1

Govor koji ovdje donosimo Martin Heidegger je odr!ao 27. svibnja 1933. pri preuzimanju rektorske du!nosti na frajbur"kom univerzitetu. Tekst je preveden prema pretisku iz 1983. objavljenom u knjizi Martin Heidegger, Die Selbstbehauptung der deutschen Universitt, V. Klostermann, Frankfurt a.M., pp. 9-19. Sve napomene su prevoditeljeve.

Martin Heidegger Rektorski govor Sebeoglavljenje1 njema!kog univerziteta

Preuzimanje rektorata je obveza na duhovno vodstvo ove visoke !kole. Sljedbeni!tvo u"itelja i u"enika budi se i ja"a samo iz istinskog i zajedni"kog ukorjenjenja u bistvu2 njema"kog univerziteta. No to bistvo stje"e jasno#u, polo$aj i mo# tek kad su ponajprije i za svagda vo%e sami vo%eni - vo%eni neumoljivo!#u onog duhovnog naloga koji sudbinu njema"kog naroda sili u obli"je njegove povijesti. Znamo li uokolo duhovnog naloga? Da ili ne - neotklonjivim ostaje pitanje: jesmo li mi, u"iteljstvo i u"eni!tvo ove visoke !kole, istinski i zajedni"ki ukorijenjeni u bistvu njema"kog univerziteta? Posjeduje li to bistvo pravu snagu oblikovanja na!eg tubitka? Samo tada kad mi to bistvo iz temelja ho#emo. No tko bi o tome htio dvojiti? Uobi"ajeno se prevladavaju#i bistveni karakter univerziteta vidi u njegovom "sebeupravljanju", ono treba o"uvati. Samo - jesmo li ba! u cijelosti domislili ! to taj zahtjev za sebeupravljanjem od nas tra$i? Sebeupravljanje pak zna"i: sebi samima postaviti zada#u te sebi odrediti put i na"in njenog ozbiljenja, da u tome sami jesmo ! to trebamo biti. No znamo li tko mi sami jesmo, ovo tijelo u"itelja i u"enika najvi!e !kole njema" kog naroda? Mo!emo li to uop#e znati bez najistrajnijeg i najte$eg sebeosmi"ljenja?

1Selbstbehauptung - prevodim doslovno etimolo"ki jer se u standardnom leksikaliziranom zna$enju rije$i Behauptung (tvrdnja) ne $uje ono Haupt (glava). Niti s pojmom afirmacije, kako Selbstbehauptung prevode Francuzi, ne dosti!e se izvorni smisao. "Sebeoglavljenje", a ne "samopotvr%ivanje", da bi se istaknuo kapitalni karakter poku"aja. 2Wesen - bit, bitstvo, esencija.

2
Niti poznavanje dana!njeg stanja univerziteta niti poznanstvo s njegovom ranijom povije!#u ne jam"e dostatno znanje o njegovom bistvu - osim ako prije jasno i "vrsto ne ograni"imo to bistvo za budu#nost, u takvom sebeograni"enju njega ho#emo i u takvom htijenju sebe same oglavimo. Sebeupravljanje opstoji samo na temelju sebeosmi!ljenja. No sebeosmi!ljenje se doga%a samo silom sebeoglavljenja njema"kog univerziteta. Ho#emo li ga izvr!iti i kako? Sebeoglavljenje njema"kog univerziteta jest iskonska, zajedni"ka volja k njegovom bistvu. Njema"ki univerzitet nam va$i kao visoka !kola, koja iz znanosti te kroz znanost odgaja i nau"ava vo%e i "uvare sudbine njema"kog naroda. Volja k bistvu njema"kog univerziteta je volja k znanosti kao volja k povijesnom duhovnom nalogu njema"kog naroda kao jednog u svojoj dr$avi sebe sama znaju#eg naroda. Znanost i njema"ka sudbina moraju navlastito u volji bistva prispjeti k mo#i. A oni #e to tada i samo tada, kad mi, u"iteljstvo i u"eni!tvo, prvo - znanost izlo$ imo njenoj unutarnjoj nu$nosti i drugo njema"koj sudbini odolimo u njenoj krajnjoj nu$di. Bistvo znanosti svakako ne#emo iskusiti u njegovoj unutarnjoj nu$nosti dokle god samo - o "novom pojmu znanosti" govore#i - jednoj odvi!e dana!njoj znanosti pori"emo samostalnost i bespretpostavnost. To "injenje koje samo nije"e te se jedva osvr#e izvan nekoliko posljednjih desetlje#a, biva upravo prividom istinskog truda oko bistva znanosti. &elimo li zahvatiti bistvo znanosti, tada se prvo moramo podrediti odlu"uju#em pitanju: treba li znanost za nas jo! dalje biti ili je trebamo pustiti da do%e brzom kraju? Da znanost uop#e treba biti nije nikad bezuvjetno nu$no. No ako znanost treba biti i ako ona treba za nas te kroz nas biti, pod kojim uvjetom ona tad mo$e istinski opstojati? Samo tada kad se ponovno postavimo pod mo# po$etka na!eg duhovno-povijesnog tubitka. Taj po"etak je izlazak na vidjelo gr"ke filozofije. U tome se prvi put okcidentalni "ovjek di$e iz narodnosti snagom njezina jezika pred bi#e u cjelini, koje on ispituje te poima kao ono bi#e koje ono jest. Sva znanost je filozofija, zna i $eli li ona to ili ne. Sva znanost ostaje vezanom za po"etak filozofije. Iz njega ona crpi snagu svog bistva, ako pretpostavimo da je ona tom po"ektu uop#e jo! dorasla. Mi ovdje za na" tubitak $elimo iznova dobiti dva istaknuta svojstva izvornog gr"kog bistva znanosti. Kod Grka je kru$ila stara vijest da je Prometej bio prvim filozofom. Tom Prometeju Eshil dopu! ta kazati rijek koji izri"e bistvo znanja: tecnh d/ngkhV sqenestera makr (Prom. 514 ed. Wil.)

"Ali znanje je mnogo nemo#nije nego nu$nost." To ho# e kazati: svako znanje uokolo stvari najprije ostaje izru"enim nadmo#i sudbine te zakazuje pred njom. Upravo zato znanje mora razviti svoj najvi!i prkos, za kojeg tek ustaje cijela mo# skrivenosti bi#a - da bi zaozbiljno zakazalo. Tako se bi#e upravo otvara u svojoj neistra$ ivoj nepromjenjivosti te znanju posu%uje svoju istinu. Taj rijek o stvarala"koj nemo#i znanja jest rije" Grka, kod kojih se suvi!e jednostavno $eli na#i uzor jednom "isto na sebi samom postavljenom te pritom sebezaboravljenom znanju, koje se nama tuma"i kao "teoretsko" dr$anje. No !to je qewra za Grka? Ka$e se: "isto ogledavanje koje ostaje du$no samo stvari u njenoj punini i zahtjevu. To se ogledavaju#e pona!anje treba, s pozivanjem na Grke, zbivati oko sebe sama. Ali taj poziv nema pravo. Jer s jedne strane se "teorija" ne zbiva oko sebe same, ve# jedino u strasti da se bi#u kao takvom bude u blizini te pod njegovim pritiskom. S druge pak strane su se Grci ba! za to borili da se to ogledavaju#e pitanje pojmi i izvr!i kao jedan, upravo onaj najvi!i na"in onog nergeia, onog "biti-na-djelu" "ovjeka. Smisao za njih nije smjerao praksu izjedna"iti s teorijom, ve# obrnuto, teoriju samu razumjeti kao najvi!e ozbiljenje prave prakse. Grcima znanost nije neko "kulturno dobro", ve# ona unutarnje odre%uju#a sredina cijelog narodno-dr$avnog tubitka. Znanost im tako%er nije niti puko sredstvo osvje!#ivanja onog nesvjesnog, ve# mo# koja cijeli tubitak dr$i u napetosti i obuhva#a. Znanost je pitaju#e odolijevanje usred sebe vazda skrivaju#eg bi#a u cjelini. To djelaju#e istrajavanje pritom zna o svojoj nemo#i pred sudbinom. To je po"etno bistvo znanosti. No nije li taj po"etak bio ve# prije dva i pol tisu#lje#a? Nije li napredak "ovjekovog "injenja promijenio i znanost? Sigurno! Kasnije kr!#ansko-teologijsko tuma"enje svijeta kao i matemati"ko-tehni"ko mi!ljenje znanost su vremenski i predmetno udaljili od njenog po"etka. Ali time po"etak sm nije nikako pregoren ili "ak uni! ten. Jer ako pretpostavimo da je izvorna gr"ka znanost ne!to veliko, tad po$etak tog velikog ostaje njegovo najve#e. Bistvo znanosti ne bi se niti tad moglo isprazniti i iskoristiti, kako je tome danas usprkos svim postignu#ima i "internacionalnim organizacijama", kad veli"ina po"etka ne bi vi"e opstojala. Jo" je po"etak. On ne le$i za nama kao ono davno bilo, ve# stoji pred nama. Po"etak je kao ono najve#e unaprijed pre!ao preko svega nadolaze#eg, pa tako i preko nas. Po"etak je upao u na!u budu#nost te stoji tamo kao daleka naredba nama da ga ponovno dostignemo.

4
Samo kad se toj dalekoj naredbi odlu"no podredimo, da bi se veli"ina po"etka iznova stekla, samo tad #e nam znanost biti unutarnjom nu$no!#u tubitka. Ina" e ona ostaje slu"ajem u koji dospijevamo ili umirenim u$itkom bezopasnog bavljenja koje poti"e puki napredak vje! tina. Podredimo li se pak dalekoj naredbi po"etka, tada znanost mora biti temeljnim doga%anjem na!eg duhovno-narodnog tubitka. Ako na! najsvojskiji tubitak sam stoji pred velikom mijenom, ako je istina ono !to strastveni, Boga tra$e#i, posljednji njema"ki filozof, Friedrich Nietzsche, ka$e: "Bog je mrtav", ako uzmemo zaozbiljno tu napu!tenost dana!njeg "ovjeka sred stvari, kako tada stoji sa znano!#u? Tada se ono po"etno za"u%uju#e istrajavanje Grka pred bi#em mijenja ka potpuno neza!ti#enom izlo$en-biti u onom skrivenom i neizvjesnom, tj. upitnom. Pitati tada vi!e nije samo pregorivi predstupanj ka odgovoru kao znanju, ve# pitati samo postaje najvi!i oblik znanja. Pitati tada razvija svoju najsvojskiju snagu otvaranja onog bistvenog svih stvari. Pitati tada sili ka krajnjem ujedinjavanju pogleda na ono nezaobilazno. Takvo pitati razbija za"ahurenje znanosti u odijeljene struke, vra#a ih iz beskrajnog i besciljnog raspr!enja u pojedina"nim poljima i kutevima te postavlja znanost iznova neposredno iz plodnosti i blagodati svih svjetotvornih mo#i ljudsko-povijesnog tubitka, a kao takve su: priroda, povijest, jezik; narod, obi"aj, dr$ava; pjesnikovanje, mi! ljenje, vjerovanje; bolest, ludilo, smrt; pravo, privreda, tehnika. &elimo li bistvo znanosti u smislu pitaju#eg, neza" ti#enog odolijevanja sred neizvjesnosti bi#a u cjelini, tad ova volja bistva na!em narodu stvara njegov svijet unutarnje i krajnje opasnosti, tj. njegov istinsko duhovni svijet. Jer "duh" nije niti prazna domi!ljatost, niti neobavezna igra duhovitosti, niti beskrajno djelanje razumskog razglabanja, niti pak svjetski um, ve# je duh iskonski ugo%ena, znaju#a odlu"nost ka bistvu bitka. A duhovni svijet nekog naroda nije nadgradnja kulture, isto tako kao i spremi!te za upotrebive vje! tine i vrijednosti, ve# je mo# najdubljeg o"uvanja njegovih zemlji!nih i krvnih sila kao mo# unutarnjeg uzbu%enja i naj!ireg potresa njegova tubitka. Duhovni svijet sam jam"i narodu veli"inu. Jer on sili na to da trajno odlu"ivanje izme%u volje ka veli"ini i dopu! tanja propadanja bude kora"nicom kojom je na! narod krenuo u svoju budu#u povijest. &elimo li to bistvo znanosti, tad u"iteljstvo univerziteta mora zaozbiljno istupiti na krajnji polo$aj opasnosti trajne svjetske neizvjesnosti. Odoli li ono tamo, tj. iznikne li mu odatle - u bistvenoj blizini pritiska svih stvari - zajedni"ko pitanje te zajedni"ko ugo%eno kazivanje, tad ono biva jakim za

5
vodstvo. Jer ono odlu"uju#e vo%enja nije puko pretho%enje, ve# snaga k mo#i sam hoditi, ne iz samovolje i vlastoljubivosti, ve# putem najdubljeg odre%enja te naj!ireg obvezivanja. Takva snaga vezuje za ono bistveno, "ini izbor najboljih i budi pravo sljedbeni! tvo onih koji su hrabri. No mi to sljedbeni! tvo ne moramo istom buditi. Njema"ki studenti kora"aju. A koga tra$e, to su oni vo%e putem kojih oni svoje vlastito odre%enje $ele uzdignuti k utemeljenoj, znanoj istini te ga napraviti jasnim u djelu i ukazuju#e djeluju#oj rije"i. Iz odlu"nosti njema"kih studenata da odole njema"koj sudbini u njenoj krajnjoj nu$di proizlazi volja k bistvu univerziteta. Ta volja je istinita volja ukoliko njema"ki studenti sami sebe putem novog studentskog prava podstavljaju pod zakon svoga bistva i time to bistvo tek ograni"uju. Sebi samom dati zakon je najvi!a sloboda. Mnogo spominjana "akademska sloboda" biva s njema"kog univerziteta izba"ena; ta je sloboda bila neprava zato !to je bila samo nijekaju#a. Zna"ila je prije svega bezbri$nost, proizvoljnost namjera i stremljenja, razuzdanost u vladanju. Pojam slobode njema"kog studenta biva sada vra#en svojoj istini. Iz nje se ubudu#e razvijaju vezanost i slu$ba njema"kih studenata. Prva vezanost je ona u narodnu zajednicu. Ona obvezuje na suodgovaraju#e i sudjelaju#e dioni!tvo u naprezanju, nastojanju i vje!tinama svih stale$a i "lanova naroda. Ta vezanost se odsad "uva te biva ukorijenjena u studentski tubitak slu!bom rada. Druga vezanost je ona na "ast i poslanje nacije usred drugih naroda. Ona tra$i, u znanju i vje! tinama osiguranu te stegom napetu, odlu"nost na zalaganje do onog posljednjeg. Ta vezanost obuhva#a i pro$ima ubudu#e cijeli studentski tubitak kao slu!ba obrane. Tre#a vezanost studenata je ona na duhovni nalog njema"kog naroda. Taj narod djela na svojoj sudbini tako !to svoju povijest postavlja u izglednost nadmo#i svih svjetotvornih mo#i ljudskog tubitka i tako ! to svoj duhovni svijet sebi uvijek iznova stje"e u borbi. Tako izlo$en u krajnju upitnost vlastitog tubitka ho#e taj narod biti duhovnim narodom. Potra$uje on od sebe i za sebe u svojim vo%ama i "uvarima naj"vr!#u jasno#u najvi!eg, najdaljeg i najbogatijeg znanja. Studentska omladina koja se rano odva$uje na mu$evnost i svoje htijenje razapinje nad budu#im poslanjem nacije, sili sebe iz temelja na slu$bu toga znanja. Njoj slu!ba znanja ne#e vi!e smjeti biti tupo i brzo usmjeravanje k nekom "otmjenom" zanimanju. Budu#i da dr$avnik i u"itelj, lije"nik i sudac, sve#enik i graditelj vode narodno-dr$avni tubitak te ga u njegovim osnovnim vezama sa svjetotvornim mo#ima ljudskog bitka motre i dr$e u napetosti, ta su zanimanja i odgoj za njih predana na odgovornost slu$bi znanja. Znanje

6
ne stoji u slu$bi zanimanja ve# obratno: zanimanja potra$uju i vode ono najvi!e i bistveno znanje naroda uokolo njegovog cijelog tubitka. No to znanje nama nije mirno zapa$anje bistava i vrijednosti po sebi, ve# najlju#e ugro$avanje tubitka usred premo# i stvari. Upitnost bitka uop#e od naroda iznu%uje rad i borbu te ga sili u njegovu dr$avu kojoj zanimanja pripadaju. Tri vezanosti - kroz narod na poslanje dr$ave u duhovnom nalogu - jesu njema"kom bistvu jednako iskonske. Tri odatle proizlaze#e slu$be - slu$ba rada, slu$ba obrane i slu$ba znanja - jednako su nu$ne i jednakog polo$aja. Sudjelaju#e znanje uokolo naroda, sebe spremnim dr$ e#e znanje uokolo poslanja dr$ave stvaraju tek zajedno sa znanjem uokolo duhovnog naloga iskonsko i puno bistvo znanosti "ije nam je ozbiljenje zadano - ukoliko se podredimo dalekoj naredbi po"etka na!eg duhovno-povijesnog tubitka. Ta znanost je mi!ljena kad se bistvo njema"kog univerziteta ograni"ava kao visoka !kola koja iz znanosti i kroz znanost odgaja i nau"ava vo%e i "uvare sudbine njema"kog naroda. Taj iskonski pojam znanosti obvezuje ne samo na "stvarnost" ve# ponajprije na bistvenost i jednostavnost pitanja sred povijesno-duhovnog svijeta naroda. Da - tek odavde se stvarnost mo$e istinski utemeljiti, tj. na#i svoju vrstu i granicu. Znanost u tom zna"enju mora postati oblikuju#om mo# i tijela njema"kog univerziteta. U tome se nalazi dvoje: u"iteljstvo i u"eni!tvo moraju prvo svaki na svoj na"in pojmom znanosti biti dirnuti te dirnutima ostati. No istovremeno taj pojam znanosti mora zahvatiti preoblikuju#e u temeljne forme unutar kojih u"itelji i u"enici u zajednici znanstveno djeluju: u fakultete i u odsjeke. Fakultet je samo tad fakultetom kad se razvije prema u bistvu njegove znanosti ukorijenjenoj mo$nosti duhovnog zakonodavstva, da bi nju priti!#u#e sile tubitka uobli"ile u jedan duhovni svijet naroda. Odsjek je samo tad odsjekom kad se ispo"etka postavi u podru"je tog duhovnog zakonodavstva i tako sru!i ograde struke te pregori ono gnjilo i nepravo izvanjskog profesionalnog usmjeravanja. U "asu kad fakulteti i odsjeci zapo"nu s bistvenim i jednostavnim pitanjima svojih znanosti, u"itelji i u"enici su ve# okru$eni istim posljednjim nu$nostima i pritiscima narodno-dr$avnog tubitka. Oblikovanje iskonskog bistva znanosti iziskuje toliko strogosti, odgovornosti i nadmo#nog strpljenja, da tome nasuprot primjerice savjesno izvr!avanje ili $ustro mijenjanje gotovih postupaka skoro nije niti va$no.

7
No ako su Grcima trebala tri stolje#a da bi samo pitanje, ! to jest znanje, postavili pravo i sigurno, tada mi uistinu ne smijemo mniti da #e rasvjetljenje i razvijanje bistva njema"kog univerziteta nastupiti u teku#em ili nadolaze#em semestru. Ali jedno, dakako, znamo iz ukazanog bistva znanosti, a to je da njema"ki univerzitet samo tada poprima oblik i mo# kad se tri slu$be - slu$ba rada, obrane i znanja - na%u u jednoj oblikuju#oj sili. To ho#e re#i: Volja bistva u"iteljstva mora se probuditi i poja"ati k jednostavnosti i !irini znanja oko bistva znanosti. Volja bistva u"eni! tva mora se uzdignuti u najvi!u jasno#u i nauk znanja te mora suznanje uokolo naroda i njegove dr$ave, pospje!uju#i i odre%uju#i ga, uobli"iti u bistvo znanosti. Obje volje moraju se uzajamno postaviti borbeno. Sve voljne i mislene mo$nosti, sve snage srca i sve sposobnosti tijela moraju se kroz borbu razviti, u borbi biti uve#ane te kao borba biti o"uvane. Mi biramo znaju#u borbu pitaju#ih i priznajemo s Carlom von Clausewitzom: "Odri"em se lakomislene nade u spas putem ruke slu"aja." Borbena zajednica u"itelja i u"enika #e samo tada njema"ki univerzitet preoblikovati u mjesto duhovnog zakonodavstva i u njemu ishoditi sredinu najnapetijeg sakupljanja za najvi!u slu$bu narodu u njegovoj dr$avi kad u"iteljstvo i u"eni!tvo svoj tubitak urede jednostavnije, "vr!#e i s manje potreba nego svi ostali sunarodnjaci. Svako vodstvo mora sljedbeni!tvu priznati njegovu vlastitu snagu. No svako slije%enje u sebi nosi otpor. Ta bistvena suprotstavljenost u vo%enju i slije%enju ne smije biti izbrisana niti mo$da "ak utrnuta. Jedino borba dr$i suprotstavljenost otvorenom i usa%uje "itavom tijelu u"itelja i u"enika ono temeljno raspolo$enje iz kojeg sebe-ograni"uju#e sebeoglavljenje opunomo#uje odlu"no sebeosmi!ljenje za pravo sebeupravljanje. &elimo li bistvo njema"kog univerziteta ili ga ne $elimo? Na nama je ho#emo li se i u kojoj mjeri truditi oko sebeosmi!ljenja i sebeoglavljenja iz temelja a ne samo sporedno, ili #emo - s najboljom namjerom - samo mijenjati stare ustanove i dodavati nove. Nitko nam ne#e braniti da to "inimo. No nitko nas tako%er ne#e pitati $elimo li ili ne $elimo kad duhovna snaga Zapada zaka$e i ovaj u svojim odrednicama propadne, kad se i$ivljena kultura privida u sebi rasto"i i sve snage ponese u smetenost te ih u ludilu zagu!i.

8
Ho#e li se takvo !to dogoditi ili ne, ovisi jedino o tome $ elimo li jo! i ponovno sebe kao povijesno-duhovni narod - ili sebe vi!e ne $elimo. Svatko pojedina"no o tome suodlu"uje, "ak i tada kad se pred tom odlukom izmi"e. No mi ho#emo da na! narod ispuni svoj duhovni nalog. Mi sebe same ho#emo. Jer je mlada i najmla%a snaga naroda koja zahva#a preko nas o tome ve# odlu$ila. Ali krasotu i veli" inu toga po"etka na putu razumijemo tek tad u cjelini kad u sebi nosimo onu duboku i !iroku razboritost iz koje je stara gr"ka mudrost kazala rijek: t ...mhgla pnta pisjal... "Sve veliko stoji u nevremenu..." (Platon, Politeia 497 d,9)