Ova vaa umjetnost ne valja! kae
Printz, zapravo sad ve vie.

Kola hitne pomoi ne dolaze. Printz nastavlja. Sad e ubaciti Foucaulta, jasno je.

99
Znate li to je ideologija? To je djelovanje koje proima cjelokupno drutvo, u njemu
dobrovoljno uestvuju sve skupine i sve klase. Zato je nemogue zbaciti tirane i diktatore,
zato. Zato tirani traju, deset godina najmanje, ali uvijek traju dulje, mnogo dulje. Ako ne
umru od raka. Ili od srca. Ili od starosti. Kakva represija! Represija je va izbor, vaa hrana.
Vae slike. Vi ste unutra. Ako elite van, za vas su zatvori, ludnice i bolnice. Sad smo kod
Foucaulta, kod nesretnog Foucaulta koji nije mogao smisliti svog oca kirurga. Moj otac bio
je kemiar. Nema istinskog znanja. Znanje odreuje mo, mo upravlja znanjem.
Humanistike, navodno reformistike institucije devetnaestog stoljea, bile su despotske
institucije. One su duh stavile pod nadzor kulturnih normi. Razne tehnologije upravljaju
naim umom i naim tijelom. To tvrdi Foucault, ne ja. Ja se slaem. Althusser je Foucaulta
nagovorio da postane lanom Komunistike partije. Tu se zajebao. Komunisti su govorili da
je homoseksualnost porok i posljedica burujske dekadencije. Jedan od Foucaultovih
ljubavnika bio je kompozitor Jean Barraqu. Foucault je oboavao rije arheologija. Njemu
je sve bilo arheologija. Stalno je iskopavao.

Je li netko pozvao hitnu? Kad doe hitna, odvest e me u ludnicu, a ludnica je to kae
Foucault, ludnica je mjesto gdje ljude optuuju, gdje ih osuuju, mjesto iz kojeg im nema
izlaska bez pokajanja. Ja se neu pokajati. U ludnici, ludilo se kanjava ak i onda kada je
izvan ludnice to ludilo posve nevino. Kao moje. Moj otac bio je kemiar. Zvao se Rikard. On
je pristao svojoj kemiji odrediti politiki status i njegova kemija postala je vjerni sluga
ideologije. Mo modelira nae due. Pogledajte se! Mene je moj otac kanjavao. Morao sam
kleati. Kleanje je kao pokajanje. Kleao sam satima licem okrenut prema kutu sobe, ne
prema zidu, nego prema kutu. Na kukuruzu. Morao sam se ispriavati. Morao sam govoriti
oprosti, pogrijeio sam, oprosti. Slao me je na spavanje bez veere. Kad se sa svojim ocem
nisam slagao, makar to neslaganje bilo po nekom kemijskom pitanju, beznaajnom, jer
kemijska pitanja uglavnom beznaajna su, i ja sam kemiar, a nisam htio biti kemiar, kad se
dakle s Rikardom nisam slagao, on je govorio: Jezik u ti izbost iglicama. Izbost u ti jezik
iglicama. Iglicama. Koliko je iglica imao na umu? Koliku je povrinu mog jezika kanio
iglicama izbuiti, koliku? Je li te iglice kanio ostaviti u mom jeziku, pustiti ih da iz njega
tre dok on ne odlui izvaditi ih. Koliko je duboko kanio te iglice zariti u moj jezik? U jeziku
ima mnogo krvi. Jezik krvari kad se rani, ali ne krvari dugo, to je dobro, to je dobra strana
krvavog jezika. Pljuvaka zaustavlja krv, pljuvaka je antiseptina, pa obloi jezik pa on ne
krvari dugo. Jezik se protee duboko u grlo, duboko. Moj otac nije moj jezik izbo iglicama,
ali rekao je da e to uiniti. Eto, to vam je Foucault. Kad e hitna? Umoran sam.

U bolnici, Printz lijeniku kae: Sve je pod kontrolom. Dajte mi krevet. Bit u dobar, bit u

100
tih.

Printz spava 72 sata bez prekida. Spava onoliko koliko je bez prekida bio budan. Sad je
ponovno u formi.

Sad sam ko nov.

Ne brinite, kae lijenik. Sad ste kao nov. Malo vie eite.

Ipak, Printz je zabrinut. Zabrinut je jer osjea, dolazi mu napad satirijaze jer, on ima
povremene napade satirijaze. Kad ti napadi prou, Printz je dugo miran, nema nita, nikakve
nagonske napade. Dapae, Printz tada bude nagonski uglavnom mrtav.

Seksualno, najizdrljiviji su kukci. Oni ostaju spojeni po nekoliko sati a im se razdvoje,

umru. Cvrci spadaju u kukce. Ima vrsta kukaca mala poput zrna rie, zovu se love-bugs,
(Plecia nearctica) jer najvie ih ima u Floridi. Oni ive samo 120 sati, od toga 56 sati se pare,
bez pauze.

Printzovi napadi satirijaze nitavni su u odnosu na nagon i potencijal nekih ivotinja. Zato,
glupo je to se Printz uzrujava, to je zabrinut, on to zna. Glupo je to mu lijenik kae bavite
se sportom i otiite na koncert, to mu svaki put kae, to e mu rei i danas. Kad impanzama
doe napad satirijaze, one (se) jebu 60 puta na dan. Lavovi se kresnu do 30 puta dnevno,
samur (vrsta kune) 30 puta u 18 sati, takori se prcnu i do 500 puta u est sati, fazani 100
puta u 12 sati, a bikovi jebu 30 puta na dan.

Naravno, sve ove ivotinje ne fukaju se stalno. Prcaju se intenzivno, satirijazino, samo kad
su porobljene, kad ive po zoolokim vrtovima, kad im je dosadno i kad im doe sezona
parenja, samo tad.

Neto bih pojebao, kae Printz.

Otiite na koncert. Po mogunosti na klavirski ili violinski koncert. Klavirski i violinski

koncerti smiruju. Zaobiite orkestarske koncerte. Tako Printzu veli lijenik.

Violine me iritiraju, kae Printz. Podsjeaju me na moj ivot.

Ima mnogo slinih ivota, nije to nita strano. Lijenik ne odustaje. Lijenik je posve
suvremen tip. Cole Porter primjerice

Cole Porter pao je s konja, amputirali su mu desnu nogu, poslije manije, pao je u depresiju i

101
bio je bogat, kae Printz.

Bio je bogati peder. Svirate li vi neki instrument? pita lijenik Printza. To bi bilo dobro.
Treba svirati instrumente.

Danas ima mnogo ulinih sviraa. Ima mnogo glazbenika sa slinim ivotima. A ima ih i s
razliitim. Ja nisam peder, kae Printz. Fino ludilo prati mnoge glazbenike,

Lijenik se slae: Ronnie Scott ovjek finog ludila.

i mnoge knjievnike, kae Printz.

I mnoge slikare, kae lijenik.

Printzu treba vjerovati. Printz prouava tue ivote. I lijeniku treba vjerovati. I lijenik
prouava tue ivote. Printz i lijenik jedan drugom vjeruju. Oni se poznaju. Oni se
povremeno sreu, pogotovo zimi, kad je Printzu hladno u rupi pokraj zoolokog vrta, kad mu
je hladno i prljavo pa se grije ukradenim vinom, pa luta kao sino. Lijenik ga tada primi.

Recimo, Bruckner, veli lijenik. Bruckner je oboavao mlade dame.

Graham Greene spavao je s etrdeset sedam prostitutki, kae Printz. Onda doda: Neu na
koncert, ne volim koncerte.

Lijenik: Graham Green bio je prijatelj Kima Philbyja.

Printz: Imam dodirne toke s Grahamom Greeneom. Graham Greene je umro. Graham
Greene upoznao je Castra i Ho i Mina. Ja sam upoznao Tita i Suharta.

Lijenik: Mnogi ljudi imaju dodirne toke. Hugo Wolf ima dodirne toke Hugo Wolf

Printz: Roen u Slovenj Gradecu 1860., umro u Beu 1903.

Lijenik: U mladosti, zarazio se sifilisom.

Printz: Hector Berlioz imao je gustu crvenu kosu

Lijenik: a zavrio je kao bibliotekar.

Printz: Musorgski

Lijenik: Skrjabin

102
Printz: Rahmanjinov

Lijenik: ajkovski

Printz: epileptiar.

Lijenik: Hndel

Printz: Schumann

Lijenik: Rossini

Printz: Jaco Pastorius.

Lijenik: Skitnica. Narkoman. Alkoholiar.

Printz: Kurt Cobain. Suicid.

Lijenik: Knjievnost!

Printz: Kleist. Suicid.

Lijenik: Hans Christian Andersen.

Printz: Malcolm Lowry, hospitalizacija, suicid.

Lijenik: Ibsen.

Printz: Chatterton suicid, Celan suicid.

Lijenik: Balzac.

Printz: Faulkner, hospitzalizacija.

Lijenik: Fitzgerald, hospitalizacija.

Printz: Hesse.

Lijenik: Tenessee Williams, hospitalizacija.

Printz: William Inge, suicid, Sjaj u travi, Natalie Wood i Warren Beatty, potoci alkohola,
Come Back Little Sheeba, jo alkohola. Mala Sheeba, to je pas.

103
Lijenik: Maksim Gorki, pokuaj suicida.

Printz: Hemingway, suicid, Virginia Woolf slua vrapce kako pjevaju na starogrkom,
hospitalizacija, suicid.

Lijenik: Gogolj.

Printz: Conrad, pokuaj suicida.

Lijenik: Mark Twain, Charles Dickens, Tolstoj, Melville, Turgenjev.

Printz: John Berryman, suicid.

Lijenik: ?

Printz: I am the little man who smokes & smokes.

I am the girl who does know better but.
I am the king of the pool.
I am so wise I had my mouth sewn shut.

Lijenik: ?

Printz: Fenomenalno pamenje. Otac suicid pod njegovim prozorom. Alkoholizam. Skae s
mosta.

Lijenik: Strindberg, Zola, Henry James.

Printz: Eugene ONeill, hospitalizacija, pokuaj suicida.

Lijenik: Artaud, hospitalizacija.

Printz: Baudelaire, pokuaj suicida.

Lijenik: Byron, T.S. Eliot, Aleksandar Blok.

Printz: Jesenjin, Hart Crane, suicid, suicid, Gerard de Nerval, suicid, Majakovski, suicid.

Lijenik: Blake.

Printz: Sylvia Plath, suicid, Cesare Pavese, suicid.

Lijenik: Torquato Tasso, Pasternak, Shelley.

104
Printz: Poe, pokuaj suicida, Roethke, suicid, Cvetajeva, suicid. Borowsky, suicid.

Lijenik: Churchill!

Printz: Lincoln. Idi Amin.

Lijenik: Vivien Leigh!

Printz: Spencer Tracy. Robin Williams.

Lijenik: Dick Cavett.

Printz: Slikari:

Lijenik: Sa slikarima slabo stojim.

Printz: Van Gogh, suicid, Testa, suicid utapanje, de Stael, suicid.

Lijenik: Michelangelo?

Printz: Da.

Lijenik: Gaugin?

Printz: Da. Rothko suicid.

Lijenik: Munch? Modigliani?

Printz: Neu vie.

Lijenik: A kipari?

Printz: Bipolarnih kipara gotovo da nema. Neu vie.

Lijenik: Eto, sve veliki ljudi s dodirnim tokama finog ludila, manino-depresivnog. Zaduili
su ovjeanstvo.

U ambulantu ulazi medicinska sestra. Printz zna, dobit e injekciju, dobit e lijekove,
njegova satirijaza nestat e, njegova govorljivost presuit e, njegova pospanost rast e i

105
onda dugo nee misliti. Printz se ne buni. Okupan je. Nahranjen je. Ispavao se.

Ispavao sam se, kae Printz.

Sestra ne kae nita.

Moda ipak odem na koncert. Na koncertima griju.

Sestra ne kae nita.

Vidio sam ute rue u izlogu, kae Printz. Bile su to umjetne ute rue od svile s plastinim
kapima rose. Izgledale su divno.

Printz poznaje uvare u zoolokom vrtu. S njima pije ukradena vina i kupljena piva, s njima
pije jeftina, samo jeftina pia. Onda se oni drue, Printz i uvari. uvari su Printzovi
prijatelji, Printzovi novi prijatelji. Printz ih voli.

To su moji prijatelji.

Rakiju Printz ne pije, Printz nikada nije pio rakiju, pogotovo ne onu od ljiva, Printz ne voli
ljive. Znao bi popiti lozovau, grappu, ponekad u Italiji, da ne uvrijedi poslovne partnere,
talijanske kemiare-pijune.

Talijanski kemiari nose cipele Paciotti, cipele Moresci ili cipele Gravati. Neki nose cipele
Aldo Bru. Svim talijanskim kemiarima ciple se sjaje, talijanske cipele inae jako su sjajne.

Konjak da, Printz voli konjak u malim koliinama, nakon veere. Printz se ponekad ueli
francuskog konjaka, o, da, iz fine iroke ae, u nekom klubu, u nekom otmjenom klubu,
moe to biti francuski klub, ili engleski klub, mogao bi to biti neki klub kemiara, neki klub
pijuna, mogao bi to biti klub u kojem se skupljaju umjetnici, slikari, Printz se u sva ta
drutva uklapa, uelio se drutva, uelio se uklapanja, on Printz, gdje li je Maristella?

Ja se odlino uklapam. Dugo se nisam uklapao. Malo bih se ponovno uklapao. Moda je
kasno?

Printzu je penzija neshvatljivo mala jer Printz je za penziju zapravo mlad, zato mu je
mirovina mala, a i mirovinski fondovi prazni su, pokradeni.

Imam sirotinjsku mirovinu, za to sam valjda kriv ja.

106
Od te penzije nemogue je ivjeti. To je balkanska penzija.

Tranzicijska.

Od te penzije Printz uglavnom kupuje pie, to e. Ako mu neto novaca ostane, pokloni
prosjacima. Printz voli poklanjati.

Volim poklanjati. O, Maristella, poklonio bih ti umjetne ute rue s kapima plastine rose.

uvari u zoolokom vrtu Printzu ponekad poklone svoja stara odijela, plava, radnika.
uvari ponekad Printza sakriju u skladite i puste ga da u skladitu prespava, tajno.

Ovdje moe prespavati, kau mu.

U skladitu zaudara na ivotinje. Printz pod glavu stavlja sklupano radniko odijelo, pod je
drven.

Printz e ponovno svratiti kod Uga Tutzmana. Pet godina nije bio kod Uga Tutzmana. Mora
svratiti kod Uga Tutzmana da uzme bar jedan tom svoje enciklopedije Britannice kako bi
imao neto za listanje u velikom skladitu zoolokog vrta, zimi. Printz ve dugo ne ita. Otii
e kod Uga Tutzmana, da.

Printza vie ne putaju u itaonice.

Tamo je lijepo. Ne putaju me.

Skitnice ne putamo, kau mu. Ni beskunike, kau mu ene stisnutih usana.

Imate usta kao upak, onda njima kae Printz i ode. Printz uvijek ode. Printz se ne svaa,
Printz nije svadljiv tip, on je pitom. U itaonicama i bibliotekama iza pulta uvijek stoje ene.

Britannica bi Printzu dobro dola za pod glavu jer vrat mu se koi,

vratni prljeni su mi u kurcu

radniko odijelo smrdi na previnu

popovi smrde na previnu, seoski popovi najvie

moda sam to ja?

Tako, Printz lei u skladitu i razmilja. Ujutro pita uvare: Gdje su nosorozi?

107
uvari kau: Spavaju.

Printz kae: Dugo spavaju.

uvari kau: Bili su autodestruktivni. Uspavali smo ih.

Printz pita: Hoe li se probuditi?

uvari vele: Kad se probude bit e pitomi.

Onda Printz kae: Idem ja. Svijet prolazi pokraj mog kaveza i ne primjeuje me.

Zima je. Februar je 2001. Printz je posve besprizoran.

Printz oboava bijele dempere.

Bijeli demperi odlino mi stoje. U bijelim demperima vrlo sam zgodan. Mogao bih nabaviti
arape.

Ima snijega, Printzu noge zebu, sav zebe, Printz nema nikakav demper, Burberry ne grije.
Vjetar nosi. Printz nema nikakve arape. Floresheim cipele na potplati imaju rupe. Printz je
prljav. esta je godina Printzovog lutanja, esta.

Volio bih imati fine izme. Crne. Kone. Ne Floresheim, dojadila mi je obua Floresheim.
Mogle bi to biti Bally izme ili Salamander izme ili solidne austrijske izme iz radionice
Ludwiga Reitera, postavljene krznom, s debelim gumenim onom, oh, mogao bih hodati i
hodati, mogao bih istraivati. Austrijanci imaju solidnu robu.

Printz kao da se budi.

Kae: Idem kod Uga Tutzmana. Dugo nisam bio kod Uga Tutzmana.

Kod Uga Tutzmana Ugo Tutzman Printzu veli: Dugo vas nema a ja imam novosti.

Imate li kakve tople izme? pita Printz.

Pronaao sam Isabellu Fischer udanu Rosencweig. Poslao sam joj vau srebrninu, pladnjeve
i pribor za jelo preko jednog stranca. Ja imam kontakte sa strancima, znate li to? kae Ugo
Tutzman.

Jeste li vi katolik? pita Printz.

108
Taj stranac sve je vratio. Isabella Fischer je umrla. Ona vie ne postoji. Evo vae robe, veli
Ugo Tutzman.

Uzeo bih jednu licu, srebrnu, i neto novaca, kae Printz. Nemate izme?

Moete ruati sa mnom, to moete, predlae Ugo Tutzman.

To bih volio, kae Printz. Volio bih jesti ovim srebrnim priborom. Ja ivim u rupi, znate. U
kavezu.

Ugo Tutzman i Printz jedu u tiini. Jedu gustu juhu od povra i mnogo kruha. Kruh je topao
jer ga Ugo Tutzman dri umotanog u aluminijskoj foliji na kraljici pei. U sobi je takoer
toplo.

Kad sam iao u vrti imali smo kraljicu pei, kae Printz. Vaa pe vraa me u mladost.

Nakon jela Ugo Tutzman kae: Dat u vam bocu originalnog francuskog konjaka u zamjenu
za vau srebrninu.

Printz kae: To bi me usreilo. Ja odlino poznajem konjak. Konjak je iva tvar. Konjak je
okus sree. Svaku obinost konjak preobraava u uzvienost, a uzvienost je sublimacija
ljepote. Konjak je sublimacija. Jastog i crpes Suzette flambirani konjakom. Poznajete li vi
Maristellu?

Konjak fermentira. Najboljem konjaku potrebna su desetljea da bi postao pravi. Konjak

trai vrijeme i vlagu i posebne bave od hrastovine. Bez hrastovine nema bouqueta. Sad
shvaam, ja zapravo oboavam konjak. Konjak je sluga vremena. Posljednja faza u zrenju
konjaka jest oksidacija. Oksidacija dolazi nakon hidrolize. Stvorite mi uvjete, napravit u
vam konjak. Poznajete li Maristellu?

Ja vie volim likere, kae Ugo Tutzman. Benedictine oboavam.

Deo Optimo Maximo, ree benediktinac Bernardo Vincelli i od 27 vrsta trava i zaina stvori
svoj eliksir, kae Printz. Bilo je to poetkom esnaestog stoljea u samostanu u Fcampu.
Danas je Fcamp turistiko mjesto. Mogao bih vam priati razne vjerske prie.

Ja nisam vjernik, gospodine Dvorsky, ja samo preprodajem tue stvari.

Printzu se Ugo Tutzman dopada. Dopada mu se to nije vjernik iako mu se ne dopada

njegova mrana soba. Mrana soba Uga Tutzmana u dui Printza Dvorskog izaziva nemir.

109
Zato Printz kae: Gospodine Tutzmane, vi ste drag ovjek. Podignite eslingere.

Vi ste poznavalac pia, gospodine Dvorsky? pita Ugo Tutzman.

O, da, veli Printz. Onda doda: Danas se osjeam kao Benedikt.

Benedikt je ivio kao pustinjak u nepristupanoj spilji iznad Subiaca, veli Ugo Tutzman.
Posjeivala ga je jedna vrana a njemu se stalno priviala jedna ena. Onda se bacio u
koprive i trnje, posve nag, i valjao se u tom trnju, valjao se i valjao dok nije bio sav krvav.

Da, kae Printz. I meni se privia jedna ena. I ja postajem sav krvav, ali ne valjam se. U
posljednje vrijeme manje sam krvav. Recept za liker benedictine izgubio se tokom Francuske
revolucije i nema veze sa svetim Benediktom. Recept je kasnije sluajno pronaen. U likeru
ima afrana, korijandra, majine duice, kleke, naraninih kora, ajeva, meda. To je dobar
liker. Sad mi moete dati taj francuski konjak, gospodine Tutzmane. Krenuo bih.

Gospodine Dvorsky, kae Ugo Tutzman, ne brinite, i ja sam sm.

Od benedictina se pravi koktel Tarantula. Tarantula je inae smrtonosni pauk. Nekada se

vjerovalo da tarantula izaziva tarantizam, a tarantizam je bolest prisilnog plesanja. Kad ima
tu bolest ovjek se trza. Tarantizam se jo zove i chorea, od grkog ples, a zove se i Ples
svetog Vida. Mislite li da je sveti Vid plesao?

Sveti Vid zatitnik je nekih gradova, kae Ugo Tutzman.

Koktel Tarantula sadri viski, vermut, benedictine, malo limuna i mnogo leda. Koktel
tarantula istovremeno osvjeava i grije. Pio sam ga u Grkoj. I psi dobivaju choreu. Imao
sam psa koji je obolio od choree. Zvao se Bufi. Trzao se kao lutka na koncu. Dali su ga ubiti.
To je bio moj pas. Poslije sam dobio novog psa ali i njega su mi uzeli. I on se zvao Bufi. Svi
moji mezimci zvali su se Bufi, ukoliko nisu bili ptice. Ptice su se zvale io. Ja uope nisam
sm. Idem, kae Printz. Inae, gospodine Tutzmane, ja imam fotografsko pamenje.

U samostanima fratri nisu samo jeli i pili, oni su oboavali da im se puta krv. Putali su im
krv preko petnaest puta godinje. Nakon svakog putanja krvi mogli su jo vie jesti i piti.
Postajali su ivahni. to velite, gospodine Dvorsky?

Moda gospodin Tutzman neto zna? Printz kae:

ene bolje podnose alkohol od mukaraca jer ensko tijelo sadri vie vlage. ene imaju

110
neobino vlano tijelo.

Tko vam je ta Maristella? pita Ugo Tutzman.

Osjeam se kao bik, kae Printz. ujete li zvona? Crkvena zvona u meni izazivaju ivahnost.
Kad sluam crkvena zvona, postajem ivahan. ivano ivahan. Moglo bi se rei ljut. Ne
bih volio sada biti ljut. Je li to neki praznik?

Jeka crkvenih zvona u Printzovoj glavi proizvodi male slike, lelujave slike, pijane i crvene. Te
slike, vrsto kadrirane, Printzu izlaze pred oi, umnoavaju se i uznemiruju ga. Zato se
Printz osjea kao bik i ne zna moe li Ugu Tutzmanu to objasniti. To nisu lako objanjive
pojave, te slike. Evo, pojavljuju se labudovi. Labudovi plove Printzovim mozgom i dok plove
mijenjaju boju, to nisu bijeli labudovi kao u stvarnosti, to su posebni labudovi iz nekog
drugog svijeta, iz svijeta kojem Printz ne pripada, iz nekog pokopanog svijeta. Ti labudovi, ti
crveni labudovi neuhvatljivi su. Vratova upletenih u vijenac, zapravo u vor, oni skupno
plove, kao da su zarobljeni, Printz se boji. to ako labudovi isplove iz njegove glave i uplove
u sobu Uga Tutzmana? to ako uvrnutih, upletenih ija krenu etati po sobi Uga Tutzmana?
to ako raire krila? Crveni labudovi rairenih krila mogu djelovati zastraujue. Labudovi
imaju kljunove. Labui kljunovi mogu biti otri kljunovi. to ako svojim otrim kljunovima
labudovi krenu Printzu kopati oi, kljucati po njegovoj lubanji traei izlaz? Ugo Tutzman
mogao bi se prepasti i Printzu rei vrijeme je da odete. Moda je doista vrijeme da Printz
ode? Ali kod Uga Tutzmana Printzu je prijatno. Ugo Tutzman dao mu je konjak, ako ostane
jo sat-dva Ugo Tutzman mogao bi meu svojim starim stvarima za njega, Printza, pronai
kakvu prikladnu obuu, Floresheim cipele postale su neupotrebljive, u njima ima najmanje
pet slojeva novina, pune su najlon vreica, u njima Printzovim stopalima postaje tijesno a od
vlage mogao bi dobiti gljivice.

Meu nonim prstima mogle bi mi niknuti gljivice, kae Printz.

Gljivina oboljenja vrlo su dosadna, kae Ugo Tutzman. Gljivice se teko lijee. Teko ih je
eliminirati.

Ako za njega nema cipele, moda bi Ugo Tutzman Printzu mogao ponuditi prenoite, mogao
bi. Smrklo se. Zima je. Noi su hladne i vjetrovite. Printz ne eli vie u onu rupu. Ne eli.

Ostao bih jo malo, kae Printz. Pitanje je kad u ponovno doi.

Ja nisam katolik, kae Ugo Tutzman. Nisam vjernik.

111
Crkvena zvona u meni ne izazivaju vie nita. Nita. Moete prenoiti.

O, kako je Printz na sebe ponosan. On je imao ideju, imao je malu elju i svoju elju uspio je
ostvariti. To mu se dugo nije dogodilo, to, da ima elju i da se za njezino ostvarenje izbori.
Ovo s prenoitem izveo je lijepo, elegantno, izveo je nenametljivo. Ugo Tutzman dobar je
ovjek. Printz se nije prevario.

Nisam se prevario. Vi ste dobar ovjek, kae Printz.

Ja sam Estonac, kae Ugo Tutzman.

Estonija je uvena po krvavicama. elite li da priamo o Estoniji? pita Printz.

Estonija se odvojila od Sovjetskog Saveza 1991. Ona je sada nezavisna. Estonija je mala
zemlja pogodna za odmor. Dugo nisam bio u Estoniji. Dugo. Pedesetak godina, kae Ugo
Tutzman.

Printz: Tlo je movarno.

Ugo: Zemlja je pogodna za duge etnje.

Printz: Nema vie kupona za gorivo i bonova za hranu. To je uklonjeno.

Ugo: Estonija danas eka turiste, jer Estonija je zemlja veliine vicarske a redova za kruh
takoer vie nema. U Estoniji danas ima dovoljno kruha za sve.

Printz: Estonija lei na Baltikom moru i ima puno otoka i otoia. Moglo bi se rei
Estonija je otoka zemlja. I ja sam iz otoke zemlje.

Ugo: Ima komaraca.

Printz: Ima 1470 vrsta autohtonih biljaka.

Ugo: Estonija ima bogatu faunu. Estonija ima mnogo jelena. Ima deset vrsta rijetkih
vodozemaca.

Printz: Vodozemci su zakonom zatieni. Ne smiju se ubijati ali se mogu fotografirati.

Ugo: Estonija je poznata po orlovima. Po zlatnim orlovima i po bjelorepim orlovima. U njoj

ima tokastih orlova i rijetkih sova.

112
Printz: Estonija je najpoznatija po evropskoj leteoj vjeverici.

Ugo: Po leteoj vjeverici?

Printz: Evropskoj.

Ugo: Sovjetski Savez nije napao Estoniju. Pustio ju je da ode. Estonija je katolika zemlja.

Printz: Nisu ginula djeca. Slab sam prema djeci. Nisu rueni gradovi. Gradovi u susjednim
zemljama bombardirani su.

Ugo: To je bilo davno, prije desetak godina. Zato niste otili braniti te gradove?

Printz: Moja veza se objesila. Moda imate neke stare cipele za mene?

Zvonjava crkvenih zvona sve glasnije prodire u sobu Uga Tutzmana. ivotinjice u Printzovoj
glavi bude se. Labudovi plove. Printzu se to ne dopada. Ako neto ne poduzme, jeka zvona
ovladat e prostorom, popunit e sobu Uga Tutzmana i za njega, Printza, u toj sobi vie nee
biti mjesta.

Prozori vam slabo dihtaju, kae Printz.

Printz je uznemiren.

Mislio je, evo ga u zoni mira, ratovi su zavreni, njegovo tijelo pronalazi sklad, uhodao se,
uklopio u vlastiti ivot. Ta zvona iritiraju ga.

Dugo sam se uklapao, kae Printz. Ne elim promjene.

Printz u sebi nosi i mrave, nosi i legla kratkih crnih crva. Legla crva upletena su u klupka
nalik na klupka crne vune i trenutano miruju. Mravi takoer miruju. Ako crvi i mravi oive,
Printza e to boljeti, mravi e ga gristi, to su crveni mravi, crvi e mu izlaziti na usta i na oi,
migoljit e se pod njegovim noktima, on to ne bi mogao podnijeti. Ne. Jo jednom nikako ne.

Katolika crkva ide mi na ivce, kae Printz Ugu Tutzmanu.

Ugo Tutzman se smijei: Vi ste naivan ovjek, veli.

Katolika crkva vrhovni je ubojica djeje due, nastavlja Printz. Katolika crkva unitava
svaku osobnost. Katolika crkva ne podnosi nikoga tko nije katolik. Ona podnosi samo
katolike. Ostale prezire. Njen cilj je pretvoriti sve ljude u katolike, u nemislee stvorove, u

113
svoje mentalno porobljene podanike. Katolika crkva puna je glupih misionara, zatucanih
misionara. Ti misionari obilaze nekatolike zemlje, odlaze u Afriku, odlaze na Aljasku, svuda
odlaze a nitko ih ne zove. to e Eskimima katolika vjera? im ih otruju katolianstvom,
Eskimi prestanu praviti svoje udesne kipove, umjetnost u njima umre. Jeste li vidjeli kipove
Eskima prije i poslije katolike invazije, prije i poslije katolike poasti? To se ne da
usporediti! im ih preobrate, im postanu katolici, njihova umjetnost umre, njihova
umjetnost postane opa, katolika, prepoznatljiva kao plastine gondole. To je zloin.
Katolika crkva ljudima pria bajke kako bi ih slomila, kako bi ih podredila svojoj volji,
pretvorila u katolike slijepce odane iskljuivo njoj, katolikoj crkvi. Katolika crkva svojim
vjernicima nudi mitove, sve mit do mita, a mitovi sastavni su i vjeito aktivni dio primitivne
kulture. Ergo, katolika crkva, primitivna je crkva. Mitovi netono tumae sve fenomene,
fenomene ljudskog ivota i fenomene prirode. Mitovi se temelje na neznanju, na
nerazumijevanju i zato su la, jer da nisu la, ne bi bili mit. Mitovi, legende i bajke bjee od
znanosti, od povijesti, od filozofije jer znanost, povijest i filozofija ubojice su svakog mita.

Zemlje koje sebe proglaavaju katolikim zemljama kronino su debilne, to su debilne

zemlje. Katolika crkva veliki je eksploatator, najvei kapitalist, ona je inkvizitor i
manipulant. O popovima i takozvanim asnim sestrama ne elim govoriti. Kakve sestre,
kakva braa, to su neradnici koje hrani njihovo stado, njihove ovce. Fanatici, faistiki,
nacistiki, nacionalistiki kolaboracionisti, laovi, nevjernici. Katolici su najvei nevjernici.
Spustite eslingere, gospodine Tutzmane, ne mogu otii dok traje ta crkvena zvonjava.

Oh, gospodine Dvorsky, nemojte me tjerati da vam priam o pravoslavlju. Koliko u njemu tek
ima smrada! Vi ste doista naivan ovjek, vie Ugo Tutzman dok sputa trule eslingere.

Dok Ugo Tutzman pria, Printz isti mrke pahuljice izmeu nonih prstiju. Jo uvijek se nada
nekakvim cipelama, bilo kakvim. Zato eka. Zato slua. Zato je ljut. I, nervozan je. Printz je
nervozan jer mu se pije njegov konjak, on eli otvoriti svoju bocu, utopiti se u njenom
zlatnoutom mirisnom beskraju. On jedva eka. On e pustiti da mu slapovi aqua vitae
preplave mozak, on e promatrati preobraaj svog mozga, njegovo buenje, da, to on e se
probuditi. Gledat e kako sivocrna, smeurana i mrtva masa nalik na ohlaenu lavu u
njegovoj lubanji bubri, kako pluta, kako se njie u mirisima prolosti. Ui e Printz meu
svoje oi i vidjet e kako mu mozak dobiva boju, kako postaje nalik na rumena janjea plua,
pratit e metamorfozu svog mozga u edno spuvasto tijelo, lako i propusno kao sipina kost.
Printz jedva eka, oh. Printz se uelio preporoda. Kad se preporodi, Printz e kucati kao
srce, sav.

114
Bocu konjaka koju je Printz od Uga Tutzmana dobio u zamjenu za srebrninu Isabelle Fischer
koja vie ne postoji, koja je valjda umrla, tu bocu Printz eli ispiti sam, sam, u zimskoj tiini,
bez prisustva Uga Tutzmana i njegovih dosadnih pria o katolikoj Estoniji, jer prie o
katolikoj Estoniji Printza iritiraju. Zaboravio je Ugu Tutzmanu rei kako ga posebno iritira
to to neki katolici vjeruju da su ene prljave dok krvare pa im brane da se peru, pa te ene
onda zaudaraju, smrde, pogotovo ljeti, tad zaudaraju kao tvorovi i svud okolo ire svoj
tjelesni vonj, jer katolika crkva i onako enska stvorenja vidi kao oneiena stvorenja i
brani im svako uivanje u seksu. Printz je zaboravio Ugu Tutzmanu rei da katolika crkva
katolkinje ui pretvaranju, da se najvjernije katolkinje najvie pretvaraju, pogotovo dok
svravaju i da on, Printz, na tako to nikako ne moe pristati jer on voli dijeliti svoje spolne
uitke, samo u posljednje vrijeme nema s kim. Eto. Od katolikih pria iz katolike Estonije
Printza obuzima svrab po itavom tijelu, svuda, po tjemenu, u meunoju ak, i onda se ee
a eanje se Printzu ini nedolinim jer Printz ima otmjenost.

Moda je Pupi prljav pa se zato ee?

Printz kae: Hvata me neki svrab. Gospodine Tutzmane, neu kod vas prenoiti.

Jedete li dovoljno povra? pita Ugo Tutzman. Treba jesti to vie povra, najbolje sirovog.

to mislite o bezbonicima, gospodine Tutzmane? pita Printz. to bi bezbonici mogli nositi

na laniima oko vrata? Srp i eki od zlata? Stisnutu pest? Zvijezdu petokraku? Gade mi se
zlatni krievi, medaljoni s likovima Isusa i majke Boje, Davidove zvijezde estokrake, Bude i
Amon Raovi mali i veliki, kljuevi ivota sve to ljudi keaju oko vrata a sve to obino je
nita, obina je la. Nije li vrijeme za uvoenje varijacija na temu vjere?

Jo Epikur sa Samosa tvrdio je da bogovi nisu onakvi kakvima se prikazuju u kolektivnoj

svijesti, onakvi kakvima ih zamilja ljudsko stado. Takvi bogovi ne postoje. Epikur je smatrao
da su bogovi u koje vjeruje narod u stvari bolest due, da su nastali iz straha od nepoznatog,
iz straha od smrti.

Da, gospodine Tutzmane, slae se Printz Dvorsky, narod je ozbiljno bolestan, njegovi bogovi
su privienja, njegovi bogovi okrutno se njime poigravaju. Narodi su bolesni, a u ludnice
zatvaraju pojedince.

Nije bezboan onaj tko odbacuje bogove, nego onaj tko im pripisuje miljenje koje o njima
ima gomila. Gospodin Tutzman se raspriao, ali oito je da prii dolazi kraj. Dosta je bilo.
Dosta je Ugu Tutzmanu i dosta je Printzu Dvorskom. Dosta. Jo samo ovo, pa dovienja, kae

115
Ugo Tutzman. Ono to veina ljudi tvrdi za bogove, ne oslanja se na pouzdane predstave o
njima, nego na lane pretpostavke. Zato, dolje rituali, dolje astrologija, dolje mantika, ivjela
ataraksija!

Osjeam se kao bik, kae Printz. Osjeam se kao hortenzija, kae Printz. Idem, kae, i ode.

Printz ima kontejnerske punktove, on ne ruje po bilo kakvim kontejnerima. Printz istrauje
iskljuivo kontejnere koji se nalaze u otmjenim dijelovima grada. On ne eli bilo kakvo
smee. Kad kopa po kontejnerima, Printz je uredan. Svoju urednost usavrio je u kemijskim
laboratorijima jer u kemijskim laboratorijima urednost je obavezna, pogotovo ako je
povezana s istraivanjima, recimo, s istraivanjima umorstava, pogotovo ako su to politika
umorstva i pijunska. U kemijskim laboratorijima vladaju red i istoa.

Vrlo sam prljav. Ne znam kako mi se to dogodilo.

Kad kopa po kontejnerima, Printz ima sistem, pa kopanje tee glatko, bez zastoja. Tako,
primjerice, Printz prvo izvadi svu ambalau od mlijeka, od sira, od vrhnja kiselog i slatkog,
sve vreice, sve kartone tetrapaka, sve boice i plastine alice, litarske, polulitarske i one
posve male. Svoje akvizicije onda poreda po ploniku ili po kakvoj oianoj ivici ako se
takva u blizini nae. Onda njihov sadraj prazni: u svakoj baenoj boici, alici, u svakom
tetrapaku uvijek ostane bar prstoliz vrhnja, bar gutljaj mlijeka. Sve Printz popije, sve polie,
onda kae: Sit sam. Onda ambalau vrati u kontejner.

Kad kopa po kontejnerima Printz djeluje smireno.

Kontejneri me smiruju.

Ulice su puste. Snijeg jo uvijek pada. Napadao je. U unutarnjem depu Burberryja Printz
grije bocu Martella XO Supreme.

Monogram HL zauvijek nestaje iz mog ivota.

Printz je zadovoljan.

Napravio sam dobar posao. Odlinu trampu.

116
Printz se sputa na rub plonika. Plonik je mokar. Printz ima pedeset i pet godina. On pije
svoj konjak. On pije polako. On uiva. On zna kako se uiva u konjaku. Snijeg jo uvijek
pada.

Dobro bi dola prava aa, trbuasta. Miris konjaka moan je miris.

Printz postaje sve bjelji. Njegova crna kosa postaje sve bjelja. Njegov Burberry postaje sve
bjelji. Snijeg prekriva mrlje od bureka, od prljavtine i od crnog vina, mrlje na Printzovoj
odjei.

Sad imam bijeli Burberry, bijele Floresheim cipele.

Inae, ispod Burberryja Printz nosi koulju marke Pierre Cardin, ofucanu, ovratnik je crn.
Printz ima svilenu kravatu marke Dior, bordo, s dijamantima u dijagonalnom nizu. Kravata
je puna mrlja takoer. Printz je pun mrlja. Mrljav. Printz se uredio zbog posjeta Ugu
Tutzmanu, to mu je navika iz prolosti, da se uredi kad odlazi u posjet. Pokraj nogu lei mu
Samsonite aktovka sa ifriranom kopom. U aktovci su Printzov ivot i Printzova etkica za
zube Oral B. I konac za zube Oral B s okusom mente, uvoten, jer Printz ne voli svileni
Oral B za zube, voli onaj uvoten.

Imam jake zube. Predomislio sam se, neu ih povaditi.

Printz je umoran. Printzu se spava. Krajolik je potpuno bijel. Krajolik je potpuno pust.
Prazan. Printz se stopio s krajolikom. Vie se ne vidi da je to Printz koji sjedi na rubu
plonika. Boca Martella XO Supreme prazna je, naravno.

Prilei u.

Printz die duboko. ini se, Printz spava. Printz se smijei.

Ne spavam. U meni lete ptice. Njihova krila prave velike zrane valove. Na tim valovima ja
se njiem. Kroz moje ile struje tihi zemljotresi. Koraam arkadama s duanima u kojima
prodaju staru ipku. Marquis de Sade nosi dugi sivi kaput i bijeli muf. Moji prsti zebu. Volio
bih imati bijeli muf.

Nevjerojatni dogaaji postoje.

Rano je zimsko jutro. Ulica je pusta i vrlo tiha kao veina ulica u rana zimska jutra. Ulicom
koraa stara ena. Ona koraa sporo i teko jer snijeg je napadao. Starica se zaustavlja kod

117
bijelog beskunika koji na ploniku lei sklupan kao golemi fetus, kao snjeno brdo, pa
izgleda isto. Pa izgleda spokojno, uope ne izgleda beskuniki. Starica se nagne nad tijelo.
S tijela isti snijeg. To je tijelo sredovjenog mukarca. Starica kae: Moram sjesti i sjeda na
plonik. Starica sjeda s velikom mukom jer je stara, ima osamdeset godina i kruta koljena.
Starica plae. To su male suze, kod staraca sve se sui, pa i suze. Kod staraca sve postaje
sitno kao njihovi koraci koji su veoma sitni. Starica skida snijeg s kose zaspalog mukarca,
sigurno spava, oh, sigurno spava, kae starica nekoliko puta pa to zvui kao molitva iako se
starica ne moli, oito je da se ne moli jer na pamet joj ne pada da sklopi ruke i da klekne i da
gleda u nebo, na pamet joj ne pada, to je oito. Uostalom, nebo se uope ne vidi.

Starica se saginje, prinosi usne uhu beskunika i ape: Pupi Pupi Pupi Pupi Pupi. Starica
ape nekoliko minuta, recimo pet. Ne uje se to sve apue, moda kae jo neto, ne
samo Pupi Pupi Pupi. Dok ape, starica gladi lice mukarca. To izgleda srceparajue.
Izgleda kao scena iz holivudskog filma u boji samo to nema muzike zavjese koja pojaava
emocije. Starica ima suhu ruku sa skvrenim prstima, ima tvrdi dlan, ne hrapav, samo krut
od starosti. Ovaj ovjek ima pedeset pet godina i zove se Pupi, kae starica i osvre se ali
nikoga nema.

Mukarac se pomie. Mukarcu oni kapci trepere. Mukarac okree lice prema nebu kao
da je slijep, ali nije slijep, samo njui zrak. Moda okree lice prema starici, ne zna se, ne
vidi se. Mukarac onda kae: Teta Hilda. Teta Hilda, upian sam.

Nosorozi su napolju jer sad je proljee. Nosorozi trkaraju po areni, trkaraju u krug. Zemlja
je suha, nema trave, trava jo nije niknula jer tek je rano proljee, nije kasno. Kad tre u
krug, za nosorozima die se praina. Ima dva nosoroga. U tom zoolokom vrtu uvijek dre po
dva nosoroga, enku i mujaka, bez obzira na situaciju. Ne zna se jesu li to oni nosorozi od
prije pet godina, est, oni koji se samoranjavaju kao Marquis de Sade, ne zna se.

Printz kae: Teta Hilda, dolo je proljee. Ja idem.

>>>>>

U devetnaestom stoljeu neki sedamdesetogodinji Belija ukucao si je tekim ekiem

sedam dugih avala u glavu. Starac nije odmah umro. Predomislio se i onako krvav otiao je

118
u bolnicu. U bolnici je naravno izdahnuo. Prilikom pokopa avle nisu vadili. Rodbina je rekla
ostavite avle, nemojte ih vaditi. Da je htio, pokojnik bi ih povadio sam. Tako, naruen je
nesrazmjerno irok sanduk. Zbog avala koji su trali iz stareve glave. Lepezasto. Belija
je izgledao kao Kip Slobode.

>>>>>

Teta Hilda stoji na pragu i mae. Teta Hilda mae sitnim zamasima, kratkim zamasima,
rukom savijenom u laktu. Raireni prsti u visini su njenih osuenih sisa, znai za mahanje
nisko, pa teta Hilda izgleda kao da se boji. Teta Hilda ima ukoen lakat, od starosti, od gihta,
zato mae sitno. Kad je bila mlada, teta Hilda mahala je drukije. Mahala je rukom
podignutom visoko iznad glave, lijeno i elegantno, iroko, kao da brie velike prozore, nije
mahala sitno. Kad je Pupi odlazio u vrti, kad se sputao niz utu ulicu, teta Hildina ruka
njihala se kao palmina grana i postajala sve manja.

>>>>>

U Velikoj Britaniji, 1970. godine u pukotini jedne stijene pronaeno je truplo nepoznatog
gospodina. Iznad pukotine die se trideset metara visoka hrid. I pukotina i hrid nalaze se u
blizini rta koji se zove Lands End. U Francuskoj takoer postoji takvo mjesto, samo u
Francuskoj ono se zove Finistre, svuda postoje takva mjesta, ona oznaavaju kraj kopna.
Tako, moglo bi se rei, nepoznati gospodin doao je do toke na kojoj se kopno pretae u
more, vrsto stanje u agregatno, postojanost u neuhvatljivost. Bio je to veoma pedantan
ovjek, odjeven kao pravi engleski gentleman, premda se radilo o Amerikancu. Gospodin je
na sebi imao prugaste hlae, crni sako, lakirane cipele i polucilindar. Preko ruke objesio je
kiobran. Gospodin se nakljukao tabletama za spavanje i spustio stazom do usjeka, onda se
okrenuo prema zapadu, prema moru, i usnuo. Policija je otkrila da je gospodin, iako
Amerikanac, dugo ivio u Londonu. U Velikoj Britaniji, rt Lands End, odnosno kraj svijeta,
kraj zemlje, nalazi se na najisturenijoj engleskoj geografskoj toki, na toki koja je najblia
Americi. Gospodin je umirao i gledao u pravcu svoje domovine. Svoju domovinu, naravno,
nije vidio, jer s jednog engleskog rta ne moe se vidjeti Amerika, ali svoju domovinu
gospodin je nedvojbeno zamiljao. Kako ju je zamiljao nemogue je pretpostaviti; svatko
svoju domovinu zamilja drukije.

>>>>>

Nosorozi su vani.

119
To je dobro, kae Printz. Dobro je da su nosorozi vani. Printz je u zoolokom vrtu. On ne eli
posjetiti svoju jazbinu koja je u blizini zoolokog vrta, u kojoj je proveo nekoliko godina, pet.
Njegova rupa za njega je sad prolost.

Printz kae: Dobar dan nosorozi.

U zoolokom vrtu nema posjetilaca jer rano je proljetno jutro, nije vikend, nije praznik.
Printz gleda nosoroge s litice, nosorozi su mirni.

>>>>>

Bio jedan poslovan ovjek koji je svrdlom izbuio devet rupa u vlastitoj glavi. Desetu rupu
nije stigao izbuiti poto je izdahnuo. Mogue je da gospodin nije ni kanio izbuiti deset rupa
u svojoj glavi, nego ba devet. Mogue je da je gospodin znao zato bui rupe u svojoj glavi i
koliko rupa eli izbuiti. Gospodin je, bez sumnje, to buenje prethodno detaljno isplanirao.
Nema podataka koliki je bio promjer tih rupa. Jesu li to bile rupice ili ba rupe. Ne zna se je
li koriteno runo ili elektrino svrdlo, recimo builica Black & Decker. Ima razloga za
sumnju da je koritena builica Black & Decker jer s builicom Black & Decker buenje rupa
ide munjevito brzo pa sam postupak ne moe pruati zadovoljstvo. Moglo bi se postaviti
pitanje zato gospodin nije izbuio sedam rupa u svojoj glavi, kao stari Belija, nego ba
devet. I sedam i devet znakoviti su brojevi. U Rusiji kad se kae deveti val misli se na
neto sudbonosno. Kae se i deveto nebo, to bi trebalo biti nebo na kojem sve je krasno,
ivot openito. Naspram devetom nebu, postoji devet krugova pakla. Ali, moe se biti i
deveta rupa na svirali, rupa koje zapravo nema, jer svirale nemaju devet rupa. Zato ovjek
ima devet rupa, devet otvora na svom tijelu. Claude de Saint-Martin u broju devet vidi
unitenje cijelog tijela i svojstva cijelog tijela. Devet, kao posljednji u nizu brojeva, najavljuje
kraj i poetak, kraj ciklusa, zavretak puta, stezanje petlje. Ima jo znaajnih brojeva, recimo
broj tri.

>>>>>

Printz se sputa niz liticu i uskae u arenu s nosorozima.

Kae: Evo me.

Izbliza, nosorozi izgledaju mnogo vei nego iz daljine.

Nosorozi promatraju Printza. Printz prilazi enki i gladi joj lea.

120
Hajde, kae. Okree se mujaku: Idemo, veli.

Printz svlai jaknu, on na sebi ima proljetnu jaknu, svlai bijeli pulover, svlai koulju i
potkoulju, gol je do pasa. Hlae ne svlai. Izuva cipele, to su relativno nove cipele, crne,
obine, bez vezica.

Floresheim cipele bacio sam. Nisu vie u modi.

Printz svlai arape. Bos je. Printz uope ne izgleda loe, tovie, za svoje godine izgleda
privlano. Izgleda kao da je iskoraio s amerike reklame za Malboro kad se promatra
izdaleka. Printz ima lijep torzo.

Torzo mi je okej. Iznutra, moj torzo je prazan.

>>>>>

Bila jedna ena kojoj je smetala njezina unutarnja praznost, pa je pet mjeseci utrobu punila
raznim predmetima ne bi li se osjetila ispunjenom. Ta ena progutala je etiri june lice, tri
noa, devetnaest novia, dvadeset avala raznih duina i debljina, sedam prozorskih reza,
jedan metalni kri, sto jednu iodu, kamen, tri komada stakla i dvije perle iz svoje krunice.
Ta ena bila je katolkinja i dok je gutala predmete molila je krunicu. Kad joj je ponestalo
predmeta ili ideja, a moda se naprosto zasitila, krenula je gutati perle iz svoje krunice, to
je bilo kao da guta samu sebe. Ali kad je progutala prvi, pa drugi biser, krunica se raspala i
ena je umrla.

>>>>>

Idemo, vie Printz nosorozima prebacujui se s noge na nogu kao pred vanu utrku. Idemo,
vie Printz, hajde! Printz uzima zalet, potri i velikom snagom eono udari o eljezna vrata
na dnu arene, eono, elom, kao da je bik, kao da su eljezna vrata crvena krpa, a nisu.
Printz se vraa na startni poloaj i ponovno, trkom udara glavom o neprobojni metalni zid.
Nosorozi stoje i gledaju. Nikoga nema. Samo nosorozi stoje i gledaju.

>>>>>

Dobro je to nikoga nema. Da nekoga ima, taj bi se umijeao, samo bi smetao. Poznat je
sluaj kad su za kaznu objesili ovjeka koji si je prerezao grlo i tako ga povratili u ivot.
Nehotice, dakako. Lijenik im je govorio nemojte ga vjeati, grlo e mu se razjapiti i on e
ponovno disati i bit e iv, ali delati ne sluaju lijenike nego zakone. Pa su objesili ovjeka.

121
Rana na vratu odmah mu se otvorila i on se povratio iako je visio. Ipak, suci su se snali.
Objeenom greniku podvezali su vrat ispod rane i ekali da izdahne. Tako, taj ovjek ipak
nije objeen, iako je visio. Bilo je publike. Smaknue je ispalo traljavo. Publika je ostala
razoarana.

>>>>>

Opet. Opet. Opet. Opet. Opet. Jae. Jo jae. Sve jae. Printz udara glavom o eljezna vrata a
dan se budi. Printzu je elo krvavo i razmrskano, jata.

Novi zalet. Printzova eona kost puca kao lubenica. elo mu se rascvjeta kao kod
maioniarskog trika kad se otvore rue. Iz ela Printzu lipe, slijeva mu se u oi crveno.
Tee. Printz ne vidi dobro.

Nosorozi gledaju. Nosorozi se ne miu. Stoje i gledaju.

Printz plee zatvorenih oiju, poskakuje, uzima zalet i ponovno glavom udara o eljezna
vrata.

Gdje su moje trepavice? dae Printz. Trepavice skupljaju krv da ne tee u oi. Roen sam s
malim trepavicama.

Na eljeznim vratima ima mrlja od Printzove krvi. Printzu su usnice rasjeene. Printz
jezikom lie svoje krvave rasjeene usnice iz kojih takoer iklja.

Otvorit u reetke svog tijela, kae Printz. To kae tiho i legne na bok pod noge nosoroga.
Nikoga nema. Samo nosorozi gledaju, ne miu se.

Moe li u oima nosoroga biti tuge, kao da u oima ovih nosoroga vidim tugu, kae Printz.
Zatvorit u oi.

Nosorozi se sputaju pokraj Printza. Jedan s njegove lijeve, drugi s njegove desne strane.
Printz lei sklupan u sredini, zatien.

Izveo sam dobar show, kae.

Nikoga nema. Nosorozi ne razumiju to Printz govori, oni su ipak nosorozi.

Izveo sam dobar show, ponovno kae Printz. Smrt je suvina. Smrt je apsolutno suvina.

122
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>

123
Daa Drndi

Roena 1946. u Zagrebu. Diplomirala 1968. na Filolokom fakultetu Univerziteta u

Beogradu, kao Fulbrightov stipendist 1971. magistrirala dramaturgiju u Sjedinjenim
Dravama (Southern Illinois University), a kao stipendist amerikog sveuilita Case
Western Reserve zapoela je rad na doktoratu koji zavrava u Rijeci (s temom o
protofeminizmu i politikom angamanu odreenih spisateljica kroz njihova djela). Radila je
kao profesorica engleskog jezika, kao urednica u nakladnikoj kui Vuk Karadi u
Beogradu, kao urednica-dramaturg u Dramskom programu Radio-Beograda, kao
odgajateljica u engleskom vrtiu u Iiima, Hrvatska, kao asistent za kolstvo pri UNHCR-u
u Rijeci, kao emigrant, lektor za hrvatski i srpski jezik na University of Toronto, Kanada. Kao
izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Rijeci predavala je britansku
knjievnost, kreativno pisanje, literaturu na filmu i modernu angloameriku dramu. Napisala
12 knjiga proze od kojih su neke nagraene i prevedene na engleski, francuski, njemaki,
poljski, nizozemski, maarski, slovaki, slovenski, talijanski, finski i makedonski, a odlomci
iz proze na jo nekoliko jezika.

Objavila: Put do subote (1982), Kamen s neba (1984), Marija Czstochowska jo uvijek roni
suze ili Umiranje u Torontu (1997), Canzone di guerra : nove davorije (1998), Totenwande /
Zidovi smrti (2000), Doppelgnger (2002, 2005), Leica format (2003), After Eight : knjievni
ogledi (2005), Feministiki rukopis ili politika parabola : drame Lillian Hellman (2006),
Sonnenschein : dokumentarni roman (2007), April u Berlinu (2009) i Belladonna (2012).

Godine 2004. knjiga Leica format ula je u ui izbor za knjievne nagrade Jutarnjeg lista i
Vjesnika, te za nagrade Gjalski i Kiklop, a 2005. After Eight za nagradu Kiklop. Roman
Sonneschein 2007. dobio je nagrade Fran Galovi i Kiklop za roman godine, te uao u ui
izbor za nagradu Jutarnjeg lista. Knjiga April u Berlinu, 2009. godine ula je u ui izbor za
nagradu Jutarnjeg lista. Godine 2013., Sonnenschein (u engleskom prijevodu Trieste) uao
je u ui izbor za nagradu lista Independent za najbolju stranu knjigu prevedenu na engleski
jezik a objavljenu u Velikoj Britaniji u 2012. i dobio je nagradu italaca. Godine 2014. u SAD-
u izlazi ameriko izdanje Sonnenscheina (Trieste) kod Houghtona Mifflina Harcourta. Iste
godine Daa Drndi dobiva meunarodnu nagradu Prozart za doprinos balkanskoj
knjievnosti.

Daa Drndi napisala je i realizirala tridesetak igranih i dokumentarnih radio-drama koje su

emitirane u Hrvatskoj i inozemstvu, te objavila tridesetak kratkih pria od kojih su neke
nagraene. Pie eseje i knjievnu kritiku. Prevodi s engleskog i na engleski. Od 1968. do

124
1991. bila je lanica Drutva knjievnih prevodilaca Srbije. Predsjednica je Udruge
samohranih roditelja Minus jedan. lanica je Hrvatskog drutva pisaca (HDP) i Hrvatskog
P.E.N. centra.

125
Biblioteka Online
knjiga 139

Daa Drndi
DOPPELGNGER

2017 Daa Drndi

za elektroniko izdanje: Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, 2017

Izdava
Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, Zagreb

Za izdavaa
Kreimir Pintari

Urednici
Kreimir Pintari
Dario Grgi

Fotografija
Tomasz Zajda / Fotolia.com

ISBN 978-953-345-517-4 (HTML)

ISBN 978-953-345-518-1 (EPUB bez DRM)
ISBN 978-953-345-519-8 (PDF)
ISBN 978-953-345-520-4 (MOBI)

Prvo izdanje
Devedeset stupnjeva, Zagreb, 2005.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu

Grada Zagreba.

126
127