Broj 3 - strana 1 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

SLUŽBENI GLASNIK
BRČKO DISTRIKTA
BOSNE I HERCEGOVINE

Srijeda, 24. januara 2024. godine Bosanski jezik

Godina XXV – Broj 3
BRČKO

82
Na osnovu člana 31 stava 1 tačke n) Poslovnika o radu
Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“
broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi: 17/20 i 24/20), donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZA-
KONA O POLICIJI BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Polic-
iji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koji je usvojila Skupština Brčko
distrikta BiH na 54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. go-
dine.
Član 2
Ova odluka bit će objavljena u Službenom glasniku Brčko dis-
trikta BiH.
„Član 1
(Predmet)
Zakonom o Policiji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Zakon o Policiji) propisuju se: principi policijske službe,
poslovi Policije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Policija) u nadležnosti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Distrikt), unutrašnja organizacija Policije, rukovođenje Polici-
jom, nadležnosti šefa Policije, zamjenika šefa Policije (u daljnjem tek-
stu: zamjenik) i pomoćnika šefa Policije (u daljnjem tekstu: pomoćnik),
nadležnost i funkcionisanje Nezavisnog odbora za izbor šefa Policije
i zamjenika šefa Policije (u daljnjem tekstu: Nezavisni odbor), disci-
plinska odgovornost šefa Policije, zamjenika i pomoćnika, kadrovski
poslovi, saradnja s drugim policijskim organima i drugim relevantnim
organima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) i druga pitanja
od značaja za organizaciju, rad i ostvarivanje poslova Policije i prava
radnika Policije.“
Član 2
U članu 11 stav 1 mijenja se i glasi:

„(1) Fizičko i pravno lice može na rad Policije uložiti pritužbu,

molbu i prijedlog Jedinici za profesionalne standarde i Komisiji
Broj: 01-02-182/24 Skupštine Distrikta za javnu sigurnost i nadzor nad radom Policije.“
Brčko, 17. 1. 2024. godine
Stavovi 3 i 4 se brišu.

PREDSJEDNIK Dosadašnji stav 5 postaje stav 3.

SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r. Član 3

U članu 12 tačka f) mijenja se i glasi:

„f) poslovi i zadaci koji se odnose na održavanje mirnog okupl-

Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercego-
vine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 2/10
– prečišćeni tekst), Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine na
54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. godine, usvaja
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJI
BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE
janja i javne priredbe;“.
Iza tačke l) ovog člana dodaju se nove tačke m), n) i o) koje
glase:
„m) primjena evropskih i međunarodnih standarda u vezi s
obavljanjem poslova Policije;
n) usklađivanje propisa iz nadležnosti Policije s propisima
Evropske unije i međunarodnim standardima;
o) provođenje međunarodnih sporazuma o policijskoj sarad-
nji i drugih međunarodnih instrumenata u nadležnosti Policije;“.

Član 1 Dosadašnje tačke m), n) i o) postaju tačke p), r) i s).

U Zakonu o Policiji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine Član 4

(„Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, brojevi: 18/20
– prečišćeni tekst, 41/20, 6/21 i 6/23) član 1 mijenja se i glasi: Iza člana 20 dodaju se novi članovi 20a, 20b, 20c i 20d, koji
glase:
Broj 3 - strana 2 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
„Član 20a
(Plan integriteta)
(1) Policija donosi Plan integriteta koji je interni antikoruptivni dokument
koji sadrži skup mjera kojima se sprečavaju i otklanjaju mogućnosti
za nastanak i razvoj različitih oblika koruptivnog i drugog neprofe-
sionalnog ponašanja.
(2) Plan integriteta se izrađuje u skladu s Jedinstvenom metodologi-
jom i smjernicama za izradu i provođenje planova integriteta u
organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Her-
cegovine s ciljem uspostavljanja mehanizama koji će osigurati efi-
kasno i efektivno funkcionisanje Policije kroz jačanje odgovornosti,
pojednostavljenje procedura, povećanje transparentnosti kod
donošenja odluka, kontrolu diskrecionih ovlaštenja, poštovanje
etičkih vrijednosti, uvođenje efikasnog sistema nadzora i kontrole
rada i ponašanja zaposlenika.
(3) Obavezan sadržaj Plana integriteta jeste procjena podložnosti po-
jedinih radnih mjesta, radnih procesa i poslova nastanku i razvoju
korupcije i drugim oblicima narušavanja integriteta, vrste rizika od
pojave i razvoja korupcije odnosno narušavanja integriteta i drugih
vrsta neprofesionalnog ponašanja kao i skup mjera, kako preven-
tivnih tako i naknadnih iz stava 1 ovog člana odnosno mjera kojima
se sprečava i otklanja mogućnost korupcije.
Član 20b
(Izvještaj o imovinskom stanju)
(1) S ciljem prevencije koruptivnog djelovanja, zaposleni u Policiji pod-
nosi Jedinici za profesionalne standarde Izvještaj o imovinskom
stanju (u daljnjem tekstu: Izvještaj).
(2) Šef Policije, zamjenik i pomoćnik su nosioci javne funkcije i na njih
se primjenjuje Zakon o sprečavanju sukoba interesa u instituci-
jama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
(3) Zaposleni u Policiji dužan je podnijeti:
a) dopunu Izvještaja za svaku promjenu sadržaja Izvještaja iz člana
20c stava 1 ovog zakona u roku od 30 dana od dana nastanka
promjene;
b) dopunu Izvještaja u slučaju uvećanja imovine po bilo kojem osnovu
u iznosu većem od 10.000 KM, u roku od 30 dana od dana nastan-
ka uvećanja imovine;
c) ažurirani Izvještaj na zahtjev Jedinice za profesionalne standarde, u
roku od 30 dana od dana prijema takvog zahtjeva.
(4) Zaposleni podnosi Izvještaj za sebe, bračnog i vanbračnog druga,
djecu, druge članove porodičnog domaćinstva kao i lica prema ko-
jima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja, prema stanju
na dan kada je zasnovao radni odnos.
Član 20c
(Sadržaj Izvještaja)
(1) Izvještaj sadrži:
a) lične podatke zaposlenog i lica iz člana 20b stava 4 ovog zakona,
uključujući i jedinstveni matični broj;
b) podatke o sadašnjim prihodima i izvorima prihoda, uključujući sve
prihode, plate, dobit od imovine, uplate i druge zarade ostvarene u
BiH i u inostranstvu u protekloj kalendarskoj godini;
c) podatke o imovini, uključujući novac, račune u banci, poslovnu doku-
mentaciju, dionice, vrijednosne papire, obveznice, nepokretnu im-
ovinu, stanarsko pravo i drugu imovinu i dobra u vrijednosti većoj
od 10.000,00 KM, u BiH i inostranstvu;
d) podatke o rashodima i drugim obavezama, uključujući sva dugovan-
ja, obaveze, mjenice, kredite i jamstva za takve obaveze u BiH i
inostranstvu.
(2) Vrijednost imovine iz stava 1 tačke c) ovog člana, u slučaju sumnje
utvrđuje se na osnovu nabavne cijene imovine.
(3) Podaci o imovini zaposlenog obuhvataju podatke o naslijeđenoj i
stečenoj imovini.
(4) U Izvještaj se obavezno unosi podatak o načinu sticanja imovine,
odnosno izvorima sredstava iz kojih je kupljena pokretna i nepo-
kretna imovina koja se prijavljuje po ovom zakonu.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(5) Jedinica za profesionalne standarde može od zaposlenog zahtije-
vati odgovarajuće dokaze za pojedine dijelove iz Izvještaja.
(6) Zaposleni je odgovoran za tačnost i potpunost podataka u Izvještaju.
(7) Sadržaj obrasca Izvještaja i način popunjavanja utvrđuju se
Pravilnikom o sadržaju, načinu popunjavanja obrasca izvještaja,
postupku prikupljanja i provjere podataka navedenih u izvještaju (u
daljnjem tekstu: Pravilnik), koji donosi šef Policije.
Član 20d
(Provjera podataka iz Izvještaja)
(1) Provjeru podataka iz Izvještaja vrši Jedinica za profesionalne
standarde slučajnim odabirom izvještaja i na osnovu prijave s in-
dicijama koruptivnog ponašanja zaposlenog.
(2) Za zaposlene na radnim mjestima za koje je procjenom u Planu
integriteta utvrđena naročita podložnost nastanku i razvoju korup-
cije, provjera podataka iz Izvještaja provodi se svakih šest mjeseci
i na osnovu sumnje u tačnost datih podataka odnosno na drugi
način prikupljenih informacija o indicijama koruptivnog ponašanja.
(3) Provjera podataka predstavlja provjeru tačnosti i potpunosti poda-
taka iz Izvještaja i može se vršiti upoređivanjem podataka s po-
dacima o imovinskom stanju zaposlenog prikupljenim od organa
i pravnih lica u Bosni i Hercegovini i inostranstvu koji raspolažu
informacijama, odnosno organa i pravnih lica koja vode evidencije
o podacima.
(4) Policija se može obratiti relevantnim organima i institucijama u
BiH i inostranstvu s ciljem prikupljanja informacija neophodnih za
provjeru sadržaja Izvještaja.
(5) Ukoliko se u postupku provjere tačnosti podataka utvrdi da zapos-
leni nije naveo tačne i potpune podatke u Izvještaju, zaposleni će
se pozvati da obrazloži nesaglasnosti u podacima u određenom
roku te ukoliko takvo obrazloženje ne pruži dovoljno informacija
koje opravdavaju takvu nesaglasnost ili u potpunosti izostane,
pokreće se postupak radi utvrđivanja disciplinske odgovornosti.
(6) Postupak prikupljanja podataka i njihove provjere uređuje se
Pravilnikom iz člana 20c stava 7 ovog zakona.“
Član 5
U članu 22 stavu 1 tačka z) mijenja se i glasi:
„z) osigurava saradnju s Uredom za prevenciju korupcije i koordinac-
iju aktivnosti na suzbijanju korupcije i određuje lice zaduženo za
komunikaciju i saradnju saglasno Zakonu o Uredu za prevenciju
korupcije i koordinaciju aktivnosti na suzbijanju korupcije Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine;”.
Iza tačke z) dodaju se nove tačke aa), bb), cc) i dd) koje glase:
„aa) osigurava provođenje Plana integriteta u Policiji;
bb) osigurava saradnju s agencijama za provođenje zakona i ostalim
nadležnim službama stranih država, iz nadležnosti Policije;
cc) osigurava provođenje ostalih međunarodnih sporazuma o polici-
jskoj saradnji i drugih međunarodnih instrumenata, iz nadležnosti
Policije;
dd) preduzima i druge mjere radi profesionalnog rukovođenja Polici-
jom.“
Član 6
U članu 66 iza stava 2 dodaje se novi stav 3 koji glasi:
„(3) Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji utvrđeni su kriteriji, ograničen
broj i visina posebne naknade specifičnih radnih mjesta iz stava 1
ovog člana.“
Član 7
Iza člana 77 dodaje se novi član 77a koji glasi:
„Član 77a
(Donošenje Pravilnika)
Šef Policije dužan je donijeti Pravilnik iz člana 20c stava 7
Broj 3 - strana 3 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.
ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog (1) Šef Policije najmanje jednom godišnje ili po potrebi češće, u skladu
zakona.“ s Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih
mjesta, odlukom utvrđuje radna mjesta za zapošljavanje polica-
Član 8 jaca i mlađih inspektora radi periodičnog zapošljavanja novih
policijskih službenika s ciljem održavanja propisanog maksimuma
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja radnih mjesta i operativnosti Policije.
u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. (2) Odluku o utvrđivanju radnih mjesta za zapošljavanje policajaca
i mlađih inspektora šef Policije donosi na osnovu podataka iz
službenih evidencija koje dostavlja Jedinica za ad-
Broj: 01-02-181/24 ministrativno-finansijske i kadrovske poslove Policije.
Brčko, 17. 1. 2024. godine (3) Procedura prijema i pohađanja osnovne obuke za kadete provodi
se u skladu s odredbama ovog zakona, ali se radni odnos ne zas-
niva prije nego radno mjesto ne bude upražnjeno.“
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r. Član 2

U članu 59 stav 1 i stav 3 tačka a) riječ: „slobodnih“ se briše.

U stavu 3 istog člana riječ: „upražnjenih“ se briše.

Član 3

U članu 67 stav 1 riječi: „po uspješnom završetku osnovne

obuke“ zamjenjuju se riječima: „saglasno odredbama člana 53 stava
83 3 ovog zakona“.
Na osnovu člana 31 stava 1 tačke n) Poslovnika o radu
Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“
broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi 17/20 i 24/20), donosim Član 4

ODLUKU Član 79 mijenja se i glasi:

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POLICI-
JSKIM SLUŽBENICIMA BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGO-
VINE
Član 1
Proglašavam Zakon o izmjenama Zakona o policijskim
službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koji je usvojila
Skupština Brčko distrikta BiH na 54. redovnoj sjednici održanoj 17.
januara 2024. godine.
Član 2
Ova odluka bit će objavljena u Službenom glasniku Brčko dis-
trikta BiH.
„Član 79.
(Čin glavnog generalnog inspektora i generalnog inspektora
policije)
(1) Čin glavnog generalnog inspektora stiče policijski službenik koji
je imenovan za šefa Policije, dok čin generalnog inspektora stiču
policijski službenici imenovani za zamjenika i pomoćnika.
(2) Šef Policije, zamjenik i pomoćnik gube čin iz stava 1 ovog člana po
prestanku obavljanja ovih dužnosti, vraćaju se u čin glavnog ins-
pektora i raspoređuju na radno mjesto koje odgovara navedenom
činu, u Policiji.“
Član 5
U članu 80 stav 1 mijenja se i glasi:

„(1) Dodijeljeni čin se ne može oduzeti osim u slučaju prestanka

Broj: 01-02-184/24 obavljanja dužnosti šefa Policije, zamjenika i pomoćnika ili nakon
Brčko, 17. 1. 2024. godine prestanka radnog odnosa u skladu s ovim zakonom.“

Član 6
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja
mr. sci. Siniša Milić, s. r. u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Broj: 01-02-183/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine

Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercego-

vine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 2/10 PREDSJEDNIK
– prečišćeni tekst), Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine na SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. godine, usvaja mr. sci. Siniša Milić, s. r.

ZAKON
O IZMJENAMA ZAKONA O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA
BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERECGOVINE

Član 1

U Zakonu o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i 84

Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, Na osnovu člana 31 stava 1 tačke n) Poslovnika o radu
brojevi: 18/20 – prečišćeni tekst i 6/23) član 53 mijenja se i glasi: Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“
broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi 17/20 i 24/20), donosim
„Član 53
(Utvrđivanje radnih mjesta za zapošljavanje policijskih
službenika)
Broj 3 - strana 4 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O DOPUNI KRIVIČNOG ZAKONA
BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1
Proglašavam Zakon o dopuni Krivičnog zakona Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, koji je usvojila Skupština Brčko distrikta BiH na
54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. godine.
Član 2
Ova odluka bit će objavljena u Službenom glasniku Brčko dis-
trikta BiH.
Broj: 01-02-186/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercego-
vine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 2/10
– prečišćeni tekst), Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine na
54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. godine, usvaja
ZAKON
O DOPUNI KRIVIČNOG ZAKONA
BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1
U Krivičnom zakonu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 19/20 –
prečišćeni tekst), iza člana 376a dodaje se novi član 376b, koji glasi:
„Podmićivanje na izborima i u službi koja se finansira iz javnih
sredstava
Član 376b
(1) Ko posredno ili neposredno zatraži, zahtijeva ili uzme novac ili bilo
koji finansijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili
nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu podsti-
caja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravno lice, ili ponudu ili
obećanje takve koristi ili prednosti ili podsticaja za sebe ili za dru-
goga, uključujući i pravno lice, kako bi učinio nešto što inače ne bi
smio učiniti ili propustio da učini nešto što bi inače bio dužan učiniti
u vršenju službene dužnosti ili predstojeće službene dužnosti, u
zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem
organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava
na nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili ko posreduje u
takvom pasivnom podmićivanju, kaznit će se kaznom zatvora od
jedne do deset godina i novčanom kaznom.
(2) Ko posredno ili neposredno zatraži, zahtijeva ili uzme novac ili bilo
koji finansijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili
nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo koju vrstu podsti-
caja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravno lice, ili ponudu ili
obećanje takve koristi ili prednosti ili podsticaja za sebe ili za dru-
goga, uključujući i pravno lice, kako bi učinio nešto što bi inače i bio
dužan učiniti ili propustio da učini nešto što inače i ne bi smio učiniti
u vršenju službene dužnosti ili predstojeće službene dužnosti u
zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem
organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava
na nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili ko posreduje u
takvom pasivnom podmićivanju, kaznit će se kaznom zatvora od
šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(3) Ko posredno ili neposredno ponudi, obeća ili dâ novac ili bilo koji
finansijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili
nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu podsti-
caja, nekom licu, i za to lice ili za drugoga, uključujući i pravno lice,
a koje može iskoristiti službenu dužnost ili predstojeću službenu
dužnost u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili
bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih
sredstava na nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, da učini
nešto što inače ne bi smjelo učiniti ili propusti da učini nešto što
bi inače bilo dužno učiniti, ili ko posreduje u takvom aktivnom
podmićivanju, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina i novčanom kaznom.
(4) Ko posredno ili neposredno ponudi, obeća ili dâ novac ili bilo koji
finansijski instrument ili drugu vrijednost ili drugu materijalnu ili
nematerijalnu korist ili prednost ili uslugu ili bilo kakvu vrstu pod-
sticaja, nekom licu, i za to lice ili drugoga, uključujući i pravno lice,
a koje može iskoristiti službenu dužnost ili predstojeću službenu
dužnost u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom
ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz
javnih sredstava na nivou Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, da
učini nešto što bi inače i bilo dužno učiniti ili da propusti da učini
nešto što inače i ne bi smjelo učiniti, ili ko posreduje u takvom ak-
tivnom podmićivanju, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine i
novčanom kaznom.
(5) Ko u vršenju službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti
ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, učini nešto što inače ne bi smio učiniti ili
propusti da učini nešto što bi inače bio dužan učiniti, kad ne bi
bilo novca ili finansijskog instrumenta ili druge vrijednosti ili druge
materijalne ili nematerijalne koristi ili prednosti ili usluge ili bilo
kakve vrste podsticaja za sebe ili za drugoga, uključujući i pravno
lice, bez obzira kada je takav neprikladan podsticaj zaprimljen ili
obećan, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina i
novčanom kaznom.
(6) Krivična djela iz ovog člana postoje bez obzira na to jesu li učinilac
iz stavova 1, 2 i 5 ovog člana ili lice koje je učinilac iz stavova 3 i 4
ovog člana nastojao pobuditi, ispunjavali uslove da djeluju, iz ra-
zloga što nisu preuzeli dužnost ili nisu bili nadležni, ili iz bilo kojeg
drugog razloga.
(7) Za krivična djela iz stavova od 1 do 5, izreći će se mjera bezbjed-
nosti zabrane vršenja dužnosti iz stavova od 1 do 5 ovog člana.
(8) Novac ili drugi finansijski instrument ili druga vrijednost ili korist ili
drugi podsticaj iz stavova od 1 do 5 oduzet će se.
(9) Imovinska korist, prihod, dobit ili druga korist proistekla iz imovin-
ske koristi stečene izvršenjem krivičnih djela iz stavova od 1 do 5
i svaka druga korist proistekla iz vrijednosti ili koristi ili prednosti
ili usluge ili drugog podsticaja iz stavova od 1 do 5 ovog člana,
oduzet će se.
(10) U skladu s članovima 117 i 118 ovog zakona, osude za
krivična djela iz stavova od 1 do 5 ovog člana imaju za pravnu
posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pra-
vosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, i prestanak takvog zaposlenja;
b) oduzimanje odlikovanja;
c) zabranu vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti
ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, u trajanju od pet godina od dana izdržane,
oproštene ili zastarjele kazne; i
d) zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti
ili djelimično finansira iz javnih sredstava na nivou Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine, u trajanju od pet godina od dana izdržane,
oproštene ili zastarjele kazne.“
Broj 3 - strana 5 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Član 2
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu u roku od osam dana od dana
objavljivanja u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercego-
vine.
Broj: 01-02-185/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
85
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta BiH („Službeni
glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 2/10 – prečišćeni tekst), člana 5
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o papirima od vrijednosti
(„Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 1/24), člana 64 Poslovnika
o radu Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta
BiH“, brojevi: 54/18, 17/20 i 24/20), Skupština Brčko distrikta BiH, na
54. redovnoj sjednici održanoj 17. januara 2024. godine, donosi
ODLUKU
O PRODUŽAVANJU MANDATA ZAMJENIKU PREDSJEDNIKA I
ČLANU KOMISIJE ZA PAPIRE OD VRIJEDNOSTI
Član 1
Zamjeniku predsjednika Komisije za papire od vrijednosti Boži
Mojiću i članu Komisije za papire od vrijednosti Biljani Nuković, imeno-
vanim Odlukom Skupštine Brčko distrikta BiH, broj: 01-02-511/19 od
16. januara 2019. godine, produžava se mandat.
Član 2
Produženje mandata iz člana 1 ove odluke trajat će do
završetka postupka imenovanja zamjenika predsjednika i člana
Komisije za papire od vrijednosti, a najduže šest mjeseci, počevši sa
17. januarom 2024. godine.
Zamjenik predsjednika i član Komisije za papire od vrijednosti
ostvaruju ista prava i obaveze za vrijeme produženja mandata koje su
imali tokom vršenja redovnog mandata.
Član 3
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objav-
ljena u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH.
Broj: 01-02-187/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
86
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta BiH („Službeni
glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 2/10 – prečišćeni tekst), člana 9 Zako-
na o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH („Službeni glasnik
Brčko distrikta BiH“, broj 18/18 – prečišćeni tekst i broj 30/20), člana
64 Poslovnika o radu Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glas-
nik Brčko distrikta BiH“, broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi: 17/20
i 24/20) i Prijedloga odluke gradonačelnika Brčko distrikta BiH, broj
predmeta: 22-001225/21, broj akta: 01.1-1528ZN-027/23 od 28. 11.
2023. godine, Skupština Brčko distrikta BiH, na 54. redovnoj sjednici
održanoj 17. januara 2024. godine, donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU JAVNOG INTERESA
Član 1
Utvrđuje se da je od javnog interesa za Brčko distrikt BiH
izgradnja puta pored kapele Sv. Franje u MZ Krepšić 2, na zemljištu
označenom kao katastarske parcele brojevi: 1302/6 (dio 670/15),
1305/6 (670/18) i 1301/3 (dio 670/15) k. o. Krepšić i na dijelu zemljišta
označenog kao katastarska parcela broj: 1975/1 k. o. Krepšić (izla-
ganje), urbano područje „Krepšić“ u Brčko distriktu BiH.
Član 2
Korisnik eksproprijacije nekretnina za izvođenje radova
iz člana 1 ove odluke je Brčko distrikt BiH.
Član 3
Javni interes Brčko distrikta BiH iz člana 1 ove odluke utvrđuje
se u skladu s konačnim Rješenjem o lokacijskim uslovima broj: UP-I-
22-002369/23, broj akta: 06-1534SM-005/23 od 24. 10. 2023. godine
koje je izdato prema odredbama Prostornog plana Brčko distrikta BiH
2007–2017. godina, urbano područje „Krepšić“.
Član 4
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objav-
ljena u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Broj: 01-02-188/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
87
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta BiH („Službeni
glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 2/10 – prečišćeni tekst), člana 9 Zako-
na o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH („Službeni glasnik
Brčko distrikta BiH“, broj 18/18 – prečišćeni tekst i broj 30/20), člana
64 Poslovnika o radu Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glas-
nik Brčko distrikta BiH“, broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi: 17/20
i 24/20) i Prijedloga odluke gradonačelnika Brčko distrikta BiH, broj
predmeta: 22-000565/11, broj akta: 01.1-1528ZN-73/23 od 8. 12.
2023. godine, Skupština Brčko distrikta BiH, na 54. redovnoj sjednici
održanoj 17. januara 2024. godine, donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU JAVNOG INTERESA
Član 1
Utvrđuje se da je od javnog interesa za Brčko distrikt BiH izgrad-
nja ulice Marije Jurić Zagorke u MZ Klanac, na zemljištu označenom
Broj 3 - strana 6 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
kao katastarske parcele brojevi: 2801, 2762/2, 2931/2, 2934/2, 2920/2,
2921/2, 2928/2, 2925/2, 2926/2, 2782/2, 2869/2, 2868/4, 2868/2,
2868/3, 2871/2, 2872/2, 2866/2, 2865/2, 2867/3, 2864/2, 2864/3,
2863/5, 2863/6, 2860/2, 2860/3, 2859/3, 2878/2, 2883/2 i 2885/4 k. o.
Brčko 1 (izlaganje) i na dijelovima zemljišta označenih kao katastar-
ske parcele brojevi: 2781 i 2906/1 k. o. Brčko 1 (izlaganje), stambeno
naselje „Klanac“ u Brčko distriktu BiH.
Član 2
Korisnik eksproprijacije nekretnina za izvođenje radova
iz člana 1 ove odluke je Brčko distrikt BiH.
Član 3
Javni interes Brčko distrikta BiH iz člana 1 ove odluke utvrđuje
se u skladu s konačnim Rješenjem o lokacijskim uslovima broj: UP-I-
22-002378/23, broj akta: 06-1534SM-004/23 od 25. 10. 2023. godine,
koje je izdato prema odredbama Izmjena i dopuna Urbanističkog plana
grada Brčko (II), planski period 2007–2017. godina, stambeno naselje
„Klanac“.
Član 4
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objav-
ljena u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Broj: 01-02-189/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
88
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta BiH („Službeni
glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 2/10 – prečišćeni tekst), člana 9 Zako-
na o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH („Službeni glasnik
Brčko distrikta BiH“, broj 18/18 – prečišćeni tekst i broj 30/20), člana
64 Poslovnika o radu Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glas-
nik Brčko distrikta BiH“, broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi: 17/20
i 24/20) i Prijedloga odluke gradonačelnika Brčko distrikta BiH, broj
predmeta: 22-002792/21, broj akta: 01.1-1528ZN-020/23 od 12. 12.
2023. godine, Skupština Brčko distrikta BiH, na 54. redovnoj sjednici
održanoj 17. januara 2024. godine, donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU JAVNOG INTERESA
Član 1
Utvrđuje se da je od javnog interesa za Brčko distrikt BiH
izgradnja kraka ulice Hasana Kjafije Pruščaka (Mujića sokak) u stam-
benom naselju „Brod“, na zemljištu označenom kao katastarska parce-
la broj: 99/7 k. o. Brod (izlaganje), stambeno naselje „Brod“ u Brčko
distriktu BiH.
Član 2
Korisnik eksproprijacije nekretnina za izvođenje radova
iz člana 1 ove odluke je Brčko distrikt BiH.
Član 3
Javni interes Brčko distrikta BiH iz člana 1 ove odluke utvrđuje
se u skladu s konačnim Rješenjem o lokacijskim uslovima broj: UP-I-
22-002155/23, broj akta: 06-1534SM-005/23 od 19. 9. 2023. godine,
koje je izdato na osnovu Izmjena i dopuna Urbanističkog plana gra-
da Brčko (II) – planski period 2007–2017. godina, stambeno naselјe
„Brod“.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 4
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objav-
ljena u Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Broj: 01-02-190/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
89
Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta BiH („Službeni
glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 2/10 – prečišćeni tekst), člana 64
Poslovnika o radu Skupštine Brčko distrikta BiH („Službeni glas-
nik Brčko distrikta BiH“, broj 54/18 – prečišćeni tekst i brojevi: 17/20
i 24/20), nakon razmatranja Informacije o preduzetim aktivnostima
Pravobranilaštva Brčko distrikta BiH u postupku prodaje zemljišta
bivše fabrike „Izbor“, Skupština Brčko distrikta BiH na III nastavku 53.
redovne sjednice održanom 17. januara 2024. godine, donosi
ZAKLJUČAK
1. Zadužuje se Pravobranilaštvo Brčko distrikta BiH da utvrdi mjere
za unapređenje procedura davanja mišljenja na nacrte akata or-
gana uprave i institucija u Brčko distriktu BiH.
2. Zadužuje se gradonačelnik Brčko distrikta BiH da u roku od 15
dana dostavi informaciju o svim radnjama koje su prethodile
prodaji zemljišta bivše fabrike Izbor (formiranje parcele, raspi-
sivanje i sprovođenje javnog poziva, poništenje prvog postupka
prodaje, provođenje ponovnog javnog poziva i zaključivanje ugo-
vora o prodaji) kao i informaciju o drugim postupcima prodaje imo-
vine Brčko distrikta BiH koji su sadržavali iste propuste zbog kojih
je poništen prvi javni poziv.
3. Zadužuje se Pravobranilaštvo Brčko distrikta BiH da u roku od 15
dana izvrši analizu ugovora o kupoprodaji zemljišta bivše fabrike
„Izbor“.
4. Ovaj zaključak stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u
Službenom glasniku Brčko distrikta BiH.
Broj: 01-02-180/24
Brčko, 17. 1. 2024. godine
PREDSJEDNIK
SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH
mr. sci. Siniša Milić, s. r.
90
Na osnovu člana 52. Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercego-
vine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Her-
cegovine“, broj 2/10) i članova 10. i 11. stav (3) Zakona o Vladi Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne
i Hercegovine“, broj: 27/23 – prečišćeni tekst), a u skladu s članom
32. stav (6) Zakona o budžetu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj: 34/19 i
22/23), na prijedlog Ureda gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Her-
cegovine, broj predmeta: 05-000689/23 od 13. 12. 2023. godine, Vlada
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, na 31. redovnoj sjednici održanoj
20. decembra 2023. godine, donosi
Broj 3 - strana 7 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
PRAVILNIK
O SADRŽAJU I METODOLOGIJI IZRADE, SISTEMU PRAĆENJA I
NADZORA PROVOĐENJA STRATEŠKIH DOKUMENATA I IMPLE-
MENTACIONIH DOKUMENATA
Član 1.
(Predmet)
Pravilnikom o sadržaju i metodologiji izrade, sistemu praćenja
i nadzora provođenja strateških dokumenata i implementacionih
dokumenata (u daljnjem tekstu: Pravilnik) utvrđuje se sadržaj i me-
todologija izrade, sistem praćenja i nadzora provedbe strateških doku-
menata i implementacionih dokumenata od strane budžetski korisnika,
vanbudžetskog fonda i vanbudžetskih korisnika koji su obveznici prim-
jene budžetskog računovodstva (u daljnjem tekstu: Nadležna tijela) u
Brčko distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt).
Član 2.
(Strateški dokumenti)
(1) Planiranje razvoja u Distriktu zasniva se na uzajamno usaglašenim
strateškim dokumentima:
a) Strategiji razvoja Distrikta;
b) sektorskim strategijama razvoja.
(2) Strateški dokumenti iz stava (1) ovog člana izrađuju se prim-
jenom principa koordinacije, analize i konsultacija, usaglašavanja
i utvrđivanja zajedničke i realne vizije razvoja te drugih principa
iz Metodologije za izradu strateških dokumenata i implementa-
cionih dokumenata (u daljnjem tekstu: Metodologija) koje provode
odjeljenja Vlade i drugi učesnici u procesu izrade strateških do-
kumenata i sistema strateškog planiranja i upravljanja razvojem
uopće, a usvajaju se za najmanje srednjoročni period.
Član 3.
(Proces izrade strateških dokumenata)
(1) Primjenom principa iz Pravilnika i Metodologije Vlada donosi od-
luku u skladu s odredbama člana 33. stav (10) Zakona o budžetu
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko dis-
trikta Bosne i Hercegovine“, broj: 34/19 i 22/23 (u daljnjem tekstu:
Zakon)).
(2) Nadležna tijela izrađuju sektorske strategije na osnovu Strate-
gije razvoja Distrikta. Za specifične sektorske strategije koje se
usklađuju s drugim planskim dokumentima rokovi važenja mogu
biti duži ili kraći od sedam godina. Sektorske strategije razvoja us-
vajaju se u skladu s odredbama člana 33. stav (8) Zakona.
(3) Odluka iz stava (1) ovog člana sadrži minimalno:
a) određivanje nosioca izrade i učesnika u izradi strateških dokume-
nata;
b) način formiranja radnih tijela za izradu strateških dokumenata;
c) način vertikalne i horizontalne koordinacije;
d) rokove za izradu i izvještavanje u procesu izrade strateških doku-
menata;
e) finansijska sredstva potrebna za izradu strateških dokumenata u
Distriktu.
(4)Izrada strateških dokumenata odvija se u sljedećim fazama:
a) izrada strateške platforme;
b) utvrđivanje prioriteta i mjera;
c) identifikacija ključnih strateških projekata;
d) provjera međusobne usklađenosti strateških dokumenata;
e) izrada indikativnog finansijskog okvira za provođenje strateških
dokumenata;
f) definisanje načina provođenja, praćenja, izvještavanja i vredno-
vanja strateških dokumenata; i
g) provođenje procesa konsultacija o strateškim dokumentima i usva-
janje strateških dokumenata.
(5) Strateški dokumenti Distrikta minimalno sadrže elemente:
a) uvod – svrha i značaj strateškog dokumenta, regulatorni okvir,
kratak opis procesa izrade strateških dokumenata i konsultacija te
usklađenost s dokumentima Bosne i Hercegovine i ciljevima Ev-
ropske unije,
b) stratešku platformu – izvod iz situacione analize i projekcije, osvrt
na stanje i
usklađenost s prostorno-planskom dokumentacijom, vizija razvoja i
Srijeda, 24. januara 2024. god.
strateški
ciljevi s indikatorima,
c) prioritete i mjere – detaljan pregled za svaku mjeru, s indikatorima,
d) ključne strateške projekte,
e) indikativni finansijski okvir,
f) okvir za provođenje, praćenje, izvještavanje i vrednovanje
strateških dokumenata,
g) sažeti pregled strateškog dokumenta.
Član 4.
(Izrada strateške platforme)
(1) Strateška platforma izrađuje se za svaki strateški dokument u Dis-
triktu i sastoji se od: situacione analize, uključujući i osvrt na stanje
i usklađenost prostorno-planske dokumentacije, vizije razvoja i
strateških ciljeva s indikatorima.
(2) Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici u procesu izrade
strateških dokumenata izrađuju situacionu analizu. Situaciona
analiza izrađuje se u skladu s Metodologijom.
(3) Vizija razvoja je sažeta izjava koja predstavlja zajedničku, foku-
siranu predodžbu željene promjene u dugoročnoj perspektivi ko-
joj će strateški dokument doprinijeti. Vizija razvoja definiše se za
sve strateške dokumente i zasniva se na zaključcima situacione
analize te predstavlja osnov za utvrđivanje strateških ciljeva, a
utvrđuje se za period važenja strateških dokumenata.
(4) Na bazi nalaza i zaključaka analize te faktora koji utiču na
unutrašnje i vanjsko okruženje, određuju se strateški pravci raz-
voja područja, odnosno sektora. Nosilac izrade strateškog doku-
menta priprema sažetak situacione analize koji je sastavni dio
strateškog dokumenta.
(5) Strateški ciljevi predstavljaju ono što se želi postići u periodu
važenja strateških dokumenata odnosno oblasti u kojoj je nužno
djelovati, a trebaju biti jasno formulisani, ostvarivi u vremenskom
periodu važenja strateških dokumenta, te mjerljivi uz pomoć ob-
jektivno provjerljivih indikatora, a označavaju se rednim brojem i
njihov maksimalan broj je pet.
(6) Indikatorima se mjere vrste i stepen promjena koje se ostvaruju
kroz realizaciju strateških ciljeva i sadrže polazne i ciljne vrijed-
nosti, za svaki strateški cilj određuju se maksimalno tri indikatora.
(7) Konsultacije o strateškoj platformi traju najmanje 30 dana, a reali-
zuju se objavom strateške platforme na internet stranici Vlade i no-
sioca izrade strateških dokumenata, njenim dostavljanjem drugim
nadležnim institucijama, organizovanjem javnih prezentacija, kao i
prikupljanjem i razmatranjem prijedloga i sugestija.
Član 5.
(Utvrđivanje prioriteta i mjera)
(1) Nakon usaglašavanja strateške platforme utvrđuju se prioriteti kao
ključna polja i pravci djelovanja za ostvarenje strateških ciljeva i
isti moraju biti jasno formulisani, ostvarivi u vremenskom periodu
važenja strateškog dokumenta, međusobno usklađeni uz pomoć
objektivno provjerljivih indikatora te društveno i okolišno prihvatlji-
vi. Svaki prioritet označava se hijerarhijski nižim rednim brojem
relevantnog strateškog cilja.
(2) Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici u procesu izrade
strateških dokumenata razrađuju mjere, osiguravajući njihovu
usklađenost s prioritetima čime se prioriteti detaljnije razrađuju.
Svaka mjera označava se hijerarhijski nižim brojem relevantnog
prioriteta, a ista sadrži minimalne elemente iz Metodologije. Nosi-
lac izrade strateških dokumenata i učesnici određuju indikatore za
svaku mjeru s polaznim i ciljnim vrijednostima.
Član 6.
(Identifikacija ključnih strateških projekata)
(1) Za implementaciju strateških dokumenata mogu se identifikovati
ključni strateški projekti kao intervencije najvećeg značaja za os-
tvarenje strateških ciljeva. Ključni strateški projekti trebaju imati
višestruki efekat na razvoj i njihova implementacija može biti osnov
za pokretanje drugih projekata.
(2) Rezultati koje trebaju ostvariti ključni strateški projekti i njihov
Broj 3 - strana 8 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
sadržaj opisani su u Metodologiji.
Član 7.
(Provjera međusobne usklađenosti akata planiranja)
(1) Provjera međusobne usklađenosti podrazumijeva usaglašavanje,
osiguravanje komplementarnosti razvojnih pravaca i strateških
ciljeva sa strateškim ciljevima strateških dokumenata Distrikta,
sektorskim strategijama Distrikta, strateškim dokumentima Bosne
i Hercegovine, strateškim dokumentima proizašlim iz procesa eu-
ropskih integracija i međunarodno prihvaćenim globalnim ciljevima
održivog razvoja.
(2) Provjeru međusobne usklađenosti strateških dokumenata vrši
Ured gradonačelnika – Sekretarijat Vlade – Sektor za strateško
planiranje.
Član 8.
(Izrada indikativnog finansijskog okvira za provođenje strateških
dokumenata)
(1) Na osnovu situacione analize i projekcije, kao i definisanih mjera,
izrađuje se indikativni finansijski okvir za period važenja strateškog
dokumenta.
(2) Indikativni finansijski okvir definiše nosilac izrade strateškog doku-
menta i ostali učesnici, i minimalno sadrži: procjenu potrebnih fi-
nansijskih sredstava po strateškim ciljevima, prioritetima i mjerama
iz budžeta, te po ostalim izvorima finansiranja, kao što su kreditna
sredstva, sredstva Evropske unije i ostale donacije.
Član 9.
(Okvir za provođenje, praćenje, izvještavanje i vrednovanje
strateških dokumenata)
(1) Nosilac izrade strateških dokumenata definiše okvir za provođenje,
praćenje, izvještavanje i vrednovanje strateških dokumenata i ovaj
okvir sadrži opis odgovornosti institucija nadležnih za provođenje,
praćenje, izvještavanje i vrednovanje strateških dokumenata u
Distriktu, opis postupaka, dinamiku praćenja, izvještavanja i vred-
novanja u odnosu na napredak u implementaciji strateških doku-
menata.
(2) Okvir za provođenje, praćenje, izvještavanje i vrednovanje
strateških dokumenata uvažava nadležnosti relevantnih institucija
Distriktu, ali može predvidjeti i dodatne aktere u ovim oblastima.
Član 10.
(Proces konsultacija o strateškim dokumentima)
(1) Konsultacije o strateškim dokumentima provodi nosilac izrade
strateških dokumenata.
(2) Konsultacije se provode u skladu s propisima Distrikta o procesi-
ma javnih konsultacija, proces konsultacija započinje objavom na
web stranici nosioca izrade strateških dokumenata, dostavljanjem
nadležnim institucijama relevantnim za strateške dokumente, or-
ganizovanjem javnih prezentacija, prikupljanjem, razmatranjem
prijedloga i sugestija.
(3) U proces konsultacija uključuju se nadležne institucije kao formalni
akteri, pojedinci – građani, interesne grupe, NVO, univerziteti i
drugi neformalni akteri.
(4) Proces konsultacija traje najmanje 30 dana od dana objave doku-
menta na internet stranici nosioca izrade strateškog dokumenta.
Član 11.
(Provođenje strateških dokumenata u Distriktu)
(1) Strateški dokumenti u Distriktu provode se implementacionim do-
kumentima.
(2) Implementacioni dokumenti propisani su odredbama člana 32.
stav (4) Zakona.
Član 12.
(Akcioni plan)
(1) Akcioni plan se izrađuje i usvaja u skladu sa odredbama člana 33.
stav (9) tačka a) i b) Zakona.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(2) Akcioni plan minimalno sadrži slijedeće elemente: naziv strateškog
cilja i prioriteta, naziv planiranih mjera i strateških projekata sa
očekivanim rezultatima, nosioce realizacije, okvirnu finansijsku vri-
jednost po godinama i očekivane izvore finansiranja.
(3) Sektor za strateško planiranje uz saradnju s Odborom za razvoj
koji predstavlja savjetodavno tijelo u procesu izrade strategije raz-
voja i njene implementacije, koordinira izradu Akcionog plana za
provođenje Strategije razvoja Distrikta i dostavlja Vladi na usva-
janje.
(4) Prilikom izrade trogodišnjih i godišnjih planova rada Nadležna
tijela preuzimaju projekte i aktivnosti iz Akcionog plana za koje
očekuju da će biti osigurana finansijska sredstva.
Član 13.
(Trogodišnji plan rada)
(1) Prema Zakonu trogodišnji plan rada Nadležnog tijela definisan je
kao akt koji se izrađuje u procesu implementacije strateških doku-
menata.
(2) U trogodišnjem planu rada daje se pregled ukupnog finansiranja
programa Nadležnog tijela, na osnovu strateških ciljeva i prioriteta
iz strateških dokumenata.
(3) Za trogodišnji plan rada Nadležna tijela u Distriktu obavezno
preuzimaju relevantne mjere iz Strategije razvoja Distrikta s
pripadajućim indikatorima, polaznim i ciljnim vrijednostima za
svaku godinu trogodišnjeg perioda koje postaju programi (mjera iz
strateškog dokumenta = program u trogodišnjem planu rada).
(4) Svaki odabrani program u trogodišnjem planu rada nadležnog ti-
jela utvrđuje se kao program u DOB-u (program u trogodišnjem
planu rada = program u DOB-u), s dodijeljenom šifrom.
(5) Za svaki od utvrđenih programa (mjera) definišu se aktivnosti/pro-
jekti čija realizacija u trogodišnjem periodu doprinosi ostvarenju
prioriteta i strateških ciljeva iz strateških dokumenata, odnosno
zakonskih nadležnosti Nadležnih tijela.
(6) U izradi trogodišnjeg plana rada Nadležna tijela preuzimaju pro-
jekte i aktivnosti iz akcionog plana za implementaciju strateških
dokumenata. Za svaku aktivnost/projekat navodi se: rok izvršenja,
očekivani rezultat, nosilac (najmanji organizacioni dio), status PJI,
oznaka o potrebi usvajanja, izvor finansiranja i iznos planiranih
finansijskih sredstava neophodnih za njihovu realizaciju po godi-
nama izražen u KM.
(7) Prilikom izrade trogodišnjeg plana rada potrebno je ostvariti
međusobne institucionalne konsultacije, s ciljem osiguravanja
načela horizontalne usklađenosti.
(8) Radna verzija trogodišnjeg plana rada objavljuje se na internet
stranici nadležnog tijela i služi kao osnov za izradu zahtjeva za fi-
nansijska sredstva za DOB, s ciljem konsultacija sa socioekonom-
skim partnerima, širom javnosti i dobijanja komentara i preporuka
u roku od deset dana, od dana objave na internet stranici.
(9) Nadležna tijela u Distriktu nakon provedenih konsultacija
prilagođavaju radnu verziju trogodišnjeg plana rada najkasnije do
10. aprila u godini prije početka trogodišnjeg perioda na koje se
trogodišnji plan rada odnosi.
(10) U izradi prijedloga prioriteta Nadležnog tijela za DOB i PJI
koriste se podaci o aktivnostima/projektima s iznosima planiranih
finansijskih sredstava iz radne verzije trogodišnjeg plana rada, a
proces izrade trogodišnjeg plana rada je usklađen s procesom iz-
rade DOB-a i PJI i međusobno se nadopunjuju.
(11) Trogodišnji plan rada izrađuje se na Obrascu broj 5: Trogodišnji
plan rada – ANEKS V, koji čini sastavni dio Pravilnika.
Član 14.
(Godišnji plan rada)
(1) Prema Zakonu godišnji plan rada Nadležnog tijela definisan je kao
akt koji se izrađuje u procesu implementacije strateških dokume-
nata.
Broj 3 - strana 9 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
(2) U godišnji plan rada Nadležna tijela preuzimaju preglede ukupnog
finansiranja programa iz trogodišnjeg plana rada, s dodijeljenom
šifrom u DOB-u, izvorima finansiranja i iznosima planiranih finansi-
jskih sredstava u KM.
(3) U godišnji plan rada preuzimaju se programi (mjere) iz trogodišnjeg
plana rada s dodijeljenom šifrom programa, pripadajućim indika-
torima, polaznim i ciljnim godišnjim vrijednostima iz trogodišnjeg
plana rada.
(4) Za svaki od utvrđenih programa (mjera) u godišnjem planu rada
preuzimaju se / prilagođavaju aktivnosti/projekti iz trogodišnjeg
plana rada, i/ili se po potrebi definišu nove aktivnosti/projekti,
čija realizacija doprinosi ostvarenju prioriteta i strateških ciljeva iz
strateških dokumenata, odnosno nadležnosti nadležnih tijela. U
izradi godišnjeg plana rada, preuzimaju se projekti i aktivnosti iz
akcionog plana za koje su osigurana finansijska sredstva.
(5) Za sve aktivnosti/projekte navodi se: naziv aktivnosti/projekta,
rok izvršenja po kvartalima, očekivani rezultat aktivnosti/projekta,
nosilac (najmanji organizacioni dio), status PJI, oznaka o potrebi
usvajanja, izvori finansiranja i iznos planiranih finansijskih sredsta-
va neophodnih za njihovu realizaciju izražen u KM na godišnjem
nivou.
(6) Godišnji plan rada izrađuje se u skladu s unutrašnjom organizaci-
jom i nadležnostima nadležnih tijela.
(7) Godišnji plan rada s podacima o aktivnostima/projektima te iznosi-
ma i izvorima planiranih finansijskih sredstava koriste se u procesu
izrade budžetskih zahtjeva nadležnih tijela u mjesecu julu godine
koja prethodi godini za koju se izrađuje budžet.
(8) Nakon stupanja na snagu budžeta vrše se eventualne korekcije i
prilagođavanje godišnjeg plana rada.
(9) Godišnji plan rada izrađuje se na Obrascu broj 6: Godišnji plan
rada – ANEKS VI, koji čini sastavni dio Pravilnika.
Član 15.
(Godišnji izvještaj o radu)
(1) Godišnji izvještaj o radu pored definicije iz Zakona predstavlja
implementacioni dokument koji sadrži pregled i analizu izvršenja
programa (mjera) i aktivnosti/projekata iz godišnjeg plana rada.
(2) Godišnji izvještaj o radu priprema se s ciljem praćenja provođenja
planiranih programa (mjera) i aktivnosti/projekata i ocjene dopri-
nosa u ostvarivanju glavnog programa.
(3) Godišnji izvještaj o radu priprema se na osnovu kontinuiranog
prikupljanja, obrade i analize podataka vezanih za praćenje
provođenja programa (mjera) prema indikatorima iz godišnjeg
plana rada, odnosno, aktivnostima/projektima prema očekivanim
i ostvarenim rezultatima.
(4) U godišnji izvještaj o radu preuzimaju se programi (mjere) iz
godišnjeg plana rada s dodijeljenom šifrom programa i pripadajući
indikatori s ciljnim i realizovanim godišnjim vrijednostima.
(5) Za svaku aktivnost/projekat iz godišnjeg plana rada navodi se naziv
programa (mjere), oznaka da li je izvršena u roku ili ne, očekivani
rezultat, ostvareni rezultat, status PJI, oznaka o statusu usvajanja,
izvori finansiranja, iznosi finansijskih sredstava predviđenih za nji-
hovu realizaciju izraženi u KM (planirani iznosi i izvršeni iznosi),
procenat izvršenja i za neizvršene aktivnosti / projekte razlozi
neizvršenja ili djelimičnog izvršenja.
(6) Rukovodeći državni službenici izrađuju godišnji izvještaj o radu u
skladu s unutrašnjom organizacijom i nadležnostima.
(7) Godišnji plan rada izrađuje se na Obrascu broj 7: Godišnji izvještaj
o radu – ANEKS VII, koji čini sastavni dio Pravilnika.
Član 16.
(Izvještaj o razvoju)
(1) Izvještaj o razvoju Distrikta se izrađuje i usvaja u skladu s odred-
bama člana 35. Zakona.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(2) Izvještaj o razvoju sadrži minimalne elemente: izvršni sažetak,
uvod, analiza razvojnih trendova kroz prikaz utvrđenog sistema
indikatora, pregled implementacije Strategije razvoja Distrikta,
pregled planiranih i ostvarenih finansijskih sredstava na nivou
strateških ciljeva i prioriteta na godišnjem nivou.
(3) Izvještaj o razvoju objavljuje se na internet stranici Vlade.
Član 17.
(Primjena Pravilnika)
(1) Za sva pitanja koja nisu detaljnije definisana ovim pravilnikom a
odnose se na strateško planiranje i upravljanje razvojem u Dis-
triktu, a nisu u suprotnosti s odredbama Zakona, primjenjuje se
Metodologija.
(2) Stupanjem na snagu Pravilnika, stavlja se van snage Pravilniku
o sadržaju i metodologiji izrade, sistemu praćenja i nadzora
provođenja strateških dokumenata i implementacionih dokume-
nata („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj 46/20).
Član 18.
(Metodologija za izradu strateških, odnosno implementacionih
dokumenata)
Metodologija za izradu strateških odnosno implementacionih
dokumenata utvrđuje se ovim pravilnikom te predstavlja njegov sas-
tavni dio (ANEKS I).
Član 19.
(Sastavni dijelovi Pravilnika)
Sastavni dio ovog pravilnika čine:
a) Metodologija za izradu strateških, odnosno implementacionih do-
kumenata (ANEKS I)
b) Minimalna struktura strateških dokumenta (ANEKS II)
c) Minimalna struktura plana vrednovanja strateških dokumenta (AN-
EKS III)
d) Izvještaj o provedenom vrednovanju strateških dokumenata (AN-
EKS IV)
e) Trogodišnji plan rada nadležnih tijela (ANEKS V)
f) Godišnji program rada Vlade i godišnji plan rada nadležnih tijela
(ANEKS VI)
g) Godišnji izvještaj o radu Vlade i godišnji izvještaj o radu nadležnih
tijela (ANEKS VII).
Član 20.
(Stupanje na snagu)
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
„Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
Broj predmeta: 05-000689/23
Broj akta: 01.11-0323SR-042/23
Datum, 20.12.2023. godine
Mjesto, Brčko
GRADONAČELNIK
prim. dr. Zijad Nišić, s. r.
Obrazac 1
ANEKS I
METODOLOGIJA ZA IZRADU
STRATEŠKIH I IMPLEMENTACIONIH
DOKUMENATA U BRČKO DISTRIKTU BOSNE I HERCEGOVINE
1. Uvod
Definisanjem regulatornog i institucionalnog okvira u Distriktu,
Zakonom se uspostavlja sistem strateškog planiranja i upravljanja raz-
vojem u Distriktu.
Strateško planiranje je proces koji pomaže u planiranju
dugoročnih prioriteta i budućih aktivnosti, efikasnoj raspodjeli resursa
(ne samo finansijskih, nego i ljudskih resursa te drugih materijalnih
sredstava) te da se prati napredak u odnosu na utvrđene strateške
ciljeve.
Broj 3 - strana 10 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Strateško planiranje se koristi i da pomogne u što boljem
provođenju nadležnosti koje su definisane zakonom i drugim pro-
pisima – da osigura da svi akteri procesa planiranja teže ostvari-
vanju istih ciljeva, te omogući samoprocjenu i prilagođavanje pravca
kretanja, reagujući na promjene u okruženju. Sam proces strateškog
planiranja zahtijeva disciplinovanost s obzirom da je potrebno slijediti
određeni red i redoslijed kako bi se osiguralo da proces bude fokusiran
i produktivan. S obzirom da je zbog ograničenih sredstava nemoguće
odjednom uraditi sve što je neophodno, proces strateškog planiranja
implicira da su pojedine odluke i aktivnosti važnije od drugih, te da
se proces izrade strateških dokumenata zapravo sastoji od donošenja
teških odluka o tome šta se to smatra najvažnijim za ostvarenje usp-
jeha (tj. utvrđivanja prioriteta).
Strateškim (dugoročnim) i implementacionim dokumentima
određuju se prioritetni pravci djelovanja razvoja, dok se budžetom
osiguravaju sredstva potrebna za provedbu ovih dokumenata. Stoga
je ključno da u proces strateškog planiranja bude polazna osnova za
procese budžetskog i finansijskog planiranja.
Ukoliko se dosljedno provodi proces strateškog i operativnog
planiranja, moguće je ostvariti konkretne prednosti koje se naročito
ogledaju u: povećanoj učinkovitosti kroz ispunjavanje mandata i
misije Vlade; povećanoj efikasnosti putem ostvarivanja očekivanih
ishoda, doprinosu boljem razumijevanju i sposobnosti predviđanja
promjenjivih okolnosti, te prilagođavanja istim; donošenju boljih od-
luka; unapređenju organizacijskih sposobnosti; poboljšanom komu-
niciranju kroz koordinaciju i saradnju svih aktera strateškog planiranja
i upravljanja razvojem, stvaranjem zajedničke svrhe djelovanja među
unutrašnjim i vanjskim akterima u strateškom procesu; i stvaranju veće
svijesti o operativnom okruženju i većem razumijevanju istog.
2. Principi procesa strateškog planiranja i upravljanja razvojem u Dis-
triktu
U procesu strateškog planiranja i upravljanja razvojem u Dis-
triktu se pored principa iz člana 2. stav (2) Pravilnika primjenjuju i
sljedeći principi:
Princip usklađenosti koji podrazumijeva da su strateška do-
kumenta usklađena po ciljevima javne politike. To znači da strateška
dokumenta moraju biti međusobno usklađena tako da prioriteti i ciljevi
jednog ne budu kontradiktorni ili da se ne preklapaju s drugim (hori-
zontalna usklađenost). Pored toga, mora se voditi računa da doku-
menta budu usklađena sa strateškim dokumentima predviđenim Usta-
vom, planskim dokumentima koje donosi Skupština, Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine (vertikalna usklađenost) međunarodnim
ugovorima i procesom pristupanja EU. Ovaj princip posebno je važan u
pogledu usklađivanja nacionalnih politika s politikama EU.
Princip finansijske održivosti znači da se prilikom planiranja i
provođenja strateških dokumenata poštuju fiskalna ograničenja defin-
isana srednjoročnim i godišnjim budžetskim okvirom. Izrada strateških
dokumenata trebalo bi da uzme u obzir fiskalnu realnost u zemlji i
da bude sinhronizovana s procesom pripreme budžeta. Ovaj princip
također je vrlo bitan jer da bi određeni cilj strateškog dokumenta bio
ostvariv potrebno je da se za njegovo provođenje osigura dovoljno fi-
nansijskih sredstava.
Princip odgovornosti podrazumijeva određivanje odgovornih
institucija za provođenje aktivnosti. Utvrđivanje nadležnosti institucija
u značajnoj mjeri olakšava proces provođenja strateških dokume-
nata tako što se one usmjeravaju na obavljanje aktivnosti za koje su
zadužene i time povećavaju mogućnost za ostvarivanje konkretnih
rezultata. U tom procesu, institucije su u mogućnosti da prepoznaju
promjene koje se dešavaju u određenoj oblasti i pravovremeno reaguju
u budućnosti, a sve zajedno to doprinosi ostvarenju svojih nadležnosti
i povećava povjerenje građana u kapacitete koje posjeduju institucije
Distrikta.
Princip saradnje odnosi se na obavezu međusobne sarad-
nje u procesu planiranja politika, koordinacije i praćenja provođenja
strateških dokumenata. S obzirom na to da većinu strateških dokume-
nata provodi više institucija, za njihovo uspješno provođenje neophod-
na je redovna komunikacija da bi se podijelila dobra iskustva u samom
procesu, dogovorili dalji pravci djelovanja, utvrdila uspješnost obav-
ljenih aktivnosti i procijenile mogućnosti za poboljšanja u određenoj
oblasti.
Princip transparentnosti znači da se strateški dokumenti
izrađuju u okviru konsultacija svih zainteresovanih strana, uključujući i
civilno društvo, što se može ostvariti brojnim javnim događajima, kon-
sultacijama, debatama, raspravama u kojima učestvuje zaintereso-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
vana javnost, koju je potrebno uključiti u svim fazama oblikovanja
strateškog dokumenta u skladu s odgovarajućim propisom Vlade. Tim
putem doprinosi se kvaliteti samih dokumenata, ali i socijalnoj koheziji,
osjećaju zajedničkog interesa za ostvarenje cilja, povećanju povjerenja
u institucije i razumijevanju potrebe za strateškim planiranjem.
Princip kontinuiteta planiranja javnih politika podrazumijeva
da novi strateški dokument bude zasnovan na dokumentima koji
su mu prethodili, te da kroz njega budu sagledani postignuti učinci
već provedenih javnih politika. Strateška dokumenta donose se na
dugoročni vremenski period. Prije toga potrebno je kroz izvještavanje,
odgovarajuće preporuke i vrednovanje utvrditi koje aktivnosti nisu pro-
vedene prethodnim dokumentom i to evidentirati prilikom donošenja
novog. Novim dokumentom trebalo bi se jasno ukazati na povezanost
s prethodnim, treba uzeti u obzir novonastale okolnosti i utvrditi nove
prioritete i ciljeve koji bi bili nastavak prethodnih.
Princip efikasnosti i racionalnog planiranja podrazumijeva da
se u procesu izrade strateškog dokumenta obrati pažnja na stepen
ljudskih, organizacionih, finansijskih i materijalnih resursa potrebnih za
njegovo provođenje, praćenje provođenja, izvještavanje i vrednovanje.
S tim u vezi, važno je da nadležna tijela vode računa da se pitanja
od značaja u srodnim tematskim oblastima povežu u okviru jednog
strateškog dokumenta.
Princip ravnopravnosti spolova i jednake mogućnosti za
građane koji zahtijeva da se naročito primjenjuje prilikom izrade sva-
kog strateškog dokumenta u Distriktu posebno vodi računa o ravno-
pravnom učešću muškaraca i žena, kao i o podjednakoj zastupljenosti
njihovih interesa prilikom definisanja ciljeva, prioriteta i mjera. U
praktičnom smislu, poštovanje ovog principa treba da omogući jed-
naku vidljivost, osnaživanje i učešće oba spola u svim sferama javnog i
privatnog života. Konkretno, tokom pripreme i izrade strateških, imple-
mentacionih i ostalih planskih i programskih dokumenata i budžeta od
nosioca izrade strateških dokumenata se očekuje da zauzmu pristup
u okviru kojeg će konstantno preispitivati da li žene i muškarci imaju
jednaka prava u raspodjeli resursa i dobiti te u pristupu uslugama ili
drugim resursima. Pored toga, primjena principa ravnopravnosti spolo-
va podrazumijeva i ravnopravno učešće muškaraca i žena u samom
procesu izrade strateškog, implementacionog i ostalih planskih doku-
menta i budžeta. U skladu s tim nosilac izrade ovih dokumenata treba
da osigura ravnopravnu zastupljenost oba spola u predviđenim pro-
cesima i to minimalno 40% predstavnika manje zastupljenog spola.
Metodologija je podijeljena na sljedeće dijelove:
A Strateški dokumenti, koji obuhvataju institucionalni okvir, principe iz-
rade strateških dokumenata, faze izrade strateških dokumenata u
Distriktu, te njihovo praćenje i vrednovanje,
B Implementacioni dokumenti koji obuhvataju proces izrade implemen-
tacionih dokumenata, a odnose se na trogodišnje i godišnje plan-
iranje rada, kao izvještavanje o provođenju trogodišnjih i godišnjih
planova rada, kao i izvještaja o razvoju kao dokumenta kojim se
izvještava o stepenu provođenja strateških dokumenata.
Sastavni dio ove metodologije su i obrasci iz procesa izrade
strateških i implementacionih dokumenata u Distriktu.
A STRATEŠKI DOKUMENTI
1. Izrada strateških dokumenata
Planiranje razvoja zasniva se na uzajamno usaglašenim os-
novnim strateškim dokumentima:
a) Strategiji razvoja Distrikta,
b) sektorskim strategijama razvoja.
Strateški dokumenti se pripremaju primjenom načela: koordi-
nacije, analize i konsultacija, usaglašavanja i utvrđivanja zajedničke i
realne vizije razvoja, a usvajaju se za najmanje srednjoročni period.
Strateški dokumenti su javni, odnosno prate planski EU ciklus od 7
godina.
Strategija razvoja Distrikta u smislu ove metodologije pred-
stavlja dokument iz člana 2. Pravilnika.
Sektorske strategije razvoja u smislu odredbi ove metodologije
predstavljaju dokument iz člana 4. Pravilnika. Specifične sektorske
strategije koje se usklađuju s drugim planskim dokumentima mogu biti
izrađene na period duži ili kraći od sedam godina.
Institucionalni okvir za izradu strateških dokumenata djelimično
Broj 3 - strana 11 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
je definisan Zakonom, a predstavljaju ga sve institucije koje imaju
nadležnosti u procesu izrade strateških dokumenata u Distriktu i to su:
Skupština je nadležna za usvajanje zakona, razmatranje pitan-
ja ekonomskog razvoja, odnosno usvajanje Strategije razvoja Distrikta;
Vlada u procesu izrade strateških dokumenata utvrđuje pri-
jedlog Strategije razvoja Distrikta i dostavlja je Skupštini, razmatra
usklađene godišnje planove rada budžetskih korisnika i usvaja ih kao
Godišnji program rada Vlade;
Sektor za strateško planiranje je organizacioni dio Sekretarijata
Vlade i nadležan je za praćenje provedbe Strategije razvoja Distrikta
i sektorskih strategija kao i operativnih i godišnjih planova i programa
predlaganjem njihove prilagodbe i unapređivanja i sudjelovanjem u nji-
hovoj izradi. U procesima strateškog planiranja i upravljanja razvojem
pruža tehničku i stručnu podršku;
Odjeljenja u Vladi nadležna su za pokretanje, izradu i koordi-
naciju u procesu izrade sektorskih strategija te predlaganje Vladi sek-
torskih strategija razvoja u skladu s nadležnostima;
Direkcija za finansije Brčko distrikta BiH je u skladu sa Za-
konom nadležna za povezivanje budžetskog planiranja sa strateškim
planiranjem. Direkcija za finansije zajedno sa Sektorom za strateško
planiranje daje mišljenje iz svoje nadležnosti;
Odbor za razvoj Distrikta pomaže proces izrade i provedbe
Strategije razvoja Distrikta dajući preporuke o: ključnim razvojnim pri-
oritetima Distrikta, o procesu izrade i provođenja Strategije razvoja Dis-
trikta u kojim neposredno učestvuje, razvojnim programima koji zahti-
jevaju zajedničko djelovanje različitih institucija Distrikta a vezano za
strateške dokumente Distrikta, godišnjem izvještaju o razvoju Distrikta,
unapređenju sistema strateškog planiranja i upravljanja razvojem u
Distriktu, drugim poslovima iz oblasti strateškog planiranja i upravljanja
razvojem u Distriktu. Odbor za razvoj Distrikta ima savjetodavnu ulogu
u procesima strateškog planiranja i upravljanja razvojem u Distriktu.
Principi izrade strateških dokumenata su primarno principi
koordinacije, analize i konsultacija iz člana 2. stav (2) Pravilnika i oni
podrazumijevaju:
Princip koordinacije podrazumijeva kontinuiranu koordinaciju
unutar organizacione strukture Vlade, kao i drugih nadležnih institucija
u Distriktu, te drugih interesnih strana s ciljem zajedničkog definisanja
razvojnih pravaca strateških dokumenata u Distriktu. U praktičnom
smislu primjena ovog principa podrazumijeva i uspostavu Odbora za
razvoj kao savjetodavnog tijela u procesu izrade Strategije razvoja Dis-
trikta i njene implementacije. Kroz provođenje obaveznih konsultacija
strateški dokumenti se u procesu izrade dostavljaju na uvid i razma-
tranje nadležnim institucijama Distrikta i socioekonomskim partnerima
(obavezno u fazi nakon što bude pripremljena strateška platforma te
nakon izrade nacrta strateškog dokumenta). Ovaj princip podrazumi-
jeva horizontalno i vertikalno koordinirano postupanje i međusobno
usklađivanje strateških dokumenata, kao i njihovo usklađivanje
sa strateškim dokumentima Bosne i Hercegovine i dokumentima
proizašlim iz EU integracija i drugih međunarodno preuzetih obaveza.
Ovaj proces uključuje i usklađivanje sa Agendom 2030, odnosno Okvi-
rom za ciljeve održivog razvoja u Bosni i Hercegovini.
Princip analize u smislu ove metodologije podrazumijeva prim-
jenu dostupnih metoda u kojim se provode analize različitih aspekata
društva, kao i finansijskih resursa neophodnih za procese strateškog
planiranja i upravljanja razvojem u Distriktu.
Princip konsultacija obuhvata širok obuhvat aktera u proces-
ima strateškog planiranja i upravljanja razvojem, vladinog, nevladi-
nog sektora i drugih socioekonomskih aktera. U okviru ovog principa
bitno je osigurati i provođenje principa javnosti i transparentnosti koji
se ostvaruju redovnim objavljivanjem informacija na internet stran-
ici nadležnih institucija, javnim saopćenjima, te korištenjem drugih
odgovarajućih instrumenata razmjene informacija u ovim procesima u
Distriktu.
Princip usaglašavanja i utvrđivanja zajedničke vizije raz-
voja obuhvata provođenje navedenih principa, radi definisanja jasnih
strateških ciljeva, prioriteta koji se realizuju kroz usklađene procese
izrade DOB-a i budžeta Distrikta.
Primjenom navedenih principa Vlada donosi odluku o izradi
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Strategije razvoja Distrikta iz člana 3. Pravilnika.
Proces izrade strateških dokumenata u Distriktu odvija se pre-
ma fazama iz člana 3. stav (4) Pravilnika i to:
a) izrada strateške platforme;
b) utvrđivanje prioriteta i mjera;
c) identifikacija ključnih strateških projekata;
d) provjera međusobne usklađenosti strateških dokumenata u Dis-
triktu;
e) izrada indikativnog finansijskog okvira za provođenje strateških do-
kumenata;
f) definisanje načina provođenja, praćenja, izvještavanja i vrednovanja
strateških dokumenata;
g) provođenje procesa konsultacija o strateškim dokumentima i usva-
janje strateških dokumenata.
a) Izrada strateške platforme
Strateška platforma se izrađuje u skladu s članom 4. Pravilni-
ka. Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici izrađuju situa-
cionu analizu kao dio strateške platforme. Izrada situacione analize
vrši se prikupljanjem, obradom i analizom podataka minimalno za tri
godine. U izradu situacione analize po potrebi se uključuju socioe-
konomski partneri. Podaci koji se odnose na žene i muškarce raz-
vrstavaju se po spolu i starosnoj strukturi, s posebnim osvrtom na
socijalno ugrožene kategorije stanovništva. Nosilac izrade strateških
dokumenata s ciljem harmonizacije procesa, prikupljanja podataka i
u skladu s općim statističkim praksama, utvrđuje strukturu i format u
kojem se prikupljaju podaci. Analizom se utvrđuju razvojna obilježja,
problemi i potencijali iz područja s ciljem sagledavanja stanja i dina-
mike promjena, nivoa ujednačenosti teritorijalnog / sektorskog razvoja,
poređenja u Distriktu, poređenja Distrikta s prosjekom Bosne i Her-
cegovine i utvrđivanja drugih obilježja relevantnih za razvoj. Analizom
se vrši procjena unutrašnjeg i vanjskog okruženja s ciljem utvrđivanja
stvarnih faktora i potencijala za razvoj područja, odnosno sektora. Na
bazi nalaza i zaključaka analize, te faktora koji utiču na unutrašnje i
vanjsko okruženje, određuju se strateški pravci razvoja. Nosilac izrade
strateških dokumenata priprema sažetak iz situacione analize koji je
sastavni dio strateških dokumenata.
Vizija razvoja je definisana članom 4. stav (3) Pravilnika.
Strateški ciljevi iz člana 4. stav (5) predstavljaju ono što se
želi postići u periodu važenja strateških dokumenata, odnosno oblasti
unutar kojih je nužno djelovati. Nosilac izrade strateških dokumenata
i učesnici definišu strateške ciljeve, osiguravajući njihovu usklađenost
sa strateškim pravcima i strateškim ciljevima Bosne i Hercegovine.
Strateški ciljevi trebaju biti jasno formulisani, ostvarivi u vremenskom
periodu važenja strateških dokumenata, mjerljivi uz pomoć objektivno
provjerljivih indikatora. Svaki pojedinačni strateški cilj označava se red-
nim brojem, a njihov maksimalni broj je pet.
Indikatorima se mjere vrste i stepen promjena koje se ostvaru-
ju kroz realizaciju strateških ciljeva. Indikatori sadrže polazne i ciljne
vrijednosti. Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici određuju
optimalno tri indikatora za svaki strateški cilj. Izuzetno kod ciljeva čiji
indikatori zahtijevaju specifična i/ili kompleksna mjerenja broj indika-
tora može biti manji ili veći. U procesu izrade strateških dokumenata
u Distriktu pored indikatora koji se definišu na ovom nivou, mogu se
preuzeti i relevantni indikatori na nivou strateških ciljeva iz strateških
dokumenata Bosne i Hercegovine.
O strateškoj platformi provode se konsultacije u skladu s
članom 4. stav (7) Pravilnika.
b) Utvrđivanje prioriteta i mjera
Utvrđivanje prioriteta i mjera definisano je članom 5. Pravilni-
ka. Prioritete utvrđuje nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici,
osiguravajući njihovu usklađenost sa strateškim ciljevima. Prioriteti tre-
baju biti jasno formulisani, ostvarivi u vremenskom periodu važenja
strateških dokumenata, međusobno usklađeni, mjerljivi uz pomoć ob-
jektivno provjerljivih indikatora te društveno i okolišno prihvatljivi. Svaki
prioritet označava se hijerarhijski nižim rednim brojem relevantnog
strateškog cilja.
Mjerama iz člana 5. stav (2) Pravilnika se vrši detaljnija razra-
da prioriteta. Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici razrađuju
mjere, osiguravajući njihovu usklađenost s prioritetima. Mjere treba-
ju biti jasno formulisane, ostvarive u vremenskom periodu važenja
Broj 3 - strana 12 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
strateških dokumenata, međusobno usklađene i mjerljive uz pomoć
objektivno provjerljivih indikatora. Svaka mjera označava se hijer-
arhijski nižim rednim brojem relevantnog prioriteta. Mjere minimalno
sadrže: vezu sa strateškim ciljem i prioritetom, naziv mjere, opis mjere
s okvirnim područjima djelovanja, indikatore za praćenje rezultata
mjere, razvojni efekat i doprinos mjere ostvarenju prioriteta, indikativnu
finansijsku konstrukciju s izvorima finansiranja, period implementacije
mjere, instituciju odgovornu za koordinaciju i implementaciju mjere.
Nosilac izrade strateških dokumenata i učesnici određuju indikatore za
svaku mjeru s polaznim i ciljnim vrijednostima.
c) Identifikacija ključnih strateških projekata
Za implementaciju strateških dokumenata u Distriktu mogu
se identifikovati ključni strateški projekti iz člana 9. Pravilnika. Ključni
strateški projekti trebaju imati višestruki efekat na razvoj i njihova
implementacija može biti osnov za pokretanje drugih strateških pro-
jekata koji će se razrađivati na osnovu strateških mjera u procesu im-
plementacije strateškog dokumenta. Rezultati ključnih strateških pro-
jekata trebaju da doprinesu pozitivnom uticaju na poboljšanje kvaliteta
života veće grupe građana, a naročito socijalno ugroženih kategorija
stanovništva, te da omoguće održivi rast i razvoj. Ključni strateški pro-
jekti sadrže: kratki opis, očekivane efekte i indikativni finansijski okvir
(planirani rashodi i izdaci), kao i unaprijed utvrđeno vrijeme njihovog
trajanja.
d) Provjera međusobne usklađenosti strateških dokumenata
Provjera međusobne usklađenosti strateških dokumenata pro-
vodi se u skladu s članom 7. Pravilnika.
e) Izrada indikativnog finansijskog okvira za provođenje strateških
dokumenata
Izrada indikativnog finansijskog okvira za provođenje strateških
dokumenata provodi se u skladu s članom 8. Pravilnika.
f) Definisanje okvira za provođenje, praćenje, izvještavanje i vredno-
vanje strateških dokumenata
Definisanje okvira za provođenje, praćenje, izvještavanje i
vrednovanje strateških dokumenata provodi se u skladu s članom 9.
Pravilnika.
g) Provođenje procesa konsultacija o strateškim dokumentima
Provođenje procesa konsultacija o strateškim dokumentima
provodi se u skladu s članom 9. Pravilnika.
Minimalna struktura strateških dokumenata propisana
Pravilnikom te predstavlja njegov sastavni dio (ANEKS II Obrazac 2:
Minimalna struktura strateških dokumenata).
2. Praćenje strateških dokumenata
Praćenje podrazumijeva konstantno sistematično i kontinuira-
no sakupljanje, analiziranje i korištenje podataka i pokazatelja u svrhu
mjerenja napretka ostvarivanja postavljenih strateških ciljeva / prior-
iteta / mjera i napretka u korištenju raspoloživih sredstava i preduzi-
manja odgovarajućih aktivnosti s ciljem eventualnih korekcija. Praćenje
se provodi na osnovu okvira za provođenje, praćenje, izvještavanje i
vrednovanje strateškog dokumenta koji se definiše u sklopu strateškog
dokumenta. U ovom procesu razmatraju se dva osnovna aspekta ok-
vira, a to su ključne aktivnosti i nosioci odgovornosti za provođenje
aktivnosti.
Za Strategiju razvoja Distrikta izrađuje se akcioni plan za njeno
provođenje, a za sektorske strategije akcioni plan se može izraditi pre-
ma potrebi, a na osnovu procjene nosioca izrade sektorske strategije.
3. Vrednovanje strateških dokumenata u Distriktu
Vrednovanje strateških dokumenata u Distriktu podrazumije-
va korištenje prikupljenih i analiziranih podataka i saznanja dobijenih
postupkom praćenja kako bi se ocijenila uspješnost, djelotvornost,
napredak i uticaj u fazi izrade strateških dokumenata u Distriktu ili u
toku njihovog provođenja.
U Distriktu provode se sljedeće vrste vrednovanja:
а) prethodno vrednovanje (еx ante) – provodi se s ciljem unapređenja
kvaliteta, relevantnosti i koherentnosti strateških dokumenata i vrši
se u fazi izrade strateških dokumenata, prije njihovog usvajanja.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Provodi se obavezno za Strategiju razvoja Distrikta, a za
sektorske strategije prema potrebi. Sektor za strateško planiranje
priprema i koordinira prethodno vrednovanje za Strategiju razvoja Dis-
trikta, a nadležna odjeljenja Vlade pripremaju i koordiniraju prethodno
vrednovanje sektorskih strategija uz podršku Sektora,
b) vrednovanje u toku provođenja strateških dokumenata – provodi se
s ciljem utvrđivanja stepena uticaja i ishoda provođenja strateških
dokumenata, kao i sumiranja rezultata i osiguranja ulaznih eleme-
nata za naredne strateške dokumente. Vrednovanje u toku provodi
se obavezno u predzadnjoj godini provođenja strateških dokume-
nata u Distriktu, a postignuti rezultati dostupni su i koriste se u
toku izrade strateških dokumenata. Po potrebi vrednovanje u toku
provodi se i na sredini perioda provođenja strateških dokumenata
u Distriktu.
Proces vrednovanja strateških dokumenata u Distriktu
započinje izradom stručnih podloga koje priprema Sektor u kojim se
izrađuje opis poslova i uputstvo za upravljanje vrednovanjem. U pro-
cesu vrednovanja provode se poslovi: izrađivanja plana vrednovanja,
pripremanje opisa poslova za provođenje vrednovanja, organizovanje
i učestvovanje u vrednovanju u skladu sa stručnim podlogama za
provođenje vrednovanja i radnim zadatkom, pružanje administrativno-
tehničke podrške licima koja provode vrednovanje strateških dokume-
nata, omogućavanje dostupnosti potrebnih dokumenata licima koja
provode vrednovanje, izradu izvještaja o vrednovanju, nadziranje
provođenja usvojenih preporuka vrednovanja strateških dokumenata.
Minimalna struktura plana vrednovanja strateških dokume-
nata propisana Pravilnikom te predstavlja njegov sastavni dio (ANEKS
III Obrazac 3: Minimalna struktura plana vrednovanja strateških doku-
menata).
Vrednovanje strateških dokumenata može se provesti vlas-
titim kapacitetima ili angažovanjem vanjskih stručnjaka za vredno-
vanje. U slučaju kada se vrednovanje strateških dokumenata provodi
vlastitim kapacitetima, vodi se računa da se poslovi izrade, odnosno
provođenja strateških dokumenata jasno razdvoje od poslova vredno-
vanja. Državni službenici zaduženi za izradu i provođenje strateških
dokumenata na mogu biti imenovani za lica koja provode vrednovanje.
Finansijska sredstva za provođenje vrednovanja strateških dokume-
nata planiraju se u trogodišnjem planu rada nosioca izrade strateških
dokumenata.
Vrednovanje strateških dokumenata u Distriktu zasniva se na
sljedećim kriterijima:
a) relevantnost (usklađenost) odabranih ciljeva s utvrđenim izazovima
i javnim potrebama; b) djelotvornost (efikasnost) omjer planiranih
i ostvarenih učinaka i predviđenih (korištenih) resursa radi posti-
zanja optimalnog rezultata;
c) učinak (efektivnost) – obim ostvarivanja ciljeva strateškog doku-
menta kroz poređenje polaznih i ostvarivih vrijednosti indikatora;
d) uticaj – obim (pozitivnih i negativnih) promjena i posljedica razvojne
intervencije (predviđenih i nepredviđenih) te usklađenost učinaka
s potrebama ciljnih grupa;
e) održivost – trajnost pozitivnih promjena i učinaka.
Izvještaj o vrednovanju Strategije razvoja Distrikta za preth-
odno vrednovanje (ex ante), odnosno vrednovanje u toku dostavlja se
Skupštini radi informisanja, a za sektorske strategije Vladi radi inform-
isanja, a objavljuje se na internet stranici Skupštine, odnosno Vlade.
Izvještaj o provedenom vrednovanju strateških dokumenata
propisan je Pravilnikom i predstavlja njegov sastavni dio (ANEKS IV
Obrazac 4: Izvještaj o provedenom vrednovanju strateških dokume-
nata).
B. IMPLEMENTACIONI DOKUMENTI
Provođenje strateških dokumenata u Distriktu
Strateški dokumenti u Distriktu provode se implementacionim
dokumentima propisanim odredbama člana 32. stav (4) Zakona.
1. Akcioni plan izrađuje se u skladu s odredbama člana 12.
Pravilnika.
2. Trogodišnji plan rada izrađuje se u skladu s odredbama člana
13. Pravilnika.
3. Godišnji plan rada izrađuje se u skladu s odredbama člana
14. Pravilnika.
4. Izvještaj o radu izrađuje se u skladu s odredbama člana 15.
Pravilnika.
Broj 3 - strana 13 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.
5. Izvještaj o razvoju izrađuje se u skladu s odredbama člana 16.
Pravilnika.

6. Monitoring i izvještavanje

Monitoring je sistematično i kontinuirano prikupljanje, ana-

liziranje i korištenje podataka i indikatora radi mjerenja napretka re-
alizacije strateških i implementacionih dokumenata, u svrhu poduzi-
manja odgovarajućih mjera radi eventualnih korekcija i izvještavanja o
ostvarenim rezultatima.
U procesu monitoringa u Distriktu uspostavljaju se i redov-
no ažuriraju elektronske evidencije indikatora ostvarenja strateških
ciljeva, prioriteta i mjera iz strateških dokumenata, te indikatora iz
godišnjeg plana rada. Ove evidencije su osnov za izradu izvještaja o
radu i izvještaja o razvoju.
Svaki organizacioni dio u Distriktu vrši monitoring realizacije
trogodišnjeg plana rada, odnosno godišnjeg plana rada.
Broj 3 - strana 14 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

2EUD]DF 

$1(.6,,

0,1,0$/1$6758.785$
675$7(â.,+'2.80(1$7$8%5ý.2',675,.78%261(,+(5&(*29,1(
  8YRG VYUKD L ]QDþDM VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD UHJXODWRUQL RNYLU NUDWDN RSLV SURFHVD L]UDGH L
NRQVXOWDFLMD XVNODÿHQRVW V GUXJLP VWUDWHãNLP GRNXPHQWLPD L VWUDWHãNLP GRNXPHQWLPD SURL]DãOLP L]
SURFHVD HYURSVNLK LQWHJUDFLMD L JOREDOQLP FLOMHYLPD RGUåLYRJ UD]YRMD ]D SHULRG YDåHQMD VWUDWHãNRJ
GRNXPHQWD 
  6WUDWHãND SODWIRUPD L]YRG L] VLWXDFLRQH DQDOL]H L SURMHNFLMH RVYUW QD VWDQMH L XVNODÿHQRVW V 
SURVWRUQRSODQVNRPGRNXPHQWDFLMRPYL]LMDUD]YRMDLVWUDWHãNLFLOMHYLVLQGLNDWRULPD 
 3ULRULWHWLLPMHUHVLQGLNDWRULPD
 6WUDWHãNLSURMHNWL
 ,QGLNDWLYQLILQDQVLMVNLRNYLU
,1',.$7,91,),1$16,-6.,2.9,5
=$3(5,2'9$ä(1-$675$7(â.2*'2.80(17$
2]QDND 2VWDOLL]YRUL
6WUXNWXUD %XGåHW
VWUDWHãNRJFLOMD 8NXSQR .0  1D]LYSRWHQFLMDOQRJL]YRUD
ILQDQVLUDQMD LQVWLWXFLMH
SULRULWHWDL .0 
X  .0 
PMHUH
6WUDWHãNLFLOM  
 3ULRULWHW  
0MHUD  
0MHUD  
  
3ULRULWHW  
 0MHUD  
 0MHUD  
  
6WUDWHãNLFLOM  
 3ULRULWHW  
 0MHUD  
  
  
8NXSQRL]
VWUDWHãNRJ  
GRNXPHQWD 
35(*/('32,=925,0$
L]QRVLX.0LSURFHQWL XMHGQDþLWLNRORQHVSODQLUDQMHP
%XGåHWVNDVUHGVWYD .UHGLWQDVUHGVWYD 6UHGVWYD(8 2VWDOHGRQDFLMH
.0 .0 .0 .0
   
   6WUXNWXUD XþHãüD ILQDQVLUDQMD X   SULRULWHWD L VWUDWHãNLK FLOMHYD X XNXSQRP L]QRVX
ILQDQVLUDQMDVWUDWHãNRJGRNXPHQWD
6WUXNWXUDILQDQVLUDQMDSRL]YRULPDILQDQVLUDQMD
Napomena 6UHGVWYD ]D ILQDQVLUDQMH VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD VH ]DVQLYDMX QD SURMHNFLMDPD
GRVWXSQLKLRþHNLYDQLKILQDQVLMVNLKVUHGVWDYDXPRPHQWXL]UDGHVWUDWHãNRJGRNXPHQWD

 2NYLU]DSURYRÿHQMHSUDüHQMHL]YMHãWDYDQMHLHYDOXDFLMXVWUDWHãNRJGRNXPHQWD
 6DåHWLSUHJOHGVWUDWHãNRJGRNXPHQWD
Broj 3 - strana 15 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

6$ä(7,35(*/('675$7(â.2*'2.80(17$
5HGQLEURML
1$=,9 ,QGLNDWRULLILQDQVLMVNLL]YRUL
R]QDND

3ROD]QH
,QGLNDWRUL &LOMQH
YULMHGQRVWL
VWUDWHãNRJFLOMD YULMHGQRVWL
LQGLNDWRUD 
LQGLNDWRUD 
6WUDWHãNL
   
FLOM
2VWDOLL]YRUL
%XGåHW .0  8NXSQR .0 
.0 
  
3ROD]QH &LOMQH
,QGLNDWRUL
YULMHGQRVWL YULMHGQRVWL
SULRULWHWD
LQGLNDWRUD LQGLNDWRUD
3ULRULWHW   

 2VWDOLL]YRUL
%XGåHW .0  8NXSQR .0 
.0 
  
3ROD]QH
,QGLNDWRUL
YULMHGQRVWL &LOMQHYULMHGQRVWL
PMHUH
LQGLNDWRUD

0MHUD   
2VWDOLL]YRUL
%XGåHW .0  8NXSQR .0 
.0 
  

* Kolona „Polazne vrijednosti indikatora“ odnosi se na godinu izrade strateškog dokumenta.
** Kolona „Ciljne vrijednosti indikatora“ se obiþno odnosi na posljednju godinu provedbe
strateškog dokumenta.
Broj 3 - strana 16 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.


3ULORJVWUDWHãNRJGRNXPHQWD'HWDOMDQSUHJOHGPMHUD ]DVYDNXPMHUXSUHPDGRQMHPIRUPDWX 
9H]DVDVWUDWHãNLP

FLOMHP
3ULRULWHW  
1D]LYPMHUH 
2SLVPMHUHVRNYLUQLP

SRGUXþMLPDGMHORYDQMD
.OMXþQLVWUDWHãNL

SURMHNWL
3ROD]QH &LOMQH
,QGLNDWRUL
,QGLNDWRUL]DSUDüHQMH YULMHGQRVWL  YULMHGQRVWL 
UH]XOWDWDPMHUH Ǧ 
Ͳ  Ͳ 
Ǧ 
5D]YRMQLHIHNDWL
GRSULQRVPMHUH Ͳ 
RVWYDUHQMXSULRULWHWD
,QGLNDWLYQDILQDQVLMVND
,]QRV
NRQVWUXNFLMDVDL]YRULPD
,]YRU
ILQDQVLUDQMD
3HULRGLPSOHPHQWDFLMH

PMHUH
,QVWLWXFLMDRGJRYRUQD]D
NRRUGLQDFLMX 
LPSOHPHQWDFLMHPMHUH

1RVLRFLPMHUH 

&LOMQHJUXSH 
Kolona „Polazne vrijednosti“ odnosi se na godinu izrade strateškog dokumenta.
* Kolona „Ciljne vrijednosti“ se obiþno odnosi na posljednju godinu provedbe strateškog
dokumenta

















Broj 3 - strana 17 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

2EUD]DF 

$1(.6,,,

0LQLPDOQDVWUXNWXUDSODQDYUHGQRYDQMDVWUDWHãNLKGRNXPHQDWD  
      
 1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWD 

 2]QDNDYUVWHYUHGQRYDQMD 

 3UHGPHWLFLOMYUHGQRYDQMD 

 3UHJOHG SUHGYLÿHQLK NULWHULMD 

YUHGQRYDQMDVSLWDQMLPDWHSODQLUDQLK
PHWRGD NRMH üH VH NRULVWLWL X
SRVWXSNXYUHGQRYDQMD

 /LVWD GRVWXSQLK L SUHGYLÿHQLK L]YRUD 

SRGDWDND ]D SURYRÿHQMH SRVWXSND
YUHGQRYDQMD

 9UHPHQVNL RNYLU SURYRÿHQMD 

SRVWXSND YUHGQRYDQMD QD RVQRYX
L]UDÿHQRJRSLVDSRVOD

 ,QGLNDWLYQL EXGåHW ]D SURYRÿHQMH 

SRVWXSND YUHGQRYDQMD WURãNRYL
YDQMVNLK DQJDåRYDQLK OLFD ]D
SURYRÿHQMHYUHGQRYDQMDLHYHQWXDOQR
WURãNRYL RVLJXUDYDQMD GRVWXSQRVWL
RGUHÿHQLKSRGDWDND 


Broj 3 - strana 18 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.


2EUD]DF 
$1(.6,9

,=9-(â7$-23529('(120
95('129$1-8675$7(â.,+'2.80(1$7$

 892'
3UHGPHWLFLOMHYLYUHGQRYDQMD

 ,=95â1,6$ä(7$.
*ODYQLQDOD]LYUHGQRYDQMD
=DNOMXþFLLSUHSRUXNH

 .217(.6795('129$1-$
6DåHWHLQIRUPDFLMHRVWUDWHãNRPGRNXPHQWX
.UDWNL SULND] UDQLMLK YUHGQRYDQMD NRMD VH RGQRVH QD VWUDWHãNL GRNXPHQW XNROLNR
SRVWRML 

 0(72'2/2â.,35,6783
2SLVNOMXþQLKSRMPRYDSUHJOHGNRULãWHQLKNULWHULMDYUHGQRYDQMDLSLWDQMDUHOHYDQWQLK
]DYUHGQRYDQMH
0HWRGRORãNLSULVWXSXNOMXþXMXüLSUREOHPHLLOLRJUDQLþHQMD

 95('129$1-( ,=92',9267,  352*5(6$ 5($/,=$&,-( 675$7(â.,+
&,/-(9$35,25,7(7$,0-(5$
9UHGQRYDQMH L]YRGLYRVWL  SURJUHVD UHDOL]DFLMH VWUDWHãNLK FLOMHYD SULRULWHWD L PMHUD
SUHPDSRVWDYOMHQLPLQGLNDWRULPDLQMLKRYLKSROD]QLKLFLOMQLKYULMHGQRVWL
9UHGQRYDQMH L]YRGLYRVWL  SURJUHVD UHDOL]DFLMH ILQDQVLMVNRJ RNYLUD VWUDWHãNRJ
GRNXPHQWDXNOMXþXMXüLGLQDPLNXSRWURãQMHLVWYDUQRSRWURãHQLEXGåHW

 1$/$=,95('129$1-$
1DOD]LLRGJRYRULQDSLWDQMDYUHGQRYDQMD
3URFMHQDPRGHODXSUDYOMDQMDLLQVWLWXFLRQDOQLKNDSDFLWHWD


 =$./-8ý&,,35(3258.(
=DNOMXþFL L SUHSRUXNH ]DVQRYDQL QD QDOD]LPD ]D SRMHGLQDþQD SLWDQMD YUHGQRYDQMD L
SURFMHQL LQVWLWXFLRQDOQLK NDSDFLWHWD XNOMXþXMXüL PRJXüH SULMHGORJH ]D XVYDMDQMH 
L]PMHQHVWUDWHãNRJGRNXPHQWDRGQRVQRSUHSRUXNH]DEXGXüLSODQVNLSHULRG 












Broj 3 - strana 19 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

2EUD]DF 
$1(.69


 
752*2',â1-,3/$15$'$BBBBBBBBBBBBB
83,6$7,381,1$=,91$'/(ä1,+7,-(/$ 
=$3(5,2'BBBBBBBBBBBBBB
Napomena: Dokument se izraÿuje u Word formatu, Arial 12 tekst, Arial 8,5 tabela


8YRG

 8YRG RSüHQDSRPHQHRWURJRGLãQMHPSODQXUDGD  najviše ½ stranice 

 2VYUWQDSURMHNWHLDNWLYQRVWLUHDOL]RYDQHJRGLãQMLPSODQRPUDGD]DSUHWKRGQXNDOHQGDUVNX
JRGLQX najviše ½ stranice 

 .UDWDNRSLVNOMXþQLKXVPMHUHQMDWURJRGLãQMHJSODQDUDGDLSURYHGHQRJSURFHVDNRQVXOWDFLMD
najviše ½ stranice 

  2SLV LQVWLWXFLRQDOQLK NDSDFLWHWD V DQDOLWLþNLP SUHJOHGRP NOMXþQLK QHGRVWDWDND L SRWUHED
QDGOHåQRJ WLMHOD X RGQRVX QD SODQLUDQH SURJUDPH PMHUH  ]D QDUHGQL WURJRGLãQML SHULRG
najviše ½ stranice 

 0RJXüLSUREOHPLLUL]LFL]DUHDOL]DFLMXWURJRGLãQMHJSODQDUDGD najviše ½ stranice 















 Broj 3 - strana 20

$3UHJOHGXNXSQRJILQDQVLUDQMDSURJUDPDQDGOHåQRJWLMHOD
 8NXSQLL]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
âLIUD
3UHJOHGSURJUDPD VUHGVWDYDX.0
SURJUDPD
 ,]YRUL *RGLQD *RGLQD *RGLQD
 %XGåHWVND
1SUSURJUDP   
 VUHGVWYD
 .UHGLWQD
1SUSURJUDP   
 VUHGVWYD
[ 6UHGVWYD
1SUSURJUDP[   
 (8
2VWDOH
    
GRQDFLMH
2VWDOD
    
VUHGVWYD
  8NXSQR   

$3URJUDPL PMHUH QDGOHåQRJWLMHOD
 âLIUD  3ROD]QD &LOMQDYULMHGQRVWSRJRGLQDPD
1D]LYSURJUDPD PMHUH  SURJUDPD ,QGLNDWRUL YULMHGQRVW *RGLQD *RGLQD *RGLQD

   

 1SUSURJUDP 

   

SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH


   

 

   

   

   
 

   

1DSRPHQD
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 21

3URJUDP QDGOHåQRJ WLMHOD XWYUÿXMH VH QD QDþLQ GD VH SUHX]PH PMHUD L] UHOHYDQWQRJ VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD L LGHQWLþDQ MH SURJUDPX L] '2%D 1D WDM
QDþLQ MH RVWYDUHQD SRWSXQD XVNODÿHQRVW VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD WURJRGLãQMHJ SODQD UDGD QDGOHåQRJ WLMHOD L '2%D PMHUD L] VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD 
SURJUDPL]WURJRGLãQMHJSODQDUDGD SURJUDPL]'2%D 
=DSURJUDPH PMHUH SUHX]LPDMXVHRGJRYDUDMXüLLQGLNDWRULL]VWUDWHãNRJGRNXPHQWD3ULOLNRPRGUHÿLYDQMDLQGLNDWRUDREDYH]QRVHXNOMXþXMXLRQLR
SRVWL]DQMXUDYQRSUDYQRVWLVSRORYDLMHGQDNLKPRJXüQRVWL]DVYHJUDÿDQH
8WDEHOX$GRGDMHVHRQROLNRSUD]QLKUHGRYDNROLNRMHSURJUDPD PMHUD RGQRVQRSRMHGLQDþQLKLQGLNDWRUDXVNORSXVYDNRJRGSURJUDPD PMHUH 


$$NWLYQRVWLSURMHNWLNRMLPVHUHDOL]XMXSURJUDPL PMHUH L]WDEHOH$
5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH$ 

1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHNRMDMHSUHX]HWDNDRSURJUDP
1RVLODF 8VYDMD ,]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
5RN 2þHNLYDQLUH]XOWDW (najmanji  VH VUHGVWDYDX.0
1D]LYDNWLYQRVWLSURMHNWD 3-,
L]YUãHQMD DNWLYQRVWLSURMHNWD organizacioni *RGLQD *RGLQD *RGLQD
'D1H ,]YRUL
dio)   
     %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
     %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
   
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
(8
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 22

2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
     %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
%XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
8NXSQR]DSURJUDP PMHUX    
(8

2VWDOH
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH$ 

1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHNRMDMHSUHX]HWDNDRSURJUDP
1D]LYDNWLYQRVWLSURMHNWD 5RN 2þHNLYDQLUH]XOWDW 1RVLODF 8VYDMD ,]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
3-,
 L]YUãHQMD DNWLYQRVWLSURMHNWD (najmanji VH VUHGVWDYDXPLO.0
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 23

organizacioni *RGLQD *RGLQD *RGLQD

dio) 'D1H ,]YRUL
  
     %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
     %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
 
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH


VUHGVWYD
8NXSQR   
%XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
8NXSQR]DSURJUDP PMHUX  VUHGVWYD
 6UHGVWYD
  
(8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 24

2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
1DSRPHQD

8NROLNR QDGOHåQR WLMHOR QLMH SUHX]HOR PMHUX L] VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD NDR SURJUDP X WURJRGLãQMHP SODQX UDGD ]D WDM SURJUDP X UHGX Ä1D]LY
VWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHþLMRMUHDOL]DFLMLGRSULQRVLSURJUDP³QHXSLVXMHVHQLãWD8NROLNRMHSURJUDPXWYUÿHQ
SUHX]LPDQMHP PMHUH L] VWUDWHãNRJ GRNXPHQWD X RYRP UHGX L UHGX Ä5HGQL EURM L QD]LY SURJUDPD PMHUH  SUHQRVL VH L] WDEHOH $ ³ QD]LY üH ELWL
LGHQWLþDQ

3-,VWDWXVVHXQRVLVDPR]DSURMHNWHL]3URJUDPDMDYQLKLQYHVWLFLMDLWR]DNDQGLGRYDQHSURMHNWHVHXQRVL . ]DRGREUHQHSURMHNWHVHXQRVL 2 ]D
SURMHNWHNRMLVXXLPSOHPHQWDFLMLXQRVLVH , 

9ODGD%'%L+XVYDMD(Da / Ne).
8WDEHOX$GRGDMHVHRQROLNRSUD]QLKUHGRYDNROLNRMHSURJUDPD PMHUD RGQRVQRSRMHGLQDþQLKDNWLYQRVWLSURMHNDWDXVNORSXVYDNRJSURJUDPD









SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Broj 3 - strana 25 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

2EUD]DF 
$1(.69,



*2',â1-,3/$15$'$9/$'(,*2',â1-,3/$15$'$BBBBBBBBBBBBB
83,6$7,381,1$=,91$'/(ä1,+7,-(/$=$
3(5,2'BBBBBBBBBBBBBB 

Napomena: Dokument se izraÿuje u Word formatu, Arial 12 tekst, Arial 8,5 tabela


8YRG

 8YRG RSüHQDSRPHQHRJRGLãQMHPSODQXUDGD  najviše ½ stranice 

  2VYUW QD DNWLYQRVWLSURMHNWH UHDOL]RYDQH JRGLãQMLP SODQRP UDGD ]D SUHWKRGQX NDOHQGDUVNX
JRGLQX najviše ½ stranice 

  .UDWDN RSLV NOMXþQLK XVPMHUHQMD JRGLãQMHJ SODQD UDGD L SURYHGHQRJ SURFHVD NRQVXOWDFLMD
najviše ½ stranice 

  2SLV LQVWLWXFLRQDOQLK NDSDFLWHWD V DQDOLWLþNLP SUHJOHGRP NOMXþQLK QHGRVWDWDND L SRWUHED
QDGOHåQLK WLMHOD X RGQRVX QD SODQLUDQH PMHUH SURJUDPH  ]D QDUHGQL JRGLãQML SHULRG SUHX]HW L]
WURJRGLãQMHJSODQDUDGD najviše ½ stranice 

 0RJXüLSUREOHPLLUL]LFL]DUHDOL]DFLMXJRGLãQMHJSODQDUDGD najviše ½ stranice 













 Broj 3 - strana 26

%3UHJOHGXNXSQRJILQDQVLUDQMDSURJUDPDQDGOHåQRJWLMHOD
8NXSQLL]YRULLL]QRVL

âLIUD SODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
3UHJOHGSURJUDPD
SURJUDPD VUHGVWDYDX.0

,]YRUL ,]QRV



%XGåHWVND
  
VUHGVWYD

[

1SUSURJUDP .UHGLWQD
 
VUHGVWYD
1SUSURJUDP 6UHGVWYD
 
(8
1SUSURJUDP[ 2VWDOH
 
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
  8NXSQR 
1DSRPHQD

SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH











Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 27


%3URJUDPL PMHUH QDGOHåQRJWLMHOD
 &LOMQD
âLIUD  3ROD]QD
1D]LYSURJUDPD PMHUH  JRGLãQMD
SURJUDPD ,QGLNDWRUL YULMHGQRVW
 YULMHGQRVW

 

1SUEURM 

 


 

 

 

 

 
 

 

1DSRPHQD
3URJUDPL PMHUH  L LQGLNDWRUL QDGOHåQRJ WLMHOD SUHQRVH VH L] WURJRGLãQMHJ SODQD UDGD 8 WDEHOX % GRGDMH VH RQROLNR UHGRYD NROLNR MH SURJUDPD %
RGQRVQRSRMHGLQDþQLKLQGLNDWRUDXVNORSXVYDNRJSURJUDPD



SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH










%$NWLYQRVWLSURMHNWLNRMLPVHUHDOL]XMXSURJUDPL PMHUH L]WDEHOH%
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 28

5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH% 


1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHþLMRMUHDOL]DFLMLGRSULQRVLSURJUDP

1RVLODF ,]YRULLL]QRVL
8VYDMD
5RN 2þHNLYDQLUH]XOWDW (najmanji   SODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
1D]LYDNWLYQRVWLSURMHNWD 3-, VH 
L]YUãHQMD DNWLYQRVWLSURMHNWD organizacioni VUHGVWDYDX.0
dio) 'D1H ,]YRUL ,]QRV
     %XGåHWVND

VUHGVWYD
.UHGLWQD

VUHGVWYD
6UHGVWYD

 (8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 
     %XGåHWVND

VUHGVWYD
.UHGLWQD

VUHGVWYD
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

6UHGVWYD

 (8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 
     %XGåHWVND
 
VUHGVWYD
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 29

.UHGLWQD

VUHGVWYD
6UHGVWYD

(8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 
%XGåHWVND

VUHGVWYD
.UHGLWQD

VUHGVWYD
6UHGVWYD

8NXSQR]DSURJUDP PMHUX  (8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 

5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH% 

SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHþLMRMUHDOL]DFLMLGRSULQRVLSURJUDP

1RVLODF ,]YRULLL]QRVL
8VYDMD
5RN 2þHNLYDQLUH]XOWDW (najmanji   SODQLUDQLKILQDQVLMVNLK
1D]LYDNWLYQRVWLSURMHNWD 3-, VH 
L]YUãHQMD DNWLYQRVWLSURMHNWD organizacioni VUHGVWDYDX.0
dio) 'D1H ,]YRUL ,]QRV
     %XGåHWVND

VUHGVWYD

.UHGLWQD

VUHGVWYD
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 30

6UHGVWYD

(8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 
     %XGåHWVND

VUHGVWYD
.UHGLWQD

VUHGVWYD
6UHGVWYD

 (8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 

%XGåHWVND 
VUHGVWYD
.UHGLWQD

VUHGVWYD
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

6UHGVWYD
8NXSQR]DSURJUDP PMHUX  
(8
2VWDOH

GRQDFLMH
2VWDOD

VUHGVWYD
8NXSQR 
1DSRPHQD

3URJUDP PMHUD QD]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHSUHQRVHVHL]WURJRGLãQMHJSODQDUDGD
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 31


3-,VWDWXVVHXQRVLVDPR]DSURMHNWHL]3URJUDPDMDYQLKLQYHVWLFLMDLWR]DNDQGLGRYDQHSURMHNWHVHXQRVL . ]DRGREUHQHSURMHNWHVHXQRVL 2 ]D
SURMHNWHNRMLVXXLPSOHPHQWDFLMLXQRVLVH , 

9ODGD%'%L+XVYDMD(Da / Ne).
8WDEHOX%GRGDMHVHRQROLNRUHGRYDNROLNRMHSURJUDPD PMHUD RGQRVQRSRMHGLQDþQLKDNWLYQRVWLSURMHNDWDXVNORSXVYDNRJSURJUDPD



















SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH










%3ODQL]UDGHSURSLVDSRSURJUDPLPD PMHUDPD 
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 32

'DOLMHSRWUHEQR
5HGQL 3ODQLUDQLURN XVNODÿLYDQMHV 5D]OR]L]D
1D]LYSURSLVD 3UHGODJDþSURSLVD
EURM ]DSULSUHPX SUDYQLP GRQRãHQMH
QDVOLMHÿHP(8"
3URJUDP PMHUD QDGOHåQRJWLMHOD(navesti naziv iz trogodišnjeg – godišnjeg plana rada)
$3URSLVL]DNRMHVHQHüHSURYRGLWLVYHREXKYDWQDSURFMHQDXWLFDMD
     
     
%3URSLVL]DNRMHüHVHSURYRGLWLVYHREXKYDWQDSURFMHQDXWLFDMD
     
     
     
3URJUDP PMHUD QDGOHåQRJWLMHOD(navesti naziv iz trogodišnjeg – godišnjeg plana rada)
$3URSLVL]DNRMHüHVHQHüHSURYRGLWLVYHREXKYDWQDSURFMHQDXWLFDMD
     
     
%3URSLVL]DNRMHüHVHSURYRGLWLVYHREXKYDWQDSURFMHQDXWLFDMD
     
     
     
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Broj 3 - strana 33 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

2EUD]DF 
$1(.69,,

*2',â1-,,=9-(â7$-25$'89/$'(,*2',â1-,,=9-(â7$-25$'8
BBBBBBBBBBBBB 83,6$7,381,1$=,91$'/(ä1,+7,-(/$ 
=$3(5,2'BBBBBBBBBBBBBB
Napomena: Dokument se izraÿuje u Word formatu, Arial 12 tekst, Arial 8,5 tabela

8YRG

 8YRG RSüHQDSRPHQHRJRGLãQMHPL]YMHãWDMXRUDGX (najviše ½ stranice)

  2VYUW QD RVWYDUHQL QDSUHGDN X UHDOL]DFLML JRGLãQMLK SURJUDPD PMHUD  QDGOHåQRJ WLMHOD
XNOMXþXMXüLJODYQDGRVWLJQXüD najviše jedna stranica 

































Broj 3 - strana 34 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

&3UHJOHGXNXSQRJILQDQVLUDQMDSURJUDPDQDGOHåQRJWLMHOD
8NXSQLL]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKL
 L]YUãHQLKILQDQVLMVNLK
âLIUD
3UHJOHGSURJUDPD VUHGVWDYDX.0
SURJUDPD
 3ODQLUDQL ,]YUãHQL 3URFHQDW
,]YRUL
L]QRVL L]QRVL L]YUãHQMD

1SUSURJUDP


 %XGåHWVND
1SUSURJUDP   
 VUHGVWYD


1SUSURJUDP[
[
.UHGLWQD
    
VUHGVWYD
6UHGVWYD
    
(8
2VWDOH
    
GRQDFLMH
2VWDOD
    
VUHGVWYD
  8NXSQR   
1DSRPHQD

&3URJUDPL PMHUH QDGOHåQRJWLMHOD
 &LOMQDLUHDOL]RYDQDJRGLãQMDYULMHGQRVW
1D]LYSURJUDPD âLIUD  5D]ORJ]D
&LOMQD 5HDOL]RYDQD
PMHUH  SURJUDPD ,QGLNDWRUL QHL]YUãHQRGMHOLPLþQR
YULMHGQRVW YULMHGQRVW
 L]YUãHQR

  

 

  

   
  
  


  

 

  

1DSRPHQD 3URJUDP PMHUD  L LQGLNDWRUL QDGOHåQRJ WLMHOD SUHQRVH VH L] JRGLãQMHJ SODQD UDGD 8
WDEHOX & GRGDMH VH RQROLNR UHGRYD NROLNR MH SURJUDPD PMHUD  X VNORSX JODYQRJ SURJUDPD
RGQRVQRSRMHGLQDþQLKLQGLNDWRUD








 Broj 3 - strana 35



&$NWLYQRVWLSURMHNWLNRMLPVHUHDOL]XMXSURJUDPL PMHUH L]WDEHOH&
5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH& 

1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHþLMRMUHDOL]DFLMLGRSULQRVLSURJUDP PMHUD 
,]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKLL]YUãHQLK
2þHNLYDQL 8VYDMD
1RVLODF  ILQDQVLMVNLK
1D]LY UH]XOWDW 2VWYDUHQLUH]XOWDW 3URFHQDW VH 
(najmanji 3-, VUHGVWDYDX.0
DNWLYQRVWLSURMHNWD DNWLYQRVWL DNWLYQRVWLSURMHNWD L]YUãHQMD
organizacioni dio) 3ODQLUDQL ,]YUãHQL 3URFHQDW
SURMHNWD 'D1H ,]YRUL
L]QRVL L]QRVL L]YUãHQMD
      %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
      %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 36

      %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
%XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
8NXSQR]DSURJUDP PMHUX  (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
5HGQLEURMLQD]LYSURJUDPD PMHUH  SUHQRVLVHL]WDEHOH& 

SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

1D]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHþLMRMUHDOL]DFLMLGRSULQRVLSURJUDP PMHUD 
,]YRULLL]QRVLSODQLUDQLKLL]YUãHQLK
2þHNLYDQL 8VYDMD
1RVLODF  ILQDQVLMVNLK
1D]LY UH]XOWDW 2VWYDUHQLUH]XOWDW 3URFHQDW VH 
(najmanji 3-, VUHGVWDYDX.0
DNWLYQRVWLSURMHNWD DNWLYQRVWL DNWLYQRVWLSURMHNWD L]YUãHQMD
organizacioni dio) 3ODQLUDQL ,]YUãHQL 3URFHQDW
SURMHNWD 'D1H ,]YRUL
L]QRVL L]QRVL L]YUãHQMD
      %XGåHWVND
  
 VUHGVWYD
.UHGLWQD   
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 37

VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
(8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
      %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
      %XGåHWVND
  
VUHGVWYD
.UHGLWQD
  
VUHGVWYD
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH

6UHGVWYD
  
 (8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
%XGåHWVND
  
8NXSQR]DSURJUDP PMHUX  VUHGVWYD
.UHGLWQD   
Srijeda, 24. januara 2024. god.
 Broj 3 - strana 38

VUHGVWYD
6UHGVWYD
  
(8
2VWDOH
  
GRQDFLMH
2VWDOD
  
VUHGVWYD
8NXSQR   
1DSRPHQD

3URJUDP PMHUD QD]LYVWUDWHãNRJGRNXPHQWDR]QDNDVWUDWHãNRJFLOMDSULRULWHWDLPMHUHSUHQRVHVHL]JRGLãQMHJSODQDUDGD

3-,VWDWXVVHXQRVLVDPR]DSURMHNWHL]3URJUDPDMDYQLKLQYHVWLFLMDLWR]DNDQGLGRYDQHSURMHNWHVHXQRVL . ]DRGREUHQHSURMHNWHVHXQRVL 2 ]D
SURMHNWHNRMLVXXLPSOHPHQWDFLMLXQRVLVH , 

9ODGD%'%L+XVYDMD(Da / Ne).
8WDEHOX&GRGDMHVHRQROLNRUHGRYDNROLNRMHSURJUDPD PMHUD RGQRVQRSRMHGLQDþQLKDNWLYQRVWLSURMHNDWDXVNORSXVYDNRJSURJUDPD

&3UHJOHGXNXSQRJSURFHQWDL]YUãHQMDSRSURJUDPLPD PMHUDPD QDGOHåQRJWLMHOD

8WURãHQRVUHGVWDYDX
1D]LYFLOMD ,]YUãHQRXRGQRVXQD
RGQRVXQDSODQLUDQR
 SODQLUDQR(%)
(%)


 
3URJUDP(navesti naziv)

 
3URJUDP(navesti naziv)
SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH


 
3URJUDP(navesti naziv)

 
3URJUDPQ(navesti naziv)

 
8NXSQR]DVYHSURJUDPH


Srijeda, 24. januara 2024. god.
Broj 3 - strana 39 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
91
Na osnovu člana 16. i 17. Zakona o Vladi Brčko distrikta Bosne
i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“,
broj: 27/23 – prečišćeni tekst), gradonačelnik Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine d o n o s i
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU LISTE STRUČNIH LICA
RADI VJEŠTAČENJA U UPRAVNOM POSTUPKU
Član 1.
Utvrđuje se lista stručnih lica radi vještačenja u upravnom
postupku, koju čine lica odgovarajuće struke i to:
a) poljoprivredne struke:
1) Jozo Veselčić, dipl. ing. poljoprivrede,
2) Almir Junuzović, dipl. ing. poljoprivrede,
3) Nedim Lević, dipl. ing. poljoprivrede,
4) Dušan Nikolić, dipl. ing. poljoprivrede,
5) Rajko Ilić, dipl. ing. poljoprivrede;
b) građevinske i arhitektonske struke:
1) Biljana Savić, dipl. ing. građevine,
2) Adnana Beganović, dipl. ing. građevine,
3) Mirnes Zelenjaković, dipl. ing. građevine,
4) Miladin Bošković, dipl. ing. građevine,
5) Dijana Pajić, dipl. ing. arhitekture,
6) Andrea Kovačević, dipl. ing. građevine,
7) Samir Kovačević, dipl. ing. građevine;
c) šumarske struke:
1) Aleksandar Panić, dipl. ing. šumarstva,
2) Ešef Pamukčić, dipl. ing. šumarstva,
3) Duško Đurić, dipl. ing. šumarstva,
4) Dragiša Veljančić, dipl. ing. šumarstva;
d) saobraćajne struke:
1) Radoslav Kojić, dipl. ing. saobraćaja,
2) Semir Murselović, MA dipl. ing. saobraćaja,
3) Admir Bilalović, dipl. ing. saobraćaja,
4) Tomislav Stjepanović, dipl. ing. saobraćaja,
5) Zoran Perić, dipl. ing. saobraćaja;
e) elektrotehničke struke:
1) Edisa Kasumović, dipl. ing. elektrotehnike,
2) Tomislav Mitrović, dipl. ing. elektrotehnike,
3) Darko Tejić, dipl. ing. elektrotehnike,
4) Mirza Bečić, dipl. ing. elektrotehnike;
f) mašinske struke:
1) Almin Radovović, dipl. ing. mašinstva,
2) Faiz Čandić, dipl. ing. mašinstva,
3) Ivan Lalović, dipl. ing. mašinstva,
4) Saša Andrijašević, dipl. ing. mašinstva;
g) geodetske struke:
1) Srđan Mihajlović, dipl. ing. geodezije,
2) Emir Zahirović, dipl. ing. geodezije,
3) Sanja Maksimović, geometar,
4) Mirza Adžikić, geometar,
5) Mirel Stanković, geometar.
Član 2.
Stručna lica iz člana 1. ove odluke dužna su da u upravnim
postupcima, u kojima su određeni kao vještaci, brižljivo razmotre pred-
met vještačenja i da o tome daju svoj nalaz i mišljenje na način da u
svom pismenom nalazu tačno navedu sve što zapaze i utvrde, kao i
da svoje obrazloženo stručno mišljenje iznesu nepristrasno i u skladu
s pravilima nauke i vještine.
Član 3.
Stupanjem na snagu ove odluke stavlja se van snage Odluka
o utvrđivanju liste stručnih lica radi vještačenja u upravnom postup-
ku, broj predmeta: 02-01.1-000944/10, broj akta: 01.1-0633JP-01/10
od 3. 8. 2010. godine, Odluka o izmjeni Odluke o utvrđivanju liste
stručnih lica radi vještačenja u upravnom postupku, broj predmeta:
Srijeda, 24. januara 2024. god.
05-000955/16, broj akta: 01.1-1141SM-001/16 od 15. 11. 2016. go-
dine, i Odluka o izmjeni Odluke o utvrđivanju liste stručnih lica radi
vještačenja u upravnom postupku, broj predmeta: 05-000659/22, broj
akta: 01.1-1149AD-001/16 od 9. 8. 2022. godine.
Član 4.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u
„Službenom glasniku Brčko distrikta BiH“.
Broj predmeta: 05-000777/23
Broj akta: 01.1-1528ZN-001/23
Datum, 21. 11. 2023. godine
Mjesto, Brčko
GRADONAČELNIK
prim. dr. Zijad Nišić, s. r.
92
Na osnovu članova 11. i 32. Zakona o javnoj upravi Brčko dis-
trikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine“, broj: 19/07, 02/08, 43/08, 09/13, 48/16, 9/18 i 17/23), a
u skladu s članom 9. Zakona o javnoj imovini u Brčko distriktu Bosne i
Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“,
broj: 26/21 i 36/22), na prijedlog direktora Ureda za upravljanje javnom
imovinom, gradonačelnik Brčko distrikta BiH donosi
PLAN RASPOLAGANJA
JAVNOM IMOVINOM BRČKO DISTRIKTA BIH ZA 2024. GODINU
Član 1.
Planom raspolaganja javnom imovinom u Distriktu za 2024.
godinu (u daljnjem tekstu: Plan) utvrđuje se javna imovina u Distriktu
kojom se može raspolagati u toku 2024. godine te vrsta i način raspo-
laganja.
Član 2.
Javna imovina u Distriktu je imovina Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine i dobra od općeg interesa, definisana odredbama Zakona
o javnoj imovini u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.
Član 3.
U toku 2024. godine planirano je raspolaganje javnom imovi-
nom postupcima:
a. javnog nadmetanja,
b. direktnog sporazuma,
c. specijalne pogodbe.
Član 4.
(1) Postupke raspolaganja javnom imovinom u toku 2024. godine
Ured za upravljanje javnom imovinom provodit će:
a. za imovinu za koju u toku 2024. godine prestanu raniji ugovorni
odnosi, prema evidenciji Ureda,
b. prema pojedinačnim zahtjevima fizičkih i pravnih lica upućenih
Uredu do dana donošenja Plana,
c. za svu javnu imovinu za koju fizičko ili pravno lice podnese in-
icijativu za raspolaganje u toku 2024. godine, koja se danom
podnošenja inicijative smatra uvrštenom u Plan raspolaganja za
2024. godinu.
(2) Imovina iz tačke a. prethodnog stava prikazana je u tabelama koje
čine sastavni dio Plana.
Član 5.
Plan raspolaganja javnom imovinom Brčko distrikta BiH
za 2024. godinu stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u
„Službenom glasniku Brčko distrikta BiH“.
Broj 3 - strana 40 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.
Broj predmeta: 48-000025/24
Broj akta: 01.1-1528ZN-001/24
Datum, 9.1.2024. godine
Mjesto, Brčko

GRADONAČELNIK
prim. dr. Zijad Nišić, s. r.
Broj 3 - strana 41 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

TABELA A
Poslovni prostori koje će biti predmetom raspolaganja u toku 2024. godine, iz stava (a) člana 4. Plana
raspolaganja
Broj Interni Adresa poslovnog prostora Površina /m²/
evidencijski
broj
1. 1004 Konačko brdo br. 12 36,00
2. 1147 M. Malića i I. Džindića br. 10 82,83
3. 1203 Cvijete Zuzorić br. 22 44,49
4. 1204 Cvijete Zuzorić br. 22 25,95
5. 3005 MZ Ilićka (Boračka zgrada) 44,00
6. 3008 Broduša II, br. 23 238,23
7. 3013 Broduša II, Brčko 70,00
8. 5057 Sandići 211,20
9. 5059 Brka b. b. 14,04

TABELA B
Poljoprivredno zemljište koje će biti predmetom raspolaganja u toku 2024. godine, iz stava (a) člana 4.
Plana raspolaganja
Katastarska općina Oznaka parcele Površina /ha/
472 dio 0,5400
473/1 7,8302
452 dio 2,6000
Lukavac 412 1,5605
411/2 0,2015
413/1 0,0053
413/2 0,0543
0,9992
248/1 dio
3,6919
Gornje Dubravice
248/1 dio 0,6500
248/1 dio 1,9000
759/15 4,5600
Ćoseta
758/1dio 1,9000
Omerbegovača 45/4 0,2595
Sandići 906/1 dio 2,5625
0,4753
800/10
Gredice 0,6637
844/3 1,7128
Broj 3 - strana 42 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
93
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu
broj AP 466/14, rješavajući apelaciju Marinka Anđelića i dr., na osnovu
člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b),
člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercego-
vine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Marinka Anđelića, Ruže Anđelić, Luce Ka-
leb, Ivanke Medunić, Ljubice Kralj, Šime Andrić, Ivana Anđelića, Mire
Anđelić, Anđe Stojanović i Ive Stojanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercego-
vine broj 56 0 P 019968 12 Rev od 12. decembra 2013. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Herce-
govine koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu
sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Ev-
ropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine, u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja ove odluke
obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s
ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Marinko Anđelić, Ruža Anđelić, Luca Kaleb, Ivanka Medunić, Ljubica
Kralj, Šima Andrić, Ivan Anđelić, Mira Anđelić, Anđa Stojanović i
Iva Stojanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Davor
Šilić, advokat iz Mostara, podnijeli su 29. januara 2014. godine
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u
daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 P 019968 12 Rev od 12.
decembra 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u
daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 019968 11 Gž od 7.
juna 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i
Kantonalnog suda kao i od Moamera Topalovića (u daljnjem tek-
stu: drugotuženi) zatraženo je 20. jula 2016. godine da dostave
odgovore na apelaciju, a 27. decembra 2016. godine od Feder-
acije BiH je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 27. jula,
odnosno 17. augusta 2016. godine, dok drugotuženi nije odgo-
vorio. Federacija BiH je odgovor na apelaciju dostavila 29. decem-
bra 2016. godine.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumena-
ta predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski
sud) broj 07 56 P 019968 08 P od 24. januara 2011. godine
obavezani su Federacija BiH (u daljnjem tekstu: prvotužena) i
drugotuženi da solidarno isplate apelantu Marinku Anđeliću pre-
cizirane novčane iznose na ime duševnih bolova zbog gubitka
oca i sestara, zatim naknade štete zbog umanjenja opće životne
aktivnosti i naknade štete zbog pretrpljenog straha i bola. Istom
presudom tuženi su obavezani ostalim apelantima (osim mldb. Ive
Stojanović) solidarno naknaditi precizirane novčane iznose na ime
duševnih bolova zbog gubitka bliskog srodnika. U odnosu na mldb.
Ivu Stojanović tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.
Navedenom presudom tuženi su obavezani apelantima naknaditi
troškove parničnog postupka u preciziranom iznosu. U odnosu
na državu BiH istom presudom odlučeno je da se tužba smatra
povučenom.
6. U obrazloženju presude Općinski sud je istakao da je predmet konk-
retnog spora zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete
u vidu duševnih bolova zbog smrti bliskih srodnika, a apelanta
Marinka Anđelića i za naknadu nematerijalne štete u vidu duševnih
bolova zbog umanjenja opće životne aktivnosti i pretrpljenog stra-
ha i bola. Dalje je navedeno da se zahtjev zasniva na činjenici da je
drugotuženi u događaju od 24. decembra 2002. godine lišio života
tri bliska srodnika apelanata i teško tjelesno povrijedio apelanta
Marinka Anđelića, zbog čega apelanti trpe duševne bolove, a
apelant Marinko Anđelić i strah i fizički bol. Nadalje je istaknuto
da je drugotuženi pravomoćnom Presudom Vrhovnog suda broj
Kž-414/03 od 21. januara 2004. godine oglašen krivim i osuđen na
kaznu zatvora u trajanju od 35 godina zbog počinjenog krivičnog
djela ubistvo iz vjerskih i nacionalnih pobuda iz člana 171. stav 2.
tačka 4) Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
7. U odnosu na prigovor prvotužene da ona nije pasivno legitimira-
na (odnosno da za naknadu štete apelantima u konkretnom
slučaju mogu odgovarati jedino kantonalne vlasti Hercegovačko-
neretvanskog kantona), Općinski sud je zaključio da su takvi na-
vodi neosnovani pozivajući se na Aneks 7 Općeg okvirnog spo-
razuma za mir u BiH (u daljnjem tekstu: Aneks 7). Istaknuto je da
su se strane potpisnice tog sporazuma, to jeste BiH, prvotužena i
RS dogovorile da sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobod-
no se vratiti u svoje domove uz obavezu potpisnica da osiguraju
navedenim licima siguran povratak bez rizika od uznemiravanja,
zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njiho-
vog etničkog porijekla, vjeroispovijesti ili političkog uvjerenja. Na-
dalje je istaknuto da je članom II.A.2. (Ljudska prava i slobode)
Ustava Federacije BiH prvotužena obavezana da osigura primjenu
najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda među ko-
jima su, pored ostalog, i pravo na zabranu diskriminacije, zasno-
vana na, između ostalog, religiji ili vjerovanju, slobodi religije itd.
Također, navedeno je da je članom III.2. (Podjela ovlasti između
federalne i kantonalne vlasti) Ustava Federacije BiH utvrđeno da
federalna vlast i kantoni, između ostalog, jamče i provođenje ljud-
skih prava. Općinski sud je zaključio da iz utvrđenog činjeničnog
stanja proizlazi da postupak drugotuženog predstavlja akt nasilja i
terora jer se pod terorističkim aktima podrazumijevaju akti nasilja
koji su izvršeni iz političkih pobuda i neselektivnim izborom žrtava.
Naveo je da iz iskaza drugotuženog kojeg je dao u krivičnom
postupku proizlazi da je zbog osjećaja nepravde prema muslim-
anima u svijetu, BiH i Mostaru odlučio da javnosti skrene pažnju
na istu, te je stoga odlučio da zaplaši neku hrvatsku povratničku
porodicu na Božić. Stoga je kao predmet napada probrao kuću
pred kojom je bila okićena jelka jer je tako zasigurno znao da se u
njoj nalaze Hrvati. Po ocjeni Općinskog suda predmet napada je
bila sama država BiH, odnosno prvotužena kao entitet države BiH
i njen poredak utvrđen Ustavom, te prava građana zagarantirana
Ustavom i Aneksom 7, kao što je pravo na održivi povratak svih
izbjeglih i raseljenih lica u predratne domove, te sloboda religije,
uključujući privatno i javno vjeroispovijedanje. Imajući u vidu citi-
rane odredbe Aneksa 7 i Ustava FBiH, Općinski sud je zaključio da
su u nadležnosti prvotužene suzbijanje i sprečavanje nasilja i ter-
orizma kao i zaštita prava povratnika, te je prvotuženu na osnovu
člana 180. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu:
ZOO), a drugotuženog na osnovu člana 154. stav 1, čl. 155, 158.
ZOO-a u skladu sa članom 206. ZOO-a, obavezao da apelantima
Broj 3 - strana 43 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
solidarno naknade nastalu štetu.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 56 0 P 019968 11 Gž od 7. juna
2012. godine žalba prvotužene je uvažena i prvostepena presuda
preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na
prvotuženu u cijelosti odbijen. Istom presudom žalba drugotuženog
je odbijena i prvostepena presuda je u odnosu na drugotuženog
potvrđena.
9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je u odnosu na tužbeni
zahtjev apelanata protiv prvotužene izrazio pravni stav da budući
da je sud u parničnom postupku u skladu sa odredbom člana 12.
stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u
pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti vezan
za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom je optuženi oglašen
krivim, te budući da je drugotuženi u konkretnom slučaju oglašen
krivim za krivično djelo ubistvo iz vjerskih i nacionalnih pobuda iz
člana 171. stav 2. tačka 4) KZFBiH, a ne za krivično djelo terori-
zam, stoga, po ocjeni tog suda, prvotužena u smislu člana 180.
ZOO-a nije pasivno legitimirana. Kantonalni sud je smatrao da
bi prvotužena bila pasivno legitimirana samo pod uvjetom da je
u krivičnom postupku utvrđeno da je drugotuženi počinio krivično
djelo terorizam iz člana 146. KZFBiH i da su zbog tog krivičnog
djela apelanti pretrpjeli nematerijalnu štetu.
10. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelanti su podnijeli
reviziju Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 56 0 P 019968 12
Rev od 12. decembra 2013. godine reviziju odbio kao neosnovanu.
11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je u konkretnoj
fazi revizionog postupka sporno pravno pitanje da li je prvotužena
pasivno legitimirana za naknadu štete koju su apelanti pretrpjeli u
vezi sa štetnim događajem od 24. decembra 2002. godine. Istak-
nuto je da je odredbama člana 180. stav 1. ZOO-a regulirano da za
štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem, odnosno
uništenjem imovine fizičkog lica uslijed akata nasilja ili terora, kao
i prilikom javnih manifestacija i demonstracija, odgovara država
čiji su organi po važećim propisima bili dužni da spriječe takvu
štetu. Dakle, kako je smatrao Vrhovni sud, zakon veže odgovor-
nost države za akte terora i nasilja, a ne samo za krivično djelo
terorizam, na što su apelanti u reviziji osnovano ukazali. Način
izvršenja krivičnog djela od drugotuženog, kada bez ikakvog po-
voda od žrtava, čak i ne poznavajući ih, lišava života tri člana po-
rodice Anđelić i jednog člana teško povređuje, može se u širem
smislu, po ocjeni Vrhovnog suda, podvesti pod akte terora i nasilja.
Vrhovni sud je smatrao da je u takvoj situaciji ključno pitanje za
utvrđivanje pasivne legitimacije prvotužene, u skladu sa članom
180. stav 1. ZOO-a, da li su njeni organi po važećim propisima bili
dužni da spriječe konkretne akte terora i nasilja.
12. Vrhovni sud je utvrdio da u skladu sa odredbom člana III.1. tačka
g) Ustava FBiH u isključivoj nadležnosti prvotužene je suzbijanje
međunarodnog i međukantonalnog kriminala, posebno terorizma,
neovlaštene trgovine drogom i organiziranog kriminala, te saradnja
sa Interpolom, a odredbom člana III.4. a) Ustava FBiH je propisano
da kantonima pripadaju sva ovlaštenja koja nisu izričito dodijeljena
federalnoj vlasti, a posebno uspostava i nadziranje snaga policije.
Nadalje je utvrđeno da je odredbom člana 2. Zakona o unutrašnjim
poslovima FBiH propisano da su unutrašnji poslovi iz nadležnosti
Federalnog ministarstva pored ostalog sprečavanje i otkrivanje
krivičnog djela terorizam. Nadalje je utvrđeno da je odredbom
člana 3. istog zakona propisano da se “terorizam” odnosi na “teror-
izam” kako je definiran u KZFBiH, dakle, kako je zaključio Vrhovni
sud, samo na krivično djelo terorizam iz člana 146. KZFBiH. Iz
navedenog Vrhovni sud je zaključio da nije u nadležnosti organa
prvotužene da sprečavaju akte terora i nasilja koji istovremeno ne
predstavljaju krivično djelo terorizam, pa prvotužena nije pasivno
legitimirana za naknadu štete koja je nastala uslijed takvih akata
terora i nasilja.
13. U odnosu na pozivanje apelanata na stav Vrhovnog suda koji je
zauzeo u Presudi tog suda broj Rev-280/05 od 21. marta 2006.
godine, Vrhovni sud je utvrdio da navedeni stav nije primjenjiv na
konkretan slučaj. Vrhovni sud je istakao da je u spomenutom pred-
metu utvrđeno da je šteta nastala kao posljedica krivičnog djela
terorizam, a ne samo akata terora i nasilja koji se ne mogu pod-
vesti pod krivično djelo terorizam.
14. Vrhovni sud je, također, utvrdio, da u slučaju kada bi se i prihvatio
stav revizije apelanata da bi u skladu sa međunarodnim pravom
Srijeda, 24. januara 2024. god.
po principu društvene solidarnosti i pravičnosti, u situaciji kada
se naknada štete ne bi mogla dobiti od neposrednog počinioca
štete, postojala odgovornost države za naknadu takve štete, opet
bi izostala pasivna legitimacija prvotužene kao entiteta u sastavu
države BiH.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama prekršeno pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo
na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu dis-
kriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14.
Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelanti vide u
pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni ma-
terijalnog i procesnog prava, zbog čega je u predmetnom postupku
tužbeni zahtjev apelanata protiv prvotužene u konačnici odbijen
zbog nedostatka pasivne legitimacije. Apelanti smatraju da se u
konkretnom slučaju radi o njihovim pravima iz Aneksa 7, te da je
Općinski sud pravilno odlučio kada je odgovornost prvotužene
zasnovao na odredbama Aneksa 7 i člana 180. ZOO-a kada za
štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom odgovara društveno-
politička zajednica čiji su organi bili dužni spriječiti takvu štetu.
Nasuprot tome, po mišljenju apelanata, pogrešno je pozivanje
Vrhovnog suda na odredbe Ustava FBiH i odredbe Zakona o
unutrašnjim poslovima iz čega je izveden zaključak da prvotužena
u konkretnom slučaju nije pasivno legitimirana. Također, naveli su
da su se tokom postupka pozivali na Deklaraciju Ujedinjenih naro-
da o osnovnim načelima pravednosti prema žrtvama zločina i zlou-
potrebe vlasti i Evropsku konvenciju o obeštećenju žrtava nasilja,
kao međunarodne dokumente koje je ratificirala i prvotužena i
prema kojima postoji odgovornost države po osnovu društvene
solidarnosti i pravičnosti prema žrtvama nasilja. Navedene doku-
mente je po mišljenju apelanata trebalo primijeniti i u konkretnom
slučaju, pogotovo kod činjenice da drugotuženi nema imovine iz
koje bi se naknadila šteta apelantima. Nadalje apelanti smatraju
da je Vrhovni sud pogrešno zaključio da je pozivanje apelanata na
drugi predmet Vrhovnog suda, to jeste odluku tog suda broj Rev-
280/05, u kojem je bila utvrđena odštetna odgovornost prvotužene,
neprimjenjiv u konkretnom predmetu apelanata, budući da se i u
navedenom predmetu radilo o aktima nasilja i terora. Apelanti su
naveli da je parnični sud u postupku utvrđivanja odštetne odgo-
vornosti ovlašten da utvrđuje ispunjenje procesnih pretpostavki za
odgovornost za štetu, osnov odgovornosti, uvjete odgovornosti i
obavezu naknade štete, i s tim u vezi da izvodi dokaze koji su od
pravnog značaja za odluku o tim pitanjima, kao što je to u konkret-
nom slučaju pravilno učinio prvostepeni sud. Smatraju da su oni
u nepovoljnijem položaju u situaciji kada je u krivičnom postup-
ku procesuiran i kažnjen počinilac krivičnog djela, u odnosu na
spomenuti predmet Vrhovnog suda gdje je počinilac krivičnog djela
ostao nepoznat, a parnični sud je utvrdio da se radilo o krivičnom
djelu terorizam.
b) Odgovor na apelaciju
16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje kod ra-
zloga datih u odluci tog suda, te da su tvrdnje apelanata o povredi
prava na koja su se pozvali u apelaciji neosnovane. Predloženo je
da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odlukom tog
suda nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u
apelaciji. Istaknuto je da je taj sud svoju odluku donio pravilnom
primjenom materijalnog prava dajući za istu razloge koji su nave-
deni u odluci. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosno-
vana.
18. Federacija BiH je u odgovoru na apelaciju istakla da je Vrhovni sud
u konkretnom slučaju donio pravilnu i na važećim propisima zas-
novanu odluku. Smatraju da navedenom odlukom nisu povrijeđena
prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji, te je predloženo
Broj 3 - strana 44 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
19. U Aneksu 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH relevantne
odredbe glase:
Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima
Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercego-
vine i Republika Srpska (“Strane”) dogovorile su se o sljedećem:
Prvo poglavlje
Zaštita
Član 1. st. 2. i 3.
Strane će osigurati da se izbjeglicama i raseljenim osobama
omogući siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja,
proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porijekla,
vjeroispovijesti ili političkog uvjerenja.
Strane će preduzeti sve potrebne korake za sprečavanje ak-
tivnosti, unutar svoje teritorije, koje bi ugrozile ili spriječile siguran i
dobrovoljan povratak izbjeglica i raseljenih osoba. (…)
20. U Ustavu Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH” br.
1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04,
33/04, 71/05, 72/05,32/07 i 88/08) relevantne odredbe glase:
II. Ljudska prava i osnovne slobode
A. Opće odredbe
Član 2.
Federacija će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno
priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u An-
eksu ovog Ustava. Posebno:
1) Sve osobe na teritoriji Federacije uživaju prava na:
(…)
d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu,
jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, na-
cionalnom i socijalnom porijeklu;
(…)
III. Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
Član 2.
Federalna vlast i kantoni nadležni su za:
a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;
b) (…)
21. U Zakonu o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 29/78,
39/85, 45/89 i 57/89; “Službeni list RBiH” br. 2/92, 13/93, 13/94
i “Službene novine FBiH” br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe
glase:
Član 180.
Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem,
odnosno uništenjem imovine fizičkog lica usljed akta nasilja ili tero-
ra, kao i prilikom javnih demonstracija i manifestacija, odgovara
Srijeda, 24. januara 2024. god.
društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili
dužni da spriječe takvu štetu.
Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja
ili terora, javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmjerene
na podrivanje ustavom utvrđenog društvenog uređenja, nemaju pravo
na naknadu štete po ovom osnovu.
Društveno politička zajednica ima pravo i obavezu da zahtijeva
naknadu isplaćenog iznosa od lica koje je štetu prouzrokovalo.
To pravo zastarijeva u rokovima propisanim za zastarjelost
potraživanja naknade štete.
VI. Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presu-
da Vrhovnog suda broj 56 0 P 019968 12 Rev od 12. decembra
2013. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Zatim, apelanti su osporenu presudu pri-
mili 30. decembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 29. jan-
uara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom
18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i
uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji
neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je
očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
26. Apelanti pobijaju osporene odluke tvrdeći da su im tim odlukama
povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zatim člana II/3.k) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kon-
venciju, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili
krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu
raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom
ustanovljenim zakonom.
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu
građanskopravne prirode u kojem su apelanti potraživali naknadu
nematerijalne štete, te apelanti u predmetnom postupku uživaju
garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne
Broj 3 - strana 45 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju navedene presude
redovnih sudova, tvrdeći da su osporene presude donesene na
osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnom prim-
jenom materijalnog i procesnog prava.
31. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i
Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke
redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava
(vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od
30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni
sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica
i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene
činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, ap-
likacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li
su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo
na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran
pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proiz-
voljna ili diskriminacijska.
32. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina
na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene
činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da
je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja re-
dovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i prim-
jene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka
broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu
navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka uka-
zao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa ni-
kada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni
sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine,
tačka 25. i dalje i mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković pro-
tiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u
vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na
pitanja koja apelanti postavljaju, ispitati da li su osporene odluke
zasnovane na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proiz-
voljnoj primjeni prava.
33. Ustavni sud zapaža da su apelanti u konkretnom parničnom postup-
ku tražili da se prvotužena i drugotuženi obavežu na naknadu štete
koju su pretrpjeli u vezi sa štetnim događajem od 24. decembra
2002. godine u kojem je, prema utvrđenju redovnih sudova, troje
članova porodice Anđelić smrtno stradalo i u kojem je prvoapelant
teško povrijeđen. U pogledu odgovornosti prvotužene (Federacija
BiH) apelanti su se pozvali na odredbe člana 180. ZOO-a.
34. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da je odgovornost
države u smislu člana 180. ZOO-a zasnovana na dva principa:
principu objektivne odgovornosti i principu pravičnosti.
35. Naime, država se u ovom slučaju ne obavezuje na naknadu štete
zbog krivice, ne traži se njeno dokazivanje, odnosno ne polazi se
od pretpostavke njenog postojanja. ZOO samo zahtijeva da je šteta
nastala uslijed terorističkog akta koji je usmjeren prema državi, a
ne i da je njegov izvršilac poznat i da je za takav akt proglašen
odgovornim, s obzirom da se na odgovornost za štetu poziva
država, a ne sam izvršilac terorističkog akta. U vezi s tim, Ustavni
sud zapaža da ZOO izričito i ne propisuje da oštećeni može tražiti
naknadu štete od počinioca akta terora, iako ne postoji prepreka
da to bude i učinjeno, u skladu sa općim pravilima o odgovornosti
u smislu člana 154. ZOO-a. Shodno navedenom, odgovornost
države za štetu uslijed akta terora u smislu člana 180. ZOO-a, a
time i pravo oštećenog da traži naknadu štete po ovom osnovu,
ne zasnivaju se i ne zavise od utvrđenja da akt terora predstavlja i
konkretno krivično djelo, ko je takvo djelo počinio, te da li je država
preduzela efektivne mjere da bi takav akt istražila i eventualno
procesuirala i kaznila počinioca istog. S obzirom da odgovara po
principu objektivne odgovornosti, država se može osloboditi odgo-
vornosti samo ako dokaže da je šteta nastala isključivim djelovan-
jem oštećenog. Također, država se ne može pozivati na činjenicu
da nije mogla spriječiti ili otkloniti akt terora, jer u svakom momentu
mora biti sposobna da bar spriječi oštećenje nedužnih lica i njihove
imovine od akata terora, ako već sam akt nije mogla spriječiti. U
tom smislu, u članu 180. ZOO-a je izričito i navedeno da država
odgovara za štetu koju su njeni organi “bili dužni” spriječiti, a ne
zato što su njeni organi “krivi jer štetu nisu spriječili”.
36. Nadalje, Ustavni sud zapaža da ZOO ne definira šta se smatra ak-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
tom terora. Iz člana 182. stav 2. ZOO-a proizlazi da se mora raditi
o aktima nasilja i terora koji su usmjereni na podrivanje ustavom
utvrđenog uređenja. S obzirom da je akt terora ljudska radnja, koja
se preduzima voljno od lica koje u njoj učestvuje, odnosno koje
je skrivilo, tj. privatnog lica za čije postupke država nije direktno
odgovorna, odgovornost države u smislu člana 180. ZOO-a ne
predstavlja odgovornost za drugoga. U tom smislu ovo zakonsko
rješenje predstavlja pogodnosti na strani oštećenog, koji na ovaj
način izbjegava neizvjesnost u kojoj bi se našao kada bi zahtjev
za naknadu štete morao istaći prema počiniocu akta terora ili licu
koje za njega odgovara, tj. da li će to lice biti otkriveno, da li će
protiv njega biti pokrenut krivični postupak (u kojem, također, može
biti istaknut imovinski zahtjev), da li ovo lice ima imovinu iz koje bi
šteta mogla da se nadoknadi. Slijedom navedenog, proizlazi da
tužbeni zahtjev za naknadu štete u smislu člana 180. ZOO-a može
biti istaknut odmah po nastanku ili saznanju za štetu nezavisno od
toga da li je krivični postupak pokrenut protiv počinioca, odnosno
može biti istaknut u parničnom postupku koji se uporedo vodi sa
krivičnim postupkom.
37. U vezi s pozivanjem apelanata na sličan predmet Vrhovnog suda,
Ustavni sud ističe da je u citiranom predmetu Vrhovnog suda broj
Rev-280/05 od 21. marta 2006. godine odbijena kao neosnovana
revizija tužene Federacije BiH protiv presude Kantonalnog suda
kojom je Federacija BiH obavezana da tužitelju F. R. iz Mostara
na ime naknade neimovinske štete isplati precizirane iznose. Na-
vedeno je da i po mišljenju tog suda okolnosti pod kojima je 23.
februara 1996. godine povrijeđen tužitelj mogu se podvesti pod akt
nasilja ili terora koji ima u vidu odredba člana 180. ZOO-a, kad za
štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom predviđa odgovornost
društveno-političke zajednice (sada države, entiteta ili federalne
jedinice – kantona) čiji su organi bili dužni da spriječe takvu štetu.
Vrhovni sud nije prihvatio revizione tvrdnje Federacije BiH da konk-
retni događaj u kojem je tužitelj pretrpio tešku tjelesnu povredu ne
predstavlja akt nasilja ili terora usmjeren protiv države, odnosno
Federacije, već samo atak pojedinca na tužitelja lično, jer, kako
je smatrao Vrhovni sud, prema utvrđenom činjeničnom stanju u
nižestepenom postupku sve okolnosti događaja, te opća klima u
Mostaru iz tog vremena pouzdano upućuju na pravilnost zaključka
nižestepenih sudova – da je nepoznato lice napad na tužitelja
izvršilo iz političkih pobuda u cilju zadržavanja postojećeg stanja
podjele grada, a protiv društvenog poretka utvrđenog Ustavom
države BiH i Federacije, te protiv slobode kretanja građana i pra-
va na povratak svih izbjeglih i raseljenih. Vrhovni sud je zaključio
da se postupak nepoznatog učinioca u konkretnom događaju u
cijelosti može podvesti pod definiciju terorizma kao namjernog
ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog uređenja
i sigurnosti aktom nasilja kojim je stvoreno osjećanje nesigurnosti
kod građana (član 125. Krivičnog zakona SFRJ koji je kao preuzeti
republički zakon bio na snazi u to vrijeme), te da su federalni (a
ne kantonalni) organi unutrašnjih poslova bili dužni spriječiti pred-
metnu štetu.
38. Ustavni sud zapaža da je u provedenom parničnom postupku
utvrđeno da su apelanti povratnici u svoj prijeratni dom u općini
Konjic u kojem su kritičnog dana kada se dogodio štetni događaj
(24. decembar 2002. godine) proslavljali svoj vjerski praznik ko-
jeg su manifestirali i spoljnjim znacima (okićeni bor) pred svojom
kućom. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da se u konkret-
nom slučaju radi o pravima apelanata koja su zagarantirana An-
eksom 7, čijim potpisivanjem se Federacija BiH obavezala da će
“osigurati da se izbjeglicama i raseljenim licima omogući siguran
povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja
ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porijekla, vjer-
oispovijesti ili političkog uvjerenja, kao i da će u tom smislu pre-
duzeti sve potrebne korake za sprečavanje aktivnosti, unutar svoje
teritorije, koje bi ugrozile ili spriječile siguran i dobrovoljan povratak
izbjeglica i raseljenih lica”. Nadalje Ustavni sud ističe da je Feder-
acija BiH na osnovu Ustava FBiH obavezana da osigura primjenu
najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u
dokumentima navedenim u Aneksu Ustava FBiH, među kojima je i
Evropska konvencija, te da su federalna vlast i kantoni obavezani
da jamče i provode ljudska prava (član II.A. 2. i član III.2. Ustava
FBiH). Nadalje, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi utvrdili
da se u radnjama drugotuženog stiču obilježja akta nasilja i ter-
ora koje podrazumijeva član 180. ZOO-a. Ustavni sud ističe da
je Vrhovni sud u provedenom postupku u konačnici odbio tužbeni
zahtjev apelanata za naknadu štete zbog nedostatka pasivne
legitimacije na strani prvotužene Federacije BiH obrazlažući to
odredbama Ustava FBiH kojim je regulirana nadležnost Federacije
Broj 3 - strana 46 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
BiH, odnosno kantona. Nasuprot tome, Općinski sud je svojom od-
lukom usvojio tužbeni zahtjev apelanata protiv Federacije BiH koja
je solidarno sa drugotuženim obavezana da apelantima naknadi
potraživanu štetu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud
za svoje zaključke dao detaljna obrazloženja koja Ustavni sud ne
smatra proizvoljnim.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmet-
ni akt nasilja i terora bio usmjeren protiv same Federacije BiH,
odnosno njenog Ustavom utvrđenog društvenog poretka, te prava
građana zagarantiranih Ustavom i Aneksom 7 posebno imajući
u vidu pravo na održivi povratak svih izbjeglih i raseljenih lica u
predratne domove, te slobodu religije, uključujući privatno i javno
vjeroispovijedanje. Polazeći od odredaba člana 180. ZOO-a kojim
je propisana objektivna odgovornost države u slučaju nastanka
štete uslijed akta nasilja ili terora usmjerenog prema državi, te da
se odgovornost države u tom slučaju ne zasniva i ne zavisi od
utvrđenja da akt terora predstavlja i konkretno krivično djelo, a
imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog slučaja u kojem su
aktom nasilja ili terora narušena prava apelanata za koja jamči i
odgovara Federacija BiH shodno Ustavu FBiH i Aneksu 7, Ustavni
sud zaključuje da je Vrhovni sud, u okolnostima konkretnog slučaja
i pored okolnosti da je i sam konstatirao da ZOO veže odgovornost
države za akte terora i nasilja, a ne samo za krivično djelo ter-
orizam, proizvoljno primijenio važeće propise kada je, zasnivajući
svoju odluku na odredbama Ustava FBiH kojim je regulirana
nadležnost Federacije BiH odnosno kantona, a zanemarujući
obaveze koje je Federacija preuzela u vezi sa Aneksom 7. kao i
odredbe Ustava BiH iz kojih proizilazi da se Federacija obavezala
“da će osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih
prava i sloboda” i da je, prema članu 2. Ustava FBiH navedeno
i u njenoj nadležnosti, Federaciju BiH ekskulpirao od objektivne
odgovornosti za nastalu štetu. Stoga je po ocjeni Ustavnog suda
u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično
suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud osporenom odlukom proiz-
voljno primijenio važeće propise kada je prvotuženu ekskulpirao
od objektivne odgovornosti za nastalu štetu, a u vezi sa Aneksom
7, zbog čega je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata
na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. S obzirom na specifične okolnosti konkretnog slučaja, na činjenicu
da se štetni događaj dogodio 2002. godine, a da apelanti još uvi-
jek nisu dobili konačnu odluku, Ustavni sud smatra cjelishodnim
naložiti Vrhovnom sudu da, shodno članu 72. stav (4) Pravila
Ustavnog suda u roku od dva mjeseca od dana dostavljanja ove
odluke, donese odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
42. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana
II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz
Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Usta-
va Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni
sud smatra da, s obzirom na prethodni zaključak o povredi prava
na pravično suđenje, nije neophodno posebno razmatrati ostale
apelacione navode.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je redovni sud proizvoljno primijenio
važeće propise i prvotuženu ekskulpirao od objektivne odgovor-
nosti za nastalu štetu.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
94
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu
broj AP 666/14, rješavajući apelaciju Aleme Memić, na osnovu člana
VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana
59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni
tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Aleme Memić podnesena
protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj
46 0 P 010178 12 Rev od 19. novembra 2013. godine, Presude Kan-
tonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 010178 11 Gž od 29.
februara 2012. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0
P 0010178 09 P od 30. maja 2011. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Alema Memić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju
zastupa Sanela Dautbegović, advokat iz Zenice, podnijela je 12.
februara 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog
suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni
sud) broj 46 0 P 010178 12 Rev od 19. novembra 2013. godine,
Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu:
Kantonalni sud) broj 46 0 P 010178 11 Gž od 29. februara 2012.
godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu:
Općinski sud) broj 46 0 P 010178 09 P od 30. maja 2011. godine.
Apelantica je 5. maja 2014. godine podnijela zahtjev za donošenje
privremene mjere kojom bi “Ustavni sud odgodio izvršenje
zaključka Općinskog suda broj 46 0 Ip 009964 14 Ip od 14. aprila
2014. godine do donošenja odluke o apelaciji”.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 666/14 od 26. februara 2015. go-
dine odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kan-
tonalnog, Općinskog suda, te Mehe Memića (u daljnjem tek-
stu: prvotuženi) i Sparkasse Bank Sarajevo (u daljnjem tekstu:
drugotužena) zatraženo je 27. jula 2016. godine da dostave odgo-
vore na apelaciju.
4. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. augusta 2016. go-
dine, Kantonalni sud 26. augusta 2016. godine, Općinski sud 23.
augusta 2016. godine, dok prvotuženi i drugotužena nisu dostavili
odgovore na apelaciju.
Broj 3 - strana 47 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i doku-
menata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći
način:
6. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 010178 09 P od 30. maja
2011. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj
46 0 P 010178 11 Gž od 29. februara 2012. godine, odbijen je
apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi ništavost
Ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU 984/07 od 23. jula 2007.
godine na nekretninama bliže navedenim u dispozitivu presude
a koji su zaključili prvotuženi i drugotužena (a ne, kako je u dis-
pozitivu očiglednom greškom napisano, “prvotuženog i tužiteljice”).
Također je odbijen kao neosnovan i apelanticin eventualni tužbeni
zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je ništav dio odredbe člana
3. ugovora a kako je to bliže navedeno u dispozitivu presude.
7. Nakon provedenog postupka Općinski sud je kao nesporno utvrdio
da je apelanticin suprug, prvotuženi Meho Memić upisan kao vlas-
nik 1/1 nekretnina koje su predmet ugovora o zasnivanju hipoteke,
kao i da je osnivač preduzeća “Memix” d.o.o. prema rješenju o
njegovom osnivanju od 3. decembra 1999. godine, odnosno da su
i preduzeće i nekretnine stečeni u toku trajanja braka apelantice
i prvotuženog koji je zaključen 14. juna 1982. godine. Također je
Općinski sud kao nesporno utvrdio da je firmi “Memix” d.o.o., koju
zastupa prvotuženi kao direktor i korisnik kredita, odobren kredit za
period od 23. jula 2007. godine do 23. jula 2017. godine na iznos
do maksimalno 1.500.000,00 KM i da je na osnovu ugovora o zas-
nivanju hipoteke od 23. jula 2007. godine između prvotuženog, kao
direktora firme “Memix” d.o.o., i ABS banke (čiji je pravni sljednik
drugotužena) uspostavljena hipoteka na nekretninama čiji je vlas-
nik 1/1 prvotuženi, kao i da apelantica, kao supruga prvotuženog,
nije prisustvovala zaključenju ugovora o zasnivanju hipoteke i nije
dala svoju pismenu saglasnost.
8. Obrazlažući presudu Općinski sud je naveo da je u konkretnom
slučaju sporno pitanje da li je ugovor o zasnivanju hipoteke ništav
u skladu sa odredbama člana 103. Zakona o obligacionim odnosi-
ma (u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da li je protivan odredbama
Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Porodični zakon) koje se tiču bračne stečevine i saglasnosti
bračnog druga prilikom preduzimanja poslova koji prevazilaze ok-
vire redovnog upravljanja nekretninama, odnosno da li je ništav
dio odredbe člana 3. ugovora o zasnivanju hipoteke zbog nave-
denih razloga (eventualni tužbeni zahtjev), odnosno da li odredbe
Porodičnog zakona koje se odnose na bračnu stečevinu imaju jaču
snagu od odredaba Zakona o zemljišnim knjigama koje se odnose
na načelo povjerenja u zemljišne knjige.
9. Općinski sud, dalje, navodi da je apelantica imala mogućnost da
zahtijeva ispravku upisa u zemljišnim knjigama, u smislu člana
252. stav 3. Porodičnog zakona, te da se kao vlasnica ½ svoje
bračne stečevine upiše u zemljišne knjige a što je dugi niz godina
propustila da učini, pa je na taj način dala prešutnu saglasnost na
ugovor o zasnivanju hipoteke kojom su obuhvaćene i nekretnine
koje spadaju u njenu bračnu stečevinu iako je kao vlasnik i pos-
jednik upisan samo njen suprug, odnosno njegova firma. Pored
navedenog, taj sud ističe da je tužbu za poništenje ugovora o zas-
nivanju hipoteke apelantica podnijela tek 15. juna 2009. godine,
dakle, dvije godine od njegovog sačinjavanja, da je u okviru svoje
bračne zajednice trošila sredstva iz ugovora o okvirnom plasmanu,
te zaključuje da je svrha apelanticine tužbe da zloupotrijebi prava i
na taj način onemogući izvršenje hipoteke. Apelantica nije iskoris-
tila mogućnost da ospori upis hipoteke u zemljišnoj knjizi, niti je na
bilo koji način dokazala da je drugotužena postupala nesavjesno
prilikom potpisivanja ugovora o hipoteci, budući da je prvotuženi
u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine koja se
opterećuje hipotekom, a sâm ugovor je sačinjen pred notarom,
koji treba imati visoko pravno znanje i iskustvo u ovoj oblasti i koji
nije sugerirao drugotuženoj da postoji potreba da apelantica kao
bračni drug dâ saglasnost. Općinski sud je zaključio da je, radi
osiguranja pravnog prometa, načelo povjerenja u zemljišne knjige
jače od odredaba Porodičnog zakona kojim je regulirana bračna
stečevina, posebno imajući u vidu da apelantica ničim nije doka-
zala da nije dala svoju konkludentnu saglasnost na opterećenje
hipotekom nekretnina koje ulaze u njenu bračnu stečevinu. Up-
ravo suprotno, prema ocjeni Općinskog suda, proizlazi iz analize
dužine vremena u kojem apelantica nije, od dana stjecanja nekret-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
nine na ime njenog muža-prvotuženog, tražila izmjenu upisa u
zemljišne knjige, odnosno iz analize proteka vremena od momenta
sklapanja ugovora o hipoteci do momenta podnošenja tužbe. Na
kraju, taj sud ističe da, imajući u vidu odredbe člana 103. ZOO,
člana 9. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH (u
daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), te čl. 251. i 252.
Porodičnog zakona, apelantica nije dokazala da nije dala saglas-
nost za zasnivanje hipoteke na nekretninama koje čine njenu
bračnu stečevinu, odnosno da nije dokazala da je drugotužena
banka bila nesavjesna prilikom sačinjavanja ugovora o zasnivanju
hipoteke, pa je tužbeni zahtjev, u smislu odredbe člana 7. Zakona
o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbijen kao ne-
osnovan.
10. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev, Općinski sud je istakao da,
shodno odredbi člana 105. stav 1. ZOO, ništavost neke odredbe
ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati
bez ništave odredbe, pa smatra da su tačni navodi drugotužene
da, čak i kada bi sud usvojio tužbeni zahtjev za poništenje ugo-
vora o hipoteci zbog apelanticine nesaglasnosti da se raspolaže ½
njene bračne stečevine, ostala bi jedna polovina nekretnina kojom
slobodno može raspolagati prvotuženi.
11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da u cijelosti
prihvata odlučenje i obrazloženje prvostepenog suda koji je oba
tužbena zahtjeva odbio kao neosnovana, jer nije sporno da je
prvotuženi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim
knjigama, te se u toj situaciji primjenjuje Zakon o zemljišnim knjiga-
ma, i to čl. 5. i 9, a apelantica nije iskoristila mogućnost da ospori
upis hipoteke u zemljišnim knjigama, niti na bilo koji način doka-
zala da je drugotužena postupala nesavjesno prilikom potpisivanja
ugovora o zasnivanju hipoteke. Kantonalni sud, dalje, pojašnjava
neosnovanost apelanticinih žalbenih navoda kojim tvrdi da je pr-
vostepeni sud, odlučujući o eventualnom tužbenom zahtjevu,
pogrešno primijenio odredbe ZPP s obzirom na to da je o njemu
odlučio istovremeno kao i o prvom tužbenom zahtjevu. Naime,
pravilnim tumačenjem člana 55. stav 4. ZPP, kako dalje navodi
sud, proizlazi da tužilac u jednoj tužbi može istaći više tužbenih
zahtjeva o kojima sud odlučuje istovremeno svojom odlukom-
presudom, te smatra da je neosnovano apelanticino pozivanje na
sudsku praksu koja se odnosila na član 173. stav 2. ranije važećeg
ZPP u kojem je bio reguliran način odlučivanja o eventualnom
tužbenom zahtjevu.
12. Odlučujući o apelanticinoj reviziji, Vrhovni sud je Presudom broj
46 0 P 010178 12 Rev od 19. novembra 2013. godine reviziju od-
bio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je opširno interpretirao
činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, te pravnu
ocjenu prvostepenog i drugostepenog suda. Smatra da je dru-
gostepeni sud svoje uvjerenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva
opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište i u
odredbama materijalnog prava. Vrhovni sud ističe da je prvoste-
peni sud, u smislu člana 55. ZPP, pravilno raspravio prvo o pri-
marnom, a potom i eventualnom tužbenom zahtjevu, ne čekajući
pravomoćnost odluke o primarnom zahtjevu u kom pravcu je i dru-
gostepeni sud dao jasne i potpune razloge.
13. Dalje, Vrhovni sud pojašnjava da su apelantica i prvotuženi na
dan stjecanja predmetnih nekretnina bili u bračnoj zajednici tokom
koje su svojim radom stekli predmetne nekretnine, te one pred-
stavljaju njihovu zajedničku imovinu u smislu čl. 263. i 264. stav
2. tada važećeg Porodičnog zakona (“Službeni list SRBiH” br.
21/79 i 44/89, kao i “Službeni list RBiH” br. 6/94 i 13/94). Na dan
zaključenja ugovora o zasnivanju hipoteke, 23. jula 2007. godine,
nakon stupanja na snagu (27. juna 2005. godine sa početkom prim-
jene 1. januara 2006. godine), važio je Porodični zakon (“Službene
novine Federacije BiH” br. 35/05 i 41/05) čijom odredbom člana
251. stav 1. je propisano da “bračnu stečevinu čini imovina koju su
bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice,
kao i prihodi iz te imovine”. Vrhovni sud je, dalje, citirao odredbu
člana 252. stav 1. Porodičnog zakona kojom je određeno da su
bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini
ako nisu drugačije ugovorili, a odredbama stava (3) navedenog
člana da, ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine up-
isan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati is-
pravku upisa u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama. Dalje,
odredbom člana 253. ovoga zakona je određeno da se na bračnu
stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obaveznog prava ako
ovim zakonom nije drugačije određeno. Vrhovni sud ističe da su
citirane odredbe prisilne naravi, pa ukoliko bi se za vrijeme važenja
Broj 3 - strana 48 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
tog zakona utvrdilo da je prvotuženi bez apelanticine saglasnosti
založio predmetne nekretnine, ugovor o hipoteci na tim nekretni-
nama bi bio ništav u smislu odredbe člana 103. stav 1. ZOO a i u
smislu člana 21. u vezi sa čl. 17. i 69. Zakona o vlasničkopravnim
odnosima FBiH, prema kojima proizlazi da, u slučaju kada je stvar
koja se zalaže u vlasništvu više zajedničkih vlasnika, svi suvlasnici
saglasno određuju davanje u zalog te stvari.
14. Stoga se, prema ocjeni Vrhovnog suda, kako iz navedenih odreda-
ba proizlazi, čini neprihvatljivom apelanticina tvrdnja da je njen su-
prug, prvotuženi u ovoj pravnoj stvari, bez njenog znanja založio
njezin suvlasnički dio od 1/2 na predmetnoj nekretnini, kao osigu-
ranje kredita koji je podigao za svoju firmu kod drugotužene, kako
to zaključuju i niži sudovi. Svoj zaključak niži sudovi su zasnovali
na utvrđenju da su apelantica i prvotuženi bračni partneri tokom
čije bračne zajednice je prvotuženi podigao navedeni kredit, što
potvrđuje i okolnost da apelantica nije postupila na način da je
zahtijevala ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim kn-
jigama, a pri čemu je drugotužena postupila u cijelosti pouzdajući
se u izvršeni upis u zemljišnim knjigama. Dalje, Vrhovni sud ističe
da je apelantica predmetne nekretnine stekla kao zajedničku im-
ovinu na osnovu stjecanja u bračnoj zajednici sa tuženim još 11.
septembra 1998. godine, da je prvotuženi tom imovinom raspo-
lagao 23. jula 2007. godine na način da je nekretnine opteretio
hipotekom, a da je apelantica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela
15. juna 2009. godine.
15. Pošto se, u smislu odredaba člana 253. Porodičnog zakona, na
bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obaveznog pra-
va, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, Vrhovni sud je,
na kraju, zaključio da je zaključenju ugovora o hipoteci prethodio
sporazum apelantice i prvotuženog, kao bračnih partnera, o zala-
ganju predmetnih nekretnina, koji, doduše, nije bio formalan, ali
je u konkretnoj pravnoj stvari proizveo pravne učinke, jer apelan-
ticino znanje o podizanju kredita i njegovog osiguranja hipotekom
na zajedničkoj imovini, uz sve njeno nepostupanje s ciljem upisa
svoga suvlasničkog dijela na zajedničkoj bračnoj stečevini, pred-
stavlja, u suštini, njenu prešutnu saglasnost na zaključenje ugo-
vora. S obzirom na to da je drugotužena prilikom upisa hipoteke u
zemljišne knjige postupala saglasno načelu povjerenja u zemljišne
knjige, time je kao treće savjesno lice stekla pravo zaloga na pred-
metnim nekretninama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantica smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njeno
pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Herce-
govine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo
na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran
pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
17. Apelantica je istakla da su redovni sudovi prvenstveno povri-
jedili odredbu člana 55. ZPP kojom je predviđeno isticanje više
tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi. Smatra da sudovi nisu mogli
“odlučiti istovremeno i o prvobitnom i o narednom eventualnom
tužbenom zahtjevu”. Prema apelanticinom mišljenju, logično je da
o “sljedećem zahtjevu sud može raspravljati tek kada prethodni
zahtjev bude pravosnažno odbijen”. Navedenu povredu procesnih
pravila, kako navodi apelantica, redovni sudovi nisu uopće razma-
trali.
18. Dalje navodi da su redovni sudovi prihvatili nelogičan stav u
odnosu na osnovno pravno pitanje i kao osnovnu dilemu postavili
pitanje: Da li odredbe Porodičnog zakona imaju jaču snagu od
odredaba Zakona o zemljišnim knjigama koje se odnose na načelo
povjerenja u zemljišne knjige? Apelantica smatra da je “vaganje
pravne snage između dvaju zakona apsolutno neutemeljeno, ne-
jasno, nelogično i nemoguće, jer kada se radi o pravnim aktima
istog ranga, a samim tim i iste pravne snage, ne može se govoriti
o tome koji zakon ima jaču pravnu snagu”.
19. Dalje ističe da su odluke redovnih sudova nezakonite, te da su
rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i nepravilno i
Srijeda, 24. januara 2024. god.
nepotpuno provedenog dokaznog postupka iz kojeg sud izvlači
zaključak da je apelantica dala prešutnu saglasnost na ugovor
o zasnivanju hipoteke. Ovakvim kontradiktornim i neutemeljenim
stavom, prema apelanticinom mišljenju, “povrijeđeni su pozi-
tivnopravni propisi i ozakonjeno nestručno, štetno, nesavjesno i
nemarno poslovanje drugotužene na apelanticinu štetu”. Naime,
odredbom člana 252. st. 1. i 2. Porodičnog zakona regulirani su
suvlasnički odnosi bračnih partnera i ostavljena je mogućnost, a ne
obaveza, drugom bračnom partneru da izvrši promjenu upisa, i to u
skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama. Apelantica je istakla da
je, imajući u vidu bračnu zajednicu i održavanje skladnih bračnih
odnosa, postupila “po tradiciji”, te nije zahtijevala ispravku upisa, a
sve u dobroj vjeri da prvotuženi, kao dobar domaćin, neće dovesti
u pitanje egzistenciju i opstanak bračne zajednice.
20. Postupajući sudovi su, prema apelanticinom mišljenju, također,
povrijedili i odredbu člana 9. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama,
koja propisuje da se sadržaj zemljišne knjige smatra tačnim za
treća lica koja u dobroj vjeri u postojanje prava na nekoj nekretnini
putem pravnog posla steknu takvo jedno pravo, te da se sadržaj
zemljišne knjige smatra tačnim ukoliko ispravnost zemljišne kn-
jige nije osporena putem upisa prigovora, ili ukoliko je trećem licu
poznata netačnost zemljišne knjige, ili zbog grube nepažnje, nije
poznata. Smatra da je drugotužena prilikom zaključenja ugovora
o zasnivanju hipoteke, s obzirom na njenu prirodu kao pravnog
posla, te visinu iznosa postupila očito nesavjesno, nemarno i
nestručno, ne ispunivši sve uvjete predviđene zakonom, što se
kvalificira kao “gruba nepažnja”.
21. Apelantica, dalje, ističe da su redovni sudovi povrijedili materijalno
pravo kada su priznanje prvotuženog ocijenili u smislu člana 182.
stav 2. ZPP. Naime, prvostepeni sud je paušalno odredio, a dru-
gostepeni potvrdio, da priznanje prvotuženog ide za raspolagan-
jem zahtjevom kojim sâm prvotuženi ne može raspolagati a da za
to nije ponudio obrazloženje, što revizijski sud nije sankcionirao.
Zaključivanje ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama ko-
jim je prvotuženi raspolagao bez njene saglasnosti, prema apelan-
ticinom mišljenju, predstavlja povredu prava na imovinu. Apelan-
tica je, na kraju, istakla da joj je povrijeđeno i pravo na djelotvorni
pravni lijek, jer je njeno pravo na žalbu samo formalno zadovoljeno
s obzirom na to da je nadležni sud o njoj odlučivao, ali je očito
izostalo efektivno i djelotvorno odlučivanje suda o svim razlozima
i navodima koji su izneseni, kao i o onima o kojim je dužan paziti
po službenoj dužnosti. Apelantica predlaže da se njena apelacija
usvoji, utvrdi povreda ustavnih prava, ukinu osporene presude i
predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
22. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da u cijelosti ostaje
pri navodima datim u obrazloženju presude i, suprotno apelantici-
nom stavu, smatra da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje,
pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek, niti je primjena
prava u revizijskoj odluci bila proizvoljna.
23. Kantonalni sud je, odgovarajući na apelaciju, istakao da u cijelosti
ostaje pri pravnom stavu navedenom u odluci u kojoj su izneseni i
detaljno obrazloženi stavovi tog suda o apelanticinim žalbenim na-
vodima. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, jer nisu
povrijeđena ustavna prava na koja se poziva apelantica.
24. Općinski sud navodi da ostaje pri razlozima datim u obrazloženju
presude, smatrajući da nije povrijeđeno apelanticino pravo na
pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni
lijek, niti je primjena prava u presudi bila “zasnovana na irelevant-
noj sudskoj praksi”.
V. Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku (“Službene novine Feder-
acije Bosne i Hercegovine” br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe
glase:
Broj 3 - strana 49 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Član 7.
(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje
zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuje te činjenice.
(..)
Član 55. stav 4.
(4) Tužilac može u jednoj tužbi istaknuti dva ili više tužbenih zahtjeva
koji su u međusobnoj vezi i tražiti da sud usvoji slijedeći od tih
zahtjeva ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije
osnovan.
26. U Zakonu o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 29/78,
39/85, 45/89, 57/89,
“Službeni list RBiH” br. 2/92, 13/93, 13/94 i “Službene novine
FBiH” br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:
Član 103.
(1) Ugovor, koji je protivan [...] prinudnim propisima te moralu društva
ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu
sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jed-
noj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo
predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakon-
sku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice.
Član 109.
(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozi-
vati svako zainteresovano lice.
(…)
27. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima FBiH (“Službene novine
Federacije BiH” br. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase:
Član 17.
Za poduzimanje poslova redovnog upravljanja stvari potrebna
je suglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od jedne polo-
vine vrijednosti stvari.
Ako se ne postigne potrebna suglasnost, a poduzimanje posla
je neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo
zahtijevati da o tome odluči sud.
Za poduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravl-
janja (promjena namjene stvari,otuđenje cijele stvari, izdavanje ci-
jele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje
služnosti, veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za
održavanje i sl.) potrebna je saglasnost svih suvlasnika.
Ako se u slučajevima iz stava 3. ovog člana, ne postigne
saglasnost svih suvlasnika, a za poduzimanje posla postoje naročito
opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome
odluči sud.
Član 21.
Zajedničko vlasništvo postoji, u slučajevima određenim za-
konom, kada stvar pripada dvjema ili više osoba (zajedničari) tako da
njihovi udjeli nisu unaprijed određeni, ali su odredivi. Na zajedničko
vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o suvlasništvu,
ako zakonom nije drukčije određeno.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 69.
Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke i
zakona.
Na osnovu pravnog posla ili sudske odluke, hipoteka se stječe
upisom u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom.
Na osnovu zakona hipoteka se stječe kada se ispune uvjeti
određeni zakonom.
28. U Porodičnom zakonu (“Službene novine Federacije BiH”
br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:
1. Bračna stečevina i posebna imovina
Član 250.
Bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imov-
inu.
a) Bračna stečevina
Član 251.
(1) Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom
za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
(2) Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice
(u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu
stečevinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko
drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u mo-
mentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio
učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera.
(3) Dobitak od igara na sreću je bračna stečevina.
(4) Prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni za vrijeme trajanja
bračne zajednice su bračna stečevina.
Član 252.
(1) Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj
stečevini ako nisu drukčije ugovorili.
(2) Budući bračni partneri, odnosno bračni partneri mogu bračnim ugo-
vorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.
(3) Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan
bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upi-
sa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne
i Hercegovine.
b) Upravljanje bračnom stečevinom
Član 253.
Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i
obaveznog prava, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
29. U Zakonu o zemljišnim knjigama FBiH (“Službene novine Feder-
acije BiH” br. 58/02, 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
Konstitutivno djejstvo
(1)Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u
zemljišne knjige, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87.
ovog Zakona.
Broj 3 - strana 50 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Član 9.
Javno povjerenje
(1) Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da
brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.
(2) Za treća lica, koja u dobroj vjeri u postojanje neke nekretnine ili
prava na nekoj nekretnini, putem pravnog posla steknu takvo
jedno pravo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim, ukoliko
ispravnost zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora ili
ukoliko je trećoj osobi poznata netačnost zemljišne knjige ili zbog
grube nepažnje nije poznata.
(3) Ako je nosilac prava upisanog u zemljišne knjige ograničen u pravu
raspolaganja u korist neke osobe, tada ograničenje djeluje prema
trećoj osobi samo onda kada je to ograničenje upisano u zemljišnu
knjigu ili poznato trećoj osobi.
(4) Za savjesnost treće osobe kod sticanja prava na nekretnini mjero-
davno je vrijeme podnošenja zahtjeva za upis.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presu-
da Vrhovnog suda broj 46 0 P 010178 12 Rev od 19. novembra
2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je
primila 24. decembra 2013. godine, a apelacija je podnesena 12.
februara 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano
članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija
ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer
ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva,
niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
34. Apelantica tvrdi da su joj osporenim presudama povrijeđena prava
na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana
II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz
Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti
bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično
Srijeda, 24. januara 2024. god.
suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepris-
tranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...].
37. Prije nego što pristupi ispitivanju navodne povrede prava na
pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene ga-
rancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog
suda, osnovni uvjet za primjenu člana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da pos-
toji spor o građanskim pravima i obavezama, što u konkretnom
predmetu i jeste slučaj. Naime, u konkretnom slučaju radilo se o
parničnom postupku u okviru kojeg se raspravljalo o pitanju osno-
vanosti tužbenog zahtjeva apelantice koja je tražila da se utvrdi
ništavost ugovora o zasnivanju hipoteke na nekretninama bliže
opisanim u dispozitivu prvostepene presude a koji je zaključen
između prvotuženog i drugotužene, te osnovanost eventualnog
tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da se utvrdi ništavost
dijela odredbe člana 3. ugovora o zasnivanju hipoteke između
prvotuženog i drugotužene. Ustavni sud smatra da apelantica u
postupku okončanom osporenom presudom uživa garancije prava
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica povredu prava na
pravično suđenje suštinski vidi u nepravilno i nepotpuno utvrđenom
činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog
prava. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da, prema praksi Evropskog
i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke
redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materi-
jalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o
dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).
Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u
procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih su-
dova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski
sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja
2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda
je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja
ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu,
pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona
bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska (vidi, Ustavni sud,
Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u
“Službenom glasniku BiH” broj 58/05).
39. U vezi sa istaknutim navodima u apelaciji da su redovni sudovi
povrijedili odredbu člana 55. stav 4. ZPP, jer nisu mogli “odlučiti
istovremeno i o prvobitnom i o narednom eventualnom tužbenom
zahtjevu a što je isticano i u žalbi i u reviziji, a što sudovi nisu
razmatrali”, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, odlučujući o
apelanticinoj žalbi i reviziji, dovoljno jasno obrazložili navode koji
se odnose na primjenu člana 55. stav 4. ZPP a takvo obrazloženje
Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, članom 55. stav
4. ZPP propisano je da tužilac može istaći dva ili više tužbenih
zahtjeva u jednoj tužbi i tražiti da prihvati sljedeći od tih zahtjeva
ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.
U konkretnom slučaju prvostepeni sud je odbio oba apelanticina
tužbena zahtjeva kao neosnovana, a Kantonalni sud je, odlučujući
o apelanticinoj žalbi, istakao da se pravilnim tumačenjem nave-
dene odredbe zaključuje da sud svojom odlukom odlučuje istovre-
meno o svim tužbenim zahtjevima, te da se smatra neosnovanim
žalbeni navod da se “o eventualnom tužbenom zahtjevu odlučuje
tek kada je prvi tužbeni zahtjev pravosnažno odbijen”, kao i
apelanticino pozivanje na sudsku praksu koja se odnosila na član
173. stav 2. ranije važećeg ZPP u kojem je bio reguliran način
odlučivanja o eventualnom tužbenom zahtjevu. Dalje, Ustavni
sud primjećuje da je i Vrhovni sud, odlučujući o apelanticinoj re-
viziji, zaključio da su neosnovane tvrdnje o pravilima postupanja
po tužbenim zahtjevima istaknutim u smislu člana 55. stav 4. ZPP
smatrajući da je ispravno postupanje prvostepenog suda koji je
prvo raspravio o primarnom, a potom o eventualnom tužbenom
zahtjevu, ne čekajući pravomoćnost odluke o primarnom zahtjevu
i navodeći da u cijelosti prihvata obrazloženje koje je dao Kan-
tonalni sud. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su
apelanticini navodi o proizvoljnoj primjeni člana 55. stav 4. ZPP,
kao i navodi da redovni sudovi nisu u tom pravcu razmatrali njene
žalbene, odnosno revizione navode neosnovani.
40. U vezi sa apelacionim navodima da su redovni sudovi osporenim
odlukama proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primi-
jenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili apelanticin
tužbeni zahtjev kojim je tražila utvrđenje ništavosti ugovora o zas-
Broj 3 - strana 51 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
nivanju hipoteke, Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantica
u apelaciji ponavlja navode koje je već iznosila u postupku pred
redovnim sudovima, i to na tri sudske instance, koje su redovni
sudovi detaljno razmotrili, te dovodeći u vezu činjenice konkret-
nog predmeta uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnih
zakona (Porodičnog zakona, Zakona o zemljišnim knjigama, Za-
kona o vlasničkopravnim odnosima) dali detaljne razloge zašto oni
u okolnostima konkretnog slučaja ne mogu dovesti do drugačijeg
rješenja konkretne pravne stvari.
41. Iz obrazloženja presuda redovnih sudova proizlazi da su prilikom
odlučivanja redovni sudovi ocijenili kao nespornu činjenicu da su
apelantica i prvotuženi na dan stjecanja predmetnih nekretnina bili
u bračnoj zajednici tokom koje su i stekli predmetne nekretnine
koje predstavljaju njihovu zajedničku imovinu. Također su redovni
sudovi ocijenili činjenicu da su apelantica i prvotuženi bili u braku
i u vrijeme kada je prvotuženi zaključio sa drugotuženom ugovor
o zasnivanju hipoteke (23. jula 2007. godine) u prisutnosti notara,
kojem nije bila prisutna apelantica, niti je tražena njena saglas-
nost. Redovni sudovi su se pozvali na odredbu člana 252. stav (1)
Porodičnog zakona kojim je određeno da su bračni partneri u jed-
nakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije
ugovorili, a odredbama stava (3) navedenog člana da, ukoliko je u
zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner,
drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa u skladu sa
Zakonom o zemljišnim knjigama. Dakle, kako su zaključili redovni
sudovi, apelantica je, u skladu sa navedenom odredbom, imala
mogućnost da zahtijeva ispravku upisa u zemljišnim knjigama i da
se kao vlasnik ½ svoje bračne stečevine upiše u zemljišne knjige,
što je propustila da učini.
42. Pored navedenog, redovni sudovi su podsjetili da, prema Zakonu
o zemljišnim knjigama, vlasništvo i druga prava na nekretninama
nastaju tek upisom u zemljišne knjige (član 5), a prema članu 9.
istog zakona za treća lica koja u dobroj vjeri u postojanje prava
na nekoj nekretnini putem pravnog posla steknu takvo jedno pra-
vo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim ukoliko ispravnost
zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora, ili ukoliko
je trećem licu poznata netačnost zemljišne knjige, ili zbog grube
nepažnje, nije poznata. U konkretnom slučaju, kako su zaključili
redovni sudovi, apelantica nije dokazala da je drugotužena - ban-
ka postupala nesavjesno prilikom potpisivanja ugovora o hipoteci,
budući da je prvotuženi u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik
nekretnine koja se opterećuje hipotekom a sâm ugovor je sačinjen
pred notarom koji ni na koji način nije sugerirao drugotuženoj da
je potrebna saglasnost apelantice kao bračnog druga. Redovni su-
dovi smatraju da je u konkretnom slučaju, radi osiguranja pravnog
prometa, načelo povjerenja u zemljišne knjige jače od odredaba
Porodičnog zakona koje se tiču bračne stečevine.
43. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u dosadašnjoj praksi
razmatrao nekoliko apelacija kojima su osporavane odluke re-
dovnih sudova donesene povodom tužbi radi poništenja pravnih
poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja zajedničkom im-
ovinom (otuđenje, zasnivanje hipoteke itd.) koje je zaključio jedan
supružnik sa trećim licem na zajedničkoj imovini, bez saglas-
nosti drugog supružnika, i tom prilikom razmatrao da li odredbe
Porodičnog zakona koje se odnose na bračnu stečevinu imaju jaču
snagu od odredaba Zakona o zemljišnim knjigama koje se odnose
na načelo povjerenja u zemljišne knjige.
44. Ustavni sud ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj
AP 3394/12 od 16. septembra 2015. godine (dostupna na www.
ustavnisud.ba) u kojoj se kao apelant pojavljuje Nova banka a.d.
Banja Luka, koja je osporavala odluku redovnog suda u postupku
u kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice i utvrđena
ništavost sporazuma o zasnivanju založnog prava između Nove
banke a.d. Banja Luka i J.M. Ustavni sud je zaključio da u odnosu
na član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i član 6. Ev-
ropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konven-
ciju apelacija nije osnovana. U spomenutoj odluci Ustavni sud je,
između ostalog, istakao da je “svoju odluku Vrhovni sud obrazložio
činjenicom da je tužiteljica izdjejstvovala pravosnažnu presudu u
kojoj je utvrđeno da su predmetne nekretnine (koje su opterećene
založnim pravom) bračna stečevina, kojim je bez saglasnosti
tužiteljice raspolagao J.M., te da su sporazumi o založnom pra-
vu na nekretninama između J.M. i apelanta zaključeni suprotno
odredbi člana 265. Porodičnog zakona. Dalje, Vrhovni sud je
jasno istakao da je sadržaj ove norme prinudnog karaktera čiju
primjenu stranke (u vrijeme važenja ranijeg zakona) nisu mogle
Srijeda, 24. januara 2024. god.
isključiti, odnosno promijeniti, te je, u skladu sa članom 103. ZOO,
utvrdio ništavost sporazuma o založnom pravu, koji su zaključeni
protivno prinudnim propisima”. Obrazlažući navedenu odluku,
Ustavni sud je podsjetio “da je već ranije u svojoj praksi rješavao
gotovo identično pravno pitanje (vidi Odluku Ustavnog suda broj
AP 2000/09, dostupnu na www.ustavnisud.ba) u apelaciji u kojoj je
apelantica (UniCredit Bank d.d. Mostar) osporila odluke redovnih
sudova u postupku u kojem je, također, utvrđeno da je tužiteljica (u
predmetu broj AP 2000/09) dokazala da založene nekretnine čine
zajedničku bračnu imovinu u pogledu kojih ima ½ dijela, a da u
postupku zasnivanja založnog prava (hipoteke), koji je proveo njen
suprug, kao založni dužnik, i apelantica, kao založni povjerilac,
tužiteljica nije učestvovala, te je Vrhovni sud, pozivanjem na član
265. stav 2. Porodičnog zakona FBiH, utvrdio da pravna radnja
kojom je suprug tužiteljice bez njene saglasnosti opteretio pred-
metne nekretnine založnim pravom ne proizvodi pravno djejstvo. U
predmetu broj AP 2000/09 Ustavni sud je zaključio da je u odnosu
na član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i član 6. i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju apelacija, prima facie,
neosnovana”.
45. Dalje, Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP
15/04 od 20. aprila 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.
ba) usvojio apelanticinu apelaciju i utvrdio povredu prava na dom
iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske
konvencije. Ustavni sud je u konkretnom slučaju podsjetio da je
“odredbama člana 51. Zakona o izvršnom postupku, između osta-
log, propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja
ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor
protiv izvršenja, tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi
nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena
izvršenjem, te da se takav prigovor može podnijeti sve do
okončanja izvršnog postupka”. S tim u vezi, Ustavni sud je zapazio
“da je apelantica prigovorom u svojstvu trećeg lica osporavala od-
luke donesene u izvršnom postupku povodom zahtjeva tražioca
izvršenja za namirenje neizmirenog kredita koji je izvršenik (koji
je, kako je već rečeno, apelanticin suprug) podigao kod tražioca
izvršenja na ime privatnog preduzeća, čiji je vlasnik izvršenik i
koji je osiguran založnim pravom - hipotekom na predmetnim
nekretninama, tvrdeći da su te nekretnine bračna stečevina za čije
raspolaganje ona nije znala, niti je dala saglasnost izvršeniku, te
da su predmetne nekretnine njen dom u kojem živi sa djecom (i
izvršenikom) i da bi njihovim napuštanjem ostala bez doma”.
46. Ustavni sud je, dalje, u navedenoj odluci istakao da izvršni sud pri-
likom odlučivanja o apelanticinom prigovoru nije imao u vidu odred-
be čl. 251. i 252. Porodičnog zakona, te zapazio “da izvršni sud
nije imao u vidu ni relevantne odredbe Zakona o vlasničkopravnim
odnosima, među kojima odredbe člana 21. kojima je propisano da
zajedničko vlasništvo postoji u slučajevima određenim zakonom,
kada stvar pripada dvama ili više lica (zajedničari), tako da nji-
hovi udjeli nisu unaprijed određeni, ali su odredivi, te da se na
zajedničko vlasništvo shodno primjenjuju odredbe ovog zakona o
suvlasništvu ako zakonom nije drugačije određeno. Također, proi-
zlazi da je izvršni sud, propustivši da apelanticin prigovor sagleda
u svjetlu prethodno navedenih relevantnih odredaba relevantnih
zakona, propustio da dovede činjenice konkretnog predmeta i
navedene odredbe relevantnih zakona u vezu i sa članom 9. Za-
kona o zemljišnim knjigama (...). Dakle, izvršni sud nije utvrdio da
li je tražilac izvršenja postupao u dobroj vjeri prilikom zasnivan-
ja založnog prava, da li mu je moglo da bude nepoznato da je
zemljišna knjiga eventualno netačna s obzirom na to da apelantica
tvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina i da su i u vri-
jeme zasnivanja založnog prava izvršenik i apelantica bili u bračnoj
zajednici, te da li je tražiocu izvršenja, zbog grube nepažnje, ostao
nepoznat podatak da je zemljišna knjiga eventualno netačna”.
47. Pored navedenih, Ustavni sud ukazuje i na Odluku o dopustivosti i
meritumu broj AP 804/13 od 20. aprila 2016. godine (dostupna na
www.ustavnisud.ba) kojom je odbijena apelanticina apelacija koja
je osporavala odluke redovnih sudova u postupku poništenja ugo-
vora o kupoprodaji i javnoj prodaji nekretnina za koje je tvrdila da
predstavljaju bračnu stečevinu. Ustavni sud je utvrdio da odlukama
redovnih sudova nisu povrijeđena apelanticina prava na pravično
suđenje i pravo na imovinu.
48. Interpretirajući obrazloženje odluke redovnog suda, Ustavni sud
je naveo da je “Općinski sud u obrazloženju svoje presude is-
takao da je u praksi čest slučaj da je kao vlasnik nekretnine u
zemljišnoj knjizi upisan samo jedan bračni partner iako se radi o
Broj 3 - strana 52 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
bračnoj stečevini. Ukazao je da, shodno odredbama člana 275.
Porodičnog zakona (‘Službeni list SRBiH’ br. 21/79 i 44/89), koji
je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o zalogu - hipoteci,
bračni partneri sporazumno raspolažu zajedničkom imovinom,
odnosno svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni part-
ner nije mogao samostalno raspolagati, što znači da bi suprotno
raspolaganje bilo ništavo. Međutim, ukazao je da je članom 9. Za-
kona o zemljišnim knjigama propisano da lice koje u dobroj vjeri
u postojanje neke nekretnine ili prava na nekoj nekretnini putem
pravnog posla stekne takvo jedno pravo sadržaj zemljišne knjige
se smatra tačnim, ukoliko ispravnost zemljišne knjige nije os-
porena putem upisa prigovora, ili ukoliko je trećem licu poznata
netačnost zemljišne knjige, ili zbog grube nepažnje, nije poznata.
U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je, sve i kad bi prihva-
tio apelanticine navode da prvotuženi nije bio vlasnik predmetnih
nekretnina s dijelom 1/1, banka kao savjesni povjerilac upisala
hipoteku na predmetnim nekretninama prvotuženog, a zatim je u
izvršnom postupku drugotuženi stekao pravo vlasništva na pred-
metnim nekretninama. Shodno tome, te uzimajući u obzir primjenu
načela zaštite povjerenja u sadržaj zemljišne knjige, Općinski sud
je ocijenio da na valjanost stečenog prava vlasništva ne bi imalo
utjecaja to što je prvotuženi raspolagao zajedničkom imovinom
bračnih partnera, smatrajući da u takvim slučajevima prednost tre-
ba dati odredbama Zakona o vlasničkopravnim odnosima i Zakona
o zemljišnim knjigama kao lex specialis”.
49. Dalje, u tački 36. odluke Ustavni sud je primijetio “da iz obrazloženja
osporene presude Općinskog suda, s kojim su se praktično
saglasili Kantonalni sud i Vrhovni sud, proizlazi da su redovni su-
dovi imali u vidu odredbe člana 275. Porodičnog zakona koji je
bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o zalogu - hipoteci na
predmetnim nekretninama (koji je prvotuženi nesporno za vrijeme
trajanja bračne zajednice sa apelanticom kao jamac zaključio s
bankom, te koji, prema dostavljenoj dokumentaciji, apelantica nije
ni osporavala u postupku pred redovnim sudovima), a kojima je
propisano da bračni drugovi zajedno posjeduju, upravljaju i kor-
iste zajedničku imovinu, ali da su, isto tako, imali u vidu i načelo
javnog povjerenja iz člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama i
odredbe člana 262. važećeg Porodičnog zakona”. U vezi s tim,
Ustavni sud je zapazio “da iz obrazloženja osporenih presuda
proizlazi da su redovni sudovi ocijenili okolnost da su predmetne
nekretnine izgrađene u toku trajanja bračne zajednice apelantice
i prvotuženog, te da su i ugovor o kreditu i ugovor o zalogu - hi-
poteci na predmetnim nekretninama zaključeni u vrijeme trajanja
te bračne zajednice, a da je prvotuženi u vrijeme zaključenja tog
ugovora upisan kao vlasnik s dijelom 1/1 na predmetnim nekretni-
nama. Dalje, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je oci-
jenjena okolnost da je kredit uzet za izgradnju stambeno-poslovne
zgrade, pa su, u vezi s tim, obrazložili da je banka kao savjesni
povjerilac upisala hipoteku na predmetnim nekretninama, a zatim
je u izvršnom postupku drugotuženi stekao pravo vlasništva na
predmetnim nekretninama”.
50. Ustavni sud je, također, u navedenoj odluci primijetio da su “zbog
toga redovni sudovi, uzimajući u obzir primjenu načela zaštite
povjerenja u sadržaj zemljišne knjige, ocijenili da na valjanost
stečenog prava vlasništva ne bi imalo utjecaja to što je prvotuženi
raspolagao zajedničkom imovinom bračnih partnera, smatrajući
da u takvim slučajevima prednost treba dati odredbama Zakona
o vlasničkopravnim odnosima i Zakona o zemljišnim knjigama kao
lex specialis. Također, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja os-
porenih presuda proizlazi da su, u pogledu apelanticinih navoda
da je prvotuženi uknjižio hipoteku na cjelokupnu nekretninu iako
je znao da je samo formalni zemljišnoknjižni vlasnik s dijelom 1/1,
a da se, u stvari, radi o zajedničkoj nekretnini - bračnoj stečevini u
kojoj i apelantica ima svoj udio, redovni sudovi ocijenili da ti navodi
ne utječu na stečeno pravo vlasništva drugotuženog, već joj samo
daju pravo da potražuje naknadu štete od prvotuženog. Imajući
u vidu sve navedeno, te uzimajući u obzir odredbe Porodičnog
zakona koje su važile u vrijeme zasnivanja hipoteke, odnosno
donošenja osporenih odluka, te odredbe Zakona o zemljišnim
knjigama i ZIP-a, na koje su redovni sudovi ukazali u osporenim
odlukama, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u obrazloženjima
osporenih odluka u odnosu na apelanticine navode da predmetne
nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu apelantice i prvotuženog,
odnosno njihovu zajedničku imovinu kojom prvotuženi nije mogao
samostalno raspolagati”.
51. Konačno, Ustavni sud podsjeća i na Odluku o dopustivosti i meri-
tumu broj AP 3738/12 od 8. decembra 2015. godine (dostupna na
Srijeda, 24. januara 2024. god.
www.ustavnisud.ba) u kojoj je, također, razmatrano pitanje prim-
jene načela povjerenja u javne knjige. Naime, u navedenoj odluci
Ustavni sud je primijetio “da iz obrazloženja osporene presude
Vrhovnog suda proizlazi da je kao pravilan ocijenjen zaključak prv-
ostepenog suda da ugovor o jamstvu nije ništav u smislu člana 103.
ZOO s obzirom na to da je zaključen u skladu sa članom 251c. ZIP-
a. U prilog ovom stavu Vrhovni sud je ukazao da je u postupku bilo
nesporno da je u vrijeme zaključenja ugovora o jamstvu kao vlas-
nik predmetnog stana u javnoj knjizi bio upisan drugotuženi, te da
je predmetni stan bio i u njegovom posjedu. Dalje, iz obrazloženja
osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da, shodno ovako
utvrđenom nespornom činjeničnom stanju, prvotužena nije znala,
niti je mogla znati da drugotuženi nije vlasnik predmetne nekret-
nine, odnosno da u konkretnom slučaju nije postojalo ništa što bi
uputilo na zaključak da postoji i vanknjižni vlasnik, a zbog čega je
zaključeno da je prvotužena u vrijeme zaključenja ugovora o jam-
stvu bila savjesna. Najzad, iz obrazloženja presude Vrhovnog suda
proizlazi da u situaciji kada se postavi pitanje primjene načela da
niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sâm ima, ili
načela povjerenja u javne knjige, treba primijeniti načelo povjeren-
ja u javne knjige. U prilog navedenom Vrhovni sud je ukazao da se
u okolnostima konkretnog slučaja, kada u vrijeme stavljanja pred-
metnog stana pod hipoteku apelant nije bio ni u njegovom posjedu,
a drugotuženi je bio i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik, te kada
je od dana kada je apelant stekao osnov za upis u zemljišne knjige
protekao dug vremenski period, da se apelant prema predmetom
stanu odnosio nemarno i s nedovoljno brige i pažnje, a za šta ga
ne mogu opravdati ni ratne okolnosti, treba primijeniti načelo pov-
jerenja u zemljišne knjige. Slijedeći navedeno, Vrhovni sud je us-
vojio stav da je u interesu pravnog prometa da onaj ko savjesno,
urednim upisom u zemljišne knjige kao javne, pribavi pravo zaloga
na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige stječe to zemljišnoknjižno
pravo iako se stanje van zemljišnih knjiga ne slaže sa stanjem u
zemljišnim knjigama. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni
sud je u navedenoj odluci zaključio da u okolnostima konkretnog
slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da osporena presuda
Vrhovnog suda rezultira miješanjem u apelantovo pravo na imov-
inu koje nije u skladu sa zakonom s obzirom na to da je nesporno
utvrđeno da je ugovor o jamstvu zaključen u skladu sa članom
251c. ZIP-a”.
52. Razmatrajući konkretan predmet, Ustavni sud, prije svega,
podsjeća na jedno od osnovnih načela zemljišnoknjižnog prava a
to je načelo upisa koje je sadržano u članu 5. stav 1. Zakona o
zemljišnim knjigama prema kojem se vlasništvo i druga prava na
nekretninama stječu upisom u zemljišne knjige. Upis se odnosi na
uknjižbu (konačan upis prava na nekretninama kojim se bezuvjetno
stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama)
kao način pribavljanja stvarnih prava na nekretninama. Uknjižba
predstavlja trenutak u kome stjecalac pribavlja pravo vlasništva i
drugo stvarno pravo na nekretninama i tek uknjižbom stječe se
(konstituira) pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na nekretnina-
ma. Ustavni sud, također, ukazuje na načelo povjerenja u zemljišne
knjige sadržano u odredbama člana 9. Zakona o zemljišnim kn-
jigama a koje znači da je sadržaj zemljišnih knjiga tačan (istinit) i
potpun. Stoga, ako neko lice zaključi pravni posao pouzdajući se u
sadržaj zemljišne knjige a pri tome je savjesno (postupa u dobroj
vjeri), pribavit će pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo i u slučaju
ako je zemljišna knjiga nepotpuna ili ako netačno izražava pravo
stanje. Postoje dva aspekta povjerenja u zemljišne knjige. Pozitivni
smisao povjerenja u zemljišne knjige ogleda se u tome što savjesni
pribavilac stvarnog prava na nekretnini (savjesno treće lice) može
da se pouzda da sve što je u zemljišnim knjigama upisano zaista i
postoji, pa i kada stanje u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom
stanju. U negativnom smislu načelo povjerenja u zemljišne knjige
odnosi se na potpunost zemljišne knjige. Naime, ako je stanje u
zemljišnoj knjizi ažurno, sadržaj knjige je ne samo tačan već i pot-
pun, što znači da stvarna prava koja u njoj nisu upisana, odnosno
koja su brisana ne postoje. Ono što nije upisano smatra se da
ne postoji (vidi, Zemljišne knjige, Enver Zečević, Sarajevo, 2008.
godina, strana 8).
53. Dalje, Ustavni sud ukazuje na stav 2. člana 9. Zakona o zemljišnim
knjigama, koji normira situaciju kada se smatra da se treće lice ne
može pouzdati u tačnost podataka iz zemljišne knjige. To će biti
u slučaju ako je evidentno da je ispravnost zemljišne knjige os-
porena prigovorom, kao i ako treće lice zna da je zemljišna knjiga
neispravna, ne može se smatrati savjesnim (npr., poznato mu je
da je određeni upis prava vlasništva proveden na osnovu ništavog
ugovora, ili ako kupuje nekretninu za koju zna da ju je isti prodavac
Broj 3 - strana 53 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
prodao prije toga drugom licu itd.). Zakon o zemljišnim knjigama
propisuje da je nesavjesno i ono treće lice kome, zbog grube
nepažnje, nije poznata neispravnost zemljišne knjige.
54. Ustavni sud, dalje, podsjeća na opće načelo prava da niko ne može
na drugoga prenijeti više prava nego što ga sâm ima (Nemo plus
iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Međutim, i u
tom slučaju prijenos mora biti u skladu sa drugim općim načelima
prava u koja, svakako, spada i načelo savjesnosti i poštenja u
pravnom prometu. Poštovanje ovoga načela podrazumijeva ispi-
tivanje savjesnosti svakog od učesnika određenog pravnog posla,
jer svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine pra-
va i pravne sigurnosti. Ustavni sud smatra da je za prosuđivanje
pravne valjanosti, odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom
imovinom u odnosu na treće lice prvenstveno bitna pretpostavka
savjesnosti i poštenja tog trećeg lica, ali i ostalih učesnika u tom
pravnom poslu.
55. Primjenjujući navedeni stav na konkretan slučaj, znači da se
utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu ne može ograničiti
samo na drugotuženog (da li je postupao s povjerenjem u
zemljišne knjige) već i na apelanticu koja nije iskoristila mogućnost
da izvrši ispravku upisa u zemljišnim knjigama a koja joj je data
odredbom člana 252. stav (3) Porodičnog zakona. Također,
apelantica nije ni na koji način dokazala da je drugotužena postu-
pala nesavjesno prilikom potpisivanja ugovora o hipoteci, budući
da je samo prvotuženi u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik
nekretnine koja se opterećuje hipotekom, a sâm ugovor je sačinjen
pred stručnim licem (notarom), niti je dokazala da nije dala svoju
konkludentnu saglasnost na opterećenje hipotekom nekretnina
koje ulaze u njenu bračnu stečevinu. Dakle, apelantica je imala
mogućnost da zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva na pred-
metnoj nekretnini, jer je isključivo od njene inicijative zavisilo da li
će se preduzeti odgovarajuće pravne radnje. Međutim, apelantica
nije preduzela nijednu pravnu radnju, već je tužbu za utvrđivanje
ništavosti ugovora o hipoteci (koji su prvotuženi i drugotužena
zaključili 23. jula 2007. godine) podnijela tek 13. juna 2009. godine
a prvotuženi, njezin suprug, u tom parničnom postupku priznao
je tužbeni zahtjev. Redovni sudovi su obrazložili da je zaključenju
ugovora o hipoteci prethodio sporazum apelantice i prvotuženog,
kao bračnih partnera, o zalaganju predmetnih nekretnina koji,
doduše, nije bio formalan, ali je u konkretnoj pravnoj stvari proiz-
veo pravne učinke, jer apelanticino znanje o tome da je podignut
kredit i da je osiguran hipotekom na zajedničkoj imovini, uz sve
njeno nepostupanje s ciljem upisa svoga suvlasničkog dijela na
zajedničkoj bračnoj stečevini, predstavlja, u suštini, njenu prešutnu
saglasnost da se zaključi ugovor o hipoteci. S obzirom na to da je
drugotužena prilikom upisa hipoteke u zemljišne knjige postupala
saglasno načelu povjerenja u zemljišne knjige, time je kao treće
savjesno lice stekla pravo zaloga na predmetnim nekretninama.
Osim toga, Ustavni sud smatra da u času kada bračni drug koji
je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže tom nekret-
ninom u korist trećeg lica (u konkretnom slučaju zaključenje ugo-
vora o zasnivanju hipoteke između prvotuženog i drugotužene),
zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist
trećeg lica (drugotužene) nastupaju pravni učinci zaštite povjer-
enja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige.
56. Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu na arbitraran način
primijenili odgovarajuće pozitivne zakonske propise i da takva
primjena prava ne predstavlja kršenje apelanticinog prava na
pravično suđenje. U presudama su navedeni potrebni razlozi za
njihovo donošenje i data su detaljna, jasna i iscrpna obrazloženja
odluka za koja Ustavni sud ne nalazi da su proizvoljna.
57. U skladu sa utvrđenjima u prethodnim tačkama obrazloženja ove
odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom
slučaju, uzimajući u obzir naročite okolnosti svakog konkret-
nog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno
o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih učesnika određenog
pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije
bio učesnik tog odnosa.
58. U kontekstu navedenog zaključka Ustavni sud želi ukazati i da je
“novim” Zakonom o stvarnim pravima (“Službene novine Federacije
BiH” br. 66/13 i 100/139) u članu 55 (zaštita povjerenja u zemljišne
knjige) u stavu 3. propisano: “ Nedostatak dobre vjere ne može
se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao vanknjižno
stanje.” Dakle, stjecalac nije dužan provjeravati vanknjižno stanje
prije pravnog posla, što znači i posjedovno stanje nekretnina koje
Srijeda, 24. januara 2024. god.
će biti predmet pravnog posla.
59. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini
navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne-
osnovani.
Pravo na imovinu
60. U vezi sa apelanticinim prigovorima koji se tiču kršenja prava na
imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da
apelantica pozivanje na kršenje navedenog prava dovodi u kon-
tekst proizvoljne primjene materijalnog prava o čemu se Ustavni
sud već izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke. Stoga, Ustavni
sud apelanticino pozivanje na kršenje prava na imovinu iz člana
II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz
Evropsku konvenciju, također, smatra neosnovanim.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
61. U vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na djelotvoran
pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje
na to da ova odredba ima supsidijarni karakter i da se primjenjuje
samo u vezi sa drugim pravom zaštićenim Evropskom konvenci-
jom. Apelantica nije navela u odnosu na koje pravo joj je, navodno,
uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, pa se samo može
zaključiti da se ovi navodi odnose na pravo na pravično suđenje.
Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelantica ima-
la i da je koristila mogućnost da izjavi propisani pravni lijek (žalba
i revizija) a činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali ishodom
koji bi za nju bio pozitivan, ne znači da su ti pravni lijekovi ned-
jelotvorni, ili da su apelantici na bilo koji način bili uskraćeni. Stoga,
Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi o kršenju
prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u
vezi sa pravom na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
62. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje
iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evrop-
ske konvencije, jer su redovni sudovi dovoljno jasno i argumentira-
no obrazložili svoje odluke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja,
te u vezi s tim primjenom relevantnih zakonskih odredaba odbili
apelanticin tužbeni zahtjev a takva obrazloženja Ustavni sud ne
smatra proizvoljnim.
63. Također, Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na imov-
inu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola
broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica navode o kršenju
ovog prava svodi na navode o nepravilno i nepotpuno utvrđenom
činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, a Ustavni sud je
zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
64. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na djelotvoran
pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na
pravično suđenje, jer je apelantica imala i koristila mogućnost da
izjavi propisane pravne lijekove (žalba i revizija) a činjenica da ti
pravni lijekovi nisu rezultirali ishodom koji bi za nju bio pozitivan,
ne znači da su ti pravni lijekovi nedjelotvorni, ili da su apelantici na
bilo koji način bili uskraćeni.
65. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
66. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
Broj 3 - strana 54 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
95
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u pred-
metu broj AP 1154/14, rješavajući apelaciju Teodore Petković i dr., na
osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2)
tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Teodore Petković, Aleksandra Petkovića,
Milorada Petkovića, Tome Vujadinovića, Milana Medana, Dana
Katanića, Radovana Jovanovića, Pavla Pejića, Aleksandre Jović,
Milana Vasića, Svetlane Jovanović, Mire Blagojević, Miodraga
Josipovića, Miodraga Đokića, Milice Mijatović, Slavice Cvjetinović, Mi-
odraga Gligića, Zlatana Radića, Radana Radića, Dragana Tanasića,
Dragana Zekića, Steve Vasića, Zorana Petrovića, Ivana Simića,
Ljubiše Zečića, Slaviše Zekića, Milana Mijatovića, Dragana Mijatovića,
Biserke Đurđević, Milana Markovića, Cvije Grujičić, Ivana Novakovića,
Milovana Zekića, Miroslava Budiše, Vojke Janjuš, Ivana Simića,
Bože Jovanovića, Gavre Šikuljaka, Radenka Cvjetinovića, Strahinje
Milosavljevića, Verice Stanišić i Zorice Jovanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 I 006900
14 Gž 2 od 12. februara 2014. godine i Rješenje Osnovnog suda u
Srebrenici broj 82 0 I 006900 06 I 2 (i broj 82 0 I 006900 13 I 2) od 15.
novembra 2013. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici da po hitnom postup-
ku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici da, u skladu sa članom
72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri
mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne
i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Teodora Petković, Aleksandar Petković, Milorad Petković (kao na-
sljednici Slavoljuba Petkovića), Tomo Vujadinović, Milan Medan,
Dane Katanić, Radovan Jovanović, Pavle Pejić, Aleksandra
Jović, Milan Vasić, Svetlana Jovanović, Mira Blagojević i Miodrag
Josipović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Danilo
Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnijeli su 12. marta 2014. go-
dine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u
daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 006900 14 Gž 2 od 12.
februara 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u
daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 006900 06 I 2 od 15.
novembra 2013. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP
1154/14.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
2. Miodrag Đokić, Milica Mijatović, Slavica Cvjetinović, Miodrag Gligić,
Zlatan Radić, Radan Radić, Dragan Tanasić, Dragan Zekić, Stevo
Vasić, Zoran Petrović, Ivan Simić, Ljubiša Zečić, Slaviša Zekić (u
daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Stanko Petrović, advokat
iz Bratunca, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom
sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv
istih rješenja Okružnog suda broj 82 0 I 006900 14 Gž od 12. feb-
ruara 2014. godine i Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 06 I 2 od
15. novembra 2013. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP
1553/14.
3. Milan Mijatović, Dragan Mijatović, Biserka Đurđević, Milan Marković,
Cvija Grujičić, Ivan Novaković, Milovan Zekić, Miroslav Budiša, Vo-
jka Janjuš, Ivan Simić, Božo Jovanović, Gavro Šikuljak, Raden-
ko Cvjetinović, Strahinja Milosavljević, Zorica Jovanović i Verica
Stanišić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mira Zekić,
advokat iz Bratunca, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelaciju
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) protiv istih rješenja Okružnog suda broj 82 0 I 006900 14 Gž
2 od 12. februara 2014. godine i Osnovnog suda na kojem je na-
veden broj 82 0 I 006900 13 I 2 od 15. novembra 2013. godine
(Ustavni sud primjećuje da se radi o rješenju identičnog sadržaja
kao prethodna dva, kojim su obuhvaćeni svi apelanti, da se
apelanti u konkretnom predmetu pozivaju na broj 82 0 I 006900 06
I 2 od 15. novembra 2013. godine, te će uzeti kao tačan ovaj broj,
a ne broj naveden u rješenju). Apelacija je zavedena pod brojem
AP 1588/14.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
4. Apelanti su tražili donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud
zabraniti postupanje po osporenom rješenju, odnosno zabraniti
brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama “Unis Ferosa” a.d.
Srebrenica (u daljnjem tekstu: izvršenik). Ustavni sud je donio od-
luku o privremenoj mjeri broj AP 1154/14 od 9. decembra 2014.
godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbio zahtjeve
apelanata za donošenje privremene mjere.
5. Ustavni sud je u skladu sa članom 23. Pravila Ustavnog suda od
Okružnog suda, Osnovnog suda i “Unis Ferosa” a.d. Srebren-
ica zatražio da dostave odgovor na apelaciju. Izvršeniku su u
dva navrata poslata pismena koja su se Ustavnom sudu vratila
s naznakom “obaviješten, nije podigao” i “nepoznat”. S obzirom
na navedeno, Ustavni sud je poziv za dostavljanje odgovora na
apelaciju izvršio putem oglasne table.
6. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju.
7. Imajući u vidu odredbe člana 32. Pravila Ustavnog suda, te s obzi-
rom da se apelacijama osporavaju iste presude, kao i da su svi
apelanti učesnici istog postupka, Ustavni sud je donio odluku o
spajanju predmeta, te je odlučio da se postupak pred Ustavnim
sudom vodi pod brojem AP 1154/14.
III. Činjenice
8. Apelanti i ostala lica - radnici zaposleni kod izvršenika, njih uku-
pno 92, kao tražioci izvršenja (daljnjem tekstu: tražioci izvršenja),
pokrenuli su izvršni postupak protiv izvršenika radi isplate novčanog
potraživanja dosuđenog pravomoćnim sudskim presudama.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 13 I 2 od 15. novem-
bra 2013. godine obustavljen je izvršni postupak protiv izvršenika
u predmetima apelanata i ostalih tražilaca izvršenja. Tačkom 2.
dispozitiva rješenja naloženo je Republičkoj upravi za geodetske
i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske Područne jedinice
Srebrenica da nakon pravomoćnosti rješenja izvrši brisanje
zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika koja je izvršena
po navedenim predmetima.
10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su tražioci
izvršenja, uključujući apelante, tražili da se njihova potraživanja
prema izvršeniku naplate prodajom nekretnina, pa je sud odredio
izvršenje zabilježbom izvršenja na nekretninama izvršenika,
procjenom nekretnina i prodajom radi namirenja tražilaca izvršenja.
U svim predmetima Osnovni sud je izvršio procjenu nekretnina i
Broj 3 - strana 55 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
zabilježbu izvršenja. Nadalje, sud je zakazao i održao tri ročišta
za prodaju nekretnina (20. augusta 2010. godine, 1. oktobra 2010.
godine i 26. novembra 2010. godine) koja su proglašena neuspje-
lim. Na prijedlog punomoćnika tražilaca izvršenja (jer se izvršenik
nije složio s neposrednom prodajom) sud je ponovo odredio ročište
za prodaju nekretnina. Osnovni sud je naveo da je prvo ročište
održano 1. marta 2012. godine i proglašeno je neuspjelim. Drugo
ročište (u zapisniku je greškom napisano prvo ročište) zakazano je
za 5. april 2012. godine i tri lica su proglašena za najboljeg kupca
(Radovan Jovanović, Slobodan Vasić i Miodrag Gligić), ali nisu
položila kauciju. S obzirom da su punomoćnici tražilaca izvršenja
priložili pismeno vansudsko poravnanje i da su u tom poravnanju
bila i imena lica koja su učestvovala na licitaciji (jer je vansudsko
poravnanje zaključeno između izvršenika i između ostalih i ova tri
lica), sud je poništio javnu prodaju nekretnina od 5. aprila 2012.
godine i zakazao novo ročište za 26. april 2012. godine.
11. Osnovni sud navodi da je ponovo prilikom pisanja zapisnika
greškom navedeno “prvo ročište”. Na održanom ročištu proglašeni
su najbolji ponuđači Radovan Jovanović, Radojica Ratkovac i Mi-
odrag Gligić koji nisu izvršili uplatu cijene u ostavljenom roku.
12. Osnovni sud navodi da su u međuvremenu stupile na snagu
izmjene ZIP-a, te kako je ukinuta mogućnost održavanja trećeg
ročišta jer je brisana odredba člana 89. stav 5. ZIP-a, Osnovni sud
je donio rješenje o obustavi postupka (kako proizlazi iz dokumen-
tacije 6. decembra 2012. godine, ali je navedeno rješenje ukinuto
rješenjem Okružnog suda 28. marta 2013. godine zbog povrede
odredbi ZIP-a i zbog potrebe da se pozovu tražioci izvršenja da
predlože novo sredstvo i način izvršenja).
13. Postupajući po uputama Okružnog suda, Osnovni sud je
zaključkom od 15. augusta 2013. godine pozvao apelante (i ostale
tražioce izvršenja) da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja,
te su oni ponovo predložili prodaju nekretnina. Osnovni sud navodi
da je sud poslije prva tri neuspjela ročišta za prodaju nekretnina
trebao tražiti od tražilaca izvršenja da predlože promjenu predmeta
ili sredstva izvršenja, što nije uradio, pa je sud ponovo odredio
prodaju nekretnina koja nije izvršena iako su se javili kupci, zbog
čega je Osnovni sud ocijenio da je zahtjev za prodaju nekretnina
koji su predložili tražioci izvršenja neosnovan, te je pozivajući se
na čl. 8. i 63. stav 3. ZIP-a obustavio izvršenje. Osnovni sud je na-
veo da će se nakon pravomoćnosti rješenja u zemljišnim knjigama
brisati zabilježba po ovom predmetu.
14. Okružni sud je donio Rješenje broj 82 0 I 006900 14 Gž 2 od 12.
februara 2014. godine kojim je žalbe tražilaca izvršenja odbio kao
neosnovane i prvostepeno rješenje potvrdio.
15. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ponovio historijat postupka.
Nadalje, Okružni sud je istakao da je odredbom člana 95. stav 1.
ZIP-a propisano da će se izvršenje obustaviti ako se nekretnina
nije mogla prodati ni na drugom ročištu. Nemogućnost prodaje na
drugom ročištu ima značenje da je izvršenje u smislu člana 63.
stav 3. ZIP-a postalo nemoguće, dok je stavom 4. istog člana pro-
pisana obaveza suda (prije donošenja rješenja o obustavi) da u
skladu sa članom 8. ZIP-a pozove tražioce izvršenja da predlože
novo sredstvo ili predmet izvršenja. Imajući u vidu zakonske odred-
be, kod nesporne činjenice da je sud pet puta zakazivao prodaju
nekretnina i da se nekretnina nije mogla prodati, te da tražioci
izvršenja ne ukazuju na propuste suda u zakazivanju i održavanju
tih ročišta, te da tražioci izvršenja nisu postupili po pozivu suda da
predlože novo sredstvo ili predmet izvršenja radi namirenja svojih
potraživanja, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravil-
no i zakonito odlučio.
16. Nadalje, ispitujući navode žalbe da nije bilo zakonskih uvjeta za
obustavu izvršenja jer prvostepeni sud nakon donošenja rješenja
Okružnog suda od 28. marta 2013. godine nije zakazao niti jedno
ročište, a prvo ročište za prodaju od 5. aprila 2012. godine sud je
poništio, pa je umjesto “ponovno prvog” zakazao drugo ročište za
26. april 2012. godine, Okružni sud je našao da su ovi navodi ne-
osnovani. S tim u vezi Okružni sud ističe da poništeno ročište od 5.
aprila 2012. godine nije bilo prvo ročište za prodaju, ali je greškom
u zapisniku upisano “prvo ročište”. Prvo ročište je održano 1.
marta 2012. godine i ono je proglašeno neuspjelim, pa je nakon
poništenog ročišta od 5. aprila novo “drugo ročište” zakazano za
26. april 2012. godine, koje je vođeno po pravilima održavanja dru-
gog ročišta, na kojem je prodaja također ostala neuspješna zato
što ponuđači nisu uplatili iznose koje su licitirali.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
17. Nadalje, Okružni sud je naveo da činjenica da je drugostepeni sud
rješenjem od 28. marta 2013. godine ukinuo prvostepeno rješenje
jer tražioci izvršenja nisu bili pozvani (prije donošenja prvostepe-
nog rješenja o obustavi od 6. decembra 2012. godine) da predlože
drugo sredstvo ili predmet izvršenja ne znači da je prvostepeni
sud u ponovnom postupanju trebao ponovo zakazivati ročište za
prodaju nekretnina.
18. Okružni sud je naveo da odredbama ZIP-a nije propisano da će sud
zakazati ročište za prodaju nekretnina ako najpovoljniji ponuđač s
drugog ročišta odustane od kupovine, te je irelevantno pozivan-
je iz žalbe na primjenu odredbe člana 92. stav 3. ZIP-a koja se
odnosi na slučaj neispunjenja obaveze prodajne cijene postignute
na prvom, a ne na drugom ročištu za prodaju nekretnina. Okružni
sud je pojasnio zašto ni pozivanje žalbe na izmijenjenu odredbu
člana 63. stav 3. ZIP-a (prema kojoj se za obustavu postupka traži
da je izvršenje postalo nemoguće) ne može utjecati na osnova-
nost žalbe. Okružni sud to pojašnjava obavezom suda da pozove
tražioce izvršenja da predlože novo sredstvo ili predmet izvršenja.
Okružni sud je ukazao da je u smislu odredbi ZIP-a bez odlučnog
značaja činjenica da tražioci izvršenja nemaju druge mogućnosti
nego insistirati na prodaji predmetnih nekretnina. Nadalje, Okružni
sud je odgovorio i na navode iz žalbe u vezi s primjenom odredbi
ZIP-a koje su ranije važile, odnosno naveo da je stupanjem na sna-
gu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
prestala da važi odredba člana 89. stav 5. ZIP-a koja je propisivala
mogućnost zakazivanja trećeg ročišta za prodaju nekretnina.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na
imovinu iz člana II/3.e) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kon-
venciju (apelanti u apelaciji br. AP 1154/14 i 1553/14). U suštini,
apelacioni navodi se odnose na pogrešnu i proizvoljnu primjenu
materijalnog prava, te apelanti smatraju da je sud, nakon što na-
jbolji ponuđači nisu uplatili cijenu, morao primijeniti odredbu člana
92. stav 3. ZIP-a i oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati
novo ročište. Apelanti ističu da sud nije dovoljno obrazložio svo-
je odluke, te iznose svoj zaključak u vezi s primjenom člana 92.
stav 3. ZIP-a. Apelanti u tom pravcu daju svoje tumačenje odredbi
ZIP-a na koje se pozivaju, ali ukazuju i na nedovoljne preciznosti
iz ovakvih odredbi koje su utjecale na različitu praksu. Apelanti,
međutim, smatraju da je duh i suština odredbi ZIP-a upravo da
tražioci izvršenja namire svoje potraživanje. Osim toga, apelanti
ističu da redovni sud nije spriječio zloupotrebu prava, pa je prodaja
(ozbiljnom kupcu iz Sarajeva) osujećena postupanjem lica koja
su učestvovala na licitaciji bez namjere krajnje realizacije kupo-
vine nekretnina. Nadalje, apelanti ističu da se na njih nisu mogle
primijeniti izmijenjene odredbe ZIP-a (zabrana trećeg ročišta) jer
su uvjeti da sud zakaže treće ročište u slučaju apelanata stvoreni
ranije (12. juna 2012. godine) prije stupanja na snagu izmjena za-
kona (28. juna 2012. godine).
b) Odgovor na apelaciju
20. Okružni sud je naveo da ostaje pri obrazloženju datom u presudi,
te da nije došlo do povrede prava apelanata.
V. Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik
Republike Srpske” br. 58/03,85/03, 74/07, 63/07, 49/09 i 61/13) u
relevantnom dijelu glasi:
Broj 3 - strana 56 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Član 9.
Stranke su dužne da pred sudom govore istinu i da savjesno
koriste prava koja su im priznata ovim zakonom.
Član 10.
[...]
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa
što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja
strankama pripadaju u postupku.
22. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik
Republike Srpske” br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12
i 67/13) u relevantnom dijelu koji se primjenjivao u relevantnom
periodu glasi:
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim pred-
metima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud
može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili pred-
meta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili
sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja
istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o
čemu će sud odlučiti rješenjem.
Primjena odredaba drugih zakona
Član 21.
(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe
Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije
drugačije određeno.
Obustava izvršenja
Član 63.
(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obust-
aviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno
ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi
način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti
bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu
sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni
obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršenika.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih
razloga ne može sprovesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana
sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8.
stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva.
Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude
u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Prodajna cijena
Član 89.
(1) Bez pristanka lica koje se u izvršnom postupku po redu prvenstva
namiruju prije tražioca izvršenja, nepokretnost se na javnom na-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
dmetanju ne može prodati za cijenu koja ne pokriva ni djelimično
iznos potraživanja tražioca izvršenja.
(2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost
prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za
prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijed-
nosti neće biti razmatrane.
(3) Ako se nepokretnost ne proda na prvom, sud će zakazati drugo
ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istom roku i
u slučaju da tri ponuđača sa najvišom ponudom na prvom ročištu
nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama člana 92. stav
3. ovog zakona.
(4) Na drugom ročištu nepokretnost ne može biti prodata za manje od
jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna
ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od
utvrđene vrijednosti.
Napomena: član 89. stav 5. brisan je u Zakonu o izmjenama i
dopunama Zakona o izvršnom postupku koji je objavljen u “Službenom
glasilu RS” broj 57/12 od 20. juna 2012. godine, a koji je stupio na
snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Re-
publike Srpske”. Navedeni član 89. stav 5. glasio je:
Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu, sud
će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na
kojem nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene
u odnosu na utvrđenu vrijednost.
Polaganje cijene
Član 92.
(1) Ponuđač sa najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu
cijenu, umanjenu za položeno obezbjeđenje, polaganjem cijene
sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti duži od 30 dana
od dana objavljivanja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona
na sudskoj tabli.
(2) Ukoliko ponuđač sa najvećom ponudom ne deponuje prodajnu ci-
jenu u predviđenom roku, sud će zaključkom proglasiti prodaju tom
ponuđaču nevaljanom i novim zaključkom odrediti da je nepokret-
nost prodata drugom po redu ponuđaču, koji treba da u roku koji
odredi sud, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana prijema tog
zaključka sudu deponuje prodajnu cijenu. Ukoliko drugi ponuđač
ne položi cijenu u predviđenom roku, sud primjenjuje ova pravila i
na trećeg ponuđača.
(3) U slučaju da sva tri ponuđača sa najvišom ponudom ne ispune svo-
je obaveze plaćanja prodajne cijene u određenim rokovima, sud
može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište
koje treba da se održi u skladu sa čl. 84. do 90. ovog zakona.
(4) Iz položenog obezbjeđenja prvog ponuđača kojem je prodata im-
ovina i koji u predviđenom roku ne uplati prodajnu cijenu pokrivaju
se troškovi neuspjelog ročišta. Ako se ovi troškovi ne mogu namiriti
u cijelosti iz iznosa obezbjeđenja koje je položio prvi ponuđač, raz-
lika se namiruje iz obezbjeđenja drugog ponuđača ako i ovaj odus-
tane od kupovine nepokretnosti.
Ova pravila se shodno primjenjuju i u slučaju odustanka trećeg
ponuđača.
(5) Troškovi održavanja narednog ročišta pokrivaju se srazmjerno
iz obezbjeđenja ponuđača kojima je nepokretnost prodata a koji
prodajnu cijenu nisu uplatili u određenom roku.
(6) Preostali iznos će se vratiti davaocu obezbjeđenja.
Obustava izvršenja
Član 95.
(1) Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati
ni na drugom ročištu.
Broj 3 - strana 57 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
(2) U slučaju prodaje neposrednom pogodbom, sud će obustaviti
izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati u roku određenom
sporazumom stranaka i lica koja se namiruju u postupku, osim ako
sporazumom stranaka nije drugačije određeno.
(3) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postup-
ka radi naplate istog potraživanja na istoj nepokretnosti.
Napomena: prije izmjene Zakona o izvršnom postupku
(“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 67/13 od 8. augusta 2013.
godine, koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u
“Službenom glasniku”, član 95. stav 1. glasio je:
Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla
prodati ni na trećem ročištu.
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lije-
kovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje
Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih li-
jekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje od 12.
februara 2014. godine apelantima je dostavljeno 13. marta i 17.
marta 2014. godine, a apelacije su podnijete u vremenu od 12.
marta do 4. aprila 2014. godine, tako da su nesporno dostavljene
u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila
Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18.
st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog
zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie)
neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
27. Apelanti pobijaju osporena rješenja navodeći da im je povrijeđeno
pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6.
Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kon-
venciju.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stva-
rima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu
u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanov-
ljenim zakonom. […].
30. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo
Srijeda, 24. januara 2024. god.
na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se
garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske
konvencije u odnosu na izvršenje pravomoćne presude protežu
u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Os-
novno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda
za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka
broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Ev-
ropski sud izrekao da izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud
mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6.
Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby,
koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno
ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda
treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
31. Nadalje, Ustavni sud zapaža kako apelanti smatraju da je primjena
materijalnog prava od strane redovnih sudova proizvoljna, odnos-
no da je redovni sud donio rješenje o obustavi postupka izvršenja
apelanata proizvoljnom primjenom prava i propustom da na za-
konit način provede izvršenje, ali i zbog propusta suda da spriječi
zloupotrebu prava u skladu sa čl. 9. i 10. Zakona o parničnom
postupku u vezi sa članom 21. ZIP-a.
32. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da prema
praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Ev-
ropski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispiti-
vanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i
primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka
o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).
Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove
u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih
sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski
sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja
2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je
da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna
prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo
na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila,
eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
33. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može, izuzetno,
kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno
postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih
pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04
od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina
na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene
činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navede-
nog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao
da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada
ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud,
Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25.
i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije,
presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Stoga će Ustavni
sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelanti prob-
lematiziraju, ispitati jesu li osporavane odluke zasnovane na proiz-
voljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
34. Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi donijeli rješenja kojima
su obustavili izvršni postupak, pozivajući se na relevantne odredbe
ZIP-a. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog,
naveo da je 26. aprila 2012. godine održano ročište, druga prodaja
nekretnina, na kojoj su tri lica proglašena za najbolje ponuđače,
ali nisu u ostavljenom roku izvršila uplatu, te je bez mogućnosti
(koja je ukinuta zakonom) održavanja trećeg ročišta sud pozvao
apelante da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja. Apelanti
su (kako proizlazi iz jedne od žalbi apelanata koja je dostavljena
uz apelaciju) iznosili navode o zloupotrebi prava i propustu suda
da spriječi zloupotrebu. U obrazloženju rješenja Okružnog suda
(koji je rješavao po žalbama apelanata) nije striktno naveden ovaj
žalbeni navod, ali je Okružni sud cijenio da se žalbom ne uka-
zuje “na postojanje propusta u zakazivanju i održavanju ročišta za
prodaju”. Apelanti su i u apelaciji postavili pitanje propusta suda
da primijeni odredbe čl. 9. i 10. ZPP-a u vezi sa članom 21. ZIP-
a, odnosno da onemogući zloupotrebu prava koja je dovela do
toga da se nekretnina ne proda, odnosno do obustave postupka
izvršenja apelanata.
35. U tom pravcu apelanti ističu, a to su isticali i tokom postupka
(kako proizlazi iz dostavljene dokumentacije - sudskih zapisnika)
da su se lica, koja su se pojavila na licitaciji, pojavila samo iz ra-
Broj 3 - strana 58 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
zloga da osujete postupak prodaje ozbiljnom kupcu. Apelanti su
pred Osnovnim sudom na ročištu za prodaju održanom 26. aprila
2012. godine jasno istakli da troje lica (koja su na istom ročištu
proglašena za najbolje ponuđače, ali nisu uplatila cijenu) nemaju
dovoljno sredstava (jedan od njih ni da plati kolektivni smještaj koji
koristi), te su tražili da “ako imaju pare neka odmah plate”. Iz zapis-
nika o ročištu (od 26. aprila 2012. godine), također, proizlazi da su
učesnici u postupku na koji se odnosila primjedba istakli da nije
tačno da nemaju pare. Ustavni sud konstatira (što opet proizlazi
iz zapisnika sa ročišta od 26. aprila 2012. godine) da je Osnovni
sud prethodno utvrdio da su ova tri lica također lica koja imaju
potraživanja prema izvršeniku u iznosu od više od 10,000 KM, pa
ispunjavaju uvjete za učestvovanje na licitaciji. Iako apelanti na
neki način dovode u pitanje i ovu utvrđenu činjenicu, navodeći da
je upravo zbog ovih lica (Radovana Jovanovića, Slobodana Vasića
i Miodraga Gligića) već poništeno ročište od 5. aprila 2012. godine
jer su ona zaključila vansudsku nagodbu sa izvršenikom, Ustavni
sud ovu činjenicu neće ispitivati jer je ne smatra ključnom.
36. Ustavni sud smatra da su u ovom predmetu ključni navodi koje
treba ispitati oni koji se odnose na propust suda da spriječi eventu-
alnu zloupotrebu prava. S tim u vezi, očigledno je da se ovim prigo-
vorima, koji su nesporno iznošeni tokom postupka, redovni sudovi
uopće nisu bavili u obrazloženjima osporenih odluka. Stoga će
osporena rješenja biti ispitana isključivo u odnosu na ovaj aspekt,
dok se ostalim apelacionim navodima Ustavni sud neće baviti.
37. U nedostatku izričitih i konkretnih zakonskih normi u odredbama
ZIP-a, ali primjenom načela iz ZPP-a (član 10) kojim je regulirana
obaveza suda da provodi postupak i da onemogući svaku zlou-
potrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, postavlja
se pitanje da li je sud u konkretnom slučaju primijenio navedeno
načelo, odnosno proveo postupak zakonito, poštujući standarde
prava na pravično suđenje. Naime, ako je dovedena u pitanje “sol-
ventnost” lica koja su prijavila učešće u javnom nadmetanju za
prodaju nekretnina izvršenika i ako su tražioci izvršenja prigovorili
da su oni tu kako bi osujetili prodaju “ozbiljnom kupcu”, da li je sud
ispunio svoju obavezu samo formalnom provjerom da navedena
lica mogu učestvovati u postupku. Dakle, apelanti su istakli oz-
biljne navode u vezi sa učestvovanjem određenih lica na ročištu za
prodaju nekretnina, a sud je formalno ispitao njihovo pravo učešća,
ali o tome apsolutno ništa nije rečeno u obrazloženjima osporenih
odluka, te se postavlja pitanje da li je time ispunjena obaveza suda
da spriječi zloupotrebe prava, kako je definirano odredbama ZPP-
a.
38. Naime, Ustavni sud primjećuje da ovo načelo zabrane zloupotrebe,
kao jedno od osnovnih načela, osim sagledavanja zakonskih pro-
pisa predviđa i svestrano sagledavanje odnosa između stranaka,
odnosno obavezuje sud da ispita da li zaista stranka određenu
radnju preduzima s nekim drugim ciljem i namjerom, a ne s ciljem
donošenja odluke, odnosno okončanja postupka. Dakle, u situaci-
jama kao što je ova, u kojima je od izuzetnog značaja činjenica
da li lice zaista ima mogućnost kupovine određene nekretnine, a
naročito kod okolnosti da je suprotna strana (strana koja štiti vlastiti
interes) dovela u pitanje ovu mogućnost, sud bi se svakako trebao
ozbiljnije pozabaviti ovim navodom. Pri tome, Ustavni sud ne nal-
azi da se sud treba baviti detaljima ili ulaziti u procjene da li će do
kupovine realno i doći, ali u svakom slučaju trebalo bi onemogućiti
zloupotrebe prava od strane lica za koja se pouzdano može sma-
trati da nikako ne bi bila u stanju zadovoljiti minimalne zahtjeve
u svrhu realizacije preuzetih obaveza. Kao što je navedeno, radi
se o obavezi koja proizlazi iz člana 10. ZPP-a, te je utvrđena jed-
nim od osnovnih načela, čija primjena u svakom slučaju vodi ka
pravičnom postupku koji zadovoljava sve standarde i garancije
prava na pravično suđenje.
39. Dakle, u konkretnom slučaju apelantima je obustavljen postu-
pak izvršenja i naređeno brisanje zabilježbe prava apelanata
u zemljišnim knjigama, a njihovo mjesto, u skladu sa zakon-
skim odredbama ZIP-a, “preuzima” sljedeći povjerilac, odnosno
tražilac izvršenja. U konačnici to rezultira gubitkom prava apela-
nata, između ostalog, i zbog činjenice da je prodaja nekretnina
osujećena učešćem lica čiju zloupotrebu sud nije spriječio. Ustavni
sud primjećuje da se sud nije bavio vrlo ozbiljnom primjedbom o
mogućnostima lica koja učestvuju na ročištu za prodaju, da se ni
na koji način nije osvrnuo na ove veoma ozbiljne navode, osim što
je konstatirao izjavu “prozvanih” lica da nije tačno da nemaju nov-
ca. Pri tome, nije čak našao za shodno da utvrdi da ovakvi navodi
apelanata nisu osnovani ili da nisu dokazani. Ustavni sud, također,
Srijeda, 24. januara 2024. god.
primjećuje da je i Okružni sud propustio na adekvatan način ispi-
tati ove navode (istaknute u jednoj od žalbi koja je dostavljena
uz apelaciju), ističući da apelanti nisu osporili način zakazivanja i
održavanja ročišta jer je navedeno upravo suprotno zapisniku od
24. aprila 2012. godine, kao i sadržaju same žalbe jer je nespor-
no da su apelanti tražili od suda da spriječi zloupotrebe prava uz
konkretizaciju svojih navoda (o nedostatku novčanih sredstava lica
koja su učestvovala na ročištu za prodaju nekretnina i namjeri da
osujete postupak).
40. Ustavni sud napominje da obaveza suda da spriječi zloupotrebu
prava, u suštini, predstavlja pravo stranke u postupku da u toku
postupka bude zaštićena od zloupotreba, te ukoliko bi ovo pravo
postalo iluzorno, odnosno samo deklaratorno i svelo se na puku
formalnost, odnosno ukoliko bi redovni sud kod ozbiljnih navo-
da u konkretnim situacijama zanemarivao navode – bez zaštite
strane koja jasno i konkretno ukazuje na neki problem ili propust
koji utječe na konačan ishod postupka – takav postupak sigurno
ne bi vodio u situacije kompatibilne s načelima vladavine prava
i pravne sigurnosti. Time bi se otvorila mogućnost manipulacije
samim postupkom, ali bi se utjecalo i na konačno odlučenje koje,
kao rezultat loše provedenog postupka, nikako ne bi moglo biti
prihvatljivo. Ustavni sud napominje da se u tom pogledu ostav-
lja puna diskrecija redovnim sudovima u odlučivanju, ali navodi
koji pokreću veoma ozbiljna pitanja od utjecaja za ishod postupka
moraju imati minimum obrazloženja zašto je sud prihvatio ili odbio
preduzimanje određene radnje koju je stranka u bilo kom postup-
ku, uključujući izvršni, predložila. Ovdje takvog obrazloženja nema
u osporenim presudama, dok je u zapisnicima s ročišta ono dato
samo rudimentarno, što sve, prema mišljenju Ustavnog suda, ne
zadovoljava standard “obrazložene presude” u smislu prava na
pravično suđenje.
41. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama, koje
ne sadrže ni minimum obrazloženja u odnosu na ozbiljne prigo-
vore zloupotrebe prava od strane lica koja učestvuju u postupku,
povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
42. Imajući u vidu utvrđenu povredu, Ustavni sud smatra da je iz nave-
denih razloga, te radi efikasne zaštite prava apelanata na pravično
suđenje neophodno ukinuti osporene odluke Okružnog suda i Os-
novnog suda i naložiti Osnovnom sudu da donese novu odluku
koja neće kršiti prava apelanata koja proizlaze iz prava na pravično
suđenje. Pri tome, Ustavni sud ponovo podsjeća na to da su svi
organi javne vlasti u Bosni i Hercegovini u okviru svoje nadležnosti
dužni direktno primjenjivati standarde osnovnih ljudskih prava i
sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije koji
imaju supremaciju u odnosu na bilo koji zakon, odnosno bilo koje
drugo pravo.
Ostali navodi
43. Apelanti (u dvije apelacije br. AP 1154/14 i AP 1553/14), također,
smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na im-
ovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Pro-
tokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, imajući u vidu
zaključak o utvrđenoj povredi prava na pravično suđenje iz člana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije,
Ustavni sud ne nalazi potrebnim da posebno razmatra pitanje pov-
rede prava na imovinu apelanata.
VIII. Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije kada redovni sudovi u obrazloženju
osporenih odluka na primjedbu o zloupotrebi prava učesnika u
postupku i pozivanje suda da je spriječi, uz konkretne primjedbe,
nisu dali ni minimum obrazloženja.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Broj 3 - strana 59 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
96
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu
broj AP 1164/14, rješavajući apelaciju Dubravke Kostelac-Mitrić i dr.,
na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav
(2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 6. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dubravke Kostelac-Mitrić, Adriana Kostel-
ca i Nikole Kostelca.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0
P 050224 13 Rev od 31. januara 2014. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je
dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske kon-
vencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa
članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku
od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud
Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove od-
luke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dubravka Kostelac-Mitrić, Adrian Kostelac i Nikola Kostelac (u daljn-
jem tekstu: prvoapelantica, drugoapelant, trećeapelant ili apelanti)
iz Banje Luke, koje zastupa Jasmina Babić, advokat iz Banje Luke,
podnijeli su 13. marta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Her-
cegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude
Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud)
broj 71 0 P 050224 13 Rev od 31. januara 2014. godine i Presude
Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj
710 050224 12 Gž 2 od 7. februara 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda,
Okružnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske, kao zakon-
skog zastupnika Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi),
zatraženo je 10. oktobra 2016. godine da dostave odgovore na
apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju
Srijeda, 24. januara 2024. god.
u periodu od 20. do 26. oktobra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumena-
ta predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Suprug prvoapelantice i otac drugoapelanta i trećeapelanta (u
daljnjem tekstu: pravni prednik apelanata) 21. juna 2005. godine
pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni
sud) pokrenuo je parnični postupak protiv tuženog radi utvrđenja
da je do 3. maja 2005. godine bio nosilac stanarskog prava (u
daljnjem tekstu: nosilac stanarskog prava) na četverosobnom na-
cionaliziranom stanu, površine 105 m2, u Banjoj Luci, na osnovu
zaključenog ugovora o korištenju stana, te da se tuženi obaveže
da mu dodijeli isti takav stan u istoj stambenoj zoni i da sa njim
zaključi ugovor o zakupu stana koji mu je dodijeljen.
6. Osnovni sud je Presudom broj 71 0 P 050224 12 P 2 od 13. januara
2012. godine usvojio tužbeni zahtjev pravnog prednika apelanata
i obavezao tuženog da mu dodijeli četverosoban stan u prizem-
lju, površine 105 m2, u prvoj stambenoj zoni Grada Banja Luka
i da sa njim zaključi ugovor o zakupu stana koji mu je dodijeljen
u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude radi njego-
vog otkupa. U drugom stavu izreke presude je navedeno da se
tuženi može osloboditi obaveze dodjele četverosobnog stana,
površine 105 m2, u prvoj stambenoj zoni, ako pravnom predniku
apelanata isplati tržišnu vrijednost tražene strukture stana sa svim
dažbinama u iznosu od 200.000,00 KM, u roku od 30 dana nakon
isteka obaveze iz prvog stava izreke presude.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je pravni prednik apelanata
tužbu zasnovao na tvrdnji da je bio nosilac stanarskog prava na
četverosobnom stanu u privatnom vlasništvu, površine 105 m2, u
Banjoj Luci, u Ulici Vase Pelagića broj 33, prizemlje (u daljnjem
tekstu: predmetni stan), na osnovu ugovora o korištenju stana od
27. juna 1980. godine koji je zaključio sa SIZ-om stanovanja. Dalje
je u tužbi naveo da je u ratnim okolnostima ostao bez posjeda na
predmetnom stanu i da je na osnovu rješenja Ministarstva za izb-
jeglice i raseljena lica vraćen u posjed tog stana u augustu 2002.
godine. Potom su vlasnici predmetnog stana u sudskom postupku
nastojali preuzeti posjed na stanu, ali je njihova tužba odbačena
zbog nedostatka pravnog interesa 20. januara 2004. godine. Osim
toga, u obrazloženju je navedeno da se pravni prednik apelanata
1. jula 2004. godine obraćao tuženom da mu dozvoli otkup pred-
metnog stana ili dodijeli drugi odgovarajući stan radi otkupa, te
da je tuženi povodom tog zahtjeva obavijestio pravnog prednika
apelanata da će u okviru svojih mogućnosti postupiti prema odred-
bama člana 53. st. 1. i 2. Zakona o privatizaciji državnih stanova (u
daljnjem tekstu: ZPDS).
8. Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao da je preuranjena, jer je u
članu 55. stav 1. ZPDS određen rok od osam godina u kom pos-
toji obaveza tuženog da stan vrati vlasniku stana, a taj rok u vri-
jeme davanja odgovora na tužbu nije prošao. Obaveza tuženog
da pravnom predniku apelanata osigura drugi odgovarajući stan i
otkup nije osporena, ali je osporena obaveza (dio tužbenog zahtje-
va) prema kojoj treba osigurati četverosoban stan, površine 105
m2, ili isplatiti tržišnu vrijednost stana sa sporednim zahtjevima.
9. Nakon analize i ocjene svih izvedenih dokaza Osnovni sud je ocije-
nio da je tužbeni zahtjev pravnog prednika apelanata osnovan, jer
je među strankama nesporno utvrđeno da je pravni prednik apela-
nata nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, da se s tim
statusom obraćao nadležnoj službi tuženog 1. jula 2004. godine,
shodno odredbi člana 53. ZPDS, da mu se dodijeli predmetni ili
drugi odgovarajući stan na užoj lokaciji na kojoj se nalazi zgrada
u kojoj je i predmetni stan radi otkupa. Osim toga, nesporno je
utvrđeno da postoji pravni interes pravnog prednika apelanata za
dodjelu drugog odgovarajućeg stana radi otkupa, jer su na pred-
metnom stanu u zemljišnim knjigama kao suvlasnici sa po 1/3 up-
isani Svetislav, Đorđe i Branka Stričević. Osnovni sud je, zatim,
naveo sadržaj odredbe člana 53. stav 1. ZPDS u kojoj je propisano
da, “ako na stanu u privatnom vlasništvu postoji stanarsko pravo,
stan se vraća u posjed vlasniku u roku od pet godina od dana stu-
panja na snagu ovog zakona”. U stavu 2. iste odredbe je navedeno
da su grad, odnosno općina dužni nosiocu stanarskog prava iz
stava 1. ovog člana omogućiti otkup drugog odgovarajućeg stana,
Broj 3 - strana 60 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
ali ne većeg od onog koji je koristio, pod istim uvjetima koje je
imao kao nosilac stanarskog prava, a vlasnik ima pravo da mu
grad, odnosno općina, umjesto vraćanja u posjed stana, isplati na-
knadu štete u visini njegove tržišne vrijednosti. Imajući u vidu da
se odredbama ZPDS sa izmjenama kojima je rok od pet godina
produžen na osam godina počeo primjenjivati 28. jula 2001. go-
dine, da je navedeni propisani rok za vraćanje u posjed predmet-
nog stana vlasniku istekao 28. jula 2009. godine, te činjenicu da je
glavna rasprava zaključena po isteku navedenog roka (13. januara
2012. godine), Osnovni sud je zaključio da je protekao rok u okviru
kojeg je tuženi bio dužan vratiti predmetni stan vlasniku i pravnom
predniku apelanata omogućiti otkup drugog odgovarajućeg stana
u skladu sa odredbom člana 55. ZPDS, te da su, stoga, neosnova-
ni navodi tuženog prema kojima je tužba preuranjena. S tim u vezi,
Osnovni sud je imao u vidu činjenicu da tuženi svoju zakonsku
obavezu iz odredbe člana 53. st. 1. i 2. ZPDS nije izvršio i da je u
pitanju zakonski rok koji je imperativne prirode, te koji je u vrijeme
donošenja presude već bio istekao. Stoga je Osnovni sud zaključio
da je tužbeni zahtjev pravnog prednika apelanata osnovan.
10. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 050224 12 Gž 2 od 7. feb-
ruara 2013. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda,
žalbu tuženog uvažio i presudu Osnovnog suda preinačio tako što
je tužbeni zahtjev pravnog prednika apelanata u cjelini odbijen.
Nakon što je prvostepenu presudu ispitao u granicama razloga iz
žalbe i po službenoj dužnosti, Okružni sud je naveo da iz stanja
parnice i navoda žalbe nesporno proizlazi da u vrijeme stupanja
na snagu ZPDS, 28. jula 2001. godine, predmetni stan nije bio
u državnom, već u privatnom vlasništvu, kao i da je pravni pred-
nik apelanata prije stupanja na snagu navedenog zakona na tom
stanu stekao stanarsko pravo. Također je nesporna činjenica da je
pravni prednik apelanata bio u posjedu predmetnog stana. Okružni
sud je, zatim, u potpunosti naveo sadržaj odredbe člana 55. ZPDS,
ističući da je smisao navedene odredbe da nosilac stanarskog
prava može koristiti stan kao zakupac sve dok mu se ne osigura
otkup drugog odgovarajućeg stana, što je obaveza tuženog. Iz
relevantne navedene odredbe proizlazi, kako je dalje obrazložio
Okružni sud, obaveza tuženog da takav stan vrati vlasniku a za
vlasnika je ustanovljeno da ima fakultativno potraživanje - vraćanje
stana ili isplatu tržišne protivvrijednosti (član 55. stav 3. ZPDS i član
411. Zakona o obligacionim odnosima - u daljnjem tekstu: ZOO).
U vezi sa izborom vlasnika stana kao povjerioca, ustanovljeno je i
pravo nosioca stanarskog prava na osiguranje drugog stana radi
otkupa, ili pravo na otkup stana na kojem je stekao stanarsko pravo
ukoliko se vlasnik opredijeli na isplatu vrijednosti stana. Dalje je u
obrazloženju presude Okružnog suda navedeno da stanarsko pra-
vo, kao pravo na trajno i nesmetano korištenje stana, istovremeno
predstavlja i jedno od osnovnih vlasničkopravnih ovlaštenja, te os-
novno ovlaštenje zakupca stana. Upravo to ovlaštenje omogućilo
je pravnom predniku apelanata, kako je dalje navedeno, kao nosi-
ocu stanarskog prava sa položajem zakupca, koji je to postao ex
lege, da se uspješno suprotstavi svakom trećem licu, pa i vlas-
niku stana koji mu to pravo osporava, sve dok mu tuženi ne osi-
gura drugi stan ili mu ne omogući otkup stana na kojem je stekao
stanarsko pravo. Predmet spora u konkretnoj parnici je, kako je
obrazložio Okružni sud, zahtjev za činjenje koji u konkretnom
slučaju nije moguć, dopušten i određen (odrediv), jer tuženi, da bi
odgovorio svojoj obavezi, mora tačno znati šta treba činiti. Osim
toga, istaknuta je i facultas alternativa iz odredbe člana 178. Za-
kona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koja ne pred-
stavlja tužbeni zahtjev, već građanskopravnu ponudu tuženom
koju on može dobrovoljno izvršiti i tako se osloboditi obaveze iz
tužbenog zahtjeva. S tim u vezi, Okružni sud je obrazložio da je
predmet potraživanja određen ako je unaprijed utvrđeno šta tuženi
(dužnik) treba tačno da čini da bi odgovorio svojoj obavezi, a
odrediv ako izvršna isprava (presuda) sadrži element putem kojeg
se može utvrditi šta tuženi treba da čini (član 50. stav 1. ZOO).
Pošto je pravni prednik apelanata konkretnim tužbenim zahtjevom
zatražio da se tuženom naloži da mu dodijeli četverosoban stan,
površine 105 m2, u prizemlju, u prvoj stambenoj zoni Banje Luke
i pošto u zahtjevu nije označena bliža lokacija stana (ulica i broj),
niti drugi elementi prema kojima bi bilo moguće identificirati stan,
takav zahtjev je neodređen i neprikladan za izvršenje, pa usva-
janje takvog zahtjeva predstavlja, prema stavu Okružnog suda,
povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa čl.
53. i 176. ZPP, zbog čega je prvostepena presuda preinačena i
tužbeni zahtjev odbijen.
11. Vrhovni sud je Presudom broj 71 0 P 050224 13 Rev od 31. januara
2014. godine odbio reviziju pravnog prednika apelanata izjavljenu
Srijeda, 24. januara 2024. god.
protiv drugostepene presude. U obrazloženju presude Vrhovni sud
je ponovio predmet spora, i to zahtjev pravnog prednika apelanata
da mu tuženi omogući otkup drugog odgovarajućeg stana pod is-
tim uvjetima koje je imao kao nosilac stanarskog prava na stanu
u privatnom vlasništvu. Zatim su navedena činjenična utvrđenja
prvostepenog suda koja je drugostepeni sud prihvatio, ali je oci-
jenio da predmetni tužbeni zahtjev ne sadrži potrebne elemente
propisane odredbom člana 53. stav 2. tačka 2. ZPP, niti druge el-
emente prema kojima bi bilo moguće identificirati stan, što tužbeni
zahtjev čini neodređenim i neprikladnim za izvršenje, pa je njego-
vim usvajanjem, kako je zaključio Okružni sud, počinjena povreda
odredaba parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa čl. 53. i 176.
ZPP. Vrhovni sud je, odlučujući u granicama razloga revizije i po
službenoj dužnosti, istakao da je odluka Okružnog suda pravilna,
jer je u konkretnom slučaju predmet potraživanja činjenje (dodjela
stana) i ono je po svojoj prirodi obligacionopravnog karaktera, a
to, dalje, znači da predmet mora biti moguć, dopušten i određen,
odnosno odrediv (član 46. stav 2. ZOO). Nasuprot revizijskim na-
vodima apelanata, prema mišljenju Vrhovnog suda, zaključak dru-
gostepenog suda da u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev ne
sadrži sve potrebne elemente iz člana 53. stav 2. tačka 2. ZPP je
ispravan, jer je neodređen i neprikladan za izvršenje i da je prvos-
tepeni sud njegovim usvajanjem počinio bitnu povredu odredaba
parničnog postupka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da im je presudama Vrhovnog suda i Okružnog
suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na dom iz
člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih slobo-
da (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 8. Evropske
konvencije. U apelaciji su, prije svega, istakli da je njihov pravni
prednik umro 5. januara 2013. godine i da oni imaju pravni interes
da se postupak okonča. Povrede navedenih prava temelje se na
pogrešnom tumačenju i nepravilnoj primjeni odredaba ZPP u po-
gledu jasnoće tužbenog zahtjeva, jer im je takvim, prema njihovom
mišljenju, pogrešnim tumačenjem onemogućeno da ostvare pravo
na dodjelu odgovarajućeg stana koje im prema zakonu pripada. S
tim u vezi, smatraju da je njihov tužbeni zahtjev sasvim precizno
postavljen, jer se odnosi na činidbu koja je određena i odrediva i
da je revizijski sud nekritički prihvatio nezakonite zaključke dru-
gostepenog suda kao svoje zbog čega je revizijska odluka, prema
njihovom mišljenju, nezakonita. Osim toga, ukazuju na pogrešnu
primjenu materijalnog prava, i to odredaba ZOO umjesto odredaba
ZPDS kojima je propisano da se nosiocu stanarskog prava u pri-
vatnom vlasništvu ima dodijeliti odgovarajuća struktura i površina
stana na kojem ima status nosioca stanarskog prava. Apelanti
predlažu da Ustavni sud ocijeni valjanost načina na koji su Okružni
sud i Vrhovni sud primijenili zakone, konkretno da li je ta primjena
bila proizvoljna i da li je imala kao posljedicu povredu prava apela-
nata na pravično suđenje, kao i prava na dom koja su zaštićena
Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud smatra da je apelacija neosnovana, jer u konkretnom
slučaju primjena materijalnog prava nije bila proizvoljna, te stoga
nisu povrijeđena prava na koja je apelacijom neosnovano uka-
zano.
14. Okružni sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u svojoj
presudi kojom nisu povrijeđena prava na koja se apelacijom ne-
osnovano ukazuje.
15. Tuženi smatra da je apelacija paušalna i neosnovana, jer je ute-
meljena na navodima koji ničim nisu argumentirani. Predloženo je
da se apelacija odbaci ili odbije.
V. Relevantni propisi
Broj 3 - strana 61 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
16. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske (“Službeni
glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) rele-
vantne odredbe glase:
Član 7.
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju
svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 53.
Parnični postupak pokreće se tužbom.
Tužba mora da sadrži:
1) osnov za nadležnost suda;
2) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja
(tužbeni zahtjev);
[...]
Član 55.
U jednoj tužbi tužilac može istaći više zahtjeva protiv istog
tuženog kad su svi zahtjevi povezani istim činjeničnim i pravnim os-
novom.
Ako zahtjevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osno-
vom, oni se mogu istaći u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad
je isti sud stvarno nadležan za svaki od ovih zahtjeva i kad je za sve
zahtjeve određena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih
tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.
[...]
Član 176.
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i
sporednih traženja.
Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti
jednom presudom.
Član 209.
Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku
postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog
zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Član 211.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije
primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primjeni ili kad
takvu odredbu nije pravilno primijenio.
17. U Zakonu o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik RS”
broj 11/00) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Sporove nastale u primjeni ovog zakona rješava sud, osim
ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
Postupak u sporovima iz stava 1. ovog člana je hitan, a sud
je ovlašćen da donosi privremene mjere u skladu sa zakonom koji
Srijeda, 24. januara 2024. god.
reguliše izvršni postupak.
Član 37.
. [...]
Lice koje stupanjem na snagu ovog zakona nije steklo uslove
za otkup stana, nastavlja da koristi stan na osnovu zakupa.
Član 53.
Ako na stanu u privatnoj svojini postoji stanarsko pravo, stan
se vraća u posjed vlasniku u roku od pet godina od dana stupanja na
snagu ovog zakona.
Nosiocu stanarskog prava iz stava 1. ovog člana grad, odnos-
no opština dužni su u roku iz stava 1. ovog člana omogućiti otkup dru-
gog odgovarajućeg stana, ali ne većeg od stana koji je koristio, pod
istim uslovima koje je imao kao nosilac stanarskog prava na stanu.
Vlasnik ima pravo da mu grad, odnosno opština, isplati na-
knadu u visini njegove tržišne vrijednosti.
U slučaju iz stava 3. ovog člana, nosilac stanarskog prava
stiče pravo na otkup stana pod uslovima određenim ovim zakonom.
Ukoliko vlasnik stana namjerava da proda stan, dužan ga je
prethodno ponuditi nosiocu stanarskog prava (pravo preče kupovine).
Za vrijeme trajanja roka iz stava 1. ovog člana uspostavlja se zakupni
odnos pod uslovima iz ovog zakona.
18. U Zakonu o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik RS”
broj 118/11) relevantne odredbe glase:
Član 38.
Ukoliko se ugovor o otkupu stana ne zaključi do 30. juna 2015.
godine ili u roku od godinu dana, računajući od dana okončanja spora
iz člana 9. stav 2. ovog zakona, zavisno od toga koji je datum kasniji,
pravno lice iz člana 13. stav 1. ovog zakona (u daljem tekstu: zakupo-
davac) i nosilac stanarskog prava (u daljem tekstu: zakupac) dužni su
da u narednih 60 dana zaključe ugovor o zakupu stana na neodređeno
vrijeme, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 55.
(1) Ako na stanu u privatnoj svojini postoji stanarsko pravo, stan se
vraća u posjed vlasniku do isteka roka iz člana 38. ovog zakona.
(2) Nosiocu stanarskog prava iz stava 1. ovog člana grad, odnosno
opština dužni su u roku iz stava 1. ovog člana omogućiti otkup dru-
gog odgovarajućeg stana, ali ne većeg od stana koji je koristio, pod
istim uslovima koje je imao kao nosilac stanarskog prava na stanu.
(3) Vlasnik ima pravo da mu grad, odnosno opština, umjesto vraćanja
u posjed stana, isplati naknadu u visini njegove tržišne vrijednosti.
(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana, nosilac stanarskog prava stiče
pravo na otkup stana pod uslovima određenim ovim zakonom.
(5) Ukoliko vlasnik namjerava da proda stan, dužan ga je prethodno
ponuditi nosiocu stanarskog prava (pravo preče kupovine).
(6) Za vrijeme trajanja roka iz stava 1. ovog člana uspostavlja se
zakupni odnos pod uslovima iz ovog zakona.
Član 60.
Postupak pokrenut kod suda, odnosno organa uprave do dana
stupanja na snagu ovog zakona, po kome nije donesena pravosnažna
odluka, okončaće se po odredbama zakona koji je bio na snazi u vri-
jeme pokretanja postupka.
Broj 3 - strana 62 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
19. U Zakonu o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 29/78,
39/85, 45/89 i 57/89 i “Službeni glasnik Republike Srpske” br.
17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase:
Kakav mora biti predmet obaveze
Član 46.
(1) Ugovorna obaveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju
ili trpljenju.
(2) Ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
Član 50.
(1) Predmet obaveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću ko-
jih se može odrediti ili su strane ostavile trećem licu da ga odredi.
(2) Ako to treće lice neće ili ne može da odredi predmet obaveze, ugo-
vor je ništav.
VI. Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda
Vrhovnog suda broj 71 0 P 050224 13 Rev od 31. januara 2014.
godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu opunomoćenik
pravnog prednika apelanata, advokat Zoran Butorac primio je 20.
februara 2014. godine, a apelanti su apelaciju podnijeli 13. marta
2014. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom
18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava
i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne pos-
toji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je
očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
24. Apelanti osporavaju presude Vrhovnog suda i Okružnog suda
ukazujući da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo
kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično
suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i ne-
pristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
26. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o postupku u kojem je
pravni prednik apelanata sa statusom nosioca stanarskog prava na
stanu u privatnom vlasništvu tražio dodjelu stana ili isplatu tržišne
vrijednosti stana tražene strukture iz čega proizlazi zaključak da
se radi o predmetu građanskopravne prirode. U skladu sa nave-
denim, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1.
Evropske konvencije su primjenjivi a zadatak Ustavnog suda je
da ispita da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako
zahtijevaju navedene odredbe.
27. Apelanti smatraju da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno
zbog toga što su Okružni sud i Vrhovni sud pogrešnim tumačenjem
utvrđenih činjenica iz prvostepenog postupka pogrešno primijenili
materijalno pravo, kao i pogrešnim tumačenjem odredaba ZPP
koje se tiču jasnoće tužbenog zahtjeva. Suštinski, apelanti smatra-
ju da su proizvoljno primijenjene odredbe ZOO u vezi s odredbama
ZPP, jer su sudovi pogrešno zaključili da tužbeni zahtjev njihovog
pravnog prednika nije moguć, dopušten i određen i da tuženi, da bi
odgovorio svojoj obavezi, mora tačno znati šta treba činiti, pri čemu
su zanemarene odredbe ZPDS. S obzirom na to da u tužbenom
zahtjevu nije označena bliža lokacija stana (ulica i broj) kako bi se
stan u izvršnom postupku mogao identificirati, Okružni i Vrhovni
sud su, prema mišljenju apelanata, potpuno proizvoljno zaključili
da je takav zahtjev neprikladan za izvršenje i da je Osnovni sud
usvajanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu postupka iz
člana 209. ZPP.
28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da nije nadležan da vrši provjeru
utvrđenih činjenica i način na koji su redovni sudovi protumačili
pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke redovnih sudova krše
ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne
uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena
pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je rele-
vantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede
osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak,
pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim
slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna
2003. godine, objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercego-
vine” broj 31/03). Također, pravičnost postupka se ocjenjuje na os-
novu postupka kao cjeline (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 63/01
od 27. juna 2003. godine, objavljena u “Službenom glasniku Bosne
i Hercegovine” broj 38/03, i Evropski sud za ljudska prava, Thomas
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine,
aplikacija broj 19354/02).
29. U konkretnom slučaju postupak pred sudovima se vodio povo-
dom zahtjeva pravnog prednika apelanata da mu se, u smislu rel-
evantnih odredaba ZPDS, dodijeli stan istih karakteristika kao što
je stan na kojem ima status nosioca stanarskog prava, ali koji je
u privatnom vlasništvu, ili da mu se, umjesto toga, isplati tržišna
vrijednost tražene strukture stana s ciljem njegovog otkupa. Os-
novni sud je, odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu,
ocijenio da je u potpunosti osnovan, pri čemu je imao u vidu da se
pravni prednik apelanata 1. jula 2004. godine (prije podnošenja
tužbe) zahtjevom u pisanoj formi obraćao tuženom i da je tuženi
nakon toga obavijestio pravnog prednika apelanata da će u ok-
viru svojih mogućnosti postupiti prema odredbama člana 53. st.
1. i 2. ZPDS, dakle, omogućiti mu otkup drugog odgovarajućeg
stana, ali ne većeg od stana koji je koristio, pod istim uvjetima
koje je imao kao nosilac stanarskog prava na stanu u privatnom
vlasništvu. Osnovni sud je, imajući u vidu relevantne odredbe
ZPDS koji se primjenjivao u vrijeme trajanja postupka i donošenja
presude, zaključio da je protekao rok u kome je tuženi bio dužan
vratiti predmetni stan vlasniku i pravnom predniku apelanata sa
statusom nosioca stanarskog prava na tom stanu omogućiti otkup
drugog odgovarajućeg stana. Kako je nesporno utvrdio da tuženi
svoju obavezu nije izvršio u propisanim rokovima (član 53, od pet,
odnosno osam godina od dana stupanja na snagu zakona a koji
rok je, prema utvrđenju prvostepenog suda, istekao 28. jula 2009.
godine), usvojen je tužbeni zahtjev pravnog prednika apelanata
kojim je tražio da mu se dodijeli stan i da zaključi ugovor o zakupu,
ili da mu se isplati tržišna protivvrijednost stana, prema relevant-
nim odredbama ZPDS (čl. 53. i 55. ZPDS).
Broj 3 - strana 63 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
30. Međutim, za razliku od navedenog stava, Okružni sud i Vrhovni
sud su, odlučujući u žalbenom i revizijskom postupku, na temelju
istog činjeničnog stanja uvođenjem odredaba ZOO koje se tiču
predmeta ugovorne obaveze, zaključili potpuno suprotno. Naime,
navedeni sudovi smatraju da je Osnovni sud usvajanjem tužbenog
zahtjeva na način kako ga je opredijelio pravni prednik apelanata
počinio bitnu povredu odredbe člana 209. u vezi sa čl. 53. i 176.
ZPP, jer predmet obaveze mora biti moguć, dopušten i određen,
odnosno odrediv (član 46. stav 2. ZOO), što, prema mišljenju su-
dova, u okolnostima konkretnog slučaja nedostaje. Razlozi koji su
bili opredjeljujući za takav stav jesu, kako proizlazi iz obrazloženja,
nedostatak bliže lokacije (ulica i broj), odnosno nedostatak eleme-
nata prema kojima bi bilo moguće identificirati predmet izvršenja (u
konkretnom slučaju stan) uz zaključak da je on neodređen, pa sto-
ga i neprikladan za izvršenje, zbog čega usvajanje takvog zahtjeva
od prvostepenog suda predstavlja povredu odredaba parničnog
postupka.
31. Imajući u vidu ključne prigovore na koje je apelacijom ukazano,
iako zadatak Ustavnog suda nije da preispituje zaključke redovnih
sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava, Ustavni
sud će u okolnostima konkretnog slučaja ispitati da li je osporena
presuda Vrhovnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni ma-
terijalnog i procesnog prava, odnosno na pogrešnom tumačenju
relevantnih odredaba.
32. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda
za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) izražen u presu-
di Đukić protiv Bosne i Hercegovine (presuda od 19. juna 2012.
godine, tačka 22) prema kojem pri procjeni da li postoji građansko
“pravo” polazna tačka suda moraju biti odredbe relevantnog
domaćeg prava i način na koji ih tumače redovni sudovi (Masson i
Van Zon protiv Holandije, 28. septembra 1995. godine, tačka 9), te
potreba da se ide dalje od onog što se vidi samo izvana i jezika koji
se koristi uz fokus na realnost situacije (vidi, Van Droogenbroeck
protiv Belgije, 24. juna 1982, tačka 38, Serija A broj 50, i Roche
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, tačka 121). U navedenom predme-
tu Đukić protiv BiH aplikant je pred domaćim sudovima tražio da
se izvrši presuda kojom je sud nadležnom upravnom općinskom
organu naložio da “aplikantu dodijeli odgovarajući zamjenski stan
u Bosanskoj Krupi” na ime stanarskog prava koje je imao na stanu
uništenom u ratu. Međutim, prema stavu redovnih sudova, ap-
likant nije imao dokument prikladan za izvršenje, zbog čega više
od šest godina nije mogao realizirati svoje pravo uz obrazloženje
da obaveza domaćeg organa nije bila dovoljno precizno nave-
dena (nisu bile naznačene površina i lokacija zamjenskog stana
koji je tražio). S tim u vezi, Evropski sud je napomenuo da bi
bilo nezamislivo da član 6. stav 1. Evropske konvencije detaljno
opisuje proceduralne garancije dostupne stranama u postupku -
postupku koji je objektivan, javan i u propisanom roku - bez zaštite
u pogledu implementacije sudskih odluka. Tumačiti član 6. kao
član koji vodi računa samo o pristupu sudovima i vođenju postup-
ka dovelo bi do situacije koja je nespojiva sa principom vladavine
prava na čije su se poštivanje ugovorne strane obavezale prilikom
ratifikacije Konvencije. U vezi sa predmetom izvršenja, odnosno
njegovim nedostacima zbog nepreciznosti ili nedovoljne jasnoće,
Evropski sud je u spomenutoj odluci podsjetio da je jedan od os-
novnih aspekata vladavine prava princip pravne izvjesnosti, koji
traži, između ostalog, da se, kada sud nešto konačno utvrdi, nje-
gova odluka ne dovodi u pitanje (vidi, Brumărescu protiv Rumunije
[GC], br. 28342/95, tačka 61, ECHR 1999-VII, i Jeličić protiv Bosne
i Hercegovine, br. 41183/02, tačka 44, ECHR 2006-XII), te da bi
zahtjev da aplikant pokrene druge parnične postupke, nakon što
je već ishodovao pravosnažnu presudu u svoju korist, predstavljao
pretjeran teret za aplikanta (vidi, mutatis mutandis, Metaxas protiv
Grčke, br. 8415/02, tačka 19, 27. maja 2004. godine). Evropski sud
je zaključio da je protekom perioda od šest godina u kojem aplikan-
tu po pravosnažnoj presudi još uvijek nije dodijeljen odgovarajući
stan došlo do povrede člana 6. Konvencije.
33. Iako se predmet Đukić protiv BiH tiče izvršenja pravosnažne
presude čiji predmet izvršenja, prema mišljenju domaćih organa,
nije bio dovoljno precizan, stav koji je usvojio Evropski sud u toj
odluci, prema mišljenju Ustavnog suda, u pogledu dilema u vezi
sa jasnoćom i preciznošću tužbenog zahtjeva, može se primijeniti
i na konkretan slučaj. Naime, nesporan zaključak redovnih sudova
na sve tri instance jeste da je pravni prednik apelanata nosilac
stanarskog prava na stanu u privatnom vlasništvu i da se nalazi
u posjedu tog stana. Također je nesporno da je svoj konkretan
Srijeda, 24. januara 2024. god.
tužbeni zahtjev opredijelio prema relevantnim odredbama ZPDS
(iz 2000. godine) koji se, s obzirom na datum podnošenja tužbe
pravnog prednika apelanata i okolnost da po toj tužbi u vrijeme
stupanja na snagu novog ZPDS (iz 2011. godine) nije bila donese-
na pravosnažna odluka, primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe
i donošenja konačne odluke (na čiju dosljednu primjenu upućuje
novi ZPDS iz 2011. godine u članu 60). Navedenim odredbama
ZPDS (iz 2000. godine) je uspostavljen rok za vraćanje (vlasniku)
u posjed stana u privatnom vlasništvu uz istovremenu obavezu da
se nosiocu stanarskog prava na odgovarajući način omogući otkup
drugog stana, ili da se vlasniku, umjesto vraćanja stana, isplati na-
knada u visini njegove tržišne protivvrijednosti, i to do 28. jula 2009.
godine. Za razliku od Osnovnog suda koji je, odlučujući u okviru
postavljenog zahtjeva, imao u vidu relevantne odredbe ZPDS na
osnovu kojih je tužbeni zahtjev usvojio, Vrhovni sud i Okružni sud
su na osnovu odredbe člana 46. stav 2. ZOO zaključili da tužbeni
zahtjev nije osnovan, jer nije moguć, dopušten i određen, odnosno
jer nije prikladan za izvršenje zbog nedostatka bliže lokacije stana,
odnosno njegove jasne identifikacije.
34. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da Vrhovni i Okružni sud, za raz-
liku od Osnovnog suda, nisu dali razloge za zaključak da je tužbeni
zahtjev pravnog prednika apelanata neosnovan sa aspekta rele-
vantnih odredaba ZPDS, jer ih u konkretnoj situaciji uopće nisu
ocijenili, već su stav o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zasnovali
isključivo na odredbi člana 46. stav 2. ZOO, smatrajući da predmet
tužbenog zahtjeva nije moguć, dopušten i određen (odrediv) sa
aspekta načina na koji je opredijeljen. Nasuprot takvom mišljenju,
Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama upravo nedostaje
obrazloženje zbog čega je konkretan tužbeni zahtjev ocijenjen
samo sa aspekta odredaba ZOO, a ne i sa aspekta ZPDS na ko-
jem je tužba utemeljena, naročito odredbe člana 53. ovog zakona,
koji se u okolnostima konkretnog slučaja, iako je u međuvremenu
donesen novi zakon koji regulira istu materiju, primjenjivao kako u
vrijeme podnošenja tužbe, tako i u vrijeme okončanja postupka,
imajući pri tome u vidu pravni interes apelanata (njihovog pravnog
prednika) i potrebe da se ide dalje od onog što se vidi samo izvana
i jezika koji se koristi uz fokus na realnost situacije (vidi, mutatis
mutandis, već citirana odluka Van Droogenbroeck protiv Belgije,
24. juna 1982, tačka 38, Serija A broj 50, i Roche protiv Ujedinje-
nog Kraljevstva, tačka 121).
35. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i
Okružni sud bili dužni, u skladu sa standardima prava na pravično
suđenje, jasno obrazložiti svoje odluke u pogledu primjene rele-
vantnih odredaba ZPDS ili nemogućnosti primjene tih odredaba, a
ne tužbeni zahtjev ocijeniti isključivo i jedino u kontekstu njegove
prikladnosti za izvršenje prema odredbi člana 46. ZOO.
36. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da obrazloženje os-
porene odluke Vrhovnog suda ne zadovoljava standarde prava
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da se zasniva na proizvoljnoj
primjeni materijalnog prava, odnosno odredbi člana 46. stav 2.
ZOO, što je imalo kao posljedicu donošenje arbitrarne odluke ko-
jom je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na dom
37. Apelanti, također, smatraju da im je osporenim presudama
povrijeđeno pravo na dom. Povredu ovog prava apelanti zasnivaju
na navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava,
koji su identični navodima o pravu na pravično suđenje.
38. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evrop-
ske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe da se poseb-
no razmatraju i apelantovi navodi o povredi prava na dom iz člana
II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada obrazloženja odluka Vrhovnog suda
Broj 3 - strana 64 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
i Okružnog suda ne zadovoljavaju standarde prava na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer su zasnovane na proizvoljnoj primjeni
materijalnog prava, odnosno primjeni odredbe člana 46. stav 2.
ZOO, što je bez obrazloženja u kontekstu relevantnih odredaba
ZPDS na kojima je tužbeni zahtjev utemeljen imalo kao posljedicu
donošenje arbitrarne odluke.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog
suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
97
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u pred-
metu broj AP 1480/13, rješavajući apelaciju Samira Avdića, na osnovu
člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b),
člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercego-
vine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 1. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Samira Avdića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0
K 000905 12 Kž od 18. decembra 2012. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je
dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 2. Evropske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa
članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku
od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud
Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove od-
luke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Samir Avdić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Damir Alagić,
advokat iz Sarajeva, podnio je 9. aprila 2013. godine apelaciju
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem
tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 K 000905 12 Kž od 18. decembra
2012. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tek-
stu: Okružni sud) broj K-32/99 od 4. marta 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda,
Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu:
Okružno tužilaštvo) 24. i 27. juna 2016. godine zatraženo je da
dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i Okružno tužilaštvo su dostavili odgovore
na apelaciju 24, 27. i 29. juna 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i doku-
menata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći
način:
5. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj K-5/98 od 11. decembra
1998. godine (ova presuda je donesena nakon što je rješenjem
Okružnog suda od 31. decembra 1997. godine ukinuta presuda
Osnovnog suda u Zvorniku od 22. aprila 1997. godine) apelant
i ostali optuženi su proglašeni krivim, zato što su, u vrijeme i na
način naveden u izreci presude, počinili krivično djelo ubistvo iz
člana 36. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem
tekstu: KZRS). Okružni sud je izrekao apelantu kaznu zatvora u
trajanju od deset godina, a ostalim optuženim u trajanju od dvade-
set i jedanaest godina.
6. Presudom Vrhovnog suda broj Kž-26/99 od 26. aprila 1999. godine
djelomično je uvažena apelantova žalba i preinačena prvostepe-
na presuda, tako da se apelant za krivično djelo ubistvo osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od šest godina. U odnosu na druge
optužene, žalba je uvažena i predmet vraćen prvostepenom or-
ganu na ponovni postupak.
7. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Kv-08-000 002 od 31. janu-
ara 2008. godine, nakon što su pravosudni organi Sjedinjenih
Američkih Država apelanta lišili slobode po raspisanoj potjernici i
izručili ga BiH, dopušteno je ponavljanje krivičnog postupka koji je
okončan u odsustvu pravomoćnom Presudom Okružnog suda broj
K-5/98 od 11. decembra 1998. godine.
8. Presudom Okružnog suda broj K-32/99 od 4. marta 2009. godine
pravosnažna Presuda Okružnog suda broj K-5/98 od 11. decem-
bra 1998. godine (preinačena u odluci o kazni Presudom Vrhovnog
suda broj Kž-26/99 od 26. aprila 1999. godine) preinačena je u
odluci o kazni i troškovima postupka, a u dijelu u kojem je odlučeno
o krivici i pravnoj ocjeni djela pravosnažna presuda Okružnog suda
ostala je na snazi. Okružni sud je izrekao apelantu kaznu zatvora
u trajanju od pet godina.
9. Odlučujući o apelantovoj žalbi i žalbi Okružnog tužilaštva u Bi-
jeljini, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Kž-09-000 076
od 25. juna 2009. godine kojom je žalbe odbio kao neosnovane.
U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da nisu osnovani
navodi da je pobijana presuda utemeljena na iznuđenom i kas-
nije osporenom apelantovom priznanju, a na kojem se ne smije
zasnivati sudska odluka. Naime, apelantove tvrdnje da je izjavu
u kojoj je priznao da je ubio oštećenog dao pod pritiskom, tj. da
je ona rezultat prinude, jer su ga na to prisilili policijski službenik
i inspektor Centra javne bezbjednosti Zvornik, nisu utemeljene jer
nisu potkrijepljene nikakvim dokazima. Nasuprot tome, iz dokaza
koje je prvostepeni sud proveo, tj. iz izjave istražnog sudije, javnog
tužioca, apelantovog branioca, te zapisničara, koji su bili prisutni
prilikom uzimanja izjave, nesumnjivo slijedi da je izjava data uz
poštоvanje svih procesnih odredaba, te da nije bilo prinude niti
pritiska. Osim toga, policija nije bila prisutna, niti je apelant imao
bilo kakvih povreda, niti se žalio na bilo kakvo postupanje policije,
a apelant je pokazivao teškoće pri ustajanju, što je objasnio kao
rezultat povreda koje mu je nanio saoptuženi H.N., te da nisu ute-
meljeni apelantovi navodi da je trebalo odrediti medicinski pregled
radi objektiviziranja ovih povreda. Navedeno potvrđuje legalnost
Broj 3 - strana 65 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
apelantove izjave o priznanju da je ubio oštećenog.
10. Vrhovni sud je naveo da apelant neosnovano prigovara da je po-
bijana presuda zasnovana na, suprotno zakonu, pročitanim iska-
zima ostalih optuženih. Naime, iz zapisnika sa glavnog pretresa
slijedi da je sud, u smislu člana 333. Zakona o krivičnom postupku,
na prijedlog tužioca, uz protivljenje apelantovog branioca, donio
rješenje o čitanju njihovih iskaza datih u istrazi i na glavnim pre-
tresima, i to zbog njihove odsutnosti. Optuženi N.H., A.H. i H.B.
nalaze se u bjekstvu i za njima su raspisane međunarodne potjer-
nice, optuženi H.E. nalazi se na radu u Hrvatskoj, a optuženi V.A.
obolio je od trajne duševne bolesti. S tim u vezi, a budući da odred-
be člana 333. ZKP propisuju izuzetke od neposrednog provođenja
dokaza na glavnoj raspravi, tj. da se po odluci vijeća mogu pročitati
iskazi, ali samo pod uvjetom da su ta lica umrla, duševno bolesna
ili da se ne mogu pronaći, to odbrana neosnovano prigovara.
11. U odnosu na žalbene prigovore u vezi sa utvrđenim činjeničnim
stanjem, Vrhovni sud je istakao da je prvostepeni sud presudu
temeljio prvenstveno na apelantovoj izjavi o priznanju, koje je
neposredno ili posredno potvrđeno iskazima saoptuženih, zatim,
iskazima apelantove majke i supruge, te materijalnim dokazima
pronađenim prilikom uviđaja izvršenog 5. augusta 1998. godine,
tj. cijevi koja potječe od lovačke puške, koja bi, prema nalazu
balističara, mogla odgovarati sredstvu izvršenja krivičnog djela,
kako to kod istražnog sudije u izjavi o priznanju navodi apelant.
Okružni sud je ocijenio apelantovo priznanje detaljnim i sveobuh-
vatnim (detaljno opisani mjesto izvršenja, motiv, položaj oštećenog
u momentu pucanja, upotrijebljeno oružje, broj ispaljenih metaka,
lokalitet povređivanja, opis izvlačenja oštećenog iz pećine i ba-
canje u provaliju), koje može biti poznato samo izvršiocu krivičnog
djela ili bliskom očevicu. S tim u vezi, nije osnovano apelantovo
ukazivanje kojim poriče izjavu pred istražnim sudijom, jer apelant
nije dosljedan, tako da na glavnom pretresu pred Osnovnim su-
dom u Zvorniku navodi da oštećenog uopće nije vidio živog, već
je naišao na njegov leš blizu pećine, kada je išao po vodu, a na
glavnom pretresu je tvrdio da je oštećenog vidio jednom prilikom,
samo nakratko, u blizini kolibe u kojoj su boravili i da ga poslije nije
vidio. Vrhovni sud je istakao da je pravilna ocjena Okružnog suda,
tako da su apelantovi navodi neosnovani.
12. Vrhovni sud je istakao da žalba s pravom ukazuje na odredbe
člana 223. ZKP, koje propisuju obavezu organa koji vodi postupak
da, uprkos priznanju, prikuplja i druge dokaze. Međutim, apelant
zanemaruje da su u ovom postupku prikupljani i drugi dokazi, tako
da je, pored datih iskaza saoptuženih, izvršen i uviđaj na lokalitetu
na kojem su boravili apelant i ostali saoptuženi, u sklopu kojeg
je izvršena detaljna pretraga s ciljem pronalaska leša oštećenog.
Ovdje se, također, ima u vidu da apelantovo priznanje ima značaj
samo onda kada je to priznanje istinsko, pa postoji obaveza da
se to priznanje podvrgne kritičkoj ocjeni, kao i svaki drugi dokaz
radi utvrđivanja da li je to priznanje istinito ili lažno. Prvostepeni
sud je navedeno u potpunosti ispoštovao kada je izvršio analizu
apelantovog iskaza koji je dat pred istražnim sudijom i kada je taj
iskaz dovodio u vezu sa ostalim provedenim dokazima. U vezi sa
žalbenim prigovorima u pogledu osporavanja dokazne vrijednosti
apelantovog priznanja, temeljeći ih na nalazu i mišljenju vještaka
P.G. od 30. augusta 2008. godine iz kojeg slijedi da apelant prilikom
davanja iskaza pred istražnim sudijom nije bio procesno sposoban,
Vrhovni sud je istakao da, u skladu sa odredbama člana 241. ZKP,
vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu kakve važne
činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od lica koja raspolažu
određenim znanjem, te da, u skladu sa odredbama člana 258. stav
1. ZKP, u slučaju postojanja sumnje da je isključena ili smanjena
uračunljivost, određuje se vještačenje. Iz navedenih odredaba ne-
sumnjivo slijedi da ocjenu procesne sposobnosti treba vezati za
ocjenu uračunljivosti. Kada se nalaz navedenog vještaka posmatra
u smislu navedenih zakonskih odredaba, a imajući u vidu da je
nalaz sačinjen nakon dvanaest godina, koji ne sadrži ocjenu o pos-
tojanju bilo kakve duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja,
niti privremene duševne poremećenosti, te iskaza svjedoka pod
kojim okolnostima je iskaz dat, prvostepeni sud je iznio pravilan
stav o neprihvatanju zaključka vještaka P.G., a prihvatanju nalaza
vještaka M.S. Zbog navedenog, nisu utemeljeni apelantovi navodi
u vezi sa osporavanjem dokazne vrijednosti priznanja osuđenog.
13. Odlučujući o apelantovoj apelaciji koju je podnio protiv presude
Vrhovnog suda, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu
broj AP 2635/09 od 28. septembra 2012. godine (dostupna na
www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava iz
Srijeda, 24. januara 2024. god.
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Ev-
ropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u
daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuo Presudu Vrhovnog
suda broj 118-0-Kž-09-000 076 od 25. juna 2009. godine i predmet
vratio tom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U ponovnom postupku Vrhovni sud je donio Presudu broj 118 0
K 000905 12 Kž od 18. decembra 2012. godine kojom je odbio
žalbe apelanta i Okružnog tužilaštva i potvrdio presudu Okružnog
suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da je u sjed-
nici vijeća ispitao žalbene prigovore u vezi sa razlozima iz odluke
Ustavnog suda.
15. Vrhovni sud je naveo da žalbeni navodi da je izjava o priznanju
rezultat prinude policije i inspektora Centra javne bezbjednosti
Zvornik nisu osnovani. Naime, iz iskaza istražnog sudije pred kojim
je dat iskaz, javnog tužioca koji je bio prisutan ispitivanju, apelan-
tovog branioca po službenoj dužnosti, te zapisničara nesumnjivo
slijedi da je apelantov iskaz dat uz poštivanje svih procesnih za-
konskih odredaba, da prema apelantu nije bilo nikakve prinude u
vidu psihičke ili fizičke sile, da policija nije bila prisutna, da apelant
nije iznosio bile kakve prigovore, te da je apelant zapisnik o ispiti-
vanju vlastoručno potpisao.
16. Vrhovni sud dalje je naveo, kada se iskazi svjedoka Z.D., M.M.,
M.M. i B.R. (istražni sudija, javni tužilac, apelantov branilac po
službenoj dužnosti i zapisničar), koji su saglasni, dovedu u vezu
sa apelantovom izjavom, potvrđuje se da mu je sve povrede koje
je imao prilikom ispitivanja nanio Nedžad Hasić (“Sve povrede koje
sada imam nanio mi je Nedžad, toliko me isprebijao da ne mogu
upravo da stojim, da se krećem, dišem, osjećam jak bol u grudima
i blizu srca”). Dalje, u vezi sa odbranom saoptuženih Nedžada
Hasića (glavni pretres održan 26. marta 1998. godine, “skočio
sam na njega i kada sam ga ‘pritisnuo’, rekao je da je on ubio
Muniba”), Vahdeta Avdića (“Nedžad je zgrabio Samira za prsa,
zahtijevajući da ovaj kaže ko je ubio Muniba, pa je Samir priznao”)
i Ahme Harbaša (“Samir je pričao da je Nedžad ubio Muniba, pa
je Nedžad, kada je to saznao, napao Samira”), proizlazi da su u
potpunosti utvrđene i razjašnjene sve okolnosti fizičkih povreda
zbog kojih je apelant teško ustajao i fizički se loše osjećao pri-
likom ispitivanja kod istražnog sudije. Vrhovni sud je istakao da
je apelantova izjava dobrovoljna, istinita i da je potpuno potvrđuju
iskazi saoptuženih, te iskazi svjedoka M.M. i E.M. (majka i supruga
oštećenog) i materijalni dokazi koji su pronađeni na licu mjesta. S
tim u vezi, bez osnova su prigovori kojim se ukazuje na propust pr-
vostepenog suda da odredi medicinski pregled radi objektiviziranja
ovih povreda.
17. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud doveo u vezu
apelantovu izjavu koja sadrži brojne pojedinosti i detalje u opisu
položaja oštećenog u odnosu na njega, njegovog motiva, položaja
oštećenog, sredstva povređivanja, izvlačenja tijela iz pećine i
bacanja niz liticu sa iskazima ostalih saoptuženih i iskazima ma-
jke i supruge oštećenog. Vrhovni sud je naveo da detalji koje je
apelant iznio u izjavi o priznanju mogu biti poznati samo izvršiocu
ili bliskom i neposrednom očevicu djela, tako da je prvostepeni
sud pravilno uočio da je apelantov iskaz, dat na glavnom pretresu
kojim poriče navedenu izjavu, nedosljedan budući da različito
objašnjava činjenice i okolnosti u vezi sa kritičnim događajem.
Dalje, Vrhovni sud je istakao da, u smislu člana 223. ZKP, obaveza
organa koji vodi postupak je da, uprkos priznanju djela, prikuplja i
druge dokaze. U ovom postupku prikupljeni su i drugi dokazi, i to:
iskazi saoptuženih, izvršen je uviđaj lokaliteta na kojem su boravili
apelant i ostali optuženi u okviru kojeg je izvršena detaljna pre-
traga terena, a s ciljem pronalska leša oštećenog. Dalje, priznanje
djela kao dokaz ima značaj ako je istinito, tako da postoji obaveza
kritičke ocjene, a pobijana presuda je taj zahtjev u potpunosti
ispoštovala.
18. Dalje, u vezi sa apelantovim prigovorima u pogledu pročitanih
iskaza saoptuženih, Vrhovni sud je istakao da iz zapisnika prv-
ostepenog suda sa glavnog pretresa proizlazi da je, u skladu sa
članom 333. ZKP, prvostepeni sud donio rješenje o čitanju iskaza
saoptuženih koje su dali u istrazi i na glavnim pretresima zbog
toga što su bili nedostupni (u bjekstvu, na radu u inozemstvu, te
oboljenje od duševne bolesti).
19. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ocijenio
apelantovu izjavu u vezi sa materijalnim dokazima, i to rezulta-
tima vještačenja cijevi lovačke puške, koja je pronađena prilikom
Broj 3 - strana 66 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
uviđaja u pećini a koja, po nalazu vještaka balističke struke (općim
osobinama, vrsti municije koju može koristiti, razornoj moći i po-
gibeljnosti djelovanja na ljudsko tijelo) u svemu odgovara opisu
upotrijebljenog oružja, kako je detaljno naveo apelant u izjavi o
priznanju.
20. U vezi sa navodima apelantove odbrane da činjenično stanje nije
pravilno utvrđeno, zato što nije pronađen leš oštećenog, Vrhovni
sud je naveo da nisu osnovani, jer je izvršen detaljan pregled loka-
liteta, ali da nisu pronađeni nikakvi ostaci tijela, što je razumljivo s
obzirom na konfiguraciju terena, snježne nanose u toku zimskog
perioda, te prisutnost većeg broja životinja. Upravo suprotno,
činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a presuda se ne
zasniva na iskazima saoptuženih niti u glavnom, niti u pretežnom
dijelu, nego na apelantovoj izjavi, izjavi M.M. i E.M. (majka i sestra
oštećenog), te materijalnim dokazima.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant ističe da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nedis-
kriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14.
Evropske konvencije. Apelant navodi da su u postupku proizvoljno
ocijenjeni dokazi, odnosno da je pogrešno utvrđeno činjenično
stanje. Osim toga, ni na glavnoj raspravi, ni pred drugostepenim
sudom nisu saslušani svjedoci, a to su dokazi čija je autentičnost
sumnjiva. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na presump-
ciju nevinosti i princip in dubio pro reo, jer obrazloženje koje su dali
prvostepeni i drugostepeni sud nije dovoljno precizno i jasno, tako
da ne zadovoljava zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije.
22. Apelant je ukazao na citiranu Odluku Ustavnog suda broj AP
2635/09, te većim dijelom prezentirao njen sadržaj.
b) Odgovor na apelaciju
23. Vrhovni sud je istakao da nisu osnovani apelantovi navodi, te
predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
24. Okružni sud je istakao da su apelantovi navodi neosnovani.
25. Okružno tužilaštvo u Bijeljini je istaklo da nisu osnovani apelantovi
navodi.
V. Relevantni propisi
26. U Zakonu o krivičnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 26/86,
74/87, 57/89 i 3/90, te “Službeni glasnik RS” br. 26/93, 14/94 i 6/97)
relevantne odredbe glase:
Član 3.
Niko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne
bude utvrđeno pravosnažnom presudom.
Član 4. stav 2.
Okrivljenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama
i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu
u korist.
Član 10.
Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenog ili drugog lica koje
učestvuje u postupku iznuđivati priznanje, odnosno kakvu drugu izjavu.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 218. st. 8. i 10.
Prema okrivljenom ne smiju se upotrijebiti sila, prijetnja ili dru-
ga slična sredstva (član 259. stav 3.) da bi se došlo do njegove izjave
ili priznanja.
Ako je postupljeno protivno odredbama st. 8. i 9. ovog člana
ili ako izjave okrivljenog iz stava 9. ovog člana o prisutnosti branioca
nisu ubilježene u zapisnik, na iskazu okrivljenog ne može se zasnovati
sudska odluka.
Član 223.
Organ koji vodi postupak dužan je da i pored priznanja okrivlje-
nog prikuplja i druge dokaze. Ako je priznanje jasno i potpuno i ako je
pokrijepljeno drugim dokazima, dalje prikupljanje dokaza preduzimaće
se samo na prijedlog tužioca.
Član 323.
Priznanje optuženog na glavnom pretresu, ma kako bilo pot-
puno, ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze.
Član 333.
(1) Izvan slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom zakonu, zapis-
nici o iskazima svjedoka saoptuženih ili već osuđenih učesnika
u krivičnom djelu, kao i zapisnici ili druga pismena o nalazu i
mišljenju vještaka, mogu se po odluci vijeća pročitati samo u ovim
slučajevima:
1) ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela ili se ne mogu pronaći,
ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog sta-
rosti, bolesti ili drugih važnih uzroka;
[...].
VI. Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud
može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno
odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lije-
kovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presu-
da Vrhovnog suda broj 118 0 K 000905 12 Kž od 18. decembra
2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Presudu Vrhovnog suda apelantov bra-
nilac primio je 25. februara 2013. godine, a apelacija je podnesena
9. aprila 2013. godine. Dakle, apelacija je podnesena u roku od
60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog
suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i
(4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog
zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) ne-
osnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
31. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo
Broj 3 - strana 67 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana
II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. st. 1, 2. i 3. tačka d) Evropske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo
kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično
suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i ne-
pristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se
njegova krivica po zakonu ne dokaže.
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se
prisutnost i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji
važe i za svjedoka optužbe.
34. U odnosu na primjenjivost člana 6. Evropske konvencije u konkret-
nom slučaju, Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o
krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično
djelo ubistvo. Dakle, radi se o postupku u kojem se utvrđivala
osnovanost krivične optužbe, pa je član 6. Evropske konvencije
primjenjiv.
35. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da su dokazi pribavljeni pov-
redama ljudskih prava i da su nezakoniti, tako da sud na njima ne
može zasnivati odluku. Osim toga, ni na glavnoj raspravi, ni pred
drugostepenim sudom nisu saslušani svjedoci, a to su dokazi čija
je autentičnost sumnjiva. Apelant navodi i povredu principa in du-
bio pro reo, te ukazuje na Odluku Ustavnog suda broj AP 2635/09.
36. Ustavni sud smatra da je u obrazloženju pobijane presude Vrhovni
sud naveo da nisu osnovani apelantovi navodi da je apelantova
izjava o priznanju izvršenja djela data pod pritiskom. Naime, iz
obrazloženja slijedi da kada se iskazi svjedoka, istražnog sudije,
javnog tužioca, apelantovog branioca po službenoj dužnosti i
zapisničara, koji su saglasni, dovedu u vezu sa apelantovom iz-
javom, potvrđuje se da je povrede apelantu koje je imao na ispi-
tivanju kod istražnog sudije nanio jedan od saoptuženih. Dalje, u
obrazloženju presude Vrhovnog suda prezentiran je sadržaj iskaza
saoptuženih, stav da su u potpunosti utvrđene i razjašnjene sve
okolnosti fizičkog povređivanja zbog kojeg je apelant teško ustajao
i fizički se loše osjećao prilikom ispitivanja kod istražnog sudije, te
stav da su bez osnova prigovori kojim se ukazuje na propust prv-
ostepenog suda da odredi medicinski pregled radi objektiviziranja
ovih povreda.
37. Ustavni sud podsjeća na stav iz već citirane Odluke Ustavnog suda
broj AP 2635/09 iz koje slijedi: “Naime, ako je konstatirano ‘da je
apelant pokazivao teškoće pri ustajanju’, obrazloženje redovnih
sudova da nije osnovano apelantovo ukazivanje da je trebalo
odrediti medicinski pregled radi objektiviziranja povreda koje je
apelant isticao je nedovoljno... Na taj način svojim obrazloženjem
redovni sudovi nisu otklonili razumnu sumnju da je apelant dao
izjavu pod pritiskom... U konkretnom slučaju nedvosmisleno je
da apelant iskaze ostalih optuženih nikada nije mogao osporiti u
direktnom ispitivanju, niti postoje drugi dokazi koji potvrđuju nji-
hove iskaze. Ustavni sud zaključuje da obrazloženje presuda
redovnih sudova da se izjave navedenih svjedoka mogu koristiti
kao podrška apelantovom priznanju nije u skladu sa standardima
prava na pravično suđenje, jer navedene svjedoke apelant nikada
nije mogao direktno ispitati, ni on ni njegov branilac.”
38. Ustavni sud uočava da je u ponovnom postupku Vrhovni sud u
cijelosti ostao pri stavu usvojenom u presudi koja je bila predmet
Srijeda, 24. januara 2024. god.
apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom u Odluci broj AP
2635/09. Naime, Vrhovni sud ni u ponovnom postupku nije otklonio
razumnu sumnju da je apelant dao izjavu pod pritiskom, odnosno
da se izjave saoptuženih ne mogu koristiti kao podrška apelanto-
vom priznanju.
39. Dalje, u obrazloženju pobijane presude Vrhovni sud je naveo da je
apelantova izjava dobrovoljna, istinita i potpuna, potvrđuju i materi-
jalni dokazi koji su pronađeni na licu mjesta. Vrhovni sud je naveo
da je prvostepeni sud pravilno ocijenio apelantovu izjavu u vezi sa
materijalnim dokazima, i to rezultatima vještačenja cijevi lovačke
puške, koja je pronađena prilikom uviđaja u pećini a koja, prema
nalazu vještaka balističke struke (općim osobinama, vrsti munici-
je koju može koristiti, razornoj moći i pogibeljnosti djelovanja na
ljudsko tijelo), u svemu odgovara opisu upotrijebljenog oružja kao
sredstva izvršenja krivičnog djela.
40. Ustavni sud zapaža da je u Odluci broj AP 2635/09 Ustavni sud
konstatirao: “Dalje, obrazloženje ukazuje kako je apelantova izjava
o priznanju potkrijepljena materijalnim dokazom koji je pronađen
prilikom uviđaja a to je cijev koja potječe od lovačke puške, koja
bi, prema nalazu balističara, ‘mogla’ odgovarati sredstvu izvršenja
krivičnog djela. Dakle, i sam vještak koristi termin ‘mogla’, što uka-
zuje na postojanje razumne sumnje, odnosno da čak ni vještak nije
siguran da je pronađena cijev lovačke puške sredstvo izvršenja
predmetnog krivičnog djela. Proizlazi da se ni ovaj dokaz ne može
smatrati dokazom kojim bi bilo objektivizirano apelantovo priznan-
je.”
41. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, također, ostao pri stavu
usvojenom u presudi koja je bila predmet apelacionog razmatran-
ja pred Ustavnim sudom u Odluci broj AP 2635/09 s tim što je u
pobijanoj presudi, interpretirajući nalaz vještaka, naveo “u svemu
odgovara” za razliku od presude koja je bila predmet apelacionog
razmatranja pred Ustavnim sudom u Odluci broj AP 2635/09 u ko-
joj je Vrhovni sud naveo “mogla odgovarati”. Dakle, Vrhovni sud ni
u ponovnom postupku nije otklonio razumnu sumnju u vezi sa ovim
dokazom kojim bi bilo objektivizirano apelantovo priznanje.
42. Dalje, iz obrazloženja pobijane presude Vrhovnog suda slijedi da je
apelantova izjava dobrovoljna, istinita i potpuna, potvrđuju i iskazi
svjedoka M.M. i E.M. (majka i supruga oštećenog).
43. Ustavni sud je u Odluci broj AP 2635/09 konstatirao: “Slijedi da
su, osim što se radi o posrednim dokazima (nisu imale direktna
saznanja, tj. nisu bile prisutne inkriminiranom događaju, već svoje
svjedočenje zasnivaju na onom što su čule od drugih lica), ovi svje-
doci najbliži srodnici oštećenog, tako da proizlazi razumna sumnja
u njihovu objektivnost. Slijedi da se ni ovaj dokaz ne može smatrati
dokazom kojim bi bilo objektivizirano apelantovo priznanje.”
44. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, također, ostao pri stavu
usvojenom u presudi koja je bila predmet apelacionog razmatranja
pred Ustavnim sudom u Odluci broj AP 2635/09. Dakle, Vrhovni
sud ni u ponovnom postupku nije otklonio razumnu sumnju u vezi
sa ovim dokazom kojim bi bilo objektivizirano apelantovo priznanje.
45. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da Vrhovni sud u
ponovnom postupku nije dao logično i uvjerljivo obrazloženje da je
optužba dokazala apelantovu krivicu za predmetno krivično djelo
zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evrop-
ske konvencije.
46. Ako se ima u vidu sve navedeno, i u ponovnom postupku Ustavni
sud ocjenjuje kao osnovane (i) apelantove navode o povredi prin-
cipa in dubio pro reo, prema kojem se svako smatra nevinim dok
se njegova krivica ne dokaže prema zakonu. U tom pogledu, uko-
liko postoji određena sumnja da je određeno lice izvršilo krivično
djelo koje mu se stavlja na teret, takva sumnja treba ići u korist
optuženom. U konkretnom slučaju, zaista, proizlazi da je apelan-
tova izjava o priznanju upitna sa aspekta da li je data dobrovoljno,
tj. da li je jasna i potpuna, zatim, nema drugih objektivnih dokaza
koji bi tu izjavu izvan svake razumne sumnje potkrijepili (već je
obrazloženo zašto apelantovu izjavu o priznanju krivice ne mogu
objektivizirati iskazi svjedoka, nađena cijev puške, kao i iskazi ma-
jke i sestre oštećenog), tako da se nameće logičan zaključak da
redovni sudovi nisu dali obrazloženje kojim bi se izvan razumne
sumnje moglo zaključiti da je apelant počinio krivično djelo koje mu
se stavlja na teret.
Broj 3 - strana 68 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustanovio da je povrijeđen
princip in dubio pro reo, odnosno zaključio je da je povrijeđeno
i apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
48. Konačno, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud podsjeća na
odredbu člana 62. stav (4) Pravila Ustavnog suda koja propisuje
da je sud, odnosno organ čija je odluka ukinuta, dužan da donese
novu odluku, pri čemu je obavezan poštovati pravno shvatanje
Ustavnog suda o povredi prava i osnovnih sloboda podnosioca
apelacije utvrđenih Ustavom. Imajući u vidu citiranu odredbu, kao
i obrazloženje Vrhovnog suda koje je dato u osporenoj presudi,
Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u ponovnom postupku
donio odluku bez poštovanja pravnih shvatanja Ustavnog suda
koja su iscrpno elaborirana u obrazloženju citirane Odluke broj
AP 2635/09, što je suprotno odredbi člana 62. stav (4) Pravila
Ustavnog suda. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni
sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke kojom je Vrhovni sud
obavezan da prilikom odlučenja u ponovnom postupku uzme u
obzir pravna shvatanja Ustavnog suda iznesena u ovoj odluci,
kako to propisuje odredba člana 62. stav (4) Pravila Ustavnog
suda.
Ostali navodi
49. Imajući u vidu prethodni zaključak, Ustavni sud smatra da nije svr-
sishodno ispitivati apelantove navode koji se odnose na povredu
prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercego-
vine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje
iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Ev-
ropske konvencije u situaciji kada je Vrhovni sud donio osporenu
presudu bez poštovanja pravnog stava Ustavnog suda izraženog
u Odluci broj AP 2635/09 od 28. septembra 2012. godine, odnosno
kada u postupku nije dato logično i uvjerljivo obrazloženje da je
optužba dokazala apelantovu krivicu za predmetno krivično djelo,
nego obrazloženja presuda ostavljaju razumnu sumnju o apelan-
tovoj krivici.
51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke
Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
98
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu
broj AP 1842/14, rješavajući apelaciju Džemala Zahirovića i Svetozara
Vasiljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 11. januara 2017. godine donio je
Srijeda, 24. januara 2024. god.
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Džemala Zahirovića i
Svetozara Vasiljevića podnesena protiv Presude Apelacionog suda
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Rs 025150 13 Rsž 2 od
19. februara 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Brčko distriktu
broj 96 0 Rs 025150 13 Rs2 od 30. oktobra 2013. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Distrikta Brčko
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Džemal Zahirović i Svetozar Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelanti)
obojica iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnijeli su 18.
aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine
(u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda
iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apela-
cioni sud) broj 96 0 Rs 025150 13 Rsž 2 od 19. februara 2014.
godine i Osnovnog suda iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Rs 025150 13 Rs 2 od 30.
oktobra 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Apelacionog suda,
Osnovnog suda, od zakonskog zastupnika tuženog Brčko dis-
trikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), te od
punomoćnika Safeta Pizovića, umješača u predmetnom postup-
ku na strani tuženog, zatraženo je 15. augusta 2016. godine da
dostave odgovore na apelaciju.
3. Apelacioni sud, zakonski zastupnik tuženog, te punomoćnik
umješača u predmetnom postupku na strani tuženog, su odgovore
na apelaciju dostavili u periodu od 19. do 22. augusta 2016. go-
dine.
4. Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Ustavni sud je, na prijedlog potpredsjednika Ustavnog suda Mate
Tadića, donio odluku o njegovom izuzimanju iz rada i odlučivanja
o apelaciji zbog razloga propisanih članom 90. stav (1) tačka c)
Pravila Ustavnog suda.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumena-
ta predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su tužbom 28. decembra 2010. godine pokrenuli predmetni
parnični postupak protiv tuženog radi poništenja Odluke tuženog
– Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH broj M-SuPK-495/10 od
23. novembra 2010. godine (u daljnjem tekstu: sporna odluka) o iz-
boru kandidata Safeta Pizovića za direktora Kancelarije za pravnu
pomoć Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
8. Na ročištu održanom 7. septembra 2011. godine, nakon što je
postupajuća sutkinja Aleksandra Obradović dozvolila Safetu
Pizoviću (izabranom kandidatu) učešće u predmetnom parničnom
postupku u svojstvu umješača na strani tuženog, apelanti su
zatražili izuzeće imenovane sutkinje jer su smatrali da činjenica da
je Safet Pizović prethodno bio sudija tog suda ukazuje na pristra-
nost Osnovnog suda u predmetnom postupku.
9. U postupku povodom podnesenog zahtjeva za izuzeće sutkinje prv-
ostepenog suda Apelacioni sud je na općoj sjednici svih sudija do-
nio Rješenje broj 097-0-Su-11-000495 od 15. septembra 2011. go-
dine kojim je usvojen zahtjev za izuzeće predsjednika Apelacionog
suda jer je tokom postupka utvrđeno da je predsjednik Apelacionog
Broj 3 - strana 69 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
suda učestvovao u donošenju sporne odluke čije se poništenje
traži, pa je shodno tome zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz člana
111. stav 4. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH (u
daljnjem tekstu: ZPP) za izuzeće predsjednika Apelacionog suda.
10. Potom je Apelacioni sud, po zamjeniku predsjednika tog suda,
donio Rješenje broj 097-0 Su-11-000512 od 22. septembra 2011.
godine, kojim je usvojio zahtjev za izuzeće predsjednika Osnovnog
suda iz postupka odlučivanja o zahtjevu za izuzeće sutkinje Alek-
sandre Obradović. Razmatrajući zahtjev za izuzeće i izjavu pred-
sjednika Osnovnog suda, utvrđeno je da je i predsjednik Osnovnog
suda učestvovao kao član Pravosudne komisije u donošenju
sporne odluke čije se poništenje traži, pa je, shodno navedenim
okolnostima, zaključeno da su ispunjeni uvjeti i za izuzeće pred-
sjednika Osnovnog suda propisani odredbom člana 111. stav 4.
ZPP-a.
11. Rješenjem Osnovnog suda broj 096-0-Su-11-003781 od 28. sep-
tembra 2011. godine koje je donio sudija koji zamjenjuje pred-
sjednika Osnovnog suda, odbijen je zahtjev za izuzeće sutkinje
Aleksandre Obradović. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je im-
enovana sutkinja, izjašnjavajući se o podnesenom zahtjevu za nje-
no izuzeće navela da “po njoj stoje razlozi za njeno izuzeće u ovoj
pravnoj stvari, shodno odredbi člana 111. stav 5. ZPP-a”. Međutim,
nakon izvršenog uvida u cjelokupan spis, Osnovni sud je zaključio
da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 111. stav 5. ZPP-a, pa je primjenom
odredaba čl. 48, 49. i 50. Zakona o sudovima Brčko distrikta Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sudovima) odlučeno kao
u dispozitivu rješenja.
12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sutkinja Aleksandra Obradović je
donijela Presudu broj 96 0 Rs 025150 10 Rs od 22. marta 2012.
godine kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen uz obavezivanje
apelanata na naknadu troškova postupka.
13. U žalbi protiv prvostepene presude apelanti su predložili Apela-
cionom sudu da se predmetni spis dostavi Sudu BiH na odlučivanje
u predmetnoj stvari, predloživši da se iz odlučivanja u predmetnom
postupku izuzmu sve sudije Apelacionog suda, uključujući pred-
sjednika Apelacionog suda i njegovog zamjenika, a da o njihovom
izuzeću odluči Sud BiH ili da se za odlučivanje delegira bilo koji
sud na području Bosne i Hercegovine.
14. Odlučujući o zahtjevima za izuzeće predsjednika i zamjenika pred-
sjednika Apelacionog suda, Apelacioni sud je rješenjem od 2. no-
vembra 2012. godine na Općoj sjednici svih sudija usvojio zahtjev
za izuzeće predsjednika Apelacionog suda jer je utvrđeno da je
učestvovao u donošenju sporne odluke čije se poništenje traži, te
je istog dana rješenjem donesenim na Općoj sjednici svih sudija
odbijen zahtjev za izuzeće zamjenika predsjednika Apelacionog
suda. Nakon toga su rješenjima od 6. novembra 2012. godine
po zamjeniku predsjednika Apelacionog suda odbijeni zahtjevi za
izuzeće ostalih poimenično navedenih sudija Apelacionog suda,
izuzev jednog sudije za kojeg je utvrđeno da je u tazbinskim odno-
sima sa umješačem u postupku na strani tuženog (izabranim kan-
didatom).
15. Odlučujući o žalbi protiv prvostepene presude, Apelacioni sud je
Rješenjem broj 96 0 Rs 025150 12 Rsž od 19. decembra 2012.
godine uvažio žalbu, ukinuo osporenu presudu i vratio predmet
na ponovno odlučivanje, ukazavši na propuste prvostepenog suda
prilikom odlučenja. U vezi sa prijedlogom apelanata istaknutim u
žalbi da se cijeli spis dostavi Sudu BiH na odlučivanje, odnosno
da se predmetni spis delegira tom sudu, Apelacioni sud je naveo
da relevantne odredbe Zakona o sudovima i ZPP-a ne predviđaju
mogućnost delegiranja, odnosno prenošenja mjesne nadležnosti
sa sudova u Brčko distriktu na drugi stvarno nadležni sud u Bosni
u Hercegovini, pa stoga, takvom zahtjevu apelanata nije moglo biti
udovoljeno. Navedeno stoga što apelanti ove prigovore, u odsust-
vu precizne pozitivne zakonske regulative, zasnivaju na arbitražnoj
i statutarnoj odrednici da je Brčko distrikt teritorijalna jedinica pod
suverenitetom Bosne i Hercegovine, kao i činjenici da Bosna i Her-
cegovina ima Sud BiH, što ne može biti osnov da se udovolji pri-
jedlogu. U vezi s prigovorima koji se tiču izjave sutkinje Aleksandre
Obradović da po njoj stoje razlozi za njeno izuzeće, shodno članu
111. stav 5. ZPP-a, a zamjenik predsjednika Osnovnog suda je
zahtjev odbio, prema ocjeni Apelacionog suda ta okolnost ne pred-
stavlja povredu odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na
pravilnost i zakonitost prvostepene presude. U vezi s tim je nave-
deno da je odluka o zahtjevu za izuzeće zasnovana na postojanju
Srijeda, 24. januara 2024. god.
fakultativnog (subjektivnog) razloga za izuzeće, a da je odluka o
odbijanju zahtjeva u osnovi akt sudske administracije, a ne od-
luka postupajućeg sudije. Osim toga, kako je u rješenju navedeno,
sadržaj konkretne izjave koju je postupajući sudija dao povodom
zahtjeva za izuzeće, a koja se nalazi u spisu, ne mora nužno voditi
usvajanju zahtjeva jer niti jedan sudija na čiji rad postoje primjedbe
ne može sam odlučiti da li treba da bude izuzet.
16. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je po sutkinji Alek-
sandri Obradović donio novu Presudu broj 96 0 Rs 025150 Rs2 od
30. oktobra 2013. godine kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni
zahtjev apelanata, uz istovremeno obavezivanje apelanata na
naknadu troškova postupka. Naime, iz obrazloženja osporene
presude proizlazi da apelanti u tužbi navode da je spornom od-
lukom povrijeđena procedura prilikom izbora kandidata iz razloga
što je nezakonito raspisan konkurs za izbor advokata Kancelarije,
da odlukom o izboru advokata Kancelarije nije određen obavezan
probni rad, te da nije bilo upražnjeno radno mjesto za advokata,
niti je bilo sredstava u budžetu za tu poziciju, zatim da izabrani
kandidat nije mogao konkurirati na radno mjesto direktora jer nije
prošao obavezni probni rad u Kancelariji na radno mjesto ad-
vokata, da je o odlučivanju o žalbi na odluku o izboru direktora
učestvovao član komisije koji je morao biti izuzet, da je izabrani
kandidat favoriziran, a drugi kandidati, među kojima su i apelanti,
diskriminirani uz grubo kršenje odredaba Zakona o službenicima i
namještenicima u Pravosuđu Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Za-
kon o službenicima u pravosuđu), Zakona o kancelariji za pravnu
pomoć Brčko distrikta i Zakona o pravosudnoj komisiji Brčko dis-
trikta.
17. Na osnovu provedenog postupka, Osnovni sud je zaključio da
apelanti niti jednim dokazom nisu uspjeli da dovedu u sumnju spor-
nu odluku, prije svega što je izabrani kandidat (umješač u postup-
ku) ispunjavao sve uvjete za tu poziciju, da je dobio najveći broj
bodova na konkursu, pri čemu apelanti nisu dokazali da je Pravo-
sudna komisija “favorizirala” izabranog kandidata. Slijedom svega
navedenog, Osnovni sud je zaključio da u postupku izbora i pri-
jema kandidata na mjesto direktora Kancelarije za pravnu pomoć u
Brčko distriktu BiH nije bilo povrede važećih propisa iz oblasti rada,
i to člana 4. st. 1. i 3. Zakona o radu Brčko distrikta, niti odredbe
člana 43. u vezi sa članom 136. stav 1. Zakona o službenicima u
pravosuđu, te relevantnih odredaba Zakona o pravosudnoj komisiji
Brčko Distrikta BiH i Zakona o Kancelariji za pravnu pomoć Brčko
distrikta BiH (o čemu se prvostepeni sud opširnije izjasnio na str.
od 9. do 13. osporene presude).
18. Apelanti su, osporavajući prvostepenu presudu u žalbi, između
ostalog, naveli da u predmetnom postupku objektivno ne mogu
očekivati fer i pošteno suđenje, kako to zahtijeva Evropska kon-
vencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: Ev-
ropska konvencija), odnosno nepristrano i zakonito postupanje
bilo kojeg suda u Brčko distriktu u BiH, prije svega zbog činjenice
što su predsjednici Osnovnog i Apelacionog suda učestvovali u
donošenju sporne odluke, čije se poništenje traži u predmetnom
postupku, te zbog činjenice što se kao umješač u postupku, kao
izabrani kandidat, pojavljuje bivši sudija Osnovnog suda, pri čemu
su se osvrnuli i na odbijanje zahtjeva za izuzeće sutkinje Aleksan-
dre Obradović, koja je sama potvrdila da po njoj stoje razlozi za
njeno izuzeće, što dovoljno govori da je ona bila opterećena sub-
jektivnim odnosom prema predmetu.
19. Apelacioni sud je povodom žalbe apelanata donio Presudu broj
96 0 Rs 025150 13 Rsž 2 od 19. februara 2014. godine kojom
je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Nakon što je ispi-
tao osporenu presudu u svjetlu žalbenih prigovora, Apelacioni sud
je neosnovanost žalbenih prigovora iscrpno obrazložio na str. od
6. do 11. obrazloženja presude. Tako je Apelacioni sud, između
ostalog, naglasio da žalbeni navodi nisu osnovani, budući da je
prvostepeni sud, u skladu sa uputama ovog suda pravilno i pot-
puno utvrdio odlučne činjenice od kojih je zavisila odluka o os-
novanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i na osnovu takvog
utvrđenja pravilnom primjenom materijalnog prava predmetni spor
je pravilno riješio, pri čemu nisu počinjene žalbom ukazane pov-
rede odredaba parničnog postupka, niti su počinjene one procesne
povrede o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti. Apelacio-
ni sud je posebno naglasio da činjenica da je umješač prije nego
što je 4. oktobra 2010. godine imenovan za advokata Kancelarije
za pravnu pomoć, na toj poziciji već prethodno uspješno obavio
probni rad i radio duži niz godina, te da upravo iz razloga ne stoje
žalbeni prigovori da je prvostepeni sud pobijanu presudu donio na
Broj 3 - strana 70 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
osnovu pogrešne primjene odredbe člana 43. stav 1. Zakona o
službenicima u pravosuđu, niti je relevantno iz kojeg razloga je
Pravosudna komisija, po traženju umješača, Odluku broj SuPK-
1387/10 od 4. oktobra 2010. godine “ispravila” tako što je izostavila
odredbu člana 4, koja se odnosi na obavezu probnog rada. Prema
ocjeni Apelacionog suda, žalbenim prigovorima apelanti nisu usp-
jeli osporiti ni zaključak prvostepenog suda da umješač kao izab-
rani kandidat nije favoriziran, odnosno da Pravosudna komisija,
kao kolegijalni organ (koju, između ostalog, čine šefovi – predsjed-
nici pravosudnih institucija Brčko distrikta BiH) postupcima prije
raspisivanja konkursa za prijem advokata u Kancelariji za pravnu
pomoć i provodeći proceduru izbora i imenovanja umješača za di-
rektora Kancelarije, nije prekršila pravila o zabrani diskriminacije,
u smislu odredaba člana 2, 3. i 4. Zakona o zabrani diskriminacije.
Osim toga, kako je istakao Apelacioni sud, apelanti su mogli zaštitu
po ovom pitanju potražiti podnošenjem tužbe, u skladu sa članom
12. citiranog Zakona, kako bi se sporno pitanje diskriminacije ras-
pravilo i odlučilo po pravilima determiniranim Zakonom o zabrani
diskriminacije.
20. U vezi sa prigovorima koji se odnose na delegiranje predmeta dru-
gom sudu na području BiH, te nepristranosti redovnih sudova na
području Brčko distrikta zbog činjenice da su predsjednici nave-
denih sudova učestvovali u donošenju sporne odluke uz ponovno
apostrofiranje izjave sutkinje Osnovnog suda koja je izrazila sum-
nju u svoju nepristranost, Apelacioni sud je naveo da u svemu os-
taje kod razloga datih ranije u ukidnom rješenju tog suda, te da
izneseni stav nije doveden u pitanje isticanjem novih okolnosti,
a tiču se suđenja u razumnom roku pred prvosetepenim sudom i
nepostupanjem tog suda u zakonom propisanim rokovima u rad-
nim sporovima (o čemu se taj sud detaljnije izjasnio na strani 7.
obrazloženja).
21. Budući da Apelacioni sud nije ocijenio opravdanim niti jedan prigo-
vor apelanata, niti je utvrdio proizvoljnost prvostepenog suda na
koju su apelanti ukazali, Apelacioni sud je žalbu odbio i prvoste-
penu presudu potvrdio primjenom odredbe člana 335. ZPP-a.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelanti smatraju da je osporenim presudama povrijeđeno nji-
hovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Smatraju da
su osporene presude donesene kao rezultat proizvoljne primjene
materijalnog i procesnog prava, te da ne sadrže obrazloženje koje
zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Apelanti su se
posebno osvrnuli na primjenu člana 43. Zakona o službenicima u
pravosuđu koji jasno propisuje da se ugovor o radu na neodređeno
vrijeme zaključuje uz obavezu probnog rada, koja u odnosu na
umješača nije ispoštovana jer izabrani kandidat, nakon imenovan-
ja na poziciju advokata Kancelarije za pravnu pomoć od 4. oktobra
2010. godine nije prošao obavezan probni rad, pa iz tog razloga
nije ispunjavao uvjete da bude imenovan na poziciju direktora
Kancelarije. Prema tvrdnjama apelanata redovni sudovi su citiranu
odredbu proizvoljno primijenili iako su apelanti na te okolnosti up-
orno ukazivali. Osim toga, apelanti posebno ukazuju na kršenje
principa suđenja pred nezavisnim i nepristranim sudom budući da
je prilikom odlučivanja o zahtjevima apelanata za izuzeće sutkinje
prvostepenog suda Aleksandre Obradović i kompletnog sastava
Apelacionog suda, došlo do proizvoljnosti u primjeni pozitivno-
pravnih propisa. U tom pravcu naglašavaju da je u predmetnom
postupku prvostepenu presudu donijela sutkinja čije su izuzeće
apelanti tražili i koja se u svojoj izjavi na zahtjev o njenom izuzeću
jasno izjasnila “da po njoj stoje razlozi za njeno izuzeće u ovoj
pravnoj stvari”.
23. Prema ocjeni apelanata, takav stav sutkinje je već sam po sebi
potvrda da sudija neće i ne može biti objektivan, nepristran i
pravičan u ovom postupku, pa je odbijanjem zahtjeva za njeno
izuzeće, došlo do očigledne i proizvoljne primjene materijalnog i
procesnog prava, konkretno odredbe člana 43. Zakona o sudovi-
ma, koja propisuje da sudija ne može sudjelovati u postupku gdje
postoje okolnosti koje umanjuju vjeru u njegovu nepristranost, a u
konkretnom slučaju sama sutkinja ne vjeruje u vlastitu objektivnost
i nepristranost. Prema ocjeni apelanata, ovakav stav postupajuće
Srijeda, 24. januara 2024. god.
sutkinje nije za čuđenje kada se ima u vidu da treba riješiti tužbeni
zahtjev kojim se traži poništenje odluke o izboru njenog kolege (ra-
nije sudije i umješača u postupku) na poziciju direktora advokata
Kancelarije za pravnu pomoć, a u čijem je donošenju učestvovao
i njen pretpostavljeni – predsjednik Osnovnog suda, kao i pred-
sjednik Apelacionog suda, u svojstvu članova Pravosudne komisije
Brčko distrikta BiH. Imajući u vidu navedene okolnosti, apelanti su
u žalbi tražili izuzeće predsjednika i svih sudija Apelacionog suda,
koji su po zahtjevu postupili na način da su oni čije je izuzeće
traženo sami odlučili o svom izuzeću. Apelanti smatraju da im je
ovakvim postupanjem Apelacionog suda uskraćeno pravo na fer
i pošten postupak pred nezavisnim i nepristranim sudom. Ističu
još da su predlagali da odluku o izuzeću sudija Apelacionog suda
i odluku o glavnoj stvari donese Sud BiH, ali je apelantima takav
zahtjev uskraćen. Prema ocjeni apelanata nedostatak pravne
regulative o nužnoj delegaciji nadležnosti vodi ka kršenju prava
na pravično suđenje o čemu govori odluka Ustavnog suda broj U
6/12. Predloženo je da se osporene presude ukinu, te da Ustavni
sud u meritumu sam riješi predmetnu pravnu stvar, imajući u vidu
nemogućnost obezbjeđenja suđenja od objektivnog i nepristranog
suda u Brčko distriktu.
b) Odgovor na apelaciju
24. Apelacioni sud je naveo da su u obrazloženju osporene odluke dati
jasni i potpuni argumenti zbog čega su žalbeni prigovori neosnova-
ni, pri čemu je jasno obrazloženo zbog čega je stav prvostepenog
suda izražen u osporenoj presudi u cijelosti podržan kao pravilan i
na zakonu zasnovan. Još je naglašeno da je u obrazloženju dato i
pojašnjenje u vezi s rješenjem kojim je odbijen zahtjev za izuzeće
sutkinje prvostepenog suda, a koji apelanti obrazlažu činjenicom
da je imenovana sutkinja sama izjavila da “po njoj stoje razlozi za
izuzeće”. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
25. Tuženi je putem svog zakonskog zastupnika u odgovoru na apelac-
iju istakao da su apelacioni navodi očigledno neosnovani, pozvavši
Ustavni sud da apelaciju odbaci kao prima facie neosnovanu.
26. Punomoćnik umješača je sve prigovore ocijenio neosnovanim.
Tako je u iscrpnom odgovoru, između ostalog, navedeno da na-
vodi apelanata o nepristranosti postupajuće sutkinje Osnovnog
suda predstavljaju puke i paušalne insinuacije jer navedena sut-
kinja nesporno lično poznaje i apelante i suprotnu stranu, učesnika
u postupku Safeta Pizovića, i prema istim ima odnos koji je pot-
puno jednak, odnosno radi se o odnosu kolega sudija prema kole-
gama advokatima iz Kancelarije za pravnu pomoć, te stoga nema
govora o navodnoj pristranosti. Apelanti u tom pravcu nisu pružili
relevantne dokaze kojim bi svoje sumnje potkrijepili, osim što po-
tenciraju da je sutkinja bila voljna da se izuzme iz predmeta, ali
je odluka o odbijanju zahtjeva za njenim izuzećem bila potpuno
pravilna. Predloženo je da se apelacija odbaci, odnosno odbije kao
neosnovana.
V. Relevantni propisi
27. U Zakonu o parničnom postupku (“Službeni glasnik Brčko distrikta
BiH” br. 8/09, 52/10 i 27/14) relevantne odredbe glase:
XII. IZUZEĆE
Član 111. st. (4) i (5)
Sudija ne može suditi:
4) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda
ili drugog organa;
5) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepris-
trasnost.
Član 112.
Broj 3 - strana 71 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
(1) Stranka podnosi zahtjev za izuzeće sudije čim sazna da postoji koji
od razloga za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako
nije bilo rasprave, do donošenja odluke.
(2) Stranka može u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek,
poimenično navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju
odluke zbog razloga iz člana 111. ovog zakona.
(3) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije
koji u predmetu postupa.
(4) Stranka je dužna da u zahtjevu navede okolnosti zbog kojih smatra
da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće.
Član 113.
(1) O zahtjevu za izuzeće sudije odlučuje predsjednik tog suda.
(2) Ako stranka traži izuzeće predsjednika Osnovnog suda, odluku o
izuzeću donosi predsjednik Apelacionog suda.
(3) O zahtjevu za izuzeće predsjednika Apelacionog suda odlučuje
opća sjednica suda.
(4) Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od sudije čije
se izuzeće traži, a po potrebi izvršit će se i drugi izviđaji.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za izuzeće nije dopuštena
žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena
posebna žalba.
Član 114.
Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili
čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo izuzeće iz člana 111.
ovog zakona, dužan je da odmah o tome obavijesti predsjednika suda,
a da postupak nastavi bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću.
Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika
iz reda sudija tog suda.
28. U Zakonu o sudovima Brčko distrikta BiH (“Službeni glasnik Brčko
distrikta BiH” br. 19/07, 20/07, 39/09 i 31/11) relevantne odredbe
glase
I. OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Sadržaj Zakona)
Ovim zakonom se uređuju opće nadležnosti, organizacija su-
dova, unutrašnja organizacija, nadležnost, izuzeće sudija i službenika,
javnost rada, finansiranje sudova i druga pitanja od značaja za funk-
cioniranje sudova Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tek-
stu: sudovi).
Član 2.
(Sudska vlast)
Sudsku vlast u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine vrše Os-
novni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Osnovni sud) i Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Apelacioni sud).
II. ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST SUDOVA
1. Organizacija sudova
Član 17.
(Sudovi u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine)
Sudovi u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine su Osnovni sud
i Apelacioni sud.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 25.
(Predsjednik suda)
(1) Predsjednik suda je odgovoran za rukovođenje i nadzor nad
cjelokupnim radom suda i sudske uprave.
(2) Predsjednik predstavlja sud pred drugim organima i organizaci-
jama.
(3) Predsjednik suda može pojedine svoje nadležnosti, izuzev nadzora
nad radom sudija, prenijeti na sudije ili službenike suda.
(4) Predsjednik suda će imenovati drugog sudiju da vrši dužnost pred-
sjednika suda u njegovoj odsustvu.
Član 26.
(Dužnosti predsjednika suda)
(1) Predsjednik suda raspoređuje predmete sudijama i vijećima. Uko-
liko ne postoji osnov za izuzeće propisan u članu 43. ovog zakona
određen posebnim zakonima, predmet dodijeljen određenom sud-
iji, odnosno vijeću može biti raspoređen drugom sudiji, odnosno
vijeću samo u slučaju da postoji opravdan razlog.
(2) Predsjednik je obavezan održavati integritet, nezavisnost i profe-
sionalnost u radu suda.
(3) Predsjednik je obavezan davati opće upute službenicima i
namještenicima u izvršavanju njihovih dužnosti i obaveza.
(4) Predsjednik je obavezan organizovati posao i obezbijediti da za-
posleni u sudu poštuju zakon, obavljaju poslove savjesno i bez
predrasuda.
(5) Predsjednik suda, a u njegovom odsustvu lice koje ga po ovom
zakonu mijenja, daje obavještenja javnosti o radu suda.
Član 31.
(Opća sjednica)
(1) Opću sjednicu suda čine sve sudije tog suda.
(2) Opću sjednicu saziva i njenim radom rukovodi predsjednik suda.
(3) Opća sjednica se saziva kad je to predviđeno pravilima sudskog
postupka.
(4) Za punovažnost odlučivanja na općoj sjednici potrebno je prisustvo
najmanje dvije trećine sudija, a odluke se donose većinom glasova
prisutnih sudija.
Član 42.
Ocjenjivanje rezultata rada sudija i predsjednika sudova
(1) Rezultati rada sudija i predsjednika sudova ocjenjuju se najmanje
jednom u tri godine u skladu sa kriterijima koje utvrdi Visoko sud-
sko i tužilačko vijeće.
(2) Novoizabrane sudije ocjenjuju se jednom godišnje za prve tri go-
dine mandata, a po isteku tog roka u periodu iz stava 1 ovog člana.
Dodatne sudije se ocjenjuju jednom godišnje.
(3) Ocjenjivanje rada sudije u postupku imenovanja na osnovu
podnesene prijave za drugu poziciju u pravosuđu ili u postupku
odlučivanja o disciplinskoj odgovornosti sudije vrši se po potrebi.
(4) Ocjenjivanje rezultata rada sudija vrši predsjednik suda. Rezul-
tate rada predsjednika Osnovnog suda ocjenjuje predsjednik
Apelacionog suda. Rezultate rada predsjednika Apelacionog suda
ocjenjuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće.
Član 43.
(Izuzeće sudija)
(1) Izuzeće sudija se vrši u sljedećim slučajevima:
Broj 3 - strana 72 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
4. ako ima posredan ili neposredan interes u postupku,
6. ako ima ili je imao blisku vezu s jednom od stranaka u postupku,
8. ako je prethodno učestvovao u postupku za bilo koju stranku u dru-
goj funkciji osim sudskoj,
10. ako je u nekom drugom svojstvu prethodno imao neke veze s pred-
metom,
(4) Sudija ne može učestvovati u postupku gdje postoje okolnosti koje
umanjuju vjeru u njegovu nepristrasnost. Posebno će se obratiti
pažnja na ovaj dio zakona ako stranka u postupku zahtijeva od
suda izuzeće sudije po osnovu ovog zakona.
(5) Sudije su dužne tražiti da se izuzmu iz postupka ukoliko neka oso-
ba opravdano dovodi u pitanje njihovu nepristrasnost u konkret-
nom slučaju.
Član 44.
(Postupak kod izuzeća sudije ili člana vijeća)
(1) Ako sudija ustanovi da postoje okolnosti koje daju pravo strankama
da zahtijevaju njegovo izuzeće, obavezan je odmah obavijestiti
stranke o tim okolnostima.
(2) Prije nego što počne postupak u konkretnom predmetu,
predsjedavajući sudija će skrenuti pažnju strankama na standarde
za izuzeće navedene u članu 43 ovog zakona.
(3) Ni jedan sudija, na čiji rad postoje primjedbe, ne može lično odlučiti
da li treba biti izuzet.
(4) Ako je pitanje o isključenju ili izuzeću pokrenuto prije početka
postupka, pitanje izuzeća sudije odmah rješava predsjednik suda.
(5) Predsjednik suda odlučuje o izuzeću sudije. O izuzeću predsjed-
nika Osnovnog suda odlučuje predsjednik Apelacionog suda, a o
njegovom izuzeću opća sjednica Apelacionog suda.
(6) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće žalba
nije dozvoljena, ali se rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija
može pobijati žalbom na presudu.
29. U Zakonu o službenicima i namještenicima u pravosuđu Brčko dis-
trikta BiH (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” br. 36/07, 2/08 i
6/13) relevantne odredbe glase:
XIX. GLAVA - PROBNI RAD
Član 43.
(Probni rad)
(1) Svi akti o imenovanju donose se, odnosno ugovori o radu na
neodređeno vrijeme zaključuju se uz obavezu probnog rada na
period od 6 (šest) mjeseci, izuzev pripravnika.
(2) Period probnog rada započinje neposredno po preuzimanju
dužnosti službenika, odnosno stupanju u rad namještenika i obuh-
vata period uvođenja u posao i period izvršenja zadataka.
(3) Neposredno pretpostavljeni rukovodeći službenik, odnosno ruko-
vodilac pravosudne institucije određuje se kao mentor odgovoran
za uvođenje u posao.
(4) Rukovodilac pravosudne institucije formira tročlanu komisiju za
ocjenjivanje probnog rada. Jedan od članova komisije je mentor.
(5) Ocjenjivanje se vrši ocjenama “zadovoljio” i “nije zadovoljio” u pose-
ban obrazac utvrđen pravilnikom o ocjenjivanju.
(6) U slučaju pozitivne ocjene službenik ili namještenik, nastavlja s
obavljanjem dužnosti.
(7) U slučaju negativne ocjene, službeniku ili namješteniku prestaje
radni odnos bez prava na naknadu zbog otpuštanja u skladu sa za-
konom, uz otkazni rok od 15 (petnaest) dana, a ima pravo na žalbu
Pravosudnoj komisiji u roku 15 (petnaest) dana od dana kada je
Srijeda, 24. januara 2024. god.
upoznat s ocjenom.
(8) Pravosudna komisija dužna je u roku od mjesec dana donijeti od-
luku po žalbi iz prethodnog stava, i ona je konačna.
(9) Način provođenja stručnog nadzora probnog rada službenika i
namještenika, bliže se propisuje pravilnikom o radu.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda
Apelacionog suda broj 96 0 Rs 025150 13 Rsž 2 od 19. februara
2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su pri-
mili 5. marta 2014. godine, a apelacija je podnesena 18. aprila
2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom
18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i
uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji
neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti
je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
34. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da su tim presudama
povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercego-
vine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slo-
bode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu
u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanov-
ljenim zakonom.
37. Ustavni sud, prije svega, zapaža da su predmet osporavanja
apelacijom odluke donesene u postupku koji se odnosio na
poništenje sporne odluke o imenovanju direktora Kancelarije
za pravnu pomoć u Brčko distriktu, dakle, radi se o odlukama
donesenim u konkursnoj proceduri u kojoj su kao kandidati
učestvovali i apelanti, pa se stoga radilo o postupku u kojem je
odlučivano o građanskim pravima apelanata, tako da je član 6.
stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi
Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3528/13 od
15. septembra 2016. godine, stav 33, dostupna na internetskoj
stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
38. Ustavni sud zapaža da apelacija, između ostalog, pokreće pitan-
je povrede prava na pravično suđenje s aspekta nepristranosti
suda, s obzirom na to da su u donošenju odluke čije se poništenje
tražilo, učestvovali predsjednici Osnovnog i Apelacionog suda, kao
članovi komisije prilikom izbora kandidata, zbog čega su apelanti
Broj 3 - strana 73 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
tražili izuzeće svih sudija Apelacionog suda, uključujući i predsjed-
nika tog suda, te ustupanje predmeta Sudu BiH ili drugom sudu
na području BiH, istovremeno tražeći i izuzeće sutkinje prvostepe-
nog suda zbog činjenice da se kao umješač u postupku na strani
tuženog uključio izabrani kandidat na poziciju direktora Kancelarije
za pravnu pomoć, koji je prethodno obavljao poslove sudije Os-
novnog suda. Zbog svega toga apelanti smatraju da im pred su-
dovima u Brčko distriktu BiH nije moglo biti osigurano fer i pošteno
suđenje pred nepristranim sudom. Smatraju, također, da je neprih-
vatljivo da procesnim zakonom (ZPP-om) redovnim sudovima nije
pružena mogućnosti da u ovakvim ili sličnim slučajevima ustupe
predmet drugom sudu van područja Brčko distrikta, pa su se u vezi
s tim pozvali na odluku Ustavnog suda broj U 6/12.
39. Shodno pitanjima koja se predmetnom apelacijom postavljaju,
Ustavni sud će najprije razmotriti prigovore o kršenju prava na
pravično suđenje u segmentu nepristranosti suda. Ustavni sud,
pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljn-
jem tekstu: Evropski sud), podsjeća da se postojanje nepristra-
nosti, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, mora utvrditi
primjenom subjektivnog testa, pri čemu se mora uzeti u obzir lično
uvjerenje i ponašanje konkretnog sudije, to jest, da li je sudija imao
neke lične predrasude ili pristranosti u tom predmetu, te isto tako
primjenom objektivnog testa, to jest, na način da se utvrdi da li je
sam sud, uzimajući u obzir, između ostalih aspekata, i njegov sas-
tav, nudio dovoljno garancija kako bi se isključila svaka opravdana
sumnja u pogledu njegove nepristranosti (vidi inter alia, Fey protiv
Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine st. 27, 28. i 29. seri-
ja A, broj 255, str. 12; te Wettstein protiv Švicarske, br. 33958/96,
stav 42, ECHR 2000-XII). U pogledu subjektivnog testa, lična ne-
pristranost sudije mora se pretpostaviti dok se ne dokaže suprotno
(op. cit. Wettstein protiv Švicarske, stav 43), a u pogledu objek-
tivnog testa, potrebno je utvrditi postoje li dokazive činjenice koje
mogu pobuditi sumnju u pogledu nepristranosti sudije koji odlučuje
u predmetu. To podrazumijeva da, kada se odlučuje o tome pos-
toji li u određenom predmetu opravdani razlog za bojazan da sud
nije nepristran, stav dotične osobe jeste važan, ali nije i odlučan.
Odlučno je može li se ta bojazan smatrati objektivno opravdanom
(vidi op. cit. Wettstein protiv Švicarske, stav 44).
40. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da u predmetnom
slučaju predsjednici redovnih sudova (Osnovni i Apelacioni) Brčko
distrikta BiH nisu direktno učestvovali u donošenju osporenih
presuda. Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka pred
prvostepenim sudom najprije zatražili izuzeće postupajuće sutkinje
Osnovnog suda Aleksandre Obradović, budući da je izabrani kan-
didat za direktora Kancelarije za pravnu pomoć, koji se u postupku
pojavio kao umješač, prethodno obavljao funkciju redovnog sudije
u Osnovnom sudu, a potom su u žalbi zatražili izuzeće svih sudija
Apelacionog suda, uključujući i predsjednika tog suda, te ustupan-
je predmeta drugom sudu za odlučivanje u predmetnom postupku,
ali sve bezuspješno.
41. Dakle, Ustavni sud je u okolnostima konkretnog slučaja pozvan
da prije svega utvrdi da li su navedene okolnosti mogle dovesti
u pitanje nepristranost cijelog suda kao takvog. Evropski sud je u
dosadašnjoj praksi više puta istakao da čak i vanjski dojam može
biti od određene važnosti, odnosno, drugim riječima, “ne samo da
se pravda mora izvršavati, mora se i vidjeti da se ona izvršava”
(vidi Evropski sud, De Cubber protiv Belgije, 26. oktobar 1984.
godine, stav 26, Serija A, broj 86). Ono o čemu je ovdje zapravo
riječ je povjerenje što ga sudovi u demokratskom društvu moraju
izgraditi u javnosti (vidi op.cit. Wettstein protiv Austrije, te Castillo
Algar protiv Španije, 28. oktobar 1998. godine, stav 45, Izvještaji
1998-VIII). Međutim, iako vanjski dojam ima određenu važnost, to
samo po sebi nije odlučno. Često je potrebno gledati i iza onoga
što se izvana čini i usredotočiti se na realitet situacije (vidi mutatis
mutandis, De Jong, Baljet and Van den Brink protiv Holandije, 22.
maj 1984. godine, stav 48, serija A, broj 77).
42. U kontekstu pitanja koje se pokreće predmetnom apelacijom,
Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Parlov-
Tkalčić protiv Hrvatske (vidi Evropski sud, Zahtjev broj 24810/06,
presuda od 22. decembra 2009. godine) razmatrao pitanje da li su
sudije Županijskog suda u Zlataru, koji su bili članovi vijeća koje
je odlučivalo o žalbi podnositeljice zahtjeva u parničnom postup-
ku, bili dovoljno nezavisni o predsjedniku tog suda, s obzirom na
okolnost da je predsjednik suda, koji nije direktno učestvovao u
donošenju odluke, prethodno podnio krivičnu prijavu protiv pod-
nositeljice zahtjeva na osnovu istih činjenica na kojima je tužitelj
Srijeda, 24. januara 2024. god.
zasnivao svoju tužbu. Ustavni sud, također, zapaža da se Evrop-
ski sud u tom predmetu bavio ulogom predsjednika suda, shodno
relevantnim hrvatskim propisima i njegovim položajem i utjeca-
jem na rad ostalih sudija, te je nakon analize, uzimajući u obzir
i vremensku distancu i ponašanje podnositeljice zahtjeva, izveo
zaključak da je hrvatsko zakonodavstvo u relevantnom periodu
imalo odgovarajuće mehanizme za sprečavanje neprimjerenih up-
litanja koja su dolazila iz samog pravosuđa, te da se za ovlasti što
su ih predsjednici sudova imali nije moglo opravdano smatrati da
idu na štetu unutarnje nezavisnosti sudija. U svjetlu navedenog,
Evropski sud je zaključio da su sudije u Županijskom sudu u Zla-
taru bili dovoljno nezavisni o predsjedniku tog suda.
43. Dovodeći navedeno u vezu s konkretnom situacijom, Ustavni sud
polazi od činjenice da su predsjednici redovnih sudova u Brčko
distriktu BiH, kao članovi Pravosudne komisije, učestvovali u iz-
boru direktora Kancelarije za pravnu pomoć u Brčko distriktu
BiH, odnosno učestvovali su u donošenju sporne odluke čije se
poništenje tražilo u predmetnom postupku. Navedene okolnosti,
prema ocjeni Ustavnog suda, ukazuju na mogući problem u kon-
tekstu utiska o nepristranosti suda, pa se u tom pravcu nameće
pitanje uloge predsjednika suda, njegovog obima ovlaštenja, za-
tim mjera koje su u tom pravcu redovni sudovi preduzeli, odnos-
no mogli preduzeti shodno zakonskom okviru na otklanjanju bilo
kakvih sumnji u njihovu nepristranost.
44. Ustavni sud podsjeća da Zakon o sudovima, između ostalog,
propisuje dužnosti i ovlaštenja predsjednika sudova na području
Brčko distrikta. Shodno navedenom Zakonu predsjednik suda je,
između ostalog, odgovoran za rukovođenje i nadzor nad cjelokup-
nim radom suda i sudske uprave (član 25. stav 1), a isključivo je
nadležan za vršenje nadzora nad radom sudija jer tu nadležnost
predsjednik suda ne može prenijeti na druge osobe suda (stav 3.
član 25). Predsjednik suda nadalje raspoređuje predmete sudija-
ma i vijećima (član 26. stav 1), zatim je obavezan održavati integ-
ritet, nezavisnost i profesionalnost u radu suda (stav 2. član 26),
organizirati posao i osigurati da zaposleni u sudu poštuju zakon,
obavljaju poslove savjesno i bez predrasuda (stav 4. član 26), te
vrši ocjenjivanje rezultata rada sudija, s tim da rezultate rada pred-
sjednika Osnovnog suda vrši predsjednik Apelacionog suda čije
rezultate ocjenjuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće (član 42. stav
4).
45. Iz sadržaja citiranih odredaba proizlazi da predsjednici sudova
raspolažu prilično velikim ovlaštenjima, ali to samo po sebi, bez
relevantnih dokaza da su predsjednici redovnih sudova u konkret-
nom slučaju na bilo koji način vršili pritisak na konkretnog sudiju ili
sudije koji su učestvovali u donošenju osporenih odluka, zapravo
ne ukazuje na kršenje principa nepristranog suda. Osnovno je da,
prema navedenom zakonu, predsjednici nemaju nikakav utjecaj na
donošenje odluka u predmetima koje vode druge sudije. Naime,
Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata ne zapaža da su apelanti
tokom postupka, niti to čine u apelaciji, ukazivali da su predsjednici
redovnih sudova na bilo koji način svojim ponašanjem, postupcima
ili gestama doveli u pitanje nepristranost redovnih sudova, osim što
su shodno funkciji koju obavljaju, kao članovi Pravosudne komisije,
učestvovali u donošenju sporne odluke. U vezi s tim, Ustavni sud
zapaža da su se predsjednici redovnih sudova, poštujući odredbu
člana 111. stav (4) ZPP-a, izuzeli od odlučivanja o zahtjevima za
izuzeće sudija, jer su apelanti tražili izuzeće sutkinje Osnovnog
suda, a potom i izuzeće svih sudija Apelacionog suda, uključujući
i njegovog predsjednika. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su
predsjednici redovnih sudova na taj način preduzeli mjere koje su
im bile na raspolaganju shodno zakonskom okviru na otklanjanju
sumnji u nepristranost suda. Stoga, Ustavni sud tvrdnje apelanata
usmjerene u pravcu kršenja principa nepristranog suda samo iz ra-
zloga što su predsjednici redovnih sudova učestvovali u donošenju
sporne odluke, bez drugih relevantnih dokaza kojima bi svoje sum-
nje zasnovali, ne može prihvatiti opravdanim.
46. U vezi s izuzećem sutkinje Osnovnog suda Aleksandre Obradović,
koja je izrazila sumnju u svoju nepristranost, čije su izuzeće
apelanti, također, tražili, Ustavni sud zapaža da se ovim prigovori-
ma detaljno bavio Apelacioni sud tokom postupka budući da su
apelanti identičan prigovor iznijeli u žalbama protiv prvostepenih
presuda. Ustavni sud zapaža da se suština obrazloženja Apela-
cionog suda odnosi na to da je rješenje kojim se odlučuje o izuzeću
nekog sudije zapravo administrativni akt koji se donosi shodno
relevantnim odredbama ZPP-a i Zakona o sudovima o kojem ne
odlučuje sudija čije se izuzeće traži, te da izjava sudije ne može
Broj 3 - strana 74 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
biti presudna za odlučenje, ukoliko ne postoje zakonski razlozi za
izuzeće, koji u konkretnom slučaju zaista ne postoje. Ustavni sud
iz obrazloženja Apelacionog suda ne uočava da je u tom dijelu bilo
proizvoljnosti u primjeni relevantnih odredaba ZPP-a i Zakona o
sudovima.
47. Konačno, u vezi sa prijedlogom apelanata kojim su tražili ustu-
panje predmeta Sudu BiH ili drugom stvarno nadležnom sudu na
području BiH zbog, kako tvrde, nemogućnosti suđenja pred nepris-
tranim sudovima na području Brčko distrikta, Ustavni sud zapaža
da se Apelacioni sud u svojim odlukama bavio i ovim pitanjem.
Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud ovaj prijedlog od-
bio uz obrazloženje da relevantne odredbe ZPP-a i Zakona o su-
dovima ne predviđaju takvu mogućnost. U vezi s tim, Ustavni sud
zapaža da su se apelanti pozivali na Odluku Ustavnog suda broj
U 6/12 u kojoj je raspravljano pitanje nužne delegacije nadležnosti
Suda BiH koja je, prema tvrdnjama apelanata, primjenjiva u konk-
retnom slučaju, budući da relevantne odredbe ZPP-a, a što je
potvrdio i Apelacioni sud u svom rješenju, ne propisuju mogućnost
nužne delegacije nadležnosti, kao što to posjeduju entitetski pro-
cesni zakoni, te ZPP pred Sudom BiH, nakon provođenja Odluke
Ustavnog suda broj U 6/12. Apelanti smatraju da je zauzeta praksa
iz citirane odluke primjenjiva u konkretnom slučaju.
48. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Sud BiH uputio zahtjev
Ustavnom sudu zbog postojanja pravne praznine u procesnom
zakonu kojim nisu bile propisane norme o nužnoj nadležnosti
Suda BiH. Ustavni sud, također, podsjeća da je Sud BiH pokren-
uo postupak pred Ustavnim sudom, shodno članu VI.3.c) Ustava
Bosne i Hercegovine, jer je pred Sudom BiH bio pokrenut parnični
postupak po tužbama sudija i zaposlenika tog suda. Raspravljajući
sporno pitanje u okolnostima tog konkretnog slučaja, Ustavni sud
zapaža da je u Odluci broj U 6/12 (vidi Ustavni sud, Odluka broj
U 6/12 od 13. jula 2012. godine, dostupna na internetskoj stranici
Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) zaključeno da činjenica da
u ZPP-u pred Sudom BiH ne postoje odredbe o nužnoj delegac-
iji nadležnosti Suda BiH predstavlja pravnu prazninu koja nije u
skladu sa pravom na pravično suđenje.
49. Prema ocjeni Ustavnog suda sličan problem zaista postoji i u rel-
evantnim propisima koji se primjenjuju na području Brčko distrikta
BiH, što je potvrdio Apelacioni sud u rješenju od 19. decembra
2012. godine. Međutim, Ustavni sud u okolnostima konkretnog
slučaja praksu iz Odluke U 6/12 ne smatra primjenjivom u konk-
retnom slučaju. Navedeno stoga što, imajući u vidu prethodno
izneseno u kontekstu prigovora o nepristranosti suda, Ustavni sud
ne zapaža da je u okolnostima konkretnog slučaja nedostatak za-
konskog rješenja u vezi s nužnom nadležnošću redovnih sudova
na području Brčko distrikta BiH za posljedicu doveo do kršenja
prava apelanata na pravično suđenje. Osim toga, u predmetu U
6/12 sudija Suda BiH bi morao odlučivati (i) o svom zahtjevu za is-
platu naknada iz radnog odnosa, za razliku od konkretnog slučaja.
50. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelacioni prigovori usmjereni
u pravcu objektivne nepristranosti redovnih sudova na području
Brčko distrikta neopravdani i da u tom segmentu ne postoji kršenje
prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne
i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
51. U kontekstu prigovora koji se odnose na proizvoljnu primjenu ma-
terijalnog prava u odnosu na dio meritornog odlučenja redovnih
sudova, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog
suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog
suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih
sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Ev-
ropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30.
juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud
nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica
i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene
činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, ap-
likacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li
su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo
na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran
pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proiz-
voljna ili diskriminacijska.
52. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina
na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene
činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da
Srijeda, 24. januara 2024. god.
je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja re-
dovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i prim-
jene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka
broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu
navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka
ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa
nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud,
Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25.
i dalje i mutatis mutandis Evropski sud, Anđelković protiv Srbije,
presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom,
Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno,
odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene
materijalnog prava.
53. Konačno, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ev-
ropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije
obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude.
Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da
se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena
pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01
od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine).
Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi
Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra
1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29). Evropski sud i Ustavni
sud su u brojnim odlukama ukazali na to da domaći sudovi ima-
ju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i
dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju
obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i ra-
zumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski
sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, ap-
likacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud,
Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
54. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke Pravosudne
komisije kojima je za direktora Kancelarije za pravnu pomoć im-
enovan umješač u predmetom postupku, koji je prema mišljenju
apelanata, favoriziran od Pravosudne komisije, pri čemu izabrani
kandidat nije ispunjavao uvjete za tu poziciju jer nije prošao obavez-
ni probni rad, shodno odredbi člana 43. Zakona o službenicima
u pravosuđu. Upravo u primjeni citirane odredbe apelanti uviđaju
proizvoljnost redovnih sudova koja je prema njihovom mišljenju
posljedično dovela do kršenja njihovog prava na pravično suđenje.
U vezi s ovim apelacionim prigovorima, Ustavni sud zapaža da su
redovni sudovi ovom pitanju posvetili posebnu pažnju, razmotrivši
sve okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu prigovora koje apelanti
ponavljaju u apelaciji i relevantnih odredaba materijalnog prava,
posebno Zakona o službenicima u pravosuđu (član 43). Ustavni
sud, također, zapaža da apelanti tokom postupka nisu pružili niti
jedan relevantan dokaz kojim bi opravdali svoje prigovore u vezi sa
neslaganjem sa izborom umješača u postupku na mjesto direktora
Kancelarije za pravnu pomoć, pri čemu su redovni sudovi na os-
novu provedenih dokaza utvrdili da je izabrani kandidat ispunjavao
sve uvjete za tu poziciju, te da je dobio najveći broj bodova na
konkursu. Imajući u vidu da su ključni apelacioni prigovori već bili
predmetom razmatranja pred redovnim sudovima, koji su identične
prigovore obrazložili na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti,
niti suprotan standardima navedenim u tački 53. ove odluke, a
da nezadovoljstvo izborom Pravosudne komisije da se na mjesto
direktora imenuje umješač u postupku per se ne pokreće pitanje
kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i ovi
prigovori, koji su usmjereni u pravcu proizvoljne primjene materi-
jalnog prava, neosnovani.
55. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmet-
nom postupku nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz člana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske kon-
vencije u segmentima na koje je neosnovano ukazano.
VIII. Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje
iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Ev-
ropske konvencije kada okolnosti konkretnog slučaja na koje su
apelanti ukazali nisu ostavile utisak pristranog suda i kada su os-
porene odluke zasnovane na obrazloženjima koja se ne čine proiz-
voljnim u segmentu primjene prava.
57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
Broj 3 - strana 75 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće. 3. Vrhovni sud i Kantonalno tužilaštvo su dostavili odgovore na apelac-
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
99
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu
broj AP 1985/14, rješavajući apelaciju Mladena Milanovića, na osnovu
člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b),
člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine - prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercego-
vine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mladena Milanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i os-
novnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercego-
vine broj 09 0 K 000748 13 Kžž od 19. decembra 2013. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Herce-
govine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u
skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke
obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s
ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Distrikta Brčko
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mladen Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, nastan-
jen u Austriji, kojeg zastupa Refik Serdarević, advokat iz Sarajeva,
podnio je 29. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda
Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tek-
stu: Vrhovni sud) br. 09 0 K 000748 13 Kžž od 19. decembra 2013.
godine i 09 0 K 000748 11 Kžk od 15. februara 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i
Federalnog tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Federalno tužilaštvo) zatraženo je 12. oktobra 2016. godine da
dostave odgovore na apelaciju.
iju 14. i 19. oktobra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i doku-
menata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći
način:
5. Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Tužilaštvo), Posebnog odjela za ratne zločine broj Kt-RZ-155/06 od
6. decembra 2007. godine apelantu je stavljeno na teret izvršenje
krivičnih djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tač. a) i c) u vezi sa članom 180. Krivičnog zakona Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) i ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav 1. tač. a) i c) u vezi sa čl. 31. stav
1. i 180. stav 1. KZBiH.
6. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH)
od 10. januara 2008. godine usvojen je prijedlog Tužilaštva, te je
vođenje krivičnog postupka protiv apelanta preneseno na Kanton-
alni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao mjesno
nadležni sud.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 000748 08 K od 10. no-
vembra 2008. godine apelant je na osnovu člana 299. tačka c)
Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH)
oslobođen optužbe da je učinio krivična djela ratni zločin protiv civ-
ilnog stanovništva.
8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 K 000748 09 Kž od 13. aprila
2011. godine, u vijeću sastavljenom od sutkinja Zorice Gogale kao
predsjednice vijeća, Ljiljane Filipović i Nidžare Zlotrg kao članova
vijeća, uvažena je žalba Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u
daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), pa je Presuda Kantonal-
nog suda broj 09 0 K 000748 08 K od 10. novembra 2008. godine
ukinuta i određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom. U
obrazloženju rješenja je navedeno da je žalbom osnovano uka-
zano na nedostatak obrazloženja o odlučnim činjenicama i da je
time učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka.
9. Vrhovni sud je nakon održanog pretresa na kojem su izvedeni doka-
zi preuzeti iz prvostepenog postupka pred Kantonalnim sudom i
neposredno izvedenih dokaza donio Presudu broj 09 0 K 000748
11 Kžk od 15. februara 2013. godine kojom je apelant proglašen
krivim da je na način opisan u izreci presude počinio produženo
krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142.
stav 1. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZSFRJ) koji
je zakonom preuzet kao republički zakon, za koje mu je utvrđena
kazna zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je, na osnovu
člana 50. stav 1. istog zakona, uračunato vrijeme provedeno u
pritvoru počev od 27. jula 2007. do 10. novembra 2008. godine.
Ocjenom preuzetih i neposredno izvedenih dokaza Vrhovni sud
je utvrdio da je u periodu od juna do jula 1992. godine apelant
vršio dužnost stražara u logoru “Bunker” u Semizovcu u kojem su
se nalazili zatočeni civili bošnjačke nacionalnosti, da je bio uni-
formisan i naoružan i da se u konkretnom slučaju radilo o neza-
konito zatočenim civilima. Pri odmjeravanju kazne za djelo za koje
je apelant proglašen krivim, Vrhovni sud je, imajući u vidu svrhu
kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje su od značaja za odm-
jeravanje kazne. S tim u vezi, kako je navedeno u obrazloženju
presude, cijenjene su olakšavajuće okolnosti, pri čemu su uzete u
obzir apelantove porodične prilike i ranija neosuđivanost, koje su u
svojoj ukupnosti dobile karakter naročito olakšavajućih okolnosti u
smislu člana 42. tačka 2. preuzetog KZSFRJ. Pri tome otežavajuće
okolnosti nisu pronađene, pa je apelantu ublažena zakonom pro-
pisana kazna i uz primjenu člana 43. stav 1. tačka 1. KZSFRJ
apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Vrhovni sud je ocijenio da će se izrečenom kaznom postići ciljevi
generalne i specijalne prevencije.
10. Apelant, njegov branilac i Federalno tužilaštvo su protiv presude
Vrhovnog suda od 15. februara 2013. godine izjavili žalbe. Vrhov-
ni sud je, u trećestepenom vijeću sastavljenom od sudije Malika
Hadžiomerovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Božidarke Dodik
Broj 3 - strana 76 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
i sutkinje Nidžare Zlotrg kao članova vijeća, donio Presudu broj
09 0 K 000748 13 Kžž od 19. decembra 2013. godine kojom je
apelantova i žalba njegovog branioca odbijena, dok je žalba Fed-
eralnog tužilaštva uvažena u odluci o krivičnopravnoj sankciji i
presuda Vrhovnog suda od 15. februara 2013. godine preinačena
tako što je apelant za produženo krivično djelo ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. preuzetog KZSFRJ za
koje je tom presudom proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora
u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. U ostalom dijelu, dru-
gostepena odluka je ostala neizmijenjena.
11. Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda je na osnovu člana 321. ZKPF-
BiH ispitalo pobijanu drugostepenu presudu u granicama žalbenih
navoda Federalnog tužilaštva, apelanta i njegovog branioca, te
po službenoj dužnosti da li je na štetu apelanta povrijeđen krivični
zakon. Nakon toga je u pogledu svih istaknutih navoda apelanta i
njegovog branioca, analizom svakog žalbenog navoda, zaključilo
da nisu osnovani i da je drugostepeni sud naveo sasvim jasne i
određene razloge iz kojih je proizašao i pravilan zaključak dru-
gostepenog suda o apelantovoj krivici.
12. U vezi sa odlukom o krivičnopravnoj sankciji i žalbenim prigovorima
Federalnog tužilaštva, trećestepeno vijeće Vrhovnog suda je ocije-
nilo da je ovom žalbom osnovano ukazano da je izrečena kazna zat-
vora apelantu u trajanju od jedne godine preblago odmjerena. S tim
u vezi je istaknuto da je pravilno drugostepeni sud prilikom odmjer-
avanja kazne kao olakšavajuće okolnosti na strani apelanta cijenio
njegovu raniju neosuđivanost, kao i porodične prilike, ne našavši
otežavajućih okolnosti, kao i da je navedenim olakšavajućim okol-
nostima pravilno dao karakter naročito olakšavajućih. Međutim,
osnovano je, prema mišljenju Vrhovnog suda, u žalbi Federalnog
tužilaštva ukazano da je navedenim naročito olakšavajućim okol-
nostima drugostepeni sud dao preveliki značaj jer ne samo da je
izrečenu kaznu ublažio ispod zakonom propisanog minimuma već
ju je ublažio i do najniže zakonom propisane mjere. Stoga je, na
osnovu člana 329. ZKPFBiH, trećestepeno vijeće donijelo presudu
kojom su žalbe apelanta i njegovog branioca odbijene kao neosno-
vane, dok je žalba Federalnog tužilaštva djelimično uvažena i po-
bijana presuda preinačena u odluci o kazni tako što je, na osnovu
čl. 41. stav 1, 42. tačka 2. i 43. stav 1. tačka 1. KZSFRJ, imajući u
vidu svrhu kažnjavanja i cijeneći utvrđene olakšavajuće okolnosti
na strani apelanta, apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od
jedne godine i četiri mjeseca. Trećestepeno vijeće Vrhovnog suda
je istaklo da smatra da izrečena kazna nije blago, a ni strogo odm-
jerena i da u svemu odgovara težini učinjenog krivičnog djela, ste-
penu krivične odgovornosti apelanta kao učinioca, koja je dovoljna,
ali i potrebna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je presudom Vrhovnog suda povrijeđeno
pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Herce-
govine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
U iscrpnim navodima apelacije ukazuje na nepotpuno i pogrešno
utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu prava i na kršenje
prava na suđenje pred nepristrasnim sudom s obrazloženjem da je
ista sutkinja bila član vijeća Vrhovnog suda prilikom donošenja od-
luke o ukidanju oslobađajuće presude i vijeća Vrhovnog suda koje
je odbilo njegovu i žalbu njegovog branioca, dok je žalba Federal-
nog tužilaštva uvažena u pogledu kazne. Osim toga, apelacijom
se ukazuje na brojne propuste učinjene kako u drugostepenom
tako i u trećestepenom postupku, prije svega na način utvrđivanja
činjenica i zaključaka koji su na osnovu činjenica utvrđeni, ocjenu
dokaza na njegovu štetu, kršenja načela in dubio pro reo i konačno
pogrešnu primjenu materijalnog prava.
b) Odgovor na apelaciju
14. Vrhovni sud je naveo da su navodi apelacije u odnosu na dru-
gostepenu odluku Vrhovnog suda identični žalbenim prigovorima
protiv te presude o kojima je odlučilo trećestepeno vijeće istog
suda. U pogledu neosnovanosti navoda kojima je ukazano na ne-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
pristrasan sud, Vrhovni sud je istakao da je tačno da je kao član
sudskog vijeća koje je donijelo rješenje kojim je ukinuta presuda
Kantonalnog suda učestvovala sutkinja Nidžara Zlotrg. Sutkinja
Nidžara Zlotrg je, kako je dalje navedeno, učestvovala i kao član
trećestepenog vijeća koje je odlučivalo o žalbi protiv drugostepene
presude. Međutim, ta činjenica, prema ocjeni Vrhovnog suda, ne
može automatski dovesti u sumnju nepristrasnost sutkinje, niti su u
apelaciji ponuđeni konkretni argumenti za takav zaključak. Pitanje
nepristrasnosti je potrebno sagledati u svjetlu postojećih zakon-
skih odredbi koje se odnose na izuzeće sudije, a propisane su u
odredbi člana 39. ZKPFBiH. S tim u vezi, Vrhovni sud smatra da
ne postoji niti jedna okolnost koja bi izazivala razumnu sumnju u
nepristrasnost sudije, a osim toga na postojanje takvih okolnosti
potrebno je argumentirano ukazati. Prvostepena presuda na koju
se apelant poziva je ukinuta zbog formalno-pravnih nedostataka,
konkretno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, pri čemu
se vijeće čiji je član bila sutkinja Nidžara Zlotrg nije upuštalo u bilo
kakvo izjašnjenje o činjeničnim pitanjima, pa stoga ni u apelan-
tovu krivicu. Stoga, Vrhovni sud smatra da su neosnovani navodi
apelacije da je učešćem sutkinje povodom žalbe protiv prvoste-
pene presude i u trećestepenom postupku povodom žalbe protiv
drugostepene presude došlo do kršenja apelantovog prava na
suđenje pred nepristrasnim sudom.
15. Federalno tužilaštvo smatra da je apelacija neosnovana i da su
osporenom presudom Vrhovnog suda detaljno obrazloženi i pre-
cizirani razlozi na osnovu kojih su utvrđene odlučne činjenice, što
je potkrijepljeno dokazima ocijenjenim pojedinačno, međusobno i
u njihovoj ukupnosti. U pogledu tvrdnji koje se tiču kršenja načela
nepristrasnosti suda, Federalno tužilaštvo smatra da su te tvrdnje
paušalne jer nisu obrazložene i argumentirane, već su samo kon-
statirane. Predloženo je da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 35/03,
37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13)
relevantne odredbe glase:
Član 39.
Razlozi za izuzeće
Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost:
[...]
e) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se
pobija pravnim lijekom, i
f) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu ne-
pristrasnost.
Član 312.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
[...]
b) ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti;
[...]
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
Broj 3 - strana 77 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
no odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lije-
kovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presu-
da Vrhovnog suda broj 09 0 K 000748 13 Kžž od 19. decembra
2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je pri-
mio 3. marta 2014. godine, a apelacija je podnesena 29. aprila
2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom
18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava
i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne pos-
toji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je
očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
21. Apelant osporava presudu Vrhovnog suda ukazujući da mu je tom
presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Herce-
govine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu
u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanov-
ljenim zakonom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u konkretnom slučaju radi
o krivičnom postupku protiv apelanta koji je okončan osporenom
presudom kojom je apelant proglašen krivim za produženo krivično
djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osuđen na kaznu
zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Dakle, ishod
postupka je bio od odlučujućeg značaja za utvrđivanje “osnova-
nosti bilo kakve krivične optužbe” protiv apelanta, pa apelant u
predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje
iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske
konvencije. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenom
presudom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje na
koje je apelacijom ukazano.
24. Iz navoda apelacije proizlazi da apelacija, između ostalog, pokreće
pitanje povrede prava na pravično suđenje sa aspekta nepristras-
nosti suda s obzirom na to da je u postupku ista sutkinja Nidžara
Zlotrg bila član vijeća Vrhovnog suda prilikom donošenja odluke o
ukidanju presude Kantonalnog suda i član vijeća Vrhovnog suda
koje je konačnom presudom odbilo njegovu i žalbu njegovog brani-
oca, dok je žalba Federalnog tužilaštva uvažena u pogledu kazne.
25. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, prije svega, ističe da je pos-
tojanje procedure za osiguravanje nepristrasnosti suda, odnos-
no pravila koja se tiču isključenja ili izuzeća sudija u određenim
slučajevima, relevantan faktor koji se mora uzeti u obzir. Prema
pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tek-
stu: Evropski sud), postojanje takvih pravila u relevantnom zakonu
pokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni razumnu sumnju u
nepristrasnost sudija ili sudova, odnosno predstavlja pokušaj da se
nepristrasnost osigura eliminiranjem uzroka koji bi mogli rezultirati
takvom sumnjom. U skladu s navedenim, propust da se poštuju
pravila o izuzeću sudija može značiti da je postupak vodio sud
Srijeda, 24. januara 2024. god.
čija se nepristrasnost može dovesti u sumnju (vidi Evropski sud,
Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, ap-
likacija broj 71615/01, stav 27).
26. U konkretnom slučaju pravila u vezi sa izuzećem sudija konsti-
tuirana su u članu 39. ZKPFBiH, dakle relevantni zakon pro-
pisuje pravila kojima se žele ukloniti uzroci koji bi mogli rezulti-
rati razumnom sumnjom u nepristrasnost suda, odnosno sudije u
pojedinačnim predmetima. Međutim, kako je u praksi Evropskog
suda naglašeno, zadatak Evropskog suda, pa dakle ni Ustavnog
suda, nije da ispituje ta pravila ili praksu in abstracto, već da is-
pituje da li način na koji su ta pravila primijenjena prema apelantu,
ili na koji su utjecala na ishod postupka prema apelantu, pokreće
pitanje kršenja prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi
Evropski sud, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993.
godine, Serija A, broj 255, stav 27. i Ustavni sud, Odluka broj AP
1187/06 od 13. septembra 2007. godine, objavljena u “Službenom
glasniku BiH” broj 86/07).
27. Prema utvrđenoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, postojanje ne-
pristrasnosti u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora se
ocjenjivati prema subjektivnom testu. To znači da se treba utvrditi
da li postoje lične predrasude sudije koji je sudio u određenom
predmetu. Također, postojanje nepristrasnosti ocjenjuje se i prema
objektivnom testu, što znači da se utvrđuje da li je sud, između
ostalog, i svojim sastavom pružio dovoljne garancije da se isključi
opravdana sumnja u vezi s njegovom nepristrasnošću (op. cit.,
Mežnarić, stav 29. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30.
marta 2006. godine, objavljena u “Službenom glasniku BiH” broj
57/07).
28. Apelant u konkretnom slučaju nije doveo u pitanje subjektivnu ne-
pristrasnost sutkinje Nidžare Zlotrg, tako da se Ustavni sud neće
ni baviti tim pitanjem. Apelant je ukazao na pristrasnost sutkinje
prema objektivnom načelu jer je ista sutkinja Nidžara Zlotrg bila
član vijeća Vrhovnog suda prilikom donošenja odluke o ukidanju
oslobađajuće presude Kantonalnog suda i član vijeća Vrhovnog
suda koje je donijelo konačnu osuđujuću presudu, pri čemu je
njegova žalba odbijena, a žalba Federalnog tužilaštva uvažena u
pogledu kazne tako što je kazna povećana s jedne godine (dru-
gostepena presuda) na jednu godinu i četiri mjeseca.
29. Što se tiče objektivne nepristrasnosti, mora se utvrditi da li se,
nezavisno od ponašanja određenog sudije, mogu utvrditi činjenice
koje mogu dovesti u sumnju njegovu nepristrasnost. Međutim,
pri odlučivanju da li u konkretnom slučaju postoje opravdani ra-
zlozi za bojazan da određeni sudija nije nepristrasan, apelantovo
stanovište jeste važno, ali nije odlučujuće. Ono što je odlučujuće
jeste da li se takva bojazan može objektivno opravdati (op. cit.,
Mežnarić, stav 31). U vezi s tim, čak je i utisak koji sud ostavlja u
javnosti od određene važnosti, odnosno pravda se ne treba samo
provesti već se mora i vidjeti da se ona provodi (vidi Evropski sud,
De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. oktobra 1984. godine,
Serija A, broj 86, stav 26). Dakle, važno je povjerenje koje sudovi
moraju uživati i podsticati u javnosti u demokratskom društvu.
Također, prema praksi Evropskog suda, činjenica da je određeni
sudija imao različite uloge u pojedinim fazama određenog pred-
meta može u određenim okolnostima dovesti u pitanje nepristras-
nost suda, što se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Tako je
Ustavni sud u svojoj praksi, a slijedeći stavove Evropskog suda,
zaključio da činjenica da su određene sudije učestvovale u vijeću
koje je donosilo zakonom propisane odluke u fazi koja je pre-
thodila krivičnom postupku pred prvostepenim sudom (odluka o
pritvoru) nije smetnja da te sudije učestvuju u vijeću drugostepe-
nog suda koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene presude (vidi
Ustavni sud, Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine).
Ono što je odlučujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno
bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje,
odnosno meritumom predmeta (vidi Evropski sud, Oberschlick
protiv Austrije, Odluka broj 1 od 23. maja 1991. godine, Serija A,
broj 204). U vezi s navedenim, Evropski sud je jasno istakao da je
svaki konkretni predmet u kojem je jedan sudija učestvovao u više
faza slučaj za sebe koji treba biti pojedinačno ispitan.
30. Dovodeći navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog
predmeta, Ustavni sud zapaža da je sutkinja Nidžara Zlotrg u
svojstvu člana sudskog vijeća učestvovala u donošenju Rješenja
Vrhovnog suda broj 09 0 K 000748 09 Kž od 13. aprila 2011.
godine kojim je uvažena žalba Kantonalnog tužilaštva i ukinuta
presuda Kantonalnog suda kojom je apelant oslobođen optužbe
Broj 3 - strana 78 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, te je
određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom. Nakon
održavanja pretresa pred Vrhovnim sudom, apelant je Presudom
broj 09 0 K 000748 11 Kžk od 15. februara 2013. godine proglašen
krivim da je počinio produženo krivično djelo ratni zločin protiv civ-
ilnog stanovništva za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od
jedne godine. Odlučujući o žalbama apelanta, njegovog branioca
i Federalnog tužilaštva, Vrhovni sud je u trećestepenom vijeću, u
čijem je sastavu bila sutkinja Nidžara Zlotrg kao član vijeća, donio
Presudu broj 09 0 K 000748 13 Kžž od 19. decembra 2013. go-
dine kojom je apelantova i žalba njegovog branioca odbijena, dok
je žalba Federalnog tužilaštva uvažena i apelant za krivično djelo
za koje je drugostepenom presudom proglašen krivim osuđen na
kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.
31. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je potvrdio tačnost navoda
prema kojima je sutkinja Nidžara Zlotrg učestvovala u vijeću u
kojem je povodom žalbe Kantonalnog tužilaštva ukinuta presuda
Kantonalnog suda i određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim
sudom i u trećestepenom vijeću koje je donijelo presudu povodom
žalbe protiv drugostepene presude, ali da ta činjenica ne može
automatski dovesti u sumnju nepristrasnost sutkinje o kojoj je riječ,
čime je, prema ocjeni Ustavnog suda, ukazano na subjektivnu
nepristrasnost sutkinje koju apelant u apelacionim navodima nije
doveo u pitanje. Osim naprijed navedenog, Ustavni sud primjećuje
da iz odgovora Vrhovnog suda proizlazi i to da se pitanje ne-
pristrasnosti suda treba sagledati sa aspekta postojećih odredbi
koje se odnose na izuzeće sudije, prije svega odredbe člana 39.
ZKPFBiH prema kojoj, kako je naveo Vrhovni sud, nije postojao
niti jedan razlog za izuzeće navedene sutkinje. Naime, rješenje
na koje se apelant poziva, kojim je ukinuta presuda Kantonalnog
suda o oslobađanju od optužbe i određen pretres pred Vrhovnim
sudom, ne sadrži nijedan navod iz kojeg bi se moglo posumnjati u
postojanje predubjeđenja o njegovoj krivici.
32. Međutim, Ustavni sud zapaža da se, bez obzira na navode
Vrhovnog suda iz odgovora na apelaciju, radi o istom krivičnom
postupku protiv apelanta koji je osporenom presudom proglašen
krivim za produženo krivično djelo i čiji je ishod bio od odlučujućeg
značaja za utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv
apelanta, u kojem je sutkinja Nidžara Zlotrg u svojstvu člana
vijeća postupala dva puta povodom pravnih lijekova - žalbe protiv
presude Kantonalnog suda koja je usvojena i određen pretres pred
Vrhovnim sudom i žalbe protiv presude Vrhovnog suda, što je,
prema ocjeni Ustavnog suda, u suprotnosti sa odredbom člana 39.
tačka e) ZKPFBiH jer je u istom postupku dva puta učestvovala po
pravnom lijeku. S tim u vezi, imajući pri tome u vidu već navedene
stavove Evropskog suda, kao i relevantne odredbe ZKPFBiH koje
se odnose na suđenje u pojedinim fazama postupka, Ustavni sud
napominje da se načelo nepristrasnosti u objektivnom smislu ne
može tumačiti samo u odnosu na odluku koja se osporava već i na
prethodne faze postupka. U konkretnom slučaju je to postupanje
povodom žalbe (Federalnog tužilaštva) i donošenja rješenja kojim
je ukinuta presuda kojom je apelant bio oslobođen optužbe, a za-
tim, u sljedećoj fazi, povodom žalbe (apelanta, njegovog branioca
i Federalnog tužilaštva) u donošenju presude kojom je uvažena
žalba Federalnog tužilaštva i osuđujuća presuda protiv apelanta
preinačena u odluci o kazni tako što je kazna povećana. Osim
toga, Ustavni sud napominje da relevantna odredba člana 39.
ZKPFBiH nalazi svoje opravdanje u nedopustivosti da sudija sam
sebe kontrolira u radu, odnosno da dva ili više puta po pravnim
lijekovima ispituje odluke u istom postupku, te s obzirom na
sadržaj ove odredbe, Ustavni sud cijeni da je trećestepeno vijeće
Vrhovnog suda koje je odlučivalo u konkretnom slučaju moralo
paziti na svoj sastav, imajući pri tome u vidu načelo nepristrasnosti
suda sa aspekta objektivnosti suda iz člana 6. stav 1. Evropske
konvencije kako bi se isključila i najmanja sumnja u njegovu ob-
jektivnost. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je činjenica da je ista
sutkinja u istom predmetu dva puta učestvovala povodom pravnih
lijekova, i to prvi put kao član sudskog vijeća u postupku povo-
dom žalbe, pri čemu je presuda kojom je apelant bio oslobođen
optužbe ukinuta te određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim
sudom i drugi put povodom žalbi svih stranaka u postupku kao
član trećestepenog vijeća Vrhovnog suda, pri čemu je žalba Fed-
eralnog tužilaštva uvažena u odluci o kazni, stvorila situaciju koja
može potaknuti legitimne sumnje u pogledu nepristrasnosti suda
i dovesti u pitanje načelo nepristrasnosti suda iz člana 6. stav 1.
Evropske konvencije.
33. Ustavni sud napominje da je pitanje prava na nepristrasan sud raz-
Srijeda, 24. januara 2024. god.
matrao u predmetima br. AP 504/08 i AP 2107/12 (vidi Ustavni sud,
Odluka broj AP 504/08 od 12. oktobra 2011. godine, “Službeni glas-
nik BiH” broj 99/11, tačka 48. i Odluka broj AP 2107/12 od 24. aprila
2015. godine “Službeni glasnik BiH” broj 44/15 od 2. juna 2015. go-
dine, dostupne i na www.ustavnisud.ba) u kojima je zaključio da je
povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konven-
cije pred nepristrasnim sudom jer je u istom predmetu ista sutkinja
učestvovala u sastavu vijeća u kojem je donesena odluka o žalbi
kojom je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen prvoste-
penom sudu na ponovni postupak, kao i u sastavu sudskog vijeća
koje je odlučivalo o reviziji u ponovljenom postupku.
34. Analogno tome, imajući pri tome u vidu konkretne apelacione na-
vode, kao i stav Ustavnog suda povodom razmatranja prava na
nepristrasan sud u predmetima br. AP 504/08 i 2107/12, Ustavni
sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno
apelantovo pravo na nepristrasan sud u smislu člana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na pravično suđenje
sa aspekta prava na nepristrasnost suda, Ustavni sud smatra da
nema potrebe da ispituje navode o kršenju ostalih aspekata prava
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na
pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije pred nepristrasnim sudom
jer je u istom predmetu ista sutkinja učestvovala u sastavu vijeća
u kojem je donesena odluka o žalbi kojom je ukinuta prvostepena
presuda (kojom je apelant oslobođen optužbe da je počinio krivična
djela) i određeno održavanje pretresa pred drugostepenim sudom,
kao i u sastavu trećestepenog sudskog vijeća koje je odlučivalo o
žalbi protiv drugostepene presude.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
100
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u pred-
metu broj AP 2560/14, rješavajući apelacije “Autoprevoza” a. d. Ban-
jaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18.
stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana
62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -
prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 94/14), u
sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 1. decembra 2016. godine donio je
Broj 3 - strana 79 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija “Autoprevoza” a. d. Banjaluka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0
Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2013. godine.
Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjaluci da po hitnom
postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne
i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljud-
skih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu “Autoprevo-
zu” a. d. Banjaluka u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove od-
luke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete
zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu
da, nakon isteka ovog roka, plati “Autoprevozu” a. d. Banjaluka za-
konsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa
naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjaluci i Vladi Repub-
like Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove
odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim
mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Autoprevoza” a.
d. Banjaluka podnesena protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 U
014988 14 U od 25. novembra 2015. godine zbog toga što je preuran-
jena.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. “Autoprevoz” a. d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem
u Banjaluci, kojeg zastupa Lazo Radić, advokat iz Banje Luke,
podnio je 31. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja
Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud)
broj 57 0 Ps 006434 13 Rev od 19. marta 2014. godine i Presude
Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni
sud) broj 57 0 Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2013. godine. Apelacija
je registrirana pod brojem AP 2560/14.
2. Istovremeno, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom
bi Ustavni sud naložio Republičkoj upravi za geodetske i imovin-
sko-pravne poslove - Područna jedinica Banjaluka da ne provodi
Presudu Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 006434 12 Pž od 18.
juna 2013. godine, odnosno da naloži tom organu da ne provodi
nijednu odluku sudova i drugih državnih organa u zemljišnoj kn-
jizi i katastarskom operatu na nekretninama, pobliže označenim
u zahtjevu za donošenje privremene mjere, do donošenja odluke
o apelaciji.
3. Apelant je 7. juna 2014. godine podnio Ustavnom sudu novu
apelaciju, koja je registrirana pod brojem AP 2676/14, kojom je
osporio iste odluke kao i u apelaciji broj AP 2560/14. Apelant je
također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni
sud zabranio Gradu Banjaluka, “Toplani” a. d. Banjaluka i “Hidro-
kopu” d.o.o. Banjaluka daljnje izvođenje radova na apelantovim
nekretninama do konačne odluke Ustavnog suda o podnesenim
apelacijama.
4. Podneskom od 12. januara 2016. godine apelant je dopunio apelac-
iju broj AP 2560/14 osporivši Presudu Okružnog suda u Banjaluci
(u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 014988 14 U od 25.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
novembra 2015. godine. Apelant je također zatražio donošenje
privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Republičkoj upravi
za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka i njezinom pr-
vostepenom organu da ne postupaju po citiranoj presudi Okružnog
suda do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Podneskom
od 12. januara 2016. godine, koji je označen kao dopuna apelacije
broj AP 2560/14, apelant i “Bewo Real Estate” d.o.o. Banja Luka
(umješač na strani apelanta u predmetnim postupcima), osporena
je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 014988 14 U od 25. no-
vembra 2015. godine, te je zatraženo donošenje privremene mjere
kojom bi Ustavni sud naložio Republičkoj upravi i njezinom prvos-
tepenom organu da ne postupaju po Presudi Okružnog suda broj
11 0 U 01498814 U od 25. novembra 2015. godine do konačne
odluke Ustavnog suda o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
5. Odlukom o dopustivosti broj AP 189/11 od 27. februara 2014. godine
Ustavni sud je odbacio kao preuranjenu apelantovu apelaciju broj
AP 4144/13 podnesenu protiv Presude Višeg privrednog suda broj
57 0 Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2012. godine (koju je apelant
osporio predmetnim apelacijama) jer je podnesena prije nego što
je donesena odluka Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji.
6. Ustavni sud je također, postupajući po podnesenim apelacijama,
donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2560/14 od 2. septem-
bra 2015. godine kojom je odbio apelantove zahtjeve od 31. maja
2014. i 7. juna 2014. godine za donošenje privremene mjere.
7. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Višeg privrednog
suda, Okružnog privrednog suda (u daljnjem tekstu: Okružni
privredni sud), Pravobranilaštva Republike Srpske, sjedište zam-
jenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) koje zastupa
Grad Banjaluku (u daljnjem tekstu: tužilac), te Muzeja savremene
umjetnosti Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MSURS), koji je
učestvovao u postupku u svojstvu umješača na strani tužioca,
zatraženo je u periodu od 8. jula 2014. godine do 12. februara
2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
8. Viši privredni sud, Okružni privredni sud, Pravobranilaštvo i MSURS
dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 14. jula 2014. do
23. februara 2016. godine.
9. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije is-
tog apelanta koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustav-
ni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda
donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2560/14 i AP 2676/14 u
kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem
AP 2560/14.
III. Činjenično stanje
10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i doku-
menata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći
način:
Parnični postupak
11. Prvostepenom Presudom Okružnog privrednog suda broj 57
0 Ps 006434 04 Ps od 9. oktobra 2012. godine, donesenom po
tužbi Grada Banjaluka kao tužioca protiv apelanta kao tuženog,
podnesenom 28. jula 2004. godine, odbijen je kao neosnovan
tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je pravno val-
jan Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa ugovornih strana
vezanih za dislokaciju stare autobuske stanice u Banjaluci broj
05-1867/79, zaključen 16. oktobra 1979. godine između pravnog
prednika tužioca i pravnog prednika apelanta (u daljnjem tekstu:
sporni ugovor), te da tužilac ima pravo vlasništva na nekretninama
pobliže označenim u stavu 1. izreke prvostepene presude, što je
apelant dužan priznati i trpjeti da se tužilac na osnovu presude
uknjiži kao vlasnik i posjednik na navedenim nekretninama s di-
jelom 1 /1 u javnim evidencijama RUGIP-a PJ Banjaluka. Tužilac
je obavezan da apelantu preda u posjed slobodne od lica i stvari
nekretnine pobliže označene u stavu 2. izreke presude u roku od
Broj 3 - strana 80 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
Tužilac je obavezan da apelantu isplati troškove postupka u izno-
su od 10.108,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od
pravomoćnosti presude pa do isplate.
12. U obrazloženju navedene presude prvostepeni sud je obrazložio
da je tužilac podneskom od 4. septembra 2012. godine konačno
opredijelio tužbeni zahtjev, odnosno uskladio ga s nalazom i
mišljenjem vještaka geodetske struke zato što su od momenta
zaključenja spornog ugovora pa do danas izvršene brojne prom-
jene u pogledu oznaka parcela, njihovih površina i sl. Okružni
privredni sud je proveo obiman dokazni postupak uvidom u bro-
jne materijalne dokaze, uključujući vještačenje vještaka geodet-
ske struke kojim je izvršena identifikacija predmetnih nekretnina
iz spornog ugovora, te saslušanjem svjedoka, a sve provedene
dokaze taj sud je taksativno pobrojao na stranama od 3. do 5.
obrazloženja presude, čiju je pojedinačnu ocjenu prezentirao na
stranama od 5. do 12. obrazloženja. Tako je Okružni privredni sud,
između ostalog, uvidom u fotokopiju spornog ugovora utvrdio da
je taj ugovor zaključen između SIZ-a za upravljanje građevinskim
zemljištem u Banjaluci i RO “Putnički saobraćaj Autoprevoz”, čiji
je predmet bio reguliranje međusobnih odnosa ugovornih strana
vezanih za dislokaciju stare autobuske stanice u Banjaluci, da je
članom 2. tog ugovora određeno da RO “Autoprevoz” prenosi u ko-
rist SIZ-a pravo korištenja na nekretninama taksativno pobrojanim
u tom članu, a članom 4. da je saglasan da SIZ na osnovu tog ugo-
vora upiše pravo korištenja na opisanim nekretninama. Nadalje,
uvidom u fotokopiju Ugovora broj 05-1867/79 od 22. oktobra 1979.
godine utvrđeno je da je ugovor sačinjen između SIZ-a za upravl-
janje građevinskim zemljištem u Banjaluci i RO “Putnički saobraćaj
- Autoprevoz”, čiji je predmet reguliranje međusobnih odnosa ugo-
vornih strana vezanih za dislokaciju stare autobuske stanice. Ugo-
vor je zaveden pod istim poslovnim brojem kao i sporni ugovor
(05-1867/79) i jedina razlika je u članu 6. jer je u ovom ugovoru
navedeno da SIZ na ime dijela naknade za predmetne objekte ima
platiti iznos od 13.577.000,00 dinara, dok u spornom ugovoru stoji
iznos od 4.685.283,00 dinara. Uvidom u taj ugovor još je utvrđeno
da ne sadrži član kojim se konstatira da će SIZ angažirati sredstva
u iznosu od 4.262.283,00 dinara, te da će razliku od 423.000,00
dinara platiti s redovnog računa koji sadrži sporni ugovor, dok su
u ostalom dijelu sporni ugovor i ugovor od 22. oktobra 1979. go-
dine potpuno identični i potpisani od istih ovlaštenih lica. Tokom
postupka je izvršen uvid i u Presudu Osnovnog suda u Banjaluci (u
daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-480/88 od 20. juna 1988. go-
dine, za koju je tužilac tvrdio da je postala pravomoćna 25. novem-
bra 1988. godine, pa je na prijedlog tužioca zatražen spis, ali se
arhivar Okružnog suda u Banjaluci izjasnio da postoji zapisnik, ali
da nema spisa, o čemu je sačinjena službena zabilješka. Okružni
privredni sud je tokom postupka izvršio uvid u Program privati-
zacije državnog kapitala i prateće tabele od 4. jula 2000. godine iz
kojeg je utvrđeno da su predmetne nekretnine koje su obuhvaćene
spornim ugovorom (stara autobuska stanica) ušle u Program pri-
vatizacije, a uvidom u Uvjerenje IRBRS broj 10-175-2/09 od 28.
augusta 2009. godine utvrđeno je da je Program privatizacije
državnog kapitala apelanta odobren Rješenjem Direkcije za pri-
vatizaciju broj 01-1115-4/99 iz jula 2001. godine. Uvidom u zk. iz-
vatke u kojima su upisane predmetne nekretnine Okružni privredni
sud je utvrdio da su sporne nekretnine upisane na apelantovo ime
s dijelom 1/1.
13. Nakon što je proveo dokazni postupak, te ocjenom provedenih
dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljn-
jem tekstu: ZPP), Okružni privredni sud je zaključio da je apelant
na osnovu ugovora zaključenog sa ŽTP Sarajevo 9. januara 1969.
godine stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama. Nadalje
se Okružni privredni sud u vezi s pravnom valjanošću spornog
ugovora pozvao na odredbe čl. 26. i 67. stav 1. Zakona o obliga-
cionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te na član 9. Zakona
o prometu nekretnina, koje je također citirao. Shodno navedenom
zakonskom okviru Okružni privredni sud je istakao da je tužilac
uz tužbu dostavio fotokopiju spornog ugovora iz kojeg je vidljivo
da on nije ovjeren kod nadležnog suda, pri čemu tužilac tokom
postupka na pouzdan način nije dokazao da je sporni ugovor za-
ista i zaključen jer nije dostavljen originalni primjerak tog ugovora.
Osim toga, kako je istakao Okružni privredni sud, sve i da je sporni
ugovor zaključen ni tada on ne bi ispunio obaveznu zakonsku for-
mu koju propisuju odredbe člana 9. Zakona o prometu nekretnina.
U vezi s tim Okružni privredni sud se pozvao na odredbu člana 9.
stav 4. Zakona o prometu nekretnina koja predviđa mogućnost, i to
izuzetno, da ugovor koji nije ovjeren pred nadležnim sudom može
Srijeda, 24. januara 2024. god.
proizvesti pravno dejstvo ukoliko su ugovorne strane u cijelosti ili
u pretežnom dijelu ispunile obaveze iz ugovora. Međutim, Okružni
privredni sud je, imajući u vidu i tu zakonsku mogućnost, zaključio
da tužilac tokom postupka nije pružio relevantne dokaze da su
parnične stranke izvršile ugovorne obaveze (tužilac nije dostavio
zapisnik o primopredaji spornih nekretnina ili zapisnik o uvođenju u
posjed, što bi bili relevantni dokazi da je predaja spornih nekretnina
zaista izvršena). S druge strane, kako je istakao Okružni privredni
sud, obaveza pravnog prednika tužioca je shodno spornom ugovo-
ru bila da za sporne nekretnine isplati iznos od 4.685.283,00 dinara
s tim da je ugovorom koji su iste ugovorne strane zaključile 22.
oktobra 1979. godine iznos naknade povećan na 13.577.000,00
dinara, a tužilac tokom postupka nije dokazao da je ova novčana
transakcija zaista izvršena. Istina, kako je naveo Okružni privredni
sud, tokom postupka su provedeni dokazi iz kojih je vidljivo da su
pravnom predniku tužioca odobrena investiciona novčana sred-
stva na ime otkupa dijela stare “željezničke” stanice, međutim ti
dokazi samo potvrđuju da je SIZ-u odobren određeni iznos nov-
ca, ali to ne podrazumijeva i da je odobreni novac isplaćen jer je
tužilac u tom pravcu morao da dostavi druge relevantne dokaze na
osnovu kojih bi se na pouzdan način moglo zaključiti da je pravni
prednik tužioca izvršio svoju ugovornu obavezu. Okružni privredni
sud je još istakao da se na osnovu vjerovatnosti ne može zaključiti
da je određena činjenica dokazana, pri čemu je teret dokazivanja u
tom slučaju bio na tužiocu.
14. U odnosu na apelantov protivtužbeni zahtjev da mu tužilac preda u
posjed predmetne nekretnine, Okružni privredni sud je naveo da je
izvođenjem dokaza čitanjem ugovora od 9. januara 1969. godine,
zaključenog između ŽTP Sarajevo kao prenosioca i Preduzeća za
prevoz putnika “Autoprevoz” Banjaluka kao primaoca, kao i čitanjem
zk. izvatka i posjedovnih listova, te provedenim vještačenjem
vještaka geodetske struke apelant dokazao da je vlasnik predmet-
nih nekretnina, da mu one nikada nisu izuzete, odnosno ekspro-
prirane, pa kako je nesporno da je tužilac u posjedu tih nekretnina
(koje su obilježene kao javni parking gdje je tužilac postavio svoje
aparate za naplatu), Okružni privredni sud je utvrdio da je apelan-
tov protivtužbeni zahtjev osnovan. Okružni privredni sud je uka-
zao da je odredbom člana 37. Zakona o vlasničko-pravnim odno-
sima (“Službeni list SFRJ” broj 6/80), koji je bio na snazi u vrijeme
podnošenja protivtužbe, propisano da vlasnik može tužbom zahti-
jevati od držaoca povraćaj individualno određene stvari, s tim da
mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva
i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog, te, kako je apelant
tokom postupka dokazao da su nekretnine čiju predaju traži nje-
govo vlasništvo i da se tužilac nalazi u njihovom posjedu, Okružni
sud je usvojio apelantov protivtužbeni zahtjev.
15. Drugostepenom Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps
006434 12 Pž od 18. juna 2013. godine, koja je donesena nakon
održane rasprave, žalba tužioca je uvažena, prvostepena presuda
Okružnog privrednog suda preinačena, te je tužbeni zahtjev us-
vojen. Apelantu je naloženo da tužiocu na ime troškova postupka
isplati iznos od 16.300,00 KM. Apelantov protivtužbeni zahtjev od-
bijen je kao neosnovan.
16. Iz obrazloženja presude proizlazi da je Viši privredni sud, cijeneći
izvedene dokaze na glavnoj raspravi, kao i isprave koje su stranke
kao dokaze izvele pred prvostepenim sudom, utvrdio drugačije
činjenično stanje nego što je ono utvrđeno u prvostepenoj presu-
di. Viši privredni sud je izveo dokaze koji su izvedeni pred prv-
ostepenim sudom, i to saslušanjem vještaka geodetske struke,
saslušanjem svjedoka, te čitanjem isprava kao dokaza koji su iz-
vedeni pred prvostepenim sudom, zaključivši da je žalba tužioca
osnovana.
17. Obrazlažući svoj stav o osnovanosti žalbe, Viši privredni sud je
naveo da je Presudom Osnovnog suda broj Ps 480/88 od 20.
juna 1986. godine, koja je postala pravomoćna 25. novembra
1988. godine, čija je pravomoćnost konstatirana na samoj presu-
di, a parnične stranke nisu osporavale ovaj dokaz, Osnovni sud
obavezao apelantovog pravnog prednika,,Autoprevoz” OOUR “Au-
tobuska stanica” Banjaluka da dislocira objekte stare autobuske
stanice, i to montažni kiosk “Oslobođenje”, bife “Slavija” i montažni
kiosk “Vjesnik”, koji su bili izgrađeni na zemljištu označenom kao
k. č. broj 2424/6, površine 10 467 m2, jer će u protivnom pravni
prednik tužioca dislociranje predmetnih objekata izvršiti posred-
stvom trećih lica o trošku apelantovog pravnog prednika. Čitanjem
citirane presude Viši privredni sud je zaključio da su parnične
stranke zaključile Ugovor pod brojem 05-1867/79 od 16. i 22. ok-
Broj 3 - strana 81 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
tobra 1979. godine kojim se apelant obavezao dislocirati objekte
sa zemljišta koje je predmet ugovora između parničnih stranaka,
predati to zemljište tužiocu radi privođenja konačnoj namjeni, da
apelant svoju obavezu iz ugovora nije u cijelosti izvršio, a da je
između parničnih stranaka nesporno da se apelant članom 5. ugo-
vora, kako je prethodno navedeno, obavezao dislocirati objekte
i porušiti ih kako je navedeno u tački 5. ugovora. Shodno tome,
Viši privredni sud je zaključio da je u postupku povodom kojeg je
donesena presuda Osnovnog suda u Banjaluci nesporno utvrđena
činjenica o postojanju ugovora između parničnih stranaka i da
apelant nije ispunio svoje obaveze iz ugovora od 16. oktobra 1979.
i 22. oktobra 1979. godine.
18. Čitanjem Ugovora pod brojem 05-1867/79 od 16. oktobra 1979. go-
dine Viši privredni sud je utvrdio da su prednik tužioca, i to SIZ za
upravljanje građevinskim zemljištem u Banjaluci i apelantov pravni
prednik zaključili ugovor čiji je predmet reguliranje međusobnih
odnosa ugovornih strana vezanih za dislokaciju stare autobuske
stanice u Banjaluci. Navedeno je da su stranke u članu 1. ugo-
vora ugovorile da je programom uređenja građevinskog zemljišta
predviđeno da se izvrši dislokacija stare autobuske stanice iz cen-
tra grada na novu lokaciju, a članom 2. ugovora apelant prenosi
u korist prednika tužioca pravo korištenja na nekretninama u k. o.
Banjaluka 1, i to: na parcelama broj 2424/6 na kojim leže objekti:
nadstrešnica perona, objekti usluga,,A”,,,B” i,,C”, dvije biletarnice,
dio bivše pruge Banjaluka-Predgrađe, sve u površini od 16 022
m2, parcela 2424/1 na kojoj leži dio bivše pruge od ulice Pave
Rađana do paralelne saobraćajnice u površini od 543 m2, parcela
2424/7 na kojoj leži dio bivše pruge, paralelna saobraćajnica u
površini od 55 m2, parcela 2424/9 na kojoj leži dio bivše pruge,
paralelna saobraćajnica u površini od 1 m2, parcela broj 16/13
na kojoj leže objekt stare željezničke stanice, stanična zgrada u
površini od 1247 m2, parcela broj 16/12 na kojoj leže park i objekt
zanatskih usluga do Titove ulice u površini od 1327 m2, parcela
broj 16/14 na kojoj leži prolaz za taksi auta u površini od 573 m2,
parcela broj 16/41, sve upisano u zk. ul. broj 7455.
19. Viši privredni sud je dalje naveo da su članom 4. navedenog ugo-
vora apelant i tužilac ugovorili da je apelant saglasan da pred-
nik tužioca može odmah, na osnovu tog ugovora, upisati pravo
korištenja na nekretninama iz člana 2. ugovora u zemljišnim kn-
jigama kod Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Banjaluci.
Dalje je navedeno da, kada se dovedu u uzajamnu vezu dokazi
u vidu isprava, i to Ugovor broj 05-1867/79 od 16. oktobra 1979.
godine i pravomoćna presuda Osnovnog suda broj Ps 480/88 od
20. juna 1986. godine, koja predstavlja javnu ispravu, onda jasno
proizlazi da su u konkretnoj pravnoj stvari apelant i tužilac zaključili
pismeni ugovor o prometu nekretnina, da potpisi ugovornih strana
nisu ovjereni pred nadležnim sudom, što je obaveza iz Zakona
o prometu nekretnina, da postoji pismeno zaključeni ugovor bez
obzira na činjenicu da tužilac nije u dokaznom postupku ponudio
originalni primjerak ugovora, te da je ugovor kakav su stranke
zaključile izvršen u cjelini ili pretežnom dijelu u odnosu na obaveze
stranaka koje su iz njega proizašle. Navedeni ugovor je poslužio
kao dokaz u parničnom predmetu Osnovnog suda broj Ps 480/88
od 20. juna 1986. godine i upravo na osnovu tog ugovora Osnovni
sud je obavezao apelanta da dislocira objekte, i to montažni ki-
osk “Oslobođenje”, bife “Slavija” i montažni kiosk “Vjesnik” koji su
bili izgrađeni na pobliže označenom zemljištu, u protivnom da će
tužilac, tj. pravni prednik tužioca dislociranje predmetnih objekata
izvršiti posredstvom trećih lica o trošku tuženog (apelanta).
20. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je zaključio da je os-
novan tužbeni zahtjev tužioca o pravnoj valjanosti Ugovora broj
05-1867/79 koji je zaključen između parničnih stranaka 16. okto-
bra 1979. godine, i to pravnog prednika tužioca i pravnog pred-
nika apelanta, pozivajući se na odredbe člana 9. stav 4. Zakona
o prometu nekretnina, kao i na odredbe člana 2. citiranog zakona
kojim je propisano da se pod prometom nekretnina, u smislu ovog
zakona, podrazumijeva, između ostalog, i drugi vid raspolaganja
nekretninama u društvenom vlasništvu, u konkretnom slučaju se
radi o prenosu prava korištenja na nekretninama. Viši privredni sud
je zaključio da je tužilac isplatio apelantu cijenu iz ugovora i da
je ugovor izvršen u cijelosti, da je u konkretnom slučaju apelant
dobrovoljno predao sporne nekretnine tužiocu, odnosno putem
suda (na osnovu sudske presude iz 1988. godine). S tim u vezi je
istaknuto da je u postupku utvrđeno da je tužiocu banka odobrila
sredstva za namjenu iz ugovora, odnosno da je Fond za obnovu
i razvoj odobrio sredstva na ime otkupa dijela stare autobuske
stanice, kao i na ime rekonstrukcije ulica, kao i da je zaključen
Srijeda, 24. januara 2024. god.
ugovor između SIZ-a i PBS Osnovna banka Banjaluka kojim banka
SIZ-u odobrava investiciona sredstva u iznosu od 14.057.000,00
dinara, a da će se sva sredstva upotrijebiti za otkup dijela stare
“željezničke” stanice. U toku postupka tuženi (apelant) nije doka-
zao da je u odnosu na ugovorenu cijenu iz predmetnog ugovora
podnosio tužbu protiv tužioca radi isplate cijene, odnosno radi
ispunjenja ugovora, nije ni dokazao da je podnosio eventualnu
tužbu zbog predaje u posjed ukoliko je smatrao da ugovorenu ci-
jenu tužilac nije isplatio ili da tužilac nekretnine eventualno koristi
protivpravno. Sve ovo upućuje na zaključak da je tužilac isplatio
ugovorenu cijenu tuženom (apelantu) iz predmetnog ugovora.
21. Na osnovu ovakvog činjeničnog utvrđenja, Viši privredni sud je
zaključio da je tužbeni zahtjev tužioca osnovan, i to na osnovu
odredaba člana 9. stav 4. Zakona o prometu nekretnina.
22. U odnosu na apelantov protivtužbeni zahtjev Viši privredni sud
je naveo da je tužilac u toku postupka dokazao, a taj sud utvr-
dio, da je pravno valjan ugovor o reguliranju međusobnih odnosa
zaključen 16. oktobra 1979. godine između pravnog prednika
apelanta i pravnog prednika tužioca, kao i da tužilac ima pravo
vlasništva na predmetnim nekretninama, što je apelant dužan
priznati i trpjeti da se tužilac na osnovu ovakve odluke suda uknjiži
kao vlasnik i posjednik na navedenim nekretninama s dijelom 1/1
u javnim knjigama RUGIP-a Banjaluka. S obzirom da je apelant u
odnosu na protivtužbeni zahtjev morao dokazati da je stvar koju
zahtijeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u državini tužioca
da bi ostvario pravo na vraćanje stvari kao vlasnik, a u konkretnoj
pravnoj stvari je upravo tužilac dokazao da ima pravno valjan ugo-
vor koji je osnov za stjecanje prava vlasništva, Viši privredni sud
je zaključio da je neosnovan apelantov protivtužbeni zahtjev da
mu se predmetne nekretnine predaju u posjed primijenivši odredbu
člana 127. stav 1. Zakona o stvarnim pravima (“Službeni glasnik
RS” br. 124/08, 58/09 i 95/11).
23. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 006434 13 Rev od 19. mar-
ta 2014. godine odbačene su kao nedozvoljene revizije apelanta
i umješača, izjavljene protiv Presude Višeg privrednog suda broj
57 0 Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2012. godine, s obzirom da
vrijednost spora ne prelazi iznos od 20.000,00 KM. U obrazloženju
rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237. stav 2. u vezi sa
članom 456.a) Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik
RS” br. od 58/03 do 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP) u tekstu koji je
bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude, s obzirom
da je odredbom člana 456.a) Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (“Službeni glasnik RS” broj
58/03 do 61/13) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijed-
nost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od
10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM.
Upravni postupak
24. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-
pravne poslove - Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tek-
stu: Područna jedinica Banjaluka) broj 21.11/714.1-4314/13 (El.
Dn: 4005/13) od 6. decembra 2013. godine, koje je potvrđeno
Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne
poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/714-
20/14 od 5. maja 2014. godine, tačkom 1. dispozitiva, dozvoljena
je uknjižba prava vlasništva na osnovu presude Višeg privrednog
suda na nekretninama pobliže označenim u toj tački dosadašnjeg
vlasnika apelanta s dijelom 1/1 dijela u korist Grada Banjaluka s
dijelom 1/1. Tačkom 2. dispozitiva navedenog rješenja određeno
je da se odbija uknjižba prava vlasništva na nekretninama pobliže
opisanim u toj tački, vlasnika “Bewo Real Estate” d.o.o. Banjaluka
s dijelom 1/1 dijela u korist Grada Banjaluka.
25. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 014988 14 U od 25. novem-
bra 2015. godine uvažena je tužba tužioca Grada Banjaluka pro-
tiv Rješenja Republičke uprave broj 21.05/714-20/14 od 5. maja
2014. godine i predmet je vraćen Republičkoj upravi na ponovno
odlučivanje.
26. Prema stanju spisa navedeni postupak je u toku.
Broj 3 - strana 82 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imov-
inu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola
broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni
lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
28. Apelant navodi da su u predmetnom postupku redovni sudovi
pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno na njegovu štetu
primijenili materijalno i procesno pravo. Navodi da na osnovu doka-
za izvedenih u toku postupka pred Višim privrednim sudom, kao i
na osnovu činjenica utvrđenih u postupku kao cjelini, Viši privredni
sud u pobijanoj presudi nije sadržinski naveo razloge za svoju od-
luku jer je od više od osamdeset izvedenih dokaza obrazložio samo
četiri i odluku zasnovao isključivo na tumačenju tih dokaza. Prema
apelantovom mišljenju, Viši privredni sud nije obrazložio proces
donošenja odluke i ocjene dokaza, nego je samo izveo zaključak
bez međusobnog sučeljavanja činjenica i dokaza, odnosno nije
objektivizirao svoj stav logičnom vezom činjenica i dokaza izve-
denih u postupku, kako onih koji su u prilog tužbi tako i onih koju
ukazuju na suprotno, pa je slobodno sudijsko uvjerenje izašlo iz
okvira slobodne ocjene dokaza. Ističe da je Viši privredni sud svoju
odluku u pojedinim segmentima zasnovao na pretpostavkama
i vjerovatnoći, što je neprihvatljivo posebno zbog toga što je na
pretpostavkama i vjerovatnoći dokazivao bitna obilježja zakonom
propisanih uvjeta za valjanost pravnog posla (isplatu kupoprodajne
cijene i predaju u posjed). Takvo postupanje, prema apelantovom
shvaćanju, predstavlja čistu proizvoljnost u odlučivanju koje ne za-
dovoljava standarde savjesne, svestrane ocjene dokaza i činjenica
utvrđenih u postupku. Posebno ističe da Viši privredni sud nije
uzeo u obzir da je apelant predmetnu imovinu stekao teretnim
pravnim poslom i da je ta imovina bila registrirana u postupku pri-
vatizacije kao apelantova imovina i da je bila obuhvaćena aktivnim
bilansom stanja, odnosno da je stečena na osnovu pravomoćnog
rješenja nadležnog državnog organa u upravnom postupku koje
se ne može osporavati u redovnom parničnom postupku, a u ovom
postupku se osporava indirektno. Navodi da je tu imovinu stekao
u zakonom propisanom postupku upisavši je kao svoje vlasništvo
u javnim evidencijama. Ukazuje da je Viši privredni sud zasnovao
svoju odluku na obrazlaganju dva dokaza koja povezuje sa ugovo-
rom čija se valjanost traži. Apelacijom se tvrdi da između dokaza
koje je imao u vidu drugostepeni sud i spornog ugovora ne postoji
sklad u pogledu činjenica, vremena, niti iznosa novca, što, prema
apelantovom mišljenju, ukazuje da predmetni ugovor nikada nije
ni zaključen. Stoga apelant smatra da tužilac nije uspio dokazati
osnovanost svog zahtjeva, a na njemu je bio teret dokazivanja.
29. Uz to, ističe da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo
na djelotvoran pravni lijek s obzirom da mu je revizija neosnovano
odbačena, te ukazuje da je cenzus za reviziju izmjenama i dopu-
nama ZPP povećan u toku trajanja postupka, te da je u njegovom
slučaju trebalo primijeniti odredbu člana 237. stav 2. ZPP u tek-
stu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Ukazuje i da
je cenzus za reviziju previsoko određen izmijenjenom odredbom
člana 237. stav 2. ZPP.
30. Konačno, naglašava da je predmetni postupak trajao neprihvatljivo
dugo što je omogućilo tužiocu da sve vrijeme trajanja postupka
ubire prihode od predmetnih nekretnina, pa je na taj način, prema
apelantovom mišljenju, osporenim presudama došlo do nezakoni-
tog miješanja u njegovo pravo na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
31. Viši privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da smatra da
nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i imovinu
garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konven-
cijom, te da u cijelosti ostaje pri obrazloženju koje je dato u os-
porenoj odluci.
32. Okružni privredni sud je naveo da smatra da u postupku koji je
Srijeda, 24. januara 2024. god.
vođen pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova prava na koja
se poziva u apelaciji.
33. Pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju interpretiralo os-
porenu presudu Višeg privrednog suda, te istaklo da su neosno-
vani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava
na imovinu.
34. MSURS je istakao da su neosnovani apelantovi navodi o povredi
prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Između ostalog,
navedeno je da su, u skladu sa članom 3. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o kulturnim dobrima (“Službeni glasnik RS” broj
103/08), zemljišta i zgrade čiji je osnivač RS u vlasništvu Repub-
like Srpske i u skladu s tim oni mogu isključivo biti uknjiženi na
Republiku Srpsku, a nikako na apelanta. Također je napomenuto
da se u predmetnom objektu stare željezničke stanice od 13. janu-
ara 1971. godine nalazila Umjetnička galerija Banjaluka koja je od
2004. godine prerasla u MSURS, te da apelant nije mogao ni na
koji način koristiti navedeni prostor.
V. Relevantni propisi
35. U Zakonu o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ” br. 29/78,
39/85, 45/89 i 57/89 i “Službeni glasnik RS” br. 17/93, 3/96, 39/03 i
74/04) relevantne odredbe glase:
Kad je ugovor zaključen
Član 26.
Ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bit-
nim sastojcima ugovora.
Neformalnost ugovora
Član 67. stav (1)
(1) Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je za-
konom drukčije određeno.
Sankcije nedostatka posebne forme
Član 70.
(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo
ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizilazi što
drugo.
(2) Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo
ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom for-
mom.
36. U Zakonu o prometu nepokretnosti (“Službeni list SRBiH” br. 38/78,
4/89, 29/90 i 22/91 i “Službeni glasnik RS” broj 29/94) relevantne
odredbe glase:
Član 9.
Samoupravni sporazum, odnosno ugovor o prenosu nepokret-
nosti sa jednog na drugo društveno pravno lice i o otuđenju nepokret-
nosti iz društvene svojine zaključuje se u pismenom obliku.
Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokret-
nosti mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovje-
reni u nadležnom sudu.
Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zaključen pro-
tivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne proizvodi pravno dejstvo.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ugovor zaključen u
Broj 3 - strana 83 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo svojine, proizvodiće
pravno dejstvo iako potpisi ugovarača nisu ovjereni u nadležnom sudu,
ako su ugovorne strane izvršile u cjelini ili u pretežnom dijelu obaveze
koje iz njega nastaju ili ako je taj ugovor zaključen u prisustvu najmanje
dva svjedoka koji su se potpisali u ugovoru.
37. U Zakonu o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srp-
ske” br. 58/03 i 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 i 49/09), koji je važio u
relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 7.
(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje
zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu
slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz
posebno i sve dokaze zajedno.
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa
što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja
strankama pripadaju u postupku.
Član 123. stav (1)
(1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj
zahtjev.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa
sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice
zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 229. stav (1) tačka 3.
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave,
presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji
jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
3) Ako je poslije održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili
ponovnog izvođenja već izvedenih dokaza, utvrdio drugačije
činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi;
Član 237. stav (2)
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne
presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim
sporovima 20.000 KM.
38. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 61/13) relevantne odred-
be glase:
Član 49.
U članu 237. stav (2) mijenja se i glasi.
“Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela
pravosnažne presude ne prelazi 30.000 KM, a u privrednim sporovima
Srijeda, 24. januara 2024. god.
50.000 KM.”
Član 108.
Poslije člana 456. dodaje se novi član 456a. koji glasi:
“Član 456a.
Postupci u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona
donijeta prvostepena presuda, nastavit će se prema dosadašnjim pro-
pisima, a postupci u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona
nije donesena prvostepena presuda, okončat će se prema odredbama
ovog zakona.”
39. U Zakonu o stvarnim pravima (“Službeni glasnik Republike Srpske”
br. 124/08, 58/09 i 95/11) relevantne odredbe glase:
Započeti postupci
Član 356.
Postupci o sticanju, zaštiti i prestanku prava svojine i drugih
stvarnih prava započeti na osnovu propisa koji su bili na snazi do dana
stupanja na snagu ovog zakona okončat će se po odredbama tih pro-
pisa.
VI. Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) Dopustivost u odnosu na parnični postupak
42. Ispitujući dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (1) Pravila
Ustavnog suda, Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom o do-
pustivosti broj AP 189/11 od 27. februara 2014. godine odbacio
kao preuranjenu apelantovu apelaciju broj AP 4144/13 podnesenu
protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 006434 12 Pž
od 18. juna 2013. godine budući da je pred Vrhovnim sudom u
toku bio postupak povodom apelantove revizije. S obzirom na to
da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 006434 13 Rev 02 od
19. marta 2014. godine revizija odbačena kao nedopuštena zbog
formalnih razloga, konačnu odluku u ovom predmetu predstavlja
Presuda Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 006434 12 Pž od 18.
juna 2013. godine, pa će Ustavni sud apelacione navode ispitati u
odnosu na tu presudu.
43. U tom kontekstu Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom (vidi,
Ustavni sud, Odluka broj AP 2884/06 od 10. januara 2008. godine,
dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.
ba), kao relevantan datum podnošenja apelacije uzima u obzir da-
tum kada je podnesena apelacija koja je odbačena kao preuran-
jena. S obzirom na to da je Presuda Višeg privrednog suda broj
57 0 Ps 006434 12 Pž od 18. juna 2013. godine apelantu uručena
6. augusta 2013. godine, a apelacija u predmetu broj AP 4144/13
podnesena 5. oktobra 2013. godine, proizlazi da je apelacija
podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav
(1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustiv-
osti predmetne apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz
člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno
(prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog
zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Broj 3 - strana 84 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
44. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u
pogledu dopustivosti.
b) Dopustivost u odnosu na upravni postupak upisa prava vlasništva
u zemljišnu knjigu
45. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione na-
vode, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava
Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila
Ustavnog suda.
46. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima
koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora
zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
47. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda
glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude,
odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni
pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku
od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o
posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
48. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo
protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom
predmetu završen. U konkretnom slučaju presudom Okružnog
suda uvažena je tužba tužioca protiv rješenja Republičke uprave
i predmet je vraćen toj upravi na ponovno odlučivanje, pa shodno
tome upravni postupak koji se tiče upisa prava vlasništva u korist
tužioca nije pravomoćno okončan, te slijedi da je apelacija u ovom
dijelu preuranjena.
49. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog
suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena uko-
liko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao izreci ove odluke.
VII. Meritum
50. Apelant osporava presudu Višeg privrednog suda, tvrdeći da su mu
tom presudom prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne
i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske
konvencije. Apelant ukazuje i na kršenje prava na suđenje u ra-
zumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje
51. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
52. Ustavni sud primjećuje da se postupak koji je meritorno okončan
osporenom presudom Višeg privrednog suda odnosi na postupak
utvrđivanja pravne valjanosti ugovora, te stjecanja prava vlasništva,
odnosno na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv u predmetnom slučaju.
U odnosu na apelacione navode u vezi sa utvrđenim
činjeničnim stanjem i primjenom materijalnog i procesnog prava
Srijeda, 24. januara 2024. god.
53. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog
suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog
suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih
sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Ev-
ropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30.
juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud
nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica
i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene
činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, ap-
likacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li
su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo
na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran
pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proiz-
voljna ili diskriminaciona.
54. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina
na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene
činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno
da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja
redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i prim-
jene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Od-
luka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontek-
stu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka
ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa
nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud,
Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25.
i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije,
presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom,
Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno,
odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene
materijalnog i procesnog prava.
55. Ustavni sud također podsjeća na to da je van njegove nadležnosti
da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene
dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom.
Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi
usvojili dokaze kao dokaznu građu. Isto tako, Ustavni sud se neće
miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi
poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi,
Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. go-
dine, objavljena u “Službenom glasniku BiH” broj 19/05, Evropski
sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine,
objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
56. Konačno, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ev-
ropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije
obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude.
Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da
se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena
pitanja i iznesene argumente (vidi, Ustavni sud, odluke br. U 62/01
od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine).
Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi,
Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra
1994. godine, Serija A, broj 303-A, stav 29). Evropski sud i Ustavni
sud su u brojnim odlukama ukazali na to da domaći sudovi ima-
ju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i
dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju
obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i ra-
zumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski
sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, ap-
likacija broj 37801/97, stav 36. i, mutatis mutandis, Ustavni sud,
Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
57. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud će u konkretnom slučaju
ispitati da li je osporena presuda Višeg privrednog suda zasnovana
na proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog
prava, odnosno zadovoljava li obrazloženje te presude standarde
iz člana 6. Evropske konvencije.
58. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je tužilac Grad Banjaluka kao
organ javne vlasti u predmetnom postupku koji je pokrenuo tužbom
u julu 2004. godine tražio utvrđivanje pravne valjanosti spornog
ugovora koji su pravni prednici parničnih stranaka zaključili 16.
oktobra 1979. godine, stjecanje prava vlasništva na predmetnim
nekretninama na osnovu tog ugovora, te shodno tome promjenu
upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama u svoju ko-
rist u javnim evidencijama. Shodno tako postavljenom tužbenom
zahtjevu, redovni sudovi o predmetu spora nisu imali identičan
pravni stav.
Broj 3 - strana 85 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
59. Naime, prvostepeni sud je u cijelosti odbio tako postavljeni tužbeni
zahtjev jer na osnovu velikog broja izvedenih dokaza nije mogao
izvesti zaključak da je sporni ugovor uopće zaključen, ukazavši još
da i pod pretpostavkom da je sporni ugovor zaključen, on nije prav-
no valjan jer tokom postupka nije dokazano da ispunjava uvjete iz
člana 9. stav 4. Zakona o prometu nekretnina, odnosno proveden-
im dokazima nije utvrđeno da su parnične stranke ispunile svoje
obaveze iz spornog ugovora (vidi tačku 13. ove odluke u kojoj je
detaljno interpretirano šta je Sud u tom pravcu naveo).
60. S druge strane, Viši privredni sud je nakon javne rasprave,
ponovnom ocjenom dokaza koje je prvostepeni sud proveo tokom
postupka, zaključio da je tužbeni zahtjev Grada Banjaluka u ci-
jelosti osnovan, zauzimajući stav da je sporni ugovor zaključen i
pravno valjan, da je tužilac na osnovu tog ugovora stekao pravni
osnov za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama, te
je nadležnim organima naložio promjenu upisa prava na spornim
nekretninama u javnim evidencijama. Ustavni sud zapaža da je
drugostepeni sud takav stav zasnovao na pravomoćnoj Presudi
Osnovnog suda broj Ps 480/88 od 20. juna 1986. godine kao
javnoj ispravi, smatrajući da ta presuda daje odgovore na sva
sporna pitanja koja su se tokom postupka postavila. Naime, iz citi-
rane presude je proizašla obaveza apelantovog pravnog prednika
da dislocira montažne objekte sa k. č. broj 2424/6 (površine 10
467 m2), sve na osnovu ugovora koji su pravni prednici parničnih
stranaka zaključili 16, odnosno 22. oktobra 1979. godine pod is-
tim poslovnim brojem 05-1867/79. Na osnovu citirane presude
drugostepeni sud je zaključio da je sporni ugovor od 16. oktobra
1979. godine zaključen jer se on spominje u citiranoj presudi, te da
je pravno valjan u smislu člana 9. stav 4. Zakona o prometu nekret-
nina. Ustavni sud primjećuje da je Viši privredni sud ispunjenost
spornog ugovora zasnovao dijelom na citiranoj presudi iz 1986.
godine, a dijelom (u nedostatku relevantnih dokaza) primjenom
pravila o teretu dokazivanja, zauzimajući stav da apelant kao tuženi
u predmetnom postupku nije dokazao da mu nisu isplaćena sred-
stva utvrđena spornim ugovorom. Ustavni sud nadalje zapaža da
je drugostepeni sud, zaključivši da je sporni ugovor pravno valjan,
automatizmom zaključio da je tužilac Grad Banjaluka stekao pravo
vlasništva na spornim nekretninama na osnovu spornog ugovora
za koji je ocijenio da predstavlja valjan pravni osnov za stjecanje
prava vlasništva, naloživši promjenu upisa prava vlasništva na
spornim nekretninama u javnim evidencijama na osnovu osporene
presude, te je shodno tome odbio apelantov protivtužbeni zahtjev
primjenom Zakona o stvarnim pravima.
61. Ustavni sud, imajući u vidu sve relevantne okolnosti predmetnog
slučaja u svjetlu apelacionih prigovora i sadržaja spornog ugovo-
ra čija se pravna valjanost ocjenjivala u predmetnom postupku,
smatra da iz obrazloženja koje je Viši privredni sud dao za svoje
odlučenje proizlazi da je taj sud donoseći osporenu presudu proiz-
voljno primijenio materijalno i procesno pravo. Uz to, Ustavni sud
zapaža da je osporena presuda Višeg privrednog suda donesena
na osnovu jednodimenzionalnog pristupa, bez sagledavanja svih
relevantnih okolnosti konkretnog slučaja bitnih za pravilnu i za-
konitu odluku. Ustavni sud u obrazloženju Višeg privrednog suda
uočava niz propusta na koje će ovom odlukom ukazati.
62. Prije svega, ono što Ustavni sud prima facie uočava kao proiz-
voljnost u postupanju drugostepenog suda jeste obrazloženje tog
suda prema kojem su pravni prednici apelanta i tužioca ispunili
svoje obaveze iz spornog ugovora (u cijelosti ili pretežnom dijelu),
utvrđujući da je sporni ugovor pravno valjan u smislu člana 9. stav
4. Zakona o prometu nekretnina. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća
da je Viši privredni sud, cijeneći pravnu valjanost spornog ugovora,
u smislu stava 4. člana 9. Zakona o prometu nekretnina, utvrdio da
su ugovorne strane ispunile obaveze iz ugovora, nalazeći uporište
za takav stav u pretežnom dijelu u pravomoćnoj Presudi Osnovnog
suda broj Ps 480/88 od 20. juna 1986. godine iz koje je proistekla
obaveza apelantovog pravnog prednika da dislocira montažne ob-
jekte sa k. č. broj 2424/6. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se
sporni ugovor odnosio na dislokaciju stare autobuske stanice koja
je obuhvaćala objekte i zemljište i koji se odnosio na više parcela
(vidi tačku 18. ove odluke u kojoj je naveden predmet ugovora), a
da se pravomoćna presuda iz 1986. godine, na kojoj je Viši privred-
ni sud zasnovao svoju odluku, odnosila na dislokaciju montažnih
objekata sa samo jedne parcele. U takvim okolnostima postavlja
se pitanje da li se u konkretnom slučaju uopće može govoriti da je
izvršena primopredaja nekretnina iz spornog ugovora u cijelosti,
odnosno u pretežnom dijelu, kako predviđa član 9. stav 4. Zakona
o prometu nekretnina. Prema ocjeni Ustavnog suda, utvrđivanje
Srijeda, 24. januara 2024. god.
ovako bitne činjenice je zahtijevalo detaljniji pristup suda, sagle-
davanje svih okolnosti konkretnog slučaja, što je očito izostalo od
Višeg privrednog suda. Konačno, Ustavni sud smatra da posto-
janje pravomoćne presude kojom se nekome nešto nalaže, samo
po sebi, ne dokazuje da je sudski nalog dobrovoljno ili putem suda
i proveden. Upravo je prvostepeni sud u tom pravcu naglasio da
tužilac nije dostavio nikakav dokaz o primopredaji nekretnina koji
bi, prema stavu tog suda, bio relevantan dokaz da je sporni ugovor
zaista ispunjen u dijelu predaje predmetnih nekretnina.
63. Ustavni sud nadalje zapaža da je Viši privredni sud, cijeneći
punovažnost spornog ugovora, teret dokazivanja činjenice da
je pravni prednik ispunio obaveze iz ugovora s tužioca preba-
cio na apelanta kao tuženog u predmetnom postupku, suprotno
procesnom zakonu (čl. 7, 123. i 126. ZPP). Naime, Ustavni sud
podsjeća da je novim ZPP promovirano raspravno načelo koje
stranke obavezuje da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju
tužbene zahtjeve. Shodno raspravnom načelu iz člana 7. stav (1)
ZPP stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju
svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
pri čemu se dužnost stranke da dokazuje svoja činjenična tvrđenja
naziva teretom dokazivanja. Shodno procesnom zakonu, takav
teret pada na stranku koja na određenim činjenicama zasniva svoj
zahtjev. Ako sud na osnovu dokaza koji su izvedeni nije uvjeren
u određene činjenične navode stranke, smatrat će se da su ti na-
vodi nedokazani. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da
je Viši privredni sud činjenicu na kojoj je insistirao tužilac da je
pravni prednik tužioca ispunio obavezu iz spornog ugovora, tj.
da je isplatio ugovorenu naknadu pravnom predniku apelanta
kao tuženog, u nedostatku relevantnih dokaza, primijenio pravilo
o teretu dokazivanja (član 126. ZPP), prebacivši obavezu doka-
zivanja te činjenice s tužioca na apelanta, suprotno relevantnim
odredbama ZPP. Shodno takvom pristupu Višeg privrednog suda,
Ustavni sud podsjeća da je prvostepeni sud u vezi s tim iznio pot-
puno suprotan stav. Naime, prvostepeni sud je naveo da činjenica
da je zaključen ugovor između pravnog prednika tužioca i PBS
Osnovna banka u Banjaluci kojim su pravnom predniku tužioca
odobrena novčana sredstva u iznosu od 14.057,000,00 dinara za
otkup dijela stare “željezničke” stanice, sama po sebi, ne dokazuje
da je taj novac i isplaćen, pa je tužilac bio u obavezi da drugim rel-
evantnim dokaznim sredstvima dokaže da je njegov pravni prednik
obavezu iz ugovora ispunio, uz naglasak da je teret dokazivanja
ove činjenice bio na tužiocu i da se na osnovu vjerovatnosti ne
može zaključiti da je određena činjenica dokazana. Ustavni sud
smatra da dato obrazloženje prvostepenog suda upravo kore-
spondira s procesnim zakonom, odnosno odredbama čl. 7, 123. i
126. ZPP koje je Viši privredni sud prilikom odlučenja proizvoljno
primijenio na apelantovu štetu, zauzimajući, između ostalog, stav
da u toku postupka tuženi (apelant) nije dokazao da je u odnosu
na ugovorenu cijenu iz predmetnog ugovora podnosio tužbu pro-
tiv tužioca radi isplate cijene, odnosno radi ispunjenja ugovora, te
nije ni dokazao da je podnosio eventualnu tužbu zbog predaje u
posjed ukoliko je smatrao da ugovorenu cijenu tužilac nije ispla-
tio ili da tužilac nekretnine eventualno koristi protivpravno, pa da
sve to upućuje na zaključak da je tužilac isplatio ugovorenu cijenu
tuženom (apelantu) iz predmetnog ugovora.
64. Ustavni sud nadalje zapaža da se Viši privredni sud prilikom
utvrđivanja pravne valjanosti spornog ugovora uopće nije osvrnuo
na činjenicu da su pod istim poslovnim brojem 05-1867/79 pravni
prednici parničnih stranaka u razmaku od samo šest dana zaključili
dva gotovo identična ugovora istog sadržaja u vezi s dislociranjem
stare autobuske stanice koji su obuhvatili iste nekretnine u istom
obimu (ključna razlika je u visini naknade koju je pravni prednik
tužioca trebao da isplati koja je prema ugovoru od 22. oktobra
1979. godine višestruko viša od one u spornom ugovoru). Prema
ocjeni Ustavnog suda, ova okolnost se ukazuje vrlo bitnom, a nju
Viši privredni sud uopšte nije zapazio, posebno u kontekstu pravne
valjanosti spornog ugovora, odnosno njegove ispunjenosti. Prema
ocjeni Ustavnog suda, činjenica da postoje dva gotovo identična
ugovora između istih ugovornih strana u okolnostima kada tužilac
traži utvrđenje pravne valjanosti samo jednog od njih je relevantna
okolnost koja je zahtijevala od Višeg privrednog suda da se o tome
izjasni i da o tome da svoju pravnu ocjenu. Navedeno posebno u
svjetlu činjenice da je tokom postupka prvostepeni sud izvršio uvid
u neovjerenu fotokopiju ugovora zaključenog 22. oktobra 1979. go-
dine koji, kako iz tog ugovora proizlazi, također nije sudski ovjeren.
Konačno, utvrđujući da postoje dva ugovora identičnog sadržaja,
izuzev značajne razlike u cijeni, pored navedenih manjkavosti u
osporenoj presudi, Viši privredni sud je, prema mišljenju Ustavnog
Broj 3 - strana 86 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
suda, propustio dati svoj stav o načelu lex posterior derogat legi
priori, odnosno kakav je status ranijeg, a kakav kasnijeg ugovora.
65. Ustavni sud smatra da su uočeni nedostaci u obrazloženju os-
porene presude Višeg privrednog suda već sasvim dovoljni za
zaključak da je taj sud prilikom odlučenja postupao proizvoljno.
Međutim, kako su u obrazloženju osporene presude uočeni još
neki nedostaci, ukazuje se svrsishodnim da se ovom odlukom
ukaže i na njih.
66. Naime, Ustavnom sudu se čini posebno neprihvatljivom okolnost
da je Viši privredni sud utvrdio da je tužilac stekao pravo vlasništva
na predmetnim nekretninama na osnovu spornog ugovora, a da
se pri tome taj sud nije pozvao ni na jedan relevantan propis ma-
terijalnog prava, što je neprihvatljivo sa aspekta prava na pravično
suđenje. Uz to, Ustavni sud primjećuje da je tvrdnja Višeg privred-
nog suda da je tužilac stekao pravo vlasništva na predmetnim
nekretninama ostala bez bilo kakvog dodatnog obrazloženja. U
nedostatku obrazloženja i pozivanja na relevantne propise materi-
jalnog prava Ustavni sud u takvim okolnostima nije u mogućnosti ni
da ispita kvalitet obrazloženja, pa su takvi nedostaci u odluci suda
suprotni načelima prava na pravično suđenje, na koje je Ustavni
sud ukazao u ovoj odluci (vidi tačku 55. ove odluke).
67. Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud ovom pitanju pristupio
proizvoljno, te da je tvrdnja Višeg privrednog suda da je tužilac
na osnovu spornog ugovora stekao pravo vlasništva na predmet-
nim nekretninama zahtijevala dodatno obrazloženje. Navedeno
posebno u kontekstu okolnosti da se predmet spornog ugovora
iz 1979. godine odnosio na dislociranje objekata i zemljišta kojim
se apelantov pravni prednik obavezao da će na pravnog pred-
nika tužioca prenijeti tek pravo korištenja na nekretninama koje
su precizirane tim ugovorom, a ne i pravo raspolaganja, te okol-
nosti da je predmetnu imovinu apelant stekao teretnim pravnim
poslom, da je ta imovina bila registrirana u postupku privatizacije
kao apelantova imovina i da je bila obuhvaćena aktivnim bilansom
stanja, te da je apelant predmetnu imovinu u zakonom propisa-
nom postupku upisao kao svoje vlasništvo u javnim evidencijama,
kako je tokom postupka i utvrđeno. Ustavni sud zapaža da se Viši
privredni sud upustio u utvrđivanje prava vlasništva tužioca na
predmetnim nekretninama bez osvrtanja na navedene okolnosti,
pri čemu je izostalo obrazloženje na koji način je tužilac stekao,
odnosno mogao steći pravo vlasništva na predmetnim nekretni-
nama na osnovu spornog ugovora, kao i obrazloženje tvrdnje da
sporni ugovor predstavlja valjan pravni osnov za stjecanje prava
vlasništva. Prema ocjeni Ustavnog suda, navedene okolnosti su
bile značajne i sa aspekta nadležnosti suda da odlučuje o pra-
vu vlasništva na imovini koju je u legalnom procesu privatizacije
privatizirao apelant. Ustavni sud posebno naglašava da ovakav
proizvoljan pristup Višeg privrednog suda prilikom odlučenja o vrlo
bitnom pitanju, kojem taj sud nije dao nikakav značaj, pokreće i
pitanje kršenja načela pravne sigurnosti, u svjetlu činjenice da je
apelant u javnim evidencijama sve vrijeme upisan kao nosilac pra-
va na predmetnim nekretninama koje su u postupku privatizacije
registrirane kao apelantova imovina.
68. Konačno, Ustavni sud ukazuje na još jedan propust Višeg privred-
nog suda koji se odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog
prava. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud
neosnovanost apelantovog protivtužbenog zahtjeva utvrdio prim-
jenom člana 127. stav 1. Zakona o stvarnim pravima (“Službeni
glasnik RS” br. 124/08, 58/09 i 59/11), iako je u konkretnom slučaju
relevantan Zakon o vlasničko-pravnim odnosima, na što upućuje
odredba člana 356. Zakona o stvarnim pravima. Imajući u vidu da
je predmetni postupak pokrenut 2004. godine, dakle prije nego što
je Zakon o stvarnim pravima uopće stupio na pravnu snagu, koji
se na području Republike Srpske primjenjuje od 1. januara 2010.
godine, očito je da je Viši privredni sud u tom dijelu proizvoljno
primijenio materijalni propis. Upravo navedeno dodatno ukazuje
na proizvoljnost Višeg privrednog suda prilikom odlučenja.
69. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da uočeni ne-
dostaci u obrazloženju osporene presude u svojoj ukupnosti
vode do jedinog argumentiranog zaključka, a to je da je osporena
presuda Višeg privrednog suda donesena kao rezultat proizvoljne
primjene materijalnog i procesnog prava, i to prvenstveno člana
9. stav 4. Zakona o prenosu nekretnina i čl. 7, 123. i 126. ZPP,
što je dovelo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evrop-
ske konvencije.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
U odnosu na pravo na suđenje “u razumnom roku”
70. Apelant smatra da je predmetni postupak trajao neprimjereno
dugo, pa će Ustavni sud u narednim tačkama ove odluke ispitati i
ove apelacione navode.
a) Relevantna načela
71. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi
Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka
mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći
računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evrop-
skog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u
postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji
konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić
protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. go-
dine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
72. Ustavni sud zapaža da je tužilac pokrenuo predmetni postupak
tužbom 28. jula 2004. godine, a da je meritorno okončan presudom
Višeg privrednog suda od 18. juna 2013. godine. Dakle, navedeni
postupak je trajao skoro devet godina (osam godina, deset mjeseci
i 20 dana), pa je to period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom
analize razumnosti trajanja konkretnog postupka.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
73. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom slučaju radilo o postupku
utvrđivanja pravne valjanosti spornog ugovora, utvrđivanju pra-
va vlasništva, te je odlučivano i o apelantovom protivtužbenom
zahtjevu. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se, s obzirom na
činjenična i pravna pitanja o kojima su sudovi trebali raspraviti u
okviru tužbenih, odnosno protivtužbenog zahtjeva, u svjetlu ve-
likog broj provedenih dokaza, uključujući vještačenje, u konkret-
nom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
74. Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom
trajao nešto duže od osam godina (tužba je podnesena 28. jula
2004. godine, a prvostepena presuda je donesena 9. oktobra
2012. godine), što je neprihvatljivo dug period i pored činjenice
da se u konkretnom slučaju radilo o nešto složenijem predmetu,
za što Okružni privredni sud nije ponudio relevantno obrazloženje
u odgovoru na apelaciju kako bi opravdao dužinu trajanja postup-
ka. Ustavni sud iz raspoloživih dokaza ne zapaža da su parnične
stranke na bilo koji način doprinijele dužini predmetnog postupka.
Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud o žalbi odlučio
bez odugovlačenja u roku od šest mjeseci, pa taj sud, prema ocjeni
Ustavnog suda, nije značajnije doprinio ukupnoj dužini trajanja
predmetnog postupka. Cijeneći sve navedeno, u svjetlu kriterija
koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud
smatra da dužina predmetnog postupka, koji je na dvije sudske
instance trajao skoro devet godina, ne zadovoljava zahtjev razum-
nosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje
prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata pra-
va na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
75. Ustavni sud podsjeća da je članom 74. Pravila Ustavnog suda
određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može
odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se prema stavu (2)
istog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir
standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
76. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđeno
načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima
(vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u “Službenom
glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06, st. 48-51). Prema
Broj 3 - strana 87 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja
donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM,
odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu
hitnost.
77. S obzirom na to da je postupak trajao ukupno osam godina, deset
mjeseci i 20 dana, te da se nije radilo o postupku koji je zakonom
određen kao hitan, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nema-
terijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba
isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna
isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih
sudova, i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove od-
luke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu
nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
78. U vezi s apelacionim prigovorima o povredi prava na pristup sudu
kojima se osporava procesno rješenje Vrhovnog suda u kontek-
stu dozvoljenosti revizije Ustavni sud smatra da su ti navodi ne-
osnovani. Naime, Vrhovni sud je u veoma obimnom obrazloženju
osporenog rješenja, između ostalog, istakao kako su i vrijednost
tužbenog zahtjeva tužioca i vrijednost tužbenog zahtjeva apelanta
u protivtužbi označeni sa po 20.000,00 KM, što ujedno predstavlja
i pobijani dio pravomoćne presude, pa da stoga nije ispunjen uvjet
ispunjenosti revizije propisan članom 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud
je naglasio da je u konkretnom slučaju bez utjecaja naknadno (u
apelantovom podnesku od 4. septembra 2012. godine – sastav-
ljenom na dan zaključenja glavne rasprave) naznačena vrijednost
spora u iznosu od 20.500,00 KM, kao i okolnost da je drugoste-
peni sud greškom u uvodu drugostepene presude naznačio vrijed-
nost spora u tom iznosu. I Ustavni sud podsjeća da se vrijednost
spora određuje s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme
podnošenja tužbe, na osnovu podataka iz tužbe, te da se jednom
određena vrijednost predmeta spora ne može više mijenjati voljom
tužioca (u konkretnom slučaju apelanta kao protivtužioca) ili voljom
stranaka. Jedina mogućnost da tokom postupka dođe do prom-
jene vrijednosti predmeta spora jeste u slučaju: preinake tužbe,
smanjenja tužbenog zahtjeva, donošenja meritorne odluke o jed-
nom dijelu zahtjeva i stupnjevite tužbe. S obzirom da se niti jedna
od ovih situacija ne odnosi na apelanta, niti je sam sud, kao što je
već Vrhovni sud obrazložio, određivao vrijednost predmeta spora,
obrazloženje Vrhovnog suda koje je dao odbacujući apelantovu
reviziju u cijelosti korespondira sa standardima prava na pravično
suđenje.
79. Dakle, iako je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvr-
dio povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konven-
cije, ipak je smatrao svrsishodnim odgovoriti i na apelantov navod
o povredi prava na pristup sudu zbog odbacivanja njegove revizije
izjavljene Vrhovnom sudu.
VIII. Zaključak
80. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Viši privredni sud,
proizvoljno primjenjujući odredbe materijalnog i procesnog prava
na apelantovu štetu, bez uvažavanja svih relevantnih okolnosti
predmetnog slučaja, te na osnovu jednostranog pristupa spornim i
bitnim pitanjima i zanemarujući pojedina relevantna pitanja uvažio
žalbu tužioca, što je za posljedicu dovelo do kršenja apelantovog
prava na pravično suđenje.
81. Uz to, postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konven-
cije i u segmentu donošenja oduke “u razumnom roku” kada je
predmetni postupak na dvije sudske instance trajao gotovo devet
godina, pri čemu prvostepeni sud, koji za to snosi najveći teret
odgovornosti, iako je riječ o relativno složenom predmetu nije uka-
zao na objektivne okolnosti koje su eventualno mogle utjecati na
dužinu trajanja postupka pred tim sudom.
82. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (2), člana
62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
Srijeda, 24. januara 2024. god.
odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
83. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije ne-
ophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje
privremene mjere istaknut u podnesku od 12. januara 2016. go-
dine.
84. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda potpred-
sjednik Mato Tadić i sutkinja Valerija Galić su dali izjavu o nesla-
ganju sa odlukom većine sudija.
85. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
101
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u pred-
metu broj AP 2641/16, rješavajući apelaciju Jugoslava Ilića i Nedžada
Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana
57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine” broj /94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Nedžada Delića.
Utvrđuje se povreda prava na slobodu i sigurnost iz člana
II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konven-
cije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja
slobode Nedžada Delića, koji su 24. maja 2016. godine preduzeli
pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona -
Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać.
Odbija se kao neosnovana apelacija Jugoslava Ilića podnese-
na zbog povrede člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljud-
skih prava i osnovnih sloboda u postupku lišavanja slobode Jugoslava
Ilića, koji su 24. maja 2016. godine preduzeli pripadnici Ministarstva
unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona - Prva policijska uprava
- Policijska stanica Bihać.
Odbija se kao neosnovana apelacija Jugoslava Ilića i Nedžada
Delića podnesena zbog povrede člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercego-
vine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda u postupku lišavanja slobode, koji su 24. maja 2016. godine
preduzeli pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog
kantona - Prva policijska uprava - Policijska stanica Bihać.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jugoslav Ilić i Nedžad Delić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, dru-
goapelant ili apelanti), koje zastupa Osman Hadžić, advokat iz
Bihaća, podnijeli su 21. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom
Broj 3 - strana 88 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) tvrdeći
da su ih 24. maja 2016. godine nezakonito lišili slobode pripadnici
Ministarstva unutrašnjih poslova - Prva policijska uprava - Polici-
jska stanica Bihać (u daljnjem tekstu: PU).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od PU zatraženo je 6.
jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. PU je dostavila odgovor 8. jula 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumena-
ta predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
U odnosu na prvoapelanta
5. Policijska uprava je, kao ovlašteni organ, 23. maja 2016. godine u 23
sata i 57 minuta izdala prekršajni nalog pod brojem 104.260.540.8
protiv prvoapelanta zbog prekršaja iz člana 36. stav 1. Zakona o
osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercego-
vini (u daljnjem tekstu: ZOOSS), pa mu je izrečena novčana ka-
zna u iznosu od 200,00 KM. Iz prekršajnog naloga proizlazi da
su ovlaštena službena lica, postupajući po prijavi o saobraćajnoj
nesreći, došla na lice mjesta, precizirano u prekršajnom nalogu,
te izvršila uviđajne radnje pri čemu su utvrdila da je apelant svo-
jim vozilom marke “mercedes”, registarskih oznaka preciziranih u
prekršajnom nalogu, prouzrokovao saobraćajnu nesreću na način
kako je bliže opisano u prekršajnom nalogu.
6. Policijska uprava je 24. maja 2016. godine u 00. 10 sati izdala
prekršajni nalog pod brojem 104.260.466.1 protiv prvoapelanta
zbog prekršaja iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom
redu i miru Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o
javnom redu i miru), pa mu je izrečena jedinstvena novčana ka-
zna u iznosu od 600,00 KM. Iz prekršajnog naloga proizlazi da
je apelant, na bliže preciziranoj lokaciji, narušavao javni red i mir
vikom, galamom i svojim ponašanjem, psujući službenim licima PU
i pritom nije htio da postupi po zahtjevu službenog lica da prestane
da se tako ponaša i narušava javni red i mir, zbog čega je i lišen
slobode.
7. Prema zapisniku PU o lišavanju slobode broj 79/16 od 24. maja
2016. godine, prvoapelanta su 24. maja 2016. godine u 00.15
sati lišila slobode ovlaštena službena lica, na osnovu člana 17.
Zakona o prekršajnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon
o prekršajnom postupku), zbog postojanja osnova sumnje da je
počinio prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom
redu i miru. U zapisniku je konstatirano da je prvoapelant lišen
slobode “u vidno alkoholiziranom stanju”, bez vidnih povreda i
predočenih zdravstvenih problema, te da je lišavanje slobode
izvršeno uz upotrebu fizičke snage i sredstava za vezivanje. Iz
zapisnika proizlazi da je prvoapelant, u smislu člana 17. stav 3.
Zakona o prekršajnom postupku, upoznat sa razlozima lišavanja
slobode, da je pročitao zapisnik i da na njega nije imao primjeda-
ba, nakon čega mu je jedan primjerak zapisnika i uručen. Zapisnik
sadrži potpis prvoapelanta, te pečat i potpis ovlaštenog službenog
lica.
8. Prema zapisniku PU o otpustu lica lišenog slobode broj 05.04/06-
1-79/16 od 24. maja 2016. godine, prvoapelant je istog dana u
05.00 sati pušten na slobodu zbog, kako je navedeno, “prestanka
razloga za dalje zadržavanje”. Također, u zapisniku je konstatirano
da se prvoapelant pušta na slobodu bez vidnih povreda. Pored
navedenog, konstatirano je da je prvoapelant pročitao zapisnik i da
na njega nije imao primjedaba. Zapisnik sadrži apelantov potpis, te
potpis ovlaštenog službenog lica.
U odnosu na drugoapelanta
9. Prema zapisniku PU o lišavanju slobode broj 81/16 od 24. maja
Srijeda, 24. januara 2024. god.
2016. godine, drugoapelanta su navedenog dana u 07.20 sati u
službenim prostorijama PU ovlaštena službena lica M.T. i H.M., na
osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. st. 1. i 2. Zakona
o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), lišila
slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično
djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. Krivičnog zakona FBiH
(u daljnjem tekstu: KZFBiH) i krivično djelo napad na službeno
lice u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 1. KZFBiH. Iz
zapisnika proizlazi da je drugoapelant, u smislu člana 5. ZKPFBiH,
pored ostalog, upoznat sa razlozima lišavanja slobode. U zapis-
niku je konstatirano da je drugoapelant lišen slobode uz upotrebu
sredstava za vezivanje. U zapisniku je, također, konstatirano da je
drugoapelant u cijelosti pročitao zapisnik i da nije imao primjedaba.
Konstatirano je da je drugoapelant odbio da potpiše zapisnik, te da
zapisnik sadrži potpis ovlaštenih službenih lica.
10. Prema zapisniku PU o otpustu lica lišenog slobode broj 81/16 od
25. maja 2016. godine, drugoapelant je istog dana u 07.05 sati, na
osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. stav 3. ZKPFBiH,
pušten na slobodu zbog, kako je navedeno, prestanka potrebe za
daljnjim zadržavanjem. Također, u zapisniku je konstatirano da
se drugoapelant pušta na slobodu bez vidljivih povreda ili drugih
predočenih zdravstvenih problema. Pored navedenog, konstati-
rano je da je drugoapelant pročitao zapisnik i da na njega nije
imao primjedaba. Zapisnik sadrži potpis drugoapelanta, te potpis
ovlaštenog službenog lica.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti tvrde da su im u postupku lišavanja slobode prekršena
prava iz člana II/3.b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 3.
i 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U
vezi s navedenim, apelanti su obrazložili da je prvoapelant “23.
maja 2016. godine u noći, oko 12 sati, počinio prekršaj iz člana 36.
stav 1. ZOOSS”, te da su policijski službenici pri vršenju uviđaja
i sačinjavanju zapisnika o počinjenom prekršaju drsko postupali
prema njemu uslijed čega je došlo do “verbalnog sukoba” između
policijskih službenika i prvoapelanta. Navedeno je da su se polici-
jski službenici grubo ponašali i prema djevojci J.D., koja je bila
u društvu sa prvoapelantom, zbog čega im je prvoapelant uputio
psovke, pa su tim povodom policijski službenici prvoapelantu izdali
prekršajni nalog za prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona
o javnom redu i miru. Navedeno je da su, nakon toga, prvoapelan-
ta policijski službenici lišili slobode, te da je, zbog “prekomjerne
upotrebe fizičke sile”, pretrpio i tjelesne povrede.
12. Dalje, navedeno je da je drugoapelant 24. maja 2016. godine u ju-
tarnjim satima došao u prostorije PU, kako bi se informirao o svojoj
kćerci J.D., koja je prethodnu noć lišena slobode zajedno sa pr-
voapelantom. Navedeno je da se drugoapelant obratio vođi noćne
smjene i da je pri obraćanju njemu “povisio ton”, što je privuklo
pažnju policijskog službenika A.H., koji je drugoapelanta opomen-
uo, a potom, prolazeći pored apelanta, i “verbalno napao”, pa mu
je drugoapelant uputio psovku. U tom momentu drugoapelanta su
za ruke uhvatila dvojica policajaca “Tutić i Midžić”, koji su, koristeći
sredstva za vezivanje, lišili slobode drugoapelanta, te ga odveli u
prostoriju za zadržavanje, gdje je ostao “24 sata”. Također je nave-
deno da je prema drugoapelantu upotrijebljena fizička sila uslijed
čega je zadobio i tjelesne povrede.
13. Apelanti smatraju da u njihovom slučaju nije postojao zakonski os-
nov za lišavanje slobode, “jer je odredbom člana 153. ZKPFBiH
predviđeno oduzimanje slobode od strane policijskog organa ako
postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo”.
Također, apelanti su naveli da u zapisniku o lišavanju slobode
“nisu navedeni zakonski osnovi za lišavanje slobode predviđeni
odredbama člana 146. ZKPFBiH, odnosno članom 17. Zakona o
prekršajima”. S tim u vezi, navedeno je da je prvoapelant “bio lišen
slobode u trajanju od pet sati”, a drugoapelant “24 sata”, a da im
pritom nije ni usmeno saopćen bilo koji razlog za lišavanje slobode
propisan članom 146. ZKPFBiH, odnosno članom 17. Zakona o
prekršajima.
14. Apelanti su, također, naveli da je prilikom lišavanja slobode prema
Broj 3 - strana 89 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
njima primijenjena fizička sila iako, kako navode, za nju nije bilo
potrebe, niti osnova. Dalje, apelanti su naveli da protiv zapisnika
o lišavanju slobode nije predviđen žalbeni postupak, te da nisu
imali mogućnost da protiv njega ulože žalbu. Stoga, predlažu da
Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu njihovih navedenih
ustavnih prava.
b) Odgovor na apelaciju
15. Policijska uprava u odgovoru je navela da je Operativno dežurstvo
PU 23. maja 2016. godine u 23.55 sati, nakon dojave o saobraćajnoj
nesreći koja se dogodila na Trgu maršala Tita u Bihaću, uputilo na
lice mjesta patrolu policije, koju su činili R.M. i H. B., gdje su za-
tekli prvoapelanta i djevojku J.D. Navedeno je da je prvoapelant
povišenim tonom rekao policajcu R.M.: “’Ajde nauči ovu moju ko-
legicu kako se vozi”, pa mu je navedeni policajac rekao da pripazi
kako se ponaša. Pritom je iz automobila izašla J.D. govoreći da
je ona upravljala automobilom, “nakon čega je počela histerisati,
vikati i galamiti na policajce, a Jugoslav Ilić (prvoapelant) im je tom
prilikom psovao mater, odgurnuvši policajca Elvira Ćirića ustranu”.
Nakon toga je nastala verbalna prepirka između prvoapelanta
i J.D., s jedne strane, i prisutnih policajaca, s druge strane, pa
nakon što je policajac E.Č. uhvatio prvoapelanta za lijevu ruku i
rekao mu da prestane vikati, J.D. je nasrnula na policajca E.Č.,
koju je zaustavio policajac Z.F., uhvativši je za ruku s namjerom
da je smiri i kontrolira. Također je navedeno da je ponašanje pr-
voapelanta i J.D. upućivalo na to da bi događaj mogao “eskali-
rati širih razmjera”, te su policijski službenici, primjenjujući tehniku
“meke ruke”, stavili prvoapelantu na ruke sredstva za vezivanje,
te ga lišili slobode. Navedeno je da je, nakon toga, J.D. napala
policajca Z.F. kojem je istrgala i oštetila “epoletu na jakni, pa je ista
od strane policijskih službenika spriječena u daljnjem nasrtanju
stavljanjem na ruke sredstava za vezivanje”, čime je stavljena pod
kontrolu policije. Navedeno je da su poslije toga prvoapelant i J.D.
privedeni u prostorije za zadržavanje PU gdje je kod prvoapelanta
ustanovljeno prisustvo alkohola u organizmu od 1,29 promila, dok
kod J.D. nije utvrđeno prisustvo alkohola. Na okolnosti događaja
sačinjeni su zapisnici o uzimanju izjava od prvoapelanta i J.D., te
je prvoapelantu uručen prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja
iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o javnom redu i miru.
16. Policijska uprava je, također, navela da je 24. maja 2016. godine
oko 7 sati i 20 minuta došao drugoapelant u prostorije Operativnog
dežurstva PU, te da je nakon što je dobio informacije u vezi sa
događajem u kojem su bili učesnici prvoapelant i djevojka J.D., a
koja je bila kćerka drugoapelanta, “počeo jako povišenim tonom
galamiti i psovati” zbog čega ga je dežurni policajac opomenuo
i rekao mu da napusti prostorije PU, što on nije učinio, već je
nastavio da se tako ponaša. Budući da drugoapelant nije prihvatao
naredbe dežurnog policajca da prestane narušavati red i mir, već
je nastavio da galami, upućujući pri tome i psovke policijskim
službenicima, pa nakon što je udario i policijske službenike H.M. i
M.T., drugoapelantu su upotrebom tehnike “meke ruke” stavljena
sredstva za vezivanje i on je priveden u prostorije za zadržavanje.
O navedenom događaju obaviještena je nadležna tužiteljica koja
je konstatirala da su se u apelantovim radnjama stekla obilježja
krivičnih djela iz čl. 183. i 358. KZFBiH. S obzirom na navedeno,
PU je istakla da su pripadnici PU protiv apelanata postupali na
korektan i krajnje profesionalan način, te da su prema njima primi-
jenili minimum fizičke snage za izvršavanje službenih radnji, a što
je učinjeno u skladu sa ovlaštenjima iz člana 27. st. 1. i 2. Zakona
o policijskim službenicima.
V. Relevantni propisi
17. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine
FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u rel-
evantnom dijelu glasi:
Član 183.
Ugrožavanje sigurnosti
(1) Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napas-
ti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje
građana,
Srijeda, 24. januara 2024. god.
kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Ko ugrozi sigurnost više osoba ozbiljnom prijetnjom da će napasti na
život ili organ tih osoba ili taj način izazove uznemirenje građana,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(…).
Član 359.
Napad na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti
(1) Ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti službenu osobu ili oso-
bu koja joj pomaže u vršenju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti
Federacije ili dužnosti čuvanja javnog reda, kaznit će se kaznom
zatvora od tri mjeseca do tri godine.
18. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine FBiH” br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05,
55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Prava osobe lišene slobode
Osoba lišena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku
koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lišenja slobode i istovre-
meno prije prvog ispitivanja poučiti da nije dužna dati iskaz, niti odgo-
varati na postavljena pitanja, da ima pravo uzeti branitelja kojeg može
sama izabrati, kao i o tome da ima pravo da njena obitelj, konzularni
službenik strane države čiji je državljanin ili druga osoba koju ona
odredi budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.
Član 6.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog
(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten
o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega i da njegov
iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku postupka.
(…)
Član 92.
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima
(…)
(2) Na početku ispitivanja osumnjičenom će se saopćiti za koje krivično
djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega, a poučit će se i o
sljedećim pravima:
(…)
c) da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve
činjenice i dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu
branitelja da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnoj
raspravi i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten
na glavnoj raspravi,
(…)
Član 146.
Razlozi za pritvor
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično
djelo pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost
od bjekstva,
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili kriv-
otvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite
okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svje-
doke, saučesnike ili prikrivače,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično
Broj 3 - strana 90 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti
krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći
kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna,
d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se
može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je
posebno teško, s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog
djela, ako bi puštanjem na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom
narušavanja javnog reda,
(…)
Član 153.
Lišenje slobode i zadržavanje
(1) Policijski organ može osobi oduzeti slobodu ako postoje osnovi
sumnje da je ta osoba počinila krivično djelo i ako postoji bilo koji
razlog predviđen u članu 146. ovog Zakona, ali je policijski organ
dužan takvu osobu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata
sprovesti tužitelju. Prilikom dovođenja policijski organ obavijestit
će tužitelja o razlozima i vremenu oduzimanja slobode. Upotreba
sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom.
(…)
(3) Osoba kojoj je oduzeta sloboda mora biti poučena u skladu sa
članom 5. ovog Zakona.
(4) Ako osoba kojoj je oduzeta sloboda ne bude sprovedena tužitelju u
roku iz st. (1) i (2) ovog člana, pustit će se na slobodu.
(…)
Član 165.
Obaveza sastavljanja zapisnika
(1) O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavit će se
zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće,
onda neposredno poslije toga.
(…)
Član 166.
Sadržaj zapisnika
(1) Zapisnik sadrži: naziv organa pred kojim se obavlja radnja, mjesto
gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena,
imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisus-
tvuju, kao i naznačenje krivičnog predmeta po kojem se preduzima
radnja.
(2) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o toku i sadržaju preduzete
radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati
odgovori. (…)
(…)
19. Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH
(“Službeni glasnik BiH” br. 6/06, 75/06 - ispravka, 44/07, 84/09 i
48/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 36. stav 1.
Radnje vozilom u saobraćaju
(1) Vozač koji namjerava da obavi neku radnju vozilom na putu (pom-
jeranje vozila udesno ili ulijevo, mijenjanje saobraćajne trake,
preticanje, obilaženje, zaustavljanje skretanje udesno ili ulijevo,
polukružno okretanje, vožnja unazad i sl.) smije da počne takvu
radnju samo ako se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opas-
nosti za druge učesnike u saobraćaju ili imovinu, vodeći pritom
računa o položaju vozila i pravcu i brzini kretanja.
Član 174. stav 2.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(2) Smatrat će se da je pod djelovanjem alkohola lice za koje se ana-
lizom krvi ili krvi i urina ili drugom metodom mjerenja količine al-
kohola u organizmu utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi više
od 0,3 g/kg, ili ako je prisustvo alkohola u organizmu utvrđeno
odgovarajućim sredstvima ili aparatima za mjerenje alkoholizira-
nosti, što odgovara količinama većim od 0,3 g/kg, ili kod kojeg se,
bez obzira na količinu alkohola u krvi, stručnim pregledom utvrdi
da pokazuje znake poremećenosti izazvane djelovanjem alkohola.
20. Zakon o javnom redu i miru Unsko-sanskog kantona (“Službeni
glasnik Unsko-sanskog kantona broj 15/10) u relevantnom dijelu
glasi:
Član 12.
(Novčane kazne)
Izvršilac će se kazniti:
Za prekršaj iz člana 7. stav (1) tačka 1, 14, 20, 21, 25, 29, 34.
i 36. novčanom kaznom od 100 do 300 KM.
(…)
(5) Za prekršaj iz člana 7. stav (1) tačke 2, 5, 6, 13, 15, 19, 23. i 30.
novčanom kaznom od 500 do 1.200 KM.
21. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene
novine FBiH” broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 17.
Lišenje slobode i garancija kao osiguranje prisustva i plaćanja
novčane kazne
(1) Policijski službenik može na zahtjev ovlaštene službene osobe lišiti
slobode osobu koja je osumnjičena za prekršaj, ali je dužna takvu
osobu odmah, a najkasnije u roku 12 sati, izvesti pred sud kako bi
se osiguralo njeno prisustvo u sudu pod sljedećim uvjetima:
1) kada osoba odbija ili nije u mogućnosti otkriti svoj identitet,
2) kada osoba nije nastanjena u Bosni i Hercegovini ili privremeno
boravi u inozemstvu, a postoji sumnja da može pobjeći kako bi
izbjegla odgovornost za prekršaj ili
3) kada postoji opasnost da će osoba nastaviti sa vršenjem prekršaja,
ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj.
(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku 12 sati od
trenutka kada je ta osoba lišena slobode.
(3) Svako lišenje slobode može biti određeno samo ako se ista svrha
ne može ostvariti drugom mjerom, mora biti razumno i u skladu
s prirodom počinjenog prekršaja, a mora se voditi računa o sta-
rosti i drugim ličnim osobinama te osobe, tako da dužina trajanja
lišenja slobode odgovara okolnostima. Svaka osoba lišena slo-
bode u skladu s odredbama ovog člana mora biti u najkraćem
roku obaviještena detaljno i na jeziku koji razumije o razlozima za
lišenje slobode, kao i o prekršaju koji joj se stavlja na teret.
(4) Radi osiguranja prisustva pred sudom policija ili drugi ovlašteni
organ može zahtijevati od osobe koja je okrivljena za prekršaj,
a nema prebivalište u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u
inozemstvu a želi napustiti Bosnu i Hercegovinu prije okončanja
postupka, a za koju postoji sumnja da može pobjeći kako bi izb-
jegla odgovornost za prekršaj, da preda svoj pasoš ili drugi identifi-
kacijski dokument do pojavljivanja na sudu, ali ne duže od 24 sata.
Uz prekršajni nalog, ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka
sudu će se predati pasoš ili drugi identifikacijski dokument.
(5) Radi osiguranja plaćanja novčane kazne osobi koja je okrivljena za
prekršaj, a nema prebivalište u Bosni i Hercegovini, ili privremeno
boravi u inozemstvu a želi napustiti Bosnu i Hercegovinu prije
okončanja postupka, a za koju postoji sumnja da može pobjeći
kako bi izbjegla odgovornost za prekršaj, sudija može naložiti da
položi novčanu garanciju u visini maksimalne kazne koja može biti
izrečena za takav prekršaj.
Broj 3 - strana 91 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
22. Zakon o policijskim službenicima Unsko-sanskog kantona
(“Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona” broj 14/06) u relevant-
nom dijelu glasi:
Član 9.
Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlasti
(1) Policijski službenik primjenjuje policijske ovlasti prema vlastitoj
odluci u skladu sa zakonom, kao i na temelju zakonite naredbe
nadređenog službenika ili nadležnog organa.
(…)
Član 10.
Policijske ovlasti propisane ovim Zakonom
(1) Pored dužnosti i ovlasti propisanih ZKP-om i drugim zakoni-
ma, policijskim službenicima, odnosno policijskom organu radi
sprječavanja krivičnih djela, prekršaja i održavanja javnog reda i
mira, ovim Zakonom daju se sljedeće policijske ovlasti:
(…)
2. pozivanje i obavljanje razgovora;
3. privođenje,
(…)
Član 15.
Pozivanje i obavljanje razgovora
(1) Kad god postoji zakonit razlog policijski službenik može pozvati
osobu da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgo-
vora.
Razgovori se obavljaju u vremenu između 6,00 sati i 21,00 sat
i ne mogu trajati duže od šest sati.
(…)
(4) U iznimnim slučajevima, policijski je službenik ovlašten osobu poz-
vati usmeno ili putem odgovarajućeg telekomunikacijskog sredst-
va pri čemu joj je dužan saopštiti razlog pozivanja, kao i upozoriti je
na mogućnost da bude prisilno dovedena. Uz saglasnost te osobe,
policijski službenik može je privesti do službenih prostorija.
Član 16.
Privođenje bez naloga
(1) Bez pisanog naloga nadležnog organa policijski službenik u
službene prostorije policijskog organa može privesti osobu:
1. čiji je identitet potrebno utvrditi, kada nema drugog načina,
2. za kojom je zvanično pokrenuta potraga,
3. koja se ne odazove pozivu za razgovor iz člana 15. ovoga Zakona.
(2) Privođenje iz stava 1. ovog člana može trajati onoliko dugo koliko
je neophodno potrebno za izvršenje policijske radnje, a najduže
šest sati.
Član 27.
Uvjeti za upotrebu sile
(1) Policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to neophod-
no potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog
cilja.
(2) Ukoliko nije drugačije određeno ovim Zakonom, sredstva prisile kao
što su fizička sila uključujući (…) sredstva za vezivanje mogu se
upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje
napada, savladavanje otpora te sprječavanje bijega.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
(…)
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni li-
jekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila
Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema
odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna
kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni
dokumenti koji se primjenjuju u BiH. S obzirom na to da predmetna
apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Herce-
govine i Evropske konvencije, apelacija je, prema praksi Ustavnog
suda, dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda
(vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, pored ostalih, Odluka o do-
pustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine,
dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i
uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne pos-
toji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je
očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopus-
tivosti.
VII. Meritum
27. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.b) i d)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. i člana 5. stav 1. tačka c)
Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
29. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti
lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa
zakonom propisanim postupkom:
(…)
c) zakonitog hapšenja ili lišenja slobode u pogledu privođenja
nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je
ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da
se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja
krivičnog djela, pobjegne;
30. U konkretnom slučaju apelanti tvrde da su ih 24. maja 2016. go-
dine policijski organi nezakonito lišili slobode, pa da je zbog toga
povrijeđeno njihovo pravo iz člana 5. stav 1. tačka c) Evropske
konvencije.
31. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su policijski
službenici 24. maja 2016. godine u 00.15 sati, uz upotrebu pri-
nude (fizičke sile i stavljanja na ruke sredstava za vezivanje) priveli
prvoapelanta u službene prostorije PU zbog narušavanja javnog
Broj 3 - strana 92 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
reda, a da je nakon privođenja smješten u prostoriju određenu za
lica lišena slobode, pa je nakon toga istog dana u 05.00 sati pušten
na slobodu. Također, policijski službenici su 24. maja 2016. go-
dine oko 07.20 sati, uz upotrebu prinude (fizičke sile i stavljanja na
ruke sredstava za vezivanje), drugoapelanta smjestili u prostoriju
određenu za lica lišena slobode zbog postojanja osnova sumnje
da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. stav 1. KZFBiH, te je,
najzad, 25. maja 2016. godine u 07.05 sati pušten na slobodu.
32. Ustavni sud podsjeća da, prema stavu organa Evropske konven-
cije, privođenje u policijsku stanicu protiv volje lica koje je u pitanju
i zadržavanje u ćeliji rezultira lišavanjem slobode čak i kada je
lišavanje slobode trajalo relativno kratko (vidi, naprimjer, Murray
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, [GC], 28. oktobar 1994. godina,
stav 49 ss., Serija A broj 300 A, u vezi sa pritvorom u vojnom cen-
tru za manje od tri sata radi ispitivanja, Novotka protiv Slovačke
(dec.), aplikacija broj 47244/99, 4. novembar 2003. sa daljnjim
referencama, u vezi sa jednim satom provedenim u policijskom
pritvoru, Shimovolos protiv Rusije, aplikacija broj 30194/09, st.
49-50, 21. jun 2011. godine, u vezi sa policijskim pritvorom od 45
minuta radi ispitivanja, Witold Litwa protiv Poljske, aplikacija broj
26629/95, stav 46, ECHR 2000 III, u vezi sa pritvaranjem od šest
sati i 30 minuta u centru za triježnjenje).
33. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tj. da su apelanti na-
jprije privedeni, a zatim i zadržani u službenim prostorijama PU
određenim za lica lišena slobode, bez svoje volje, te navedene
stavove Evropske konvencije, proizlazi da, uprkos zadržavanju od
četiri sata i 45 minuta prvoapelanta i nepuna 24 sata (23 sata i
45 minuta) drugoapelanta, njihovo lišavanje slobode potpada pod
član 5. stav 1. Evropske konvencije.
34. Ustavni sud podsjeća da član 5. stav 1. Evropske konvencije, na
prvom mjestu, zahtijeva da lišavanje slobode mora biti “zakonito”.
Kada je u pitanju zakonitost, uključujući i pitanje da li je poštovan
postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u suštini,
poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju
materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim,
saglasnost sa domaćim pravom nije dovoljna, jer član 5. stav 1.
dodatno zahtijeva i da svako lišavanje slobode treba da bude u
skladu sa svrhom člana 5, tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnos-
ti. Ovdje nije u pitanju samo “pravo na slobodu” već i “pravo na
sigurnost” (vidi, Evropski sud, pored ostalih, Bozano protiv Fran-
cuske, 18. decembar 1986. godine, stav 54, Serija A broj 111,
Wassink protiv Holandije, 27. septembar 1990. godine, stav 24,
Serija A broj 185-A). Fundamentalni princip je da lišavanje koje je
arbitrarno ne može biti u skladu sa članom 5. stav 1. i da se po-
jam “arbitrarnosti”, u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije,
proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava, tako
da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava,
ali je i dalje proizvoljno i suprotno Evropskoj konvenciji (vidi, Ev-
ropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, Saadi
protiv Ujedinjenog Kraljevstva (GC), broj 13229/03, stav 67, 29.
januar 2008. godine).
35. Slijedeći navedeno, prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti
jeste da li je predmetno lišavanje slobode bilo u skladu sa materi-
jalnim i proceduralnim pravilima domaćeg zakona.
U odnosu na navode drugoapelanta u vezi sa članom 5. stav
1. Evropske konvencije
36. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu
uz apelaciju, kao i iz odgovora PU na apelacione navode proizlazi
da je drugoapelant 24. maja 2016. godine u 07.20 sati, na osnovu
člana 153. st. 1. i 2. ZKPFBiH, lišen slobode zbog postojanja os-
nova sumnje da je počinio krivična djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH.
Dalje, u zapisniku o lišavanju slobode je, između ostalog, konstati-
rano da je drugoapelant, u skladu sa članom 5. ZKPFBiH, upoznat
na maternjem jeziku sa razlozima lišavanja slobode, da je zapisnik
pročitao i da nije imao primjedaba na zapisnik.
37. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 153. ZKPFBiH
određeno da policijski organ može lišiti slobode lice bez naloga
suda, u svrhu pokretanja krivičnog postupka i njegovog izvođenja
pred sud koji će odlučiti o daljnjem zadržavanju. Naime, nave-
denim članom je određeno da policija odmah, a najkasnije u
roku od 24 sata od lišavanja slobode, lice lišeno slobode mora
Srijeda, 24. januara 2024. god.
predati nadležnom tužiocu, koji će ga odmah ili najkasnije u roku
od 24 sata ispitati i u tom roku odlučiti da li će ga pustiti na slo-
bodu, ili će dostaviti obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora,
osiguravajući izvođenje lica pred sudiju za prethodni postupak, koji
je dužan odlučiti o dostavljenom prijedlogu za određivanje pritvora
u roku od 24 sata.
38. Dalje, Ustavni sud zapaža da, prema članu 153. stav 1. ZKPF-
BiH, policijski organ može licu oduzeti slobodu ako postoji osnova
sumnje da je to lice počinilo krivično djelo i ako postoji bilo koji od
razloga predviđenih u članu 146. ZKPFBiH (razlozi za pritvor). Iz
zakonskog teksta proizlazi da ovi uvjeti moraju biti ispunjeni ku-
mulativno.
39. Ustavni sud zapaža da iz predočenog zapisnika o lišavanju slo-
bode drugoapelanta od 24. maja 2016. godine proizlazi da je dru-
goapelant, u smislu člana 153. stav 1. ZKPFBiH, upoznat s tim da
se lišava slobode zbog postojanja osnova sumnje da je počinio
krivična djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Dalje, iz zapisnika proi-
zlazi da je apelant, u skladu sa čl. 6. i 92. stav 1. ZKPFBiH up-
oznat s tim da se sumnjiči za izvršenje krivičnih djela iz čl. 183.
i 359. ZKPFBiH. Shodno navedenom, ne može se zaključiti da u
trenutku lišavanja slobode nisu postojali osnovi sumnje, kao os-
novni i dovoljan uvjet za lišavanje slobode u smislu člana 5. stav 1.
tačka c) Evropske konvencije, kao i da drugoapelant o njima nije
bio obaviješten.
40. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da iz relevantnih odredaba
ZKPFBiH proizlazi da je za zakonitost lišavanja slobode, u smislu
člana 153. stav 1. ZKPFBiH, pored osnova sumnje, potrebno da
kumulativno postoji i bilo koji od razloga iz člana 146. ZKPFBiH a
to su: a) ako se lice krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju
na opasnost od bjekstva, b) ako postoji osnovana bojazan da će
uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za
krivični postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju na to da će
ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili
prikrivače, c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će
ponoviti krivično djelo, ili da će dovršiti pokušano krivično djelo, ili
da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može
se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, d) te
u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se
može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je
posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog
djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom
narušavanju javnog reda.
41. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da ni iz predočenog
zapisnika o lišavanju slobode, a ni iz odgovora PU na apelacione
navode ne proizlazi stav PU o tome koji su razlozi iz člana 146.
ZKPFBiH postojali, niti je drugoapelantu saopćeno da, pored osno-
va sumnje da je počinio konkretna krivična djela, kumulativno pos-
toji i bilo koji od razloga iz člana 146. ZKPFBiH, kako je određeno
članom 153. stav 1. ZKPFBiH.
42. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da ZKPFBiH u članu 165. stav
1. propisuje obavezu da se o svakoj radnji preduzetoj u krivičnom
postupku mora sastaviti zapisnik istovremeno sa njenim preduzi-
manjem, a ako to nije moguće, neposredno nakon toga. Također,
članom 166. istog zakona propisan je sadržaj zapisnika. Shodno
relevantnim odredbama ZKPFBiH, proizlazi da je svrha sastavl-
janja zapisnika, pored ostalog, da bude korišten kao dokaz o radnji
u povodu koje je sačinjen, ili da posluži za naknadno ispitivanje
pravilnosti obavljene radnje.
43. Ustavni sud zapaža da iz zapisnika o lišavanju slobode koji je dru-
goapelant predočio uz apelaciju proizlazi da je sačinjen na osnovu
člana 165. stav 1. a u vezi sa članom 153. stav 1. ZKPFBiH. Zapis-
nik sadrži oznaku organa koji ga je sačinio, oznaku radnje koja
se preduzima, datum i sat preduzimanja radnje, mjesto u kom je
radnja preduzeta, oznaku imena drugoapelanta sa konstatacijom
da drugoapelant nema primjedaba na zapisnik, te imena službenih
lica koja su preduzela radnju i njihov potpis. U zapisniku je nave-
deno da se apelant lišava slobode na osnovu člana 153. stav 1.
ZKPFBiH zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična
djela iz čl. 183. i 359. ZKPFBiH. Također, u zapisniku je navede-
no da je apelant, pored ostalog, upoznat sa razlozima lišavanja
slobode, u smislu člana 5. ZKPFBiH. Međutim, u samom zapis-
niku o lišavanju slobode, niti u odgovoru na navode apelacije nije
naveden niti jedan razlog iz člana 146.a) do d) ZKPFBiH, čije se
postojanje kumulativno zahtijeva uz postojanje “osnova sumnje”
Broj 3 - strana 93 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
da bi neko lice moglo biti lišeno slobode u smislu člana 153. stav
1. ZKPFBiH a o kojim mora biti obaviješteno lice koje se lišava
slobode.
44. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije
ispoštovan postupak propisan zakonom zbog propusta policijskih
organa da utvrde i da drugoapelanta u trenutku lišavanja slobode
obavijeste, odnosno u zapisnik konstatiraju da, pored postojanja
osnova sumnje, postoji i bilo koji od razloga iz člana 146. a) do d)
ZKPFBiH a koji uvjeti, u skladu sa članom 153. stav 1. ZKPFBiH
na osnovu kog je apelant i lišen slobode, moraju biti kumulativno
ispunjeni. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je o goto-
vo identičnom pravnom pitanju Ustavni sud već ranije odlučivao
(vidi, mutatis mutandis, Odluku broj АP 3080/13 od 16. marta
2016. godine), Ustavni sud smatra da u apelantovom slučaju nisu
“poštovana materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava”,
konkretno ZKPFBiH, iz čega proizlazi da apelantovo lišavanje slo-
bode predstavlja nezakonito lišavanje slobode.
45. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno drugoapelantovo pravo iz
člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c)
Evropske konvencije.
U odnosu na prvoapelanta u vezi sa članom 5. stav 1. Evrop-
ske konvencije
46. Ustavni sud zapaža da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu
proizlazi da su policijski službenici 24. maja 2016. godine u 00.15
sati, uz upotrebu prinude (fizičke sile i stavljanja na ruke sredstava
za vezivanje), prvoapelanta lišili slobode i doveli u službene pros-
torije PU, nakon čega je smješten u prostoriju određenu za lica
lišena slobode, te da je istog dana u 05.00 sati pušten na slobodu.
Iz zapisnika o lišavanju slobode drugoapelanta i njegovom otpustu
proizlazi da je prvoapelant bio lišen slobode četiri sata i 45 minuta.
Pored toga, iz zapisnika o lišavanju slobode prvoapelanta proizlazi
da je prvoapelant lišen slobode zbog postojanja osnova sumnje
da je počinio prekršaje iz člana 7. stav 1. tač. 1. i 5. Zakona o
javnom redu i miru (“ko na javnom mjestu remeti javni red i mir
izazivanjem, učestvovanjem ili pomaganjem u tuči, zlostavljanjem
ili fizičkim napadom na drugog”).
47. Ustavni sud, dakle, zapaža da je prvoapelant lišen slobode zbog
postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje, a ne krivično
djelo. Lišavanje slobode u kontekstu prekršajnog postupka i, s tim
u vezi, ovlaštenja policijskih službenika regulirani su Zakonom o
policijskim službenicima i Zakonom o prekršajima.
48. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je članom 9. Zakona
o policijskim službenicima određeno, pored ostalog, da policijski
službenik primjenjuje policijska ovlaštenja prema vlastitoj odluci
u skladu sa zakonom. Članom 10. istog zakona određeno je da
policijska ovlaštenja, pored ostalog, čine pozivanje i obavljanje
razgovora, te privođenje. U skladu sa članom 15. istog zakona,
kad god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati
lice da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgo-
vora. Istim članom je određeno šta mora da sadrži poziv za razgo-
vor. Također, navedeni član propisuje i mogućnost policijskog
službenika da u izuzetnim slučajevima lice usmeno pozove, pri
čemu je dužan saopćiti razloge pozivanja, kao i upozoriti ga na
mogućnost da bude prisilno dovedeno. U skladu sa članom 16.
istog zakona, policijski službenik može, bez pismenog naloga
nadležnog organa, u službene prostorije privesti lice koje se, pored
ostalog, ne odazove pozivu (bilo usmenom ili pismenom) iz već cit-
iranog člana 15. Zakona o policijskim službenicima. Dalje, u skladu
sa članom 27. istog zakona, policijski službenik može upotrijebiti
silu samo kada je to prijeko potrebno radi ostvarivanja zakonitog
cilja, odnosno prisilu kao što su fizička sila i sredstva za vezivanje
mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života,
odbijanje napada, savladavanje otpora, te sprečavanje bijega. Na-
jzad, bilo da se radi o pozivanju i obavljanju razgovora, u smislu
člana 15, ili da se radi o privođenju bez naloga, u smislu člana 16.
Zakona o policijskim službenicima, razgovor, odnosno privođenje
ne može trajati duže od šest sati.
49. Ustavni sud, dalje, ukazuje da, u skladu sa članom 17. stav 1. Zako-
na o prekršajima, policijski službenik može, na zahtjev ovlaštenog
službenog lica, lišiti slobode lice za koje postoje osnovi sumnje da
je počinilo prekršaj, ali je dužan da takvo lice odmah, a najkasnije
Srijeda, 24. januara 2024. god.
u roku od 12 sati, izvede pred sud kako bi se osiguralo njegovo
prisustvo u sudu pod sljedećim uvjetima: kada lice odbija ili nije
u mogućnosti da otkrije svoj identitet, kada lice nije nastanjeno u
BiH, ili kada privremeno boravi u inozemstvu, a postoji mogućnost
da može pobjeći, kada postoji opasnost da će lice nastaviti da vrši
prekršaj, ili da ponovo počini istovrsni prekršaj. Stavom 2. nave-
denog člana određeno je da sud mora ispitati okrivljenog odmah,
a najkasnije u roku od 12 sati od trenutka kada je lice lišeno slo-
bode. Dalje, stavom 3. je određeno da svako lišavanje slobode
može biti određeno samo ako se ista svrha ne može ostvariti dru-
gom mjerom, mora biti razumno i u skladu sa prirodom počinjenog
prekršaja, a mora se voditi računa o starosti i drugim osobinama
tog lica, tako da dužina lišavanja slobode odgovara okolnostima.
Također, svako lice lišeno slobode u skladu sa ovim članom mora
biti u najkraćem mogućem roku detaljno obaviješteno na jeziku koji
razumije o razlozima za lišavanje slobode, kao i o prekršaju koji
mu se stavlja na teret.
50. Ustavni sud, dalje, zapaža da iz predočenih dokumenata ne-
sporno proizlazi da je 23. maja 2016. godine oko 23.55 sati pos-
tojala prijava o prouzrokovanoj saobraćajnoj nezgodi, te da je po
dolasku na lice mjesta policijska patrola zatekla prvoapelanta koji
je, upravljajući motornim vozilom “mercedes”, udario u naplatnu
rampu čiji je vlasnik JKP “Komrad” Bihać. Također, iz službene
zabilješke proizlazi da je prvoapelant po dolasku policijske patrole
na lice mjesta počeo da se nedolično ponaša prema policijskoj pa-
troli, te da je, uprkos upozorenjima prisutnih policijskih službenika,
počeo da viče i galami, te da s njim nije bilo moguće uspostaviti
kontakt. Pošto prvoapelant nije postupio po ovlaštenom zahtjevu
policijskih službenika da ne galami, te da se smiri i da prestane
da se nedolično ponaša, uočavajući da je prvoapelant bio u vidno
alkoholiziranom stanju i da njegovo ponašanje može eskalirati u
narušavanje javnog reda i mira većih razmjera, pa pošto je i djevo-
jka J.D., koja je bila u društvu sa prvoapelantom, počela napadati
policijske službenike, policijski službenici su prvoapelanta i J.D.
uz upotrebu prinude lišili slobode. Dakle, u konkretnom slučaju
nije sporno da je prvoapelant bio učesnik spornog događaja koji
je okarakteriziran kao narušavanje javnog reda i mira i u povodu
kojeg su policijski službenici i postupili, a što se može smatrati do-
voljnim zaključkom o postojanju osnova sumnje da je prvoapelant
počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.
51. Dalje, da bi lišavanje slobode bilo zakonito u skladu sa članom
17. Zakona o prekršajima, njegova svrha mora biti izvođenje pred
sud, i to odmah, a najkasnije u roku od 12 sati. U konkretnom
slučaju apelant nije izveden pred sud odmah, odnosno pušten je
na slobodu nakon četiri sata i 45 minuta, koliko je lišavanje slobode
trajalo, tako da nije prekoračen rok od 12 sati u kom najkasnije
lice lišeno slobode mora biti izvedeno pred sud, u smislu odred-
be člana 17. stav 1. Zakona o prekršajima. Dalje, iz zapisnika o
lišavanju slobode proizlazi da je apelant prilikom lišavanja slobode
bio upoznat na jeziku koji razumije o razlozima za lišavanje slo-
bode i o prekršajima koji su mu stavljeni na teret, kako je propisano
odredbom člana 17. stav 3. Zakona o prekršajima. Naime, iz do-
kumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da se po dolasku
policijske patrole na lice mjesta na kojem je prvoapelant nesporno
prouzrokovao prekršaj iz člana 36. stav 1. ZOOSS prvoapelant
nedolično ponašao prema policijskim službenicima, da je psovao,
vikao i galamio, te da nije postupio po ovlaštenom zahtjevu polici-
jskih službenika da se smiri i da se prestane nedolično ponašati.
Dalje, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te iz odgo-
vora PU na navode apelacije proizlazi da su policijski službenici,
u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 27. st. 1. i 2. Zakona o
policijskim službenicima, preduzeli mjere lišavanja slobode kako bi
spriječili apelanta da svojim ponašanjem prouzrokuje narušavanje
javnog reda i mira širih razmjera, budući da je uočeno da se pr-
voapelant nalazi u alkoholiziranom stanju.
52. Imajući u vidu navedeno, kao i relevantne odredbe Zakona o
prekršajima i Zakona o policijskim službenicima kojim su regulira-
na ovlaštenja policijskih službenika, Ustavni sud smatra da u okol-
nostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak
da lišavanje slobode prvoapelanta, koje je trajalo četiri sata i 45
minuta, nije bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim pravilima
nacionalnog prava. Također, iz okolnosti konkretnog slučaja ne
može se zaključiti da je apelantovo lišavanje slobode bilo arbitrar-
no i nezakonito u smislu člana 5. Evropske konvencije s obzirom
na to da su se u konkretnom slučaju stekle okolnosti za lišavanje
slobode u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
Broj 3 - strana 94 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
53. Ustavni sud zaključuje da su navodi prvoapelanta da je nezakonito
lišen slobode i da je, zbog toga, povrijeđeno njegovo pravo iz člana
II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske kon-
vencije neosnovani.
Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom
ili ponižavajućem tretmanu ili kazni
54. Apelanti tvrde da im je povrijeđeno i pravo iz člana II/3.b) Ustava
Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. U vezi sa
ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi
izrazio stav da mučenje ili nehumano postupanje mora imati mini-
malan stepen jačine ukoliko se svrstava u okvir člana 3. Evropske
konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 81/04 od 28. januara
2005. godine, “Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 30/05).
Procjena ovog minimuma je po prirodi stvari relativna i zavisi od
svih okolnosti predmeta, kao što su priroda i sadržaj postupka, nje-
govo trajanje i njegove tjelesne i psihičke posljedice, a u nekim
slučajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi,
Evropski sud, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18.
januara 1978. godine, Serija A broj 25, stranica 65, stav 162). U
pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju
u obzir su ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja
i mjere do kojih je proveden postupak u vezi sa događajem (vidi,
Evropski sud, Gakici protiv Turske, presuda od 10. maja 2001. go-
dine, Odluke i izvještaji 2001. IV, stav 156). Osim toga, Ustavni
sud naglašava i da određeni nivo patnje postoji kada se predoče
dovoljni dokazi o nastalim povredama (vidi, Dom za ljudska pra-
va za Bosnu i Hercegovinu, Odluka broj CH/97/34, Šljivo protiv
Republike Srpske), kao i da podnosilac apelacije mora dostaviti
bar neke elemente dokaza koji se odnose na navodno nehumano
postupanje (vidi odluku Ombudsmana za ljudska prava, predmet
broj 331/97, R.G. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Izvještaji
od 6. aprila 1998. godine, stav 109).
55. Ustavni sud zapaža, dovodeći navedene stavove u vezu sa
činjenicama konkretnog slučaja, da je na zapisniku o otpustu lica
lišenog slobode, i to prvoapelanta od 24. maja 2016. godine i dru-
goapelanta od 25. maja 2016. godine, a na kojim su potpisi apela-
nata uz konstataciju da su apelanti pročitali zapisnik i da nisu imali
primjedaba prije otpusta, izričito navedeno da se apelanti otpuštaju
bez ikakvih vidljivih povreda ili drugih predočenih zdravstvenih
problema. S druge strane, u apelaciji, osim paušalnih navoda,
nema ništa što bi ukazivalo na vjerovatnost da je došlo do kršenja
ovog ustavnog prava apelanata.
56. S obzirom na to da lišavanje slobode samo po sebi ne pokreće
pitanje poštovanja garancija iz navedenih odredaba, te da to ne
proizlazi ni iz dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu,
Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava iz
člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske kon-
vencije neosnovani.
VIII. Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske
konvencije u odnosu na apelanta Nedžada Delića kada, u okol-
nostima konkretnog slučaja, lišavanje slobode nije bilo u skladu sa
postupkom propisanim zakonom.
58. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske
konvencije u odnosu na apelanta Jugoslava Ilića kada, u okolnosti-
ma konkretnog slučaja, nema ništa što bi uputilo na zaključak da
lišavanje slobode nije bilo u skladu sa materijalnim i proceduralnim
pravilima nacionalnog prava, te da je bilo arbitrarno u smislu člana
5. stav 1. Evropske konvencije.
59. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.b)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije s obzi-
rom na to da lišavanje slobode samo po sebi ne pokreće pitanje
poštovanja prava iz navedenih odredaba, a u prilog tvrdnji o pov-
redi ovog prava nije predočen niti jedan relevantan dokaz, niti iz
dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu proizlazi da su u
okolnostima konkretnog slučaja dovedene u pitanje, ili povrijeđene
Srijeda, 24. januara 2024. god.
garancije ustanovljene pravom iz navedenih članova.
60. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.
102
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u pred-
metu broj AP 4183/13, rješavajući apelaciju Svetozara Jankovića, na
osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2)
tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine” broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 1. decembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Svetozara Jankovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 010679
13 Gž od 4. septembra 2013. godine i Presuda Osnovnog suda u
Zvorniku broj 83 0 P 010679 11 P od 19. februara 2013. godine.
Predmet se vraća Osnovnom sudu u Zvorniku koji je dužan po
hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Usta-
va Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 1. Protokola broj
1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Zvorniku da, u skladu sa članom
72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri
mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne
i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”,
“Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom
glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Svetozar Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg
zastupa Predrag Đurić, advokat iz Loznice, podnio je 9. oktobra
2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bi-
jeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 010679 13 Gž od
4. septembra 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku
(u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 010679 11 P od 19.
Broj 3 - strana 95 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
februara 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda od Okružnog
suda, Osnovnog suda i tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova
Republike Srpske - Centra javne bezbjednosti Zvornik (u daljnjem
tekstu: tuženi) zatraženo je 11. novembra 2015. godine da dostave
odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i tuženi su 17. novembra 2015. godine,
9. decembra i 16. novembra 2015. godine dostavili odgovor na
apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i doku-
menata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći
način:
a) Činjenično stanje u vezi s krivičnim i ranijim parničnim postupkom
5. Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 28. juna 1996.
godine (u daljnjem tekstu: potvrda), na osnovu čl. 154. i 211. Za-
kona o krivičnom postupku, apelantu je oduzeto kombi vozilo (u
daljnjem tekstu: sporno vozilo). Osnovno javno tužilaštvo u Zvorni-
ku je 18. oktobra 2000. godine podiglo optužnicu protiv apelanta
zbog krivičnog djela krađe. Presudom Osnovnog suda od 29. ok-
tobra 2001. godine apelant je proglašen krivim i izrečena mu je
uvjetna osuda (u navedenoj presudi preciziran je zakon, te trajanje
i elementi izrečene uvjetne osude). U činjeničnom opisu krivičnog
djela je navedeno da je apelant spornim vozilom prevozio druge
okrivljene na mjesto izvršenja krivičnog djela. Odlučujući o apelan-
tovoj žalbi, presudom od 21. maja 2003. godine Okružni sud je
preinačio prvostepenu presudu i odbio optužbu protiv apelanta
za navedeno krivično djelo (nastupila apsolutna zastara krivičnog
gonjenja).
6. Nakon okončanja navedenog krivičnog postupka, nastavljen je
parnični postupak koji je apelant 2. juna 1999. godine pokrenuo
tužbom protiv tuženog, između ostalog, i radi predaje u pos-
jed spornog vozila. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 1.
novembra 2010. godine, između ostalog, odbijen je apelantov
tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da mu tuženi na ime spor-
nog vozila isplati novčani iznos, preciziran u navedenoj presudi.
U obrazloženju presude je navedeno da je apelant tužbom od 2.
juna 1999. godine tražio predaju u posjed spornog vozila, ali da je
na pripremnom ročištu 28. aprila 2010. godine opredijelio zahtjev
za isplatu vrijednosti spornog vozila. Sud je istakao da je predmet
spora naknada štete zbog oduzimanja spornog vozila, a kako je
šteta nastala 28. juna 1996. godine, to je u skladu sa članom 376.
Zakona o obligacionim odnosima nastupila zastara potraživanja
naknade štete.
7. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 28. februara 2011. godine
potvrđena je prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen apelan-
tov tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime spornog
vozila. U obrazloženju presude Okružni sud je, između ostalog,
naveo da je sud apelantu pokušao dostaviti presudu iz krivičnog
predmeta na njegovu adresu, međutim dostavu nije bilo moguće
izvršiti na taj način, te je ona izvršena isticanjem na oglasnu tablu
suda 3. oktobra 2003. godine.
b) Činjenično stanje u vezi s predmetnim parničnim postupkom
8. Apelant je 28. aprila 2011. godine podnio tužbu protiv tuženog radi
predaje u posjed spornog vozila i radi isplate protivvrijednosti spor-
nog vozila (u presudi preciziran iznos).
9. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 010679 11 P od 19. feb-
ruara 2013. godine odbijen je zahtjev za predaju spornog vozila
u posjed, a odbačen zahtjev za isplatu protivvrijednosti spornog
vozila. Iz obrazloženja presude slijedi da je tuženi u odgovoru na
tužbu naveo da Okružni sud nije donio osuđujuću presudu zato
Srijeda, 24. januara 2024. god.
što apelant nije kriv, nego zato što je nastupila zastara krivičnog
gonjenja, da “predmetno vozilo nije u mogućnosti vratiti, jer je pro-
dato na licitaciji 19.11.1997. godine za cijenu od 2.000 dinara”,
te da je tuženi istakao prigovor presuđene stvari. Osnovni sud je
istakao da je tokom dokaznog postupka izvršio uvid u predmet i
presudu iz krivičnog predmeta protiv apelanta, presude iz prethod-
nog parničnog postupka, nalaz i mišljenje vještaka, odluku općine,
potvrdu, te da je saslušao apelanta.
10. Osnovni sud je dalje naveo da je odredbom člana 127. stav 1. Za-
kona o stvarnim pravima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Za-
kon o stvarnim pravima) propisano da vlasnik da bi ostvario pravo
na vraćanje privremeno oduzete stvari mora dokazati da je stvar
koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se stvar nalazi u posjedu
tuženog. Dakle, radi se o dva kumulativno postavljena uvjeta koja
se moraju ispuniti da bi se udovoljilo tužbenom zahtjevu. Apelant je
dokazao da je sporno vozilo njegovo vlasništvo koje mu je oduzeo
tuženi. Osnovni sud je dalje naveo da budući da je sporno vozilo
upotrijebljeno za izvršenje krivičnog djela, to je tuženi apelantu na
zakonit način oduzeo sporno vozilo. Apelant u krivičnom postup-
ku nije oslobođen optužbe da bi mogao tražiti povrat oduzetog
spornog vozila jer je presudom Okružnog suda u Bijeljini optužba
odbijena zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja. Zbog navedenog,
apelant nije aktivno legitimiran tražiti povrat oduzete stvari.
11. U vezi sa zahtjevom koji se odnosi na isplatu protivvrijednosti spor-
nog vozila, Osnovni sud je istakao “što se tiče alternativno postav-
ljenog tužbenog zahtjeva” o tako postavljenom tužbenom zahtjevu
već je jednom odlučivano, zbog čega je u skladu sa članom 67.
stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu:
ZPP) odbacio apelantov tužbeni zahtjev u tom dijelu.
12. Presudom Okružnog suda broj 83 0 P 010679 13 Gž od 4. septem-
bra 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba.
Okružni sud je naveo da su tačni apelantovi žalbeni navodi da
je povrijeđena odredba člana 4. ZPP jer je prvostepeni postupak
vodila sutkinja Mileva Balotić, dok je prvostepenu presudu donio
sudija Muhamed Halilović. Međutim, povreda ove odredbe ZPP
nije bitno utjecala na pravilnost i zakonitost prvostepene presude
jer je ona zasnovana na ocjeni posredno izvedenih - pismenih
dokaza.
13. Okružni sud je dalje naveo da su tačni apelantovi žalbeni navodi
da pravo na vraćanje stvari u smislu člana 126. stav 2. Zakona o
stvarnim pravima ne zastarijeva, te da je apelant dokazao da je
vlasnik spornog vozila. Međutim, apelant neosnovano tvrdi da je
činjenicu da se sporno vozilo nalazi u posjedu tuženog dokazao
potvrdom budući da je tuženi u odgovoru na tužbu istakao da se
sporno vozilo ne nalazi u njegovom posjedu, a apelant je taj navod
samo paušalno osporio.
14. U vezi sa žalbenim navodom da u predmetnom krivičnom postupku
nije osuđen za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret jer je
optužba protiv njega odbijena, tako da je “otpao” razlog za oduzi-
manje spornog vozila i da mu je ono moralo biti vraćeno, Okružni
sud je istakao da to nije imalo odlučujući značaj jer apelant nije
dokazao da je kumulativno ispunio uvjete iz člana 127. stav 1. Za-
kona o stvarnim pravima.
15. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio
zahtjev koji se odnosi na isplatu protivvrijednosti spornog vozila
budući da je taj dio tužbenog zahtjeva pravomoćno presuđen.
Naime, radi se o identičnim strankama u predmetnom parničnom
postupku, na osnovu identičnih činjenica kao i u postupku koji je
vođen pred sudovima u Banjaluci.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo
na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Herce-
govine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana
II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz
Broj 3 - strana 96 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
Evropsku konvenciju.
17. Apelant ukazuje na povrede odredaba parničnog postupka jer je
cijeli parnični postupak vodila sutkinja Mileva Balotić, a presudu je
donio sudija Muhamed Halilović koji “nije sudjelovao u postupku,
niti poznaje stranke, a niti ih je saslušao”. Apelant navodi da je
sud bio dužan ponovo otvoriti glavnu raspravu i ponovo izvesti
predložene dokaze.
18. Apelant navodi da mu presuda o odbijanju optužbe nije nikada
uručena, nego da je za tu presudu saznao tokom 2009. godine.
19. Apelant tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o reivindikacionoj
tužbi, da pravo na povrat stvari nikad ne zastarijeva, da tužbeni
zahtjev uvijek treba biti postavljen tako da se prvo traži povrat
stvari, a zatim zahtjev za isplatu protivvrijednosti stvari ako tuženi
više nije u mogućnosti da navedenu stvar vrati. Apelant navodi
da je dokazao da je vlasnik spornog vozila koje mu je oduzeto,
a tuženi nije pružio niti jedan dokaz da je sporno vozilo uništio,
otuđio, izgubio, itd. Zbog nemogućnosti vraćanja spornog vozila
tražio je da mu se isplati njegova protivvrijednost. Apelant navodi
da su sudovi pogrešno zaključili da se radi o presuđenoj stvari,
odnosno prvostepeni sud ne pravi razliku između naknade štete i
reivindikacione tužbe koja se sastoji iz dva dijela, i to: zahtjeva za
povrat stvari i zahtjeva za isplatu njezine protivvrijednosti.
20. Osim toga, apelant navodi da u krivičnom predmetu nije osuđen,
zbog čega je “otpao” razlog za oduzimanje spornog vozila koje mu
je moralo biti vraćeno.
b) Odgovor na apelaciju
21. Okružni sud je naveo da nisu povrijeđena prava na koja se apelant
poziva u apelaciji.
22. Osnovni sud je naveo da je nesporno da je prvostepeni postupak
vodila sutkinja Mileva Balotić, te da je 30. augusta 2012. godine
održana javna rasprava na kojoj su provedeni dokazi i javna rasp-
rava zaključena uz konstataciju da će presuda biti donesena u za-
konskom roku i dostavljena parničnim strankama. U međuvremenu
se postupajuća sutkinja teško razboljela, zbog čega je predsjednik
suda donio odluku da se svi predmeti u kojima je bila zadužena
navedena sutkinja rasporede drugim sudijama. Predmeti gdje je
glavna rasprava bila zaključena, a nije donesena odluka također
su raspoređeni drugim sudijama, a konkretni predmet u kojem je
glavna rasprava zaključena 30. augusta raspoređen je sudiji Mu-
hamedu Haliloviću za izradu presude.
23. Osim toga, Osnovni sud je istakao da su tačni apelantovi navodi
da zahtjev za povrat stvari ne zastarijeva, međutim ovaj tužbeni
zahtjev nije odbijen zbog zastare nego zbog činjenice da apelant
nema pravni osnov tražiti povrat spornog vozila jer mu je sporno
vozilo oduzeto zbog osnovane sumnje da ga je apelant koristio za
vršenje krivičnih djela, a optužba protiv apelanta je odbijena zbog
zastare tako da ne postoji osnov za vraćanje spornog vozila.
24. Tuženi je naveo da apelant nije pružio dokaze u čemu se ogleda
povreda navedenih prava. Apelant je kao tužilac bio obavezan
dokazati da je sporno vozilo u posjedu tuženog, zbog čega se u
predmetnom postupku tuženi nije pojavljivao, niti išta dokazivao.
V. Relevantni propisi
25. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik
Republike Srpske” broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13)
u relevantnom dijelu glasi:
Član 4.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, po pravilu, na osnovu us-
menog, neposrednog i javnog raspravljanja.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
Član 67. stav 1. tačka 4.
Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se
tužba odbacuje ako utvrdi:
4) da je stvar pravosnažno presuđena;
26. Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni list SFRJ” br. 44/76,
34/84, 74/87, 57/89, 3/90 i 38/90 i “Službeni glasnik Republike
Srpske” br. 12/93, 19/93, 26/93, 14/94 i 3/96) u relevantnom dijelu
glasi:
Član 69. stav 1.
(1) Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje
krivičnog dela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog dela mogu se
oduzeti ako su svojina učinioca.
27. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik
SFRJ” br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, “Službeni glasnik Re-
publike Srpske” br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) u relevantnom
dijelu glasi:
Član 154. stav 1.
Organi unutrašnjih poslova mogu i prije pokretanja istrage
privremeno oduzeti predmete po odredbama člana 211. ovog zakona.
Član 211. stav 1.
(1) Predmeti koji se po krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu
poslužiti kao dokaz o krivičnom postupku, privremeno će se
oduzeti i predati na čuvanje sudu ili će se na drugi način obezbi-
jediti njihovo čuvanje.
Član 215.
Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti
vratiće se vlasniku, odnosno držaocu ako postupak bude obustavljen,
a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (član 500.).
Član 500.
Predmeti koji se po krivičnom zakonu moraju oduzeti oduzeće
se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi
oglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi
morala.
28. Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske (“Službeni glasnik
Republike Srpske” br. 124/08, 3/09, 58/09 i 95/11) u relevantnom
dijelu glasi:
Član 126.
(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati vraćanje stvari od lica u čijoj se
državini stvar nalazi, a od lica koje ga protivpravno uznemirava da
prestane sa uznemiravanjem.
(2) Pravo na vraćanje stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastari-
jevaju.
Član 127. stav 1.
Vlasnička tužba za vraćanje stvari
(1) Da bi ostvario pravo na vraćanje stvari, vlasnik mora dokazati da je
stvar koju zahtijeva njegova svojina i da se stvar nalazi u državini
Broj 3 - strana 97 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
tuženog.
VI. Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav-
ni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su
sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni
sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnos-
no odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lije-
kovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana
od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem
djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. Ustavni sud primjećuje da je predmet osporavanja Presuda
Okružnog suda broj 83 0 P 010679 13 Gž od 4. septembra 2013.
godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova
mogućih prema zakonu. Dakle, presuda je donesena 4. septem-
bra 2013. godine, a apelacija je podnesena 9. oktobra 2013. go-
dine, tako da proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako
je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno,
apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog
suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija
nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je
utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
33. Apelant tvrdi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana
II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz
Evropsku konvenciju i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana
II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava
i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i
druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu
u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanov-
ljenim zakonom. […]
36. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je u predmetnom
parničnom postupku apelant tražio povrat spornog vozila i na-
knadu protivvrijednosti spornog vozila. Dakle, radi se o predmetu
građanskopravne prirode tako da apelant uživa garancije prava
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Povredu prava na pravično suđenje apelant, prije svega, nalazi
u povredi pravila postupka. Apelant navodi da je parnični postu-
pak vodila jedna sutkinja, a presudu je donio drugi sudija koji “nije
sudjelovao u postupku, niti poznaje stranke, a niti ih je saslušao”.
Apelant smatra da je zbog toga sud bio dužan ponovo otvoriti
glavnu raspravu i ponovo izvesti predložene dokaze. Dakle,
apelantovi navodi ukazuju na povredu načela neposrednosti
u postupku, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na
pravično suđenje.
Srijeda, 24. januara 2024. god.
38. Odlučujući o ovim apelantovim žalbenim navodima, Okružni sud
je naveo da je tačno da je povrijeđena odredba člana 4. ZPP,
međutim navedeno nije bitno utjecalo na pravilnost i zakonitost pr-
vostepene presude jer je ona zasnovana na ocjeni posredno izve-
denih - pismenih dokaza. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju
naveo da je održana javna rasprava na kojoj su provedeni dokazi
i javna rasprava zaključena uz konstataciju da će presuda biti
donesena u zakonskom roku i dostavljena parničnim strankama. U
međuvremenu, postupajuća sutkinja se teško razboljela zbog čega
je predmet raspoređen drugom sudiji radi izrade presude.
39. Ustavni sud ukazuje da je jedno od osnovnih načela parničnog
postupka načelo neposrednosti koje je, između ostalog, propisano
odredbom člana 4. ZPP. U pravilu, navedeno načelo upućuje da
presuda mora biti zasnovana na dokazima koji su izvedeni na
glavnoj raspravi i da je presudu donio sudija koji je bio prisutan na
ročištu, odnosno da sud koji će ocjenjivati dokaze treba biti isti sud
koji ih je izvodio ročištu, tj. da sud sva saznanja na kojima zasniva
svoju odluku stječe neposrednim zapažanjem.
40. Ustavni sud nalazi da iz zapisnika s ročišta slijedi da je postupak
vodila sutkinja pojedinac koja nije donijela odluku, odnosno da je
tužilac saslušan pred sutkinjom koja nije donijela odluku i da je
punomoćnik tužioca izveo dokaze pred sutkinjom koja nije doni-
jela odluku (uvid u predmet i presudu iz krivičnog predmeta pro-
tiv apelanta, presude iz prethodnog parničnog postupka, nalaz i
mišljenje vještaka, odluku općine, te potvrdu). Dakle, presudu je
donio sudija pred kojim nije izveden niti jedan dokaz. Ustavni sud
nalazi da je do promjene sutkinje došlo zbog bolesti, tj. da nije bilo
moguće njezino kontinuirano učestvovanje u predmetu. Međutim,
iz onoga što je predočeno Ustavnom sudu nije vidljivo da su pre-
duzimane mjere organiziranjem ponovnog saslušanja relevantnih
argumenata kako bi sudija koji je donio odluku imao odgovarajuće
shvaćanje dokaza i argumenata. Imajući u vidu navedeno, Ustavni
sud smatra da u konkretnom slučaju nije ispoštovano načelo nepo-
srednosti kao važne garancije pravičnosti postupka, odnosno da
predmetni postupak u cjelini nije bio pravičan.
41. Stoga, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na
pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 6. Evropske konvencije.
42. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da iz dostavljene dokumentacije
slijedi da je apelant u ranijem postupku podnio vlasničku tužbu
protiv istog tuženog (tokom 1999. godine) radi predaje u posjed
spornog vozila budući da mu je tuženi bez pravnog osnova oduzeo
sporno vozilo. Tokom 2010. godine apelant je opredijelio zahtjev
za isplatu vrijednosti spornog vozila. Pravomoćnom presudom
ovaj zahtjev je odbijen.
43. Apelant tvrdi da je u postupku neosnovano odbijen njegov zahtjev
jer je dokazao da je vlasnik spornog vozila koje mu je oduzeto,
a tuženi nije pružio niti jedan dokaz da je sporno vozilo uništio,
otuđio, izgubio, itd. Osim toga, apelant ukazuje da su sudovi
pogrešno zaključili da se radi o presuđenoj stvari. Apelant tvrdi da
mu je zbog navedenog povrijeđeno pravo na pravično suđenje i
pravo na imovinu.
44. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da prema praksi
Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud)
i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke
redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-
pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka
o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).
Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u
procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih su-
dova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud,
Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005.
godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispi-
tati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih
prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo
na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, even-
tualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione
nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne
povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postup-
ku pred redovnim sudovima.
45. Dakle, apelant je u predmetnom postupku tražio predaju u posjed
spornog vozila i isplatu protivvrijednosti spornog vozila. Presudom
Osnovnog suda koja je potvrđena presudom Okružnog suda odbi-
Broj 3 - strana 98 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
jen je prvi dio apelantovog tužbenog zahtjeva, a drugi dio tužbenog
zahtjeva je odbačen. U obrazloženju ovih presuda navedeno je da
su tačni apelantovi navodi da pravo na vraćanje stvari ne zastari-
jeva i da je apelant dokazao da je vlasnik spornog vozila. Međutim,
apelant neosnovano tvrdi da je činjenicu da se sporno vozilo nalazi
u posjedu tuženog dokazao potvrdom budući da je tuženi u odgo-
voru na tužbu istakao da se sporno vozilo ne nalazi u njegovom
posjedu, a apelant je taj navod samo paušalno osporio. Osim toga,
apelant neosnovano prigovara da kako je optužba protiv njega od-
bijena to je “otpao” razlog za oduzimanje spornog vozila, te da mu
je ono moralo biti vraćeno, jer to nije odlučujuće budući da apelant
nije dokazao da je kumulativno ispunio uvjete iz člana 127. stav
1. Zakona o stvarnim pravima. Iz obrazloženja presuda redovnih
sudova dalje slijedi da je drugi dio tužbenog zahtjeva odbačen jer
je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu već jednom odlučivano
(član 67. stav 1. tačka 4. ZPP).
Srijeda, 24. januara 2024. god.
prije redovnog suda. Međutim, imajući u vidu sve naprijed nave-
dene posebne okolnosti u konkretnom slučaju, posebno činjenicu
da apelantu neće biti primjerena satisfakcija utvrđivanje povrede
načela neposrednosti kao važne garancije pravičnosti postupka,
Ustavni sud nalazi da je potrebno ukinuti presude redovnih su-
dova, te predmet vratiti Osnovnom sudu na postupanje u kojem
se postupak treba provesti uz poštovanje odredaba Zakona o
stvarnim pravima i odredaba ZPP.
51. U vezi s povredom prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana
II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije
Ustavni sud konstatira da predmetni postupak ne pokreće pitanje
poštovanja ovog apelantovog prava.
VIII. Zaključak

46. Ustavni sud ponavlja da se u konkretnom slučaju radi o građanskom

sporu u kojem je apelant kao ovlaštenik stvarnog prava tražio
sudsku zaštitu prava vlasništva. Ustavni sud, također, podsjeća
da su stvarna prava apsolutna i djeluju prema svima, pa se i nji-
hova zaštita ostvaruje prema svakome ko vrijeđa to pravo. Dakle,
vlasnik ima subjektivno pravo na zaštitu, a pravni poredak daje
vlasniku mogućnost štititi svoje pravo vlasništva pred nadležnom
javnom vlašću. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da član 126. Za-
kona o stvarnim pravima propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati
vraćanje stvari od osobe u čijem se posjedu stvar nalazi, te da
navedeno pravo ne zastarijeva.
47. Ustavni sud primjećuje da je tuženi apelantu oduzeo sporno vozilo
budući da se apelant teretio da je spornim vozilom prevozio druge
okrivljene na mjesto izvršenja krivičnog djela. Nesporno je i da je
preduzeta radnja tuženog bila propisana odredbama krivičnog za-
konodavstva koje je važilo u to vrijeme (član 69. KZ-a). Također
je nesporno da je odredbama krivičnog zakonodavstva bilo prop-
isano čuvanje privremeno oduzetih predmeta, odnosno vraćanje
oduzetih predmeta ako krivični postupak bude obustavljen, s tim
da je moguće zadržavanje oduzetih predmeta i ako se postupak
ne završi presudom kojom se optuženi proglašava krivim, pod
uvjetom da to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala
(čl. 211, 215, 500. ZKP-a). Optužba protiv apelanta je odbijena,
ali apelantu sporno vozilo nije vraćeno, a ne proizlazi da su pos-
tojale bilo kakve okolnosti koje bi ukazivale da su ispunjeni uvjeti
za zadržavanje spornog vozila. Međutim, tuženi je raspolagalo
oduzetim spornim vozilom (prodao ga je na licitaciji 19. novembra
1997. godine).
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično
suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije zato što je presudu donio sudija pred kojim
nije izveden niti jedan dokaz, a nije vidljivo da su preduzimane
mjere organiziranjem ponovnog saslušanja relevantnih argumena-
ta kako bi sudija koji je donio odluku imao odgovarajuće shvaćanje
dokaza i argumenata, odnosno zato što nije ispoštovano načelo
neposrednosti kao važne garancije pravičnosti postupka. Također,
postoji kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i
člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer sudovi nisu
cijenili kao relevantnu činjenicu da je tuženi trajno oduzeo apelan-
tovu imovinu odnosno sporno vozilo, odnosno raspolagao spornim
vozilom bez sudske odluke (optužba protiv apelanta je odbijena, a
nisu postojale bilo kakve okolnosti koje bi ukazivale da su ispunjeni
uvjeti za zadržavanje spornog vozila).
53. Na osnovu čl. 59. st. (1) i (2) i 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda,
Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog
suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.

48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da su sudovi u pred-

metnom slučaju arbitrarno postupali. Naime, sudovi nisu cijenili
kao relevantnu činjenicu da je tuženi trajno oduzeo apelantovu
imovinu odnosno sporno vozilo, odnosno raspolagao predmet-
nom imovinom bez sudske odluke (optužba protiv apelanta je
odbijena, a nisu postojale bilo kakve okolnosti koje bi ukazivale
da su ispunjeni uvjeti za zadržavanje spornog vozila). Apelant je
na navedeno ukazivao, međutim redovni sudovi su ocijenili da to
nije odlučujuće budući da apelant nije dokazao da je kumulativno
ispunio uvjete iz Zakona o stvarnim pravima. Redovni sudovi su na
apelanta proizvoljno stavili teret dokazivanja da je oduzeto sporno
vozilo u posjedu tuženog, dok je nesporno da je sporno vozilo
oduzeto, da je tuženi u smislu naprijed navedenog zakonodavs-
tva imao obavezu čuvati ga, te da je tuženi nezakonito raspolagao
spornim vozilom (vozilo prodao na licitaciji). Također, redovni su-
dovi su drugi dio tužbenog zahtjeva (isplata protivvrijednosti vozila)
odbacili ocjenjujući da je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu
već jednom odlučivano. Ustavni sud uočava da su redovni sudovi
proizvoljno primijenili ZPP, razdvajajući apelantov zahtjev na dva
dijela: zahtjev za povrat imovine i zahtjev za naknadu protivvrijed-
nosti spornog vozila.

49. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud zaključuje da je

povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo
na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

50. Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u sličnim sit-

uacijama, ako utvrdi povredu pravila postupka, za prigovore koji
su se odnosili na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te
povredu nekih drugih prava konstatirao da budući da se postupak
mora ponoviti nije prihvatljivo da Ustavni sud te prigovore razmatra
 SLUŽBENI GLASNIK
BRČKO DISTRIKTA
BOSNE I HERCEGOVINE
Srijeda, 24. januar/siječanj 2024.godine
Godina XXV– Broj 3 Сриједа, 24. јануар 2024. године
Година XXV – Број 3 BRČKO - БРЧКО
OGLASI - ОГЛАСИ
OGLAŠAVANJE DOKUMENATA KAO NEVAŽEĆIH
1. Oglašava se kao nevažeća izgubljena putna isprava -pasoš, 15.
serijski broj: B3483878, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Milovan Čirić.
2. Oglašava se kao nevažeća izgubljena putna isprava -pasoš, 16.
serijski broj: B3282880, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Sergej Trifković.
3. Oglašava se kao nevažeća izgubljena putna isprava -pasoš, 17.
serijski broj: B3282881, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Kristijan Trifković.
4. Oglašava se kao nevažeća ukradena vozačka dozvola, serijski 18.
broj: 01900695K, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Marko Ristić.
5. Oglašava se kao nevažeća izgubljena vozačka dozvola, serijski 19.
broj: 019309402, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Dario Baštinac.
6. Oglašava se kao nevažeća izgubljena vozačka dozvola, serijski
broj: 019005T9E, izdata od strane Javnog registra Vlade 20.
Brčko distrikta BiH na ime Refija Ražanica.
7. Oglašava se kao nevažeća izgubljena vozačka dozvola, serijski
broj: 01930961J, izdata od strane Javnog registra Vlade Brčko 21.
distrikta BiH na ime Snježana Dolić.
8. Oglašava se kao nevažeća izgubljena vozačka dozvola, serijski
broj: 01940A567, izdata od strane Javnog registra Vlade 22.
Brčko distrikta BiH na ime Slobodan Stojanović.
9. Oglašava se kao nevažeća izgubljena vozačka dozvola, serijski
broj: 01970KA72, izdata od strane Javnog registra Vlade
Brčko distrikta BiH na ime Dragan Tomić. 23.
10. Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 1787949, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Ivan Cvitković. 24.
11. Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 1848991, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „DE-VITA“ BRČKO 25.
DISTRIKT BiH.
12. Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 0375179, izdata od strane Javnog registra 26.
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Jakov Anić.
13. Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 0324977, izdata od strane Javnog registra 27.
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Petar Ageljić.
14. Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 1082537, izdata od strane Javnog registra 28.
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „EURO BENZ“.
СЛУЖБЕНИ ГЛАСНИК
БРЧКО ДИСТРИКТА
БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
OGLASNI DIO
ОГЛАСНИ ДИО
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o vlasništvu
vozila, broj: BA 1601988, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Ivana Ristić.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o registraciji
vozila, broj: AA 3858162, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Sead Hodžić.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o registraciji
vozila, broj: AA 5103671, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Ružica Lukić.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o registraciji
vozila, broj: AA 2862472, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Mirela Smajlović.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o registraciji
vozila, broj: AA 4480593, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „EMTELEKTRO
INŽINJERING“.
Oglašava se kao nevažeća potvrda o registraciji vozila, broj:
AA 5439485, izdata od strane Javnog registra Vlade Brčko
distrikta BiH na ime Dragan Tomić.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena potvrda o registraciji
vozila, broj: AA 4170428, izdata od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Jakov Anić.
Oglašavaju se kao nevažeće izgubljene probne registarske
tablice, registarski broj: TT957979, izdate od strane Javnog
registra Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „KAIF“
MAOČA.
Oglašavaju se kao nevažeće izgubljene registarske tablice,
registarski broj: E59-J-051, izdate od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „S-S FRUIT“.
Oglašavaju se kao nevažeće izgubljene registarske tablice,
registarski broj: M41-J-110, izdate od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „TALOVIC“.
Oglašavaju se kao nevažeće izgubljene registarske tablice,
registarski broj: E63-A-315, izdate od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime D. O. O. „EURO BENZ“.
Oglašavaju se kao nevažeće izgubljene registarske tablice,
registarski broj: A07-K-164, izdate od strane Javnog registra
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Marijana Ristić.
Oglašava se kao nevažeće izgubljeno Uvjerenje o položenom
stručnom ispitu, broj: 05-000024/22-63, izdato od strane
Vlade Brčko distrikta BiH na ime Jelena Jovanović.
Oglašava se kao nevažeća izgubljena diploma o završenom
obrazovanju, djelovodni broj: 07-37-505/09-22 od 12. 6.
 Srijeda, 24.1.2024. god. SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH
-Oglasni dio-
2009. godine, izdata od strane JU Ekonomska škola Brčko na
ime Darinka Vidaković.
29. Oglašavaju se kao nevažeća izgubljena svjedočanstva od I, II,
III i IV razreda, djelovodni brojevi: I razred: 724-3/06 od 3. 7.
SLUŽBENE OBJAVE
OSNOVNI SUD BRČKO DOSTRIKTA
Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, sudija
Admir Salihović, u pravnoj stvari tužitelja Senada Mešić iz Brčkog,
zastupanog po punomoćniku Ibrahimu Sadić, advokatu iz Brčkog,
protiv tužene Emine Mešić iz Brčkog, trenutno nepoznatog
boravišta, radi razvoda braka, donio je slijedeće
OGLAS
O POSTAVLJANJU PRIVREMENOG ZASTUPNIKA
Rješenjem ovog suda broj P 152382 22 P od 11.01.2024.
godine, u pravnoj stvari tužitelja Senada Mešić iz Brčkog, protiv
tužene Emine Mešić iz Brčkog, trenutno nepoznatog boravišta, kojoj
je odreĎen privremeni zastupnik u osobi Radetu Lukić, advokatu iz
Brčkog, koji će u ovoj parnici vršiti sva prava i dužnosti tužene
Emine Mešić iz Brčkog, trenutno nepoznatog boravišta iz Brčkog,
sve dok se ona-on-oni ili njen-njegov-njihovi punomoćnik ne pojave
pred sudom, ili dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je
istima postavio staratelja.
Datum: 11.01.2024. godine
Broj: 96 0 P 152382 22 P
OSNOVNI SUD BRČKO DOSTRIKTA
OGLAS
Na osnovu Odluke Skupštine Udruženje "Glas žena žrtava
rata Brčko distrikt BiH" Brčko, Savska br, 4, Brčko distrikt, MBS: 96-
05-0016-17, JIB:4600401330005, PRESTAJE SA RADOM dana
15.12.2023.godine.
Imovina udruženja, koja ostane nakon podmirivanja svih
obaveza udruženja, rasporeĎuje se na način regulisan Statutom
Udruženja.
Nakon pravosnažnosti rješenja o prestanku sa radom
izvršiće se brisanje ovog udruženja iz sudskog registra.
Datum: 09.01.2024. godine
Broj: 096-0-F1-23-000232
OSNOVNI SUD BRČKO DOSTRIKTA
OGLAS
Na osnovu Odluke Rakovac Alje, osnivača Društva sa
ograničenom odgovornošću za proizvodnju, trgovinu i usluge "ADO
TRANSPORTI" Brčko distrikt BiH, Ive Andrića, Lamela III, sprat 1,
Brčko distrikt, MBS: 96-01-0063-23, JIB: 4600527510009,
PRESTAJE SA RADOM dana 15.12.2023.godine.
Po pravosnažnosti ovog rješenja sva imovina društva
pripada osnivaču Rakovac Alji.
Broj 3 – strana II
2006. godine, II razred: 844-2/07 od 26. 6. 2007. godine, III
razred: 07-37-695-4/08 od 30. 6. 2008.godine, IV razred: 07-
37-764/09-2 od 20. 8. 2009. godine, izdata od strane JU
Ekonomska škola Brčko na ime Haris (Sabahet) Čaušević.
Osnivač preuzima obavezu da isplati sve neizmirene
obaveze društva, ako iste postoje prema povjeriocima.
Nakon pravosnažnosti rješenja o prestanku sa radom
izvršiće se brisanje ovog društva iz sudskog registra.
Datum: 09.01.2024. godine
Broj: 096-0-Reg-23-001397
OSNOVNI SUD BRČKO DOSTRIKTA
OGLAS
I Zaključuje se stečajni postupak nad Stečajnom
masom D.D. „BOSNAPLOD" za proizvodnju, unutrašnji i
spoljnotrgovinski promet, ul. Semberska bb, Brčko distrikt BiH - u
stečaju.
II Ovo rješenje sa razlozima zaključenja stečajnog
postupka objaviti u Službenom glasniku BiH i Službenom glasniku
Brčko distrikta BiH, te na Oglasnoj tabli suda.
Datum: 29.12.2023.godine
Broj: 96 0 St 052362 12 St
OSNOVNI SUD BRČKO DOSTRIKTA
Osnovni sud Brčko distrikta BiH, sudija Alisa Musić, u
pravnoj stvari tužitelja Borislava Jovanovića, sin Isajla, Pukiš 56,
Lopare, koga zastupa punomoćnik Mirjana MrĎen, advokat iz
Brčkog, protiv tuženog „Tecline" d.o.o. Brčko distrikt BiH, ul. Zaima
Mušanovića br. 3, Brčko distrikt BiH, koga zastupa zastupnik po
zakonu - dirketor Muhamed Mešanović, radi isplate duga, v.sp.
800,00 KM, van ročišta dana 28.12.2023. godine, donio je slijedeći
OGLAS
O POSTAVLJANJU PRIVREMENOG ZASTUPNIKA
Rješenjem ovog suda broj 96 0 Mal 153572 23 Mal od
28.12.2023. godine, u pravnoj stvari tužitelja Borislava Jovanovića,
sin Isajla, Pukiš 56, Lopare, koga zastupa punomoćnik Mirjana
MrĎen, advokat iz Brčkog, protiv tuženog „Tecline" d.o.o. Brčko
distrikt BiH, ul. Zaima Mušanovića br. 3, Brčko distrikt BiH, koga
zastupa zastupnik po zakonu - dirketor Muhamed Mešanović,
odreĎen je privremeni zastupnik u osobi Čedomir Ostojić, advokat
iz Brčkog, ul. Hasana Bećirevića bbr. 3, Brčko distrikt BiH, koji će u
ovoj parnici vršiti sva prava i dužnosti tuženog, sve dok se tuženi
"Tecline" d.o.o. ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, ili dok
organ starateljstva ne obavijesti sud d a j e tuženom postavio
staratelja.
Datum: 28.12.2023.godine
Broj: 96 0 Mal 153572 23 Mal
Broj 3 - strana 99 SLUŽBENI GLASNIK BRČKO DISTRIKTA BiH Srijeda, 24. januara 2024. god.

SADRŽAJ

AKTI SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE

82 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Policiji Brčko dis-

trikta Bosne i Hercegovine 1
83 Zakon o izmjenama Zakona o policijskim službenicima
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine 3
84 Zakon o dopuni Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine 3
85 Odluka o produžavanju mandata zamjeniku predsjednika i
članu Komisije za papire od vrijednosti 5
86 Odluka o utvrđivanju javnog interesa broj: 01-02-188/24 od
17. 1. 2024. godine 5
87 Odluka o utvrđivanju javnog interesa broj: 01-02-189/24 od
17. 1. 2024. godine 5
88 Odluka o utvrđivanju javnog interesa broj: 01-02-190/24 od
17. 1. 2024. godine 6
89 Zaključak broj: 01-02-180/24 od 17. 1. 2024. godine 6

AKTI VLADE BRČKO DISTRKTA BOSNE I HERCEGOVINE

90 Pravilnik o sadržaju i metodologiji izrade, sistemu praćenja

i nadzora provođenja strateških dokumenata i implementacionih
dokumenata 6

AKTI GRADONAČELNIKA BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCE-

GOVINE

91 Odluka o utvrđivanju liste stručnih lica radi vještačenja u up-

ravnom postupku 39
92 Plan raspolaganja javnom imovinom Brčko distrikta BiH
za2024. godinu 39

AKTI USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE

93 Odluka broj: AP-466/14 42

94 Odluka broj: AP-666/14 46
95 Odluka broj: AP-1154/14 54
96 Odluka broj: AP-1164/14 59
97 Odluka broj: AP-1480/13 64
98 Odluka broj: AP-1842/14 68
99 Odluka broj: AP-1985/14 75
100 Odluka broj: AP-2560/14 78
101 Odluka broj: AP-2641/16 87
102 Odluka broj: AP-4183/13 94

OGLASNI DIO

UREĐUJE: Ovlaštena služba Skupštine Brčko distrikta BiH, ul. Mladena Maglova 2, 76100 Brčko,tel: (049) 215-516
“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH” izlazi najmanje jednom mjesečno

Štampa: Misija d.o.o. Brčko