Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
tuni.
Ali, oni to nisu pokazivali i govorili su pristojno
o morskim strujama i dubinama, i o stalno
lijepom vremenu, i o tome ta su sve vidjeli.
pri ruci.
Pa, eto, platio si mi pivo, ree starac. Ved si
ovek.
Koliko sam imao godina kada si me poveo na
more?
Pet, i skoro da nisi poginuo kada sam se
nagnuo, prerano, da izvuem ribu, a ona
zamalo da razmrska amac.
Seda li se toga?
Kako da ne! Rep joj je udarao tamo-amo.
Sjedam se kako se klupa slomila i kako je
jeala motka.
Sjedam se kako si me bacio na pramac gdje su
leala savijena mokra uad i kako se ceo amac
tresao i onog treska kada si nasrnuo maljem na
nju, a u uima mi je zvonilo ba kao kad se
stablo obara u gori, a sjedam se i slatkog mirisa
krvi svuda oko sebe.
Seda li se zaista ili sam ti ja priao o tome?
Sjedam se svega od prvog dana kad smo
zajedniki isplovili.
Starac ga pogleda svojim od sunca
potamnelim i iskrenim oima.
Da si moj sin poveo bih te sobom, pa kako
bude, ree on. Ali, ti si sin svoga oca i svoje
majke, a nalazi se u amcu koji donosi sredu.
Smijem li da se pobrinem za sardine? Znam i
gdje du nabaviti etiri mamca.
Imam ih jo od ranog jutra. Usolio sam ih i
stavio u sandue.
Daj da ti donesem etiri nova.
Jednog, ree starac. Nadu i sigurnost nije
nasmeio.
No, ta si to doneo? zausti.
Veeru, ree djeak. Veerademo.10
Nisam, zna, ni gladan.
Hajde, samo jedi. Ne moe ribariti ako ne
jede.
Ved sam jeo, ree starac pa ustade, uze
novine i presavi ih. Zatim poe da presavija
debe.
Ama ogrni se tim debetom, ree djeak.
Dok sam ja iv, nede mi, vala, loviti ribu a da
prethodno to ne pojede.
Onda, iveo mi dugo, a vodi rauna i o sebi,
ree starac. Dobro, ta ima za jelo?
Crni pasulj, pirina, peene banane i kuvano
povrde.
Deko je sve to doneo sa Terase u jednoj
dvostrukoj porciji. Dva pribora za jelo,
noevi, viljuke i kaike nalazili su mu se u
depu i svaki od njih bio je omotan papirnom
servijetom.
Odakle ti to?
Od Martina. Njegovi su.
Moram mu se zahvaliti.
Ved sam mu izrazio zahvalnost, ree. Nije
potrebno da mu zahvaljuje.
Dadu mu meso sa trbuha neke velike ribe,
ree starac. Da li je to inio za nas vie nego
jedanput?
Da, ini mi se.
Onda mu moram dati neto vrednije od
mesa sa trbuha. To je velika panja sa njegove
strane.
Poslao je i pivo.
Ich wei.
Schlaf wohl, Alter.
Der Junge ging hinaus. Sie hatten beim Essen
kein Licht auf dem Tisch gehabt, und der alte
Mann zog seine Hose aus und ging im Dunkeln
zu Bett.
Er rollte seine Hose zu einem Kissen
zusammen und steckte die Zeitung hinein.
Er rollte sich in die Decke und schlief auf den
andern alten Zeitungen, die die Sprungfedern
des Bettes bedeckten.
Kurze Zeit darauf war er eingeschlafen, und er
trumte von Afrika, als er ein Junge war, und
den langen, goldgelben Ufern und den weien
Ufern, die so wei waren, da einem die Augen
weh taten, und den hohen Vorgebirgen und
den groen, braunen Bergen.
Jede Nacht lebte er jetzt an dieser Kste, und
in seinen Trumen hrte er das Brausen der
Brandung und sah die Boote der Eingeborenen
durch sie hindurchfahren. Whrend er schlief,
roch er vom Deck Teer und Werg, und er roch
den Geruch von Afrika, den der Landwind
morgens brachte.
Gewhnlich wachte er auf, wenn er den
Landwind roch, und zog sich an, um
hinaufzugehen und den Jungen zu wecken.
Aber in dieser Nacht kam der Landwind sehr
frh, und er wute, da es zu frh in seinem
Traum war, und er fuhr fort zu trumen und
sah, wie die weien Hhen der Inseln sich aus
dem Meer erhoben, und dann trumte er von
den verschiedenen Hfen und Reeden der
Kanarischen Inseln.
Er trumte nicht mehr von Strmen oder von
Frauen, noch von groen Ereignissen, noch von
groen Fischen, noch Kmpfen und
Znam.
Spavaj dobro, stari.
Djeak izae. Dok su jeli, svetlost nije gorela
na stolu, i starac svue pantalone i u pomrini
prie krevetu.
On savi pantalone i od njih napravi jastuk.
Zatim se uvi debetom i lee preko starih
novina koje su pokrivale federe kreveta.
Zaspao je za tili as i sanjao o Africi, kada je
bio jo mlad, i o dugim zlatnoutim obalama,
kao i o belim obalama koje bijahu tako svetle
da ih je bolno bilo gledati, i o visokim
grebenima i velikim tamnim brdima.
Sada je ved svake nodi iveo na toj obali i u
svojim snovima sluao je hujanje mora i gledao
kako amci uroenika plove po njemu. Dok je
spavao osjedao je miris katrana i kuine sa
palube, i udisao miris Afrike koji je jutrom
donosio vetar s kopna.
Budio se obino kada bi osjetio vetar sa kopna
i onda se oblaio i odlazio da probudi djeaka.
Ali te nodi vetar sa kopna je dunuo suvie
rano, i on je u snu znao da je suvie rano, i zato
nastavi sa svojim snovima i vidje kako se beli
vrhovi ostrva uzdiu iz mora, a zatim je sanjao o
raznim lukama i plovidbama po Kanarskim
ostrvima.
Vie nije sanjao o burama, ni enama, ni
velikim dogaajima, ni grdnim ribama, ni
bojevima, ni o takmienjima ko de biti jai, ni o
svojoj eni.
Sada je sanjao samo o naseljima, o predelima
i lavovima na obali. Oni su se igrali kao mlade
make na suncu, i on ih je volio kao to je volio i
djeaka.
Nikada nije sanjao djeaka. Jednostavno bi se
probudio, pogledao kroz otvorena vrata prema
mesecu, razvio pantalone i navukao ih.
Pomokrio bi se napolju ispred kolibe i onda bi
stao da se penje uz drum da probudi deka.
Drhtao je od jutarnje hladnode. Ali je znao da de
se od drhtanja i hodanja ugrejati i da de uskoro
zaveslati.
Vrata kude u kojoj je djeak stanovao ne
bijahu zakljuana, i on ih otvori i ue tiho, bosih
nogu.
Djeak je spavao u prvoj sobi na nekom leaju
i starac ga je lijepo mogao vidjeti pri meseini
koja je sve vie bledela.
Paljivo je uzeo njegovu nogu i drao je sve
dotle dok se djeak nije probudio, okrenuo se i
pogledao ga. Starac mu klimnu glavom, i djeak
uze pantalone sa stolice kraj kreveta i obue ih,
sededi na krevetu.
Starac izae kroz vrata a djeak poe za njim.
Bio je sanjiv i starac ga zagrli i ree:
ao mi je.
Que va, na to de djeak. Takav je na
ivot.
Sputali su se niz obronak sve do stareve
kolibe i za sve vreme, dok su ili niz ulicu,
prolazili su bosonogi ljudi nosedi jarbole svojih
amaca.
Sredno stari.
Sredno, ree starac.
On namjesti vesla obloena konopcem u
karike, odupre se i poe da se izvlai kroz
pomrinu iz luke.
See.
Er dachte an die See immer als an la mar, so
nennt man sie auf spanisch, wenn man sie liebt.
Manchmal sagt einer, der sie liebt, bse Dinge
ber sie, aber er sagt es immer, als ob es sich
um eine Frau handele. Manche der jngeren
Fischer, die Bojen als Schwimmer fr ihre
Leinen benutzten und Motorboote besaen,
die sie gekauft hatten, als die Haifischlebern
viel Geld einbrachten, sprachen von ihr als el
mar, was das Maskulinum ist.
Sie sprachen von ihr wie von einem
Konkurrenten oder einer Ortsbezeichnung, ja
selbst wie von einem Feind.
Aber der alte Mann dachte immer an sie als
an etwas Weibliches, als etwas, was groe
Gunst gewhren oder vorenthalten kann, und
wenn sie wilde oder bse Dinge tat, geschah es,
weil sie nicht anders konnte.
Der Mond beeinflut sie, wie er eine Frau
beeinflut, dachte er.
Er ruderte jetzt gleichmig, und es war keine
Anstrengung fr ihn, da er sich gut innerhalb
seines Tempos hielt und die Oberflche des
Meeres bis auf die gelegentlichen Wirbel der
Strmung glatt war.
Er lie die Strmung ein Drittel der Arbeit tun,
und als es hell zu werden begann, sah er, da
er bereits weiter drauen war, als er es zu
dieser Stunde erwartet hatte.
Ich habe die tiefen Tanks eine Woche lang
durchgekmmt und habe nichts geschafft,
dachte er.
Heute werde ich drauen arbeiten, wo die
Bonito- und Albacoreschwrme sind, und
vielleicht wird ein Groer bei ihnen sein.
jetzt wie Berge, und die Kste war nur noch ein
langer, grner Strich mit den graublauen
Hgeln dahinter.
Das Wasser war jetzt dunkelblau, so dunkel,
da es beinah violett aussah. Als er in es
hinunterblickte, sah er die roten Algen des
Planktons in dem dunklen Wasser und das
merkwrdige Leuchten, das die Sonne jetzt
hervorrief.
Er beobachtete seine Angelschnre und sah,
wie sie gerade hinunter und auer Sicht ins
Wasser liefen, und er freute sich, als er soviel
Plankton sah, denn das deutete auf Fische hin.
Das merkwrdige Leuchten, das die Sonne
jetzt, da sie hher stand, im Wasser hervorrief,
und auch die Form der Wolken ber dem
Festland bedeuteten gutes Wetter.
Aber der Vogel war jetzt nahezu auer Sicht,
und nichts zeigte sich auf der Oberflche des
Wassers auer einigen Stellen von gelbem,
sonnengebleichtem Sargossatang und die
violette, festgeformte, schillernde, gallertartige
Blase einer portugiesischen Galeere, die dicht
neben dem Boot trieb.
Sie legte sich auf die Seite und richtete sich
dann auf. Sie trieb munter wie eine Luftblase
dahin mit ihren langen, tdlichen, violetten
Nesselfden, die beinah einen Meter hinter ihr
im Wasser nachschleppten.
Agua mala, sagte der Mann, du Hure.
umherschwammen.
Sie waren immun gegen ihr Gift.
Aber Menschen waren es nicht, und wenn
sich Nesselfden an einer Leine fingen und dort
schleimig und violett hngenblieben, whrend
der alte Mann einen Fisch drillte, wrde er
Striemen und tzungen an Armen und Hnden
bekommen von der Art, wie sie Giftefeu oder
Gifteichen verursachen knnen.
Aber dies Gift von der Agua mala wirkte
schnell und schlug zu wie ein Peitschenhieb.
Die schillernden Blasen waren wunderschn.
Aber sie waren das Hinterlistigste, was die See
barg, und der alte Mann sah mit Vergngen,
wenn die groen Meerschildkrten sie fraen.
Die Schildkrten sahen sie, nherten sich ihnen
von vorn, schlssen dann die Augen, so da sie
vollkommen gepanzert waren, und fraen sie,
Nesselfden und alles inbegriffen.
Der alte Mann sah mit Vergngen, wenn die
Schildkrten sie fraen, und er zerstampfte sie
gern am Strand nach einem Sturm und hrte
sie gern zerplatzen, wenn er mit den hornigen
Sohlen seiner Fe auf sie trat.
Er liebte grne Schildkrten und
Karettschildkrten in ihrer Eleganz und
Geschwindigkeit und ihrem groen Wert, und
er hegte eine freundschaftliche Verachtung fr
die riesigen, dummen, unechten in ihrer gelben
Panzerung, die so merkwrdig in ihren
Liebesuerungen waren und vergngt mit
geschlossenen Augen die portugiesischen
Galeeren fraen.
Schildkrten hatten fr ihn nichts Mystisches,
obwohl er viele Jahre lang in
Schildkrtenbooten gefahren war. Sie taten
ihm alle leid, selbst die groen Leder-
hladan i ukusan.
Ne ustruavaj se, ribo. Pojedi ih!
Iekivao je sa konopcem izmeu palca i
kaiprsta, gledajudi istovremeno i u ostale
konopce, jer je riba mogla isplivati navie ili se
pustiti nanie.
Zatim se osjeti opet lak trzaj.
Zagride, ree starac glasno. Daj Boe, da
zagrize.
Ipak nije zagrizla.
Izgubi se a starac i ne opazi.
Nije mogla da ode, ree on. Za ime Hrista,
nije se mogla izgubiti. Samo se okrenula. Moda
se prethodno malo zakaila za udicu i sada se
prisetila.
Tada on osjeti kako neto lagano dodirnu
konopac i on bi sredan.
Samo se okrenula, ree on. Zagride.
Bio je sredan to oseda lagano trzanje, a onda
osjeti neto vrsto i neverovatno teko.
To bee teina ribe i on olabavi konopac, i
putae ga sve nie, nie, nie, odmotavajudi
prvi od dva rezervna klupeta.
I dok je konopac lagano klizio preko starevih
prstiju mogao je jo uvijek osjetiti veliku teinu,
mada je pritisak njegovog palca i kaiprsta bio
skoro neprimetan.
Kakva riba, ree on. Sada ju je uhvatila
ustima popreko i sada je vue sobom.
Zatim de se okrenuti i progutati je, mislio je.
naili na vas.
Ali, on ptici ne ree nita, ona ga nije mogla
razumeti a uskoro de saznati za jastreba.
Odmori se dobro, ptiice, ree on.
Zatim odleti i potrai svoju sredu kao i svaki
ovek, kao i svaka ptica, kao i svaka riba.
Govorio joj je to jer su mu lea nodas utrnula i
sada su ga uasno bolela.
Ostani kod mene, ptiice, ree.
ao mi je to ne mogu razapeti jedro i povesti
te sobom pri lahkom povetarcu to se die. No,
bar je sa mnom jedan prijatelj.
Ptica se izgubila.
Nisi ostala dugo, pomisli starac. No, tamo je
svakako jo surovije, tamo gdje si odletela, sem
ako se nisi dokopala obale. Kako sam mogao
dozvoliti da me riba povredi tako naglim
trzajem?
Mora da sam bio glup. Ili moda zbog toga
to sam posmatrao ptiicu i razmiljao o njoj.
Sad treba da obratim vedu panju na svoj
posao, a onda da pojedem tunja kako bih
sauvao snagu.
eleo bih da je djeak ovde i da imam soli,
ree glasno.
Prebacujudi teret konopca na levo rame i
kleknuv paljivo, on opra ruku u okeanu i drao
je vie od jednog minuta tako zagnjurenu i
posmatrao krvavi trag i neprestano penuanje
vode oko ruke, a s kretanjem amca nestajalo
je krvi.
Mnogo je usporila, ree on.
Starac bi jo drao ruku u slanoj vodi, ali
plaio se drugog iznenadnog trzanja ribe i zato
ustade i isprui ruku prema suncu.
razne konopce.
On baci pogled po moru i osjeti kako je sada
sam. Ali, vidje prizme u tamnim morskim
dubinama i zategnuti konopac ispred sebe, i
neobino talasanje u nepokretnom vazduhu.
Oblaci su se gomilali pod pritiskom pasata i on
ispred sebe vidje jato divljih plovki koje su se
ocrtavale na nebu iznad vode.
Jato zatim nestade i onda se opet pojavi, i on
je znao da ovek nije nikada sam na moru.
wegzusausen.
Er ist zwei Fu lnger als das Boot, sagte
der alte Mann. Die Leine lief schnell, aber stetig
aus, und der Fisch zeigte keine Panik. Der alte
Mann versuchte, mit beiden Hnden die Leine
gerade noch innerhalb der Spannungsgrenze zu
halten.
Er wute, da, wenn er das Tempo des
Fisches nicht durch anhaltenden Druck
verringern konnte, der Fisch die gesamte Leine
mit sich nehmen und sie zerreien konnte.
Es ist ein herrlicher Fisch, und ich mu ihn
kleinkriegen, dachte er. Er darf nie erfahren,
wie stark er ist oder was er tun knnte, wenn er
loszge. Wenn ich er wre, wrde ich jetzt alles
auf eine Karte setzen und losziehen, bis was
reit. Aber gottlob sind sie nicht so klug wie
wir, die sie tten, obwohl sie edler und fhiger
sind.
Der alte Mann hatte manch herrlichen Fisch
gesehen. Er hatte viele gesehen, die mehr als
tausend Pfund wogen, und er hatte in seinem
Leben zwei von der Gre gefangen, aber
niemals allein.
Jetzt allein und auer Sicht des Landes, war er
an den grten Fisch, den er je gesehen hatte,
gekettet, grer als irgendeiner, von dem er je
gehrt hatte, und seine linke Hand war immer
noch so verkrampft wie die gekrallten Klauen
eines Adlers.
Aber sie wird sich entkrampfen, dachte er.
Sicher wird sie sich entkrampfen, um meiner
rechten Hand zu helfen.
Drei Dinge sind Geschwister: der Fisch und
meine beiden Hnde. Sie mu sich
entkrampfen. Es ist ihrer unwrdig, verkrampft
zu sein. Der Fisch schwamm wieder
uobiajenom brzinom.
Zato je skoila, razmiljao je starac.
Kao da je htela da pokae koliko je velika.
Sad dodue znam.
Hteo bih i ja da joj pokaem kakav sam.
Ali, onda bi vidjela i zgrenu ruku.
Neka misli da sam vie ovek nego to sam, a
takav du svakako i biti.
Hteo bih da sam riba, ba ova riba, u takvim
okolnostima u kojima je i ona sada, pod
uslovom da mi ostane volja i razum.
On se nasloni udobno na drvo i izdra strpljivo
sav bol, dok je riba plivala ravnomerno,
a amac se probijao lagano kroz tamnu vodu.
mamuze u petu?
ini mi se da ne bih mogao ni to, a ni gubitak
jednog ili oba oka izdrati i nastaviti, poput
petlova, borbu.
ovek se ne nalazi mnogo iznad ptica i zveri.
Ipak bih radije bio ivotinja ovde, u tami
mora.
Sve dok se ajkula ne pojavi, ree glasno.
Ako ajkula doe onda teko i njoj i meni.
Veruje li da bi veliki Dimado ostao, kao ja,
tako dugo sa ribom, pomisli on.
Sigurno da bi ostao, ako ne i due, jer je
snaan i mlad. I njegov je otac bio ribar. Pitam
se ipak da li bi mu bol petne kosti toliko
smetao?
Ne znam, ree glasno. Nikada me nije
bolela petna kost.
Kada je sunce zalo setio se, da bi ulio sebi
vie samopouzdanja, doba provedenog u
Kazablanki, kada se u jednoj tamonjoj krmi
takmiio s modnim crncem iz Sijenfugosa, kojeg
su smatrali najjaim na doku.
Dvoboj je trajao dan i nod, s laktovima iznad
kredom povuene linije na stolu, koso
ispruenih podlaktica i vrsto stisnutnih aka.
Obojica su se trudila iz petnih ila da
primoraju jedan drugog da svine ruku na sto.
Mnogi su se kladili i
svet je ulazio i izlazio u sobu osvetljenu
petrolejskom lampom,
i on je gledao kako se
u ponedeljak ujutru.
Mnogi od prisutnih traili su da se borba
proglasi nereenom, jer je trebalo da odu na
dokove da utovaruju vrede sa ederom ili do
Havanske kompanije za ugalj.
Oni su nestrpljivo oekivali krajnji ishod. A on
je okonao borbu prije nego to je ijedan otiao
na posao.
Dugo vremena poslije toga zvali su ga svi
ampion, a u prolede odrao se revan.
Svet se nije mnogo kladio i on je pobedio vrlo
lahko, jer je jo u prvom susretu slomio
samopouzdanje crncu iz Sijenfugosa.
Poslije toga borio se jo nekoliko puta i zatim
je prestao.
Doao je do zakljuka da je mogao pobediti
svakoga ako bi to samo stvarno hteo, ali je isto
tako uvidjeo da bi u ribolovu takve borbe
smetale njegovoj desnoj ruci. Pokuao je da se
bori levom.
Ali leva ruka ga je obmanjivala, nije inila ono
to je eleo, i zato joj nije verovao.
zurckfiel.
Die wegsausende Leine schnitt furchtbar in
seine Hnde, aber er hatte immer gewut, da
das passieren wrde, und er bemhte sich, die
Leine ber die schwieligen Stellen laufen zu
lassen und zu verhindern, da sie in die
Handflchen rutschte oder in seine Finger
schnitt.
Wenn der Junge da wre, wrde er die Leine
anfeuchten, dachte er. Ja, wenn der Junge da
wre. Wenn der Junge da wre.
Die Leine zog hinaus und hinaus und hinaus,
aber sie lief jetzt langsamer, und er zwang den
Fisch, sich jeden Zentimeter zu erkmpfen.
Jetzt kriegte er seinen Kopf vom Holz hoch, aus
dem Stck Fisch heraus, das seine Backe
zerquetscht hatte.
Dann war er auf den Knien, und dann stand er
langsam auf. Er gab Leine ab, aber die ganze
Zeit ber langsamer.
Er arbeitete sich dorthin zurck, wo er mit
seinem Fu die Reserveleine fhlen konnte, die
er nicht sehen konnte.
Er hatte noch reichlich Leine, und jetzt mute
der Fisch die Reibung von all der neuen Leine
durch das Wasser ziehen.
Ja, dachte er. Und jetzt ist er hufiger als ein
dutzendmal gesprungen und hat die Luftscke
in seinem Rcken mit Luft gefllt, und er kann
nicht tief hinunterziehen, um zu sterben, von
wo ich ihn nicht wieder raufholen kann. Bald
wird er zu kreisen anfangen, und dann mu ich
ihn drillen.
Was ihn wohl so pltzlich zum Losgehen
gebracht hat? Kann ihn der Hunger zur
Verzweiflung getrieben haben, oder hat ihn
irgend etwas in der Nacht gengstigt?
to mene boli.
Ovaj bol mogu podneti. Ali ona bi mogla
pobesneti od njenog.
Poslije kratkog vremena riba prestade udarati
o icu i opet stade da krui polahko.
Sad je starac neprestano izvlaio konopac. Ali
nesvestica ga obuze ponovo.
On zahvati malo morske vode levom rukom i
sasu je sebi na glavu.
Zatim sasu jo malo i protrlja potiljak.
Ne hvata me gr, ree. Opet de se uskoro
pojaviti, ali ja du izdrati. Mora izdrati. Nemoj
to ni spominjati.
On klee, oduprevi se o pramac, i za trenutak
prebaci opet konopac preko lea.
Ja du se sad odmarati a ona neka krui, pa
kada se primakne ustadu i nastavidu da izvlaim
konopac, odlui on.
Bilo je to pravo iskuenje odmarati se na
pramcu i pustiti ribu da sama krui, ne izvlaedi
konopac ni za milimetar.
Ali, kad je poputanje napetosti pokazalo da
se riba okrenula prema amcu, starac skoi na
noge i poe da se okrede i njie, izvlaedi
olabavljeni konopac.
To mi je strano potrebno.
Odmaradu se dok se ona bude udaljavala u
idudem krugu, ree. Osjedam se mnogo bolje.
Jo dva-tri kruga i moja je.
eir je zabacio na potiljak, i on se spusti na
pramac, osedajudi kako se konopac zatee, dok
se riba kruedi udaljavala.
Bori se sad, ribo, pomisli. Ja du te izvudi kad se
bude okretala.
More se osetno uzburkalo. Ali, to je bio
povetarac, bezopasan i koristan, starcu preko
potreban da bi dospeo do kude.
Upravidu amac jednostavno prema
jugozapadu, ree. ovek nikad nije izgubljen
na moru, a i moje ostrvo je veliko.
Ribu je ugledao kad je zapoela tredi krug.
Video ju je prvo kao tamnu senku, kojoj je
trebalo toliko dugo vremena da proe ispod
amca da prosto nije mogao verovati svojim
oima.
Ne, ree. Tako ogromna ipak ne moe
biti.
Ali, ona je bila tako velika i kad je opisala
potpun krug nae se svega trideset metara
udaljena od njega i ovek vide njen rep kako
strci iz vode.
Bio je vedi od otrice najvede kose i jasno
svetloljubiast iznad tamnoplave vode.
On pljunu opet po moru, i dok je riba plivala
tik ispod povrine, starac je mogao da vidi njen
ogromni trup i purpurne linije koje su ga
obmotavale.
sich.
Der alte Man zog, so stark er konnte, um ihn
nher heranzuholen. Einen Augenblick lang
legte sich der Fisch ein wenig um auf die Seite.
Dann richtete er sich auf und begann einen
neuen Kreis.
Ich hab ihn gedreht, sagte der alte Mann.
Eben hab ich ihn gedreht.
Jetzt fhlte er sich wieder schwindlig, aber er
hielt den groen Fisch, so weit er konnte, im
Druck. Ich hab ihn gedreht, dachte er.
Vielleicht kann ich ihn diesmal herberlotsen.
Zieht, Hnde, dachte er. Steht mir bei, Beine.
Halt durch, Kopf. Halt durch. Du hast mich nie
im Stich gelassen. Dieses Mal werd ich ihn
rumkriegen.
Aber als er eine Riesenanstrengung machte
er begann damit, lange bevor der Fisch
lngsseits kam-und mit allen Krften zog, legte
sich der Fisch etwas seitwrts und richtete sich
dann auf und schwamm davon.
Fisch, sagte der alte Mann. Fisch, du
mut sowieso sterben. Mut du mich auch
tten?
Auf diese Art ist gar nichts gewonnen, dachte
er. Sein Mund war zu trocken, um zu sprechen,
aber er konnte jetzt nicht nach der
Wasserflasche langen.
Diesmal mu ich ihn lngsseits kriegen,
dachte er. Viele Wendungen kann ich nicht
mehr aushaken. Doch, du kannst, sagte er zu
sich. Du kannst ewig aushaken.
Bei der nchsten Wendung hatte er ihn
beinah. Aber wieder richtete sich der Fisch auf
und schwamm langsam davon.
Du ttest mich, Fisch, dachte der alte Mann.
Aber dazu bist du berechtigt. Niemals habe ich
mislio je.
Dobro su krvarile a slana voda de ih izleiti.
Slana voda ovog zaliva je najbolje sredstvo za
leenje.
Najvanije je da mi se ne pomuti u glavi. Ruke
su uinile svoje i mi dobro jedrimo. Ustiju
zatvorenih, i uspravnog repa plovimo kao
brada.
Tada mu se u glavi poe lahko da muti i on
pomisli, da li me ona vue ili ja nju. Da je ja
vuem ne bi bilo nita neobino.
Ni da se riba nalazi u amcu, liena svoga
dostojanstva, ne bi ni to bilo nita neobino.
Ali, oni su plovili zajedno, vezani jedno uz
drugo i starac je mislio, neka me vue ako
hode. Bolji sam od nje samo zbog svoga
lukavstva a prema meni ona nema zle namere.
sa njegove ribe.
Starac je oekivao da de se ponovo pojaviti, ali
se nijedna od ajkula vie ne ukaza. Zatim vide
jednu kako pliva u krugovima po povrini.
Peraja druge ajkule nije video.
Nije sigurno da sam ih ubio. U svoje vreme
mogao sam ih ubiti. Ali, teko sam ih povredio i
nijedna od njih se ne oseda dobro.
Da sam mogao da se sluim batinom obema
rukama, ubio bih prvu sasvim sigurno. ak i
sada, pomisli on.
Nije hteo da gleda svoju ribu. Znao je da je
pola od nje uniteno. Sunce je zalo dok se
borio s ajkulama.
Uskoro de se smraiti, ree on. Tada du
videti svetlost sa Havane. Ako nisam odmakao
daleko na istok ugledadu svetlost sa neke od
novih plaa.
Nemogude je da se sada nalazim odved
daleko. Nadam se da se niko nije suvie
zabrinuo zbog mene. Naravno, samo se deko
moe zabrinuti. Ali, siguran sam da se uzda u
mene. Mnogi od starijih ribara de se zabrinuti. A
ostali takoe, pomisli on. Dobri su ljudi u mom
mestu.
Vie nije mogao da govori s ribom jer je bila
previe upropadena. Tada mu neto sinu u
pameti.
Pola-ribo, ree on. Biva-ribo. ao mi je to
sam se tako daleko otisnuo. Upropastio sam
nas oboje.
beide erledigt.
Aber wir haben viele Haie gettet, du und ich,
und viele andere erledigt. Wie viele hast du im
ganzen gettet, Fisch? Du hast das Schwert da
an deinem Kopf nicht umsonst.
Er dachte gern an den Fisch und wie er einen
Hai zurichten knnte, wenn er frei
umherschwimmen wrde.
Ich htte den Schnabel abhacken sollen, um
sie damit zu bekmpfen, dachte er. Aber ich
hatte keine Axt und kein richtiges Messer.
Aber wenn ichs getan htte und den
Schnabel an einen Riemengriff gebunden htte,
was fr eine Waffe! Dann htten wir sie
zusammen bekmpfen knnen. Was wirst du
jetzt tun, wenn sie in der Nacht kommen? Was
kannst du tun?
Sie bekmpfen, sagte er. Ich werde sie
bekmpfen, bis ich tot bin.
Aber jetzt im Dunkeln und ohne Lichtschein
und ohne Lichter und nur mit dem Wind und
dem gleichmigen Ziehen des Segels hatte er
das Gefhl, da er vielleicht bereits tot sei.
Er legte beide Hnde aneinander und fhlte
seine Handflchen. Sie waren nicht tot, und er
konnte einfach, indem er sie ffnete und
schlo, den Schmerz des Lebens hervorrufen.
Er lehnte den Rcken ins Heck und wute,
da er nicht tot war. Seine Schultern sagten es
ihm.
Ich hab noch all die Gebete, die ich
versprochen habe, wenn ich den Fisch fange,
dachte er. Aber ich bin zu mde, um sie jetzt zu
sagen. Ich hol lieber den Sack und leg ihn mir
ber die Schultern.
Er lag im Heck und steuerte und wartete
darauf, da sich der Lichtschein am Himmel
teinu umora.
On zasta za trenutak i osvrnu se unazad i vide
u odblesku uline svetiljke, kako veliki rep ribe
strci iza pramca.
Vide belu liniju kime i tamnu masu njene
glave sa isturenim kljunom i svom ostalom
golotinjom.
Produio je da se penje i pri vrhu pade i
ostade tako neko vreme leedi, s jarbolom
preko lea. On pokua da se uspravi, ali bilo je
suvie teko i sede tu s jarbolom na leima i
gledae u pravcu druma.
Jedna maka proe s druge strane idudi za
svojim poslom i starac je posmatrae. Zatim
posmatrae samo drum.
Najzad skide jarbol i ustade. Zatim uze jarbol i
prebaci ga na lea i produi da se penje putem.
Morao je da zastaje i sjeda pet puta dok je
doao do svoje kolibe.
U kolibi, on nasloni jarbol o zid. U mraku nae
flau vode I popi nekoliko gutljaja.
Zatim lee na krevet. Navue deku preko
ramena i onda preko lea i nogu i zaspa licem
okrenutim novinama, rairenih ruku i dlanova
izvinutih nagore.
der Besitzer.
Nein, sagte der Junge. Sag ihnen, sie
sollen Santiago nicht stren. Ich komm nachher
noch mal.
Sag ihm, wie leid es mir tut.
Danke, sagte der Junge.
Der Junge trug die heie Kaffeekanne zu der
Htte des alten Mannes hinauf und sa neben
ihm, bis er aufwachte. Einmal sah es aus, als ob
er aufwachen wrde. Aber er fiel wieder in
tiefen Schlaf, und der Junge ging quer ber die
Strae, um sich etwas Holz zu borgen, um den
Kaffee aufzuwrmen.
Schlielich wachte der alte Mann auf.
Setz dich nicht auf, sagte der Junge. Trink
das. Er go etwas Kaffee in ein Glas.
Der alte Mann nahm es und trank es.
Sie haben mich geschlagen, Manolin, sagte
er. Sie haben mich wahrhaftig geschlagen.
Er hat dich nicht geschlagen. Der Fisch
nicht.
Nein, wahrhaftig. Es war nachher.
Pedrico kmmert sich um das Boot und das
Gert. Was willst du, was soll mit dem Kopf
geschehen?
Pedrico kann ihn zerhacken und ihn fr
Fischreusen benutzen.
Und das Schwert?
Behalt du das, wenn du es haben mchtest.
Ich mchte es haben, sagte der Junge.
Jetzt mssen wir unsere Plne machen wegen
der andern Sachen.
Hat man nach mir gesucht?
Natrlich. Mit Kstenschutz und mit
Flugzeugen.
Der Ozean ist sehr gro, und ein Boot ist
klein und schwer zu sehen, sagte der alte
der Junge. Leg dich hin, Alter, und ich werd dir
dein sauberes Hemd holen. Und etwas zu
essen.
Bring Zeitungen mit von den Tagen, in denen
ich weg war, sagte der alte Mann.
Du mut schnell gesund werden, denn es
gibt viel, was ich lernen mu, und du kannst mir
alles beibringen. Hast du viel ausgestanden?
Genug, sagte der alte Mann.
Ich werd das Essen und die Zeitungen
holen, sagte der Junge. Ruh dich gut aus,
Alter. Ich bring dir Zeugs aus dem Drugstore fr
deine Hnde mit.
Vergi nicht, Pedrico zu sagen, da ihm der
Kopf gehrt.
Nein. Ich werd dran denken.
Als der Junge zur Tr hinausging und den
ausgetretenen Korallenfelsweg hinunter,
weinte er wieder.
An jenem Nachmittag war eine
Touristengesellschaft in der Terrasse, und als
sie zwischen den leeren Bierdosen und toten
barracudas ins Wasser blickte, sah eine Frau
eine groe, lange, weie Wirbelsule mit einem
riesigen Schwanz am Ende, die sich mit der Flut
hob und hin und her schwang, whrend der
Ostwind auerhalb des Hafeneingangs eine
hochgehende See aufwhlte.
Was ist denn das? fragte sie einen Kellner
und zeigte auf das lange Rckgrat des groen
Fisches, das jetzt einfach Abfall war und darauf
wartete, mit der Ebbe hinausgeschwemmt zu
werden.
Tiburon, sagte der Kellner, n Hai. Er
beabsichtigte hiermit zu erklren, was
geschehen war.
Ich wute gar nicht, da Haifische so
finoizrezanerepove.
Ni ja nisam znao, ree njen saputnik.
Gore u kolibi na stareve oi ponovo se
navukao san. Spavao je jo uvijek s licem
zagnjurenim u postelju, a djeak je sedeo kraj
njega, posmatrajudi ga. Starac je sanjao o
lavovima.