INTER-

TEKSTUALNOST
&
Recenzenti:
Miroslav Beker
Milivoj Solar
INTER-
MEDIJALNOST
Uredili:

Zvonko Maković
Magdalena Medarić
Dubravka Oraić
Pavao Pavličić
Izdavač:
Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Za izdavača:
Viktor Žmegač
Likovna oprema:
Luka Gusić
Tehnička oprema i slog:
Franjo Kiš
Korektura:
Branko Erdeljac
Tisak:
Sveučilišna naklada Liber, Trg maršala Tita 14,
41000 Zagreb
Distribucija:
IKRO »Mladost«, Maksimirska 129, 41000 Zagreb
Naklada:
l 000 primjeraka
Zavod za znanost o književnosti
Tisak dovršen u ožujku 1988. Zagreb 1988
 Dubravka Oraić lntektekstualnost - intermedijalnost
Zusammenfassung
ZITATHAFTIGKEIT - EXPLIZITE INTERTEXTUALITAT.
Es gib! zwei Grundorientierungen von Texten, kOnstlerischen
Stilarten und Kulturen: die Orientierung an der natOrlichen Sprache bzw.
der Wirklichkeit (Transtextualitiit) und_ die Orientierung an Fremdtexten
bzw. der Kultursprache (lntertextualitiit). Von lntertextua)itiit spricht man,
wenn Fremdtexte zur primiiren Wirklichkeit des Eigentextes geworden
sind, so daB der Eigentext nur in Wechselbeziehung mit Fremdtexten zu
verstehen ist.
Der vorliegende Artikel beschiiftigt sich mit einem der intertextuellen
Sonderphiinomene - dem Phiinomen der Zitathaftigkeit. , Es werden
terminologische Elementarunterscheidungen herausgearbeitet und zwei
methodologische Grundschemata zur Erforschung der Zitathaftigkeit
aufgestellt: das kategoria/e Zitatdreieck und das kategoria/e Zitatviereck.
Die terminologischen Unterscheidungen sind: 1. Zita! - expliziter ln text,
Element der Zitatrelation, 2. Zitatrelation - intertextuelle Verbindung, fOr
die das Phiinomen des Zitats wesentlich ist, 3. Zitieren - intertextuelle
Zitatprozesse und 4. Zitathaftigkeit - die Eigenschaft einer aus Zitaten
bzw. auf dem Zitierungsprinzip aufgebauten Struktur. Mit Hilfe des
kategorialen Zitatdreiecks werden Zitate und mit Hilfe des kategorialen
Zitatvierecks wird die Zitathaftigkeit klassifiziert. lm Artikel werden zwei
Grundarten der Zitathaftigkeit unterschieden: il/ustra live und il/uminative
Zitathaftigkeit. Bei der lllustrativen Zitathaftigkeit ist der Fremdtext Vorbild
des Eigentextes, so daB die Zitierungsmotivierung vom Fremden zum
Eigenen geht, wiihrend beim illuminativen Typ die Situation umgekehrt ist
- der Fremdtext ist kein Vorbild des Eigentextes, so daB die
Zitierungsmotivierung .. unregelmaBig" und .. vertremdet" - vom Eigenen
zum Fremden - verlauft. Zwei auf der achronischen Horizontale
gewonnene Universaltypen der Zitathaftigkeit binden sich auf der
diachronischen Vertikale an historische Stilarten und Kulturen. Die
illustrative Zitathaftigkeit ist haufiger in Kulturen und Stilarten wie
Attizismus, Mittelaltertum, Renaissance, Klassizismus, Realismus und
Postmodernismus vertreten und die illuminative in solchen Stilarten und
Kulturen wie Alexandrinismus, Manierismus, Romantik und Avantgarde.
/ kako bi se intertekstualni odnos doista uspostavio.
156
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
INTERTEKSTUALNOST l INTERMEDIJALNOST
Tipološki ogled
PAVAO PAVLIČIĆ
Dva tipa intertekstualnosti
l.
Književni tekst stupa u odnos s drugim tekstovima već zbog toga što
pripada književnosti; ali i obratno: on pripada književnosti zato što uspos-
tavlja veze s drugim tekstovima. Te su veze raznovrsne' književno je djelo
povezano s drugim djelima zato što pripada literaturi određenoga jezika,
zato što pripada jednoj epohi, zato što pripada nekome žanru, zato što je
pisano nekim stihom, a i zato što govori o nekoj temi. Mogao bi se nabro-
jiti još niz elemenata koji povezuju svaki književni tekst s drugim književ-
nim tekstovima. Pod intertekstualnošću, međutim, nećemo ovdje. razumi-
jevati sve takve odnose. Zanimat će nas takve veze među književnim tek-
stovima koje ispunjavaju neke uvjete. Tih uvjeta ima tri.
__.---- Prvo, o61nos književnog teksta prema drugim tekstovima mora biti vi-
dljiv, premda može biti donekle prikriven. Može se raditi o sličnosti među
književnim djelima, o aluziji jednoga na drugo, o međusobnom citiranju,
polemici i slično; uvijek, međutim, mora postojati mogućnost (dostupna
barem nekima od čitatelja) da se ta veza uoči i razumije. To znači da npr.-
veza nekoga teksta na našem jeziku s nekim djelom iz japanske ili indij-
ske književnosti neće biti zamijećena, pa se zato, praktički, neće ni ostva-
___ riti.
Drugo, taj odn6s mora biti ostvaren određenim sredstvima. Za ta je
sredstva bitno da su zajednička oboma književnim djelima nieđu kojima
se uspostavlja odnos i da leže u domeni eminentno književnih postupaka.
Prema tome, za uspostavljanje takve .veze nije dovoljno da jedno djelo sa-
mo spomene naslov drugoga, ili da npr. u jednome romanu likovi rasprav-
ljaju o drugome romanu, pjesmi ili drami. Potrebno je da se oba djela slu--
že sličnim - a prepoznatljivim - stilskim, kompozicijskim ili kojim drugim
postupkom, ili da jedno djelo komentira ili parafrazira postupke drugoga,
Treće, ta veza mora biti ispunjena značenjem: činjenica da se među
C
tekstovima uspostavlja neki odnos mora novome djelu (koje na odnosu
inzistira) pridodati neku novu dimenziju, tako da se bez uočavanja te di-
menzije djelo ne može potpuno razumjeti. Prava intertekstualna veza bit
će npr. odnos Joyceova Uliksa prema Homerovoj Odiseji, ali takva veza 157
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
neće biti odnos hrvatskih realista (npr. Leskovara) prema Turgenjevu, na
kojega se naši pisci ugledaju: djela naših autora su umjetnički razumljiva i
izvan svojega odnosa prema Turgenjevu.
S obzirom na smjer uspostavljanja intertekstualnih veza, trebalo bi
razlikovati dvije mogućnosti. U jednim se slučajevima te veze uspostavlja-
ju u vremenskome smislu horizontalno, a u drugome vertikalno. Zato bis-
mo jedne mogli nazvati sinkronijskima, a druge opet dijakronijskima.
Sinkronijski, književni tekst uspostavlja vezu s drugim tekstovima koji
spadaju u krug iste poetike, ili se prema toj poetici orijentiraju. Djelo tada
stupa u dijalog ili u polemiku s drugim djelom koje smatra dijelom vlastito-
ga vrijednosnog sistema. Primjere za to možemo naći osobito u krilu one
prozne orijentacije koju je Aleksandar Flaker nazvao prozom u traperica-
ma: junaci takvih djela rado spominju Holdena Caulfielda, junaka romana
Hvatač u raži, pa komentiraju njegove postupke, .a istodobno njihova vlas-
tita sudbina (i književni postupci kojima je opisana) predstavljaju repliku
onoga što se događalo Holdenu Caulfieldu i repliku Salingerova načina
pripovijedanja.
Može književni tekst stupiti u dijalog i s tekstovima koji pripadaju po-
etikama drugačijim od njegove vlastite, ali će to uvijek činiti s obzirom na
poetiku kojoj sam pripada. Dobro se to vidi na primjeru. Pjesnik koji da-
nas, u nas, piše haiku-pjesme, uspostavlja intertekstualnu vezu s haikui-
ma u japanskoj poeziji, pridajući tako svome djelu značenja koja ga obo-
gaćuju; takav haiku, međutim, u našoj književnosti ne može značiti ono
što znači u japanskoj, pa budući da se doživljava na podlozi naše suvre-
mene književnosti, on i nastaje s obzirom na poetiku koju naša suvreme-
na književnost slijedi.
Dijakronijski se intertekstualni odnosi uspostavljaju s tekstovima pro-
šlih epoha i drugačijih poetika. Takva veza podrazumijeva, kao bitnu svoju
komponentu, da među dvama djelima postoji vremenski~..R;o i upravo
je .taj razmak bitan za doživljaj takve veze kao poetski funkcionalne. Ako
današnji pjesnik uzme da piše pjesmu u dvostruko rimovanome dvanaes-
tercu, onda on priziva u čitateljevu svijest onaj kontekst iz kojega taj stih
dolazi, pa možda i neki pojedinačni tekst; ali, u tome prizivanju važnu ulo-
gu igra činjenica da je riječ o stihu koji se upotrebljavao nekada davno a
danas se više ne upotrebljava, kao i činjenica da se između dvaju tekstova
stere široko polje različitih književnih događaja i da i pisac i. čitalac "imaju o
njima neko iskustvo; na taj način i to iskustvo igra svoju ~ doduše, teško
odredivu, ali ipak neporecivo važnu - ulogu u toj vezi.
Takvo uspostavljanje intertekstualnoga odnosa zbiva se, dakle, tako-
đer s obzirom na neku poetiku. Ona tome činu pruža opravdanje, ona ga
obrazlaže kao nešto prihvatljivo, poetski funkcionalno i žanrovski odredi-
vo. Upravo je poetika onaj faktor koji ocrtava krug starih tekstova s koji-
ma se intertekstualna veza može uspostaviti, kako s obzirom Qa njezinu
uočljivost tako i s obzirom na njezinu poetsku funkcionalnost. Veza se -
načelno govoreći - može uspostaviti samo s onim tekstovima koji se u
trenutku nastanka novoga djela smatraju dovoljno poznatima i ujedno na
158 bilo koji način relevantnima.
Intertekstualnost - inte'rmedijalnost Pavao Pavličić
l sinkronijski i dijakronijski tip intertekstualnosti, naime, zasnovani su
na svojoj uočljivosti: oni uvijek funkcioniraju kao signali kojima se u svi-
jest prizivaju drugi tekstovi, da bi s primarnima činili cjelinu doživljaja. Koja
će od tih dviju mogućnosti - sinkronijska ili dijakronijska - biti češća ili
važnija, odlučuje poetika koja u jednome razdoblju vlada. Upravo zato,
kao što se pojedina razdoblja razlikuju po svojim poetikama (po svome
shvaćanju književnosti u najširem smislu riječi), tako se razlikuju i po tipo-
vima intertekstualnosti koji se u njima javljaju. ·
Čini se da je, u pogledu intertekstualnosti, moguće u· povijesti knji-
ževnosti razlikovati dva tipa razdoblja. U jednima su načini uspostavljanja
intertekstualnih odnosa konvencionalni, a u drugima nisu. U razdobljima u
kojima prevladavaju konvencionalni tipovi intertekstualnosti razvijaju se
pravila za njihovo uspostavljanje, a takvi se tipovi intertekstualnosti onda
shvaćaju kao autonomna književna vrijednost. Nerijetko se razvijaju i spe-
cijalistički žanrovi koji stfupravo intertekstualnosti posvećeni, poput paro-
dije, travestije itd._f'Jekonvencionalni tipovi intertekstualnosti su oni kod
kojih ne postoje pravila niti uzusi, nego se oni ostvaruju od slučaja do slu-
čaja, i nerijetko--s.e smatraju svojinom pojedinih autora i karakteristikom
pojedinačnih djela.'(l"u bi spadao metrički citat, razne vrste skrivene pole-
mike, aluzije i slično!
Učestalost ovih avaju tipova varira od razdoblja do razdoblja, pa u
nekima prevladava jedan, a u drugima drugi. Načelno se može reći da
konvencionalni tip prevladava u onim razdobljima u kojima su konvencije i
inače jače, a njihovo s~ poštivanje uzima kao vrlina, a da su nekonvencio-
nalni tipovi češći onda \kad se više cijeni kršenje konvencija i njihova mo-
difikacija. Konvencionalni tip intertekstualnosti karakterističan je za rene-
sansu, klasicizam, realizam, dok se nekonvencionalni tip češće javlja u
manirizmu, romantizmJ i u raznim avangardnim školama dvadesetoga sto-
ljeća. Ovdje, dakle, poll.zimo od pretpostavke da se kroz povijest književ-
nosti smjenjuju dva različita tipa intertekstualnosti i da je svaki od njih ka-
rakterističan za po nekoliko razdoblja.
Već se ovdje mopu dati neka zapažanja o ta dva tipa razdoblja. Mog-
lo bi se, tako, kazati ~a su konvencionalna ona razdoblja u kojima p·oetika
na.~esumnjiv i_ uglav~om općeprihvać~n način def~nira _tri bitna aspekta
knJIZevnostJ: nJeZJnujlruštvenu svrhu 1 sm1sao, poJam liJepoga odnosno
vrijed".~ga u njoj i hiJ'0'\hij~.:"eđu književnim oblicima. U smisao i dose-
ge knJIZevnostl, kao n1 u\ knJIZevne postupke tu se uglavnom ne sumnja,
pa se zato n1 Intertekstualnošću mnogo ne eksperimentira. U konvencio-
nalnim razdobljima poetika ostavlja otvorenima - otlnosno, definira kao
otvorene - sva tri bitna aspekta: i društvenu svrhu književnosti, i njezinu
vrijednost, i hijerarhiju međ~ oblicima. Budući da nema definitivnoga miš-
ljenja o pravome mjestu i ulozi književnosti, a ni o estetski najefikasnijim
postupcima, književni tekstovi često nastoje da sami sebe definiraju, da
nađu vlastitu svrhu i svoj način da budu vrijedni. U tome nastojanju oni
često pokušavaju naći uporište u drugim književnim tekstovima i u svome
odnosu prema njima. Nekonvencionalni tip intertekstualnosti razlikuje se
od konvencionalnoga po intenzitetu i po učestalosti, a i po tome što inter- 159
 Pavao Pavlićić Intertekstualnost - intermedijalnost
tekstualna veza ima za nekonvencionalni tekst veće značenje nego za
konvencionalni.
Konvencionalna i nekonvencionalna razdoblja razlikuju se i po tome
što u njima sinkronija i dijakronija igraju pri uspostavljanju intertekstualnih
veza različitu ulogu. Upravo zato, promotri! ćemo ovdje ta dva tipa perio-
da s obzirom na sinkronijske i dijakronijske intertekstualne odnose.
JI.
Pretpostavka je konvencionalnih razdoblja (renesanse, klasicizma,
realizma) da je ideal umjetničke vrijednosti moguće ostvariti, ili da je on
već negdje ostvaren. Vjeruje se, dakle, da su poznata glavna obilježja to-
ga ideala. Misli se, onda, da je moguć (ili da već postoji) savršen roman,
pastorala ili balada, da postoji (ili je moguć) idealan stil, stih i kompozicija,
da nije nedostižna ni idealna društvena uloga književnosti. Otuda, kad se
u konvencionalnim razdobljima uspostavlja intertekstualna veza, onda to
biva ili s obzirom na neki pretpostavljeni ideal, ili s obzirom na neki već
postojeći uzor.
1. Sinkronija. Tekstovi uspostavljaju međusobne veze tako što se
podvrgavaju istim pravilima za izgradnju djela, odnosno respektiraju iste
poetičke zasade, težeći istome idealu. Ta je težnja moguća zato što je
konvencionalnim razdobljima redovito bliža estetika identičnosti nego es-
tetika različitosti; u njima originalnost nije glavni cilj, nego je cilj upravo
usklađenost s idealom. Taj ideal pak ne mora nužno biti estetski, nego
može biti i ideal istine, ili opet ideal društvene funkcije literature (npr. u
realizmu). Promotri! ćemo to ovdje na tri područja na kojima se intertek-
stualne veze vidljivo uspostavljaju: na području žanrova, tematike i stilo-
va.
a) žanrovi. Konvencionalna razdoblja obično imaju razmjerno čvrste
žanrovske sisteme i sklona su da u definiranju svojih žanrova budu stroga
i isključiva. A budući da su žanrovi definirani prilično jednoznačno, njihovi
pripadnici stupaju u mnogo očitiji međusobni odnos nego što je to slučaj
u nekonvencionalnim razdobljima. Dobro to pokazuje primjer. U današnje
vrijeme, reći o nekome djelu da je roman, komedija ili lirska pjesma jedva
da znači reći išta pobliže o tome djelu: tek je malo bolje to djelo definira-
no ako se za nj kaže da je društveni roman, komedija karaktera ili pjesma
u slobodnom stihu. U renesansi pak, ustvrditi za neko djelo da je ep, ko-
medija ili pastorala značilo je reći o njemu gotovo sve što je bitno; značilo
je, naime, reći kakva je u njemu radnja, kakvi likovi, kakav stil, kompozici-
ja, stih itd. Isto vrijedi za antiku, klasicizam, pa čak - donekle - i za rea-
lizam.
Konvencionalno djelo stupa već zbog svoje pripadnosti žanru u od-
nos s drugim tekstovima; zato su u takvim razdobljima pripadnici istoga
žanra međusobno veoma slični, te se ponekad čini da namjerno jedni dru-
ge citiraju ili stupaju u dijalog jedan s drugim. To, međutim, dolazi otuda
160 što svi pripadnici istog žanra teže istome cilju. U konvencionalnim se raz-
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavlićić
dobljima cjelovitost teksta i njegova pripadnost umjetničkoj sferi često
određuje prije svega na intertekstualno) razini: jedan je tekst umjetnički
zato što je nalik drugim tekstovima, a cjelovit je zato što udovoljava pravi-
lima žanra.
b) Teme. U konvencionalnim razdobljima mora pojedinačni tekst
preuzeti konvencionaliziranu temu, jer druge mogućnosti nema. Preko te-
me, onda, svaki tekst stupa u razne tipove odnosa s drugim tekstovima; ti
su odnosi, dakako, također konvencionalni.. Tema može biti vezana.za od-
ređeni tip teksta, npr. za žanr (kao što je slučaj u renesansi i klasicizmu),
pa će svaki pojedinačni tekst doći u vezu s drugim tekstovima koji se ba-
ve istom temom. Svi renesansni petrarkistički tekstovi ne samo da govore
o istoj temi, nego tu temu na isti način koncipiraju i razvijaju: razvijaju je,
međutim, tako da se jedni na druge oslanjaju: štošta se u tim kanconijeri-
ma sa'l"o podrazumijeva, jer se smatra da je čitaocu iz drugih tekstova is-
te orijentacije poznata priča koja iza kanconijera stoji, pa su tako tekstovi·
u stalnoj međusobnoj vezi. Tema, nadalje, može biti zajednička raznim žan-
rovima, s tim da se jedni bave jednim, a drugi drugim njezinim aspekti-
ma, ili to jedni čine uz pomoć jednih, a drugi uz pomoć drugih postupaka.
U tome će slučaju pojedinačni tekst biti u nekome odnosu i prema skupi-
ni kojoj sam pripada, i prema drugoj skupini, koja istu temu obrađuje na
drugačiji način. Renesansni će pisac, tako, u pastorali rado preuzeti, pre-
vesti ili citirati tuđe petrarkističke stihove, budući da oni govore o istome
predmetu kao i njegov igrokaz. Najčešće u takvim situacijama, ipak, za
uspostavljanje intertekstualnog odnosa nisu potrebni nikakvi posebni po-
stupci (citati, aluzije i slično), jer je tema konvencionalna koliko i način
njezine obradbe, pa se odnos uspostavlja automatski.
To vrijedi čak i za slučajeve kad se pojave cijeli žanrovi kojima su
glavna tema drugi tekstovi: npr. parodije petrarkističke lirike u renesansi.
U tim se djelima, naime, ne paradiraju toliko pojedinačni tekstovi, koliko
pjesnički postupci i cijeli stilski kompleksi, nije, dakle, predmet parodije
određeno pjesničko djelo, nego ideal kojemu sva petrarkistička djela te-
že. Pa kao što se u konvencionalnim razdobljima veze ne uspostavljaju s
pojedinačnim tekstovima, nego s temom u cjelini, tako se i parodija odno-
si na temu uopće i način njezine obradbe uopće.
e) Stilovi. U konvencionalnim razdobljima postoji težnja da se cijele
skupine tekstova (najčešće žanrovi) međusobno razlikuju po stilu. Zato
konvencionalna intertekstualnost ima dva vida.
Svaki tekst, naime, prema tekstovima iz iste skupine stupa u odnos
sličnosti; on s njima dijeli stilski repertoar, i na tome se onda rado inzisti-
ra. A budući da je broj upotrebljivih stilskih postupaka konačan, događa
se da pripadnici iste skupine imaju cijele nizove međusobnih stilskih podu-
darnosti. Renesansne lirske pjesme vrve od pjesničkih slika koje može-
mo naći i u drugim renesansnim lirskim pjesmama. Zato je intertekstualni
odnos u koji pojedinačni tekst stupa s drugim tekstovima veoma važan:
njime se pojedinačni tekst legitimira kao zagovornik određene poetike,
one poetike na koju se oslanjaju i drugi slični tekstovi. Dobro se to vidi i
na ulozi što je ima opis lika i ambijenta u realističkome romanu: svi su ti 161
 Pavao Pavličić IntertekstUalnost - intermedijalnost
opisi veoma slični, i svi tekstovi na njima inzistiraju, jer takav opis dokazu-
je opredjeljenje teksta za jednu poetiku. Upravo zato se takve podudar-
nosti među tekstovima ne doživljavaju kao epigonstvo, neoriginalnost ili
uzrok manje literarne vrijednosti teksta, nego imaju ili neutralan karakter,
ili se čak i pozitivno vrednuju. A to je i prirodno: budući da se zna što je
cilj i zadatak književnog teksta, zna se i koja su najbolja sredstva za nje-
govo postizanje; od podudarnosti među tekstovima zato se ne bježi, ne-
go se kadikad intencionalno nastoje postići, jer one predstavljaju znak
opredjeljenja za određeni poetički cilj. · b) Teme. Pripomažu uspostavljanju intertekstualnih veza u dijakroniji
Prema tekstovima iz drugih skupina (kojima sam ne pripada) tekst
stupa u odnos razlikovanja. To znači da on često vodi računa o tome da
se njegova stilska sredstva ne miješaju sa stilskim sredstvima drugih sku-
pina, ili barem da se ne miješaju s onim sredstvima koja su suviše očito
obilježena svojom upotrebom u nekom drugom žanru. A time se, preko
stila, samo još više povećava kohezija među pripadnicima iste skupine, i
time je njihov međusobni intertekstualni odnos još očitiji.
2. Dijakronija. Potječe iz istoga općeg stava kao i sinkronija, samo
što je usmjerena k postizanju drugačijih ciljeva. Ako je, naime, za sin-
kroniju ·karakteristično da tekstovi stupaju u međusobni odnos zato što
teže istome idealu umjetničke ljepote ili vrijednosti, onda je za dijakroniju
karakteristično da se tekstovi povezuju zato što se smatra da je u jedno-
me od njih ideal već postignut. Jedan je tekst uzor, a drugi ga nasljeduje,
vjerujući da je oponašanjem moguće postići istu onu kvalitetu koju ima i
uzor (ili da je to moguće barem djelomično). Vremenska distanca među .
djelima ima tada osobit status: ona se uzima kao prazno razdoblje, doba
kad su se nasljedovali krivi uzori, ili se to činilo na krivi način: karakteristi-
čan je u tom pogledu odnos renesanse prema antici. Po tom se primjeru
vidi i to da se u konvencionalnim razdobljima teži k nasljedovanju uzora
za koje je već na prvi pogled jasno da su vremenski udaljeni od trenutka
kad se intertekstualni odnos uspostavlja. Sve je to vidljivo na trima razina-
ma o kojima je i prije bilo riječi.
a) tanrovi. Da bi pripadao književnosti, konvencionalni tekst mora
se uklapati u žanrovski sistem svoje epohe i na taj način stupiti u sinkro-
nijski intertekstualni odnos s drugim tekstovima; ali, on također mora pri-.
padali takvome žanru koji ima neku tradiciju i u kojemu su već stvorena
djela koja u povijesti književnosti imaju neki autoritet. Legitimnost žanro-
va· izvodi se, naime, u konvencionalnim razdobljima iz dvaju izvora: iz ne-
koga općeg shvaćanja književnosti u kojemu žanrovi imaju svoje zakonito
mjesto, i iz činjenice da su u dotičnome žanru već stvorena vrijedna knji-
ževna djela. Otuda se u takvim razdobljima stvaraju žanrovi koji čak imaju
i •intertekstualne• nazive: što je drugo vergilijanski ep nego ep koji na
očit (i, čak bi se reklo: deklarativan) način stupa u intertekstualni odnos s
Vergilijevom Eneidom? Tek ako se to zna, moguće je shvatiti otkuda toli-
ke (sinkronijske) podudarnosti među epovima toga razdoblja: one se po-
javljuju zato što sva djela nasljeđuju Eneidu, odnosno stupaju s tim dje-
162 lom u konvencionalan intertekstualni odnos.
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
U takvim periodima, nadalje, potreba za imitatorskim tipom intertek-
stualnosti regulira i nastanak novih žanrova. Kad se u humanističkim kru-
govima u XV. stoljeću pojavila potreba za komedijom, onda je najprije tre-
balo naći pogodan antički uzor s kojim će novovjeka komedija stupati u
dijakronijsku intertekstualnu vezu, i to zato što je takav odnos poetički
obavezan, pa komedije rado ističu svoje oslanjanje na Plauta ili Terencija:
intertekstualnost daje dignitet novome djelu. Ato je i inače važno za kon-
vencionalnu infertekstualnost: ona najčešće ima vrijednosni karakter.
na nešto drugačiji i posredniji način nego žanrovi. Očito je,- naime, da u
konvencionalnim razdobljima postoji dvostruka selekcija tema: s jedne
strane, postoji težnja da se književnost bavi općim, univerzalnim temama;
s druge strane, postoji i težnja da se uzimaju teme koje su već stekle neki
ugled, pa imaju literarni status. • ·
Ti kriteriji onda djeluju i na uspostavljanje dijakronijskih intertekstual-
nih veza. Budući da teme· moraju biti opće, onda se uz pomoć raznih in-
terpretativnih postupaka razne teme shvaćaju kao identične i na taj se na-
čin uspostavlja odnos prema uzorima. Dobro se to vidi na primjeru već
spomenute renesansne epike., Budući da je na djelu alegorijsko i figural-
ne tumačenje tekstova, prava tema nekoga djela nije ono o čemu to djelo
izravno govori, nego ono što tekst u prenesenome smislu znači. Tako je
onda moguće da o istome govore i dva teksta koji naoko pripovijedaju o
posve različitim stvarima. A to je onda osobito važno za uspostavljanje di-
jakronijske intertekstualne veze. Stari se tekstovi, naime, također tumače
alegorijski (premda nisu tako pisani), a to onda omogućuje tematsku ve-
zu između njih i novih tekstova. Tvrdi se npr., na tragu srednjovjekovnih
tumačenja, da je u Vergilijevu epu alegorijski sadržana najava Kristova
dolaska; zbog toga se onda i mnogi novovjeki epovi mogu tumačiti u slič­
nom ključu, što dalje znači da oni zapravo imaju istu temu kao i Vergilijev
spjev. Ato je osobito važno zato što se odnos prema uzoru tada naglaša-
va; time su onda zadovoljena oba kriterija za izbor teme: ona je i općenita
i literarno verificirana tradicijom. Balzac naziva svoje djelo Ljudskom ko-
medijom smatrajući da se ono vezuje za Dantea općenitim karakterom
svoje teme: u Danteova su doba najvažnija bila božanska pitanja, u Balza-
covo su najvažnija ljudska.
e) StiloVi. l ovdje se radi o nasljedovanju uzora; ono može imati dva
vida, izravni i neizravni. Izravni vid nasljedovanja bio bi onaj kod kojega se
od uzora preuzimaju stilska sredstva, jer na taj način idealni uzor podrža-
va i opravdava njihovu upotrebu. Takav je slučaj s preuzimanjem intro-
duktivne, ekskurzivne i egzordijalne topike od klasičnih djela u renesansi, .
pa onda i epski katalozi, kompozicijske sheme i slično. Obično se tada in-
zistira na odnosu prema predlošku, pa će zato poneki hrvatski renesansni
pisac na margini svojega teksta naznačiti na kojega se antičkog pisca od-
nosi pojedini pasaž, bilo da se radi o ugledanju na općenito shvaćen po-
stupak bilo opet da je preuzeta cijela slika, usporedba ili motiv.
Neizravno nasljedovanje predstavlja zapravo interpretaciju uzora.
Kad se od uzora ne .može izravno preuzeti neki postupak, konvencionalna 163
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
će poetika izraditi novi postupak kao ekvivalent postupku uzora. Tako, re-
cimo, renesansa neće od antičkih uzora moći preuzeti stih, koliko zbog
prirode novoevropskih jezika toliko i zbog nove poetičke situacije; ali, za-
to će nekima od svojih stihova dati onaj status koji su uzorni stihovi imali
u antici: u talijanskoj će se književnosti npr. vjerovati da jampski jedana-
esterac (osobito kad je složen u oktave) predstavlja ekvivalent heksamet-
ru. Dijakronijska se veza sa starim tekstovima tu ne uspostavlja toliko
preko stiha koliko preko njegova statusa i uloge. Za takav je Intertekstual-
ni odnos, dakle, potrebno poetičko posredovanje.
U konvencionalnim se razdobljima, inače, smatra da se pojedini po-
stupci ne preuzimaju zato da se s njima uspostavi dijalog, nego zato što
se vjeruje .da su u stilskim postupcima uzora sadržane trajne i univerzalne
vrijednosti koje vrijede uvijek. ·
lli.
Nekonvencionalna intertekstualnost polazi od sasvim suprotnih pret-
postavki nego konvencionalna. U takvim razdobljima (u manirizmu, u ro,
mantizmu, u avangardi) ne vjeruje se da je moguće ostvariti ideal umjet-
ničke ljepote uz pomoć nekoga niza osobitih postupaka, a ne vjeruje se
ni da je moguće odredeno reći u čemu se taj ideal sastoji; isto se tako ne
misli da je taj ideal već negdje, u prošlosti, ostvaren. Upravo zato, djela
ne uspostavljaju međusobne sinkronijske intertekstualne veze tako što bi
težila istome cilju, niti se opet - dijakronijski - ugledaju na iste uzore.
Veze medu pojedinačnim djelima uspostavljaju se mnogo izravnije.
1. Sinkronija. Pretpostavka je nekonvencionalne intertekstualnosti
težnja za originalnošću; temelj je nekonvencionalnoga pogleda na knji-
ževnost, naime, estetika različitosti, a ne estetika identičnosti, kao u kon-
vencionalnim razdobljima. Otuda djela, na sinkronijskoj ravni, stupaju u
intertekstualni odnos tako što konvencije pojedinih žanrova, tema i stilo-
va uzimaju kao podlogu na kojoj će se istaknuti njihova vlastita inovativ-
nost. Pritom djela nisu građena bez obaziranja na konvencije, nego upra-
vo u naglašenome otklonu od njih. Tako konvencija, i dje_la koja predstav-
ljaju najistaknutije njezine predstavnike, čine konstitutivni dio svakoga ne-
konvencionalnoga djela; nekonvencionalna su djela uvijek na neki način i
maniristička. Konvencije za njih nisu pravila po kojima se djelo sačinjava,
nego njegov materijal, a ponekad i njegova tema.
a) tanrovi. Nekonvencionalna djela nisu žanrovski čista; najčešće
odstupaju od žanra u nekim bitnim aspektima, ali žanr zadržavaju kao
podlogu na kojoj će se moći uočiti njihova vlastita inovativnost. Odstupa-
nja mogu biti različite vrste i javljati se na raznim nivoima: na kompozicij-
skom, stilskom, tematskom, metričkom i drugima. Moguće je razlikovati
dva smjera u kojima se ta odstupanja kreću. Jedanput će to biti potpuno
pristajanje na neki žanr, koji je već dovoljno obilježen svojom novošću i
164 stupanje u intertekstualni dijalog s onim djelima koja su u tome žanru već
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao P8vličić
nastala. ili s djelom za koje se zna da je začetnik toga žanra. Drugi put će
se raditi o intencionalnom miješanju žanrova.
. Prvi je primjer čest u tzv. prozi u trapericama. Sva djela koja se za taj
žanr opredijele stavljaju se u polemički odnos prema drugim, tradicional-
nim djelima u krilu vlastite nacionalne literature. Ali, s druge strane, ona
takoder stupaju u dijalog sa Salingerovim Hvatačem u raži, jer ga u svemu
nasljeđuju i jer je to djelo priznato kao začetnik žanra.
Miješanje žanrova naći ćemo npr. u Držićevu Grižuli, gdje se miješaju
stih i proza (kao elementi raznih književnih vrsta), ali takoder i likovi koji
su svojstveni komediji (seljaci) s likovima j<arakterističnim za pastoralu
(vile, satiri, Kupido, Plakir). Tu se ne radi samo o narušavanju pravila žan-
ra nego i o intertekstualnom dijalogu s onim djelima koja su konvenciju
uspostavila i s onima koja se te konvencije bez priziva drže. Nije zato ni-
. malo čudno što glavni junak u tome komadu govori loše petrarkističke
stihove (razobličavajući tako konvenciju još jednoga žanra), i što se u tim
stihovima pojavljuju rime kojih u Držića inače nema, ali ih zato ima u sla-
bih petrarkista njegova vremena, a ima ih i u njegova glavnog konkurenta
komediografa Nalješkovića.
Narušavanje žanrovskih konvencija, tako, često predstavlja znak in-
tertekstualnog dijaloga s predstavnicima žanra. Nekonvencionalni, mani-
ristički tip intertekstualnosti javlja se obično onda kad u sjećanju još žive
veliki književni ideali i uzori, ali se u njih više ne može vjerovati, jer su po-
stali neproduktivni. Književnost se tada osjeća oslobođenom obaveze da
prema idealima teži, ali pomalo i žali što ih je izgubila.
b) Teme. Karakteristično je za nekonvencionalna razdoblja da u nji-
ma teme nisu vezane ni za žanrove ni za stilove. To znači da nije poetički
zadan ni oblik u kojemu će se neka tema obraditi ni stilska sredstva uz
pomoć kojih će se to učiniti. Zbog toga intertekstualne veze koje se us-
postavljaju preko tematskog kompleksa postaju složenije. Kao posrednik
tada istupa onaj žanrovski sistem koji više nije djelatan (ali su sjećanja na
njega još živa), u kojemu veza izmedu žanrova i stilova postoji. Tako se,
recimo, u manirizmu događa da ljubavna tema, koja je inače karakteristič­
na za liriku i pastoralu, iskrsne u djelu koje po svemu ima epska obilježja,
a ujedno će se pojaviti i stil koji nije ni sasvim epski ni sasvim lirski. Tako
se nešto događa u Barakovićevoj Vili Slovinki, pa to djelo preko svoje te-
me (ljubavni jadi) uspostavlja intertekstualni odnos s hrvatskom petrar-
kističkom lirikom onoga doba, dok se svojim oblikom i opsegom veže za
epska djela.na našem jeziku. A svojim tematskim kompleksom veže se
Vila Slovinka još za jedno slično djelo, naime za Zoranićeva Planine (koje
se u njoj i spominju), gdje takoder postoji centralna ljubavna tema sa ši-
rim implikacijama, ali su prisutni i elementi pastorale i lirike.
U naše je vrijeme poznata pjesnička polemika Majakovskoga s Jese-
njinom o temi samoubojstva; dijalog tekstova tu se sasvim očito uspos-
tavlja. On, doduše, ne počiva samo na temi, nego i na drugim elementima
pjesme, ali to je tako i inače: tek u sprezi s ostalim komponentama tema
može poslužiti kao temelj intertekstualnoga odnosa. Zato se u ovakvim
slučajevima češće događa da se stare i poznate teme obraduju na nov 165
 Pavao Pavličić lntertekstualnoss - intermedijalnost
naćin, nego što se javljaju nove teme. A to je i razumljivo: ako se uvede
nova tema, ne vidi se odstupanje od starih pravila, pa ni intertekstualnosti
- barem na ovom temelju - ne može biti.
e) Stilovi. Budući da .u ne~onvencionalnim razdobljima stilski ideal u
pravome smislu ne postoji, pa zato svako djelo iznova traga za vlastitim
putom do stilske savršenosti, intertekstualne veze uspostavljaju se vo-
ljom autora, i to uspostavljanje predstavlja kreativan ćin. Stilska se inter-
tekstualnost zato gradi ria dva načina: na preuzimanju stilskih modela ka-
rakterističnih za druge žanrove i na problematizaciji konvencionalnog
stila. Tako će se pripadnik jednoga žanra poslužiti stilskim postupcima
karakterističnim za drugi žanr: u Joyceovu Uliksu ima cijelo poglavlje u
a
dramskom obliku,. eksperimentira se i raznim stilovima. S druge strane,
stilska se sredstva pojavljuju kao predmet problematizacije npr. u Slamni-
govoj Boljoj polovici hrabrosti gdje je cijelo djelo zasnovano na suprot-
stavljanju dvaju· stilova: stila moderne urbane proze i tradicionalnog stila
realističke književnosti koja i danas ponekad funkcionira kao stilski i uop-
će literarni ideal. Oba se stila na taj način problematiziraju. Intertekstual-
ne se veze u takvim slučajevima uspostavljaju ne po sličnosti, nego po
suprotnosti: djelo ističe svoju individualnost time što problematizira ona
stilska sredstva kojima se druga djela služe bez prtlblematizacije.
2. Dijakronija. l za nekonvencionalni tip intertekstualnosti, kao i za
konvencionalni, vremenska distanca je kod dijakronije bitna. Razlika je,
medutim, u razlozima zbog kojih se veza uspostavlja i u načinima na koje
se to čini. Ako konvencionalno djelo uzima stariji tekst kao uzor (smatra-
jući da je u njemu postignuto literarno savršenstvo), nekonvencionalno
uzima stariji tekst kao materijal za mlađi. Nekonvencionalni tekst, tako,
uspostavlja dijakronijsku intertekstualnu vezu ili zato što smatra da se na
· taj način može inovirati, ili opet zato da bi vrijednosnim kriterijima svojega
vremena suprotstavio vrijednosne kriterije drugih epoha i starijih djela. Ti-
pičan je u tome pogledu postupak pripovijedanja stare priče na novi na-
čin, novim sredstvima i u novim okolnostima (Uliks, Mannov Doktor Faus-
tus) ili opet dislokacija junaka starih djela u kakvo drugo vrijeme (opet
Doktor Faustus, ali i Bulgakovljev doktor Voland). Sve se to ne čini zato
da bi se .kriteriji starijih epoha inaugurirali kao vrijednosni ideal, nego zato
da bi se stvorio kontrast: u nekonvencionalnim se razdobljima, naime,
odustaje od općevažećih ideala, ili, točnije, za njima se traga, ali se oni ne
nalaze; onoga časa kad se uspostave, nekonvencionalnosti nestaje. Di-
jakronijske intertekstualnost zasnovana je u nekonvencionalnim razdoblji-
ma na svijesti o uvjetnosti i privremenosti svih književnih konvencija.
a) žanrovi. Nekonvencionalni će tekst rado inovirati vlastiti postupak
tako da uvede žanr iz koje prijašnje epohe, suprotstavljajući tako staro
novome. Jedan oblik takvoga žanrovskog povezivanja predstavlja Andri-
ćeva mladalačka zbirka Ex ponio koja već i naslovom upućuje na svoju
vezu s Ovidijem; upravo se tim pozivanjem na klasičnog pjesnika želi na-
glasiti kako zbirka predstavlja reinterpretaciju klasičnog žanra elegije.
Plod su sličnoga stava i uvođenje npr. pikarskoga romana u modernu pri-
166 povjedačku prozu, kao i romani pisani kao imitacije starih kronika. U tak-
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
vim slučajevima, kontekst iz kojega stari žanr dolazi podržat će novi tekst
i pretvoriti se u jednu od bitnih njegovih dimenzija. Slično se događa i on-
da kad .moderni pjesnik uvede u svoj opus srednjovjekovnu baladu, pet-
rarkistićki sonet ili kakav drugi starinski oblik (što je osobito marljivo činio
npr. Milan Begović u svojoj lirici). Kao što se vidi, i imitacija - koja je ina-
če glavna karakteristika konvencionalne dijakronijske intertekstualnosti
- može dobro poslužiti i nekonvencionalnome djelu, samo uz jednu raz-
liku:· dok konvencionalni tekst uzima imitaciju kao načelo i općevažeće
pravilo, u nekonvencionalni tekst ona ulazi pojedinačno, i uvijek je snažno
obilježena autorovom individualnošću.
b) Teme. Nekonvencionalna razdoblja ne priznaju granice u izboru li-
terarnih tema, pa ni onda kad je potrebno razlikovati suvremenu temu od
nesuvremena: zato se tu kao predmet opisa pojavljuju sva razdoblja ljud-
ske povijesti. Bavljenje povijesnom temom u konvencionalnoj epohi znači
traženje općega u nečemu što je slučajno prošlost; bavljenje povijesnom
temom u nekonvencionalnom razdoblju uvijek je traganje za analogijama
sa sadašnjim vremenom, traganje za onim što je - kako bi rekao Eliot -
sadašnje u prošlosti. Konvencionalni autor polazi od pretpostavke da me-
đu raznim segmentima povijesti postbji zakoniti paralelizam, maniristički
misli da ima samo sretnih podudarnosti.
Otuda nekonvencionalni pisac, kad uspostavlja odnos s temama sta-
rijih djela, to čini tako da ih drugim sredstvima, na novi način, obrađuje,
otkrivajući nove njihove aspekte, ali ne odričući se ni onih starih, onih ko-
je je uspostavilo starije djelo. Pritom, naravno, tema mora biti jasno obi-
lježena svojom pripadnošću prošlosti i svojom pripadnošću literaturi.
Obilježja dijakronijske intertekstualnosti imat će djelo koje na nov način
pripovijeda priču o doktoru Faustu, ili priču o Odiseju, ili opet priču o Ali-
si: ta su djela nerazumljiva bez onoga što su o tim junacima napisali Ho-
mer, Goethe ili Lewis Carroll. Stariji tekst uvijek ostaje temelj za novi: sta-
riji tekst je tada kao Mona Lisa kojoj je Marcel Duchamp nacrtao brkove:
taj ćin avangardnoga slikara metaforički opisuje ono što nekonvencional-
ni tekstovi redovito rade uspostavljajući intertekstualne veze sa starijim
djelima. ·
e) Stilovi. Uz pomoć stila intertekstualni dijakronijski odnosi najlakše
se uspostavljaju. Cilj, medutim, nije uvijek isti: jedanput se teži polemici
. sa suvremenim tekstovima, pa im se suprotstavlja stari stil kao kontrast;
drugi put se želi sa starim tekstom stupiti u neki osobit misaoni dijalog.
Primjera za prvi slučaj ima mnogo, ali je možda najbolje uzeti jedan iz
suvremenog pjesništva: kad suvremeni pjesnik piše stilom lirike Ranjinina
zbornika, slažući pritom ljubavnu pjesmu koja je moderna po senzibilite-
tu, ali stilom jasno upućuje na uzore, onda je to rezultat želje da se stil
malo osvježi, da se suprotstavi suvremenim (često hladnim i neemotiv-
nim) načinima pjevanja i da ·se ujedno vlastito pjevanje podupre starošću
stila kojim se služi. Kada pak drugi suvremeni pjesnik o suvremenim pro-
blemima piše Marulićevim jezikom, naslovljavajući, k tome, pjesmu Sup-
rotiva, onda njegov cilj više nije samo originalnost izraza, niti težnja za do-
stojanstvom vlastitoga pjevanja, nego on takvim postupkom stupa u dija- 167
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
log s Marulićevom poezijom, s onim što je ona značila u svome vremenu,
nalazi analogije između onoga o čemu je pjevao Marulić i onoga o čemu
pjeva on sam. Uspostavlja se na taj način neka osobita veza, tekst više ni-
je razumljiv bez Marulića, a Marulićevo je djelo prizvano u čitateljevu svi-
jest stilom, ali i drugim elementima.
Osobitu ulogu može u tome odigrati stih, pa nije čudno što se u su-
vremenih hrvatskih pjesnika povremeno javlja dvostruko rimovani dvana-
esterac, upravo u zelji da se uspostavi dijalog s epohom (i s pojedinačnim
tekstovima) kojima je dvanaesterac bio glavni medij izražavanja. Dakako,
uspostavljanje takve veze moguće je samo onda kad se stihovi i stilovi
dviju epoha dovoljno međusobno razlikuju, ili opet onda kad pojedinačno
djelo iz prošlosti ima toliko prepoznatljiv stil ili stih da je moguće pozvati
se na njega i da to pozivanje bude uočljivo i poets~i funkcionalno.
IV.
l konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost rekurzivne su
pojave; tipovi veza među tekstovima kakvi su ovdje prikazani i opisani 'ne
dolaze u povijesti jednokratno, nego se povremeno vraćaju, i to najčešće
tako da se međusobno smjenjuju. U svakoj ćemo epohi, doduše, vjerojat-
no naći primjere i za jednu i za drugu vrstu intertekstualnosti. Ipak, očito
je da jedan - konvencionalni - tip prevladava u renesansi, klasicizmu i
realizmu, a da je drugi - nekonvencionalni - češći u manirizmu, roman-
tizmu i avangardi. Ostaje zato da se ovdje odgovori još na jedno pitanje:
u kojoj je mjeri podudaranje u tipu intertekstualnosti među pojedinim raz-
dobljima znak identičnosti njihove prirode; može li se, drugim riječima,
smatrati da je npr. avangarda samo jedan oblik manirizma (jer u njima po-
stoje slični tipovi intertekstualnosti). otprilike onako kako je E. R. Curtius
tvrdio da je za svaki manirizam (kao rekurzivnu pojavu) karakterističan
uvijek isti krug stilskih sredstava?
Konvencionalna je intertekstualnost redovito poetički zadana. To do-
lazi odatle što postoje književni ideali i uzori. Zbog toga je unaprijed za-
dan onaj krug tekstova s kojim"a pojedinačna djela mogu stupiti u inter- .
tekstualni odnos, a zadani su i načini na koje će se to obaviti. Na sinkro-
nijskoj je razini zadan odnos između pojedinačnog djela i estetskog (od-
nosno društvenog, ili kakvog drugog) ideala, a preko njega i odnos poje-
dinačnog djela i drugih pojedinačnih djela. Na dijakronijskoj razini zadan
je odnos pojedinačnog djela i uzora, a usto i način na koji odnos treba
uspostaviti. Intertekstualnost je, dakle, u svakome razdoblju dio općega
književnog sistema, a onaj tko se lati da piše pristaje ne samo na ona o-
graničenja koja se u vezi s intertekstualnošću postavljaju pred njegovo-
djelo, nego također prima na sebe i obavezu da će njegovo djelo uspos-
taviti ·stanovite tipove intertekstualnih veza, jer u suprotnome neće biti
priznato kao vrijedno, a ponekad ni kao literarno. Po tome se vidi da je in-
tertekstualnost zadana već u općem pogledu na literaturu. oria niti može
168 izostati, niti može biti drugačija, baš kao ni većina drugih poetički zadanih
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
elemenata u. takvim razdobljima. Za pojedinačno je djelo takva intertek-
stualnost tek jedan od njegovih aspekata, važan, ali ne i presudan, ona-
kav, otprilike, aspekt, kao stil, stih ili štogod drugo. Intertekstualnost ne
može biti vodeći postupak, jer su postupci u takvim situacijama u princi-
pu ravnopravni.
Nekonvencionalna intertekstualnost, s druge strane, ima stilsko zna-
čenje. Budući da .nisu unaprijed zadani ideali i uzori, nije zadan ni tip inter-
tekstualnih veza, ni načini na koje ih-valja uspostaviti, pa ne postoji čak ni
obaveza da se one u vrijednome djelu pojave. Na sinkronijskoj razini, to
znači da pojedinačni tekst sam bira druge tekstove prema kojima će se
opredijeliti, na dijakronijskoj da sam izabire uzore, ili možda tekstove s
kojima će ući u polemiku. Intertekstualnost, tako, u nekonvencionalnim
razdobljima nije_ zadana književnim sistemom, pogledom na književnost,
nego predstavlja nešto što se u taj sistem izvana unosi. Pisac, prema to-
me, niti je obavezan da neki tip intertekstualnosti uspostavi, niti mu je za-
branjeno da uspostavi neki drugi, niti je, napokon, o intertekstualnosti
ovisna vrijednost njegova djela. Upravo zato, za pojedinačno djelo inter-
tekstualnost može postati veoma bitna, pretvoriti se u vodeći postupak u
koji je smješten najveći dio umjetničkoga značenja teksta, kao što se do-
godilo u nekima od ovdje spominjanih djela, npr. u Uliksu ili Doktoru Fa-
ustusu.
Kao što se vidi, postoji izrazito podudaranje među razdobljima ne sa-
mo u tipovima tekstualnosti nego i u njihovim uzrocima i općenitijem kon-
tekstu. To, međutim, ne znači da se kroz povijest književnosti vraća uvijek
jedna ista pojava, niti opet da su razni periodi u kojima se pojavljuje isti
tip intertekstualnosti (npr. manirizam i barok) zapravo dvije varijante jed-
ne iste pojave. Upravo obratno: to znači da su epohe zasebne pojave, a
da intertekstualnost u svakoj od njih znači nešto drugo.
Oba se tipa intertekstualnosti, naime, redovito vežu za poetiku koja u
dotičnoj epohi vlada. To znači da se - kao što je ovdje već rečeno - os-
lanjaju na neku predoqžbu o društvenoj funkciji književnosti, na predodž-
bu o lijepome ili vrijednom u literaturi i na neki dogovor o hijerarhiji knji-
ževnih oblika. Na ta tri pitanja pak svaka epoha odgovara na drugačiji na-
čin, ma koliko se rješenja ponekad činila međusobno sličnima. Ako se, ta-
ko, dva perioda podudaraju po tipovima intertekstualnosti koji se u njima
javljaju, onda se sigurno ne podudaraju u značenju što ga intertekstual-
nost ima za pojedinačna djela i za književnost uopće. Poetike raznih epo-
ha dodjeljuju istome tipu intertekstualnosti različite uloge.
Očito je, tako, da renesansa i klasicizam posežu za istim tipovima in-
tertekstualnosti, kao što je očito i to da je kontekst tih pojava u dvjema
epohama sličan (poetička normiranost i sve ono o čemu je qila govora
maločas). Značenja što se tim, istim tipovima intertekstualnosti pridaju
poetički bit će, međutim, bitno različita. Recimo: i renesansa i klasicizam
preferiraju onaj tip intertekstualnosti koji se uspostavlja nasljedovanjem
antičkih uzora; u renesansi, međutim, on podupire ono naziranje po koje-
mu postoji simbolički paralelizam izmedu renesanse i antike: u klas ic izmu
se taj tip interteks)ualnosti javlja kao produkt takvoga shvaćanja povijesti 169
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
književnosti i umjetnosti (pa i povijesti uopće) u kojemu je oponašanje
antike samo težnja za pribl'lžavanjem nedostižnome i nepovratno izgublje-
nom uzoru.
Isto vrijedi za podudarnosti između takvih epoha kao što su npr. ma-
nirizam i avangarda. l u jednome i u drugom razdoblju javit će se, tako,
uspostavljanje intertekstualne veze uz pomoć miješanja stilova. Samo, u
manirizmU će to biti rezultat nastojanja da se ti stilovi učine na novi način
produktivnima, a u avangardi rezultat uvjerenja da sve stare stilove treba
poništiti i započeti ispočetka.
Pokazuje se tako da podudarnost među epohama u domeni intertek-
stualnosti zapravo ne znači ništa drugo nego tipološku bliskost među tim
epohama. Tim epohama, pak, identitet daju djela koja nastaju pod okri-
ljem njihovih poetika; a te su poetike redovito različite, jer književnost
svake epohe upućena je drugačijoj društvenoj situaciji, u svakoJ epohi
vladaju drugačiji standardi i postoje različite izvedbene mogućnosti.
Dobro je to imati na umu zato što među nekim periodima postoje_
takve podudarnosti te se može dogoditi da ih shvatimo kao jednu epohu.
Takav je slučaj kad je riječ o odnosu manirizma i baroka. l upravo se u
takvim slučajevima pokazuje smisao bavljenja intertekstualnošću: pažljiva
bi analiza vjerojatno pokazala da između manirizma i baroka postoje bitne
razlike upravo u toj domeni, i na sinkronijskoj i na dijakronijskoj razini. Is-
traživanje intertekstualnosti, tako, može nam dobro poslužiti u opisu epo-
ha i u poslovima periodizacije.
Mala tipologija intermedijalnih situacija
l.
Intermedijalnost je postupak kojim se strukture i materijali karakteris-
tični za jedan medij prenose u drugi; jedan od tih medija obično je umjet-
nički.' Slikar će na svoje platno nalijepiti komad novina koje je moguće či­
tati, pa će i značenje riječi koje su ondje ispisane na osobit nači~ ući u
· smisao slike kao cjeline. Učenjak će svoj traktat o fizici napisati u stihovi-
ma, i tako će se njegov spis preko vezanoga govora dodirnuti s književ-
nom tradicijom i zadobiti neka nova značenja. Pridodavanje novih znače­
nja onome što neko djelo govori svojim normalnim i tradicionalnim sred-
stvima upravo i jest temeljna svrha intermedijalnih zahvata.
1 O pojmu intermedijalnosti i različitim njegovim funkcijama usp. npr. Aage Hansen-
-LOve, .. lntermediaiitat und lntertextualitat. Probleme der Korrelation von Wort und
Bildkunst - Am Beispiel der russischen Moderne .. , u: Dialog der Texte, .. wiener
170 Slawistischer Almanach .. , Wien 1983.
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
Ono što se u intermedijalnome odnosu evocira nisu toliko pojedinač­
ne fizikalne karakteristike jednoga medija u drugom, koliko načini organi-
zacije materijala svojstveni drugome mediju. Intermedijalni odnos uvijek
je relacija među organiziranim medijima i po tome se razlikuje od odnosa
umjetničkoga djela prema zbilji. Glavno je svojstvo organiziranih medija
da imaju ne samo svoje karakteristične materijale nego i pravila i konven-
cije za njihovo strukturiranje. Zato ćemo intermedijalnom nazvati npr. onu
pjesmu koja slijedi formu fuge, a nećemo onu koja teži naprosto za zvuč­
nim efektima, budući da zvukovi u neorganiziranom stanju postoje i izvan
glazbenog medija. Intermedijalni odnos tako je uvijek odnos među siste-
mima, a ne među pojedinačnim fenomenima.
Mediji među kojima se relacija uspostavlja moraju u tome kontaktu
ostati prepoznatljivi; mora, dakle, ostati vidljivo da je neki element djela
preuzet iz drugoga medija i da je u djelu u kojem se pojavljuj~ on samo
oogost". U intermedijalnome je odnosu, prema tome, svagda uočljiva i raz-
ličitost medija i njihova suradnja na istome djelu.
Ako je u središtu naše pažnje književnost i ako želimo utvrditi što in-
termedijalnost za nju znači, onda tipologiju intermedijalnih situacija može,
mo načiniti ili iz perspektive književnosti, ili iz perspektive drugih medija.
U prvom ćemo se slučaju pitati što književnost preuzima iz drugih medija
i koja pravila pritom važe, a u drugome što ostali mediji preuzimaju od
književnosti i pod kojim uvjetima se to zbiva.
ll.
Književnost ponekad preuzima od drugih medija bilo materijale, bilo
postupke, bilo opet gotova značenja. Cilj je takvoga preuzimanja u nekim
slučajevima da se književni izraz inovira, uz pretpostavku da je upravo li-
terarnost glavna kvaliteta koju pisac želi ostvariti i koju čitatelj u djelu
očekuje. U drugim slučajevima takva se relacija uspostavlja zato što se
smatra da književnost i drugi mediji teže postizanju istih ciljeva, a da dru-
gi mediji te ciljeve dosežu bolje nego književnost: vjeruje se, naprimjer,
da književnost teži spoznaji kao vrhunskoj vrijednosti, pa, budući da filo-
zofija tu svrhu ostvaruje bolje od literature, književna djela posežu za
sredstvima i postupcima karakterističnim za filozofiju. Mediji s kojima
književnost uspostavlja intermedijalnu relaciju mogu biti bilo umjetnički
bilo neumjetnički. ,
A) Kad preuzima materijale i postupke iz umjetničkih medija, knji-
ževnost to najčešće čini zato što je izrazito svjesna srodnosti među razli-
čitim medijima i njihovim karakterističnim postupcima, ili im svima pripisu-
je uglavnom iste ciljeve. Obično su tada otvorene razne načelne dileme o
prirodi i svrsi književnosti, a ponekad i o prirodi i svrsi drugih umjetničkih
medija; riječ je često o prijelaznim razdobljima na granici epoha. Umjet-
nički mediji s kojima književnost uspostavlja intermedijalni odnos mogu
biti prostorni i vremenski. 171
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
1. Prostorni mediji - slikarstvo, kiparstvo, arhitektura - bit će lite-
raturi interesantni bilo po svojim sredstvima bilo opet po svojim organiza-
cijskim konvencijama. Zato će književnost jedanput preuzimati ta sred-
stva (·ili neku zamjenu za njih), a drugi put pravila po kojima se elementi
djela organiziraju.
a) Najpoznatiji primjer za prvu vrstu intermedijalnog odnosa imamo
u čuvenim Apollinaireovim pjesmama u obliku konja, vodoskoka i drugo-
ga,' pa i inače u svim drugim književnim djelima koja nastoje postići kakav
likovni efekt služeći se pritom likovnim, a ne samo književnim sredstvima;
najstariji takav primjer za koji znam u hrvatskoj književnosti jedna je pjes-
ma baroknog pjesnika lgnjata Đurdevića kojoj su stihovi složeni tako da
daju oblik križa' (porijeklo je toga postupka dosta starije).' Tu se u knji-
ževnim djelima sredstva karakteristična za slikarstvo (linija) spajaju sa
sredstvima karakterističnim za književnost (riječ), da bi se tako dobilo ne-
što treće, što zadržava karakteristike i jednoga i drugoga u njihovu pre-
poznatljivom obliku. Pritom je važno da takvo djelo svagda ostaje na tere-
nu-književnosti, budući da je njegova likovna vrijednost zanemariva; likov-
ni su elementi tu važni zbog same činjenice da se pojavljuju, to jest da se
pridodaju književnim elementima teksta. Glavni se učinak takvoga inter-
medijalnog postupka sastoji u tome što se svraća pažnja na okolnost da
književni tekst ima i svoju materijalnu egzistenciju, da, dakle, nije samo
slučajno sastavljen od riječi koje su grafički fiksirane, nego da je pismo
bitan element literarnog teksta. Takvim se intermedijalnim postupcima taj
likovni aspekt ističe i tako se tekstu pridodaju likovna značenja koja su
važna zato što upozoravaju na sebe, te tako čine i literarnu stranu teksta
značenjski bogatijem.
b) l za drugu vrstu intermedijalnih postupaka može se naći dosta
primjera,u lirskome pjesništvu; često se događa da pjesma bude inspiri-
rana slikom, pa pjesnički tekst ili nastoji postići isti onaj učinak koji posti-
že i slika, ili je pak likovno djelo izravni predmet opjevavanja. Na vezu iz-
među književnoga i likovnog djela tada se upozorava u naslovu, u posveti
ili gdjegod u tekstu P.jesme, kao što to npr. biva s mnogim pjesmama Igo-
ra Zidića u zbirci Strijela od stakla, gdje se navode naslovi slika i imena
slikara koji su predmet pjesme i ujedno njezina intermedijalna podloga.
Ima, međutim, i slučajeva kad se takvo upozorenje ne daje, nego se od či­
tatelja očekuje da vezu sam otkrije. Takav je slučaj s nekim Vidrićevim
pjesmama za koje se od samoga početka upozoravalo da su nadahnute
2 U nas v. u izdanju Gijom Apoliner, Red i pustolovina, izbor, prevodi komentari Ni-
kola Bertolino. Beograd 1974: od mnogobrojnih sličnih djela naših pjesnika navodim ovdje
jedno ostvarenje Borbena Vladovića, V. prilog 1.
3 V. u: Djela lnjacija Diordii (lgnjata Dordića), za štampu priredio Milan Rešetar,
'knjiga druga, SPH XXV (2), Zagreb 1926. Prilog 2.
' V. o tome osobito u: Gustav Rene Hocke, Manirizam u knjiievnost1: preveo Ante
172 Stamać, Zagreb 1984.
Intertekstualnost - intermedijalnost
Pavao Pavličić
slikama, premda se to u njihovim tekstovima ne kaže.' A. B. $imić u svo-
me eseju o Vidriću navodi imena 86cklina, Stucka, Alme Tademe i Siemi-
radzkoga, čija je slika »lli vrč ili djevojku" navodno inspirirala Vidrića za
pjesmu Elij Glauko, a potom analizira pjesmu Grijeh i zaključuje kako Vi-
drić želi slikati riječima, pa onda dodaje: »Ovu sliku, koju je on naslikao ri-
ječima, mogao je koji od njegovih vršnjaka slikara naslikati bojama; za-
pravo, ovi stihovi su kao opis koje slike od ondašnjih naših slikara."' Vi-
drić, dakle, ·svoju pjesmu ne organizira Samo po slikarskim praVilima, nS-
go po pravilima jedne određene slikarske škole, naime secesije.
Kod ove vrste intermedijalnih postupaka, dakle, ne preuzimaju se
sredstva karakteristična za druge umjetničke medije, nego se preuzimaju
one organizacijske konvencije koje u drugome mediju vode prema odre-
đenom tipu značenja. Očito je da je takav· postupak složeniji od onoga
koj> smo prije opisali jer se intermedijalni odnos uspostavlja manje očito,
ali na višoj razini: u prvome slučaju (kod Apollinairea ili Đurđevića) inter-
medijalni se odnos naprosto mora zapaziti te pjesmu mimo njega nije mo-
guće percipirati; u Vidrića je pak pjesma razumljiva i ako se intermedijalni
postupak ne uoči. Ondje je, međutim, značenje koje se intermedijalnim
postupkom uspostavlja bilo jednostavnije (bilo je više dekorativno, upo-
zoravajuće, demonstrativno), dok je ovdje izrazito složenije i jače poveza-
no s umjetničkom dimenzijom književnoga teksta.
2. Vremenski mediji - film, glazba, radio, televizija - bit će za knji-
ževnost nejednako zanimljivi kao izvorišta intermedijalnih postupaka. Od
vremenskih umjetnosti, naime, književnost može nešto preuzeti (i tako
uspostaviti intermedijalnu relaciju) samo u strogo metaforičnome smislu.
Kao što se iz prije navedenih primjera vidi, u književnom se djelu mogu
pojaviti osobine slike (linija, oblik, pa čak i boja), ali se ne mogu pojaviti
osobine filma ili glazbe u doslovnom smislu riječi. Moguće je u književ-
nom djelu neko oponašanje tona ili neke muzičke forme, pa se može po-
javiti čak i prava partitura (koja će u takvom slučaju igrati ulogu podjedna-
O tim vezama v. u knjigama Antun Barac, Vidrić, Zagreb 1940. i Ivo Frangeš, Ma-
5
to4, Vidrić, Krleia, Zagreb 1974, kao i u članku Matka Peića ..vidrić i slikarstvo•, Književnik
5, Zagreb 1957.
8
Cit. prema: Antun Branko Simić, Djela, uredio i pripomene napisao Stanko $imić,
Zagreb 1960, ll, str. 252. Budući da je Elij Glaukoveć spomenut. evo ovdje za primjer" druge
jedne izrazito .. likovne• Vidrićeve pjesme, pod naslovom Grijeh:
Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
l oblak tavan, vihrom raskidan.
A s hridi zublja. Krvav joj je žar,
l pada u noć i u okean.
U svjetlu zublje stoji djevojka,
U prsi stište veo razderan,
l groznu palu diže ko u snu,
A pogle·d joj je tmast i užasan.
Pred njom se svija svjež i krvav leš,
Razgaljen, bijel - i gavran klikće vran,
A negdje daleko zviždi oluja,
Ko da se smije demon razuzdan.
Ne treba posebno dokazivati da je tu cijeli prizor komponirao sasvim po secesljskom uku-
m · 1~
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
ko likovnoga koliko i muzičkog elementa),' ali se ne može pojaviti pravi
ton niti melodija, kao što se ne može pojaviti ni filmska slika. A budući da
je uspostavljanje relacije s vremenskim medijima u književnosti više me-
taforično nego doslovno,, ono mora biti osobito naglašeno i mora _biti
skopčano s nekim specijalnim postupcima (osobito stilskim) koji će na-
glasiti i potcrtati intermedijalnost. Možemo razlikovati one postupke koji
se tiču organizacije materijala od onih koji se tiču smisla što se tome ma-
terijalu pridaje. · vo djelo. Tako je npr. Slavko Mihalić svoju prvu zbirku nazvao Komorna
a) Onda kad od vremenskih medija preuzima način organizacije ma-
terijala, književnost polazi od pretpostavke da je jedan isti postupak u
drugim medijima običan i neizbježan (kao što je to montaža u filmu), dok
je u književnosti on inovativan i pun značenja (kao montaža u proznome
djelu). Taj postupak, međutim, neće sam po sebi biti dovoljan, nego će ~e
morati uvesti i druge karakteristike koje upućuju na porijeklo postupka IZ
drugog medija. Kad se u književni tekst uvede montaža, pojavit će se i stil
koji je tome primjeren: javljat će se kratke rečenice u prezentu koje opi-
suju samo izvanjske aspekte radnje te kretnje i izgled likova •U kad~u~,
kao što to biva npr. u romanu Plavi pesakVsevoloda Ivanova,• a mjestimi-
ce i u Manhattan Transferu Johna Dos Passosa. Kad toga ne bi bilo (kad
bi se, recimo, govorilo dugim rečenicama koje bi opisivale misli i osjećaje
likova). montažna tehnika ne bi bila dovoljno jaka da ostvari asocijativnu
vezu s filmom i čitalac bi prekide i zaokrete u radnji, njezin vremenski i
prostorni diskontinuitet, vidio kao književne postupke, doduše malo neo-
bične, ali ipak književne. Isto je i u slučaju kad se uspostavlja intermedijal-
na veza s glazbom: relacija se također posebno naglašava, bilo eksplicit-
nim upozorenjima, bilo stilom ili kako drugačije.
7 Taj je primjer analizirala Dubravka Oraić u svojoj studi_j_i .. Intertekstualnost i inter-
medijalnost u poemi 'Rat i svijet' Vladimira Majakovskog•, .. KnJiževna ~~otra• _S?, Za~re~
1984, gdje je dala i uvjerljivo objašnjenje učina~a takvog postupka. ~asn!JI pJesmcl došl! su 1
na drugačije ideje: tako se autor u našem pr! logu br. 3 (B. Vladović) SJeti~ d_a u partituru
upiše riječi, aludirajući valjda pomalo i na part1t!-'re moderne glazbe. Oba pnmJera ovog au-
tora uzeta su iz knjige 3 x 7 = 21, pjesme, Spht 1973.
8 Na jednome od najdramatičnijih mjesta lvanovljeva romana ovako se opisuje jedan
krvavi prizor:
.. Nebo se crveni.
Konji ržu.
Trava u kricima:
- Stepša-a!..
-Konji! ..
Sekira u glaVu kaO u truo panj. Na glavi arak~in - ne raseče je.
- Ne udaraj sekirom u rame - u glavu udn!
- Oficira-a!.. Oficira!.. U epoletu udri strvinu, u epoletu!
Fi-iju! Sekira po epoleti! Zajedno s ramenom obli se epoleta krvlju.
- Sad si general!
(. .. ) ševar puca. Jezero puca. Iznad jezera kriče plovke.
Ruke Kalistrata Jefimiča na sekiri.
- Tera-aj!..•
174 Cit. prema: Vsevolod Ivanov, Plavi pesak, Prevela Lola Vlatković, Beograd 1962.
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
b) Onda kad od vremenskih umjetnosti preuzima značenja i učinke
koji su za njih karakteristični, književnost polazi od pretpostavke da se u
biti isti učinak može ostvariti u raznim medijima. Veza među medijima ta-
da će često biti suptilna i teško uhvati jiva, a redovito će se nalaziti u sferi
onoga što je u djelu umjetničko, a neće biti razaznatljive kao pojedinačna
struktura ili postupak. Zato će se na tu vezu upozoravati najčešće naslo-
vom i takav će intermedijalni naslov onda imati pretenziju da definira čita­
muzika, dok se medu njegovim pjesmama mogu naći i takve koje nose
naslove Etude, Anja, Akord, Mala fuga i slične. Takvim je naslovima kadi-
kad pridružen još poneki element koji uspostavlja intermedijalni odnos s
~lazbom (kao što se pjesma Akord sastoji od samo jednoga stiha, pa do-
ISta podsjeća na akord, jer je i višeznačna). ali je obično i sam naslov do-
voljan da uspostavi intermedijalnu situaciju: kad je riječ ·o refleksivnoj
pjesmi s višestrukim značenjem, kao što je to kod Mihalića slučaj, naslov
često predstavlja ključ za razumijevanje teksta, pa ako je naslov interme-
dijalan, onda je uspostavljanje veze neizbježno. Intermedijalni postupci
dakle tu igraju ulogu usmjeritelja recepcije: u Mihalićevu slučaju, muzički
termini upozoravaju čitatelja na atmosferu teksta, a kadikad i formalno or-
ganiziraju taj tekst'
Preuzimanje u književno djelo materijala i postupaka iz drugih umjet-
ničkih medija pretpostavlja čitaoca koji poznaje druge medije, pa je zato
u stanju da te postupke zapazi i doživi. Takvo će preuzimanje onda biti
namijenjeno obrazovanoj publici i veliku će pažnju poklanjati originalnosti.
Miješanje medija događa se, recimo, i u pučkoj književnosti, ali to neće
biti intermedijalni postupak, zato što autori nešto takvo ne čine s namje-
rom da bude zapaženo kao intermedijalno, niti je publika u stanju da to
uoči kao specifičan umjetnički efekt
B) Neumjetničke medije s kojima književnost uspostavlja intermedi-
jalni odnos možemo - za ovu priliku - podijeliti na komunikacijske i
znanstvene. Komunikacijski su mediji oni koji - po određenim procedu-
rama - priopćuju nešto što se odnosi na zbilju i ima stvarnu svrhu; pre-
ko njih se, dakle, primalac obavještava o nečemu što ga se neposredno
tiče i iz čega on može izvući neke upute za svoje dalje postupanje; u ko-
munikacijskim medijim~. ukratko, dominira ona funkcija jezika koju Ja-
kobson u poznatoj svojoj shemi naziva referencijalnom." Takvi su mediji
novine, poučne knjige, enciklopedije, dokumenti, oglasi, vozni redovi, vi-
jesti na radiju itd. Znanost je •određeni skup činjenica, teorija i metoda,
sakupljenih u određenim tekstovima•," pa su, dakle, znanstveni mediji oni
MihaJićeva muzička inspiracija može se lijepo pratiti u izdanju njegovih Izabranih
9
•
PJesama, Zagreb 1966; pjesma Akord glasi:
U MENE SE UVLAĆI SPOKOJ. NESTO POPUT POKOLJA
(verzal u izvorniku).
10
• Ta je shema izložena u studiji •Lingvistika i poetika .. , u nas u knjizi Lingvistika; po-
etika, Beograd 1966.
naučnih revo/uc1ja,
11
Thomas S. Kuhn·(Tomas Kun). Struktura Beograd 1974, str. 41. 175
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
u kojima se priopćuje nešto što ima karakter općenitosti, a ne pojedinač­
nosti, te univerzalnosti i stalnoga važenja; u njima se primalac ne obavješ-
tava o nečemu što ga se neposredno tiče, nego o nečemu što predstavlja
zakonitost, ili pak hipotezu o uzrocima i posljedicama kakve općenite po-
jave. Odnosi se to na filozofske, matematičke, biološke i druge spise i
ilustracije, kao i sve njima srodne spise i slike koje imaju općenit i univer-
zalan karakter.
1. Komunikacijski su mediji ?:a književnost čest·izvor intermedijalno-
ga materijala; u nekim razdobljima njihovo korištenje postaje prava moda,
pa pjesme, romani i drame vrve od isječaka tekstova koji prvobitno nisu
imali književnu namjenu. Osobito je to karakteristično za ona razdoblja
koja inzistiraju na ulozi književnosti u zbilji i na potrebi da literatura u
stvarnosti intervenira (kao što biva npr. u avangardi)," pri čemu citati iz
komunikacijskih medija preuzimaju na sebe ulogu izvješća o zbilji. Preuzi-
majući nešto od komunikacijskih medija, književnost to može činiti na dva
načina: da preuzme gotove tekstove iz drugih medija, ili da sama stvara
nove tekstove na njihov način, uz pomoć postupaka koji su za druge me-
dije karakteristični.
a) Kad od komunikacijskih medija preuzima gotove produkte, knji-
ževnost im, naravno, stavljajući ih u drugačiji kontekst, daje i nov smisao:
uključe li se, npr., u roman fotografije, potvrde i faksimili raznih dokume-
nata, oni zbog fikcionalnoga karaktera cjeline i sami postaju književnim či­
njenicama. Ali, književnost može takve intermedijalne postupke obogatiti
i nekim dodatnim intervencijama: može, naime, materijalu koji potječe iz
komunikacijskih medija nametnuti posve književnu organizaciju. Dobar su
primjer za to one pjesme Milovana Vitezovića koje su načinjene od novin-
skih naslova. Da se radi doista o naslovima, vidi se po stilu tih rečenica,
ali i po tome što ih je autor popratio podacima o tome iz kojih su novina
uzete, od kojega datuma i na koji način. Pjesnik je, naime, uočio kako na-
slovi teže da budu metrički pravilni, pa je izabrao one koji slijede isti me-
tar, a onda ih je, ne mijenjajući u njima ništa, složio u strofe koje imaju
smisla i u kojima se stihovi rimuju. 13 Nešto je slično učinio i Ljubivoje Ršu-
12
O tome v. u knfizi Aleksandra Flakera Poetika osporavanja, Zagreb 1982.
13
Evo za primjer pjesme Treća štampa, koja je objayljena u knjizi Hamlet studira glu-
mu, Zagreb 1978. Bilješka uz pjesmu je autorova.
Sastanak treba da ima jugoslovenski karakter
Simpozijum .. pazarišta i revolucija"
Traži se glavni akter
Izvedeno deset kompozicija
Kuda sve to vodi
Juće prva klapa pala
Žilnikov strip o slobodi
Rafali promašili generala
Mirno i lepo naše more
JAT otvara predstavništva u Brazilu
Od ponoći pa do zore
176 Zabranjena prodaja škart tekstilu
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
mović, koji je u jednoj svojoj zbirci objavio fotografije grafita snimljene na
raznim mjestima u Jugoslaviji, a onda je u pjesmama, koje su obično ri-
movana, natpise s tih grafita uklopio kao stihove ili kao dijelove stihova."
Komponenta fotografije daje cijeloj stvari još i dodatna značenja: tu ona
nije samo puka ilustracija (što je inače tradicionalni odnos slike i teksta),
nego predstavlja jedini način da se čitalac uvjeri kako je takav zidni natpis
doista negdje postojao; tako se onda i fotografija uključuje u taj osobiti
Intermedijalni lanac bez kojega pjesme ne bi moglo biti.
b) Drugačije je onda kad književnost samo preuzima postupke ka-
rakteristične za komunikacijske medije, pa sama simulira medijske tek-
stove. Ako se u prije opisanim slučajevima autorska intervencija odvijala
pretežno na terenu montaže ili stvaranja osobitog konteksta za gotove
produkte drugih medija, ovdje se ona sastoji u stvaranju tobože medij-
Skih tekstova i u simulaciji njihova medijskog porijekla, s tim što se čitate­
lju uvijek ostavlja mogućnost da tu «prijevaru• razotkrije. Dok se kod prije
op1sanoga postupka uvijek jasno vidi u čemu se sastoji autorska interven-
cija, pa dakle i u čemu se sastoji iiterarnost teksta, ovdje se književni ka-
rakter djela često potiskuje i ono se čitatelju prezentira otprilike onako
kako se to dogodilo s radiodramom Orsona Wellesa o invaziji Marsovaca,
koja je svojedobno digla pola Amerike na noge. Kao primjer za takav po-
stupak može poslužiti knjiga za djecu Zvonimira Milčeca Priča o novina-
ma." Djelo ima književno-dokumentarni karakter, a cilj mu je da djecu
upozna s tehnologijom pravljenja novina. Zato autor (koji je po zanimanju
novinar) pripovijeda u prvome· licu priču u koju je uveo i fabulu i likove, a
sve to smjestio na autentična mjesta i popratio autentičnim fotografijama
IZ •VJesmkove" kuće. Pritom je knjiga grafički načinjena tako da jako pod-
sjeća na novine, a pojedini ulomci i poglavlja prelomljeni su kao zasebni
članci s naslovima i podnaslovima. Na taj je način postignut osobit inter-
medijalni učinak, ali su literarni ciljevi teksta ipak ostali vidljivi. Svrha je
ovakvoga postupka često pojačavanje književne iluzije, dok je svrha prije
opisanog tipa intermedijalnosti njezino narušavanje.
2. Sa znanstvenim medijima književnost redovito uspostavlja inter-
medijalni odnos tako da preuzima njihovu metodologiju: stil, kompoziciju,
predmet izlaganja, a neki put postavlja sebi i znanstvene ciljeve. Mnogo
Otvoren novi put
Dirljive ljudske solidarnosti
Postoji li skorbut
Veto protiv stvarnosti
Ubicu i dalje traže
Hteo da kupi miiicionare
Kup, Džaja i »Mis plaže..
Ko će dograbiti Petrove memoare
(Stihovi su doslovni naslovi iz •Večernjih novosti• i .. Politike ekspresa .. od petka 13. novem-
bra 1970.)
Zbirka se zove Pesme uličarka, Zagreb 1983, v. prilog br. 4.
1
'
15
Zagreb 1985, y, prilog br. 5.
177
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
se rjeđe događa da književnost preuzme gotove produkte znanstvenih
medija. Katkada se, doduše, dogodi da se u književnome tekstu nađe
kakva matematička ili kemijska formula, geometrijski crtež ili fizikalna ilus-
tracija (biva to i u prozi i u poeziji), ali to su ipak posve izdvojeni slučajevi;
kao primjer za njih mogu poslužiti one pjesme Zvonimira Balega u kojima
se brojevi rabe kao dijelovi riječi: rekaB, s3c itd'' Inače, možemo razliko-
vati izravni i neizravni način uspostavljanja intermedijalne veze između
književnosti i nekoga znanstvenog medija.
a) Kod izravnoga načif.la književnost preuzima metodologiju znan-
stvenog medija, ali i njegove ciljeve, tako da ti, »Znanstveni« dijelovi knji-
ževnoga teksta mogu figurirati kao nešto posebno, pa se čak mogu -
pod stanovitim uvjetima - smatrati dijelovima drugoga medija a ne više
književnosti. Tolstoj svome Ratu i miru priključuje raspravu o smislu his-
torije koja, doduše, predstavlja dio romana, ali može stajati i zasebno."
Pretpostavka je da takav tekst stoji u komplementarnom odnosu s ostat-
kom djela: fikcionalni dio romana predstavlja ilustraciju znanstvenoga di-
jela, a znanstveni dio je, sa svoje strane, iz fikcionalnoga dijela izvučen
kao zaključak.Isto je i s Brochovim esejem o raspadu vrijednosti u Mje-
sečarima: opet se polazi od pretpostavke da se priča i znanstveni tekst
uzajamno nadopunjuju, s tim što je znanstveni tekst specifičan dio priče,
pa je zato razlomljen i umetnut među njezine dijelove." Takvi tekstovi, ina-
če, polaze redovito od pretpostavke o dominantno spoznajnome karakte-
ru književnosti i o njezinoj bliskosti sa znanošću, odnosno filozofijom: u
književnom se tekstu na slikovit način spoznaje ono što se u filozofskom
tekstu spoznaje pojmovno. Ipak, takav postupak već odaje i stanovitu
sumnju i u znanost i u književnost, jer nijedna od njih kao da više nije do-
voljna da kaže sve, pa se zato u istome (književnom) tekstu javljaju obje.
b) Neizravnim načinom uspostavljanja intermedijalne veze između
književnosti i znanstvenih medija možemo nazvati one slučajeve kad knji-
ževnost, doduše, preuzima neke osobine znanstvenog prosedea, ali nje-
zini ciljevi pritom nisu identični s ciljevima znanstvenih medija, nego su iz-
razito literarni; ona, preuzimajući znanstveni prosede, ne teži spoznaji,
nego inoviranju vlastitih literarnih postupaka. Tako su, npr. neke od Bor-
gesovih priča simulacije znanstvenih rasprava; u njima se - uz citate i iz
postojećih i iz nepostojećih knjiga - dokazuje neka fantastična hipote-
za."·Giavni cilj takvih postupaka nije da se izrazi sumnja u znanost, nego
da se nešto novo literarno kaže. Sličan primjer imamo u Hazarskom rečni­
ku i u mnogim pričama Milorada Pavića: roman je napisan u obliku leksi-
kona, s natuknicama i s cijelim stilskim instrumentarijem koji je za leksi-
,, Takvih eksperimenata Balog ima u dječjim pjesmama i u pjesmama za odrasle, kao
što Ima i mnogo pjesama s likovnim elementima.
17 O odnosu tih dviju komponenata u Tolstojevu romanu v. npr. u knjizi Aleksandra
Flakera Ruski klasici XIX stoljeća, Zagreb 1965.
18 O tom Brochovu romanu i o ulozi uklopljenih filozofskih pasusa v. u studiji Viktora
Zmegača ·Umjetnost i etika u Hermanna Brocha.. , u knjizi Istina fikcije, Zagreb 1982.
178 " V. mnogobrojne primjere u izdanju Borgesovih Djela, Zagreb 1985.
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
kone karakterističan, dok priče 20 nalikuju filološkim raspravama, a filologija
je inače autorova struka. Isti taj postupak, uostalom, može imati i parodij-
ske ili humorne ciljeve: tako će, npr., Umberto Eco u jednome svom tek-
stu, uz maksimalnu ozbiljnost i korištenje filološkog aparata, dokazivati
kako su Manzonievi Zaručnici zapravo nastavak Joyceova djela Finne-
gans' Wake." Obično je pretpostavka takvoga postupka da je književnost
u neku ruku obuhvatnija od znanosti i da s njom nema zajedničku svrhu;
zato se intermedijalnost tu ne shvaća kao način da se književnost po svo-
joj spoznajnoj vrijednosti približi znanosti, nego kao način da se književ-
nost posluži znanstvenim medijem za vlastite ciljeve.
Time smo došli i do jedne opće karakteristike intermedijalnoga odno-
sa između književnosti i neumjetničkih medija: jedanput se taj odnos us-
postavlja zato da književnost sebi pomogne (da dosegne neke od onih
vrijednosti koje su drugi mediji već stvorili), a drugi put zato da bi postup-
ke drugih medija pretvorila u svoju metodu i u svoju temu. A nije bezna-
čajno - a ni neočekivano - da književnost postupa na prvi način onda
kad se osjeća sigurnom i jasno definiranom, a na drugi onda kad najviše
u sebe sumnja.
111.
Intermedijalni fenomeni mogu se - kao što je na početku rečeno -
tipologizirati i iz perspektive drugih medija. Događa se, naime, da drugi
mediji posegnu za književnim sredstvima i da književna sredstva u njima
zadobiju važno mjesto. Razlozi su za to različiti, ali se na prvome koraku
može kazati da oni nisu bitno drugačiji od razloga zbog kojih književnost
uspostavlja vezu s drugim medijima. Drugi se mediji vežu uz književnost
bilo zato da bi povećali atraktivnost svoga izraza, bilo opet zato da bi
obogatili smisao poruke koju prenose. To vrijedi i za umjetničke i za ne-
umjetničke medije, koji su u podjednakoj mjeri skloni da uspostave inter-
medijalnu vezu s literaturom.
A) Umjetnički mediji uspostavljaju tu vezu najčešće svjesno i s ne-
kim jasnim namjerama i poetičkim obrazloženjima. 1 u njima se, naime,
ponekad vjeruje da sve umjetnosti teže k istome cilju, pa je nešto od tih
ciljeva u književnosti već postignuto, dok se drugi put smatra kako je
praktički sve dopušteno da bi se izraz inovirao, te se tako onda poseže i
za književnim prosedeima. Vrijedi to i za prostorne i za vremenske umjet-
ničke medije.
1. U prostornim medijima pojavljuju se tekovine književnosti u dva
glavna oblika, neposrednom i posrednom. U neposrednom obliku biva to
20
Npr. u zbirci Ruski hrt, Beograd 1978.
:n Ta se humorna studija zove •My Examination Round His Factification for lncamina-
tion to Aeduplication with Ridecolation of a Portrait of the Artist as Manzoni" l objavljena je
u zbirci Disrio min/mo, Milano 1963. ' 179
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
tako što se gotove književne tvorevine pojavljuju u nekome ostvarenju
prostornoga umjetničkog medija, a u posrednom obliku tak'>._što prostor-
ni mediji nastoje u svome materijalu ostvariti ono što Je u knjlzevnostl već
razvijeno i poznato kao konvencija. U prvom se slučaju pretpost~vlja da
se mediji međusobno dopunjuju, a u drugome da om na razne nač1ne go-
vore isto.
a) Kao primjer neposrednoga korištenja književnosti u drugim medi-
jima može poslužiti slika na kojoj se pojavljuje književno obliko_van natpis.
Podloga je takve slike, naravno, uvijek također literarna, bud~ćl da su tak-
va djela često simbolična, a ta se simbolika opet oslanJa na hteratu.ru, 111 Je
zajednička književnosti i slikarstvu, kao u slučaju emble~at1ke.~ L1kov1 na
takvim slikama nose neke inskripcije u obliku posloVICa, IZreka 1h Citata; a
već je to očit intermedijalni impuls." Ima, međutim, slika na kojima se vide
cijele pjesme ili dijelovi pjesama. Ti su tekstovi onda ob1čno u nekoJ sim-
boličkoj vezi sa sadržajem slike, bilo zato što govore o IStOJ terT1.' b1lo zato
što sliku dopunjuju ili objašnjavaju. Omiljeni su u tom-pogledu c1tat11Z kla-
sika ili iz Biblije, dakle tekstovi za koje je slikar siguran da su motnocu ne
samo poznati nego da mu je već nekada protumačeno i njihovo simbolič­
no značenje. Ima i slučajeva kad se uz likovno djelo pojavljuju i posve ori-
ginalni književni tekstovi; najpoznatiji su takav primjer Mich':langelovi sti-
hovi uz njegove nadgrobne skulpture u mediČeJskoJ gro.bmc1 u F1renc1. r.u
stihovi i kip surađuju i dopunjuju se, pa kao što k1p niJe posve razumlJIV
bez uvida u njegovo simbolično značenje, tako ni stihovi nisu shvatljivi
ako se ne zna da su to riječi koje izgovara kip, i to baš nadgrobni, simbo-
lični kip'' Intermedijalna situacija u kojoj se značenja prepliću i međ~s~b:
no zrcale u različitim materijalima tu je ostvarena na osobit mamnsllčk1
način, pogotovu zato što stihovi nisu ispisani uz skulpture, nego se veza
otkriva tek onome tko poznaje autorov opus u cjelini.
b) U drugim se slučajevima zbiva nešto drugačiji intermedijalni pro-
ces: ono što je u književnosti uspostavljeno kao konvencija, sad se reali-
zira u drugome mediju, pri čemu književna konvencija predstavlja temelj
za razumijevanje tvorevina druge umjetnosti. Odnosi se to osob1to na
vrtnu arhitekturu u XVII. i XVIII. stoljeću, gdje se na umjetan nač1n nasto-
jalo stvoriti idilično mjesto sa svim onim osobinama koje mu j~ ~ svojim
konvencijama pridala književnost: u tim se vrtovima ne POJaVlJUJe samo
zz V. prilog br. 6. Preuzet je iz knjige Janusz Pelc, Obraz-slowo-znak, Studium o em-
blematach w Jiteraturze staropofskiej, WrocJaw-Warszawa-Krakow-Gdansk 1973.
23 Zanimljiv intermedijalni primjer imamo u Giorgioneov~j slici .. col tempo .. :. neki in~
terpreti tvrde da je slikar, pos va davši se sa svojom drago~, pnkazao ~ako će .ona 1zg!edat1
kad ostari; slika, doista, prikazuje ružnu staricu. Znamemta Je IPoussmova shka .. Et 1n Ar-
eadie ego.. , koja također ne bi bila razumljiva bez teksta.
:!4 Evo pjesme u prepjevu Mihovila Kambola:
Noć
Drag mi je san, al biti kam još više,
Dok vrijeme jada i sramote traje,
Ni čut ni vidjet moja sreća sva je,
180 Stog me ne budi: Oh, govori tiše!
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
zdenac ili stijena, nego i umjetno načinjena špilja, a upravo je špilja važan
dio književnih konvencija toga doba. Takvu tvorevinu nije moguće potpu-
no razumjeti bez uočavanja njezine književne podloge, pa je posjetitelji-
ma takvih vrtova intermedijalni stav bivao upravo nametnut. Isto je tako za
čitatelje književnih djela moglo biti važno što se neki književni opis špilje
podudara s nekom doista .postojećom umjetnom špil jom koju su i sami vi-
djeli."' Namjera takvih realiziranih metafora (ili konvencija) može kadikad
biti - namjerno ili nehotično - parodijska. Takav je, mislim, slučaj s
onom engleskom slikom iz XVI. stoljeća na kojoj su petrarkističke meta-
fore uZete doSlovno: žena na slicJ iri1a u očima dva sunca, umjesto obrva
pijavice, na obrazima ruže, u ustima bisere, na čelu Amora itd. 26 Značenje
takve slike može razumjeti samo onaj tko poznaje književnost i njezine
konvencije, pa se zato može kazati da tu imamo posla s djelom koje izvan
intermedijalnoga odnosa ne bi uopće moglo postojati niti biti koncipirano.
Inače, prostorni mediji uspostavljaju odnos ili s materijalnim aspektom
književnosti (pisani tekst) ili s njezinim simboličkim aspektom (metafore,
alegorije). Onda kad se late čega drugoga (recimo: fabule) obično se ne
uspostavlja intermedijalni odnos, nego slike postaju ilustracija književnog
teksta, ili se pojavljuje nov medij, kao strip, ili, recimo, kuhinjska krpa s iz-
vezenom slikom i njezinim rimovanim komentarom.
2. Kad je riječ o vremenskim medijima, potrebno je najprije otkloniti
jedan mogući nesporazum. Suradnja između književnosti i tih medija ne-
što je tradicionalno i uobičajeno: pojedine pjesme (s književnim statusom
i predživotom) bivaju uglazbljene, a po narativnim se djelima snimaju fil-
movi; tu su, osim toga, još i libreto i filmski scenarij, pa se zato postavlja
pitanje treba li sve te pojave smatrati intermedijalnima ili ne treba. Odgo-
vor će ovisiti o perspektivi, i to zato što je porijeklo nekih od tih pojava za-
cijelo intermedijalno, ali svaka od njih nije nužno intermedijalna. Libreto je
npr. doista nastao intermedijalnim zahvatima iz djela koja su nesumnjivo
imala literarni karakter, ali je poslije sve više ovisio o muzici, tako da ga
danas više ne možemo smatrati književnim žanrom, nego dijelom meha-
nizma opere, pa tu o intermedijalnosti jedva da se može govoriti'' Isto je
tako i s uglazbljenim lirskim pjesmama, koje postaju pripadnicima muzič­
kog žanra popijevke. Pravi intermedijalni odnos uspostavlja se onda kad i
književnost i vremenski umjetnički medij zadržavaju svoj status, a stupaju
u neku značenjem ispunjenu relaciju, a ne onda kad je jedno u službi dru-
:!5 Konvenciju špilje i odnos Izmedu književnosti i vrtne arhitekture uvjerljivo je opisao
Matko Peić u svojoj studiji "Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića«, Rad JAZU 365, Za-
greb 1972.
28
Primjer preuzimam iz knjige Leonarda Forstera The lcy Fire, Five Studies in Euro:.
pean Petrarchlsm, Cambridge 1969; ondje se mogu naći i veoma uvjerljiva objašnjenja o
nastanku takvih slika l o atmosferi koja ih je potakla.
'B Ubreto je, kao što je poznato, nastao iz uvjerenja da su grčke tragedije bile pjeva-
ne i iz nastojanja da se ta izvorna situacija rekreira, pa su tako u Firenci potkraj XVI.· stolje-
ća na tome projektu surađivali pisci i glazbenici. Spočetka su uglazbljivali samo neke dijelo-
ve, a poslije cijele tekstove, te je tako postepeno nastala opera i njezin tekstualni pred-
ložak libreto. 181
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
.
goga, kao što je libreto u službi opere. Kao i kod prostornih medtja, oso-
.
bine literature bivaju u vremenske medije prenijele ili u svome gotovom
obliku (kao tekstovi), ili opet tako što se sredstvima vremenskoga medija
nastoji rekreirati ono što. je u književnosti već ostvareno kao konvencija.
a) Za prvi slučaj ima veoma mnogo primjera u filmu i u glazbi. Cest je
slučaj da se u filmovima citiraju dijelovi književnih tekstova i da ti tekstovi
imaju u fabuli ili u simboličkoj nadgradnji filma važnu ulogu, pa se tako uz
pomoć onoga što je u književnom djelu kazano filmskoj radnji pridodaje
još neka značenjska dimenzija. Takav je slučaj, recimo, u Godardovim fil-
movima, gdje se neobično mnogo čita i citira i.z knjiga'' Slično je u Berko-
vićevu filmu Ljubavna pisma s predumišljajem gdje je fabula u ponečemu
slična radnji Rostandova Cyrana de Bergeraca; u filmu se o Cyranu govo-
ri,Jz njega se citira, vidi se i dio predstave u kazalištu i ta predstava ima
stanovito mjesto u fabuli filma. Tu je, ·dakle, kao treći pol intermedijalnog
odnosa uvedeno još i kazalište. Zanimljiv je također Truffautov ·film Fah~
renheit 451 u kojem se prikazuje ljudska zajednica u kojoj su knjige za-
branjene, pa se zato o knjigama neprestano govori, spominju se njihovi
naslovi, prepričavaju fabule (pri čemu se računa da gledalac poznaje bar
neka od tih književnih djela), a govori se i o značenju knjiga uopće u ljud-
. skom životu. Simbolična posljednja scena predstavlja pak egzemplarnu
intermedijalnu situaciju: tu likovi filma, šećući šumom, naglas govore
ulomke iz glasovitih svjetskih romana, pjesama i drama, preslišavajući se,
jer je svatko od njih zadužen da nauči napamet po jedno djelo. Tu je, dak-
le, odnos prema književnosti pokretač radnje filma, a književna djela u
film ulaze sa svom onom popudbinom koju im je dala tradicija i njihova
sudbina u literaturi.
Slično se, uostalom, događa i u glazbi. Ima, naime, glazbenih žanrova
u koje književna djela ne ulaze samo kao predlošci, u službi muzike, nego
u onome obliku u kojem su napisana. U oratoriju, npr., i u mnogim moder-
nim glazbenim formama, pojavljuju se citati iz književnih djela (obično po-
etskih, ali i drugih) koje glumci čitaju na pozornici. Intermedijalni je učinak
i tu očit: književni tekst djeluje svojim specifičnim kvalitetama (riječ, zna-
čenje) koje su, k tome, pri čitanju s pozornice posve razaznatljive (pri pje-
vanju često i nisu). Ipak, u takvim slučajevima književni tekst ima i muzič­
ku funkciju, budući da biva izgovoren uz pratnju glazbe, a u partituri se
obično propisuje kakav treba da bude glas koji će izgovarati taj tekst.
b) U glazbi se često javlja i drugi tip intermedijalnosti koji je ovdje
spomenut, naime nastojanje da se ono što u književnosti postoji kao spe-
cifična literarna kvaliteta i kao konvencija izrazi muzičkim sredstvima. ali
bez upotrebe teksta. Nešto od toga tipa intermedijalnosti ima, mislim, u
tzv. programskoj muzici, gdje se glazbom priča neka pripovijest, koja se
kadikad prije svirke i glasno pročita. U tom su pogledu, međutim, osobito
zanimljiva ona djela koja se oslanjaju na književna ostvarenja, ali ne tako
21 Inače, o odnosu-filmske slike i teksta v. veoma instruktivnu studiju Ante Peterlića
182 ooPisana riječ u filmskom djelu .. , .. umjetnost riječi• 3, Zagreb 1969.
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
da se koriste njihovim tekstovima, nego tako da glazbom prikaZuju ono
što je u književnom djelu rečeno. Osobito je to omiljeno u glazbenom ro-
mantizmu i postromantizmu, a i u nekim suvremenim ostvarenjima. Spo~
min jem ovdje samo Lisztova kompozicije u kojima je relacija s literaturom
najočitija: Pre/udiji po Lamartineu, Mazeppa prema Hugou, simfonije pre-
ma Goetheovu Faustu i Danteovoj Božanstvenoj komediji, pa Hamlet itd.
U takvim se slučajevima pretpostavlja da slušalac poznaje književni pred-
ložak, ali se taj predložak takoder nastoji rekreirati specifično muzičkim
sredstvima. ·
Ukratko, intermedijalna relacija između vremenskih medija i književ-
nosti ostvaruje se preko onih osobina književnoga djela koje su i same
vremenske ili to mogu postati (fabula), kao što se veza s prostornim um-
jetnostima često ostvaruje preko prostornog aspekta književnosti (grafič­
ki izgled teksta). Vremenskim je umjetnostima prostorni aspekt književ-
nog djela ili nedostupan (muzika) ili nezanimljiv (film). Drugim 'je umjet-
nostima privlačna u književnosti ono što je prevodivo u njihove vlastite
medije, ali ne predstavlja njihovu prirodnu i nužnu karakteristiku: muzika,
naprimjer, može biti bez fabule, ali je uvodi iz književnosti kao inovaciju.
B) Neumjetnički mediji ne uspostavljaju intermedijalnu vezu s knji-
ževnošću zato što bi imali umjetničke pretenzije, nego se literarnim sred-
stvima služe za neke svoje svrhe. Važno je razlikovati one slučajeve kad
se književnost prezentira preko komunikacijskih medija, od slučajeva pra-
ve intermedijalnosti. Nećemo moći nazvati intermedijalnom pojavom čita­
nje poezije na televiziji ili na radiju, ili pak objavljivanje pripovijesti u novi-
nama, jer u takvim slučajevima književnost ostaje književnost, a medij os-
taje medij. Oni se samo jedno drugim služe; književni tekst postaje tek
jedan od mnogobrojnih medijskih sadržaja, a takva prezentacija tek je
jedna od bezbroj mogućih njegovih prezentacija. lntermedijalnima ćemo
nazvati samo one slučajeve kad se neumjetnički mediji koriste književnim
sredstvima i pritom književni karakter tih sredstava ostaje očit, a sam me-
dijski produkt dobiva takvom upotrebom bitno nove dimenzije, ne posta-
jući ipak književnost. l u ovom ćemo slučaju razlikovati komunikacijske
medije od znanstvenih.
1. Komunikacijski mediji rado posežu za intermedijalnim relacijama s
književnošću, i to najčešće take;> da se koriste književnim stilom, kompo-
zicijom i drugim oblikovnim mogućnostima. Cine to ili zato što predmet
svoga bavljenja smatraju vrijednim književne obrade, ili zato što u književ-
nosti nalaze gotove obrasce za ono što je njihova vlastita trenutna potre-
ba.
a) Prvi je tip karakterističan za sportske izvještaje, koji se često slu-
že onim sredstvima što ih čitalac očekuje i nalazi inače samo u tekstovi-
ma nesumnjivo literarnoga karaktera. Pritom je važno i to da su takve in-
termedijalne situacije strogo žanrovski određene, pa uvijek možemo
unaprijed znati u kojem ćemo dijelu nekih sportskih novina naći takav tekst.
On će se pojaviti u izvještaju s utakmice, a neće u izvještaju sa zasje-
danja kakvoga važnog sportskog foruma. U takvim se slučajevima, naime;
utakmica tretira kao događaj koji ima epski karakter, pa su zato književna 183
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
sredstva to učestali ja što je utakmica bila važnija a pobjeda slavnija. Fun-
kcija je takvih intermedijalnih poteza da se novinski tekst usporedi s knji-
ževnošću, a ne da književnost i postane. Teži se tome da se događaj o-
pjeva: pretpostavlja se da je on toliko važan da ga je potrebno prikazati
onim istim sredstvima koJima su prikazane slavne bitke. Pritom se, dabo-
me, ne vjeruje da je utakmica doista podjednako važna kao i slavna bitka,
nego se upotrebom književnog stila ona samo uspoređuje sa slavnom
bitkom, premda se to ne čini eksplicitno; na taj način intermedijalni potezi
postaju dijelom hiperbolizacijs_kog sustava novinskog članka. Takav ka-
rakter imaju, uostalom, i mnogi drugi tipovi medijskih tekstova iza kojih
stoji visoka emocionalnost: izvještaji o prirodnim katastrofama, o smrti
znamenitih ličnosti, o velikim radnim pobjedama, o proslavama i parada-
ma i slično.
b) Nešto je drugačije kod onih intermedijalnih relacija koje se us-
postavljaju tako što se mediji koriste književnim s~edstvima za svrhe koje
ne pokušavaju ni simulirati literarnost; primjer su za to prije svega reklam-
ne poruke. Doduše, neke od njih ulaze u intermedijalnu relaciju s istim
pretpostavkama kao i sportski izvještaji: s pretpostavkom, naime, da je
reklamirani proizvod toliko jedinstven da je vrijedan književne obradbe.
Međutim, mnogo su češće one reklame koje se služe literarnim sredstvi-
ma zato da bi bile uvjerljivije. Najčešće je to književno sredstvo stih, i to
srokovani stih, koji se upotrebljava iz mnemotehničkih <azloga. Ako koriš-
teni literarni instrumenti nisu izrazitije obilježeni svojom ranijom upotre-
bom u književnosti (ako se, npr., nešto naprosto rimuje, a pritom je upo-
trijebljen čest i poznat stih kao u slučaju Svako jutro jedno jaje/organiz-
mu snagu daje), onda je intermedijalna relacija prilično labava. Takav se
tekst. doduše, nekako približava literaturi, ali ništa više od toga. Nešto je
drugačija situacija onda kad se intermedijalni most uspostavi preko neko-
ga jako obilježenog književnog sredstva, ili čak preko nekoga poznatog
djela. Kad bi, recimo, reklama bila u epskim desetercima, onda bi stih po-
vukao za sobom cijeli onaj kontekst iz kojega dolazi, i tada bi i reklama bl-
la složenija i, ako se tako može reći, .. intermedijalnija«. Isto tako, ako se u
reklami upotrijebe stihovi koje poznate pjesme (recimo: stihovi o ženskoj
ljepoti u reklami za kozmetiku), situacija se usložnjava i intermedijalna ve-
za biva jača, jer funkcija pjesme prestaje biti književna i postaje medijska.
Općenito se može kazati da komunikacijski mediji koriste književna
sredstva uz pretpostavku o književnosti kao o sferi viših vrijednosti, uz
pomoć kojih se i obična komunikacija može oplemeniti; smatra se, dakle,
da književna sredstva već sama po sebi imaju neku vrijednost. Što je više
književnost gubila vjeru u svoja tradicionalna sredstva, to su je više stje-
cali mediji.
2. Ni u znanstvenim medijima situacija se u pogledu odnosa prema
književnosti ne razlikuje bitno od stanja u komunikacijskim medijima.
često se znanstveni mediji naprosto služe književnim sredstvima, uz
·pretpostavku da su ta sredstva sama po sebi vrijedna; cilj tada nije da se
tekst obogati novim smislom, nego naprosto da se olakša njegovo prima-
184 nje. U drugim nekim slučajevima, međutim, funkcija služenja književnim
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
sredstvima leži upravo u tome da se tekst obogati novom značenjskom
dimenzijom, da mu se da ona kvaliteta koju bez relacije prema književ-
nosti ne bi imao.
a) Za prvi slučaj karakteristični su neki antički spisi, kao Empedoklo-
va rasprave u heksametrima, koje spominje već Aristotel niječući im knji-
ževni karakter, 29 ili pak Lukrecijeva versificirana filozofska razmatranja. Ne
treba posebno dokazivati da su književna izražajna sredstva u takvim slu-
čajevima tek pomagalo zasnovano na pretpostavci da se znanstveni tekst
lakše prima i bolje pamti ako je zaodjenu! u književnu formu. Eventualne
književne asocijacije tu mogu samo smetati. Intermedijalni odnos se, za-
pravo, na neki način tu želi izbjeći: želi se zadržati zvuk pjesme, ali ne i
ono što pjesma čini i uza što se u čitalačkoj svijesti vezuje. Ipak, ta je re-
lacija, naravno, neizbježna, budući da se takav tekst uvijek dovodi u vezu
s literaturom, što dokazuje već i sama činjenica da se Aristotel morao ba-
viti dokazivanjem kako takvi tekstovi ne spadaju u literaturu.
b) Posve je drugačija situacija u Nietzscheovim filozofskim spisima,
a osobito u knjizi Tako je govorio Zaratustra. Tu se ne teži za tim da se iz-
laganje naprosto zaodjene u privlačnu poetsku formu, nego ta poetska
forma predstavlja jedini način da se pojmovi uobliče, i jedini način da kao
pojmovi funkcioniraju. Književne su asocijacije tu itekako poželjna, a us-
postavljanje intermedijalnog mosta jedan je od glavnih ciljeva. Od čitatelja
se očekuje da poznaje i književnost i filozofiju, a glavna je autorova želja
da stvori takav način izlaganja koji će u sebi objediniti i književno i filozof-
sko, budući da ga nijedan od tih dvaju načina u zatečenom obliku ne za-
dovoljava. Intermedijalnost je, dakle, tu jedan od ključnih postupaka i bez
nje se djela poput Nietzscheovih ne bi mogla zamisliti.
Znanstveni mediji, dakle, koriste intermedijalnu relaciju prema knji-
ževnosti uz pretpostavku o vrijednosti literature, ali i s nešto više rezerve
nego komunikacijski mediji: jedanput uzimaju samo neke izdvojene as-
pekte književnog instrumentarija (Empedoklo, Lukrecije), a drugi put na-
stoje književni izraz uzdići u viši rang koristeći ga za filozofske svrhe
(Nietzsche).
Uopće, neumjetnički mediji koriste relaciju prema književnosti obič­
no bez umjetničkih namjera, ali njihovi produkti bivaju zbog te relacije po-
nekad promatra~i na podlozi književnosti, pa na taj način značenje njiho-
vih produkata postaje složenije, ili barem zadobiva specifičan karak1er.
Iz perspektive drugih medija, dakle, situacija izgleda nešto drugačije
nego iz perspek1ive književnosti. Drugi mediji posežu za književnim sred-
stvima u namjeri da obogate svoj izraz ili olakšaju primanje svojih prođu-
29 Kaže Aristotel: •Samo ljudi imenu mjere pridodaju riječ pjesnik pa kažu jednima
elegički pjesnici a drugima epskf pjesnici, ne nazivajući ih pjesnicima kao po oponašanju
nego zajednički po mjerilu. To oni običavaju tako zvati l onda, ako pisci kakvo liječničko ili
prirodoslovno djelo u mjerama Iznose, a ipak nema za HOMERA i EMPEDOKLA ni~ta zajed-
ničko osim mjere; zato je pravo onoga zvati pjesnikom a ovoga prije prlrodoslovcem nego
pjesnikom.•
Cit. prema Aristotelova poetika, s prijevodom l komentarom, izdao Martin Kuzmić, Zagreb
1912. . 185
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
kata, često se nimalo ne zanimajući za sudbinu književnosti. Njihove in-
termedijalne relacije s literaturom, međutim, povratna djeluju na književ-
nost, pa mogu i nju potaknuti da u takve odnose stupi, kao u slučaju em-
blematike ili »poetske" filozofije: literatura kadikad i sama teži likovnosti ili
simulaciji znanosti, kao šlo smo ovdje već imali priliku pokazati.
IV.
Ono što je ovdje izloženo predstavlja, naravno, tek jedan od mogućih
načina klasifikacije intermedijalnih postupaka, kao što je i tipologija uop-
će tek jedan od mogućih načina razmišljanja o tim fenomenima. l ovakva,
priručna tipologija pokazuje, međutim - više primjerima koje navodi ne-
go tumačenjem tih primjera - da je intermedijalnost pojava za književ-
n·ost neobično važna, ponekad vrlo proširena, a nerijetko i umjetnički
plodna. Do nje rijetko dolazi slučajno, a češće se takvi zahvati poduzima-
ju zato što se od njih nešto posve određeno očekuje: kad književnost ne-
što preuzme od drugih medija, očekuje se da to poveća njezinu vrijed-
nost (bez obzira na to što se u nekome trenutku smatra temeljnom vrijed-
nošću literature), a kad drugi mediji preuzmu nešto od književnosti, onda
se vrijednost literature (ili nekih njezinih aspekata) pretpostavlja. Naša ti-
pologija, zato, pokazuje da postoje stanovite pravilnosti u načinu na koji
se uspostavlja intermedijalna veza, jer su mogućnosti ograničene priro-
dom medija, a i ciljevima koji se žele postići. Razmotrit ćemo ukratko te
pravilnosti, opet iz perspektive književnosti i iz perspektive drugih medija.
1. Onda kad književnost uspostavlja neki odnos s drugim medijima ·
- umjetničkim i neumjetničkim - zbiva se to redovito u osobitoj vrsti
književnopovijesnih situacija: onda kad se književnost koleba oko svoga
osnovnog smisla i poslanja i onda kad kao svoju glavnu vrijednost vidi
inovaciju. Uspostavljanje veza s drugim medijima tako predstavlja ili ·ob-
novu smisla književnosti (uvođenje u nju onih vrijednosti koje već posje-
duju drugi mediji), ili obnovu njezina izraza, način da se postigne original-
nost. Intermedijalnih je pojava izrazito malo u stabilnim i samosvjesnim
razdobljima kakvo je npr. realizam, i u razdobljima gdje se na originalnost
ne gleda kao na neku osobitu kvalitetu, kao npr. u k/asicizmu. Obratno,
tih će pojava biti mnogo onda kad književnost nema mnogo samopouzda-
nja pa je sklona intelektualizmu (kao u manirizmu ili danas) i onda kad ho-
će da bude posve nova (kao u romantizmu ili u avangardi).
· Načini uspostavljanja tih veza ovise u velikoj mjeri o njihovu cilju, ali
im je osnovna karakteristika u tome da se osobine drugih medija uvode u
književnost tako da ostanu prepoznat/jive kao osobine drugih medija, a
ne tako da se stope s onim što u književnosti zatječu; oni, dakle, igraju
ulogu stranog tijela i na taj način postižu začudnost.
Cilj je takvih postupaka u tome da se književnost posluži i onim sred-
stvima koja joj inače nisu svojstvena, da postigne onu kvalitetu koju u
normalnim okolnostima ne može dosegnuti. Umjetnička vrijednost takvih
186 eksperimenata, međutim, silno varira, a ocjene o njoj podložne su velikim
Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić
promjenama s protjecanjem vremena. Upravo zbog inovativnosti takvih
postupaka može neko intermedijalno djelo doživjeti veliko priznanje su-
vremenika, a da kasnijim primaocima - zato što su na intermedijalnost
već navikli ili zato što se prvotna fascinacija izgubila - ne govore ništa
osobito, pa čak i da budu zaboravljena. To se dogodilo s mnogim avan-
gardnim djelima, pa i u hrvatskoj književnosti. 30 Moguće je, dakako, da se
dogodi i obratno: da djelo zbog intermedijalnosti u prvi mah ne bude pri-
znato, a da tek kasnija razdoblja shvate njegovu inovativnost i original-
nost. Takav je bio slučaj s nekim manirističkim djelima.
2. Gledajući iz perspektive drugih medija, zapazit ćemo neke druge
osobine intermedijalnosti. Ako su nam, naime, iz perspektive književnosti
naročito padale u oči one karakteristike koje svjedoče o odnosu literature
prema sebi samoj, o njezinoj autorefleksiji i nastojanju da se obnovi, onda
iz perspektive drugih medija više dolazi do izražaja odnos prema primao-
cu: drugi mediji (osobito neumjetnički) posežu za književnim sredstvima
onda kad im je osobito stalo da prima/ac njihove produkte lako primi i ra-
zumije.
Doista, zanimljivo je da intermedijalne situacije u drugim medijima
ovise koliko o statusu i mogućnostima tih medija toliko i o statusu i ugle-
du književnosti i danome trenutku. U načelu bi se moglo kazati da svako
posezanje za literarnim sredstvima zapravo svjedoči o ugledu književnos-
ti. Otuda se drugi mediji rado služe književnim sredstvima onda kad žele
prosvjetiteljski djelovati na čitaoca, onda kad se žele socijalno angažirati i
uopće onda kad su osobito svjesni svoje društvene zadaće, kakva god
ona bila.
Način uspostavljanja intermedijalnih veza je, dakako, determiniran
prirodom medija, ali se i tu može uočiti da mora ostati vidljiv književni ka-
rakter onih literarnih elemenata koji se pojavljuju u drugim medijima, što
vrijedi i onda kad je riječ o umjetničkim i onda kad se radi o neumjetnič­
kim medijima. Kod umjetničkih medija mora literarnost ostati vidljiva zato
što se jedino na taj način mogu ostvariti njihovi intermedijalni umjetnički
ciljevi, a kod neumjetničkih zato što književni elementi mogu djelovati u
drugom mediju samo ako zadrže svoj literarni karakter, tj. mogu pr/dono-
siti onome cilju zbog kojega su i preuzeti u drugi medij: ukrašavanju dje-
la, poboljšavanju komunikacije i slično. U nekim posebnim uvjetima, preu-
zimanje književnih elemenata u druge medije može dovesti do onoga is-
tog rezultata do kojega dovodi i preuzimanje elemenata drugih medija u
književnost: može se pojaviti nova vrsta umjetničkog djelovanja kad koje-
ga upravo granični položaj, upravo miješanje medija predstavlja izvorište
novih struktura i novih umjetničkih značenja; tako se dogodilo s Niet-
:Jl Tako je npr. zenitizam danas praktički neprisutan u svijesti čitalačke publike, prem-
da se u doba njegova trajanja na trenutke moglo činiti da će baš njemu uspjeti da revolucio-
nira našu literaturu; s druge strane. Držićeva djelo, koje je po mnogim svojim osobinama
bilo ispred svoga vremena, bilo je dugo zaboravljeno, da bi ga istinski otkrilo istom naše
stoljeće. 187
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost Intertekstualnost- intermedijalnost Pavao Pavličić

zscheovim filozofskim spisima, i tako su nastali neki moderni mediji, npr. Prilog l
strip.
Situacija s intermedijalnošću osobito je danas živahna i zanimljiva.
Upravo je zato, mislim, važno razumjeti da naše vrijeme nije ni prvo ni je-
dino koje se toga sjetilo, n'ego da intermedijalnost ima dugu i bogatu tra-
diciju. Pa premda u toj tradiciji ne figuriraju mnoga od onih sredstava koji-
ma mi danas raspolažemo, istom proučavanje i razumijevanje te tradicije
može nas osposobiti da razumijemo ono što se zbiva danas.
siromašno obitelj gleda
kocku leda
iz tek kupljenog frižidera ·
Summary
TWO TYPES OF INTERTEXTUALITY

The author considers intertextuality ·to be a common feature of

literature. Literary texts are not isolated units but are in various ways
related to the literature of the past and present. These relationships can
be ''conventional(( (e.g. in the Renaissance, Classicism, Realism) or the
other way round (e.g. in Mannerism, Romanticism, etc.). ln .. conventional•
periods literary procedures are taken over because it is assumed that
they represent lasting and universal values. ln »Unconventional• periods ledledledilediledled
there is usually a deflection from a genre, theme or style that is taken as a ledledledilediledled
(quasi) model. The concurrence between various periods in the domain of letlledledilediledled leclledledilec!ledled
intertextuality consists of typological similarity while their respective led!ledledilediledled leclledlediledledled
poetics account for their specific identity. led!ledledlediled·led lediledledledled!ed
ledlec!ledilediledled ledledleclledledled ledledledledledled
TOWARDS A TYPOLOGY OF INTEAMEDIAL SITUATIONS ledledlecllediledled ledledledileclledled ·ledledledledledled
ledlec!led!ledJ!edled ledled!edl!edledled ledledled[edledled
lntermedialcy is defined as the transfer of a structure or material from
one medium into another. ln this merger the media in question should
remain identifiable. Thus literature takes over material, procedures or
even complete meanings from other media. The aim of such transfers is
ledledlediledledled
often the desire of innovation. When the transferred model comes from
leclledledleclledled ledledleclled.!edled
visual arts the writer is probably attracted by the conventions or the
specific means of painting, sculpture, or architecture. Tempora! media
(such as film, music, radio and TV), on the other hand, can be of use (to
the writer) only in a metaphorical sense. Models and quotas taken from
mass media are also used by writers, sometimes amounting to a real
fashion. From scholarly and scientific publications writers often borrow
the style, composition and the subject. But intermedialcy can start from
the other as well - when literary works (i.e. their structure or
procedures) are taken overn by other media. The author of the paper
considers that it is of special importance for us to study intermedial
relations as they abound in the literary output of our days.

188 189
 Pavao Pavličić Intertekstualnost -"Intermedijalnost Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić

Prilog ll Prilog 111

Pjesan CXVI. [str. 399.]

ZaziNt na msne k1,ale sve puke i .narode, a · io er je božanstven(}
.milosrdje izpunilo svoja nepomična. obećaita, ·•paseći nas smrti svoga FUTIJRA VOCAIJS

neumrloga sina. Pjesanca proročanskijem duhom složena.[*)l

[1] Na svak čas

u vas glas,
svi odi narodi,
p j esni ma dr~azima
L.--.:0,
vapite
česti te
.
l
.--..1

••
!-.-.
hvale, ter slavite tko zviezdam gospodi!. ''
S istoka i zapada, o puci svi, sada
pjevajte vašega gospara, višl•:.,:e::"g~I--.J •
' Čuj
10 [2] er za sit ••
svieh spasit a o J
.ter im .zgar '
da.t se u dar, ••
bi •vudi
15 . vrh judi •' kako jasno

sved stavna, •'

sveđ spravna
svo'a blagos, •
•••

20 -
·sv-o' a drago.s,- _
svo'a milos naravna.
Vjerne su, zn"am, svoje
e;.
e;.
e;.

hesjl'đe blaY.ene:
ohcćt) .sve što je n
u

- Ste e'
v-i.k liP r.na promjene.

t•oditcl stvoritcl, 6in sudac, parac duh.

K i> nazad sveđ dosad, ree' i sad, puče vas:
"Dovika veliku hud' dika trojstvu [i] čas!"

190 191
l"') Ovn. pjesan imn bit •upisnnll tako, dil (•riku.žujc sliku sntoga križa. l
 Pavao Pavličić Intertekstualnost - intermedijalnost
r Intertekstualnost - intermedijalnost Pavao Pavličić

Prilog IV Prilog V

TU SE,
•U PRATNJI NAJBLIZIH SURADNI-
KA, FILIP HOTKO JUTROS JE PO-
SJETIO NASU NAJVECU NOVIN-
SKU KUCU. U VISESATNOM
RAZGLEDANJU REDAKCDA l
PROIZVODNIH POGONA TE U
RAZGOVORU S NOVINARIMA l

DAKLE, GRAFICARIMA VISOKI SE GOST

ŽWO ZANIMAO ZA CJELOKUPNI
PROCES N.ISTAJANJA NOVI-
NA. ..•

PRAVE
Od boga do bogalja
Kraljevstvo al bez kralja
Ostrvo al bez mora
Sumnja bez odgovora
NOVINE
Eto, vidiš, Filipe, ta glasovita novinsk& kuća nije samo kuća - to
tl Je djeli neboderi No, nije oduvijek naše zagreba.ćko novinarstvo
bOo u modernom šesnaesterokatnom aluminijskom kolosu. BOo je l
Od boga do bogalja lošijih dana. BOo nas je u pljesnlvlm podrumima, lmprov:lzlranlm
barakama (dok se gradio neboder) l pretljesnim potkrovljlma.
Dve žiške sa yatralja BOo nas je ćak l pod vodom,
Umornik koji klima
S dve rupe u mislima Bliže i brže
Kad se ono u jesen 1964. Sava
razlila do pola grada, rušeći pred
Od boga do bogalja sobom i za sobom, naša je noVin-
ska kuća, na žalost, bila medu pr-
Sve dobro al ne valja _vima na udaru. Tir.karskl strojevi
Jer zavisi od toga l ~logovi, bale novinskog papira.,
novinske arhive l dijelom noVin-
Da li još ima boga ske redakcije - we se to Iznena-
da našlo pod divljom nabujalom
· rijekom. Fotografije što su Ih sni-
mill naši foto-reporteri bile su
Od boga do bogalja potresne, ali, na žalost, neobjav-
Dva slova ko dva malja llene. Novine nisu Jzlazllo.

Što kuju od zla gore

Zavist od ljubomore

*
192 193
~

'e.
..,
~
..,~
~
~
"'

~
o
<O
::;
"
<;
@-

~
"o~
s·
<;
3ro
a.
~
"~

-,

"
<;
@-
1•;· EMBLEMATA
V. EMILaMA.
g
"-
"
~

~
3ro
a.
~
"o~
~
o
<O

v. GALL!CF.;
Comme le fer s'cfi~ue par J'aymant, .
L'hommc dl: de Di eu par Chrift tirĆ auffi,
N e JO ir donc pas rien de foy pre(umant~
Car rien n'yadefa narureicy. ..
Ch rifi vrayaymantcn bautl'eileutainfi.
Non fa vcrtu,ny cruure,ny meri tc.
Cc qm e ft !i~n.c'cll mal que Dieu irrite,
B1ct,,ln'a.m:n q1.1c p:!.t g1 ace & mcn:i.
. Vl. ..,
~
~

2 Gcorgctte dc Montenay, Emblemata christiana, 'La bdlc ChJritc', by M. van Lochcm afrcr
~
o;
Frankfurt 1619 no, V Crispin dc Passe 0: