UVOD

Godina 1878. stvara za BiH u privrednom pogledu izuzetnu situaciju. Ona se prikljuuje
privredno daleko razvijenijim, jaim podrujima Monarhije i njena budunost ovisi o tome
koliko e brzo nadoknaditi svoje zaostajanje i izjednaiti se s tim zemljama. U protivnom,
prijetila bi opasnost da postane samo lifernt sirovina, kolonija austrougarske privrede. BiH je
izrazito agrarno podruje, sa jakim teitem na stoarstvu, zahvaljujui velikim kompleksima
ume i panjaka. Ekstenzivna, donedavna jo naturalna privreda oteava bri razvoj i uspon, jer
jedva omoguuje minimalnu akumulaciju kapitala. Svaka reforma naslijeenih agrarnih odnosa
naprotiv trai velika finansijska sredstva - i tu nastaje problem, koji nije bio na zadovoljavajui
nain rijeen do kraja austrougarske vladavine. Bosanskohercegovaka uprava nalazi se u
izuzetnom poloaju, jer je okupacijom stekla vei broj uma i sve rudno bogatstvo te time postala
ne samo najvei posjednik nego silom prilika takoer i prvi i glavni poduzetnik. Tu lee
ogromna, jo neiskoritena sredstva, koja se, meutim, bez poetnih velikih investicija mogu
samo nedovoljno koristiti.
POETAK AUSTROUGARSKE VLADAVINE
Sve do 1878. BiH je bila podruje borbi, etovanja i prepada, koji su zemlju u velikoj
mjeri opustoili i liili znatnog dijela njenog stanovnitva. 20. oktobra 1878. zvanino su
zavrene vojne operacije u vezi s okupacijom BiH. Povratku izbjeglog stanovnitva s te strane
vie nije bilo smetnji. Jedan dio izbjeglica bio se povratio ve ranije. Krajem 1878. nalazilo se
jo 140 033 osoba iz BiH van njenih granica. I same vlasti morale su se pobrinuti za to skoriji
povratak i smjetaj izbjeglica, jer dokle god se izbjeglice ne bi vratile kui, finansijski teret za
njih je u cijelosti snosila drava. Ona je odredila svkoj osobi pomo od 6 krajcara dnevno s time
da tu svotu isplauje i po povratku u zemlju, jer preko zime repatrirci nisu bili u mogunosti da
se sami prehranjuju. Jedna daljnja grupa izbjeglica nastala je iz redova muslimanskih ustanika i
ona se nije vratila u cjelosti, nego se smjestila u prostranstvo turskog podruja.
Paralelnim zakonom o upravljanju BiH iz 1880. bilo je utvreno naelo da okupirane
zemlje po pravilu treba da ive od svojih vlastitih sredstava. Takva obaveza samofinansiranja
znaila je utoliko vee optereenje, jer su nova, moderna uprava i ulazak u novu privredno i
socijalno razvijeniju okolinu iziskivali velika sredstva i aktivnosti. Nakon okupacije, veza s
austrougarskim podrujem postaje uska, gotovo jedina otkad se 1. januara. 1880, BiH uklopila u
zajedniko carinsko podruje Monarhije. Prema tome, u dubokoj suprotnosti prema politikom
statusu u odnosu na A-U, privredno je ova zemlja bila uskoro anektirana i uklopljena u
razmjerno visoko razvijeno privredno podruje Mmonarhije. Prve godine okupacije, otprilike do
1880, predstavljaju za BiH prelazno doba, u kojima su tekoe, prouzrokovane dugogodinjim
nemirima, usporavale kako prostu obnovu tradicionalne privrede, tako i uvoenje novih mjera i
odnosa. Svi sektori privrede: trgovina, obrt, poljoprivreda i stoarstvo stradali su u prethodnim
burnim zbivanjima, tako da je privredni ivot u cjelini bio gotovo ukoen. Poljoprivredna
proizvodnja se znatno smanjila, jer je znatan broj seljakih porodica morao napustiti svoja
ognjita i ostaviti polja neobraena. Po povratku 1878-1879. rekonstrukcija domova i ekanja na
novu etvu produili su jo porazno stanje bh poljoprivrede, time vie to su slabe ljetine 1878 i
1879, velike poplave i stona kuga sa svoje strane jo pogorale situaciju i dovele BiH na rub
gladi. Tek etva 1880. bila je opet dobra i s te strane olakala situaciju.
Pitanje saobraaja predstavljalo je, jedan od kljunih problema bh privrede. Do okupacije
relativno ogranien promet odvijao se pomou tovarnih konja, a jedino na cesti Brod-Sarajevo u
maloj mjeri i kolima. A-U vojska je bila orjentirana na kolski promet prilikom pohoda u BiH. Za
vrijeme A-U gradile su se i popravljale brzim tempom ceste, uskoro i eljeznika pruga, isprva
na konjsku vuu. Za nju su ak skidali i koristili tranice iz austrijskih rudokopa i ona je ve do
ljeta 1979. spojila Brod sa Zenicom.
Slabi promet je i na civilnom sektoru stvarao tekoe za obnovu trgovine. Okupacija je
iznenada stvorila veliku potranju za raznovrsnom robom, koje nije bilo u dovoljnim koliinama.
Zalihe su brzo rasprodane, prirod je bio malen, a doprema nove robe kasnila je usljed
saobraajnih potekoa. Posljedica je bila da su cijene, bar u Sarajevu bile visoke. Zaraeni
novac kod veine domaih ljudi ne slui za daljnju privrednu djelatnost, nego se sprema u
arapu. Tako radi, kako proizvoa, tako i prevoznik ili kiridija. Stoljeima skueni na male,
skromne zahtjeve, oni novac ne stavljaju ponovo kroz kupovinu ili investiciju u promet i time
oivljavaju opi privredni tok, nego ga umrtvljuju. Posljedica takvog stanja jeste da u taj
privredno-trgovaki vakuum uskae doseljenik, stranac.
Ukljuivanje i aktiviranje domaih ljudi i njihovo navikavanje na nove odnose bilo je
oteano jo i prestankom dotadanjih trgovakih veza unutar i izvan BiH. Pored Sarajeva i
Mostara, u tursko doba su Livno, Banja Luka i Tuzla/Brko predstavljali vana trita. Livno kao
glavno trgovako sredite prema srednjoj Dalmaciji, Tuzla kao izvozni centar za Sslavoniju i
dalje prema Peti i Beu, a Banja Luka kao centar zapadne Bosne i posrednik prema
sjeverozapadu. Preteni broj gradova u BiH i Sandak opskrbljivali su se u Sarajevu, koje je
osim toga bilo sredinje stovarite za krznene kapute za izvoz u Albaniju, Rumeliju i sve do
Carigrada. Trgovina krznom, koama i eljeznom robom kretala se iz Sarajeva prema Istoku.
Nakon okupacije ova centralna uloga Sarajeva privremeno propada. S jedne strane mnoga, dotad
izolirana mjesta bivaju saobraajnicom povezana, a s druge strane, povlaenje carinske granice
prema turskom Jugoistoku zaustavlja sarajevski trgovaki upliv na granici Novopazarskog
sandaka. Viegrad i ajnie posljednje su take do kojih sada dopire sarajevska trgovina. Tek
povezivanjem Sarajeva sa eljeznikom linijom Brod-Zenica (1882) oslobaa se ove privredne
izolacije.

LJUDSKI POTENCIJAL
Popisi stanovnitva vreni su u BiH za vrijeme A-U vladavine etiri puta; 1879,
1885, 1895 i 1910. Prvi je vren 1.juna 1879, nakon zavretka repatrijacije onih izbjeglica koje
su bile prezimile u Vojnoj krajini i u Provincijalu. Nova vlast je nastojala da s ovim novim
popisom utvrdi za prvu nudu barem brojano stanje osoba u BiH, bez daljnjih detaljnih
podataka. U tu je svrhu svaka kua dobila svoj kuni broj i nakon toga popisivalo se stanovnitvo
po kuama. Ovakav sistem popisivanja nije pruao garanciju da e doista svaki prisutni
stanovnik BiH biti evidentiran, a i sve izbjeglice se nisu jo vratile na svoja ognjita. Faktiki
prirast stanovnitva se u narednom periodu znatno poveao, to e se odraziti u popisu iz 1885.
Stanovnitvo BiH brojalo je:
1879 - 1. 158.164
1885 1. 336.091
1895 1. 568.092
1910 1. 898.044 stanovnika.
Zvanina statistika evidentirala je za period 1895-1910, 50.280 osoba koje su se iselile, odnosno
za itav ovaj period 1879-1912, odlazak priblino 103.000 osoba iz BiH. U isto vrijeme su se iz
Monarhije doseljavali inovnici, radnici i kolonisti, iji je broj 1910, iznosio 114.000 osoba.

ULOGA DRAVE
a) Drava i privreda
Jedna od najznaajnijih karakteristika u razvoju uprave u BiH bio je visok stupanj
centralizacije, a s tim u vezi manjak autonomnih okvira ak, na lokalnoj razini. Privredni
razvoj BiH bio je pod takvim okolnostima prvenstveno ovisan o mobilizaciji vlastitih
sredstava, tj, da ovdje jaka dravna vlast poiva zapravo na onim temeljima koje jo
prua jo slabo razvijena privreda u BiH. Podrku ovakvoj politici daje joj jo i naelo
samofinansiranja. Komisija Zajednikih ministarstava za poslove BiH postavila je
poetkom 1879, to je potom ulo u zakon o upravljanju BiH 1880, kao vrhovnu
smjernicu za upravu okupiranih zemalja princip da trokovi cjelokupne uprave i potrebne
investicije treba da po pravilu budu pokriveni iz vlastitih prihoda te zemlje. Ustvari,
okupirane zemlje su iz svojih vlastitih sredstava morale namirivati prvenstveno trokove
redovite uprave, dok su za izvanredne izdatke i za trajne investicije (eljeznice, ceste)
mogle traiti pomo od Monarhije.
b) Industrijska politika bosanskohercegovake uprave i zemaljske finansije
Poljoprivreda jest i ostaje zadugo jo temelj u zemlji, gdje 1910, jo 87,91% stanovnitva
ivi od te djelatnosti. No, dokle god nerijeeni agrarni odnosi sa kmetstvom koe bri
uspon ove glavne privredne grane, a uprava se ustruava da se upusti u radikalnu agrarnu
reformu, iz toga sektora privrede ne mogu u dovoljnoj mjeri priticati sredstva koja bi u
okviru samofinansiranja bila potrebna kako za ukidanje kmetovskih odnosa tako i za
razvijanje industrije, za koju sirovinski postoje povoljne pretpostavke. Odmah po
okupaciji a-u vlasti alju strunjake sa zadatkom da ustanove obim prirodnog bogatstva i
njihov je nalaz uglavnom bio pozitivan kako za ume tako i za rude. Ono to je
umanjivalo vrijednost tog bogatstva bila je slaba pristupanost usljed pomanjkanja
saobraajnica i pomanjkanje investicionog kapitala. Austrijski umarski strunjaci su
smjesta 1879, preporuivali da se prvo nastavi sa sjeom hrastove ume, koja se kao i do
tada iskoritavala za izradu bavarske duge. Taj je proizvod imao dobar prolaz na
stranom tritu, a njegova izrada nije iziskivala velika tehnika ulaganja, niti prethodne
saobraajne investicije. Iz sjeverne Bosne se tovarnim konjima prebacivala do rijeka, a na
Savi transportni problem bio je rijeen. S druge strane, erar kao vlasnik ume nije morao
ulagati sredstva u ovu eksploataciju, nego je prodajom stabala na panju mogao ubirati
novac. U okviru jo nerazvijene bh privrede, kad je kapital jo nedostajao, za napredak
zemlje moralal se na ovaj nain plaati visoka cijena. Tu su u prvoj fazi hrastove ume,
kasnije i ostale pribavile zemaljskom budetu redoviti prihod, bez veih carskih
investicija, i svojim iskrenjem do 1904. U znatnoj mjeri finansirale temelje modernog
privrednog razvoja BiH.
Takva funkcija bosanskih uma doprinijela je razvoju metalurgijske industrije.
Visoke pei u Vareu (1893-1899) koriste drveni ugalj, dobiven iz erarskih uma.
Osnivanje i funkcioniranje Destilacije drveta u Tesliu mogui su jer erarska uma
opskrbljuje preduzea i postaje do izvjesne mjere nosilac industrijskog razvoja u BiH.
Poslije poetnih koraka u eksploataciji umskog bogatstva BiH, umarska politika uprave
BiH od sredine 90-ih nala je nove puteve za vlastitu eksploataciju, kooperaciju ili
direktnu prodaju prava na sjeu. Kao rezultat takve industrijske politike u umarstvo BiH
je praktino sukcesino sve jai strani i domai kapital, osnivala su se jaka umsko-
industrijska poduzea ( Steinbeis u Dobrljinu i Drvaru, Eisler i Ortlieb te Gregersen u
Zavidoviima, Feltrinelli u Hadiima i Kasindolu). Poetkom XX stoljea bh izvoz
drveta postao je najozbiljniji konkurent austrijskom drvnom izvozu.
Bosanska opasnost kako su austrijski umski krugovi okarakterizirali izvoznu
konkurenciju bosanske umske industrije, sastojala se u kvalitetnijoj, a znatno jeftinijoj
proizvodnji u Bosni nego u austrijskim zemljama, odnosno u Slavoniji. Zahtijevalo se da
uprava BiH prekine ovakvu praksu, smanji obim eksploatacije, povisi cijenu drveta na
panju i napusti sistem dugoronog ugovaranja s pojedinim velikim umskim poduzeima.
Tek 1883, uspjelo je upravi u BiH da s podrunicom beke Union.banke u
Sarajevu privue iz Mmonarhije prvi veliki novani zavod s kapitalom od 2 miliona
forinti. Od 1888, uprava u BiH je forsirala gajenje eerne repe. Pogodni tereni nali su se
u Bosanskoj Posavini, ali i oko Sarajeva i Visokog. Isprva se radilo samo o pokusnom
gajenju, potom o sistematskom, a 1890, u Usori je ve podignuta punica. Godine 1892.
Uprava poduzima i drugi korak te pokree osnivanje eerane u Usori, koja je 1893 ve
proradila. Pored toga velike koristi imali su od tvornice pirita i od pivare u Tuzli. Svako
poveanje prihoda kroz direktne i indirektne poreze znailo je daljnje optereenje mase
stanovnitva u BiH. Direktni porezi koje je uglavnom plaalo agrarno stanovnitvo, inili
su veoma vanu stavku budeta. To su prije svega desetina, sulus verghia, pa dohodarina
od vrijednosti zgrada i zemlje, porez na ovce, koze i svinje. Najvaniji od tih poreza,
desetina, strogim ubiranjem i skupljanjem zaostataka u prvoj godini redovnog budeta
dostigla je svotu od preko 5,5 miliona kr. Desetina ostaje jo uvijek najvei poreski
prihod ako se izuzme monopol duhana.
c) Ceste i eljeznice
Bosna je prije okupacije imala malo cesta; zapravo je samo jedna, Brod-Sarajevo, bila
graena za kolski promet. Pored toga, postojao je jo torzo velike eljeznike mree, koja
je trebala da povezuje ovaj najzapadniji dio Osmanskog carstva sa centrom, eljeznika
pruga Dobrljin-Banja Luka. Vojna uprava u BiH je dozvolom cara zaposlila svoje trupe,
koje su ve u jesen 1878, osposobile i popravile glavne putne pravce; Brod Sarajevo,
Gradika-Banja Luka, Travnik-Sarajevo, Brko-Tuzla i Sarajevo-Rogatica. Drugi po redu
vojni poglavar, a prvi civilni poglavar BiH, vojvoda od Wurttemberga smatrao je
izgradnju dobrih saobraajnica jednim od osnovnih preduslova za prosperitet BiH.
Zalagao se za sistematsku izgradnju cesta i eljeznikih pruga pa je svom
pretpostavljenom, ministru rata, u proljee 1879, prijedlog sistematskog finansiranja i
izgradnje cestovne mree od 1375 km glavnih saobraajnica i 2182 km ostalih, htio
preporuiti s argumentom da e opskrba trupa i dalje predstavljati trajnu brigu. Vlada
Monarhije odbija prijedlog smatrajui da je to u sklopu samofinansiranja. Kuluiti je
morao svaki mukarac izmeu 16 i 60 godina, osloboeni su bili sveenici, vojnici,
andari i uitelji, a od 1892, jo druge grupe lokalnih funkcionera i sve stanovnitvo
Sarajeva. Kako je ovaj sistem funkcionirao pokazuju trokovi za izgradnju i odravanje
dviju glavnih i terenski najteih prometnica; Brod.Sarajevo i Blauj-Mostar-Metkovi u
prvim godinama najintenzivnije cestogradnje 1880-1886. U oba sluaja radni je doprinos
daleko nadmaio novani. Prestalo je doba kad se zbog loih cesta ito iz unutranjosti
nije uope moglo dopremiti u gradske centre, ili samo male koliine na tovarnim
konjima. Sarajevo vie nije oskudijevalo u branu. Najvei dio tovarnih konja postao je
suvian i stanovnitvo se moglo orijentisati na goveda i ovce, to je donosilo veu korist.
Izgradnja eljeznike mree stvara mnogo vee i tee probleme. Oni su trojaki;
ekonomski, politiki i finansijski. Turska vladavina je BiH podarila koncepciju jedne
eljeznike linije od Dobrljina prema Kosovskoj Mitrovici, ali konkretno ostavila samo
krak Dobrljin-Banja Luka, koji od 1875, i dalje vie nije radio. BiH se od 1878,
saobraajno orijentira na podruje Monarhije, a jakim, prirodnim teitem na sjever,
prema ugarskoj dravnoj polovici, a s logikim buduim nastavkom na jug, prema moru.
Ministarstvo rata, zalaui se nakon zavretka pruge Brod-Zenica za produenje do
Sarajeva, argumentira takoer s vojnikog gledita da tek eljeznika veza do Sarajeva
osigurava dominaciju A-U nad BiH. Poetak ini pruga od Bos. Broda do Zenice, ija je
izgradnja poela ve u septembru 1878, krajem novembra su ve prvi transporti vojnog
materijala ovom prugom prevoeni do Dervente, a do juna 1879, stigla je pruga do
Zenice. To nije bilo nikakvo rjeenje, jer je glavni grad i dalje ostao bez eljeznike veze.
Ostatak je zavren 1881-1882 Bosnabahn je od tada povezivala Sarajevo preko
Budimpete s Bbeom ( 1883. Je putnik za 38 sati stigao iz Sarajeva u Be). eljezniki
spoj Bbosne s morem ostvaren je u dvije dljnje etape. Prvo je 1885, dovrena dionica od
Metkovia do Mostara, a 1891, spoj do Sarajeva, tehniko dostignue, jer je za uspon
preko Ivan-sedla pored tunela iskoritena konstrukcija lokomotive sa zupanicima. Isto
ovo rjeenje primjenjeno je za prelaz preko Komara na pruzi Lava-Travnik-Donji
Vakuf-Jajce/Bugojno, izgraenoj 1894-1895. Ova pruga predstavljala je krak koji bi
vremenom morao povezati zapadnu Bosnu s Bosnabahnom i zemaljskimcentrom,
odnosno od krajnjih stanica Jajca i Bugojna hvatati vezu s jedne strane na Banja Luku-
Dobrljin, a s druge preko Arzana na Split, do ega za vrijeme a-u nije dolo. Tuzlansko
rudarsko podruje povezano je ve 1886, na bosansku prugu kod Doboja, to je razvitku
industrije na tamonjem podruju dalo glavni poriv. Godine 1901. Saobraaju je predat
odvojak od pruge Mostar-Metkovi, i to od Gabele do Dubrovnika i Kotora/Trebinja, koji
stavlja Hercegovinu na raspolaganje, pored plitke luke u Metkoviu, drugu u Gruu, a s
aspekta Monarhije stvara vezu do njene ratne luke u Bboki Kotorskoj. A tzv.istona
pruga od Sarajeva do granice Srbije kod Vvardita i Novopatarskog sandaka kod Uvca
olakava dopremu vojnog materijala u istonu Bosnu. U ugaeskom interesu je bilo da se
glavna veza do Sarajeva pregradnjom s uskotranog na normalni kolosijek za direktni
promet iz hrvatsko-ugarskog podruja, a da se taj jo pojaa izgradnjom normalne pruge
od amca do Dobojakako bi na taj nain preko Vinkovca bila uspostavljenja najkraa
veza s Bosnom. Kad je dugogodinje natezanje oko izgradnje savremene eljeznike
mree u BiH koja bi pored vojnih potreba zadovoljila privredne i saobraajne interese
obiju polovica drave, kao i privredne potrebe BiH, nalo svoj zakonski zavretak
zakonom od 17. Februara 1913. Predviala se izgradnja, odnosno pregradnja ovih pruga
na normalni kolosijek:
1) amac-Doboj-Sarajev
2) Brko-Tuzla s ograncima Bijeljina-Raa
3) Tuzla-Doboj
4) Banja Luka-Jajce-Bbugojno-Rama-Mostar
5) Uskotrana pruga Bugojno-Aran kao spoj s prugom za Split.
BiH je posebnim zakonom preuzela na svoj troak jo izgradnju Bosanski Novi-
Biha, koja bi predstavljala poetak kasnije Unske pruge. Sistem uskotranih pruga,
roen iz finansijske stiske 1878/79, zadran je do velikog eljeznikog programa
1911-1913. U uslovima samofinansiranja, koji je bh uprava primijenila i kod
izgradnje eljeznike mree, sistem uskotranih pruga bio je jeftiniji i odgovarao
potrebama jedne privrede koja se tek povezivala u jednu cjelinu, pored toga na
terenima, koji po prirodi nisu bili lako pristupani. Mrea uskotranih pruga u BiH
doprla je do rudnika ugljena i eljeza, pa njihova proizvodnja rapidno skae,
eljeznica sama troi ugljen, a li ga i prevozi iz Varea do Zenice, iz Simin-hana do
Ttuzle i Usore, opskrbljujui ovim izvorom energije valjaonicu u Zenici, koja
proizvodi za nju tranice.
d) Uloga novanih zavoda u reformi agrarnih odnosa i podizanju industrije
Turski pijaster/gro bio je osnovna novana jedinica, prema kojoj se izraunavala
vrijednost raznih vrsta novca u opticaju. U sreivanju novca poslije 1878, osnovna je
tendencija bila da se po mogunosti iskljui turski novac. U naelu turski novac ostaje u
opticaju do daljnjega, jer je A-U na osnovu Novopazarske konvencije morala prihvatiti
ovu soluciju. Povlaenje i smanjenje opticaja kovanog novca i njegova ubrzana zamjena
novanicama imali su prije svega tu svrhu da poboljaju likvidnost bh privrede. U
poetku banke nisu imale posebnointeresovanje za ulaganje novca u BiH, a kasnije su
zavosi bili organizovani po nacionalnom kriterju: Ssrpska centralna banka(1911),
Hrvatska centralna banka i Muslimanska centralna banka.

RAZVOJ POLJOPRIVREDE I AGRARNOG DRUTVA
a) Agrarno pitanje: znaenje 1878.
Austrougarske vlasti su na sektoru agrarnih odnosa, s obzirom na seljaku veinu na
najvanijem sektoru, zadrale tateeno stanje, preuzele tursko zakonodavstvo u
cjelosti i provodile ga tanije nego turska vlast. Sloj begova i aga zadrao je svoju
materijalnu podlogu-zemljini posjed i nije doivio promjenu svoje strukture. On nije
bio ugroen u svojoj ekonomskoj podlozi. Kmeta i slobodnog seljaka prelaz iz
naturalne u novanu privredu, plaanje desetine u novcu, prisiljava da zarauje.
Obrtnik i trgovac moraju da se snau usred konkurencije uvezene industrijske robe-
samo aga moe u naelu sjediti skrtenih ruku i ekati da mu kmet spremi i dopremi
ovavezni hak. Stvarni zatitnik begovata i muslimanske konfesionalne grupe,
ekonomski bazirane na iflucima i vakufima, stoga nije Turska ili sultan, nego au
vlast, dokle god ne bi reformama dirala u agrarne odnose. Od prvog asa okupacije pa
dalje, preteni dio stanovnitva je s pravom oekivao od nove vlasti ukidanje
kmetovskih odnosa i predaju zemlju u vlasnitvo seljaka.zemaljska vlada je krajem
1879, sazvala komisiju strunjaka. Ona se naelno sloila o imperativnoj potrebi da se
ukinu agrarni odnosi. Finansijski bi bh upravi vie odgovaralo privatnopravno
naelo,tj, fakultativni otkup .nakon odrane agrarne konferencije u Sarajevu, odrane
u decembru 1879, svi mjerodavni faktori bili su saglasni s time da se agrarno pitanje
mora rijeiti to prije. No, u pogledu provedbe nije se ni korak krenulo dalje naprijed
ni na slijedeoj agrarnoj konferenciji u Beu (jesen 1880). Ponavljaju se stara pitanja
o karakteru agrarnih odnosa, o mogunosti diobe zemljinog fonda izmeu age i
kmeta, kao i o finansijskoj (ne)mogunosti za radikalnu reformu, da bi se na kncu
zauzeo stav odgaanja i privremene primjene palijativnih mjera za odranje
postojeih agrarnih odnosa. Dakle radi se o nehtijenju da se rijei agrarno pitanje.
Katastar kao preduslov za svaku agrarnu promjenu, to turska vlast u BiH nije
posjedovala, izgraen je nakon okupacije u relativno kratkom roku (do 1885), a
gruntovnim zakonom iz 1884, poloen je temelj za kodifikaciju agrarnih odnosa.
Kmetsko selite je postalo predmet gruntovnog upisa, posebna jedinica privrednog i
pravnog karaktera. Do 1908, gruntovne su knjige za cijelu BiH zavrene. Aga, prema
tome, u potpunom vlasnitvu raspolae samo sa svojim beglukom, a kmet uz obavezu
haka, postaje neosporni i trajni uivalac kmetovskog selita. Agi je samo formalno
garantiran daljni opstanak kao zemljoposjedniki.
b) Zemljoposjednik s kmetovima (beg, aga, spahija) u borbi za opstanak
Za esej proitati
c) Kmet i dioba njegovog priroda
Suma davanja agi od selita-ifluka-hak nije bila jedinstvena, iako je saferskom
naredbom bila objedinjena koliko je to bilo mogue. Saferska naredba je prihvatila
sistem treine kao preovlaujui u cijeloj zemlji i pored njega ustanovila da u
okruzima Sarajevo i Mostar postoji jo i sistem polovine, u Travniku i Hercegovini
sistem etvrtine i petine.
esim, predstavlja ugovor kojim aga u cjelini preputa hak sa ifluka ili samo za
odreeni proizvod kmetu uz odreenu odtetu u novcu ili naravi. Kmet tako plaa
fiksnu svotu, esim.
Od sveukupnog prinosa odbijala se prvo desetina, od preostatka treina agi, a tek s
ostatkom raspolagao je kmet. To znai da je aga primao istu, nesmanjenu treinu,
dok su kmetu ostajale bruto dvije treine, u kojima je bio uklopljen kako troak za
sjeme, tako i za alat idr. Dotadanji sistem razrezivanja i ubiranja glavnog dravnog
poreza, desetine, nikada zapravo nije zadovoljavao, jer je zahvatao smao stvarno
obraenu, a ne svu obradivu povrinu. Stoga se Burian odluio da pristupi reformi
oporezivanja paualiranjem desetine uz odravanje agrarnih odnosa. Bh seljak-kmet
prihvatio je paualiranje preteno pozitivno, jer se nadao da ono znai poetak
ukidanja agrarnih odnosa. Nakon 1906, paualirana desetina agi ne moe vie
posluiti kao osnova za izraunavanje haka, on mora na licu mjesta nastojati da se s
kmetom nagodi.
d) Slobodni seljak i modernizacija agrara
Slobodno seljatvo je kroz itav period au vladavine u BiH brojano je bilo vrlo blizu
kmetova. Slobodan seljaki posjed nalazio se na itavom podruju BiH, ali nikad
nsam, nego ispremijetan s drugim oblicima zemljinog posjeda. Proizvodnja itarica
se u razdoblju 1882-1914, poveala za 224&, od toga najvie 1913/14, to je bez
sumnje posljedica novih seljakih gospodarstava na osnovu zakona iz 1911.
Otkupljeni kmet morao je uloiti sve svoje snage kako bi poveao proizvodnju i kroz
to otplatio anuitete zemaljska vlada uvodi nove kulture, dovodi specijalna goveda za
rasplod, uzgaja konje, kreditira beskamatnu nabavku eleznih plugova.. no, najvanija
tekovina sastojala se u primjeni ubriva i u prelasku s tropoljnog gospodarenja na
plodored. Poljoprivreda, odnosno itna proizvodnja ne namiruje jo potrebe
stanovnitva u BiH.
e) Pokuaj rjeavanja agrarnih odnosa
U razdoblju od okupacije do aneksije svega 23.477 kmetovskih porodica otkupilo je
svoje ifluke u slobodan seljaki posjed. Do kraja 1911, taj broj se poveao na 32.681
ifluk carevim pismom od 3. Marta 1910, pozvano je Zajedniko ministarstvi
finansija da bh Saboru podnese nacrt zakona o kreditiranju fakultativnog otkupa
kmetovskih selita. Taj nacrt je predviao da se kmetovska selita mogu otkupljivati
samo dobrovoljnom pogodbom izmeu age i kmeta. Odluno pokretanje reforme
agrarnih odnosa odozgo izazvalo je ivo komeanje meu politikim strankama.
Muslimanski predstavnici su se u Saboru energino protivili obaveznom otkupu,
srpski ga odluno zagovarali, ne samo zato to je njihovih kmetova bilo najvie, nego
i u nadi da e oni na taj naon socijalno i politiki ojaati, a muslimanska strana
oslabiti, ili ak, begovat uope propasti. U politikom savezu sa Hrvatima, Muslimani
e nai oslonac, odnosno osigurati veinu u Saboru te progurati neto izmijenjeni
nacrt zakona o fakultativnom otkupu. Zakon je dobio carevu sankciju 13. Juna 1911,
a otkup poeo 1. Decembra.

GRADOVI I GRADSKO STANOVNITVO
a) Razvoj gradova
BiH ulazi u period au vladavine sa 43 grada, koja su 1879, bila ujedno i sjedita
okrunih i kotarskih vlasti. Godine 1885, broj gradova poveao se na 47, 1897, na
52, a 1910 na 60. Diferencijacija izmeu sela i grada se produbljuje i raste
stanovnitvo u gradovima u cjelini. Godine 1910, od 66 bh gradova, 5 je imalo
vie od 10.000 stanovnika ( Bijeljina, Banja Luka, Tuzla, Mmostar, Sarajevo), 6
izmeu 5.000 i 7.300, dok se broj u ostalih 55 naselja kretao ispod te veliine.
Glavni grad Sarajevo i okruni gradovi kao bivi i novi administrativni centri, s
razgranatom upravom i poveanom potronjom, pretvaraju se, usprkos
neujednaenog rasta, u gradove komercijalnog i industrijskog tipa. A manji centri
pokazuji znakove ivahnijeg trgovakog prometa. Zapadni arhitektonski upliv sa
svojom viespratnom, iz tvrdog materijala graenom stambenom kuom i
slubenim zgradama, crkvama i kasarnama prodirao je do dotadanjih centara tih
gradova. Sarajevo je dobilo elektrini tramvaj 4 godine ranije nego Be.

b) Promjena u socijalnoj strukturi bosanskohercegovakih gradova: esnafski
tradicionalizam, kuferai i privatni poduzetnici
Pored sve razgranatije upravne strukture sa inovnitvom, koje je znatnim dijelom
pristizalo iz Monarhije i unosilo potrebe svakodnevnog ivota, die se uz stari
arijski, obrtniko-trgovaki elemenat novi tip domaeg i doseljenog
poduzetnika u trgovini i mladoj industriji, kao i brojano mala, ali sve vanija
radnika klasa. S okupacijom stie nova grupa Jevreja, akenazi. Najjaa
nacionalna grupa u zemlji, Srbi, dominira meu domaim inovnitvom.

1914-1918: VRAANJE NA 1878.

BiH je od samog poetka rata postala poprite irokih ratnih operacija. V i VI
austrijska armija koncentrirala je svoje snage du Drine i odatle poele 12.
Augusta na sektoru donje Drine, a 20. Augusta oko Viegrada i Priboja napad na
srpsko podruje. Viemjeseno ratovanje du istonih granica Bosne, pa
kratkotrajno takoer na Romaniji prouzrokovalo je bijeg stanovnitva i razaranje
zemlje. Posljedica se odrazila u naglom smanjenju poljoprivredne proizvodnje.
Prestala je reformna akcija fakultativnog otkupa ifluka uslijed nestaice novca
kod vlade.