Jahrbuch 2017 WEB

GODINJAK
NJEMAKE ZAJEDNICE
DG JAHRBUCH
2017.
Zbornik radova 24. Znanstvenog skupa

Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu
Osijek, 4. - 6. 11. 2016.
Osijek, 2017.
DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 1-452
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Izdava:
NJEMAKA ZAJEDNICA
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek
DEUTSCHE GEMEINSCHAFT
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
Za izdavaa
Zorislav Schnberger
Glavna urednica
mr. sc. Renata Trischler
Izdavaki savjet
Ludwig Bauer (Zagreb), dr. sc. Lidija Duji (Zagreb), doc. dr. sc. Marija Karbi (Zagreb),
prof. dr. sc. Snjeana Pauek-Badar (Zagreb), dr. sc. Stanko Piplovi (Split),
dr. sc. Zlata ivakovi-Kere (Osijek).
Recenzenti
dr.sc. Lidija Duji, dr.sc. Vladimir Geiger, dr. sc. Vijoleta Herman Kauri, dr.sc. Ivana Juki,
dr.sc. Ivan Jurkovi, dr.sc. Damir Karbi, dr.sc. Jasenka Kranjevi, dr.sc. Suzana Leek,
dr.sc. Tihana Lueti, dr.sc. Zdravko Mati, dr.sc. Zlatko Milia, dr.sc. Kristina Milkovi,
dr.sc. eljko Pavi, dr.sc. Stanko Piplovi, Filip imetin egvi, dr.sc. Ivica ute,
dr.sc. Zlata ivakovi Kere
Adresa urednitva
Ribarska 1
31000 Osijek
Tel: 031/213-610
Fax: 031/213-611
E-mail: vdg.osijek@gmail.com
www.deutsche-gemeinschaft.eu
Prijevodi saetaka na njemaki jezik
Elisabeth Klein, prof.
Grafika priprema
Zlatko krinjar
Tisak
Kreendo Osijek
UDK: 08:061.2
ISSN: 1849-8159
Miljenja autora ne odraavaju nuno gledite urednitva.
Radovi objavljeni u Godinjaku Njemake zajednice DG Jahrbuch dostupni su u bazama:
Portal znanstvenih asopisa - Hrak (http://hrcak.srce.hr/) i na
http://deutsche-gemeinschaft.eu/djelatnost/godisnjak-jahrbuch/
Zbornik radova Godinjak Njemake zajednice DG Jahrbuch tiskan je uz financijsku potporu
Savjeta za nacionalne manjine i Osjeko-baranjske upanije.
Das Buch Godinjak Njemake zajednice DG Jahrbuch wurde Dank der finanziellen Untersttzung
des Rates fr nationale Minderheiten der Republik Kroatien und der Osijeker-Baranjaer Prfektur
herausgegeben.
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Njemaka zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek
Deutsche Gemeinschaft
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
SADRAJ / INHALT
Kreimir Beloevi
Dobrodoli u Kneippova ljeilita .................................................................................................................. 13
Wilkommen in die Kneippschen Heilbder
Dubravko Habek
Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra...................................................................................... 33
Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
Petar Kere, Ljubomir Pribi
Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih sportskih drutava (I. dio) ............................................... 41
Deutsche und sterreicher, Grnder und Mitglieder der osijeker Sportgesellschaften (Teil I)
Zlata ivakovi-Kere
ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller) ............................................................................... 51
Ein von einem Gerichtsprozess bestimmtes Leben (Rckblick auf die Familie Piller)
Arijana Kolak Bonjak
Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku ......................................................................................... 71
Der Lucifer ein varadiner Blatt in deutscher Sprache
Jasenka Kranjevi
Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu.................................................................. 87
Architekturstudenten aus Wien und Vorstellungen ber den Tourismus an der kroatischen Adria
Jure Kui
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914. Split, 16. 1. 1985.) .................................................................. 103
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914 Split, 16. 1. 1985)
Suzana Leek
Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Strune ekskurzije njemakih studenata kao izvor za meuratnu povijest Slavonije ....................................... 121
Slawoniendeutschen - am wenigsten bekannte Landsleute.
Fachexkursionen der deutschen Studenten als Quelle zur Zwischenkriegsgeschichte Slawonien
Marko Lovri
Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske kinematografije
i filmske kulture do 1918. godine.................................................................................................................... 139
Mit Gott fr Kaiser und Reich: sterreichischer Einfluss auf die Entwicklung
der kroatischen Kinematographie und Filmkultur bis 1918
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo
List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu Osijeku (1902. 1914.)........................................................ 151
Das Blatt Narodna obrana ber die Sprachenfrage in der Stadt Osijek (1902 1914)
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak
Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer i slikar Hugo Conrad von Htzendorf ................................................. 163
Vergessenes Erbe der Familie Pfeifferund der Maler Hugo Conrad von Htzendorf
Ivan Pekli
Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji ............................................................................. 189
Der Beitrag von Ljudmilo Hauptmann zur kroatischen Historiographie
Stanko Piplovi
Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri ............................................................................................ 203
Erzherzog Franz Ferdinand in Dalmatien und Istrien
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek
Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski poznat elektroniar ................................................................ 231
Maksimilijan Konrad (1924 1980), weltbekannter Elektroniker
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Andrej Rodinis
Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima Vukovar,
Vinkovci i upanja od 1929. do 1931. godine ................................................................................................ 243
Deutschsprachige Klassen in den Abteilungen der Volksschulen in den Kreisen
Vukovar, Vinkovci und upanja von 1929 bis1931
Filip imetin egvi
Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj Monarhiji druge polovice 19. stoljea ...................... 265
Fin de Sicle Zagreb und Kulturbergnge in der Habsburger Monarchie der zweiten Hlfte des 19. Jahrhundertes
Ivan osi Bukvin
Leopold (Seibl) Sajbl ...................................................................................................................................... 283
Leopold (Seibl) Sajbl
Smiljana Lazi-Marinkovi
Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno-strune kole u Zagrebu (1914.-1920.) ......................... 291
Gustav Baldauf, Direktor des Handwerkerschule und der Bau-Fachschule in Zagreb (1914-1920)
Darko Mrkonji
VITEZ SLAVONSKE RAVNI
(literarna interpretacija batine habsburkog razdoblja u Slavoniji i turistika ne-mjesta) .............................. 303
RITTER DER SLAWONISCHEN EBENE
(literarische Deutung des Erbens der habsburger Zeit in Slawonien und touristischen Nicht-Orten)
Mirela Mller
Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata njemakog jezika .............................. 315
Der Zusammenhang der Multimedia-Entwicklungskompetenz und auslndischen Studierenden der deutschen Sprache
Erwin Trischler
Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije .......................................................................................... 329
Franjo Folk bedeutender Spender des Museums Slawoniens
Zoran Janjetovi
Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije ........................................................................ 337
Stoff ber die Volksdeutschen in den Bestnden der Sicherheits- und Informationsagentur (BIA) im Archiv von Serbien
Marija Karbi
Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom jeziku .............................................. 343
Einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Belagerung und den Fall von Sziget in deutscher Sprache
Eduard Lackovi
Kapelica sv. Roka u Valpovu ........................................................................................................................... 355
Die Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo
Mihael Sui
Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera................................................... 371
Die Siedlung Velikovci Beispiel der demographischen nderungen und des Schicksales der Volksdeutschen
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek
Novogodinji koncert Bekih filharmoniara na potanskim markama Republike Austrije
unutar Filatelistike zbirke Muzeja Slavonije ................................................................................................. 381
Das Neujahrskonzert der Wiener Filcharmoniker auf den Briefmarken der Republik
sterreich in der philatelistischen Sammlung des Museums Slawoniens
Nika Nezirovi
Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac) ........................................................ 387
Deutsche und sterreicher in dem Bosnischen Savegebiet (Rckblick auf Bosanski amac)
Ludwig Bauer
Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost podunavskovapske grae ............... 399
Der Roman ZEIT DES MESSINGS/DOBA MJEDI von Slobodan najder
und die literarische Produktivitt des donauschwbischen Stoffes
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
Dina Markovi
Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola ............................................................................... 409
Heines novelistische Ausdenken der Geschichten aus dem Goldenen Ochsen
PRILOZI ....................................................................................................................................................... 425

Branko Hanek, Ivo Soljai
Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana (Osijek, 17. lipnja.1909. Zagreb, 2. veljae 1976.). ..... 427
Nutzliche gesellschaftliche Ttigkeit von Mattes Ing. Herman (Osijek, den 17. Juni 1909 Zagreb, den 2. Februar 1976).
Stjepan Najman
Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto.................................................................................................... 433
Darko Kopf Seemann, Sportler und noch einiges
Zlatko Bender
Prikaz Godine kulture 2016. (Osvrt na austrijsko bosansko-hercegovake kulturne veze) ....................... 437
Darstellung des Jahres der Kultur 2016 (Rckblick auf die sterreichisch-bosnisch-herzegowinische Kulturverbindungen)
Vesna Schmee
Osueni bez krivice ........................................................................................................................................ 443
Deutsche ohne Schuld verurteilt
IN MEMORIAM: Darko Varga ................................................................................................................... 449

UPUTE.......................................................................................................................................................... 451
UDK 08:061.2 ISSN 1849-8159
RIJE UREDNICE
Uz 25 godina Meunarodnog znanstvenog skupa
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu
25 godina u ivotu jedne udruge nije malo vremena i prilika su za inventuru postignua
u etvrt stoljea postojanja. Najsjajnija svjeica na roendanskoj torti Njemake zajednice
Zemaljske udruge Podunavskih vaba u Hrvatskoj jest kontinuirano odravanje i s godinama
sve uspjeniji skup Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu koji je tijekom godina
postao i meunarodni. Upravo vas sve tom zgodom, a uoi 25. Meunarodnog znanstvenog
skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu najsrdanije pozdravljamo u ime
slavljenika Njemake zajednice!
Uspjesi u radu i provedbi projekata i postignue veine zadanih ciljeva roendanski su
pokloni koje smo sami sebi, onako najiskrenije, mogli poeljeti i koji su nam se ostvarili.
Na iduim stranicama knjige na koju smo, kao Njemaka zajednica iznimno ponosni,
oekuju Vas nova saznanja o, sasvim izvjesno, jo uvijek nedovoljno iscrpljenoj temi doprinosa
Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom kulturnom krugu. Ove Vam godine na stranicama 24. po
redu izdanja Godinjaka Njemake zajednice DG Jahrbuch predstavljamo 33 znanstvena
i struna lanka, izlaganja i priloge sa skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom
krugu odranoga od 4. do 6. studenoga 2016. godine u Osijeku. Jo je to jedan vrijedni prilog
impresivnoj zbirci do sada objavljenih zbornika radova ovog znanstvenog skupa koji iz godine
u godinu u Osijeku okuplja zainteresirane povjesniare i istraivae s gotovo svih podruja
znanosti od medicine do arhitekture, ukljuivo dakako i strastvene istraivae i povjesniare
amatere koji svojim radom takoer znatno obogauju ovaj skup.
Rastue zanimanje za sudjelovanje na Znanstvenom skupu Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu svjedoi o nekoliko vanih injenica: Njemaka zajednica profilirala
se kao uspjean organizator znanstvenih skupova koji u posljednjih nekoliko godina biljee i
vana meunarodna sudjelovanja od Bosne i Hercegovine i Srbije pa sve do Njemake. Takoer,
rado istiemo kako se osnovna tema naega skupa prepoznaje i uvaava u hrvatskoj znanstvenoj
javnosti kao sastavni dio javnog djelovanja jedne udruge koja nastoji sauvati bogato nasljee
svojih predaka na tlu hrvatske domovine.
Povijest je jedna od najsnanijih odrednica identiteta dananje njemako-austrijske manjine
u Hrvatskoj. Kroz strunu i znanstvenu valorizaciju povijesnog doprinosa naih germanskih
predaka na tlu Hrvatske pa i ire, zapravo shvaamo tko smo. Poinjemo razumijevati tko su nai
preci i ime su zaduili nau dananju domovinu koja bez njemako-austrijskih utjecaja kroz
povijest zasigurno ne bi bila dio srednjoeuropskog civilizacijskog kruga. Ponosni smo na ono
to su nai preci ostavili ovim prostorima, ponosimo se i svime to i danas batinimo iz kulture
i civilizacijskog kruga domovine naih pradjedova i to nas vee uz nae germanske korijene.
Radujemo se to Vas pozdravljamo u Osijeku uoi ovogodinjeg, 25. po redu Meunarodnog
znanstvenog skupa Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu. Hvala svima koji su
to inili do sada, ali i svima koji e i nadalje zajedno s nama svoja saznanja, znanja, neizmjeran
trud, istraivaku i znanstvenu znatielju ugraditi u stupove budunosti njemake i austrijske
nacionalne manjine i osvjetlati obraz (pre)dugo preuivanim Nijemcima i Austrijancima u
ovim krajevima.
Vaa urednica
mr. sc. Renata Trischler
Kreimir Beloevi: Dobrodoli u Kneippova ljeilita
Kreimir Beloevi, ing TPH UDK: 615.835.7(091)

kresimirbelosevic@yahoo.co.uk Izvorni znanstveni rad
KBC Zagreb Primljeno: 23.09.2017.
Prihvaeno: 24.09.2017.
Dobrodoli
u Kneippova ljeilita
Ovaj rad bavi se istraivanjem vie hidropatskih
ljeilita, koja su se nalazila na hrvatskom podruju
krajem 19. i poetkom 20 stoljea, a koristila su
izmeu ostalog Kneippove metode lijeenja. U
nekim ljeilitima jedan od oblika prehrane bio je
i vegetarijanskite je tijekom istraivanja povijesti
vegetarijanstva na hrvatskom tlu bilo potrebno
istraiti nastajanje i rad ovih ljeilita. Ljeilita su
se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru,
Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici.
Kljune rijei: Kneippova ljeilita, Zagreb,

Karlovac, Krapina, Samobor, Lee na Dobri,Dolina
u Istri, Sremska Kamenica, Knajpovac,
vegetarijanska prehrana
13
Sukladno naslovu ovog rada elim Vam izraziti dobrodolicu u povijest est
Kneippovih ljeilita u Hrvatskoj koja su otvorena krajem XIX. i poetkom XX. stoljea
u Zagrebu, Karlovcu, Krapini, Samoboru, Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj
Kamenici.1Istraivanje povijesti vegetarijanstva u Hrvatskoj donijelo je i neke rezultate
vezane uz prehranu u Kneippovim ljeilitima. Rad u hrvatskim ljeilitima moe
se rekonsturirati na temelju novinskih lanaka i drugih publikacija.2 Povjesniari
su esto prouavali utjecaj Kneippove metode, a ovdje elim istaknuti radove: Mire
Kolar Dimitrijevi Primjena Kneippovih metoda u ljeenju i prehrani u Hrvatskoj
poetkom dvadesetog stoljea, koji je tiskan u Godinjaku njemake narodosne zajednice3
i Danijela Vojaka, Hidropatsko ljeilite i kupalite u Samoboru (1889. 1945.), tiskan
u Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo.4
Ovdje se bolesnicima pomagalo metodom hidroterapije5, fitoterapije6, fizike
aktivnosti i dijetalnom prehranom. Kneipp preporua hodanje bosih nogu po mokroj travi,
kamenu, snijegu, vodi, polijevanje, stavljanje vlanih obloga, kupelji, te koritenje ajeva,
prakova, ulja, tinktura i ekstrakata. Upotrebom hladne i tople vode eli se potaknuti bolji
rad ivaca i unutarnjih organa te prokrvljenost krvnih ila. Fizika aktivnost provodi se
u obliku gimnastike, bicikliranja, igranjem tenisa, duim etnjama, a prehrana bi trebala
sadravati vie voa i povra, a manje namirnica ivotinjskog podrijetla.7
ivotopis Sebastijana Kneippa

Sebastijan Kneipp se rodio 17. svibnja 1821. godine u Stephansreidu u mnogolanoj
obitelji kojoj je pomagao ve kao djeak u poslovima tkanja.8 elio je postati sveenikom,
1
Ova ljeilita nisu u svom nazivu uvijek imala ime Sebastijana Kneippa, ali su u svom radu koristila i Kneippovu
metodu. Ljeilita su se nalazila na hrvatskim podrujima.
2
Neka ljeilita dobro su zastupljena u prouenoj grai (Krapina, Karlovac) dok o nekim imamo samo jedan
tekst iz novina (Sremska Kamenica). Rad ovih ljeilita opisan je i u: Absac Josip, Grad Karlovac i njegove
Koranske kupelji, Zagreb 1908., N. N., Kneippovo ljeilite u Krapini, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str.
3, M. A. M., Hrvatski Kneipp u Kamenici, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708.
3
Kolar - Dimitrijevi Mira, Primjena Kneippovih metoda u ljeenju i prehrani u Hrvatskoj poetkom dvadesetog
stoljea, Godinjak Njemake Narodosne Zajednice VDG 2004 Jahrbuch 11, Osijek 2004., str. 117 130
4
Vojak Danijel, Hidropatsko ljeilite i kupalite u Samoboru (1889. 1945.), Hrvatske vode, asopis za vodno
gospodarstvo16, Zagreb 2008., br. 66, str. 355 364.
5
Hidroterapija je upotreba vode u medicinske svrhe.
6
Fitoterapija je upotreba biljaka u medicinske svrhe.
7
Kneipp pie u svojoj knjizi, Ovako treba da ivite Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito
ivljenje te prirodno lijeenje, Zagreb 1893., str. 73.
8
Kneipov ivotopis predstavljen je na temelju tekstova iz Njemake biografske enciklopedije i Katolike enciklopedije.
Krai Kneippov ivotopis napisao je Uehleke Bernhard u knjiziVierhaus Rudolf (ur.), Deutsche biographische
enzyklopdie, sv. 5, Mnchen, 2006., str. 736 737. Vidi i de Ninno Giuseppe, Kneipp, Sebastian u Paschini
Pio (dir.), Enciclopedia Cattolica, sv. 7 (Inno-Mapp), Vatican, 1951., str. 722. Nekrolog nepoznatog autora +
upnik Sebastian Kneipp objavljen je u kalendaru Fleier Vjekoslav (ur.), Bog i Hrvati ilustrovani hrvatski
narodni kalendar sa poslovnim i zabavnim prilogom sa odjelom za muhamedance, sajmovnikom i ematizmom za
prostu godinu 1898., Zagreb 1897., str. 150 151.
14
ali njegovu elju nije podravala obitelj, te je zbog toga

poeo tedjeti da bi mogao platiti svoje obrazovanje.9
Godine mladosti donijele su mu esta pobolijevanja te
mu je dijagnosticirana tuberkuloza na oba pluna krila.
Isprobavi razne lijekove, koji nisu pomogli, pokuao se
izlijeiti metodom hidroterapije. Usred zime skoio je u
hladan Dunav, a posljedica ovog zimskog kupanja bilo
je njegovo ozdravljenje. Zareen je za sveenika 1852.
godine u katedrali u Augsburgu. Sveeniku slubu
zapoeo je kao kapelan, povremeno je davao i savjete
vezane uz razne bolesti. Zbog toga je bio prijavljen, te je
dobio zabranu bavljenja lijenikim poslom. Epidemija
kolere u upi primorala je Kneippa da se ponovo pozabavi
lijeenjem bolesnika, ovaj put uz nevoljku dozvolu
poglavara. Premjetanjem u upu Wrishfen bolesnika
je bilo sve vie, pa u tamonjem samostanu osniva ljeilite
Sebastineum koji je u poetku bio namijenjen bolesnoj
djeci i sveenicima.10 Samostanska kuhinja dobila je
dijetalni predznak, a Kneipp sakuplja i ljekovito bilje te
pripravlja razne masti, ajne mjeavine i druge pripravke. Sl. 1. upnik Sebastijan
Svoja iskustva koritenjem hidroterapije prenio je na papir, Kneipp
te 1887. godine izlazi njegova knjiga o lijeenju vodom pod naslovom Meine Wasserkur.11
U ovoj knjizi Kneipp glede hranjenja istie glavno pravilo: suha, jednostavna, krepka,
ne umjetna, jakimi mirodijami pokvarena domaa hrana, nepatvoreno pie, koje nam
dragi Bog nudja u svakom vrelu; tko oboje u dovoljnoj mjeri upotrebljuje, ini najbolje
i najzdravije po svoje tijelo.12 Posebnim dodatkom Kneipp skree itateljima panju
na kruh od mekinja, juhu za okrjepu, te medno vino.13 Sebastijan Kneipp napisao je i
knjigu So sollt ihr leben (1889.).14 U ovoj knjizi Kneipp pokuava nai odgovor na mnoga
pitanja, a jedno od njih je i pitanje koje stoljeima mui ovjeanstvo: Da li ovjek
9
Kneippove potekoe tijekom kolovanja opisao je na hrvatskom jeziku Janko Oki Jereb, Crtice iz ivota
mojega pokojnoga uitelja, prelata Kneippa, Knajpovac asopis za njegovanje zdravlja i uputu ljeenja po
Kneippovom sustavu te pouku i zabavu 1, Zagreb 1903., br. 1, str. 3 9.
10
Mjesto Wrishfen danas nosi novo ime Bad Wrishofen, a u tekstu sam koristio ime sa svim preglasima ili
bez drugog ovisno o orginalnim primjerima iz periodinih izdanja i knjiga.
11
Hrvatsko prijevod ovoga djela, o kojem e jo biti rijei, objavljen je pod naslovom Moje lieenje vodom -
prokuano kroz vie od 30 godine i napisano, da se po njem liee bolesti i sauva zdravlje, Zagreb, 1891. To izdanje
je koriteno u ovom radu, te su i citati navoeni prema njemu.
12
Kneipp, Moje lieenje str. 13. Dalje Kneipp pie Ja medjutim nisam Puritanac i rado doputam au vina ili
piva, ali ne pripisujem ni jednomu, ni drugomu vanost, kako mnogi ine.
13
Kneipp, Moje lieenje str. 201 - 205
14
Hrvatski prijevod objavljen je pod naslovom Ovako treba da ivite Napuci i savjeti zdravim i bolestnim za
jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje, Zagreb 1893. U radu je koriteno hrvatsko izdanje.
15
treba uivati meso ili biljne proizvode?15 Pojednostavljenje ovog pitanja moe se izrei
u reenici: Biti ili ne biti vegetarijanac? Kneipp odgovara Ako je Stvoritelj sav svijet
odredio za ovjeka, tad treba da ono, to nam taj svijet prua, i razborito upotrebljujemo,
jer inae Bog toga nebi bio stvorio.16 Daljnjim tekstom zapravo preporua vrstu
prehrane koju dananjim znanstvenim jezikom zovemo semivegetarijanska prehrana ili
fleksiterijanstvo.17 Ljudi koji koriste jednu od ove dvije vrste vegetarijanskih prehrana
povremeno i umjereno koriste i neke mesne proizvode.18 Posebno poglavlje ove knjige
posvetio je Kneipp piu i hrani.19 Odgovore na pitanje Kako valja jesti? Kneipp
ispisuje na 16 stranica.20 Kneipp lijei sve koji mu dolaze u Wrishfen, ali i putuje po
evropskim zemljama lijeei mnoge bolesnike. Kneipp je posjetio i Hrvatsku, gdje je
u Zagrebu 1892. godine lijeio i zagrebakog pomonog biskupa Franju Gaparia.21
Sl. 2. Vijest o boravku Sebastijana Kneippa u Zagrebu objavljena

u Agramer Zeitungu 14. travnja 1892.
Zahvalni pacijenti zauzeli su se kod pape Leona XIIII te je on imenovao Kneippa
prelatom i papinim tajnim komornikom 1893. godine.22 Mons. Kneipp odlazi u Rim
15
Kneipp, Ovako treba,str. 72. Kneipp postavlja pitanje Kako dugo postoji prepirka medju uenjaci i neuenjaci,
to je bolje: uivati meso ili biljevne proizvode?
16
Kneipp, Ovako treba, str. 72
17
Kneipp, Ovako treba, str. 74
18
Neke vrste vegetarijanstva su: vegani koji konzumiraju hranu iskljuivo biljnog podrijetla, laktoovovegetarijanci
koji jedu i mljiene prizvode i jaja, te makrobiotiari koji se hrane po naelima makrobiotike. Vie vidi u
atali Zvonimir, Vegetarijanska prehrana,nutritivni status vitamina B skupine i razina homocisteina kao imbenici
rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno biotehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb,
2009., str. 2 3.
19
Kneipp, Ovako treba,str. 68 104. Upotreba kuhinjske soli zainteresirala je Kneippa, te on nakon provedenih
pokusa nad ivotinjama zakljuuje da sve ivotinje, kod kojih sam upotrebljavao mnogo soli, nisu dugo
ivjele. ivotno iskustvo pokazalo je da se ve tada, u 19. stoljeu, hrana previe dosoljava to e tijekom vie
generacija dovesti do porasta kardiovaskularnih bolesti.
20
Kneipp, Ovako treba, str. 104 119 Ovdje Kneipp prenosi obiaje njemakog zaviaja, te preporua da se jede
tri puta na dan, umjerene koliine hrane. Ljudima slaba eluca ipak savjetuje da uzimaju vie manjih obroka.
21
Podatak o Kneippovom boravku u Zagrebu prenio je asopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4.
1892. godine iz zagrebakih novina Agramer Zeitung. Vijest o boravku Sebastiana Kneippa glasi upnik
Sebastian Kneip, poznati hydropat iz Wrishofena, stigao je kako Agramer Zeitung doznaje, u Zagreb, kao
je pozvan k bolestnomu posveenomu biskupu presvietlomu gospodinu Franji Gapariu. Vijest o boravku
Sebastiana Kneippa donose i Narodne novine 15. 4. 1892. Originalna vijest nalazi se u Agramer Zeitungu 67,
Zagreb 1892., br. 86, str. 2, od 14. 4. 1892.
22
Oki, Crtice iz str. 6. Nadvojvoda Josip iz Alcsuta je u kratkom vremenu ozdravio, te ga je iz zahvalnosti
preporuio papi.
16
da se osobno zahvali papi Leonu XIII, te tijekom razgovora doznaje za njegovo loe
zdravstveno stanje. Kneipp pie iz Rima u Wrishfen i u pismu nalae Gospodja
Benedikta neka smjesta pripremi 60 do 70 komada pite (kolaia) za Svetoga Oca
i bezodvlano neka ih ovamo poalje, poto je Sveti Otac jako oslabio.23 Kneipp je
svakodnevno posjeivao papu Leona XIII i pratio njegovo zdravlje. Tijekom posljednjeg
posjeta Sveti Otac ga je pitao za miljenje koliko e godina jo ivjeti, a Kneipp mu
je prognozirao minimalno jo pet godina. Tijekom rimske epizode Kneipp osniva i
drutvo, te kupalite hladnom vodom u Rimu.24 Iste 1894. godine iz tiska izlazi i trea
Kneippova knjiga savjeta zdravim i bolesnim. Nakon putovanja vraa se u Wrishfen
i nastavlja s radom. Sebastijan Kneipp umire 17. lipnja 1897. odbivi operativni zahvat
vjeran prirodnom lijeenju.25
Kneippova metoda lijeenja
primjena u Hrvatskoj
Kneippove metode naile su na
odjek i u Hrvatskoj. Knjigu Moje lieenje
vodom prokuano kroz vie od 30 godine i
napisano, da se po njem liee bolesti i sauva
zdravlje preveo je na hrvatski jezik prof.
dr. Antun Lobmayer i objavio 1891.
godine u nakladi Knjiare Lav. Hartmana
(Kugli i Deutsch), dok je knjiga Ovako Sl. 3 i 4. Naslovnice hrvatskih prijevoda
treba da ivite. Napuci i savjeti zdravim Kneippovih djela
i bolesnim za jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje prevedena 1893. godine
i izdana u Zagrebu u nakladi Knjiare Lav. Hartmana.26
23
Papa Leon XIII ( Carpineto, Lacij 2. 3. 1810. Rim 20. 7. 1903.), pontifikat zapoinje 20. 2. 1878. a zavrava 20.
7. 1903. Vie vidi Martire Egilberto, Leone XIII, papa u Paschini Pio (dir.), Enciclopedia Cattolica, sv. 7 (Inno-
Mapp), Vatican, 1951., str. 1158 1163. Zanimljiva povezanost pape Leona XIII i pomonog zagrebakog
biskupa Gaparia sadrana je u vijesti koju je prenio asopis Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 19. 3.
1892., str. 3 Papinski blagoslov. Presvietli g. biskup i kapitularni vikar Franjo Gapari, koji od 7. t. mj. lei
teko bolestan, dirnut od kapi, primio je u sriedu po podne pri punoj sviesti papinski blagoslov, koji mu je sv.
Otac poslao po kardinalu dravnom tajniku Rampoli. Visoki bolestnik bio je vrlo obradovan time, to ga se je
sv. Otac sjetio, te je pun nade dodao, da e se sam papi zahvaliti, im se pridigne. Uza sve to stanje biskupovo
ostaje i na dalje vrlo ozbiljno i opasno, jer ga na asove posve ostavlja sviest. U etvrtak bilo mu je opet gore.
24
Oki, Crtice iz, str. 8.
25
Internetska stranica http://www.kneippmuseum.de/home.html virtualnim putem pribliava instituciju Kneippov
muzej u Bad Wrishofenu. Kneippov muzej uva mnotvo orginalnih Kneippovih predmeta, knjiga, pisama
i fotografija.
26
U predgovoru Lobmayer izmeu ostalog pie da se ne slae u svemu s piscem u poglavljima o lijekovima i
bolestima ali to sam mislio, da e ona mnogim dobro doi i u narodnom ruhu. Usp. Kneipp, Moje lieenje,
str. III. Drugo izdanje ove knjige tiskano je 1896. godine o emu vidi: N. N., Knjige iz naklade knjiare Lav.
Hartmana (Kugli i Deutsch), Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br. 17, str. 338. Navedeni tekst objavljen je ovdje
u rubrici Knjievnost i umjetnost. Isti tekst predstavlja i Kneippovu knjigu Ovako treba da ivite. Napuci i
savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje, Zagreb, 1893.
17
Osim to su dvije Kneippove knjige prevedene na hrvatski jezik krajem XIX.

stoljea, zagrebaki uitelj kender Horvat 1898. pie knjigu Domaa ljekarna po uputi
upnika Sebastijana Kneippa u izdanju Drutva sv. Jeronima.27
Kneippova metoda lijeenja vodom hrvatskoj je javnosti predstavljena, prema
dosadanjim istraivanjima, u vie tekstova objavljenih u tiskovinama, neki su objavljeni
u Narodnim novinama 1890. godine.28 Osim teorijskih primjera na vie su mjesta
djelovala ljeilita u kojima se prakticirala Kneippova metoda.
Suradnja hrvatskih graana sa Kneippom

Hrvatski graani su suraivali sa mons. Sebastianom Kneippom tijekom vie
godina, a bolesnici su posjeivali njegovo ljeilite u Bavarskoj. Djelovanje Janka Okia
- Jereba u Wrishfenu kao prevodioca za hrvatski i slovenski jezik zapoinje krajem
1890. godine i traje preko 13 godina. Tijekom boravka u Bavarskoj Oki detaljno
27
Horvatova knjiga zapoinje uvodom u kojem autor pie Nae je tijelo kao kakov stroj (maina) i to parni
stroj, koji neprestano dan i no radi i proizvadja silu, bez koje ne bi nae tijelo, a ni naa dua mogla obavljati
ni najnunijih poslova. Recenzent ove knjige bio je Dane ajatovi, ravnatelj grko - katolikog sjemenita
u Zagrebu. Sam ajatovi je dva puta boravei kod Kneippa prouavao njegov nain lijeenja. Sadraj knjige
podijeljen je u dvije tematske cjeline. Prva cjelina daje abecedni popis ljekovitih biljaka, s opisom naina
pripreme za terapije, a druga cjelina je popis domaih lijekova koje upnik Kneipp preporua. Vie vidi u
Horvat kender, Domaa ljekarna po uputi upnika Sebastijana Kneippa, Zagreb, 1898.
28
Istraivanje periodinih izdanja, novina i asopisa, danas je u Hrvatskoj olakano jer su starija izdanja djelomino
digitalizirana i dostupna na Internetu. Internetska stranica Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
omoguuje pretraivanje starih asopisa i novina, te je analizom utvreno da se odrednica Kneipp nalazi
vie od 900 puta. Vie vidi na http://dnc.nsk.hr/Newspapers/Search.aspx?text=kneip i na http://dnc.nsk.hr/
Journals/Search.aspx?text=kneip (Pristupljeno vie puta tijekom istraivanja). Neki autori hvale Kneippovu
metodu, a drugi nakon istiu da lijeenje vodom nije uvijeko korisno. Autor V. u tekstu Lieenje vodom
po sustavu upnika Kneippa, hvali Kneippovu metodu zapoinjui rijeima Prije svega valja mi naglasiti,
da ove redke piem iz ovjekoljublja, a ne radi reklame za ljeilite u Whrishofenu gdje se nalazi toliko
bolesnikah, da mnogi od njih moraju stanovati u mjestih pol do jedan sat udaljenih od ljeilita; a niti radi
reklame za upnika Kenippa, jer njemu to doista netreba.. Vie vidi u V. Lieenje vodom po sustavu upnika
Kneippa, Narodne novine 56, Zagreb 13. 9. 1890., br. 210, str. 4. Urednitvo Narodnih novina ogradilo se od
miljenja autora izraavajui nevjernost u Kneippovu metodu mi smo obzirom na Kneippova udesa jo
uviek nevjerovani Tome. Negativni stav prema Kneippovoj metodi iznosi dva mjeseca kasnije dr. Niko Selak
u tekstu Kneippovo lieenje vodom. U ovom tekstu itateljima pribliava povijest hidroterapije od stare
Grke i Rima naglaavajui da se svaka bolest ne moe uvijek izlijeiti samo upotrebom vode. Selak smatra
da ne treba pretjerivati ni u emu imamo ve i Kneippov aj, Kneippovo ulje i svih ljekarnah, tako da nam
nedostaje nita drugo nego uzeti Kneippovo djelo, po Kneippu se odjevati, po Kneippu se prati i kupati, po
Kneippu jesti, po Kneippovim receptima lieiti se, ako nam to pofali. Budemo li sve to radili, doivjeti emo
Kneippove godine, o Kneippu emo govoriti, Kneippove knjige itati, o njemu misliti i u snu sanjati, dok
na koncu obolimo na Kneippovoj maniji. Na kraju teksta Selak navodi tri primjera iz prakse kada se nije
postavila prava dijagnoza, te je lijeenje vodom bilo nekorisno. Vie vidi u Niko Selak, Kneippovo lieenje
vodom, Narodne novine 56, Zagreb, 9. 11. 1890., br. 257, str. 4. O ovom mladom lijeniku dr. Niki Selaku
(Dubrovnik 26. 12. 1862. Zagreb 20. 10. 1891.) vie vidi u Kovai Milivoj (ur.) Dr. Niko Selak ivot i djelo,
Koprivnica 1995., Opa bolnica Dr. T. Bardek.
18
upoznaje Kneippovu metodu lijeenja, a bio je i jedan od osnivaa Kneippovog drutva

i asopisa Kneipper Bltter kojeg je ureivao deset godina.29
Osam Kneippovih ljeilita u hrvatskim krajevima:

1. Zagreb - Ljeilite prof. dr. Antuna Lobmayera na Josipovcu
Ugledni zagrebaki lijenik prof. dr. Antun Lobmayer neko vrijeme je proveo u
ljeilitu Sebastijana Kneippa30 te je na temelju iskustva steenih u Bavarskoj u svojoj vili
na Josipovcu u Zagrebu otvorio prvo Kneippovo ljeilite u Hrvatskoj. Ranija istraivanja
nisu dala toan datum poetka rada ovog ljeilita, no sudei po nepotpisanom tekstu
Ljeilite mrzlom vodom na Josipovcu iz Narodnih novina otvoreno je poetkom
svibnja 1892. godine.31 O tome da je ljeilite radilo u ljeto 1892. svjedoi tekst pod
naslovom Promenadska muzika na Josipovcu. Zrinjevac i novi kolodvor objavljen
u srpnju 1892. godine. Nepoznati eta zagrebakim ulicama i perivojima izmeu
ostalog pie Malo koji grad ima u neposrednoj blizini tako liepo etalite sa zdravim
gorskim zrakom kao to ga Zagreb ima u Tukancu i Josipovcu. Mi poznamo puno
kupalitah, pa moemo uztvrditi, da jih se u Europi mora traiti koja bi se svojim
poloajem mogla sravnati s naim Josipovcem. Premda
na Josipovac nije kupalite osim ako emo kupalitem
nazvati po Kneipovu uredjeno lieilite mrzlom vodom g.
profesora dr. Lobmayera, to se nalazi na Josipovcu....32
Nalazei se na mjestu urednika Lienikog viestnika
Lobmayer je u prvoj polovici 1891. godine primio i jednu
vrstu otvorenog pisma, kojeg je objavio u Lienikom
viestniku. Potpisnik ovog pisma izvjesni ijak Lobmayeru
estita na preseljenju u novu vilu na Josipovcu. Opisuje
zimu 1890/91. te kae da se radovao proljeu u kojem e Sl. 5. Reklama za
saborski zastupnici raspravljati o preustrojstvu zdravstva. Lobmayerrovo ljeilite
Zimsko vrijeme pie ijak, sigurno je osnailo Kneippove objavljena u Narodnim
uenike i sljedbenike da prokuaju cielu snienu metodu novinama 30. travnja 1892.
29
Oki Janko, Zato sam doao u Hrvatsku?, Knajpovac, Zagreb 1903., br. 1, str. 2 3.Okievo urednitvo
spominje se i na www.kneipp-verein-donauwoerth.de/Kneipp-Blaetter-001 (Pristupljeno 15. 6. 2017.)
30
O Antunu Lobmayeru vie vidi u Kolar Dimitrijevi Mira i Wagner Elizabeta, Antun Lobmayer, lijenik i
medicinski pisac, iritelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj, Godinjak Njemake Narodosne Zajednice VDG
Jahrbuch 13, Osijek 2006., str. 33 44.
31
Vidi tekst N. N. Ljeilite mrzlom vodom na Josipovcu, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3.
Nepoznati autor opisuje dio vile dr. Lobmayera u kojoj je smjeteno ljeilite U prizemlju je s desne strane
soba, gdje gosp. dr. Lobmayer ordinira, s lieva su dvie sobe za stanareKupeljar iz Wrishofena rukovodi tu
majstorskom vjetinom i potrebnim mirom ciev te polieva prema lienikoj ordinaciji bolestnike, koji ovdje
lieka trae, ali i zdrave, koji hoe da svoje tielo ojae i otvrdne. Za gospodje je posebna kupeljarica..
32
N. N., Promenadska muzika na Josipovcu. Zrinjevac i novi kolodvor, Narodne novine 58, Zagreb, 11. 7.
1892., br. 156, str. 3.
19
Kneippovu i nada se da e se na buduoj zagrebakoj izlobi u posebnom

paviljonu ciela Kneippova metoda izloiti.33 Ugledna pekara Zeininger, Duga
ulica 14, tih je godina u svojoj ponudi imala i kruh izraen prema preporukama dr.
Lobmayera.34
Zagrebakog ljeilita na Josipovcu prisjea se i Clement u tekstu Crtica
zagrebakog Knajpovca. On izmeu ostalog pie Ljepega mjesta to se vode,
zraka, etnje ma svega to se za tu svrhu trai nisi mogao nai a uz to nedaleko
samoga grada.35
2. Karlovac - Kupalite i ljeilite na Korani
Godine 1896. otvara se kupalite i ljeilite u Karlovcu na rijeci Korani. Karlovako
Gradsko poglavarstvo poetkom te godine otvara javnu raspravu na ovu temu,
izraunavaju trokove izgradnje i grade zgrade u kojima se primjenjivala i Kneippova
metoda.36Krai izvjetaj O proloj kupalinoj sezoni donosi podatke za 1897. godinu.
Nepoznati izvjestitelj, izmeu ostalog pie U zadnjem lanku o kupalitu navedesmo,
da se je kupalo do 12 000 osoba, a kad tamo, kupalo se je svega skupa 18. 731 osoba,
i to u Kneipovom ljeilitu prodano je 186 ulaznica koje su rabljene 2.611 put, a
u obem kupalitu bilo je teajem sezone 16.120 kupalaca.37 Kupalite i ljeilite na
Korani posjeivali su bolesnici koji su bolovali od raznih bolesti ivaca i unutarnjih
organa. Doktor Bla Ilijani bio je slubeni lijenik elektroterapeutikog ljeilita, a
u Karlovcu je u to vrijeme djelovalo jo osam lijenika (od toga su dva bila i zubara).
33
ijak, pismo uredniku Lienikog viestnika, prof. dr. Antunu Lobmayeru, Lieniki viestnik 13, Zagreb, br. 6,
str. 93 95.
34
Vidi reklamu za pekaru Benjamina Zeiningera u Neues Agramer Journal 1, Zagreb 1893., 10. 9. 1893., br. 37,
str. 4. (Pekara se nalazila u dananjoj Radievoj ulici br. 14, opaska K. B.).
35
Clement, Crtica zagrebakog Knajpovca, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 5, str 65 67. Pisac je bio u
Kneippovom ljeilitu na Josipovcu 1895. godine, a bio je i u Krapini 1904. godine. Opisuje na koji se nain
upotrebom vode oporavio, te potie itatelje da iskoriste domae ljeilite u Krapini. Clement navodi da je
zagrebako ljeilite otvoreno tek 1895. godine to nije toan podatak.
36
Gradsko poglavarstvo grada Karlovca na Skuptini gradskog zastupstva 18. sijenja 1896. godine raspravlja o
gradnji kupalita na Korani. Lokalne novine Svjetlo donose Oglas koji je potpisao gradski naelnik ljekarnik
Josip Vrbani. Oglas sadri trokovnik kupalita, a jedna od stavki je i Zgrada za kupanje po Kneipovom
nainu s novanim iznosom od 3254 fr. 28 n. (Trokovi gradnje svih objekata iznosili su 19064 fr. 65 n.,
to znai da je za ovu zgradu predvieno 17 % trokova, opaska K. B.). Sve zgrade kao i kupalite imede se
izvesti iz drva. Ponude imadu glasiti na sveokupne radnje. Vie vidi u Svjetlo, Karlovac 11, 22. 03. 1896., br.
12, str. 4. Karlovaki gradonaelnik Josip Vrbani rodio se u Zagrebu 1854. godine, a umro je u Karlovcu 1906.
Farmaciju je zavrio u Beu, a vie godina bio je karlovaki ljekarnik. Dunost karlovakog gradonaelnika
obavlja u razdoblju od 1895. do 1903. godine, a neki od realiziranih projekata tijekom njegovog mandata su
kupalite i park na Korani. O Josipu Vrbaniu vidi i tekst Peri Nikola - Fajt Danko, Pozdrav iz Kalovca:
estitka gradonaelnika Josipa Vrbania koji je objavljen na http://kaportal.rtl.hr/pozdrav-iz-karlovca-
cestitka-gradonacelnika-josipa-vrbanica/ (Pristupljeno 30. 5. 2017.)
37
N. N. O proloj kupalinoj sezoni, Svjetlo 12, Karlovac, 10. 10. 1897., br. 41, str. 2
20
Smjetajni kapaciteti Karlovca veinom su grupirani u etiri svratita sa 108 soba.38

Tijekom lipnja 1898. godine Kraljevski zemaljski kemijsko analitiki zavod u Zagrebu
potvruje analizu bekog laboratorija da je koranska voda ljekovita i da Vanredna
istoa te vode, njezina svjenost i bistroa te sastojine kemike u obzir ine nudne
udesbe ine ju sposobnim za mrzle kupke prvoga reda.39 Ovo ljeilite je radilo i 1907.
godine kada se priprema modernizacija cijelog kupalita i ljeilita. Naelnik Banjavi
predlae da se ulaganjem u nekretnine i reklamu postigne da Karlovac postane i
ljeilite i ljetovalite.Naelnik istie: Da imaju drugi gradovi takav poloaj, kao to
ga ima Karlovac, da imaju Koranu, oni bi rtvovali ne moda nekoliko tisua, nego
nekoliko sto tisua, da i u tom pogledu izrabe blagodane im pogodnosti. Ta ovjek si
sam sve stvara..40
3. Zagreb - Bokovieva 19/I
U Zagrebu je uz Lobmayerovo ljeilite tijekom 1902. godine djelova i salon
u Bokovievoj ulici 19/I u kojem su suprunici Strobel pruali usluge masaa i
hidroterapije prema Kneippovoj metodi, a o emu nam svjedoe reklame objavljene u
zagrebakim novinama Agramer Loyd.41
4. Krapina - Kneippovo ljeilite
Poetkom 20. stoljea dugogodinji prevodilac za slovenski i hrvatski jezik u
Kneippovom ljeilitu u Wrishfenu Janko Oki - Jereb na poticaj bolesnika iz
Hrvatske dolazi na ideju da osnuje zavod po Kneippovom sistemu. Viegodinje iskustvo
koje je stekao u Wrishfenu uz pokojnog Kneippa te ureujui asopis Kneipper Bltter
potaknulo je Okia da objavi novinski poziv zainteresiranim mjestima radi otvaranja
ljeilita u Hrvatskoj. Pozivu se odazvao 61 razliiti kraj u Hrvatskoj. Naelnik krapinske
38
Rad karlovakog kupalita i ljeilita pratile su i mjesne novine Svjetlo, a Josip Absac je sastavio knjiicu Grad
Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obine slob. i kr. Grada Karlovca. Ova knjiica
na 36 stranica donosi opis povijesnih i aktualnih zbivanja u gradu Karlovcu s obiljem fotografija i kartom
Europe s ucrtanim cestama prema Karlovcu. Autor navodi da je grad Karlovac g. 1895. podigao moderno
i lijepo kupalite, uz koji se ove godine podie i hydro elektro terapijski zavod. Dalje Absac spominje da
je u vrijeme naelnia Vrbania ureeno etalite i kupalite sa krasnim parkom te otvorenim za porabu
g. 1896. Vie vidi u Absac, Grad Karlovac str. 20 21, 33 - 36. Posebne rubrike opisuju Gradsko kupalite
i ljeilite na Korani, te daju mnoge korisne informacije, izmeu ostalih popis bolesti koje se lijee u ovom
ljeilitu, svratita (Central, Gradu rijeci, Kruni i Svatite i kupalina restauracija), gostiona i kavana, lijenika (9
lijenika), ljekarna (u to vrijeme u Karlovcu su bile tri ljekarne). Donose i cjenik fijakera i omnibusa (Karlovac
je tih godina imao 16 fijakera i 4 omnibusa), ljeilita i kupalita.
39
Absac, Grad Karlovac str. 23 - 24
40
N. N., Kupalitni perivoj na Korani, Glasonoa 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 1. Rubrika Domaa pitanja
govori u istom broju o prijedlogu karlovakog naelnika dr. Banjavia da se kupi livada iza kupaline kuglane,
te da se tako proiri kupalite.
41
Reklama za Hydrotherapie u. Kneip Kur Hernn und Frau Strobel, Bokovigasse 19/I, Agramer Loyd 5,
Zagreb, 20. 4. 1902., br. 140, str. 8.
21
opine Vilibaldo Sluga42 osobno se potrudio da ode u Njemaku, agitirajui za svoje

mjesto. Nakon obilaska Krapine prijedlog je prihvaen, ugovor je potpisan i Kneippovo
ljeilite se otvara krajem lipnja 1903. godine.43 Lijenika struka negodovala je zbog
toga jer Oki nije bio lijenik, te se ovo smatralo nadriljenitvom.44 U prva etiri mjeseca
bilo je preko 500 gostiju, a u jesen 1903. godine ljeilite je tijekom pastoralnog pohoda
Krapini posjetio i zagrebaki nadbiskup mons. Juraj Posilovi.45 Posjetitelji zagorskih
ljepota dolazili su sa raznih strana, a zanimljiva je grupa lanova Bekog antropolokog
drutva koja je 1904. posjetila geoloko paleontoloko nalazite Krapinskog praovjeka
na Hunjakovom brdu u Krapini. Domaini ovoj grupi znanstvenika bili su: naelnik
Vilibaldo Sluga, Dragutin Gorjanovi Kramberger, Fran Gundrum Oriovanin,
Vatroslav Jagi i Vjekoslav Klai a dobrodolicu im je zaelio i upravitelj Kneippovog
42
Vilibaldo Sluga (entjur kraj Celja 1854. Krapina 1931.) Djeluje na raznim drutveno politikim funkcijama u
Zagorju i Meimurju. Dugogodinji je naelnik trgovita Krapine (skoro 40 godina), a tijekom svojih mandata
potie izgradnju nove crkve sv. Nikole, Kneippovog ljeilita, puke kole u Krapini, klaonice, makadamskih
cesta i armirano betonskih mostova iznad rijeke Krapinice, organizira vatrogasnu slubu. Predanim radom
stekao je zasluge za Krapinu i Hrvatsko Zagorje pa dobiva i odlikovanja cara i kralja Franje Josipa I i kralja
Aleksandra. Vie vidi u Kozina Drago, Sluga, Vilibaldo, u: Brezinak Bagola Boidar, Cesarec Ivan i
Klemeni Mladen (ur.), Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, Zagreb 2017., str. 763.
43
Rjeenjem Kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske vlade od 14. 5. 1903. godine Krapina
dobiva status ljeilita. Vie vidi u Dugaki Vladimir, Lijeenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb 2003., br. 44, str. 230 233.
44
akovi Mladen, Kneippovo ljeilite u Krapini, Lieniki viestnik 25, Zagreb 1903., br. 2, str. 71. akovi
izmeu ostalog pie da je krapinska obina sklopila ugovor s nekim g. Okiem, koji je kroz 15. godina bio
desnom rukom pok. upnika Kneippa. Ugovorom je odreeno da Krapina sagradi ljeilite, a da ga Oki
poetkom svibnja 1903. godine otvori, te da u njemu organizira lijeenje po Kneippovoj metodi. akovi
istie Naa je dunost, da dignemo na glas, jer se ovdje kani uiniti neto, to se protivi naim zakonima, to
je nautrb bolujuega ovjeanstva i sigurno ne moe biti na diku krapinske obine.
45
Reportaa o pastoralnom pohodu zagrebakog nadbiskupa mons. Jurja Posilovia 26. 9. 1903. godine u Krapinu
nalazi se ispisana rukom u Spomenici upe sv. Nikole biskupa u Krapini. (Tijekom terenskih istraivanja u
Krapini pokazao mi ju je i neke stranice iz nje kopirao krapinski upnik vl. Tomica estak te mu ovim putem
zahvaljujem na pruenoj pomoi.). Zagrebaki nadbiskup ovom je prilikom posvetio novu crkvu sv. Nikole
biskupa (27. 9. 1903.), te podijelio sakrament sv. Potvrde u na Trkom Vrhu (28. 9. 1903.), te 29. 9. 1903. krenuo
za Zagreb. Tijekom svog posjeta Krapinu u poslijepodnevnim satima 27. 9. 1903. posjetio je i Kneippovo
ljeilite te razgovarao sa upraviteljem Okiem i znamenitim Kneipovcima. Vie vidi u Homotari Vjekoslav,
Slavlje u Krapini, Katoliki list 54, Zagreb 1903., br. 41, str. 495 496, br. 42, str. 505 506, br. 43, str. 518
520.. Sveenik dr. Vjekoslav Homotari bio je u to vrijeme upnik upe Tuhelj. Vie vidi Palanovi Elizabeta,
Homotari, Vjekoslav u Macan Trpimir (ur.) Hrvatski biografski leksikon, Zagreb 2002., sv. 5 (Gn H),
str.610 611, te redakcijski tekst Homotari, Vjekoslav u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja, str. 285 - 286
22
ljeilita Oki.46 Poetna dobra posjeenost ljeilita ohrabrila su njegovog upravitelja

pa Oki kree s novim nainom reklamiranja Kneippovog ljeilita u Krapini. Poetkom
studenog 1903. godine Ljeilite tiska asopis pod imenom Knajpovac asopis za
njegovanje zdravlja i uputu ljeenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu.47
Sauvano je 24 broja ovog asopisa
u kojem su uz: praktine savjete, prie iz
ivota tiskani i opisi lokalnih dogaaja, s
obzirom da Krapina nije imala svoje novine,
te popisi gostiju Kneippovog ljeilita, iz
raznih zemalja i razliitih zanimanja.48
Sauvan je i jedan turistiki prospekt iz
poetka rada ovog ljeilita u Krapini.49 U
ovom prospektu popisane su i dijagnoze
bolesnika koje se mogu lijeiti u Ljeilitu,
ali i popis dijagnoza koje se nisu lijeile Sl. 6. Naslovnica posljednjeg broja Knajpovca
46
Oki Janko, Antropolozi u Krapini, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 11, str. 167 -168. Oki opisuje posjetu
svjetski poznatih antropologa Krapini. U Krapini je vrsne uenjake doekalo mnotvo Zagoraca predvoenih
kraljevskim kotorskim predstojnikom Eduardom mitom, naelnikom Vilibaldom Slugom, kraljevskim
sudbenim pristavom Carom, kraljevskim poreznikom Butorcem, krapinskim upnikom Vukovinskim,
odvjetnicima Barbotom i Kiom, predsjednikom Zagorca Bogdanom Barbotom. Krapina je bila iskiena
cvijeem i zastavama. Doruak je gostima posluen u 12 h u Kneippovoj restauraciji k Okiu, poslije ega
su se uputili na Stari grad na kojem je predavanje trebao odrati hrvatski povjesniar Klai. Zbog jake kie
antropolozi zajedno s domainima uputili su se u Kneippovo ljeilite u kojem ih je doekao Janko Oki te
im protumaio Kneippovu metodu. Tekst koji opisuje isti dogaaj u aljivom tonu objavljen je na http://
www.tzg-krapina.hr/o_krapini/o_krapini-10-turizam (Pristupljeno 20. 8. 2017.). Prema prii koja se prenosi
s koljena na koljeno na sveanom ruku naelnik Sluga naalio se sa uglednim gostima pruajui im pie
dobrodolice u pehareku Bilikumu eha, Leha i Meha (Vrsta pehara iz kojeg nije jednostavno piti. Opaska
K. B.). Veina gostiju prolila je vino po utirkanim kouljama, te su se ozbiljno naljutili. Naelnik Sluga je
popravio raspoloenje prisutnim uenjacima jer su gradski slubenici, odjeveni u slikovite odore u prostoriju
unijeli iste nove koulje.
47
Knajpovac je poeo izlaziti u Zagrebu 1. 11. 1903. godine. Drugi broj kao mjesto izdavanja navodi Krapinu
u kojoj su tiskani i svi preostali brojevi. Urednik mu je bio Janko Oki Jereb, a od drugog broja nalazi se
u vlasnitvu izdavaa Obine slob. i kralj. povelj. trga Krapine. Nakladnik je bio Franjo Bogovi, tiskar sa
Preradovievog trga br. 4, Zagreb.
48
Popis gostiju nalazi se u: br. 1 str. 15, br. 3 str. 48, br. 4, str. 64, br. 6, str. 96, br. 10, str. 145 146, br. 12, str. 178,
br. 13, str. 194, br. 14, str. 210 211, br. 15, str. 225 226, br. 17, str. 257, br. 18, str. 273, br. 22, str. 337. Gosti
su dolazili iz Hrvatske i drugih zemalja: Austrija, Bosna, Bugarska, Dalmacija, Galicija, Gorika, Hercegovina,
Istra, Kranjska, Mala Azija, Madarska, Meimurje, Primorje, Slavonija. U prvoj godini djelovanja Kneippovog
ljeilita boravilo je u Krapini 596 gostiju koji su popisani imenom i prezimenom u spomenutim brojevima
asopisa Knajpovac. U nekim sluajevima nemamo ime, ali imamo poveznicu s nekim gostom. Analizom popisa
gostiju vidimo da su meu njima bila djeca, maturanti, sveenika i redovnika lica, bravari, carski asnici i
inovnici, nastavnici, financijski slubenici, ugostitelji, lijenici, obrtnici, poljodjelci i drugi.
49
Prospekt se nalazi u Gradskoj knjinici, Zagreb, Trg Ante Starevia 6, Fond za odrasle, a tijekom ljetnih mjeseci
2017. godine na Sajmu antikviteta, umjetnina i starina u Zagrebu na Britanskom trgu vidio sam i turistiki
suvenir (razglednice tipa harmonika) sa vie fotografija Krapine i Kneippovog ljeilita prije Prvog svjetskog rata.
23
u Krapini.Kupalini lijenik bio je dr. Adolf Mocnaj kr. topski nadljenik u miru.
Oki upravlja Ljeilitem do studenog mjeseca 1905. godine kada mu Obinsko
poglavarstvo otkazuje slubu te izjavljuje da e upravu ljeilita u budue preuzeti
diplomirani lienik.50 U varadinskom asopisu Zaviaj objavljen je 1906. godine i
tatut Kneippovog ljeilita u Krapini. U oblinjem glazbenom paviljonu na jezeru Dolac
tijekom ljetnih mjeseci svirala je glazba. Lijeenje je provoeno uz pomo Kneippovog
ljekovitog bilja, meda, mednog vina, tinkture te ostalih pripravaka koji su se jeftino
mogli kupiti u lokalnoj ljekarni k sv. Ivanu Krstitelju vlasnika Mirka Viktorina,
a u krapinskim pekarama pekao se graham kruh za potrebe ljeilita. Osnovana je
turistika agencija u kojoj su gosti mogli dobiti besplatne informacije vezano za stanove
i opskrbu. U samom gradu Krapini postojala su tri hotela u kojima se nalazilo 250
soba sa 400 kreveta, a dio smjetajnog kapaciteta nalazio se u privatnim kuama.
Gostionice i Kneippove kuhinje pruale su mogunost konzumacije dijetalne hrane.
Gostima Ljeilita preporuuju se izleti u oblinja mjesta Trakoan, Rogaku Slatinu,
Krapinske, Stubike i Sutinske toplice, a uprava je organizirala kola ..uz vrlo umjerene
cijene. Duhovna pomo gosti su mogli potraiti u krapinskim crkvama sv. Nikole i sv.
Katarine te u protenitu Majke Boje Jeruzalemske na Trkom Vrhu iznad Krapine.
Ljeilite se nalazi u vlasnitvu trgovine opine Krapina do 1924. godine kada ga
otkupljuje dr. Mirko Crkvenac. Tijekom Prvog svjetskog rata u zgradi Kneippovog
ljeilita organizirana je Bolnica Crvenog kria, a ljeilite se ponovo otvara 1925.,
no zbog slabijeg odaziva gostiju prestaje s radom 1930. godine.51 Krapinsko ljeilite
propagiralo je u lijeenju i vegetarijansku hranu. Nepotpisani tekst Kneippovo ljeilite
u Krapini objavljen u vinkovakom tjedniku Cibalis opisuje krapinsko ljeilite i metode
ljeenja u njemu, te navodi Hrana vegetabilna za dijabetike i obina.52
50
Iz Hrvatske, Krapina, Glasonoa 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3
51
Vie vidi Kozina Drago, Crkvenac, Mirko u Enciklopedija Hrvatskoga Zagorja str. 131, i Dugaki Vlatka,
Kneippovo ljeilte (Krapinske mrzlice) u istoj knjizi str. 421. Zgrada Kneippovog ljeilita u Krapini
postoji i danas, a u njoj su smjetene prostorije Muzeja krapinskih neandertalaca. Djelatnici ovog Muzeja
organizirali su u njoj 2015. godine izlobu pod naslovom Kneippova zgrada Svjedok vremena od otkria
na Hunjakovom brdu do danas. Vie vidi u Lonar Uvodi Lorka (ur.), Kneippova zgrada Svjedok vremena
od otkria na Hunjakovom brdu do danas, Krapina 2015. Terensko istraivanje u Krapini proveo sam i u samoj
Kneippovoj zgradi u drutvu muzejske pedagoginje prof Lorke Lonar Uvodi, kojoj se ovom prilikom
zahvaljujem na pomoi.
52
Vie vidi u Kneippovo ljeilite u Krapini, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3
24
5. Samobor- Hidropatsko ljeilite i kupalite53

Samoborsko ljeilite otvara se 1905. godine kada Mijo Juratovi i Mirko Klei
od trgovita Samobor kupuju Hidropatsko kupalite za 6000 kruna.54 Novi vlasnici
prenamjenjuju ovo kupalite u ljeilite, te se zalau za to bolju posjeenost. Unapreuju
ponudu Hidropatskog zavoda te im Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove
7. 11. 1908. godine odobrava tatut ljeilita i Zavod dobiva novo ime Ljeilite u
Samoboru Zavod za fizikalnu terapiju.55 Bazen Hidropatskog zavoda koristili su i
sportai za organiziranje plivakih natjecanja. Ratna zbivanja i nepovoljne gospodarske
prilike uvjetovala su da ljeilite izgubi svoju funkciju i postane opet samo kupalite.56
Samoborsko ljeilite u reklami iz 1907. godine koja je objavljena u pulskim novinama
Naa sloga istie Postoji obina, vegetabilna hrana i hrana za dijabetike.57
6. Lee na Dobri- Kupalite i ljeilite
Pregledavajui reklame u dnevnom tisku vidi se da se Kneippova metoda u ovom
ljeilitu poinje primjenjivati 1907. godine. Za sistem Kneipova kupanja uz tople
kupke prua priliku bistra i hladna rieka tik kupalita.58 Godinje glavno zdravstveno
izvjee za podruje kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske vlade od
godine 1875.donosi podatak da se neutralne toplice Lee nalaze u podupaniji
karlovakoj obine Bosiljevo.. Izgraena je jednokatna zgrada sa 33 sobe, a u prizemlju
se nalaze dvije prostorije sa kupeljima. Izvjestitelj istie da je posjeenost slaba, te
navodi brojku od 478 gostiju. Vlasnik ovog kupalita je grof Nugent, a u kupalitu
nema lijenika.59 Ove toplice opisao je i Franjo Jakov Tkalec u tekstu koji je objavljen
1. 1. 1864. godine u asopisu Knjievnik.60
53
Povijest ovog Hidropatskog ljeilita i kupalita opisao je Danijel Vojak u tekstu Hidropatsko ljeilite i
kupalite u Samoboru (1889. 1945.), Hrvatske vode, asopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb 2008., br. 66,
str. 355 364.
54
Ovo ljeilite nastalo je prenamjenom Hidropatskog kupalita koje je otvoreno poetkom kolovoza 1889.
godine. Hidropatsko kupalite na Vugriaku izgradila je Samoborska tedionica, koja je za pokrivanje trokova
izgradnje predvidjela 2000 forinti. Kupalite se nalazilo ..u manjoj dolini ispod ruevina samoborske tvrave
te uz potok Gradnu kako ga opisuje Ivica Sudnik a sastojalo od velikog otvorenog bazena i manje zgrade sa
kabinama. Vie vidi u Sudnik Ivica, Samoborska tedionica, Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb filijala Samobor, Samobor 1975., str. 10 - 26
55
Vojak, Hidropatsko, str. 360
56
Vojak, Hidropatsko, str. 362 - 364. Vlasnikim promjenama nova vlasnica, krajem 1931. godine, postaje Vanda
barunica Oegovi koja se bori sa raznim potekoama. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata lokalne vlasti
preuzimaju vlasnitvo.
57
Reklama Hydropatiko ljeilite u Samoboru, Naa sloga - Pouni, gospodarski i politiki list 40, Pula 1907.,
br. 32, str. 4
58
Reklama Kupalite Lee na Dobri, Glasonoa 3, Karlovac 1907., br. 26, str. 4
59
Godinje glavno zdravstveno izvjee za podruje kraljevske hrvatsko slavonsko dalmatinske zemaljske
vlade od godine 1875., Lieniki viestnik 1. Zagreb 1877., br. 5, str. 65
60
Tkalec Franjo Jakov, Hrvatsko slavonske vode rudnice, Knjievnik, asopis za jezik i poviest hrvatsku i
srbsku i prirodne znanosti 1, Zagreb 1864., str. 270, 273. Podaci preuzeti sa http://toplicelesce2017.weebly.com/
ukazuju da je prva kemijska analiza vode u ovom ljeilitu izvrena 1841. godine. (Pristupljeno 14. 9. 2017.)
25
7. Dolina u Istri- Kupalino drutvo po Kneippovom metodu

Vijest o osnutku zadruge pod nazivom Kupalite te vodno i zrano ljeilite po
Kenippovom sustavu u Dolini objavljena je u pulskim novinama Omnibus. Prema
dostupnom tekstu Zadruga je osnovana poetkom 1908. godine, a carsko i kraljevsko je
namjesnitvo u Trstu potvrdilo odnosna pravila. Izabran je privremeni odbor. Svoje
djelovanje zapoeti e dne 15. mara o. g. a sada je odbor dao tiskati okrunice kojima
e pozvati slavenske i hrvatske rodoljube Istre i susjednih naih zemalja da pristupe u
zadrugu, t. j. da nabave dionica, od kojih imade svaka cienu od 50 K..61 Na elu ove
Zadruge bio je Janko Oki - Jereb, kako javljaju pulske novine Omnibus od 21. 3. 1908.
Ravnatelj kupalita je dr. Oki koji je bio 13 godina u Wrishofenu kod pok. Kneippa.
Dolina je daleko od Trsta 1 a od eljeznikih tacija Bort i avlje samo pol ure.62
8. Sremska Kamenica
Nekoliko dana prije poetka Prvog svjetskog rata u zagrebakom tjedniku Ilustrovani
list izaao je tekst s fotografijama autora M. A. M. Hrvatski Kneipp u Kamenici. Ovaj
tekst daje nam podatke o vjerojatno posljednjem otvorenom Kneippovom ljeilitu
prije Prvog svjetskog ratana hrvatskim prostorima. ivopisni opis glasi Ne samo
irokoj javnosti nego naalost ni tolikim bolesnicima nije poznato, da se u kitnjastom
Srijemu, podno ubave Fruke gore, u pitomoj Kamenici nalazi ljeilite po sistemu pok.
prelata Kneippa.. Ljeilite je 1912. godine otvorio rimokatoliki upnik Kamenice
vl. Antun Reit. Kupalite je smjeteno u krasnoj uvali, zasadjeno gustim zelenilom
bujnih umica i ubavih vinograda, kojima prolazi bistar gorski potoi. U ljeilitu se
nalaze 10 kabina i bazen, a ima i deset soba za bolesnike.63
Malo ale
Kneippovu metodu prouavali su i primjenjivali lijenici i bolesnici u Njemakoj,
irom Europe i svijeta pa tako u Hrvatskoj. Osim ozbiljnih analiza koje su rezultirale
tekstovima za ili protiv u dnevnom tisku nalo se mjesta i za ale na raun Kneippa
i njegove metode. Veina ovih karikatura, viceva i smjenih pria objavljena je u
humoristikom listu Zvekan koji je izlazio na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Primjer
61
Kupalite te vodeno i zrano ljeilite po Kneippovom sustavu u Dolini, Omnibus 5, Pula 1908., br. 764, str. 2
62
Dolina kod Trsta, Omnibus 5, Pula 1908., br. 810, str. 1
63
M. A. M. Hrvatski Kneipp u Kamenici, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708
26
za vic na raun Kneippa moe se vidjeti u broju 4 od 15. 2. 1899.64, te primjer vica sa
slikom u broju 23 od 1. 12. 1897.65
Zakljuak
Na kraju ovog rada o osam Kneippovih ljeilita u Hrvatskoj moe se zakljuiti
da je metoda prirodnog lijeenja bavarskog sveenika Sebastijana Kneippa krajem
XIX. i poetkom XX. stoljea imala mnogo pobornika, koji su prirodnom hranom
i hidroterapijom eljeli ozdraviti. Bolesnici sa vie novaca boravili su u bavarskom
ljeilitu Wrishfenu, a mnogi nisu imali sredstva za boravak u inozemstvu. Ovi
razlozi motivirali su razne privatne osobe i gradove da u svojim mjestima otvaraju
ljeilita po Kneippovoj metodi. Ljeilita su se nalazila u Zagrebu, Karlovcu, Krapini,
Samoboru, Leu na Dobri, Dolini u Istri i Sremskoj Kamenici. Neka ljeilita su uz
metode hidroterapije promovirala i vegetarijansku prehranu.
64
Vic:
Bosonog:
A: Oh Milane ti si jo kod kue?
B: Jesam, ja sam privrenik Kneipovog lieenja jer su moje cipele pri postolaru.
65
Vic sa slikom:
Na zagorskoj eljeznici:
Putnik: A zato je vodja lokomotive siao sa vlaka?
Kondukter: On upotrebljuje Kneipovo lieenje, pa kad prolazi vlak mimo koje livade, sadje odmah dolje i
gazi bosonog po travi.
Ovaj vic sadri i karikaturu s vlakom i vlakovoom koji bosonog hoda pored kompozicije.
27
Izvori i literatura:
A. Objavljeni izvori:
asopis
Knajpovac, asopis za njegovanje tijela i uputu ljeenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu,
Zagreb - Krapina 1903. - 1904.
Tekstovi:
Bez autora:
+ upnik Sebastian Kneipp, Bog i Hrvati ilustrovani hrvatski narodni kalendar sa poslovnim i
zabavnim prilogom sa odjelom za muhamedance, sajmovnikom i ematizmom za prostu godinu
1898., Zagreb 1897., str. 150 151.
Iz Hrvatske, Krapina, Glasonoa 1, Karlovac 1905., br. 44, str. 3
Kneippovo ljeilite u Krapini, Cibalis 2, Vinkovci 1906., br. 33, str. 3
Kupalite te vodeno i zrano ljeilite po Kneippovom sustavu u Dolini, Omnibus 5, Pula 1908.,
br. 764, str. 2
Knjige iz naklade knjiare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch), Dom i sviet 9, Zagreb 1. 9. 1896., br.
17, str. 338
Ljeilite mrzlom vodom na Josipovcu, Narodne novine 58, Zagreb 1892., br. 138, str. 3.
Personal Nachrichten, Agramer Zeitung 67, Zagreb 14. 4. 1892., br. 86, str. 2
Vijest o boravku Sebastiana Kneippa u Zagrebu, Pravi prijatelj naroda 2, Zagreb 1892., 16. 4.
1892., str. 4
Potpisani autori, inicijali ili pseudonim:

Clement, Crtica zagrebakog Knajpovca, Knajpovac 1, Krapina 1904., br. 5, str 65 67.
akovi Mladen, Kneippovo ljeilite u Krapini, Lieniki viestnik 25, Zagreb 1903., br. 2, str. 71.
M. A. M.,Hrvatski Kneipp u Kamenici, Ilustrovani list 1, Zagreb 1914., br. 30, str. 708
Oki Jereb Janko, Crtice iz ivota mojega pokojnoga uitelja, prelata Kneippa, Knajpovac
asopis za njegovanje zdravlja i uputu ljeenja po Kneippovom sustavu te pouku i zabavu 1,
Zagreb 1903., br. 1, str. 3 9.
Selak Niko, Kneippovo lieenje vodom, Narodne novine 56, Zagreb, 9. 11. 1890., br. 257, str. 4.
V. Lieenje vodom po sustavu upnika Kneippa, Narodne novine 56, Zagreb 13. 9. 1890., br. 210,
str. 4.
Knjige:
Absac Josip, Grad Karlovac i njegove Koranske kupelji, Zagreb 1908., Naklada obine slob. i kr.
Grada Karlovca.
Horvat kender, Domaa ljekarna po uputi upnika Sebastijana Kneippa, Zagreb 1898.
Kneipp Sebastian, Moje lieenje vodom prokuano kroz vie od 30 godine i napisano, da se po njem
liee bolesti i sauva zdravlje, Zagreb, 1891, Tisak i naklada Knjiare Lav. Hartmana (Kugli i
Deutsch)
Kneipp Sebastijan, Ovako treba da ivite. Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno
razborito ivljenje te prirodno lieenje, Zagreb, 1893., Tisak i naklada Knjiare Lav. Hartmana
28
B. Literatura:
Budiin Vesna, Vrabec Matkovi Dragica, 2015., Kneippova terapija lijeenje vodom (predavanje
na V. baleolokom skupu Dr. Ivan reter u Lipiku, 15. 5. 2015.)
Dugaki Vladimir, 2003., Lijeenje hladnom vodom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Hrvatske vode,
asopis za vodno gospodarstvo 11, Zagreb, br. 44, str. 230 233.
Dugaki Vladimir, 2010., Medicinska periodika u Hrvatskoj do 1918., Studia lexikographica,
Zagreb 4, br. 1 (6), str. 115 137., Dugaki pie i o asopisu Knajpovac na str. 129
Kolar - Dimitrijevi Mira, 2004., Primjena Kneippovih metoda u ljeenju i prehrani u Hrvatskoj
poetkom dvadesetog stoljea, Godinjak Njemake Narodosne Zajednice VDG 2004
Jahrbuch 11, Osijek, str. 117 130
Lonar Uvodi Lorka (ur.), 2015., Kneippova zgrada Svjedok vremena od otkria na Hunjakovom
brdu do danas, Krapina
Sudnik Ivica, 1975., Samoborska tedionica Samobor 100 godina bankarstva, Kreditna banka
Zagreb filijala Samobor, Samobor, str. 10 26
atali Zvonimir, 2009., Vegetarijanska prehrana, nutritivni status vitamina B skupine i razina
homocisteina kao imbenici rizika za pojavu osteoporoze, disertacija, Prehrambeno
biotehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, str. 2 3.
Vojak Danijel, 2008., Hidropatsko ljeilite i kupalite u Samoboru (1889. 1945.), Hrvatske
vode, asopis za vodno gospodarstvo 16, Zagreb, br. 66, str. 355 364.
29
Dobrodoli u Kneippova ljeilita

Saetak
Tema ovog rada su sveenik mons. Sebastian Kneipp i njegova metoda lijeenja, te ljeilita
u Hrvatskoj u kojima su ju primjenjivala. Sebastian Kneipp roen je 17. svibnja 1821. godine
u Stephansreidu u mnogolanoj obitelji u kojoj nije naiao na podrku realizacije svoje elje
da postane sveenikom. Godinama radi i tedi za kolovanje, u mladosti ima i zdravstvenih
problema. Mnoge terapije nisu urodile plodom, pa je pokuao lijeenje vodom skoivi u hladan
Dunav nakon ega je ozdravio. Zareen je za sveenika u 1852. godine te pastoralno djeluje u
raznim zajednicama u kojima se bavi i lijeenjem. Nailazi na nerazumjevanje nadreenih, ali loe
zdravstvene prilike u upi pruaju mu ansu da pomogne potrebnima. Svoja iskustva zapisuje
i 1866. objavljuje knjigu Moje lieenje vodom prokuano kroz vie od 30 godine i napisano, da se
po njem liee bolesti i sauva zdravlje. Godine 1889. iz tiska mu je izalo djelo Ovako treba da
ivite. Napuci i savjeti zdravim i bolesnim za jednostavno razborito ivljenje te prirodno lieenje.
Putuje irom Europe, lijei poznate i nepoznate, a boravio je i u Zagrebu gdje je lijeio teko
bolesnog pomonog zagrebakog biskupa Franju Gaparia (1892.), u Rimu lijei papu Leona
XIII (1894.). Povratkom u upu Wrishfen nastavlja s radom. Umire 7. lipnja 1897. godine
odbivi kirurku intervenciju ostavi vjeran prirodnoj medicini.
Istraivanja provedena u Zagrebu i Krapini rezultirala su obiljem informacija te je izraen
popis Kneippovih ljeilita sa kraja 19. i poetka 20. stoljea. Kronolokim redoslijedom to
su bila privatna i gradska ljeilita u Zagrebu (1892.), Karlovacu (1896.), Zagrebu (1902.),
Krapini (1903.), Samoboru (1905.), Leu na Dobri (1907.), Dolini u Istri (1908.), Sremskoj
Kamenici (1912.). Krapinsko i samoborsko ljeilite u svojem djelovanju propagirali su i
primjenjivali i vegetarijansku prehranu, te su zbog toga rezultati ovog istraivanja vani za
povijest vegetarijanstva u Hrvatskoj.
30
Wilkommen in die Kneippschen Heilbder

Zusammenfassung
Das Thema dieser Arbeit sind der Pfarrer Mons. Sebastian Kneipp und seine Heilmethode,
sowie die Heilbder in Kroatien, in denen sie angewandt wurde. Sebastian Kneipp wurde
am 17. Mai 1821 in Stephansreid in einer zahlreicher Familie geboren, in welcher er keine
Untersttzung fr die Realisation seines Wunsches Pfarrer zu werden, fand. Jahrelang arbeitet
und spart er fr seine Bildung, in seiner Jugend hatte er auch gesundheitliche Probleme. Viele
Therapien waren erfolglos, so versuchte er eine Behandlung mit Wasser, indem er in die kalte
Donau sprang, wonach er gesund wude. Zum Priester geweiht wurde er 1852 und wirkt
geistlich in verschiedene Gemeinschaften, hier befasst er sich auch mit Heilen. Er trifft auf das
Unverstndnis seiner Vorgesetzten, aber die schlechten gesundheitlichen Umstnden in seiner
Pfarre geben im die Mglichkeit, den Bedrftigen zu helfen. Seine Erfahrungen notiert er und
verffentlicht 1866 das Buch Meine Wasserkur bewhrt durch ber 30 Jahre und beschrieben, damit
demgem Krankheiten behandelt und die Gesundheit erhalten wird. 1889 erscheint sein Werk So
sollt ihr leben. Anweisungen und Rte Gesunden und Kranken zu einer vernnftigen Lebensweise
und natrlichen Behandlung. Er reist durch Europa, bhandelt Bekannte und Unbekannte, weilte
auch in Zagreb, wo er auch den schwerkranken zagreber Hilfsbischof Franjo Gapari (1892)
behandelte, in Rom behandelte er Papst Leon XIII (1894). Nach Rckkehr nach Wrishfen
setzte er seine Ttigkeit fort. Er stirbt am 7. Juni 1897, einen chirurgischen Eingriff ablehnend
und der Naturmedezin treu bleibend.
Die in Zagreb und Krapina durchgefhrte Forschungen brachten eine Vielfalt von
Informationen und es wurde ein Verzeichnis der Kneipschen Heilbder vom Ende des 19. Und
Anfang des 20. Jahrhundertes gemacht. In Zeitordnung waren das die private und stdtische
Heilbder in Zagreb (1892), Karlovac (1896), Zagreb (1902), Krapina (1903), Samobor (1905),
Lee na Dobri (1907), Dolina in Istrien (1908), Sremska Kamenica (1912). Die Heilbder in
Krapina und Samobor warben fr die vegetarische Ernhrung und wandten sie in ihrem Wirken
auch an, so sind die Ergebnisse dieser Forschung wichtig fr die Geschichte des Vegetarismus
in Kroatien.
31
32
Dubravko Habek: Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra
Prof. Prim. dr. sc. med. UDK: 618(497.5 Bjelovar)(091)

dr. sc. hum. Dubravko Habek, dr. med. Izvorni znanstveni rad
Hrvatsko katoliko sveuilite u Zagrebu, Primljeno: 1.10.2017.
Ilica 242, 10000 Zagreb Prihvaeno: 5.10.2017.
Klinika za ginekologiju i porodnitvo
Klinike bolnice Sveti Duh,
Sveti Duh 64, Zagreb
e-mail: dhabek@unicath.hr
Francisca Szmerthinn
Artis Obstetriciae Magistra
U radu su prikazani arhivski pronaeni podatci o
postojanju prve magistre porodnitva u Bjelovaru.
Istraivanja ukazuju na djelovanje Francisce
Szmerthinn (Szimertin, Ringelhorn, Ringelhann)
kao magistre porodnitva (Lat. Magistra Artis
Obstetriciae), prema maticama roenih. Dosadanja
istraivanja nisu pokazala postojanje ena
porodniarki, osim primalja u Bjelovaru tijekom 19.
stoljea.
KLJUNE RIJEI: Bjelovar, ene, magistra

porodnitva, medicina, povijest
33
UVOD
O povijesnom razvoju zdravstvene slube grada Bjelovara i zaviaja publicirano
je nakon viegodinje publicistike stanke, u posljednje vrijeme nekoliko preglednih i
izvornih radova te knjiga. Grad Bjelovar je smjeten u sjeverozapadnom breuljkastom
dijelu Hrvatske, a izgraen je prema zapovijedi carice i kraljice Marije Terezije
poetkom druge polovice XVIII. stoljea kao vrlo vano vojno sredite dviju pukovnija
Varadinskoga generalata austrijske vojske (slavne urevaka i Krievaka pukovnija)
u Vojnoj granici prema osmanlijskom carstvu. Grad i okolicu naseljavaju trupe slavnih
pukovnija s brojnim asnicima, doasnicima, graniarima, lanovima njihovih obitelji uz
vojne lijenike, kirurge, ljekarnike i primalje. Od tada bjelovarski kraj ima kontinuiranu
ustrojenu vojnu i civilnu zdravstvenu zatitu zahvaljujuu pozitivnim propisima i
vaeim zdravstvenim aktima austrijskoga carstva (1-6).
Tijekom vlastitih prethodnih istraivanja povijesti zdravstva te primaljstva,
porodnitva i ginekologije grada Bjelovara i bjelovarskoga kraja, pronaeni su brojni
novi mediokohistoriografski podatci, a meu njima i podatak o djelovanju Francisce
Szmerthinn, upisane kao magistre porodnitva s poetka 19. stoljea.
Francisca Szmerthinn, Artis Obstetriciae Magistra

Podatak o postojanju zapisane magistre porodnitva u Bjelovaru prema arhivskim
podatcima, pojavljuje se prvi puta u maticama roenih / krtenih bjelovarske upe sv.
Terezije Avilske dana 25. oujka 1803. godine (7), gdje je upisano: Francisca Szmerthinn,
Artis Obstetriciae Magistra, krsna kuma novoroenim blizancima Franciscus Seraphinuma
i Georgiusa, zakonitoj djeci pukovnijskog sindika (odvjetnika) Joannisa Georgiusa i
njegove zakonite ene Elizabete (slika 1.). Vjerojatno je Francisca Szmerthinn nazoila i
poroaju blizanaca kao patolokome poroaju i udjelila porodniarsku pomo, a potom
blizancima bila i krsna kuma, to nije bila rijetkost, jer su primalje, lijenici i kirurzi bili
nerijetko krsni kumovi novoroenoj djeci, posebice onoj u ivotnoj pogibelji, iz nude
kada sakrament krtenja nije mogao udijeliti sveenik (lat. in periculo, in necessitate).
Tako je primjerice i upisano 20. svibnja 1803. na istoj stranici Matice krtenih iste
upe, kod krtenja nezakonite keri sluavke, kojoj je sakrament krtenja udijelio kirurg
Schenk (slika 1.).
U konkretnom sluaju roenja i krtenja blizanaca nije zapisano krtenje iz nude,
a krsni kum uz Francisku Szmerthinn bio je i Franciscus Weilerth, auditor urevake
pukovnije, to potvruje da je krtenje bilo regularno. Roditelji i kumovi novoroenih
krtenih blizanaca pripadali su slavnoj urevakoj pukovniji koja je stolovala u
Bjelovaru. Tada je viegodinja pukovnijska primalja urevake pukovnije bila Theresia
Nickl (1770.-13.4.1814.) od 1799. godine, a Krievake pukovnije Veronica Venczlin,
Wenzlin (neitko upisivano i kao Vengricht), koja je iz Bea bila po odluci Zdravstvenoga
dvorskoga odbora jo 1770. godine bila premjetena na slubu u Karlovac, a potom
i u Bjelovar gdje je radila i umrla u 84. godini ivota. One su upisivane pri svakom
34
poroaju kao primalje (lat. Obstetrix), pa tako i u oujku 1804. godine i dalje s imenom
i prezimenom tadanjih bjelovarskih primalja (5).
Meutim, dana 2. lipnja 1803. umro je i pokopan, prvoroeni blizanac Franciscus
Geschellhamer u dobi od nepuna tri mjeseca. Istoj obitelji, dana 2. svibnja 1806. umrla
je i ker Joanna Antonia Geschelhammer u dobi od 7 dana (8).
Kasnije se pojavljuje Francisca Szmerthinn u jo nekoliko krtenja novoroene
djece ili pak krtenja u pogibelji (baptisata in periculo), upisivana i kao Francisca
Szimertin, Szimerthin:
- dana 23. lipnja 1803. uz
Adolpha Folkmanna, Francisca
Szimerthin krsna je kuma
Georgiusa
- dana 8. listopada 1803.
krten je nezakoniti sin Doroteje
po Francisci Szimerthin (baptisata
est Joannes fili ileg. Dorotheae), a
- 9. studenoga 1803. krsti iz
nude Johannesa Nepomuka, oito
tijekom opstetrike pomoi u
tekom porodu (7).
Kasnije se njeno djelovanje po
spomenutom imenu i prezimenu
ne iitava iz arhivske grade
jedno vrijeme, da bi se pronaao
podatak o Francisci Ringelhorn,
Ringelhann (moebitno tada
ve udata), upisane od sveenika
kao moebitne lijenice ili pak
lijenike pomonice. U maticama
umrlih bjelovarske upe Sv.
Terezije Avilske upisano je dana Slika 1. Iz Matice roenih / krtenih bjelovarske upe
13. veljae 1814. godine: umrla je sv. Terezije Avilske 1803. godine s upisanim podatkom
(lat. obyt) Francisca Ringelhann, krtenja magistre porodnitva Franciske Szmerthinn.
I. Reg. Szentvarinensis Medicinae Hrvatski dravni arhiv, Zagreb.
Doctoris con ..... (8). Kako je upisano izmeu ostaloga itljivoga: .... saltem absoluta
in ipsa quamvis perturbatione mentis repentine in prae... infirmitate interveniente, signa
contritionis ... reliquis moribundorum sacramentis proviso (slobodni prijevod: umrla je
naglo, barem odrijeena u sebi, premda s pomuenjem uma u navali slabosti, pokazujui
znakove kajanja, opremljena je ostalim sakramentima umiruih), a sahranjena je u
35
Bjelovaru (slika 2.), no nepoznato je mjesto ukopa, uzrok smrti, dob pokojnice i ostali
podatci o moebitnom mjestu roenja i porijekla to se upisivalo kod znaajnih osoba.
Naime, tadanji velikodostojnici i uvaeni graani pokapani su u kriptama bjelovarske
upne crkve sv. Terezije Avilske, u kriptama kapele sv. Kria na bjelovarskom gradskom
groblju ili pak na gradskome groblju u zasebnim ili obiteljskim grobnicama, o emu
nema zapisa u Matinoj knjizi umrlih. U dostupnom arhivaliju nema drugih podataka
o moebitnom djelovanju i kolovanju ove porodniarke u Bjelovaru. Dva mjeseca
kasnije umrla je i pokopana primalja Theresia Nickl, gdje je jasno upisano da je bila
primalja slavne urevake pukovnije sa svim ostalim podatcima (8).
Slika 2. Iz Matice umrlih bjelovarske upe Sv. Terezije Avilske 1814. godine
s upisanom smrti (sada) Franciske Ringelhann. Hrvatski dravni arhiv Zagreb.
ZAKLJUAK
Kirurzi i lijenici XVIII. i XIX. stoljea koji su se bavili porodnitvom imali
su sveuilinu licencu i naslov Magister (Artis) Obstetritiae, mada su tijekom svoga
kolovanja, napose kirurzi, imali obvezatan predmet porodnitvo s praktinim vjebama
u tadanjim Kirurko-medicinskim akademijama, poput bekog Josephinuma (9,10).
Tada su se izvodile rune porodnike pomoi poput unutranjeg okreta i ektrakcije
ploda, instrumentalne pomoi poput embriotomije (dekapitacija, disekcija ploda,
kraniotomija), forcepsa (lat. partus per forcipem) ili vrlo rijetko, carskoga reza (lat. sectio
caesarea). enama nije bilo dozvoljeno kolovati se u tadanjim (vojnim) akademijama,
gdje su se kolovali vojni lijenici (petogodinji fakultet) i vojni kirurzi (trogodinji
fakultet) (10). ene su stoljeima tradicionalno bile primalje, a rijetke od njih bile
su lijenice koje su se uglavnom bavile porodnitvom. Tako se spominju u povijesti
medicine grka lijenica i porodniarka Agnodica i Aspazija, a u 12. stoljeu i slavna
Trotula Salernitana iz Salerna kod Napulja koja je napisala i brojna djela iz porodnitva
koje je i predavala na tamonjoj visokoj medicinskoj koli.
Tek su poneki civilni fakulteti i medicinske akademije doputale studiranje enama,
koje su bile vrlo rijetke polaznice istih (10-12). Do sada je svega nekoliko njih poznato da
su zavrile medicinske znanosti i promovirane na nekim od srednjeeuropskih fakulteta
tijekom XVIII. i poetkom XIX. stoljea. Veina njih se bavilo upravo porodnitvom,
36
kao i moebitna magistra porodnitva u Bjelovaru. Tako je prva vicarska lijenica bila
Marie Heim-Vgtlin (7.10.1845. - 7.11.1916.), ker bzenskog upnika i supruga
geologa. Medicinu je studirala u Zrichu i Leipzigu gdje je 1874. i promovirana u
doktoricu medicine. Bavila se porodnitvom i enskim bolestima, a 1901. godine
osnovala je i bolniarsku kolu. Njemaka prva lijenica bila jest Dorothea Christiane
Erxleben Leporin (13.11.1715.-13.6.1762.), ker lijenika, promovirana je 1741.
na sveuilitu u Halle-u, a praksu je imala u Heimatstadt Quedlinburg-u. Nakon
nje u doktoricu medicine promovirana je 1815. godine na Medicinskom fakultetu u
Giessenu Regina Josepha von Siebold (1771.-1849.), a potom i njena ker Charlotte
M.T.Heidenreich (1788.-1859.) godine 1816. U Austriji je prvu privatnu praksu kao
lijenica otvorila 10.5.1897. u Beu Gabrielle Possanner von Ehrenthal (27.1.1860.-
14.3.1940.). Promovirana je u vicarskoj, na medicinskom fakultetu u Zrichu, jer
tadanji zakoni Austro-Ugarske monarhije nisu doputali studiranje medicine enama.
Aletta Jacobs (9.2.1854.-10.8.1929.) prva je znana nizozemska (holandska) lijenica,
poznata po inauguraciji kontracepcijskog sredstva Mensinga pessary prijetee dananje
dijafragme i osnivanju prve klinike za planiranje obitelji u Amsterdamu godine 1882.
Elisabeth Blackwell (3.2.1821.-3.5.1910.) bila je prva amerika lijenica koja je diplomu
porodnitva stekla u Parizu. Doavi natrag u New York otvara prvu bolnicu za majke
i djecu (11-15,16).
Prema istraenim arhivskim zapisima Francisca Szmerthinn (Szimertin,
Ringelhorn, Ringelhann) bila je magistra porodnitva (Magistra Artis Obstetritiae) s istim
znaenjem oba prezimena (prstenasti rog) to moe biti sluajnost ili pak krivo upisana
prezimena od strane upnika. Dakle, Francisca Szmerthinn nije bila vojni kirurg, jer
kolovanje za kirurge bilo je doputeno samo mukarcima, dok su vrlo rijetke svravale
medicinske znanosti (10). U arhivskoj grai upisano je: Francisca Szmerthinn, Artis
Obstetriciae Magistra, to su tada bili iskljuivo lijenici s licencijom iz porodnitva, a
ne primalje, jer su se iste u matine knjige upisivale redovito kao Obstetrix approbata
(ispitane primalje) ili samo Obstetrix (primalja), kako je spomenuto. Kao magistra
porodnitva bila je pozivana na patoloki poroaj koji je trebalo dovriti asistirano
manualno ili instrumentalno, to je i vidljivo iz upnih Matinih knjiga, gdje tada nisu
upisane i primalje kod poroaja, ve kirurzi i lijenici. Porodniarske operacije su se
obavljale domicilno ili u tadanjoj prvoj bjelovarskoj bolnici. Postoje podatci o umrlim
trudnicama, rodiljama, babinjaama te novoroenadi i u bjelovarskoj bolnici, tako da je
vjerojatno i uz bolnike kirurge - ranarnike, obavljala praktino porodnitvo (5-8,14,16).
Ovaj povijesni podatak postojanja magistre porodnitva u Bjelovaru u XIX. stoljeu
do sada nije bio poznat u nacionalnoj i regionalnoj medikohistoriografiji, a daljnja
istraivanja o ivotu i djelovanju, moebitnom porijeklu, kolovanju i premjetajima
na druga radna mjesta ili funkcije, navedene magistre porodnitva, naalost, osim
podatka o moebitnom braku s viegodinjim bjelovarskim pukovnijskim kirurgom
dr. Ringelhannom i njenom smru, iz brojne hrvatske i inozemne arhivske grae, nisu
urodila plodom.
37
LITERATURA
1. Brli AE. Kirurzi, lijenici i ljekarnici u bjelovarskim maticama XVIII. stoljea. Lije Vjesn
1950;72:41.
2. Karli N. Neto iz prolosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski zbornik
6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opa bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;31-94.
3. Miculini R. Iz starije prolosti bjelovarske bolnice. U: Medar M, Kudumija B. Bjelovarski
zbornik 6. Matica Hrvatska ogranak Bjelovar i Opa bolnica Bjelovar. Bjelovar, 2003;15-30.
4. Berghofer M. Povijest zdravstvene slube u Bjelovaru. Zbornik strunih radova Medicinskog
centra Dr Emilija Holik u Bjelovaru. Povodom 125-godinjice postojanja bolnice. Bjelovar.
Medicinski Centar Bjelovar, 1970; 7-69. 5. Habek D. Iz povijesti zdravstva Bjelovara. Zavod
za znanstvenoistraivaki i umjetniki rad u Bjelovaru. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb-Bjelovar, 2015.
6. Habek D. Povijest primaljstva, porodnitva i ginekologije bjelovarskoga kraja. vor Bjelovar,
2008.
7. Matica roenih i krtenih upe Bjelovar 1767.-1819. Hrvatski dravni arhiv.
8. Matice umrlih upe Bjelovar 1767.-1849. Hrvatski dravni arhiv.
9. Piasek G, Piasek M. Latin title Magister in the hystory of health care. Arh Hig Rada Toksikol
1999;50:327-330.
10. Standes liste K. und k. Medizinisch Chirurgische Josefs Akademie Wien 1859. .-1873/74. MS
/ sterreichisches Kriegsarchiv Wien.
11. ukin E, Piasek M. Piasek G, ari M, Mustajbegovi J, Suec T. Women and medical skill-
historic view. Lije Vjesn 2006; 128:114-121.
12. Paik JE. The Feminization of Medicine. JAMA 2000;283:666-671.
13. Stockmann G. Shritte aus dem Schatten Frauen in Sachsen-Anhalt. Dingsda-Verlag Querfurt
1993.
14. Probst E. Gabrielle Possanner von Ehrenthal. Verlag Ernst Probst, 2001.
15. Habek D. Povijest medicine s razvojem primaljstva, porodnitva i ginekologije. Medicinska
naklada Zagreb i Hrvatsko katoliko sveuilite u Zagrebu, 2015.
16. Habek D. Prve lijenice u Bjelovaru: porodniarka i kirurginje. Lije Vjesn 2009;131:155-160.
38

Saetak
Prema istraenim arhivskim zapisima Francisca Szmerthinn (Szimertin, Ringelhorn,
Ringelhann) bila je magistra porodnitva (Magistra Artis Obstetritiae) s istim znaenjem oba
prezimena (prstenasti rog) to moe biti sluajnost ili pak krivo upisana prezimena od strane
upnika. Dakle, Francisca Szmerthinn nije bila vojni kirurg, jer kolovanje za kirurge bilo je
doputeno samo mukarcima, dok su vrlo rijetke svravale medicinske znanosti. U arhivskoj
grai upisano je: Francisca Szmerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, to su tada bili iskljuivo
lijenici s licencijom iz porodnitva, a ne primalje, jer su se iste u matine knjige upisivale
redovito kao Obstetrix approbata (ispitane primalje) ili samo Obstetrix (primalja. Kao magistra
porodnitva bila je pozivana na patoloki poroaj koji je trebalo dovriti asistirano manualno ili
instrumentalno, to je i vidljivo iz upnih Matinih knjiga, gdje tada nisu upisane i primalje kod
poroaja, ve kirurzi i lijenici. Porodniarske operacije su se obavljale domicilno ili u tadanjoj
prvoj bjelovarskoj bolnici. Postoje podatci o umrlim trudnicama, rodiljama, babinjaama te
novoroenadi i u bjelovarskoj bolnici, tako da je vjerojatno i uz bolnike kirurge - ranarnike,
obavljala praktino porodnitvo.
Ovaj povijesni podatak postojanja magistre porodnitva u Bjelovaru u XIX. stoljeu do sada
nije bio poznat u nacionalnoj i regionalnoj medikohistoriografiji, a daljnja istraivanja o ivotu i
djelovanju, moebitnom porijeklu, kolovanju i premjetajima na druga radna mjesta ili funkcije,
navedene magistre porodnitva, naalost, osim podatka o moebitnom braku s viegodinjim
bjelovarskim pukovnijskim kirurgom dr. Ringelhannom i njenom smru, iz brojne hrvatske i
inozemne arhivske grae, nisu urodila plodom.
39

Zusammenfassung
Gem erforschten Archvverzeichnissen war Francisca Szmerthinn (Szimertin,
Ringelhorn, Ringelhann) Magisterin der Geburtshilfe (Magistra Artis Obstetritiae) mit
derselben Bedeutung beider Familiennamen (ringfrmiges Horn) was ein Zufall sein kann,
oder wurden von Pfarrer die Familiennamen falsch eingetragen. Also, Francisca Szmerthinn
war keine Militrchirurgin, weil die Chirurgiebildung nur Mnnern zugelassen war, whrend sehr
wenige Frauen medizinische Wissenschaften absolvierten. Im Archivstoff wurde verzeichnet:
Francisca Szmerthinn, Artis Obstetriciae Magistra, was zu jener Zeit ausschlielich rzte mit
Geburtenhilfelizenz waren und keine Hebammen, weil diese in die Matrikelbcher regelmig
als Obstetrix approbata (geprfte Hebamme) oder nur als Obstetrix (Hebamme) verzeichnet
wurden. Als Magistra der Geburtenhilfe wurde sie zu pathologischen Geburten gerufen, die mit
manueler oder instrumentaler Assistenz beendet werden mussten, was auch aus den kirchlichen
Matrikelbchern ersichtlich ist, in denen damals nicht die Hebamen bei der Geburt, sondern die
Chirurgen und rzte verzeichnet wurden. Die Geburtenhilfeoperationen wurden zu Hause oder
in dem damaligen ersten bjelovarer Krankenhaus gemacht. Es sind Angaben ber verstorbene
Schwangeren, Gebrenden und Wchnerinnen sowie Neugeborenen in dem bjelovarer
Krankenhaus vorhanden, so dass sie wahrscheinlich auch neben den Krankenhauschirurgen
Wundrzten praktische Geburtenhilfe ausbte.
Diese historische Angabe ber das Vorhandensein einer Magistra der Geburtenhilfe in
Bjelovar im XIX. Jahrhundert war in der nationalen und regionalen Medizingeschichte bis jetzt
nicht bekannt, weitere Erforschungen in zahlreichem kroatischen und auslndischen Archivstoff
ber das Leben und Wirken, die mgliche Abstammung, Bildung und Versetzungen an andere
Arbeitspltze oder Funktionen der genannten Magistra der Geburtenhilfe brachten leider, auer
der Angaben ber die mgliche Ehe mit der langjhrigen Regimentschirurgen von Bjelovar
Dr. Ringelmann und ihren Tod, keinen weiteren Erfolg.
40
Petar Kere, Ljubomir Pribi: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi osjekih...
Petar Kere, prof. predava UDK: 796(497.5 Osijek)(091)18/19

Fakultet elektrotehnike, raunarstva Izvorni znanstveni rad
i informacijskih tehnologija Osijek Primljeno: 1.10.2017.
pkerze@etfos.hr Prihvaeno: 4.10.2017.
Mr. sc. Ljubomir Pribi

Fakultet elektrotehnike, raunarstva
i informacijskih tehnologija Osijek
Ljubo.pribic@gmail.com
Nijemci i Austrijanci
utemeljitelji i lanovi osjekih
sportskih drutava (I. dio)
U radu autori na temelju arhivskoga gradiva i
objavljene literature navode Nijemce i Austrijance iz
redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, lijenika,
farmaceuta, kao i ostalih slojeva 19. i 20. stoljea,
koji su kao potomci druge ili tree generacije pridolih
Nijemaca i Austrijanaca u Osijek sudjelovali u
osnivanju pojedinih osjekih sportskih drutava i tako
ostavili trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta
grada na Dravi.
Kljune rijei: Nijemci, Austrijanci, Osijek,

19. i 20. stoljee, sportska drutva i kubovi
41
Uvodne napomene
Budui da sport kao ukupna drutvena pojava pripada podruju kulture, uoava
se da se u Osijeku i razvijao paralelno s kulturom. Za stare Essekere sport je imao
domoljubni (posebice je prednjaio Hrvatski sokol i njegovi lanovi) i natjecateljski
karakter, ali najvaniji motiv bavljenja sportom bio je u ouvanju zdravlja i stjecanja
kondicije. Sportovi koji su organizirano njegovani tijekom 19. stoljea u okviru drutava
bili su streljatvo (od 1784.), gombalatvo-gimnastika (od 1865.), plivanje (od 1870.),
biciklizam (od 1886.), klizanje (od 1886.), veslanje (od 1892.), planinarstvo (od 1895.),
te od 20. stoljea i ostali sportovi.
Sportu se u Osijeku prilazilo kao neemu vrlo vanom to nam svjedoe brojna
sportska drutva, odnosno klubovi iji su lanovi bili uglednici iz javnoga ivota grada,
kao i uenici i studenti, a bilo je i obrtnika i radnika, jer je Osijek na prijelazu stoljea
znaajan hrvatski obrtniki, trgovaki te napose industrijski grad. Poznato je da su
sportske priredbe posjeivali gradonaelnici i upani te njihova pratnja.
Svojom dobrom i vrstom organizacijom u gradu na Dravi isticalo se Graansko
streljako drutvo u Osijeku (Brgerliche Scheiben Schtzen-Gesellschaft zu
Essegg). Utemeljeno 1784. godine to je i danas Osijeku donijelo znaenje kolijevke
hrvatskoga sporta. Utemeljiteljima i osnivaima smatraju se prvi lanovi Paul Fsmayer
i Johann Koschier. Od poetka svoga djelovanja isticala se tzv. drutvena svrha koja
je podrazumijevala njegovanje muevnosti i unaprjeivanje rukovanja pukom u cilju
podizanja ope obrambene sile. Streljatvo se pokazalo kao sport u suvremenom smislu,
jer je najizrazitije zastupalo odlike i natjecateljskoga i rekreacijskoga sporta.1 Osnivanjem
Planinarskoga drutva Brljan udareni su temelji planinarstva u Slavoniji, a ta tradicija
odrala se u Osijeku do dananjih dana. Osnutkom Osjekoga sklizakoga drutva
Osjeani su zatvorili krug sportske aktivnosti za sva godinja doba. Na popularnost
sporta u gradu djelovali su utjecaji i izvan Hrvatske. vrste sveze Osijeka s gradovima
Austro-Ugarske Monarhije i ostalih gradova Europe omoguili su Osjeanima da
vrlo brzo upoznaju i prihvate razliite novosti. Na taj nain prihvaeni su sportovi i
sportska pomagala u streljatvu, sokolstvu, klizanju i drugim sportovima. Brojne javne
priredbe Osijek prihvaa od Zagreba, ali i od Bea i inih gradova iz kojih u Osijek
dolaze novosti glede mode, zabave, kulture, pa i sporta. Meutim, do 1918. godine
sport je u gradu Osijeku, usporedo s kasnijim razdobljima, ipak bio skromniji. Naime,
u tome razdoblju je irem puanstvu vrijednost sporta za zdravlje i psihofiziku snagu
bila manje poznata, sportski tereni bili su malobrojniji i manje se ljudi bavilo sportom.
Uzroci su u tadanjim gospodarskim, politikim i ope drutvenim prilikama, nainu i
uvjetima ivota koji nisu otvarali prostor sportu koji je shvaen vie kao zabava mladih
i razonoda bogatih, imunijih slojeva, a ne kao plodno vrelo i mogui pokreta ivotne
snage svih.
1
Petar Kere, Znaenje Nijemaca i Austrijanaca za Osijek kolijevku hrvatskoga sporta, Godinjak Njemake
zajednice / DG Jahrbuch 2016, vol. 23, Osijek 2016., 301-306.
42
Sportska drutva / klubovi i njihovi utemeljitelji i lanovi

U gradu Osijeku nije bilo sportskog drutva u kojem Nijemci i Austrijanci nisu
bili inicijatori i osnivai.
Pratei kronologiju djelovanja i rada pojedinih / specifinih sportskih drutava uoava
se da su gotovo oduvijek gradske vlasti npr. zabranjivale slobodno kupanje u Dravi. No,
Osijek je grad na Dravi i Osjeani su u ljetnim danima koristili rijeku, izmeu ostaloga,
i za kupanje, zabavu i druge ugode. Stoga su kako je vrijeme odmicalo graena brojna
kupalita na dravskoj obali. Tako prvo javno kupalite datira iz 1836. kada je osnovano
Rijeno kupalino dioniko drutvo (Strom-Bad-Actien-Gesellschaft zu Essegg). Bilo
je smjeteno na splavi kod Pukovnijskog vrta izmeu Gornjega grada i Tvre. Imalo je 6
kabina. Sveano je otvoreno 15. srpnja 1836. U svojstvu dioniara upisalo se odmah 80
graana. Drutvo je djelovalo do 29. studenoga 1837. Prvi upravitelj bio je Franjo Mayer.2
Gimnastika je u Osijeku i u Hrvatskoj bila nazona vrlo rano, ali ne kao organizirano
drutvo. Takav oblik tjelovjebe provodili su njemaki i austrijski asnici koji su boravili
u garnizonima u osjekoj Tvri. To su bile grupice zatvorenoga tipa, pa nisu bile ni
registrirane kod vlasti. Pervo Drutvo Gombalacah osnovano je 19. kolovoza 1865.
u gostionici Dan u Ulici divljega ovjeka (dananja Ulica Hrvatske Republike) i
predstavlja, uz streljaka drutva u Osijeku i Zagrebu, najstarije sportsko drutvo u
Hrvatskoj. Na osnivakoj skuptini izabrano je gombalako vijee kojemu je na elu
bio proelnik Ladislav Molnar, osjeki ljekarnik, zamjenik mu je bio Karlo Lehmann,
tiskar, za vou je izabran Eduard Gall, za blagajnika gostioniar Mato Dan. Drutvo je
imalo besplatno vjebalite i potrebne sprave za gombanje. Velika gombalaka sveanost
odrana je 2. rujna 1865. godine u Danovoj gostionici. Prema tajnikomu izvjetaju
Drutvo je ve tada brojilo gotovo 200 lanova. To je drutvo 1867. organiziralo javnu
vjebu s koje je isti prihod bio namijenjen otvaranju zgrade novopodignutoga kazalita
i kasina u upanijskoj ulici u kojoj su se tada izvodile kazaline predstave njemakih
kazalinih trupa.3
Prvo organizirano plivako drutvo u Osijeku osnovano je 21. veljae 1870.
godine pod nazivom Plivaoniko drutvo u Dolnjem gradu. Pravila ovoga Drutva
potvrdila je Zemaljska vlada u Zagrebu 27. oujka iste godine. Meutim, u narednim
godinama Drutvo ne djeluje radi plivaa, nego zbog plivaonice pa je 1904. godine
promijenilo naziv u Dioniko drutvo za izgradnju plivaonice sa kupatilima. Stoga od
sportskoga drutva postaje trgovako. Plivaki klub Crni plivai osnovan je u gradu 1920.
godine i brojio je 12 lanova. Klub je 1921. godine imao ve 50 lanova. Vlastite kabine
posjedovao je u Garnizonskom kupalitu. lanovi drutva su 29. rujna 1922. godine
2
Kamilo Firinger, Sportska djelatnost i sportska drutva u Osijeku do 1914. godine, Povijest sporta, br. 19.,
Zagreb, 1974., 1699., 1700.
3
Isto, 1706., 1707.; Hrvatski list, Osijek, 17. 6. 1927., 2; Zlata ivakovi-Kere, Sportski vremeplov, br. 1.,
Glas Slavonije, Osijek, 3. 1. 1986..
43
priredili propagandistiko plivako natjecanje u Garnizonskom kupalitu. Natjecalo se

u disciplinama tafeta 3 x 32 metara za mukarce slobodni stil, plivanje za ene 32 m
slobodni stil, plivanje za vojnike 32 m slobodni stil, preplivavanje rijeke Drave na lijevu
stranu, slobodni stil, plivanje mladei na 32 m, plivanje za mukarce iznad 35 godina,
plivanje za ene i mukarce (odvojeno) na 400 m, skakanje mukaraca i ena na glavu sa
zaletom u rijeku Dravu, plivanje mukaraca protiv struje 32 m i plivanje uzvodno 32 m.
Natjecanje je organizirano prema pravilima tadanjega dravnoga plivakog saveza. lanovi
Crnoga plivaa Fischer i Altgajer preplivali su 1923. godine prugu Osijek - Aljma. Klub
je djelovao do 1924. godine.4
Zbog povoljnih zimskih uvjeta, brojnosti slobodnih zaleenih povrina oko grada,
u Osijeku se rano razvilo klizanje koje je utjecalo na utemeljenje drutva i izgradnju
klizalita. Budui da su se Osjeani mogli baviti klizakim sportom samo za jakih zima
sezona klizanja bila je kratka. Stoga se vrlo brzo potaknulo pitanje mjesta klizalita.
Jozo Bujher je 28. studenoga 1885. poslao Gradskom poglavarstvu zamolbu da ga moe
napraviti kraj Pukovnijskoga vrta (danas manji dio toga vrta ini Park kralja Tomislava).
Glede toga je 1. prosinca 1885. na lice mjesta izalo povjerenstvo koje su inili Adolf
Freund, Josip Sedlakovi, Josip Petru i Ladislav Gilming te odobrili izgradnju klizalita.5
U gradu se tenis prvi puta spominje 1890., kada su oficiri 78. pjeake pukovnije
osnovali svoj Lawn Tennis Club i uredili tzv. Domobransko igralite u Pukovnijskom
vrtu. Osnivai kluba bili su general-major Hugo Klobus i pukovnik Moritz vitez
Aufenberger. Prvi lanovi Kluba takoer su pripadnici vojnih krugova, i to preteito
oficiri pukovnije. Jedini civil je sudski pristav Franjo Maixner. To igralite je 1895.
naputeno, ali su sagraena tri nova koja se i danas koriste u Perivoju kralja Tomislava
i ona su ivi svjedoci toga vremena.6
Iako je Osijek u ravnoj Slavoniji, zbog zanimanja dijela graana 31. srpnja 1895.
osnovano je Planinarsko drutvo Brljan, kao tree drutvo takove vrste u Kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji. Prvi predsjednik bio je lijenik Vatroslav Schwartz, ravnatelj Sveope
zakladne Kolhofer-Huttler-Monspergerove zakladne bolnice. lanovi odbora planinarskog
drutva bili su Vilim Winter, Hugo Weiss i ini Osjeani. lanovi Planinarskog drutva
Brljan prireivali su izlete i predavanja. Nakon Prvoga svjetskoga rata planinarstvo
u Osijeku biljei nov poetak. Prve poticaje dao je dr. ius. Kamilo Firinger, koji je i
1925. godine jedan od osnivaa i prvi predsjednik Hrvatskoga planinarskog drutva,
podrunica Jankovac u Osijeku s povjerenitvima u Beliu, Naicama i Vinkovcima.
Postoji tumaenje po kojem je uspjehu planinarstva meu Osjeanima najvie pogodovao
ist planinarski zrak, izvorska voda i zdravo ozraje. Pri HPD Jankovac osnovana je
4
Ivan Flod, Historijat porta u Slavoniji, Slavonski portski list, Osijek, 1924.; Hrvatski list, Osijek, 1. 10. 1922.
5
HR-Dravni arhiv u Osijeku (dalje DAOS)-6, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, kutija 1350 H, predmet
H. 696, spisi 10. 233, 10.344, 10.558.
6
Hrvatski list, Osijek, 17. 4. 1927., 32; Spomen knjiga Tenis kluba 1919. - 1959., Osijek, 1959., 7., 8.
44
1930. godine Kajak sekcija. Osjeko drutvo Jankovac imalo je pored kajakake sekcije
i skijaku i fotografsku. Prvi planinarski dom podignut je 1934. godine na Jankovcu. U
vrijeme Drugoga svjetskoga rata 1943. godine dom je spaljen i uniten.7
U vrijeme najjae maarizacije osnovan u Gornjem gradu 6. prosinca 1896. godine
Hrvatski sokol. Arhiva ovoga Drutva nije sauvana, ali osim tiskanih pravila iz 1898.
godine ima i tiskanih izvjetaja s osvrtima na razvitak Drutva. Prvi privremeni odbor
inili su predsjednik dr. Ante Pinterovi, potpredsjednik Josip Kostjal pl. ivanovi,
tajnik Rudolf Bach, blagajnik Franjo Vrbljanevi, uvar sprava Mijat Klas, voa i uitelj
gimnastike Ljudevit Sorlini te odbornici dr. Hugo Spitzer, Vladimir Virag, prof. Dragutin
Frani, Karlo Franjo Nuber, Cajetan eper i Markus Berger. Dolazak prof. Sorlinija
u Osijek (9 mjeseci prije osnutka osjekoga Hrvatskoga sokola), uenika Buarove
gimnastike, oznaio je novo razdoblje u razvoju gimnastike grada na Dravi. U okviru
Hrvatskoga sokola Gornji grad Sorlini je organizirao i javne nastupe na samo u Osijeku
nego i izvan njega. Tako su osjeki sokolai 13. srpnja 1898. godine u Varadinu
pokazali uzornu vjebu na ruama osvojivi dva prva mjesta. Budui da se u drutvu
bavilo sportskim vjebama (gombanjem) i maevanjem u prvim godinama se uz naziv
Drutvo za tjelovjebu Hrvatski sokol sluilo i nazivom Gombalako i maevalako
drutvo Hrvatski sokol. Dvorana za vjebanje nalazila se u novoizgraenoj pukoj koli
u Jgerovoj ulici (dananja zgrada Filozofskog fakulteta). U Drutvu je 1902. godine
vjebalo 2.852 gimnastiara i maevalaca a proveli su na vjebama te godine 323 sata.
Upavni odbor Hrvatskog sokola 27. oujka 1914. godine izdaje pisanu potvrdu dr. Vilimu
Kappelu, odvjetniku o primanju u lanstvo utemeljiteljskog drutva. Prigodom 3. sleta
Hrvatskog sokola upe Strossmayer, starjeinstvo je pisanim putem zahvalilo svome lanu
Vilimu Kappelu na bratskom trudu koga si, kao proelnik stanbenog odbora prigodom
obdravanja naega III. Sleta, - uloio.8
Hrvatski sokol u Gornjem gradu bilo je znaajno arite osjekoga sporta, jer su
se u Drutvu unaprjeivale i druge sportske grane. Godine 1900. osnovao je samostalni
Foodball klub koji je odigrao i dvije meunarodne nogometne utakmice s iskusnom
momadi peukoga atletskoga kluba. U obje utakmice Osjeani su pobijedili Maara i
na svom terenu i u gostima. Uz nogomet u Sokolu se gajilo i klizanje, biciklizam, tenis,
streljatvo, plivanje i ini sportovi. Tako je tajnik prof. Stanko Prezel u svom izvjetaju 6.
glavne skuptine, odrane 2. oujka 1902. godine, napisao: I prole godine kultivirala
se u Sokolu moderna i vrlo popularna igra nogomet. Sklizalako nam je drutvo u
tu svrhu prole godine ustupilo preko ljeta sklizalite, gdje su se s uspjehom teajem
godine odigrala i dva matha i to jedan s vukovarskim, a drugi sa subotikim klubom.
Uz brojne redovite lanove uvedeni su i lanovi utemeljitelji meu kojima su, prema
7
K. Firinger, Sportska djelatnost i sportska, n. dj., 1706.
8
HR-DAOS-446, knjiga 1, Potvrda Hrvatskog sokola u Osijeku I, Pisana zahvala Hrvatske sokolske upe
Strossmayer Vilimu Kapplu.
45
izvjetaju za godinju skuptinu 1903. godine, pored ostalih uglednika spomenuti i

Theodor grof Pejaevi i bosansko-akovaki i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.9
Iako je i u Donjem gradu drutvo Hrvatski sokol osnovano 8. svibnja 1904. godine10,
kao Podrunica gornjogradskog Hrvatskoga sokola11 u kontituirajuem odboru nema
osjekih Nijemaca to je bilo uvjetovano nacionalnom strukturom Donjograana. Meutim,
nakon Prvoga svjetskoga rata i obnovom sokolstva u Osijeku odrana je 28. prosinca
1924. godine konstituirajua sjednica Glavne skuptine obnovljenog donjogradskog
Hrvatskog sokola i za razliku od prijeratnog razdoblja osjeki Nijemci su vodee osobe u
tom sportskom drutvu. Predsjedavajui skuptine bio je Slavko Michl. Slijedio je izbor
na kojem je za starjeinu izabran Skender Schwalm, zamjenik starjeine Hohregger, voa
Dragan Muk, proelnik zdravstvenoga odbora lijenik Julije Batory. Dakako, da su uz njih
i ostali Osjeani hrvatskoga i drugog narodnosnog podrijetla.12 U nastavku djelovanja
uoava se u skuptinskim zapisnicima za 1928. i 1929. godinu da su u aktivni u rad drutva,
uz navedene osjeke Nijemce u drutvu aktivni lanovi i Reiss, Schillinger, Ivan Bauer,
Mijo Bauer, podstarjeina Lavoslav Rohregger, odvjetnik Hetera, vlasnik donjogradskog
paromlina Dragutin Engelhardt, Planer, tajnik mr. pf. Helfrich, Bauer, Graff, Stjepan
Steiner, Laci ifer, Stjepan lager, Stjepan Vagner, Franjo Silberbauer, Franjo Rauher,
Dragutin Hummer, Josip Knall, Antun Steiner, Vilim Lecner i drugi.13
Radniki gombalaki klub Napred iz Osijeka djelovao je kao sekcija Radnikog
naobrazovnog drutva u Osijeku, bio je polusamostalna sekcija i radio po njemakom
uzoru. Osnovan je poetkom 1908. godine, a predsjednik kluba bio je Josip Glatz, dua
kluba, veoma kulturan i obrazovan postolarski maloobrtnik. Klub se bavio preteno
istom gimnastikom, a organizirao je i javne nastupe. Prvi javni nastup uprilien je
28. prosinca 1908. godine. Do rujna sljedee godine klub je imao 42 aktivna lana, a
poetkom 1910. nastojao je osnovati i ensku sekciju, no do osnutka ipak nije dolo. U
proljee te godine za potrebe kluba kupljeno je nekoliko amaca, te se u klubu uvodi
veslaka sekcija. Klub je agilno djelovao do smrti predsjednika Josipa Glatza 1913.
godine, a godina koja je slijedila i izbijanje Prvoga svjetskoga rata utjecali su na potpuni
prekid rada.14 Iz pregleda arhivske grae vidljivo je da je uz predsjednika djelovao i Julije
Schmidt, te kao voa sekcije starjeina Wien, koji su 27. sijenja 1910. izdali svjedodbu
prednjakog odjela Nikoli Bezetskom kao uitelju u klubu te je u tom svojstvu u kratko
9
K. Firinger, Sportska djelatnost i sportska, n. dj., 1706, 1707.
10
Starjeina Stjepan Horvat, podstarjeina Mijo Biljan, tajnik Ivo Domanovac, blagajnik Ivan Toma te voa
Ljudevit Sorlini.
11
HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruenja 5, 6, 7, Vodi kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski
sokol Osijek Donji grad, 13.
12
HR-DAOS, Knjiga inventara Drutva, udruge i udruenja 5, 6, 7, Vodi kroz arhivsko gradivo fonda Hrvatski
sokol Osijek Donji grad, 13.
13
HR-DAOS-445, knjiga 1, Zapisnici sjednica Hrvatskog sokola, Donji grad, 1-148.
14
Vitomir Kora, Povijest radnikog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1933., 116. 141.
46
vrijeme poluio vrlo dobar uspjeh, dapae moemo rei, da je klub svojim izvanrednim
marom i znanjem u teoretinom kao i u praktinom pogledu digao u visinu, da se moe
staviti u red najboljih gombalakih drutava.15
portsko drutvo Grafiar utemeljeno je u sijenju 1926. godine. Na Osnivakoj
skuptini izabran je odbor kojeg su inili grafiki radnici Dragutin Kaufmann, predsjednik,
Artur Kurtnacker i Adam Beni, I. i II. tajnik, a odbornici su bili Josip Polz, Franjo
Weinand, Dragutin Kovaevi i Lovro Felber. Na izbornoj skuptini, dvije godine potom, u
veljai je ponovo za predsjednika izabran Dragutin Kaufman.16 Na izbornoj skuptini 1932.
dolazi do promjene na vrhu predsjednik je Stjepan Brust, potpredsjednik Schnberger,
oruar Humer, te odbornici Franjo Weinand, Mller, lanovi odbora Dragutin Jger,
Teisl i timer. Meu zamjenicima je Nrnberger.17 Godine 1934. I. potpredsjednik je
Stjepan Brust, II. potpredsjednik Dragutin Jger, upravitelj Franjo Weinand, odbornici
Ivan Hoffmann, zamjenici odbora Viktor Spillberger, Dragutin Mozer. lanovi drutva
bili su i Stjepan Binder iz Retfale, Josip Fingler, Franjo i Slavko Flam, Stjepan Gross,
Josip Hauer, Josip i Leopold Hauser, Boo Hihlik,, uro Hofmann, Gustav Humer,
Edo Heismann, Dragutin Jger, Slavno Mller, Emil Reinprecht, Viktor Spielberger,
Adam, Antun, Franjo i Alojs Schreiber, Josip Toth, Edo Wittner, Vatroslav Weisgerber
i drugi.18 Tri godine potom, tj. 1937., odbornici su, meu inima, Stjepan Polz, Viktor
Kirch, Josip Fingler i Josip Wertag. Upravitelj sportskoga drutva je dugogodinji lan
Franjo Weinand.19 O znaenju i aktivnosti osjekih Nijemaca potvruje i izborna Glavna
skuptina od 11. veljae 1938. kada je za predsjednika D Grafiar izabran Stjepan Brust,
potpredsjednik je Dragutin Jger, proelnik nogometne sekcije bio je Franjo Weinand,
oruar Josip Wertag, a meu odbornicima su Franjo Rabl, Josip Polc, Josip Toth, Franjo
Dencinger i Boo Hihlik.20
Nogometni klub Elektra osnovan je 29. travnja 1930. Na prvoj skuptini,
pratei osjeke Nijemce u upravi kluba, uoava se da su lanovi odbora bili Rudolf
Kfner i Rudolf Appelt. lan Nadzornoga odbora je Stjepan Fischer, predsjednik, a u
Disciplinskom sudu je August Teisel. Meu lanovima u potonjim godinama su Geza
Kfner, Dragutin Kfner, Josip Vilhelm, Franjo Jopst, Hinko Vastl, Erich Appelt, Josip
Flam, Josip Miller, Rudolf Mangald, Adam Grtner, Koloman Schn, Josip Wilhelm,
Vilim Has, Hilda Trichelt, Julio Deutschman, iga Weisberger i drugi, a dunost
tajnika obnaao je Milan Welle. Drutvo je primljeno za redovitog lana Jugoslavenskog
15
HR-DAOS-457, Radniki gombalaki klub Napred Osijek, svjedodba kluba Nikoli Bezetskom 27. 1. 1910.
16
Dragutin Kere, 90 godina Grafiara 1926. - 2016, Osijek, 2017., 10; HR-DAOS-455, knjiga 1 Zapisnik
sjednica K Grafiar od veljae 1928. - 27. 3. 1930.
17
HR-DAOS-455, knjiga 2, Zapisnik sjednica K Grafiar od 15. 1 1932. - 27. 2. 1934.
18
Isto, knjiga 5, Zapisnik skutine 1934. - 1938. knjiga 6, karalo lanova SD Grafiar.
19
Isto, knjiga 3, Zapisnik sjednica K Grafiar od 21. 2 1937. - 2. 12. 1937.
20
Isto, knjiga 4, Zapisnik sjednica K Grafiar od 11. 2 1938. - 10. 2. 1939.
47
nogometnog saveza, te je igralo u bloku osjekih drugorazrednih klubova. Unato

razilaenju sa lanovima Tramvaja, koji je bio sastavnica istog poduzea Munjara,
klub je ve nakon godinu dana stigao u prvi osjeki nogometni razred.21
Od 10. veljae 1939. lanovi Hrvatskog graanskog portskog kluba HGK
iz Osijeka pokrenuli su akciju reorganizacije na inicijativu lana kluba i narodnog
zazstupnika dr. Stjepana Hefera, ija iskaznica o lanstvu kluba datira iz 23. lipnja
1922. godine.22 Pojedini lanovi odbora HGK u Osijeku 1939. godine bili su Osjeani
njemakog podrijetla: Ebner, mit, Kraus, Vegner, Fingler, Kitter, Konrad, Vorih, Cvingl,
traub, Rip, Glazer i Nitinger, Spiesz. Na izvanrednoj skuptini odranoj 27. listopada
te godine za predsjednika je izabran Rikard Triler. HGK te 1939. godine pristupa
Hrvatskoj portskoj slogi koja je osnovana u Zagrebu. Nakon proglaenja Nezavisne
Drane Hrvatske klub nastavlja s normalnim radom za razliku od NK Slavija koji
biva rasputen. Tijela nove drave zahtjevaju od klupskih dunosnika da zapisnik 1.
sjednice mora biti datiran s nadnevkom 10. travnja 1941. godine. Budui da je NK
Slavija rasputen HGK ostao je jedini korisnik terena kod Drave, no njemaki
Kulturbund polagao je pravo na koritenje polovice terena, te se u potonjem razdoblju
lanovi HGK zalau za ostvarivenje prava na koritenje cijelog terena. 23
Umjesto zakljuka
U prebogatoj i po sportskim klubovima i drutvima brojnoj sportskoj povijesti grada
Osijeka znaenje Nijemaca i Austrijanaca, potomaka druge ili tree generacije pridolih
Nijemaca i Austrijanaca, golemo je. Svojim sudjelovanjem u osnivanju i djelovanju
veine osjekih sportskih drutava ostavili su trajni i neizbrisiv trag u povijesti sporta
grada na Dravi.
21
HR-DAOS-454, knjiga 1, Sjedniki zapisnik SK Elektra 29. 5. 1930. - 7. 5. 1941.; knjiga 3, Popis lanova
SK Elektra.
22
HR-DAOS-456, knjiga 1, Poziv lanovima HGK Osijek na reorganizaciju
23
Isto, knjiga 1, Zapisnici godinjih skuptina i odborskih sjednica HGK 16. 2. 1939. 23. 6. 1941.
48
Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi

osjekih sportskih drutava (I. dio)
Saetak
U povijesti sporta grada Osijeka Nijemci i Austrijanci, potomci druge ili tree generacije
pridolih Nijemaca i Austrijanaca, ostavili su tijekom 19. i 20. stoljea golem doprinos. Sudjelovali
su u osnivanju i agilnom radu pojedinih osjekih sportskih drutava i tako ostavili trajni i
neizbrisiv trag u povijesti sporta grada na Dravi. Stoga ih se prati njihovo organizirano djelovanje
tijekom cijelog 19. stoljea i u prvoj polovici 20. stoljea, i to okviru brojnih sportskih drutava
i ostalih sportova.
Deutsche und sterreicher, Grnder und Mitglieder

der osijeker Sportgesellschaften (Teil I)
Zusammenfassung
In der Sportgeschichte der Stadt Osijek hinterlieen die Deutschen und sterreicher,
Nachfahren der zweiten oder dritten Generation der hergekommenen Deutschen und
sterreicher, im Laufe des 19. und 20. Jahrhundertes einen riesigen Beitrag. Sie nahmen an
der Grndung und der wendigen Ttigkeit einzelner osijeker Sportgesellschaften teil und
hinterlieen so eine dauerhafte und unauslschliche Spur in der Geschichte des Sportes in
der Stadt an der Drau. Daher werden sie verfolgt, ihre organisierte Ttigkeit whrend des
ganzen 19. und in der ersten Hlfte des 20. Jahrhundertes, und zwar im Rahmen zahlreicher
Sportgesellschaften und anderer Sportarten.
49
50
Zlata ivakovi-Kere: ivot odreen sudskim procesom (Osvrt na obitelj Piller)
Dr. sc. Zlata ivakovi-Kere, UDK: 663(497.5Osijek)(091)

znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad
Hrvatski institut za povijest Zagreb, Primljeno: 27.6.2017.
Podrunica za povijest Slavonije, Prihvaeno: 29.6.2017.
Srijema i Baranje,
Slavonski Brod, Republika Hrvatska
ivot odreen sudskim

procesom
(Osvrt na obitelj Piller)
Autorica je u radu na temelju arhivskog gradiva

pohranjenog u Dravnom arhivu u Osijeku
obradila znaenje obitelji Piller za gospodarski ivot
grada na Dravi od njihovog dolaska (sredina 19.
stoljea) do sudskog procesa provedenoga na kraju
Drugoga svjetskoga rada kada su kao Nijemci,
etvrte generacije, bili izloeni provedenom sudskom
postupku i konfiskaciji imovine.
Kljune rijei: Obitelj Piller, gospodarstvo, grad

Osijek, Nijemci, sudski proces
51
O znaenju obitelji Piller

Tragovi obitelji Piller u Osijeku seu od sredine 19. stoljea kada se i june
Maarske (Baranje) u grad na Dravi nastanjuje obitelj Piller gostioniar Ladislav
i njegova supruga Katarina Frster. Najvjerojatnije je pripadao skupini Podunavskih
Nijemaca, koji su se spustili niz Dunav do june Ugarske, tu se oenio i s kapitalom
krenuo u Osijek. U grad na Dravi bio je privuen njegovim gospodarskim i prometnim
mogunostima. Njihov sin Stjepan Piller se relativno rano ukljuio u gospodarski
ivot Osijeka. Iako je njegov pokojni otac uspjeno vodio gostionicu, on se odluio
baviti trgovinom, i to trgovinom vinom i rakijom. Iz vinorodnih podruja u Srijemu
i u susjednoj Baranji pribavljao je robu koju je plasirao na trite. Njegovo uspjeno
poduzetniko bavljenje trgovinom, kao glavnim zanimanjem, svrstalo ga je krajem 19.
stoljea u imuniji sloj Osjeana.1 Uspjeno je razvio posao pa je u Donjem gradu krajem
studenoga 1891. kupio zemljite na kojem je 1898. izgradio paromlin2 koji je nazvao,
prema supruzi i keri Karolina. Opseg poslovanja omoguio mu je veliki dobitak u vrijeme
kada je prehrambena djelatnost prerada poljoprivrednih i stoarskih proizvoda po
opsegu dolazila odmah iza drvne djelatnosti. Preraivaka privreda dobiva tada u Osijeku
sve vee znaenje, i to zbog obilja izvora vodene energije i sirovina, posebice sirovina
iz primarne poljoprivredne proizvodnje ita i uzgoja stoke.3 Zbog svega toga je Piller
kapital uloio u mlinsku industriju, a to potvruje podatak da je tvrtka Stjepan Piller
i sinovi / Stefan Piller und Shne registrirana 28. veljae 1920. kao Poduzee za tjeranje
mlinske industrije i tjeranje gostioniarskog obrta u Osijeku. Vlasnici tvrtke su Stjepan
Piller, te njegovi sinovi Stjepan i Ladislav.4
U gradu je tada ak 5 velikih mlinova. Zastoja proizvodnje u mlinarskoj industriji
gotovo da i nije bilo jer se ito iz itorodnog podruja preko postojeih dobrih
industrijskih kolosijeka dovozilo na preradu do osjekih mlinova. Brano iz tih mlinova
dijelom je pokrivalo domae potrebe, a dijelom se izvozilo u inozemstvo. U takovim je
prilikama Stjepan Piller, preuzevi djelatnost od oca Stjepana5, uoio da nije dovoljno
samo iz itarica proizvoditi kvalitetno brano i tjesteninu, ve proizvodnju treba doraditi
te je 1921. angairao osjekoga graditelja Ivana Domesa, koji mu je u travnju te godine
izradio nacrt za izgradnju jednokatne tvornice keksa, koja je sljedee godine izgraena u
tadanjoj Voarskoj ulici (dananja J. Huttlera) br. 28 na zapadnoj strani od eljeznikog
1
Zlata IVAKOVI-KERE, Tragovi obitelji Piller u ivotu Osijeka, Godinjak Njemake narodnosne
zajednice, Osijek, 2003., 35-40.
2
Pillerov paromlin je bio u kategoriji umjetnih mlinova s motornim strojem. (Vidi opirnije: Rudolf HORVAT,
Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb, 1994., 275-277.)
3
Z. IVAKOVI-KERE, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada
Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918., Osijek, 1999., 11.
4
HR-Dravni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), IX 4a Sudbeni stol Osijek, B III drutvene tvrtke, 511, 512;
Isto-123, knjiga 294, registar za drutvene tvrtke, B III, str. 511.
5
Preminuo je u Osijeku 30. kolovoza 1921. godine.
52
kolosijeka na Vukovarskoj cesti do dananje Frankopanske ulice. Istodobno je provedena

i nadogradnja Karolina paromlina.6 Proirivi proizvodnju Piller je poduzee registrirao
kao Paromlin, Tvornica tjestenina, biskvita i keksa Karolina Stjepan Piller i sinovi, Osijek
Donji Grad. U tvornici su se na dvije proizvodne linije proizvodile sve vrste keksa,
desertno pecivo i vafle, te dvopek. Krajem kolovoza te 1921. Stjepan Piller stariji, je
preminuo pa voenje tvornice preuzima njegov najstariji sin Stjepan.7
U potonjim godinama dolo je do proirenja proizvodnje to je osnailo tvorniki
kapital pa je Stjepan Piller u ime drugova i Hrvatske eskomptne banke d. d. poslao
Ministarstvu trgovine i industrije Kraljevine SHS, Odjeljenju za kreditne ustanove i
osiguranje zahtjev za konstituiranje dionikog drutva to je i odobreno 28. kolovoza
1927. odobreno, a slubeno potvreno 28. prosinca te godine u prostorijama Hrvatske
eskomptne banke, Podrunice u Osijeku (uglovnica na dananjem Trgu Ante Starevia
i Kapucinske ulice) kada je i odrana utemeljiteljska Glavna skuptina dionikog
drutva.8
Utemeljeno dioniarsko drutvo je 4. sijenja sljedee godine protokolirano kod
Kraljevskog sudbenog stola u Zagrebu i kod Trgovakog suda u Osijeku te je u trgovaki
registar za drutvene svrhe upisano pod nazivom: Karolina, tvornica keksa Stjepan Piller
d. d. / Karolina, Keksfabrik Stephan Piller A. G. Osijek sa sjeditem u Osijeku.9
U potonjim mjesecima 1928. Karolina je proirila proizvodnju na preradu brana
kroz paromlin i proizvodnju tjestenine to je utjecalo na poveanje prometa koji je
bio u usporedbi s proteklom godinom u razdoblju od sijenja do travnja povean
oko 33%.10
Od 1931. godine iz Karoline je izdvojen Pillerov paromlin i od tada se nazivao
Croatia mlin. Tvornica je od 1933. poslovala pod novim imenom: Karolina tvornica
keksa i biskvita, Stjepan Piller d. d. u Osijeku.11 Uzevi u cjelini od 1934. u poslovanju se
osjetilo slabljenje ekonomske krize, a nestaica vlastitoga pogonskog kapitala ublaena je od
oujka te godine jer je, prema prologodinjem dogovoru, Rudolf Povischil, vlasnikom
6
Sanja LONAR-VICKOVI, Osjeka industrijska arhitektura izmeu 1918. i 1945. godine, Osjeka
arhitektura 1918. 1945., Zagreb Osijek, 2006., 152; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih graevnih nacrta,
tek. br. fascikla 42.
7
HR-DAOS-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred XIII/307;
Isto-123, knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 394, stranice 240 241.
8
Isto-123, kutija 847, IV B 240/801, Upisno oitovanje.
9
Isto-123, knjiga 290, Registar za inokosne organe A II OS, str. 307; knjiga 295, Upisnik B IVa OS, 1 394,
stranice 240, 241.
10
Isto-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred XIII/307, Odluka
Gradskog poglavarstva, 3. 3. 1928.; Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici
ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 29. 5. 1928.; Zapisnik od 25. 11. 1928.
11
Osjeko Katalog izlobe Muzeja Slavonije u Osijeku, Osijek, 2016., 33; HR-DAOS-231, Karolina Tvornica
keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od1 2. 3. 1933.
53
Tvornice pokustva, kao financijer postao najsnaniji dioniar uloivi djelomice gotov
novac te je svojom garancijom dao poslovanju zamah.12 U posljednjem kvartalu te godine
zapoela je proizvodnja tjestenina, kruha i peciva, a planirana je i proizvodnja bombona.
Stoga je na redovitoj Glavnoj skuptini dioniara 25. studenoga prihvaena odluka o
promjeni Dionikog drutva.13 U okviru tvornice nalazio se i Pogon za proizvodnju
tjestenine to je iziskivalo ve ranije traenu promjenu u poslovanju. Odobrenje za to
dobiveno je 13. travnja 1935. od Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja
za trgovinu, obrt / zanatstvo / i industriju u Zagrebu. Poetkom svibnja Gradsko
poglavarstvo u Osijeku je takoer odobrilo d. d. da moe obavljati industrijsku radnju
proizvodnje keksa, svakovrsnih tjestenina, svih proizvoda iz tijesta naroito kruha i peciva
te da se proizvodnja moe ostvarivati pod nazivom: Karolina tvornica keksa, bombona i
tjestenine d. d. Osijek / Karolina Keks, Bombon und Teigwarenfabrik A. G. Osijek.14 Svrha
drutva bila je tvornika proizvodnja i prodaja keksa, bombona i svakovrsne tjestenine, kao
to su kruh, makaroni, pageti, bilo u vlastitoj tvornici, bilo u tvornicama uzetim u zakup.15
Budui da je poetkom 1936. upravitelj Stjepan Piller stariji, preuzeo knjigovodstvo
i na taj nain bio previe optereen poslom poslovodstvo tvrtke je povjereno njegovom
sinu Stjepanu Pilleru, mlaem, lanu Ravnateljstva, koji ima da radi jedino po dogovoru
i direktivi naega financijera gosp. Rudolfa Povischila. Uz njega su tvornicom rukovodili
Stjepanov brat Antun Piller i njihova majka Marija Piller, koja je vodila nadzor nad
radnitvom.16
Poslovanje u 1937. godini, kako je i planirano u proteklim kriznim godinama,
zavrilo je s dobiti i nakon odbijenog prologodinjeg gubitka. Osiguran je dobitak uz
sveopu tednju i racionalizaciju rada u pojedinim odjeljenjima, pa su otplaene kamate
banci to je bila ogromna stavka. Tijekom godine je provedena i primjena proizvodnje po
novim receptima donesenim iz inozemstva. Tako je uspjelo izradbu pojedine vrste proizvoda
pojeftiniti to je svakako vrlo povoljno utjecalo na sveukupnu proizvodnju. Planirana
12
HR-DAOS-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944.,
knjiga 1, Zapisnik od 22. 12. 1933.
13
Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1,
Zapisnik od 10. 11. 1934.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4,
Odluka Kraljevske banske uprave Savske banovine, Odjeljenja za trgovinu, obrt /zanatstvo/ i industriju u
Zagrebu, 13. 4. 1935.
14
Isto-140, Karolina, IV B 240/801, R 1131/27, Odobrenje Pravila, 15. 12. 1927.; Zapisnik Konstituirajue glavne
skuptine, 28. 12. 1927.; Isto-21, 51, Oblasno nadzornitvo rada, Karolina, fascikl br. K 22, Industrijski razred
XIII/307, Ovlaenje Gradskog poglavarstva, spis br. 1808, 20. 5. 1935.; Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni
stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935.
15
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, 13. 5. 1935.
16
Isto-6, Projekti Karolina tvornice, Spis Gradskog poglavarstva br. 29.295/1932.; HR-DAOS-140, Karolina,
konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945.; HR-DAOS-231, Karolina
Tvornica keksa d. d. Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 1. 1936.
54
godinja proizvodnja keksa, dvopeka, biskvita, vafla punjenih, oblatni i svih vrsta ajnih
peciva te kruha ostvarena je, i iznosila je oko 300.000 kg.17
Od jeseni 1939. sve se vie uoavao ratni zapletaj18 pa je predsjednik Ravnateljstva
Cornel pl. eper predloio da se u vezi s tim eventualnim nemogunostima dobave raznih
kemikalija i materijala, koji se izrauju u inozemstva. Taj je prijedlog jednoglasno
prihvaen. Istodobno je zbog predratnog previranja najvei dio mukog osoblja upuivan
na vojnike vjebe, a meu njima bilo je i strunih radnika; stoga su se osjetile stanovite
smetnje u proizvodnji. No, unato svemu poveana je proizvodnja.19 U proljee 1940.
proizvodnja je ukazivala na stanovite potekoe budui da poradi nesigurnosti plovidbe
po morima, kao i neprijateljske blokade izostaje poiljka prekomorske robe, dok malenoj
zalihi u zemlji skau cijene iz dana u dan. Stoga je Ravnateljstvo u sastavu Cornel pl.
eper, predsjedavajui, ljekarnik Dragutin Bulart, profesor Josip Leovi i Stjepan Pillar,
mlai, donijelo prijedlog da se preporua upravitelju poduzea da se u poduzeu pokua nai
odgovarajui nadomjestak za manjkajue sirovine. Kako su mjeseci odmicali, privredne
prilike su postajale sve nesigurnije, a vrijeme sve nemirnije.20
U ratnom vihoru
U travanjskom ratu 1941. u Osijeku i osjekoj okolici nije bilo borbi i veih sukoba.
Njemake su jedinice u grad ule 11. travnja 1941., dan nakon proglaenja Nezavisne
Drave Hrvatske. Budui da je graanstvu objavljen proglas da doeka njemaku vojsku,
prve motorizirane odrede njemake vojske doekali su domai Nijemci i dio graana
oduevljeno. Ve sljedeeg dana na veini zgrada zavijorile su se njemake zastave
s kukastim krievima kao i hrvatske trobojnice sa ahovnicom, a to je najavilo za
mnoge stanovnike novonastale drave, posebice za idove, poetak munog i traginog
razdoblja.21
Ulaskom Kraljevine Jugoslavije u Drugi svjetski rat onemoguena je Karolini
prodajna djelatnost, pa je u skladitu ostalo vrlo mnogo gotove robe, posebice zato jer
je eljeznica obustavila primanje poiljaka ve od kraja oujka 1941. Osjetio se i zastoj
u proizvodnji jer d. d. nije moglo nabavljati brano. Stoga je Ravnateljstvo predlagalo
17
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl R 1131/27-4, Zapisnik VI. redovite glavne
skuptine, 22. 1. 1939.; fascikl Vojni odsjek, Izvjetaj, 19. 1. 1938.; Isto-231, Karolina Tvornica keksa d. d.
Osijek, Donji grad, Zapisnici ravnateljstva 1927. - 1944., knjiga 1, Zapisnik od 15. 7. 1937.
18
Nijemci su jo u proljee 1938. Anschlussom Austrije postali susjed Kraljevine Jugoslavije, a do poetka 1941.
zavladali su veim dijelom Europe. Maarska, Rumunjska i Bugarska izloene pritiscima pristupile su Trojnom
paktu, Italija je ve okupirala Albaniju i zaratila s Grkom pa se Jugoslavija nala posve u osovinskom okruenju.
19
knjiga 1, Zapisnik od 5. 9. 1939.; 14. 12. 1939.
20
Zapisnik od 20. 3. 1940.; 25. 6. 1940.
21
Z. IVAKOVI-KERE, STRADANJA I PAMENJA Holokaust u Osijeku i ivot koji se nastavlja, Osijek,
2006., 21, 22.
55
da se nabava pokua ostvariti iz podruja koje je okupirano od strane Maarske22, i to

putem nadlenih vlasti NDH.23 Krajem godine stupila je na snagu Naredba o izradbi
kruha i peciva, koja je ograniila broj proizvoda od brana, koje je tvornica proizvodila
u proteklim godinama. Stoga je od tada za tu proizvodnju nabavljana stanovita koliina
kukuruza koja je samljevena i upotrijebljena za proizvodnju kruha.24
Sljedee godine bilo je jo tee nabaviti sirovine i tvoriva, a oit je bio i manjak
strune radne snage, koja je u vie navrata zamijenjena nekvalificiranim radnitvom.
I tehniki poslovoa poduzea i suvlasnik Antun Piller pozvan je u travnju 1942. na
vojnu dunost. Bio je ukljuen u rad Einsatzstaffela, koji se od sijenja te godine sastojao
od jednog djelatnog i tri pripremna bataljuna. Osnovni zadatak tih postrojbi bio je
titi interese Nijemaca u NDH te uvati njemaka naselja od rastuih partizanskih
snaga. Piller je do svibnja sljedee godine na terenu radio kao bolniar u zapovjednitvu
svoje jedinice. I kao pripadnik uc policije od svibnja 1943. do 8. travnja 1945. takoer je
vrio dunost bolniara u Osijeku.25 Sve te (ne)prilike su utjecale da se vodstvo poduzea
usmjerilo na novo polje rada, tj. proizvodnju pekmeza i marmelade. Stoga je dozidana
nova zgrada za ureenje ovog odjeljenja te su nabavljeni strojevi i potrebni ureaji. Ta
nova grana proizvodnje uvjetovalo je dogradnju magazina i garderoba to je i uinjeno
prema nacrtu ovlatenoga graditelja Ivana Domesa.26 Unato ratnim potekoama
na kraju godine poslovni rezultati su bili zadovoljavajui, ali po rijeima Cornela pl.
epera, predsjednika Karolina d. d., trebalo je ubudue prebroditi sve tegobe koje donaa
rat sa sobom, te osnaeno nastaviti s radom u normalno vrijeme nakon rata.27
I u 1943. godini ratne prilike su nadalje utjecale na proizvodnju, koja se odvijala
s puno vie potekoa. U veljai je nastupila nestaica ugljena, ali usprkos tomu nije
se izgubio u proizvodnji niti jedan radni dan. Nastavljena je mobilizacija, tj. odlaenje
nekih mlaih radnika na vojniku slubu, koji su radili u tvornici ve nekoliko godina
i bili upueni u svoj posao, pa je teka njihova zamjena s drugim radnicima pogotovo kada
nema raspoloive radne snage. Pogon koji je izraivao temeljne proizvode, tj. kekse i
medenjake radio je prema stvarnim mogunostima, koje doputaju raspoloive zalihe
22
Odnosi se na podruja Baranje, Bake i Banata koja je bez ikakvog otpora, 11. travnja 1941. okupirala maarska
vojska i prikljuila Maarskoj.
23
knjiga 1, Zapisnik od 25. 4. 1941.
24
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24.
listopada 1943.
25
V. GEIGER, Nijemci akova i akovtine, n. dj., 412, 413; HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol
u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24. listopada 1943.; Isto-DAOS-140, Karolina,
konfiskacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226.
26
Isto-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, fascikl R 1131/27, Zapisnik Glavne skuptine od 24. listopada
1943.; HR-DAOS-6, Zbirka odobrenih graevnih nacrta, fascikl 42, br. 35.767/1942.
27
Zapisnik od 24. 10. 1943.
56
sirovina i tvoriva, dok odjeljenje za izradu suhoga tijesta radi u vie smjena za potrebe
oruanih snaga.28
Prve mjesece 1944. obiljeile su uestale zrane uzbune koje su i na nekoliko
sati prekidale rad cjelokupne proizvodnje i izravno utjecale na gubitak radnih sati,
te smanjenje proizvodnje uz naznaku trokova goriva i nadnica. Stoga se na redovitoj
sjednici Ravnateljstva 2. travnja te godine predsjednik d. d. Cornel pl. eper obratio s
pitanjem upravitelju tvornice Stjepanu Pillleru mlaem, ne bi li postojala mogunost da
se radno vrijeme u poduzeu udesi tako da ono ne bude toliko zahvaeno uzbunama koje su
veinom prije podne na to je ovaj odgovorio da bi se jedino mogle smjene u pogonu urediti
tako da bi prva radila od samih jutarnjih sati do prijepodne, a druga smjena od poslije podne
do ponoi. No, takav bi rad u pogonu povlaio meutim za sobom povienje proizvodnih
trokova radi vee potronje ugljena, a takoer bi prouzroio razne smetnje tehnike naravi,
koje bi se jo morale ustanoviti. Na samom kraju je Piller zakljuio sljedee: Potraju li i
nadalje skoro svakodnevne uzbune, morat e se ipak pristupiti ureenju ovoga pitanja.29 U
lipanjskom bombardiranju Donjega grada30 nije stradala Karolina, kao ni u ponovljenom
bombardiranju grada u studenome. Naime, u zranom napadu saveznikih zrakoplova
19. studenoga 1944. u 12.00 sati na zgradu za proizvodnju tjestenine pala je mala bomba
koja nije eksplodirala pa nije tada bilo ni rtava ni materijalne tete. No, u bombardiranju
grada u noi 22. na 23. studenoga palo je na Tvornicu iz aeroplana 8 malih bombi, od toga
je 7 eksplodiralo na tavanu mlina uz manje tete, a jedna je eksplodirala na krovu Tvornice
tjestenine. Manje tete bez rtava. Ve sutradan bio je novi zrani napad na grad pa su
u noi od 23. na 24. studenoga iz aeroplana baene 3 poarne bombe oko 50 kg svaka;
jedna je pala u dvorite, jedna na cestu, a jedna u skladite penice, gdje je uniteno 5.130
kg penice. rtava nema.31
I u 1945. godini ratna svakodnevica je i nadalje nazona, pa su u sijenju u tri
navrata pale 3 do 4 mine; jedna je pala u dvorite, jedna u strojarnicu, a jedna u skladite
mlina, ali ove dvije posljednje nisu eksplodirale. tete i rtava nije bilo. Ali kada je 8.
oujka pala jedna mina pred uredskom zgradom jedan inovnik je tee ranjen. tete nema.32
U mjesecu zavretka Drugoga svjetskoga rata proizvodnja u Karolini tekla je u dvije
smjene. Da ne bi dolo do skraenja radnog vremena 18. svibnja te godine poslan je
28
29
30
Z. IVAKOVI-KERE, Osjeka sjeanja i svatice 20. stoljea, 1. dio, Osijek, 2004., 58; Ista, Osjeka sjeanja
i svatice 20. stoljea, 2. dio, Osijek, 2008., 138.
31
HR-DAOS-21, 51, Nadzorniki izvjetaj, br. C 26.
32
Isto.
57
Komandi grada Osijeka zahtjev za izdavanje propusnica za nono kretanje radnica /

radnika budui da je drugoj smjeni radno vrijeme zavravalo u 22.00 sata..33
Poslijeratno razdoblje
Dogaaji u Osijeku i njegovoj blioj okolici, posebice u razdoblju pred kraj 1944.
do 1946. bez dvojbe se i danas moraju promatrati kroz prizmu neutvrenosti, i to zbog
nedovoljno sauvanih arhivskih dokumenata i nedoreenih novinskih i drugih zapisa.
Nakon viednevnih okolnih borbi u noi izmeu 13. i 14. travnja 1945. Osijek je
vojnopolitiki i teritorijalno osloboen. Partizanske jedinice ule su u grad i u slabim
ulinim borbama skrile otpor neprijatelja te zarobili ostatak ustake posade. Odmah
su pokrenuti postupci razoruanja svih pripadnika neprijateljskih snaga.34
Opa privredna struktura poslijeratne Demokratske Federativne Jugoslavije
pogodovala je nastanku centralizma. Smatralo se da su dravno vlasnitvo i centralizam u
upravljanju drutvenim poslovima uspjean put i metoda kako bi se u prvim poslijeratnim
godinama izbjegao gospodarski slom koji bi mogao nastati zbog velikih ratnih razaranja
i ope nestaice sredstava potrebnih za ivot. Pri tome je temeljno polazite bilo u
uvjerenju da je bez dravnog vlasnitva i administrativnog upravljanja nemogue
akumulirati velika sredstva materijalna i ljudska potrebna za izgradnju, to je bio
temeljni i prvi uvjet gospodarskoga razvoja. Stoga je prvotna obnova te potom izgradnja
socijalistikoga drutvenog ureenja nuno zahtijevala uvoenje sistema narodne vlasti,
federativnog dravnog ureenja, rukovodei poloaj Komunistike partije Jugoslavije
(KPJ) u svim drutvenim organizacijama i tijelima vlasti te razvlaivanje svih nositelja
kapitala, esto pod krinkom suradnje s okupatorom. Pri tome je KPJ prvo krenula od
vlastitog uvjerenja da su sve vrste privatnoga vlasnitva i njemu primjerene objektivne
ekonomske zakonitosti slobodno trite i poduzetnitvo povijesno iscrpljeni, a da je
nastupilo vrijeme socijalizma. S druge strane je KPJ smatrala da je neodrivo usporedno
postojanje politike vlasti radnikog naroda (diktatura proletarijata) i kapitalistikog
vlasnitva u gospodarstvu pa je odmah nakon preuzimanja vlasti ostvarila proces
likvidacije svih oblika privatnoga vlasnitva. Ve 21. studenoga 1944., est mjeseci
prije zavretka rata, Predsjednitvo AVNOJ-a je donijelo Odluku o prelasku u dravno
vlasnitvo neprijateljske imovine, o dravnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o
sekvestru35 nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuile. Time je zakonski
provedena nacionalizacija36 tzv. narodne imovine, a ustvari se radilo o konfiskaciji
33
HR-DAOS-121, Fond Kraljevski sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, spis, 18. 5. 1945.; Poimenini popis.
34
Slavonija 1945 - 1965, Osijek, 1966., 164.
35
Stavljanje imovine pod sekvestar znailo je u pravnom smislu privremenu i preventivnu mjeru oduzimanja
imovine vlasniku od strane izvrnih tijela vlasti do sudske odluke.
36
Mjera opravdana i branjena gospodarskim razlozima najee tvrdnjom kako se njome stvara materijalna baza
za izgradnju socijalistikoga drutva i tit od stranog kapitala. Pravno gledite nacionalizacije podrazumijeva
ukljuivanje najmanje dva pravna subjekta jedan je drava koja preuzima nacionalizirana prava, a drugi su
oni na teret kojih se oduzimanje obavlja.
58
imovine suradnika okupatora i ratnih zloinaca. Navedena Odluka stupila je na snagu

6. veljae 1945., odnosno danom objavljivanja. Do kraja te godine u dravne je ruke
prelo 55% industrije, 70% rudarstva itd.37
O konfiskaciji
U lipnju 1945. donesen je Zakon o konfiskaciji imovine i o izvrenju konfiskacije.
Posebnim lankom toga Zakona propisan je i postupak konfiskacije imovine njemakih
dravljana, osoba njemake narodnosti te imovine Njemakog Reicha kojima je imovina
oduzeta na temelju Odluke AVNOJ od 21. studenoga protekle godine. Imovinom
su u smislu Odluke smatrana nepokretna dobra, pokretna dobra, poduzea sa svim
drutvima, udruenja svake vrste, fondovi, zemljini posjedi, kue, namjetaj, razna
platena sredstva, sudjelovanje u poduzeima i radnjama, prava industrijskog vlasnitva
i drugo.38
Odluku o konfiskaciji donosile su kotarske komisije u koje su ulazila dva lana
nadlene uprave narodnih dobara i jedan predstavnik odjela unutranjih poslova
kotarskog narodnog odbora. Osim redovnih sudova u Osijeku je postojao kotarski
(sreski) sud, okruni sud, Sud za zatitu nacionalne asti Hrvata i Srba i Vojni sud
osjekog vojnog podruja. Svi su ti sudovi bili vrlo djelotvoran represivni aparat
novostvorene drave i svatko tko je imao imalo vredniju imovinu, ili na neki nain
djelovao u prijeratnoj Jugoslaviji, nije mogao promaknuti njihovoj nadlenosti. Vojni
sud je imao cilj da titi tekovine NOBe rukovodei se nepotednom borbom protiv
okupatora i domaih izdajnika, pa su im zato i sudili prvostepeni Sudovi, bez obzira da
li se radilo o krivinim ili vojnokrivinim delima Taj je sud, osim vojnim osobama, u
mnogim sluajevima sudio i graanima, a izricao je osobito teke kazne, meu kojima
ni smrtne nisu bile rijetkost.39
Uhienja Pillerovih i sudski procesi

iroko odreenje onoga to se smatra imovinom u smislu Odluke AVNOJ od 21.
studenoga nije moglo mimoii niti jedan oblik vlasnitva, pa tako ni Pillerovih, Osjeana
njemake narodnosti. Da se postupak moe provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga
je proveden sudski proces U ime naroda Jugoslavije, a provodio ga je Vojni sud vojne
oblasti Slavonije Jugoslavenske Armije Vijea za grad Osijek.
37
Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999., 204244.
38
Tomislav ANI, Normativni okvir podravljenja imovine u Hrvatskoj / Jugoslaviji 1944.1946., asopis za
suvremenu povijest, god. 39, br. 1,, Zagreb, 2007., 34, 35.
39
Miro GARDA, Pravosue, Od turskog do suvremenog Osijeka (ur. Julijo Martini), Osijek, 1996., 398, 399;
Vidi opirnije: Vojna enciklopedija, sv. 9, Beograd, 1975., 227, 228.
59
Antun Piller
Sudski postupak U ime naroda Jugoslavije protiv Antuna Pillera zapoeo je nakon
njegovog uhienja 24. travnja 1945. i trajao je do donoenje presude 13. lipnja te godine.
Vojni sud u Osijeku je radi djela uea u neprijateljskim oruanim formacijama, a po
odranom glavnom usmenom pretresu u prisutnosti okrivljenoga donio u Osijeku sljedeu
P R E S U D U:
Okrivljeni PILLER ANTUN, sin Stjepana i majke Marije, roene Kroh, roen 14.
V. 1918. u Osijeku gdje i ivi, Nijemac, vjere rkt., po zanimanju poslovoa u tvornici
Karolina, oenjen, otac 1 djeteta, pismen, sudski navodno ne kanjavan, za vrijeme biv.
Jugoslavije vojsku nije sluio, za vrijeme NDH bio je u einsatzstaffelu, posjeduje u 1/8
tvornice sa dioniarskim drutvom, u Jugoslaviji i u neprijateljskoj vojsci nema nikoga.
K R I V J E:
1) to je neustanovljenog travnja mjeseca 1941. stupio u njemaku teroristiku
organizaciju Kulturbund i pripadnik ostao sve do svibnja 13. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je to je bio pripadnik njemake teroristike organizacije i time kao narodni
neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
2) to je travnja mjeseca 1942. godine dobrovoljno stupio u okupatorsku policiju
einsatstaffel i pripadnik iste bio do svibnja 1943. godine.
Dakle, kriv je to je bio aktivni pripadnik okupatorske oruane formacije i time kao
narodni neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
3) to je ustanovljenog dana mjeseca svibnja 1943. godine preao u njemaku uc
policiju40 i pripadnik iste bio sve do 4. IV. 1945. godine.
Dakle, kriv je to je bio pripadnik okupatorske oruane formacije i time kao narodni
neprijatelj poinio voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
Stoga sud okrivljenog PILLER ANTUNA iz Osijeka za prednja djela kanjava
sa KAZNOM TEKOG PRISILNOG RADA U TRAJANJU OD SEDAM (7)
GODINA I KONFISKACIJU IMOVINE.
...Pri odmjeravanju vrste i koliine kazne sud je okrivljenom uzeo kao oteavajuu
injenicu da je odmah po osnutku NDH stupio u njemaku teroristiku organizaciju kao
i u njemake oruane postrojbe, te u istim sluio gotovo pune 3 godine, to dokazuje da
je okrivljeni otvoreni neprijatelj naega naroda. Kao olakavajue nita, te se dosuena
kazna ukazuje primjerenom teini djela koja je poinio i stepena njegove krivine
odgovornosti.41
40
Tada zatitarska gradska jedinica. (Njemake policijske ophodnje u gradu, s oznakom Got mit uns su pripadale
njemakoj redovnoj vojsci.)
41
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Spis sud. br. 226.
60
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osjekog vojnog podruja postala
je pravomona sredinom rujna 1945. pa je izvrnom presudom pored ostalih kazni osoba
kanjena i na konfiskaciju imovine. Budui da je ubrzo nakon izricanja presude Antun,
zajedno s majkom Marijom, upuen na izdravanje kazne nije sudjelovao u postupku
konfiskacije imovine koji je slijedio tijekom te i sljedee godine. Radi ouvanja njegovoga
prava, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muaevi, advokat u Osijeku, kojemu
ova odluka slui umjesto posebnog dekreta.42
Marija Piller
Sudski postupak protiv Marije Piller, majke Antuna i Stjepana Pillera, zapoeo je
nakon njenog uhienja 23. svibnja 1945. i trajao je do donoenje presude 10. srpnja te
godine. Vojni sud u Osijeku je radi djela iz l. 14. Uredbe o v. s. - po zavrenom glavnom
usmenom i javnom pretresu donio u prisutnosti okrivljene sljedeu P R E S U D U:
Okrivljena PILLER MARIJA, ki Filipa Kroh i Jozefine ro. eleda, roena 1896. u
Dardi, udana za Stjepana Pillera, ivi u Osijeku, suvlasnik tvornice keksa Karolina
u Osijeku, pismena, majka 2 djece, neosuivana
K R I V A J E:
1) to je kroz vrijeme rata od 10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. u Osijeku kao suvlasnica
i nadzornica nad radnitvom tvornice keksa Karolina u Osijeku neustanovljeni broj
radnika otpustila i izbacila sa posla uvela kaznu novane globe, te istom silila radnike
na pojaani rad u interesu to vee zarade i profita grubo postupala mnogo puta u
neustanovljenom broju sa radnicama, prijetila radnicama neustanovljeni broj puta da
treba neke vjeati za noge i tui dok ne poplave, tjerala radnike da to vie izrade robe,
govorei im da to ide u njihovu korist zaposlujui radnike u akordu;
Dakle, kriva to je terorisala narod radi pojaanja privredne saradnje s okupatorom i
time pomogla okupatoru, te poinila voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
2) to je kao suvlasnica tvornice tjestenina Karolina u Osijeku kroz vrijeme rata od
10. IV. 1941. do 14. IV. 1945. velik dio proizvoda, robe: tjesteninu, pekmez, paradajz
i rakiju u neustanovljenoj veoj koliini izraivala za domobranstvo u slubi ustake
NDH i za njemaku vojsku vermaht.
Dakle, kriva to je privredno saraivala s okupatorom i njegovim pomagaima i time
pomogla okupatoru, te kao narodni neprijatelj poinila voj. kr. djelo iz l. 14. Uredbe o v. s.
Stoga se okrivljena PILLER MARIJA PRESUUJE NA KAZNU LIENJA
SLOBODE S PRINUDNIM RADOM U TRAJANJU OD PET (5) GODINA, NA
GUBITAK POLITIKIH I GRAANSKIH PRAVA U TRAJANJU OD DESET
(10) GODINA I NA KONFISKACIJU NJENE IMOVINE.
42
Isto-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller
V. R. 666/46 , Zakljuak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.;
61
U dosuenu kaznu uraunat je pritvor i istrani zatvor od 23. svibnja 1945. godine.
U nastavku obrazloenja presude izmeu ostaloga je navedeno da okrivljena
priznaje da je vidjela da je svojim radom pomagala faizmu, a radila protiv NOP-a, a
navodi da je to uinila radi toga to je bila nadzornica radnika i vlasnica tvornice.
Iz izloenog je vidljivo da je okrivljena svjesno i sa znanjem radila na jaanju ekonomske
snage okupatora, dakle i na snaenju njegove vojne sile, a to radi to veeg profita i radi toga
je grubo i neovjeno postupala sa radnicama...
Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo kao otegotno neprijateljski stav okrivljene protiv
naroda, NOB-e i njenih tekovina, lo karakter, pohlepnost, opasnost za okolinu i drutvo, a
kao olakotnu okolnost priznanje i neporonost...43
Presuda Vojnoga suda Vojne oblasti za Slavoniju, Osjekog vojnog podruja postala
je pravomona sredinom rujna 1945. pa je izvrnom presudom pored ostalih kazni osoba
kanjena i na konfiskaciju imovine. Budui da je ubrzo nakon izricanja presude Marija
upuena na izdravanje kazne nije sudjelovala u postupku konfiskacije imovine koji
je slijedio tijekom te i sljedee godine. Radi ouvanja njenoga prava, ako i u postupku
njenoga sina Antuna, imenovan je u predmetu skrbnikom dr. Stojan Muaevi, advokat u
Osijeku, kojemu ova odluka slui umjesto posebnog dekreta.44
(U navedenim sluajevima treba ipak napomenuti da su Antun i Marija nakon
nekoliko godina robijanja naknadno pomilovani na temelju ovlasti nadlenih tijela.
Odnosno prema dostupno sauvanom spisu Antun Piller je Ukazom od 31. prosinca
1950. pomilovan i puten na slobodu 7. sijenja 1951.45)
Smrtna presuda Stjepanu Pilleru

Krivini postupak protiv okrivljenog PILLER STJEPANA ml., tehnikog direktora
u Tvornici keksa Karolina iz Osijeka, Voarska ulica 6 pokrenut je radi toga to je bio lan
izdajnike teroristike organizacije, to je potpomagao okupatora, to je bio lan neprijateljskog
upravnog aparata, to je imao prisne veze s neprijateljem i to je irio lanu neprijateljsku
propagandu nakon odreenog i dana 12. jula 1945. godine u Osijeku odranog glavnog
usmenog pretresa u prisustvu okrivljenog i potporunika Marka Bilia, kao zastupnika
optube, donijelo je dana 12. jula 1945. godine sljedeu PRESUDU:
Okrivljeni PILLER STJEPAN, ml., sin Stjepana i Marije roene Kroh, roen 23.
VIII 1914. u Osijeku, ivi u Osijeku, Voarska ul. 6, Nijemac, rkt., tehniki direktor i
poslovoa, neoenjen, sudski nije kanjavan, vojsku sluio 3 nedjelje za vrijeme NDH,
suvlasnik Tvornice Karolina uhapen 25. maja 1945. godine.
43
Isto-140, Karolina, konfiskacija, fascikl Marija Piller V. R. 667/46 , Spis sud. br. 473, 10. 7. 1945.
44
Isto, Spisak, 15. 9. 1945.; fascikl Antun Piller V. R. 666/46 , Zakljuak Kotarskoga suda, 20. 3. 1946.;
45
Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu (dalje HDA)-1453, fond Policijska uprava Zagrebaka (dalje PUZ), predmet
21.309, Kartica Antun Piller
62
K R I V J E:
1. to je od poetka 1942. dobrovoljno postao lan njemake teroristike profaistike
organizacije Kulturbund te lan iste organizacije ostao do osloboenja nae zemlje.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo pripadnitva izdajnikoj teroristikoj
organizaciji po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima;
2. to je kao tehniki upravitelj i poslovoa Tvornice Karolina dobrovoljno privredno
pomagao okupatora stavljanjem svog privrednog poduzea u slubu istoga, od kojeg je
okupator imao velike koristi poto je tvornica izraivala kekse, medenjake, desertnu
robu, biskvite, peciva, oblatne, tjesteninu, marmeladu, med i rakiju, a od cjelokupne
proizvodnje bilo je odreeno 80% za njemaku oruanu silu i za hrvatsku vojsku.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo potpomaganja neprijatelja po l. 14. Uredbe
o vojnim sudovima.
3) Poto je nezakonitim transakcijama u poslovima tvornice prikazivao fiktivnu dobit,
dakle varanjem zaraivao ogromne svote na predmetima namijenjenim za ishranu
naroda.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo potivzakonitog obogaivanja po l. 14. Uredbe
o vojnim sudovima.
4) to je na protuzakonit nain iskoritavao radnike, i to:
a) Bez ikakve zakonske podloge kanjavao toboe neposlune radnike sa do 20% dnevne
zarade, a koje su globe ile u korist tvornice, otputao radnike bez potrebe i otpustio meu
drugima Bertu Leihner i Rudolfa Erndinerajer su bili nepoudni po ustake vlasti.
b) to je naredio radnicima da se za vrijeme bombardiranja ne smiju sklanjati u skladita
ve ostati na mjestu rada;
c) to je za svoje seksualne prohtjeve iskoritavao radnice koje su bile namjetene u
njegovom poduzeu, i to Lisu Maul, Anicu Man i neku Miciku neutvrenog prezimena.
Na temelju svega toga je takoer okrivljen.
5) to je u namjeri da izvue iz logora u Josipovcu izjavio za Idu Piler, roenu Ambrust
da je ista Hrvatica iako je dobro znao da je bila tajnica u Uredu za njemaku radnu
slubu. Okrivljeni je istu preporuivao ak i na rad u nekoj ustanovi narodne vlasti.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo pokuaja obmanjivanja narodne vlasti, tj. djelo
narodnog neprijateljstva po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
6) to je Odlukom efa Njemakog gospodarskog ureda Gasteigera nakon preokreta 1941.
godine bio postavljen za referenta nabave i cijena i u toj slubi ostao do 1943. godine
i kao takav potpomagao okupatora u iscrpljivanju nae zemlje.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo aktivnog sudjelovanja u upravnom aparatu
okupatora po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
63
7) to je cijelo vrijeme okupacije odravao tijesne veze sa njemakim i ustakim

oficirima...
Time je okrivljeni poinio krivino djelo odravanje prisnih i neprijateljskih odnosa sa
pripadnicima okupatorske vojske po l. 2. to. 3. Odluke ZAVNOHA o zatiti nacionalne
asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.
8) to je putem Royal kina, koji je doao u njegov posjed i kojeg je prozvao imenom
Viktoria46 za cijelo vrijeme okupacije irio lanu propagandu u korist okupatora.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo irenja lane neprijateljske propagande
po l. 14. Uredbe o vojnim sudovima.
9) to je okrivljeni svoje kino Royal prozvano Viktoria poklonio Njemakoj
narodnosnoj skupini u NDH i time jo vie omoguio propagandu u korist neprijatelja, a
kojom prilikom okupatorov list Grenzwache donio je priznanje i pohvalu okrivljenome
te ga nazvao Volsgenosae, tj. sunarodnjak u smislu faistike Njemake.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo potpomaganja neprijatelja po l. 14. Uredbe
o vojnim sudovima.
10) to je za vrijeme okupacije postao vlasnik kina Royal, koji je za vrijeme Jugoslavije
bio vlasnitvo idova Vajngrubera, a koje je kino okrivljeni poklonio Kulturbundu.
Time je okrivljeni poinio krivino djelo izravnog razgrabljivanja imovine osoba
proganjanih po okupatoru po l. 2. to. 4. Odluke ZAVNOHA o zatiti nacionalne asti
Hrvata i Srba u Hrvatskoj.
Stoga se okrivljeni PILLER STJEPAN Ml. proglaava narodnim neprijateljem te se za
gore navedena djela presuuje na kaznu SMRT STRELJANJEM, na trajan gubitak
graanskih prava i vojnike asti i na konfiskaciju njegove imovine.
Kazna e se izvriti nakon odobrenja ove presude po Vojnom sudu II. Jugoslavenske
Armije u Zagrebu, a streljanje e izvriti straa ovoga Suda.
O b r a z l o e nj e:
Okrivljeni Piler Stjepan tokom istrage kao i na glavnom pretresu priznaje da je poinio
djela za koja se optuuje.
46
Stjepan Piller je od Trgovinsko-industrijske komore u Osijeku dobio dozvolu 2. listopada 1941. da moe voditi
firmu pod nazivom DEUTSCHES LICHTSPIEL-THEATER VIKTORIA. Poslovoa kina bio je Jakob
Bartoniek iz Osijeka. Od 8. svibnja 1943. Viktoria slikokaz je u vlasnitvu Njemake Narodne Skupine u
Hrvatskoj. Prestalo je kino djelovati 24. lipnja 1944. Tijekom svoga rada Tvrtka se bavi davanjem promibenih
slikopisa. Vlasnik je tvrtke Njemaka Narodna Skupina u Hrvatskoj, koja ju vodi preko poslovoe Mandl Wilhelma
iz Osijeka. Upravu sainjavaju Gashaiger Ferdinand, ing. Viktor Penz, Shtzer N. Andreas, Helermann Peter svi iz
Osijeka. Tvrtku potpisuju ispod pisanoga ili otisnutoga imena tvrtke zajedniki dva lana uprave. (Vidi: HR-DAOS,
Fond 123. 6. 15. 2, Registar za inokosne tvrtke, A. III., knjiga 291, str. 78;HR-DAOS-121, Fond Kraljevski
sudbeni stol u Osijeku, kutija 847, fascikl Koncept Odluke, Uvjerenje 2. 10. 1941.
64
Iz poinjenih djela jasno je razvidno da je okrivljeni bio usko povezan sa okupatorom,

da je odmah nakon preokreta tj. u prvoj godini tzv. NDH stupio u organizaciju
Kulturbund iz koje se uope nije ispisao, da je kao tehniki upravitelj Karoline
80% proizvoda stavio na raspolaganje oruanim formacijama okupatora i NDH da
je varanjem na raun predmeta namijenjenih za ishranu naroda zaraivao ogromne
svote, da je na protivzakonit nain iskoritavao radnike, da je pokuao zavesti u bludnju
narodne vlasti, da je potpomagao aktivno okupatorov upravni aparat, da je odravao
prisne veze sa oficirima okupatora, da je irio lanu neprijateljsku propagandu...47
Okrivljeni bio je pokvaren, grabeljiv ovjek, koji je za svoje line interese teko se
ogrijeio o narod. Okrivljenome nije bilo dosta da mu je na narod dao sve uslove kao
tuincu za ivot na naoj zemlji na kojoj je stekao ogromni kapital, a na raun uljeva
naega naroda, ve je okrivljeni za vrijeme okupacije i teke borbe za slobodu naega
naroda upisao se u izdajniku organizaciju Kulturbund, iji izdajniki, pijunski,
teroristiki i petokolonaki rad je ope poznat. Privrednu mo svoga poduzea okrivljeni
je stavio na raspolaganje okupatoru, a za snabdijevanje njegove vojske da moe to dulje
drati nau zemlju pod okupacijom, to dulje haraiti po njoj, paliti naa sela, ubijati na
narod i to dulje boriti se protiv jugoslavenske armije. Sa svojim drugim poduzeem, koje
je protuzakonito prisvojio od proganjanog idova Vajngrubera okrivljeni je irio lanu
propagandu u korist okupatora i njegovih pomagaa, a protiv NOB. Taj protivzakonito
dobiven kino okrivljeni je poklonio okupatorskoj izdajnikoj organizaciji Kulturbund
da se ta propaganda moe jo vie pojaavati. U kakvim odnosima je bio okrivljeni sa
okupatorom i domaim izdajnicima najbolje svjedoi injenica to je okrivljeni pored
tijesnih veza s ustakim i njemakim oficirima bio odlukom efa njemakog gospodarskog
ureda postavljen za referenta nabave i cijena kod njemakog gospodarskog ureda, a koji je
ured imao glavnu zadau da to vie iskoristi privredu nae zemlje za korist okupatora.
Pokvarenost okrivljenoga jasno se odraava iz njegovog iskoritavanja radnika.
Okrivljeni je, i tako malo plaene radnike, protivzakonito kanjavao sa do 20%
dnevne zarade globe koje su ile u korist poduzea. Okrivljeni Piler otputao je bez
potrebe radnitvo, a otpustio je Bertu Leihner i Rudolfa Erndinera iz razloga to
su bili nepoudni po ustake vlasti. Iz nezasitne elje za obogaivanjem okrivljeni je
naredio radnicama da ne smiju za vrijeme bombardiranja sklanjati se u sklonita, ve
da moraju ostati na mjestu rada.
Ali je okrivljeni pored materijalnog iskoritavanja radnitva iskoritavao i svoje radnice
za svoje seksualne perverzne prohtjeve i tako iskoritavao njihovu materijalnu ovisnost.
Nakon osloboenja okrivljeni se nije mogao pomiriti sa novim stanjem, ve je u namjeri
obmanjivanja narodnih vlasti pred istima dao lanu izjavu za Idu Piler, roenu
Ambrust, koja je kao Njemica sluila okupatoru te kao takva iseljena iz Hrvatske.
47
Dokument je oteen te se do kraja ne moe rekonstruirati Obrazloenje, ali u nastavku slijedi navedeno.
65
Za istu je okrivljeni tvrdio da je Hrvatica te ju preporuivao za rad u kojoj ustanovi

narodne vlasti.
Kao pijesak u oi okrivljeni je nakon osloboenja za narodnu vojsku dao izvjesnu koliinu
tjestenine, a koja je po vlastitom priznanju okrivljenog bila stara.
Prema izloenom vidljivo je da je okrivljeni pokvaren i zao karakter, koji iz elje za
bogaenjem i za slavom upotrebljava sva sredstva te nemilosrdno iskoritavao radnitvo
svoga poduzea, a vee se u najtjesnijim odnosima sa okupatorom.
Kod odmjeravanja kazne sud je uzeo kao oteavajue: pokvarenost i za karakter
okrivljenog injenicu da je kao Nijemac, kome je na narod pruio mogunost ivota,
izdao interese naeg naroda da je poinio djela iz neasnih, sebinih interesa, a kao
olakavajue sud nije uzeo nita.
Presuda se temelji na Uredbi o vojnim sudovima i Odluci ZAVNOHA o zatiti
nacionalne asti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.48
Ovaj zapisnik Presude zavrava usklikom SMRT FAIZMU SLOBODA
NARODU! te zakljukom PRESUDA JE PRAVOMONA I IZVRIVA.49
Oduzimanje / konfiskacija cjelokupne imovine

Zakon o zatiti narodnih dobara i njihovom upravljanju stupio je na snagu 25.
svibnja 1945., a temeljio se na osnovi odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944., tj. o
onoj koja je navedena u toki 1. i 2. te odluke i u lanu 30. Zakona o konfiskaciji, rije
je o BIVOJ IMOVINI NIJEMACA, jer imovina takovih Nijemaca koja je obuhvaena
Odlukom AVNOJ-a prestala je biti njihovom ve u asu stupanja na snagu te Odluke i
ona je od toga asa dravno oblasnitvo, dakle imovina naroda ili kako ju mi nazivamo
NARODNA, dravna IMOVINA.50
Kotarski narodni sud u Osijeku je na temelju izvrne presude Vojnog suda vojne
oblasti za Slavoniju osudio je Antuna Pillera i njegovu majku Mariju izmeu ostaloga
i na konfiskaciju cjelokupne imovine. Iako je Stjepan Piller ml., osuen na smrt
12. srpnja 1945. proveden je 3. prosinca te godine postupak konfiskacije i njegove
imovine. Karolina tvornica biskvita i keksa u vlasnitvu Stjepana, Antuna i Marije Piller
konfiscirana je na temelju odluka od 3. prosinca 1945, 9. veljae i 28. veljae 1946. te
su dionice prenesene u vlasnitvo drave i predane na upravu Narodnooslobodilakog
odbora, Odjela narodne imovine u Osijeku. Gradski NO u Osijeku je delegirao svoga
izaslanika i odredio osobu kao procjenitelja za konfisciranu imovinu, te naloio da
48
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl V. R. 1687/45 , Kazneni list, Spis sud. Broj 472/1945., 22.
11. 1945.
49
Isto.
50
O narodnoj imovini, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6.
66
Gradska uprava narodnih dobara u Osijeku poalje svoga izaslanika i postavi odmah
upravitelja za konfisciranu imovinu uz naknadno odobrenje suda.51
Zemaljska uprava u Zagrebu je krajem sijenja 1946. naloila Gradskoj upravi
narodnih dobara da do kraja veljae te godine izvri popis i procjenu cjelokupne narodne
imovine na svom podruju.52 Na temelju toga je proveden konfiskacijski postupak
oduzimanja imovine Pillerovih Stjepana, Antuna i Marije, te je utvreno sljedee: Na
nekretninama u gruntovnom uloku br. 3.834 p. o. Osijek, tj. na estici br. 3.696/2 na povrini
od 1.073 etvorna hvata sazidana je tvornica Karolina koja se sastoji od stare zgrade, nove
zgrade, barake te jedne zgrade tek u izgradnji. U tvornikoj zgradi je uvedeno centralno
grijanje. Uz procijenjenu cjelokupnu nepokretnu imovinu tvornice u konfiskacijskom
postupku bile su i navedene zgrade. Cjelokupna procjena imovine je iznosila 5,225.936
dinara. Osim toga oduzete su i dionice poduzea Karolina bive Hrvatske dravne
banke ponaosob svakog okrivljenika.53 Osueni su imali pojedinano svaki 15 komada
u nominalnoj vrijednosti dionica od 75.000 kuna. Svih 45 komada se prenose u dravno
vlasnitvo i predaju na upravu Gradskoj upravi narodnih dobara u Zagrebu.54 Dionice
je Federativna Drava Jugoslavija55 odmah nakon provedenog postupka konfiskacije
potraivala od filijale Narodne banke u Zagrebu.56
Kotarski narodni sud u Osijeku je zapisniki 12. oujka 1946. utvrdio popis u
predmetu konfiskacije imovine Piler Marije, Antuna i Stjepana odnosno Karolina d. d.
u Osijeku. U nazonosti osoba postavljenih od strane suda, Gradske uprave narodnih
dobara, Gradskog Narodnog odbora Upravnog odjela57, Karoline, te predstavnica stanara
u kui Voarska ul br. 6. Komisija je izala na lice mjesta i ustanovila da Piller Marija i
Antun nemaju nekretnina, jer je provedena konfiskacija Karolina d. d. i kua se vodi u
gruntovnici pod Karolina d. d. Ovaj dio postupka je bio samo nastavak ve provedene
konfiskacije imovine Piller Stjepana Karolina d. d. je procijenjena u cijelosti, ali se sada
konfiskacija proiruje i na dio Piler Marije i Antuna iz Osijeka, Voarska ulica br. 6. Toga je
dana zapisniki na 6 stranica gusto napisanog Zapisnika utvren popis dijela imovine
Marije i Antuna Pillera u navedenoj njihovoj kui u Donjem gradu. Vrijednost kue
sa dvoritem i vrtom te cijelim inventarom u kui konfisciran je te imovina popisana i
51
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Spis v. r. 1687 / 45 - 2, 3. 12. 1945.; Spis v. r. 666 /
45 - 2, 28. 2. 1946.; Zakljuak, 14. 8. 1946.
52
O narodnoj imovini, Glas Slavonije, Osijek, 23. 1. 1946., 6.
53
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 25. 1. 1946.,
spis br. V. R. 1687/45.
54
Isto, Zakljuak, V. R. 1687/45, 2. 1. 1946.
55
Drava se tako nazivala do 1946. godine.
56
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Gradska komisija za konfiskaciju kod Gradskog
Narodnog odbora u Zagrebu, Odluka, spis 36.113-K-1945, 3. 11. 1945.,
57
Iako je bila odreena nazonost osobe od Kotarskog suda u Osijeku to nije provedeno jer prema Zapisniku
nije bio nitko, jer nemaju inovnika.
67
procijenjena prema cijenama iz 1939. godine. Na popisu je bilo 296 stavki (npr. Dnevna
soba predmet br. 2. - 1 etverouglasti stol, 3. 8 stolica sa koom obloene, 4. sobni kredenc...
9. 13 raznih slika, 10. drveni sat..., 14. servis nepotpun za crnu kavu..., 25. veliki sag 3.50
puta 2.50 met..., i bezbroj drugih predmeta zateenih u gostinskoj sobi, spavaoj sobi,
ulazu u kuu, predsoblju, kuhinji i kupaonici. U Zapisniku na posljednjoj 6. stranici nakon
svih popisanih predmeta navodi se sljedee: Svi gore navedeni predmeti stavljaju se pod
konfiskaciju, tj. pokretnine kao i nekretnine upisane u gruntovnicu uloak br. 3834 p. o.
Osijek. Pokretnine pod rednim brojem 2 296 predaju se na upravu Kneevi Zagorki, koja
stanuje u kui u Voarskoj ulici br. 6, koja se toga i prima, jer je i do sada stanovala u toj kui.58
Postupak konfiskacije cjelokupne imovine Pillerovih zakljuen je 6. rujna 1946.
Sve njihovo, tj. cjelokupna imovina, je preneseno, tj. upisano na novog vlasnika Dravu
Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju (FNRJ) i predana na upravu Okrunom
narodnom odboru, Odjelu za narodnu imovinu u Osijeku.59
Umjesto zakljuka
Stjepan, mlai, Antun i Marija, vlasnici Karoline tvornice biskvita i keksa Stjepan
Piller d. d. navedeni su kao lica njemake narodnosti jugoslavenski dravljani. Budui da
u smislu l. 30. Zakona o konfiskaciji imovine proglaenog 9. lipnja te godine konfiskacija
dionica ima se izvriti od onih lica koja su njemake narodnosti kao i austrijski dravljani,
jer dravljani austrijski ne uivaju nikakve pogodnosti pred dravljanima njemakoga
Reicha poto su sa potonjima izravnati. Posljednji rok za izvrenje konfiskacije njemake
imovine bio je 15. studenoga 1945. pa se stoga ovaj predmet smatra vrlo hitnim.60
Navedeni primjeri otkrivaju i upuuju na tijek ostvarenja optubi, provedenih
sudskih postupaka, izreenih presuda te se iskljuivo temelje na izvorno dostupnim i
vjerodostojnim podacima. Budui da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje
da bez iznimke uz kanjavanje osumnjienika za neprijateljsko postupanje ide i obvezna
mjera konfiskacije, odnosno oduzimanje imovine u korist Drave scenarij djelovanja
nedvojbeno je razvidan. Danas, u odmaku od 72 godine primjeri presuda Pillerovima
upozoravaju na odreeni oprez, odnosno sumnju, koju svakako treba zadrati glede
prosudbe pojedinih lanaka optunica pogotovo jer su te presude voene protiv
gospodarski istaknutih Osjeana. Analizirajui presude namee se podatak koji prua
spoznaju o razlozima za osudu svakog osuenika ponaosob.
58
HR-DAOS-140, Karolina, konfiskacija, fascikl 246/1945., Zapisnik Kotarskog suda u Osijeku od 12. 3. 1946.,
spis br. R. 1687/45.
59
Isto, Zakljuak, 5. 9. 1946.
60
Isto, Spis 2893, 5. 11. 1945.
68
ivot odreen sudskim procesom

(Osvrt na obitelj Piller)
Saetak
Njemaka obitelj Piller kroz etiri generacije ostavila je dubok trag u gospodarstvu grada
Osijeka, i to posebice u prehrambenoj industriji kraja 19. stoljea i prve polovice 20. Rad prikazuje
saeto poslovanje poduzea koje je prvotno registrirano kao Paromlin, Tvornica tjestenina,
biskvita i keksa Karolina Stjepan Piller i sinovi, Osijek Donji Grad, a proirenjem proizvodnje
kao dioniko drutvo. Obraeno je i razdoblje Drugoga svjetskoga rata i oteano poslovanje
uslijed ratnih (ne)prilika. Nakon zavretka rata u smislu Odluke AVNOJ od 21. studenoga
1944. nije moglo mimoii niti jedan oblik vlasnitva, pa tako ni Pillerovih, Osjeana njemake
narodnosti. Da se postupak moe provesti, trebalo je vlasnike i osuditi. Stoga je protiv vlasnika
Karoline, Stjepana i Antuna, te njihove majke Marije, proveden sudski proces U ime naroda
Jugoslavije, a provodio ga je Vojni sud vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske Armije Vijea
za grad Osijek. Stjepan je osuen na smrt, a Antun i Marija na kazne tekog prisilnog rada. U
sudskom postupku im je oduzeta, tj. konfiscirana imovina. U radu navedeni primjeri otkrivaju i
upuuju na tijek ostvarenja optubi, provedenih sudskih postupaka i izreenih presuda. Budui
da se u donesenim sudskim presudama prepoznaje da bez iznimke uz kanjavanje osumnjienika
za neprijateljsko postupanje ide i obvezna mjera konfiskacije, odnosno oduzimanje imovine u
korist Drave scenarij djelovanja nedvojbeno je razvidan.
69
Ein von einem Gerichtsprozess bestimmtes Leben

(Rckblick auf die Familie Piller)
Zusammenfassung
Die deutsche Familie Piller hinterlie durch vier Geschlechter eine tiefe Spur in der
Wirtschaft der Stadt Osijek, insbesondere in der Lebensmittelindustrie zu Ende des 19. und
in der ersten Hlfte des 20. Jahrhundertes. Die Arbeit stellt kurzgefasst die Geschftsfhrung
des Unternehmens dar, welches ursprnglich als Dampfmhle, Fabrik fr Nudeln, Biquit
und Kekse Karolina Stjepan Piller und Shne, Osijek Unterstadt, und nach Erweiterung
der Produktion als Aktiengesellschaft eingetragen wurde. Behandelt wurde auch die Zeit des
Zweiten Weltkrieges und die erschwerte Geschftsfhrung wegen den Kriegsumstnden.
Nach dem Ende des Zweiten Weltkrieges konnte im Sinne des Beschlusses der AVNOJ vom
21. November 1944 keine Form des Besitzes umgangen werden, so auch jener der Pillers, der
Osijeker deutschen Volksangehrigkeit. Um das Verfahren durchfhren zu knnen, mussten die
Besitzer auch verurteilt werden. Deshalb wurde gegen die Besitzer der Karolina, Stjepan und
Antun, sowie ihre Mutter Marija ein Gerichtsprozess durchgefhrt - Im Namen des Volkes von
Jugoslawien, durchgefhrt wurde er seitens des Militrgerichtes der Militrregion Slawonien
der Jugoslawischen Armee des Rates fr die Stadt Osijek. Stjepan wurde zum Tode, Antun
und Marija zur Strafe schwerer Zwangsarbeit verurteilt. In Gerichtsprozess wurde ihnen ihr
Vermgen weggenommen bzw. konfisziert. In der Arbeit werden Beispiele angefhrt, welche
den Lauf der Realisation der Beschuldigungen, der durchgefhrten Gerichtsverfahren und
der gefllten Urteilen entdecken. Bercksichtigend, dass in den gefllten Gerichtsurteilen
erkennbar ist, dass der Bestrafung der Beschuldigten fr feindliches Verhalten, ohne Ausnahme,
eine obligatorische Maahme der Konfiskation bzw. Enteignung des Besitzes zu Gunsten des
Staates folgt, ist das Verfahrensszenario unzweifelhaft erkennbar.
70
Arijana Kolak Bonjak: Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku
Dr. sc. Arijana Kolak Bonjak UDK: 070(497.5)(091)

Hrvatski institut za povijest Izvorni znanstveni rad
arijanakbosnjak@gmail.com Primljeno: 23.6.2017.
Der Lucifer varadinski list

1
na njemakom jeziku
List Der Lucifer izlazio je vrlo kratko vrijeme
1848. godine, svega mjesec i pol dana, odnosno
sedam brojeva lista. Izlazio je u Varadinu i to na
njemakom jeziku. U radu se analizira pisanje lista
prema temama koje su u njemu zastupljene te ih se
stavlja u kontekst vremena. Najzastupljenija tema u
listu bila je vezana uz ratne prilike na talijanskom
bojitu, koju je pratila slika drugoga i ratna
promidba, a zatim nacionalno pitanje pa je tim
dvjema temama posveeno najvie prostora.
Kljune rijei: Der Lucifer, novine, Varadin,

1848., talijansko ratie, vojska, nacionalni pokreti,
vjersko pitanje
1
Rad je sufinanciran od Hrvatske zaklade za znanost projektom pod brojem 3675.
71
Nakon to je 1848. godine proglaena sloboda tiska, na prostoru civilne Hrvatske,

napose u glavnom gradu Zagrebu, pojavio se vei broj novina, jer vie nije bilo zapreka
pokretanju novina, a ni tiskara.2 No, nije samo glavni grad iznjedrio niz novina.3 One
se pojavljuju i u drugim znaajnijim urbanim sreditima banske Hrvatske, Varadinu
i Osijeku. Ovdje emo prikazati i analizirati sadraj list Dre Lucifer s podnaslovom
Organ fr Politik, Literatur, Humor und Caricatur, koji je u travnju 1848. poeo izlaziti u
Varadinu. Pokusni broj objavljen je 22. travnja 1848., a u njemu je najavljeno i izlaenje
priloga Warasdiner Neuigkeitsbote. Prvi broj tog tjednika pojavio se tjedan dana kasnije,
29. travnja, a list je nastavio izlaziti do 10. lipnja 1848. godine. Vijek lista nije bio dug,
on je ugaen nakon samo mjesec i pol dana izlaenja i objavljenih sedam brojeva. Glavne
osobe, koje su bile angairane oko ovog lista bile su Teodor Fodor, izdava i Alois v.
Wiesner, odgovorni urednik, lan Bekog drutva spisatelja i bivi asnik.4
List sadrava nekoliko rubrika: Feuilleton, unutar kojeg su posebno organizirane
rubrike Correspondenz-Nachrichten i Papierschnitzel, koja je u broju 3 nosila naziv
Potpourri fr Ernst und Scherz te Politisch-satyrische Pfefferkrner. Rubrike nisu
bile stalne, tj. u pojedinim su brojevima izostajale, a neke su i vrlo brzo ukinute.
Uvodne lanke u poetku je pisao odgovorni urednik osvrui se na aktualne probleme
Monarhije, ali i na lokalne prilike u Varadinu. U broju 4 uvodni lanka zamijenile
su izvanredne vijesti s talijanskog ratita, a u brojevima 6 i 7 lanak preuzet iz Donau
Zeitunga, koji se bavi politikim prilikama u Budimu i Peti. Warasdiner Neuigkeitsbote
kao prilog Lucifera, ini se trebao je donostiti domae vijesti ne samo iz grada Varadina,
nego i iz banske Hrvatske, no o pojedinim domaim temama pisalo se i u Luciferu, a
prilozi koji su se odnosili na prilike izvan banske Hrvatske objavljeni su u njegovom
prilogu, tako da striknog tematskog razgranienja meu njima nije bilo. Zbog toga se
moemo pitati jesu li urednik i izdava uope dogovorili izgled lista prije nego to su
se odluili na njegovo izdavanje ili su to mislili rjeavati u hodu. Osim navedenih tema
u Luciferu je problematizirano i pitanje poloaja idova, slobode tiska, nacionalno
pitanje, ironino je kritizirano pisanje pojedinih novina, komentirana su s dozom
satire postignua novog revolucionarnog vremena poput prava na okupljanje i dr. List
Der Lucifer, kao to u njegovom podnaslovu stoji, bavio se politikim, knjievnim
(kulturnima) temama esto s dozom satire kritizirajui pojedine pojave u drutvu.
Nastojao je promovirati liberalne ideje, kao to je vidljivo iz navedenih tema kojima se
bavio i biti organ napretka u pravom smislu te rijei. U uvodniku prvoga broja naglaeno
2
Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb 1962., 151. Vlasta voger, Sdslawische Zeitung
1849.-1852.: organ nove epohe kod Junih Slavena, Zagreb 2000., 35, 42.
3
O zagrebakim novinama koje su se pojavile i djelovale u revolucionarnom razdoblju vidi voger, Zagrebako
liberalno novinstvo 1848.-1850. i stvaranje moderne Hrvatske, Zagreb 2007.
4
Horvat, Povijest novinstva, 151. Magdalena Lonari, Zbivanja 1848. u Varadinu i upaniji varadinskoj.
Odluke i zakljuci gradskog i upanijskog poglavarstva, Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, ur. Mirko
Valenti, Zagreb 2001., 283.
72
je kako e istina, svjetlo i sloboda nai u ovim novinama svoje zastupnike, a navedene
tri rijei bit e deviza samih novina.5
Ipak, zanimljivo je primijetiti kako se politike teme poput dogaaja u Zagrebu,
a vrijeme je to iznimno napetih odnosa s Ugarskom pa i prekida dravnopravnih veza
Hrvatske s Ugarskom, proglaenja prijekoga suda, imenovanja generala Hrabowskog
kraljevskim povjerenikom za Hrvatsku i Slavoniju, poetka zasjedanja prvog hrvatskog
modernog Sabora i dr., gotovo uope ne prate. Politika dogaanja u Ugarskoj takoer
nisu dovoljno pokrivena. Neto bolje, ali opet nedovoljno, prate se politiki dogaaji
na lokalnoj razini, tj. dogaanja u samom Varadinu. To treba tim vie uditi, jer je
izdava lista, T. Fodor, na poektu revolucionarnih kretanja bio politiki vrlo angairan
na lokalnoj razini. On se, naime, na samom poetku oujskih dogaanja u Varadinu
istaknuo kao predstavnik graana te je na sjednici Gradskoga poglavarstva iznio elje
varadinskih graana podravajui pri tome elje koje su iznijeli zagrabaki graani, ali
i zahtjeve koje su iznijeli Maari, to znai da su Varadinci bili upoznati sa zbivanjima
u Zagrebu i u Budimpeti.6
lanci o suvremenim politikim temama poput nacionalnog pitanja u Ugarskoj
i Hrvatskoj te politike promjene koje su se dogodile s revolucionarnim pokretom u
Ugarskoj pojavili su se u nastavcima u tri broja. Iz Donau Zeitunga preuzet je lanak
o dogaanjima u Peti i Budimu iz druge polovine mjeseca travnja. U lanku se opisuje
postojanje dviju liberalnih frakcija u Ugarskoj u predoujskom razdoblju, ali se s radou
govori kako su se obje frakcije ujedinile i da se sada oekuje reorganizacija dravne uprave
u Ugarskoj u smislu novih uredbi koje je izdao parlament. Isto tako autor lanka izrazio
je zadovoljstvo to su u maarskoj vladi dobile mjesto i osobe koje nisu pripadale tim
dvjema liberalnim opcijama, poput grofa Pavla Eszterhzyja i grofa Istvana Szchenyija,
koji su mjesto u novoj maarskoj vladi zasluili zbog svojih iskustava. U nastavku tog
lanka kritizira se stari sustav gradske i upanijske uprave te se govori o promjeni uloge
starih gradskih skuptina u javne skuptine svih graana, na kojima moe sudjelovati
svatko bez razlike i u njima iznijeti svoje interese i elje. Nadalje opisano je djelovanje
radikalne mladei neposredno prije izbijanja revolucije u Peti, posebno djelovanje
llenzki kra (Opozicijskog kruga), te je naglaena vanost narodnih skuptina u
revolucionarnim prilikama u Ugarskoj.7 Kroz ovaj lanak maarska revolucija i njezina
postignua prikazana su u vrlo pozitivnom svjetlu, iako je npr. hrvatska javnost imala
prigovore na formiranje neovisne maarske vlade u koju su moda uli politiari razliite
5
Billet an das Publikum, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848.
6
Lonari, Zbivanja u Varadinu, 277. Horvat, Povijest novinstva, 151. Detaljnije o politikim prilikama u
Hrvatskoj u navedenom razdoblju Tomislav Markus, Hrvatski politiki pokret 1848.-1849. godine. Ustanove,
ideje, ciljevi i politika kultura, Zagreb 2000., 51-103.
7
Die neuesten Zustnde in Pesth und Ofen. (In der zweite Hlfte Aprils 1848.), Der Lucifer, br. 7, 10. 6.
1848., 26-27. O politikim prilikama u Ugarskoj Lszl Kontler, Povijest Maarske. Tisuu godina u Srednjoj
Europi, Zagreb 2007., 249-256. Povijest Maarske, ur. Pter Hank, Zagreb 1995., 138-140.
73
politike orijentacije, ali ne i razliitog etnikog porijekla, tj. svi su ministri bili etniki
Maari, to je itekako brinulo nemaarske narode u Ugarskoj.
U Luciferovom prilogu, pak, objavljen je takoer u tri nastavka lanak vezan
uz hrvatsko nacionalno pitanje. Tako se u prvom od lanaka maarsku liberalnu
stranku optuuje da nije dopustila nemaarskim narodima u Ugarskoj osvjetavanje
u nacionalnom duhu, a njihove nacionalne osjeaje da je nastojala uguiti u korijenu.
Pogotovo joj se zamjera odnos prema literarnim nastojanjima nemaarskih naroda, iji
je napredak nastojala sprijeiti, a njihov jezik prepustiti propadanju i na taj ga nain
potpuno potisnuti u korist potpune prevlasti maarskog jezika u svim podrujim
ivota. Zagovara se da one slobode, jednakost i bratstvo, koje trebaju pripadati svakom
pojedincu takoer trebaju pripadati i svakom narodu. Posebna briga iskazana je zato
to o otporu Junih Slavena prema nasrtajima Maara njemaka publika, ona izvan
banske Hrvatske, nema pravu sliku pa je autor u ovom lanku prikazao razvoj hrvatskog
narodnog preporoda. Hrvatski narodni preporod, tvrdi autor, pojavio se kao reakcija na
maarske pritiske vezane uz uvoenje maarskog jezika u sve sfere ivota. Usljed toga
javio se otpor Hrvata, koji su zapoeli sa svojim knjievnim preporodom, koji je prije
svega obiljeila jezina reforma kao vaan temelj za ujedinjenje junih Slavena. Istaknuo
je u tom lanku i Ljudevita Gaja, kao osobu najzasluniju za provoenje jezine reforme
i okupljanje buduih preporoditelja. U nastavku tog lanka objavljenom u sljedeem
broju priloga, glavna tema bio je nastanak politikih stranaka u Hrvatskoj, njihov odnos
prema Maarima, ali i ponaanje beke vlade prema hrvatsko-maarskim odnosima u
predoujskom razdoblju. Tako je prikazana pojava tzv. maarona u Hrvatskoj, kojima
su prema autoru lanka uglavnom pripadali plemii. Nakon daljnjeg prikaza razvoja
politike situacije u Hrvatskoj, autor na kraju optuuje Maare da su se pod maskom
licemjerne odanosti gotovo odcijepili od vladara. S druge strane spominje ljubav i
odanost Hrvata vladaru, koju u posljednjem nastavku ovog lanka i potkrepljuje rijeima
bana Jelaia. Maare se poziva da se vrate na zakoniti put, na vjernost vladaru, ouvanje
jedinstva Monarhije i bratstva sa slavenskim narodima.8
Oba ova lanka objavljena su bez ikakvog komentara urednitva, jer se oito eljelo
prepustiti itateljima da sami procijene dogaanja u Ugarskoj i Hrvatskoj. U lanku,
koji je govorio o politikim prilikama u Hrvatskoj, moe se jasno uoiti koritenje
diskursa hrvatskog politikog pokreta, iako autor tih redaka za sebe kae da nije juni
Slaven. Naglaavanjem kako etniki ne pripada junim Slavenima autor se vjerojatno
nastojao prikazati objektivnim promatraem dogaaja u Hrvatskoj, ime je njegovo
shvaanje i opis istih trebao dobiti na vjerodostojnosti i pred urednikom novina i pred
itateljskom publikom za iju su se podrku hrvatski politiki pokret i promaarski
pokret u Hrvatskoj u tom razdoblju borili.
8
Die Bewegung in Kroatien gegen die Uebergriffe des Magyarismus, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 6, 3. 6.
1848., 15.-16. br. 7, 10. 6. 1848., 15-16. Usp. Arijana Kolak Bonjak, Horvatsko-vugerska stranka 1841.-1848.
(neobjavljeni doktorski rad), Zagreb 2012.,
74
No, ini se da je urednitvo procijenilo da su i hrvatski i maarski pokret 1848.

godine liberalni, iako su jedan drugom suprotstavljeni, te nije davalo vlastite komentare na
spomenute tekstove, kako ne bi dovelo u pitanje svoje liberalne stavove, koje je odgovorni
urednik zagovarao u svojim tekstovima. S druge strane, moemo ostaviti otvorenom i
mogunost da se takvim pristupom, odnosno pokazujui kako su i jedan i drugi pokret
liberalni i kako tee za promjenama starog sustava, ta dva pokreta nastojalo pribliiti.
U kontekstu razmatranja ove problematike treba uzeti u obzir i injenicu, da je samo
varadinsko graanstvo, kome je vjerojatno list i bio namijenjen, bilo politiki podijeljeno.
Meu varadinskim graanima maarskog i njemakoga porijekla uspjeno su djelovali
promaarske pristae, koji su svoju politiku promidbu temeljile na zajednikoj borbi
Nijemaca i Maara protiv Slavena.9 To je nuno dovelo do sukoba varadinskih graana
maarskog i njemakog porijekla s onima hrvatskoga, pa urednitvo vjerojatno nije
eljelo svojim komentarima dolijevati ulje na vatru. Tome u prilog ide i injenica da
su lokalnoj politikoj tematici posveena tek dva lanka. U jednom od njih doneseni
su zakljuci sa sjednice varadinske upanije od 22. svibnja 1848. godine u kojim se
trai dokidanje ugarskog tutorstva nad Hrvatskom, autoritet se priznaje samo vladaru i
banu Jelaiu, a od vladara se trai povlaenje njegova runog pisma od 6. svibnja te se
predlae da se na generala Hrabowskog uputi jedan dopis u kojem se od njega zahtjeva
da ne stupi na teritorij Kraljevine Hrvatske.10 Zanimljivo je zaista primijetiti da je toliko
malo mjesta posveeno varadinskim lokalnim politikim prilikama, s obzirom da su
one bile izrazito dinamine i da se i varadinska upanijska skuptina i varadinsko
gradsko poglavarstvo vrlo aktivno prikljuilo djelovanju hrvatskog politikog pokreta.11
Ipak, lokalnim prilikama, istina ne politikim, nego kulturnim, posveen je i lanak,
koji je odijeka imao u jo nekoliko brojeva priloga. U tom lanku rije je bila o kritici
predstave Zolki, oder die Revolutionsnacht, koja je u Varadinu odrana nekoliko
dana ranije. lanak je zanimljiv jer je Wiesner u njemu negativno kritizira izvedbu
glumice gospoe Laufner. Njegov komentar izazvao je reakciju mua dotine glumice
pa se meusobni obraun nastavio i u sljedeem broju Lucifera, gdje je objavljeno
pismo gospodina Gustava Laufnera u kojem protestira protiv urednikove kritike na
raun njegove supruge. Naravno tom je prilikom i urednik objavio svoje komentare na
reeno pismo i svoje oitovanje.12
9
Arijana Kolak Bonjak, Nijemci i njemaki jezik kao vane karike u djelovanju Horvatsko-vugerske stranke i
promaarskog pokreta 1841.-1849., Godinjak njemake zajednice, vol. 20, 2013., 96-98. Ista, Horvatsko-vugerska
stranka, 96-109. Ista, O Maarima i maarskoj politici u javnosti banske Hrvatske 1848.-49. (neobjavljeni
magistarski rad), Zagreb 2006., 22-41.
10
General-Congregation zu Warasdin, am 22. Mai 1848., Der Lucifer, br. 5, 25. 5. 1848., 17. Vjerojatno je,
ipak, rije o velikoj skuptini varadinske upanije od 23. i sljediih dana mjeseca svibnja. Vidi Lonari,
Zbivanja u Varadinu, 293.
11
Usp. Lonari, Zbivanja u Varadinu, 275, 281-282.
12
Theater in Warasdin, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 2, 6. 5. 1848., 3. Schauerliche Abschlachtung, Der
Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 9-11.
75
Nacionalnoj tematici, ali odnosu izmeu Nijemaca i Talijana, Wiesner je takoer

posvetio jedan lanak. U njemu ismijava poziv privremene vlade u Milanu, dakle vlade
pobunjenika, koji je poslan u obliku adrese na njemaki narod, u kojoj se kae da mrnja
Talijana nije usmjerena prema itavom njemakom narodu nego na austrijsku vladu te
se poziva na meusobno pribliavanje u politikom djelovanju. Wiesner adresu odbija
s najdubljim ogorenjem, upozorava na suprotnosti meu ta dva naroda te iznosi
miljenje da iza tog poziva stoji namjera izazivanja anarhije auf unsere deutschen
Boden i poticanja na djelovanje protiv vlade te zakljuuje da je itav njemaki narod
protiv njih.13 U ovom tekstu autor svoj odgovor daje iz pozicije Nijemca, tj. jasno je da
se sam urednik nacionalno odreivao kao Nijemac i kao takav nastupio je u odgovoru
na poslanu adresu. Moda je upravo ta adresa bila i poticaj da urednik u gotovo svim
brojevima lista donosi izvjea s talijanskog bojita shvaajui, moda, kako dogaaji
na talijanskom bojitu mogu biti odluujui za ouvanje cjelovitosti Monarhije, ali i
za otvaranje nacionalnog pitanja u njoj. Vjerojatno je smatrao i kako e objavljivanjem
vijesti s ratita novine biti aktualne te posebno zanimljive hrvatskim itateljima jer su
na talijanskom ratitu ratovali i krajinici.
Wiesner je, ipak, podravao nacionalnu borbu pojedinih naroda Monarhije, iako
zbog politike diferenciranosti u samom Varadinu to se tie hrvatskog i maarskog
pokreta, kojima je dat prostor u novinama, ali ne i konkretna podrka, to se moda i ne
bi reklo. Vidljivo je to iz lanaka o Poljacima, u kojima velia borbu Poljaka za slobodu
i domovinu.14 Poljaci su inae u europskoj javnosti, naroito britanskoj i francuskoj od
30-ih godina 19. stoljea dobili epitet junakog naroda i moralnu podrku za borbu
za ponovno ujedinjenje Poljske.15 Uz to, Wiesner se imao prilike i osobno upoznati s
dogaanjima u Galiciji, jer je tamo neposredno prije izbijanja revolucije 1848. godine
premjetena regimenta u kojoj je sluio, a tamo se Wiesner i oenio pa ne treba iskljuiti
ni osobnu naklonost Poljacima.16
Pitanje poloaja idova, pogotovo njihova prava naseljavanja u pojedinim gradovima,
stjecanje nekretnina i javnih slubi, koje je s proklamiranjem ideja slobode i jednakosti
svih graana u revolucionarnom razdoblju takoer isplivalo na povrinu, aktualizirano
je i u navedenom listu. Najprije je u prvom broju objavljen odgovor na pisanje Agramer
Zeitunga o ponaanju prema idovima u Varadinu, u kojem se takvo pisanje kritizira.17
Tom prilikom urednitvo nije dalo nikakav komentar, ali je ve u sljedeem broju glavni
13
A. Wiesner, Die provisorische Regierung in Mailand und ihre Adresse an die deutsche Nation, Der Lucifer,
br. 1, 29. 4. 1848., 7.
14
Einige Notizen ber Galizien aus den neuesten und richtigsten Quellen von O-d, Warasdiner Neuigkeitsbote,
br. 1, 29. 4. 1848., 1. A. Wiesner, Aus dem Polenlande, Der Lucifer, br. 2, 6. 5. 1848., 5-6.
15
Damir Agii, Podijeljena Poljska 1772.-1918., Zagreb 2004., 54. O slici Poljaka u zagrebakim liberalnim
listovima s polovice stoljea usporedi voger, Zagrebako liberalno novinstvo, 293-294.
16
Constant von Wurzbach, Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, sv. 56, Wien 1888., 82.
17
Vidi Erwiederung. (Eingesendet)., Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 1, 29. 4. 1848., 1-2.
76
urednik pisao o slinoj tematici. Kao to je vidljivo iz tog lanka, Wiesner se zalagao za
vjersku toleranciju. U njemu se zgraa nad progonom idova, koji se dogodio u Pounu
(Bratislavi). Pita se jesu li to plodovi nae slobode i dokazi zrelosti naroda te poruuje
stanovnicima Pouna: (...) bis dorthin lastet die tiefste Verachtung, der gerechteste
Ha, der allgemeine Schrei des Abscheus und der Entrstung Europas auf euch!18 U
sljedeem broju je pak vrlo ironino kritizirao napade na sebe, koji su se dogodili zbog
tog lanka dovodei u pitanje ukidanje cenzure i slobodu govora: Bei einer ruhigen
Betrachtung der gegenwrtigen Zustnde wirft sich jedoch die Frage auf: drfen wir
denn wirklich Alles schreiben, was wir denken?!19 Smatra da je postojea stranaka
cenzura mnogo gora od one koja je postojala u starom sustavu i ironino zakljuuje
da ona znai slobodu govora samo za onoga kome prozorska stakla nisu potrebna,
kome je maja muzika najljepa arija i ija su lea presvuena slonovskom koom,
onome tko je, dakle, debelokoac, referirajui se ovdje na ve reeno da kada napie
neto protiv nekog konzervativca, onda se skupe njegove pristae i razbiju mu prozor
ili protiv nekog radikalnog republikanca, onda se skupe njegove pristae i serviraju mu
maju muziku pod prozorom, iskazujui ponovno nezadovoljstvo teevinama novog
vremena, ali ne zagovarajui ipak povratak na staro.20 Napad na njega rezultat je,
najvjerojatnije, neslaganja dijela varadinskog stanovnitva s njegovim stavom prema
idovima. Naime, od kraja oujka 1848. godine i iz Varadina su, ak i unato zabrani
bana Jelaia, idovi protjerivani, jer je dio stanovnika iskazao nezadovoljstvo to se
nezakonito naseljavaju u gradu, povezivalo ih se uz lihvarenje, a zbog estih prelazaka
granice s Ugarskom smatralo ih se i maarskim uhodama.21 U Luciferu nisu donesene
nikakve kritike na raun ponaanja varadinskih graana po tom pitanju, iako je tijekom
itavog perioda izlaenja tog lista problem bio prisutan, ali je komentar na dogaanja
u Pounu bio posredna kritika takvog ponaanja i samih Varadinaca, to su itatelji
zasigurno prepoznali pa je Wiesner zbog toga pretrpio odreene napade.22
No, najvie lanaka u listu bavilo se vojnim pitanjima, tj. vojnim sukobima koji
su se dogaali izmeu talijanskih pobunjenika i austrijske vojske, koji su bili rezultat
revolucije koja je u oujku 1848. izbila na prostoru Habsburke Monarhije. Naime,
vijest o revoluciji u Beu i o padu omraenog kancelara Metternicha izazvala je odmah
ustanak u Lombardsko-mletakoj oblasti te je ve 17. oujka napadnuta vladina palaa
18
A. Wiesner, Die Judenverfolgung in Preburg, br. 2, 6. 5. 1848., 6.
19
A. Wiesner, Die Parteicensur, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11.
20
A. Wiesner, Die Parteicensur, Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11. Usp. i lanak Politisch-satyrische
Pfefferkrner, br. 5, 25. 5. 1848., 19.
21
Lonari, Zbivanja 1848. u Varadinu, 279, 285-286.
22
Progon idova na poecima revolucionarnih kretanja dogodio se i u Zagrebu, Osijeku, Poegi. Takvo ponaanje
zagrebaki liberalni listovi estoko su osudili. voger, Zagrebako liberalno novinstvo, 430-431. Mirjana Gross,
Prema hrvatskom graanskom drutvu: drutveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji ezdesetih i sedamdesetih
godina 19. stoljea, Zagreb 1992., 418-419.
77
u Milanu, a nakon pet dana borbe izmeu narodnih ustanika i austrijske vojske, carske
su ete morale napustiti grad. Slian scenarij odigrao se i Veneciji, gdje je pobuna poela
18. oujka, zauzet je bio arsenal i vladina palaa te je proglaena republika. Rat koji se
odvijao na talijanskom bojitu protiv habsburkih vojnih jedinica, osim navedenih je
angairao i vojne snage drugih talijanskih drava poput Pijemonta, Papinske drave,
Parme, Modene i Sardinije.23
Osim to je objavljivanjem vijesti s talijanskoga ratita list pratio aktualna dogaanja,
vjerojatno je posveenost vojnim pitanjima rezultat posebnog interesa samog urednika,
koji je kao to je ve navedeno bio bivi asnik. ini se kako je sluio u rodnom gradu,
Klagenfurtu, u regimenti baruna Prohaske.24 Kao takav, on je sauvao dobre kontakte
s pojedincima iz vojnog sustava, koji su mu slali izvjea s ratia pa je tako uvijek imao
svjee i aktualne vijesti. No, osim to je objavljivao vijesti s ratita, Wiesner je kao bivi
asnik novoproglaenu slobodu govora iskoristio i da kroz novine koje je ureivao
kritizira stanje u habsburkoj vojsci. Saimajui openito stanje pobjeda i poraza u
mnogobrojnim ratovima koje je Austrija vodila, autor zakljuuje kako je austrijska vojska
vie gubila, nego pobjeivala. Krivce za takav omjer naao je u njezinim vojskovoama.
Sama vojska, smatra on, je odvana, vjeta ratovanju i izdrljiva kao ni jedna druga
u Europi. Odlikuje je spartanska smjelost i prezir prema smrti, dakle velika hrabrost.
Zatim prelazi na analizu poloaja austrijske vojske na talijanskom bojitu. Razoaran
je ponaanjem Radetzkog kao vrhovnog vojnog zapovjednika, koji je ostavio svoju
vojsku da je rulja ismijava i grdi opominjui zapravo itavo vojno zapovjednitvo kako je
upravo vojnik onaj koji je, barem do tada, bio bedem i potpora Monarhije. Iako ne mogu
utvrditi na koje je dogaaje Wiesner ovdje konkretno mislio, vjerojatno su ga porazi
habsburke vojske tijekom oujka i travnja 1848., pri emu se i sam Radetzky morao
povui iz Milana u Veronu i od tud organizirati daljnja borbena djelovanja,25 nagnali
na ovako otru kritiku habsburkog vojnog zapovjednitva. Posebno je vojnom sustavu
zamjerao ouvanje klijentelistikog principa prema kojem su zapovijenitvo nad vojskom
zbog svog drutvenog satutsa dobivali aristokrati. Upravo u tome vidio je uzroke to je
austrijska vojska kroz povijest doivjela brojne gubitke, koji su rezultirali ili gubitkom
pojedinih dijelova Monarhije i zamjenama pojedinih dijelova zemlje. Zamjerao je
austrijskoj vojsci i to to na svom elu nije imala ovjeka iz naroda, koji bi se za ljubav
naroda i interese domovine borio do zadnje kapljice krvi. Kao pozitivan primjer takvog
ovjeka spominje Napoleona, koji da je Austrijanac, zbog zaostalih stalekih odnosa
23
Anelko Mijatovi, Ban Jelai, Zagreb 1990., 12.
24
Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82.
25
Moda je Wiesner upuujui navedenu kritiku mislio na gubitak Venecije, gdje je vojni zapovjednik bio grof
Zichy. On je svoje postrojbe uputio u vojarne kako pojava vojnika na ulicama ne bi izazvala bijes naroda, ali
posljedica takve odluke bila je organiziranje narodne garde u Veneciji i zauzimanje svih vojnih poloaja u
gradu od strane pobunjenika. Josip Neustdter, Ban Jelai i dogaaji u Hrvatskoj od godine 1848., 1. svezak,
prir. Igor Gostl, Zagreb 1994., 52-72.
78
na kojima se bazira i austrijski vojni sustav, ne bi imao uope priliku postati porunik
i njegov bi talent u austrijskoj vojsci zasigurno propao.26 Treba, pak, naglasiti, kako se
od 18. st. u habsburkoj vojsci spajaju meritokratski s klijentelistikim principom, tako
da su i oni koji nisu imali socijalno zalee na temelju svojih zasluga mogli napredovati
u vojnoj hijerarhiji pa i do najviih vojnih poloaja. Koritenjem lika Napoleona, osim
to je on bio univerzalni mit kojemu su se divili svi, Wiesner je, smatram, elio jo vie
istaknuti vanost uvoenja iskljuivo meritokratskoga principa u austrijskoj vojsci. A
osim toga, svojom je kritikom elio naglasiti i ideju nunosti promjene drutveno-
politikog sustava u Monarhiji, koji je imao utjecaja i na vojni sustav. Wiesner je, ini
se, bio estoki protivnik starog sustava te je traio da se promjene, koje je revolucija
donijela na politikom i socijalnom planu, primijene i u vojsci. No, vjerojatno je tako
otra kritika vojske, prije svega rezultat nezadovoljstva stanjem na talijanskom bojitu,
ali moda i nekih osobnih frustracija. Kao to je ve spomenuto Wiesner je bio asnik,
a vojsku je napustio kada je izbila revolucija 1848. godine.27 Razlozi njegova naputanja
vojske nisu mi poznati, a to ostavlja irok prostor za prepostavke, pa je mogue da je
njegova kritika bila rezultat osobnog animoziteta prema viim asnicima.
Osim navedenih zahtjeva, u listu je objavljen i jedan zanimljiv lanak stanovitog
Franza Herza, u kojem se zalae za promjenu sustava kanjavanja u sklopu carske
vojske. Posebno neasnima smatra batinanje i tranja kroz ibe te se zalae za
njihovo dokidanje, jer su pretjerano okrutna, a i predstavljaju sramotne ostatke starih
vremena.28 Uistinu, sudstvo u Krajini, a posebno tjelesno kanjavanje bilo je jedno
od izvora nezadovoljstva meu krajinicima.Takvim postupcima vrijealo se ljudsko
dostojanstvo kao i obvezom da se nakon obavljene tjelesne kazne okrivljenik morao
zahvaliti na primljenim batinama. Za ukidanje tjelesne kazne zalagali su se i neki
od najvie rangiranih asnika austrijske vojske poput Radetzkog i Jelaia, ali zbog
tednje u dravnoj blagajni ministarstvo rata jo tijekom 1860-ih na to nije pristajalo
smatrajui kako e u tom sluaju morati otvoriti vei broj tamnica za to je trebalo
izdvojiti dodatna financijska sredstva. U okviru reformi krajikog sustava 1868. godine,
batinjanje je konano ukinuto.29
26
Wiesner, Die sterreichische Armee und ihre Fhrer, Der Lucifer, br. 1, 29. 4. 1848., 5-7. Usp. Kristina
Milkovi ari, Josip Jelai u Prvoj banskoj pukovniji (1841.-1848.). Prilozi za povijest politike ideologije Josipa
Jelaia, Zagreb 2014., 57.
27
Wurzbach, Biographisches Lexikon, 82.
28
Die Strafen in der k.k. Armee, Warasdiner Neuigkeitsbote, br. 7, 10. 6. 1848., 16. O sustavu kanjavanja u
Vojnoj krajini, ali i openito vojnom sustavu carske vojske vidi vie Iskra Ivelji, Banska Hrvatska i Vojna krajina
od prosvijeenog apsolutizma do 1848. godine, Zagreb 2010., 140-141. Milkovi ari, Josip Jelai, 66-67. Mirko
Valenti, Hrvatsko-slavonska vojna krajina 1790.-1881., u: Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija
rasprave, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb 1984., 74-75.
29
Mirko Valenti, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881, Zagreb 1981., 42, 113-114,
144.
79
U ovim tekstovima zaista su iznesene snane kritike habsburkog vojnog sustava i

nunost njegove promjene, to je bilo u skladu s liberalnim idejama, koje je urednitvo
zastupalo i zasigurno je imalo pozitivan odjek meu itateljima ovoga lista, koji su ivjeli
na granici s vojnokrajikim sustavom i takoer svjedoili nunosti iznesenih zahtjeva za
promjenama. Naime, i hrvatski politiki pokret takoer je iznio zahtjeve da sabor, tj.
narod bira dravnog vojvodu ili kapetana, da narodna vojska treba prisegnuti ne samo
vladaru nego i ustavu i slobodi naroda. Trailo se, nadalje, uvoenje javnosti sudovanja
u Krajini, a posredno i ukidanje tjelesne kazne.30 Dakle i hrvatski politiki pokret, a i
krajike opine iskoristili su revolucionarna kretanja i prodor liberalnih ideja kako bi
zahtijevali promjene u Vojnoj krajini, koje su krajinicima kao vojnicima-seljacima, ali
i stanovnitvu u civilnoj Hrvatskoj trebale osigurati sigurniju i bolju budunost.
Kao to je ve spomenutom, u Luciferu su redovito donoena izvjea s talijanskog
bojita, dapae ak je jedan broj izaao izvanredno kako bi se zadrala aktualnost vijesti
s ratita. Ve od prvoga broja spominje se gomilanje vojske u Klagenfurtu (Celovcu)
te dolazak i krajike vojske. U istoj rubrici donesen je i izvadak iz jednog originalnog
pisma, u kojem se govori o sukobima koji su se dogodili na ulicama mjesta Lodi (u
Lombardiji) izmeu pristaa talijanske revolucije i austrijske vojske. Privatni dopisi bila
su izvor informacija o stanju na talijanskom bojitu i u sljedeim brojevima. Donesen je
npr. izvjetaj o austrijskoj vojsci u okolici Verone, u kojem se govori o stanju pojedinih
asnika, ali se oblikuje i slika drugoga, odnosno talijanske vojske. Tako se u tom pismu
pijemontsku vojsku naziva feige Hunde (kukavikim psima), a njihov kralj Karl
Albert obiljeen je kao bezumnik i izdajnik. S druge strane prikazuje se opravdani
bijes husara (konjanika), koji su naumili sljedeom prilikom napasti Pijemonteane i
to bez naredbe kako bi osjetili to znai uvrijediti Austriju. U ovom dopisu takoer se
spominju talijanske trupe u sklopu austrijske vojske, za koje se kae da su iskoristive sam
ako ih prate i ako im se s lijeva i desna nalaze drugi nai hrabri vojnici.31 To zapravo
znai da je prema njima iskazan visok stupanj nepovjerenja, jer se pretpostavljalo da bi
vrlo lako mogli prijei na stranu talijanskih revolucionara. Iz spomenutih navoda jasno
je da se i gradi slika o vlastitoj vojsci kao vrlo hrabroj i odvanoj, prema neprijateljima
zastraujuoj. Oblikovanja slike nas, tj. austrijske vojske i njih, tj. pijemontske vojske
bilo je dio ratne promidbe, a svrha joj je bila uvjeriti javnost u pobjedu nad talijanskom
revolucijom kako bi od nje dobila moralnu i materijalnu podrku za daljnje ratovanje.
Ipak, stanje na talijanskom bojitu u tom trenutku po austrijsku carsku vojsku i nije bilo
obeavajue, ak su do bana Jelaia stigle vijesti, prema tvrdnjama generala Neustdtera,
da je Italija ve izgubljena.32
30
Hrvatski dravni sabor 1848., ur. Kolanovi Josip, Zagreb 2001., sv. 1, 117; sv. 3, 134.
31
Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben), Der Lucifer, br. 3, 13. 5. 1848., 11.-12.
32
Neustdter, Ban Jelai, 1. sv., 347.
80
Iz tog privatnog dopisa saznajemo i o nainu kako je vojska u ratnom pohodu

funkcionirala u razliitim aspektima. Tako dopisnik opisuje kako u Veneciji, koju je
austrijska vojska zaposjela, vojnici moraju dobivati dobru hranu i pie cijele dane, ali
da su k gozbenom stolu uvijek pozvani i oni koji hranu donose, da ne bi bila otrovana.
Sam dopisnik opisuje nain na koji on kao pojedinac, na temelju svog statusa u vojsci
funkcionira. Tako kae da je 24 sata slobodan, a 24 sata je na glavnoj strai i tada je u
potpunosti na raspolaganju maralu. Spominje kako ima jako mnogo posla pa slobodno
vrijeme provodi tako da se brine za svoju etu i vodi korespondenciju. No, ipak obeaje
da e unato prezauzetosti i dalje slati izvjea.33
Kao to je ve spomenuto, ratne vijesti bile su i razlog objave izvanrednog broja
Lucifera. U njima je doneseno najprije slubeno izvjee s ratita oko Verone, a zatim
detaljno izvjee dopisnika, koji je sam promatrao dogaanja. Prema slubenom izvjeu
carska vojska nakon gotovo cjelodnevne borbe uspjela je sauvati svoje pozicije. Vano
je spomenuti da se u tom izvjeu ponovno mogu nai elementi ratne promidbe i to
na mjestu gdje se spominje kako je neprijatelj ostavio velik broj mrtvih i ranjenih, ali
broj u gubitku ljudstva na strani austrijske vojske jo nije bio dostupan, iako se kae
da je poginulo vie hrabrih asnika. Ni izvjee promatraa ratnih zbivanja nije bilo
nita drukije. I u njemu se govori o hrabrosti carske vojske, o porazu neprijatelja,
kojeg je bile viestruko vie i velikom broju njegovih poginulih vojnika: (...) um den
Friedhof herum lagen ganze Hgel von gefallenen Feinden.34 Djelovanje austrijske
vojske oznaeno je kao junako, posebno je spomenuta artiljerija, koja se svakom
prilikom jako isticala, a za Kaiser-Jger (kraljevske lovce) svaka je pohvala suvina.
Ali i on naglaava problem s kraljevskim talijanskim trupama, tj. onim regrutiranim
u Lombardiji i Veneciji te spominje primjer jednog carskog asnika, koji je traio da
mu eta prijee na stranu talijanskih revolucionara, a iz komentara urednitva ini se
da je ak pola ete i prelo neprijateljima. Oevidac je spomenuo poginule asnika
(Leizendorfa i Poternaya i njih jo pet do est), ali ni njemu gubitak u ljudstvu nije
poznat. Ono to je nama posebno zanimljivo jest spominjanje general Nugenta, koji
je trebao stii s vojskom od oko 30 000 ljudi.35 No, u istom broju objavljeno je i pismo
iz Italije preuzeto iz novina Constitutionellen Donau Zeitung u kojem se govori upravo
o kretanju vojske pod zapovijedajuim generalom Nugentom i prikazuje se njezina
gotovo idilina slika: Trotz den angestrengten grentheils doppelten Mrschen, die
besonders die Grenzer in den letzten Tagen zurckgelegt hatten, waren die Leute
munter und lustig, und zwar mitten im strmenden Regen, whrend die Reiterei mit
ihren frischen, gut gnhrten Pferden einen nicht mindererfreulichen Anblick darbot.36
33
Feuilleton. Correspondenz-Nachrichten. (Privatschreiben), Der Lucifer, 12.
34
Auerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14.
35
Auerordentliche Nachricht vom Kriegsschauplatze, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 14. O sastavu habsburke
vojske vidi Milkovi ari, Josip Jelai, 57.
36
Feuilleton. Briefe aus Italien, Der Lucifer, br. 4, 17. 5. 1848., 16.
81
Unato takvoj slici vojske, u pismu se izvjetava i o tome kako Nugentova vojska nije
napredovala prema planu i da mu neki to zamjeraju smatrajui da previe oklijeva, dok
drugi misle da je to rezultat njegove prevelike urbe. No, autor pisma brani njegovo
ratno iskustvo i smatra da je dobro postupio.37 Detaljnije slubeno izvjee o kretanju
Nugentove vojske prispjelo je za sljedei broj lista. U njemu se govori o kretanju
vojske za svaki dan pojedinano od 6. do 11. svibnja i naravno ponovno se naglaava
hrabrost carske vojske. Posebno je istaknuta izvanredna hrabrost pjeake pukovnije
Kinsky i Ilirsko-banatskog bataljona u bitci u blizini Trevisa 11. svibnja, koji su uspjeli
zadrati neprijatelja i ak mu oteti jedan top. Na kraju izvja istaknuta je posebno
hrabrost Prve banske pukovnije: manche schne That wre zu erwhnen, doch verdient
besonders hervorgehoben zu werden, da am 8., bei Gelegenheit der gegen Primolano
vorgenommenen Recognoscirung eine Abtheilung von 23 Mann des ersten Banal-
Grenz-Regiment, kommandirt vom Oberlieutenant Magdeburg zwischen Arsie und
Primolano von mehr als 300 wohlbewaffneten Insurgenten angegriffen wurde, sich
in einem Hause gegen diese Uebermacht lange Zeit ertheidigte. Als es hierauf dem
Angreifer gelungen war, das Haus in Brand zu stecken, schlug sich die kleine tapfere
Schaar mit der blanken Waffe durch den zahlreichen Feind, und gelangte mit einigem
Verluste zu ihrer Truppe. Ehre diesen Tapfern!38 S ratita su stizale vijesti i o slici
carske vojske, pa i Hrvata koji su u njoj sudjelovali, u ratnoj promidbi neprijatelja.
Zanimljiv primjer stigao je iz Udine: Da in den Orten, wo auf die Truppen aus den
Husern geschossen wurde, Zerstrungen vorfielen, und auch manche Unschuldige
dabei gelitten haben mgen ist eben so wahr, als das in dem Lager vor Udine in
den Landhusern derjenigen Stdter, die als Leiter der Bewegung oder als deren
vorzglichsten Theilnehmer bekannt waren, von den Kroaten manche Verwstungen
begangen wurden.39 Dakle stereotipne predobe, koje su jo od 17. st. stvarane u
europskoj javnosti, o divljim Hrvatima, koji unitavaju sve pred sobom bile su prisutne i
u talijanskoj ratnoj promidbi 1848. Koritene su kako bi se stanovnike to vie zaplailo,
a cilj im je bio da na taj nain pridobiju njegovu podrku za svoje ratno djelovanje.40
List Der Lucifer pojavio se u ranijoj fazi revolucionarnih kretanja na podruju
banske Hrvatske. Iz analize njegova, ne ba pretjerano bogatog, sadraja jasno je da je
zastupao suvremene liberalne ideje poput zalaganja za potpuno ukidanjem nezasluenih
privilegija pogotovo u vojsci, za uvoenje graanskih sloboda, napose slobode tiska,
miljenja i govora te za vjersku toleranciju, iako su se u njemu mogli nai ironini
komentari drutvenih devijacija koje je donijela revolucija. No, kao i ostale novine, koje
su tada objavljivane na podruju banske Hrvatske, posluile su i u promidbene svrhe
37
Isto, 16.
38
Vom Kriegsschauplatze, br. 5, 25. 5. 1848., 18.
39
Feuilleton. Briefe aus Italien, br. 5, 25. 5. 1848., 20.
40
Alexander Buczynski, Pa to su samo Hrvati! Graa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine,
Zagreb 2011., 11. Ivelji, Banska Hrvatska, 171. Milkovi ari, Josip Jelai, 58-61.
82
u smislu da su putem ovog lista javno zastupani ideoloki stavovi i naela s tenjom
da ih se proiri na neistomiljenike.41 No, ini se kako list nije u potpunosti zadovoljio
interes za brzim i tonim informiranjem o politikim prilikama42 i na lokalnoj razini i
u banskoj Hrvatskoj i u Ugarskoj, za koje su u trenutku njegova izlaenja itatelji bili
moda vie zainteresirani, nego za dogaanja na dalekom talijanskom bojitu, koja
su dominirala na stranicama ovoga lista, a to moemo povezati s glavnim urednikom
i njegovim interesima, budui da je on nekada bio vojni asnik. Ope politike prilike,
ali i one lokalne u tom su se razdoblju zaista mijenjale velikom brzinom, a sam poloaj
grada Varadina na granici s Ugarskom, nacionalna raznolikost njegova stanovnitva
koja se odraavala na lokalne politike prilike te napeti maarsko-hrvatski odnosi
neosporno su traili vie prostora, ali vjerojatno i odreivanje politike pozicije samog
lista pa u tim okolnostima mislim da bismo mogli traiti uzroke prestanka izlaenja Der
Lucifera. Der Lucifer je bio list usmjeren na publiku koja je poznavala njemaki jezik,
dakle na graanski i plemiki stale u Varadinu pa i banskoj Hrvatskoj, ali je vjerojatno
urednitvo namjeravalo proiriti domet tog lista i izvan granica banske Hrvatske pa
je zato odabralo njemaki jezik kao sredstvo komunikacije. Ni taj posljednji aspekt ne
bismo smjeli izgubiti iz vida u razmiljanjima oko uzroka prestanka izlaenja ovoga
lista, jer je mogue da upravo zbog ogranienosti na lokalnu sredinu on ekonomski
nije bio isplativ pa je ugaen. List se zalagao za razliiti slobode kao to je najavljeno u
uvodnom broju, no kritika glavnog urednika nekada je bila pretjerana, i moda rezultat
nekih osobnih obrauna pa je zalaganje za istinom, koja je takoer trebala biti jedna
od deviza u ureivanju ovoga lista, upitno.
41
voger, Sdslawische Zeitung, 33. Ista, Zagrebako liberalno novinstvo, 480-485.
42
voger, Sdslawische Zeitung, 35.
83
Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku

Saetak
Godine 1848., nakon ukidanja cenzure u mjesecu oujku, u banskoj Hrvatskoj naglo se
poveao broj novina koje su poele izlaziti. Jedan od njih bio je i list Der Lucifer s podnaslovom
Organ fr Politik, Literatur, Humor und Caricatur i prilogom Warasdiner Neuigkeitsbote, koji se
pojavio u Varadinu u travnju iste godine. List je izlazio do poetka lipnja, tj. svega mjesec i
pol dana, a objavljeno je ukupno sedam njegovih brojeva. Prestao je izlaziti iz jo neutvrenih
razloga. U ovom radu analizira se njegovo pisanje prema temama koje su u njemu zastupljene
te ih se stavlja u kontekst vremena. Najzastupljenija tema u listu bila je vezana uz ratne prilike
na talijanskom bojitu. Nju je pratila slika drugoga i ratna promidba pa se u radu napominju ti
aspekti. Vezano uz vojnu tematiku, u listu su izneseni zahtjevi za reformama austrijskog vojnog
sustava, koji je djelovao na zaostalim principima, to je njegovu vojsku inilo neefikasnom, pa se
takvi stavovi stavljaju u red liberalnih ideja koje je list zastupao. Druga tema po zastupljenosti
bila je ona vezana uz nacionalno pitanje. U listu su objavljeni lanci u kojima se bez komentara
urednitva prezentiraju postignua maarske revolucije i zahtjevi hrvatskog politikog pokreta. S
obzirom da se urednitvo u vie navrata usprotivilo starom drutveno-politikom sustavu, autrica
ovog rada pretpostavlja da je zato to je i maarski i hrvatski pokret smatralo liberalnima, ali
meusobno nepomirljivima, ostavilo itateljima da njihova postignua i zahtijeve sami procijene
ne elei uz to dolijevati ulje na vatru u na toj relaciji ionako politiki podijeljenom Varadinu.
Osim navedenoga, urednitvo se dotaknulo i pitanja vjerske problematike osudivi napade na
idove, koji su se dogodili u Pounu, kritizirajui na taj nain posredno i slina dogaanja u
Varadinu i banskoj Hvatskoj. Navedene teme, iako ih nije bilo mnogo upuuju nas na zakljuak
da je ovaj list bio liberalnog karaktera, a odluka da se izdaje na njemakom jeziku bila je vjerojatno
povezana ne samo s ciljanom publikom, kojoj se elio obraati, nego vjerojatno i s namjerom
urednitva da ne ostane ogranieno samo na uski prostor Varadina ili banske Hrvatske, nego
da svoje djelovanje proiri i izvan navedenih granica.
84
Der Lucifer ein varadiner Blatt in deutscher Sprache

Zusammenfassung
Im Jahr 1848, nach der Abschaffung der Zensur im Mrz, stieg in dem Banalkroatien die
Anzahl der Zeitungen die erschienen schnell an. Eine von ihnen war das Blatt Der Lucifer mit
dem Untertitel Organ fr Politik, Literatur, Humor und Caricatur und der Beilage Warasdiner
Neuigkeitsbote, das im April desselben Jahres in Varadin erschien. Das Blatt erschien von
Anfang Juni, dh. nur anderthalb Monate, es wurden insgesammt sieber Exemplare verffentlicht.
Aus unbekannten Grnden wurde es abgesetzt. In dieser Arbeit wird sein Schreiben gem
Themen, die darin vertreten waren analysiert und sie werden in das Zeitkontext gesetzt. Im
Blatt war das meistvertretene Thema mit den Kriegsverhltnissen auf der italienischen Front
verbunden. Dem folgte das Bild des Zweiten und die Kriegswerbung, so werden in der Arbeit
diese Standpunkte betont. Bezglich Militrthematik wurden im Blatt Forderungen zur Reform
des sterreichischen Militrsystemes, welches gem veralteten Prinzipien wirkte, die ihr
Heer unwirksam machte, verffentlicht, so wurden solche Standpunkte als liberale Ideen,
welche das Blatt vertrat, eingestuft. An zweiter Stelle ist das mit der Nationalfrage verbundene
Thema. Im Blatt wurden Artikel verffentlicht, in denen, ohne Kommentar der Redaktion, die
Errungenschaften der ungarischen Revolution und die Forderungen der kroatischen politischen
Bewegung vorgestellt werden. Bercksichtigend, dass sich die Redaktion mehrere Male dem
alten gesellschafts-politischen System entgegensetzte, nimmt die Autorin dieser Arbeit an, dass
sie, weil sie so die ungarische wie auch die kroatische Bewegung fr liberal aber miteinander
unvershlich, hielt, es den Lesern berlie, deren Errungenschaften und Forderungen selbst
einzuschtzen, um in dieser Beziehung die sowieso schon starke Aufteilung von Varadin nicht
weiter zu steigern. Auer dem Erwhnten befasste sich die Redaktion auch mit den Fragen der
Religionsproblematik indem sie die Angriffe der Juden verurteilte, die in Pressburg vorkamen,
auf diese Weise die hnliche Ereignisse in Varadin und im Banalkroatien indirekt kritisierend.
Die angefhrten Themen, obwohl es nicht viele waren, weisen darauf hin, dass dieses Blatt
liberalen Charakters war und die Entscheidung, es in deutscher Sprache zu verffentlichen,
wahrscheinlich nicht nur mit der gezielten Leserschaft, an die es sich wenden wollte, sondern
auch mit der Absicht der Redaktion, nicht nur auf den engen Raum von Varadin oder des
Banalkroatien zu begrenzt sein sondern sein Wirken auch aus den angefhrten Grenzen zu
erweitern, verbunden war.
85
86
Jasenka Kranjevi: Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu
Dr. sc. Jasenka Kranjevi UDK: 728.5(497.5)

Znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad
Institut za turizam, Vrhovec 5, Zagreb Primljeno: 5.10.2017.
jasenka.kranjcevic@iztzg.hr Prihvaeno: 7.10.2017.
Studenti arhitekture u Beu

i vizije turizma
na hrvatskom Jadranu
Temeljem objavljenih studentskih arhitektonskih projekata
turistike arhitekture u austrijskim arhitektonskim
asopisima istrauje se odnos studenata, a time i fakulteta
prema razvoju turizma na hrvatskoj obali Jadrana na
poetku 20. stoljea. Prezentirani studentski arhitektonski
projekti turistike arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana
stavljaju se drutveno-ekonomski kontekst vremena te se
analiziraju i valoriziraju funkcija, primjena tehnologije,
oblikovanje i odnos prema lokalnom identitetu. Turistika
arhitektura odnosi se na lokacije u: Hvaru (1901./1902.),
Brijunima (1905.), Poreu (1907.), Lokrumu kod
Dubrovnika (1900.) i (1913.) te nepoznatim lokacijama
na Jadranu. Zavrni radovi turistike arhitekture bekih
studenata arhitekture nisu doivjeli realizaciju, ali
pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema
sve bre razvijajuem turizmu, primjeni suvremene
tehnologije te prema zateenom nasljeu. Iako studentski
radovi nisu doivjeli realizaciju, u zakljuku se potvruje
da su studenti pokazali visoki stupanj vizije prema
razvoju turizma kroz projekte turistike arhitekture te su
u svojim radovima primjenjivali suvremenu tehnologiju,
razumjeli njenu funkciju te koristili suvremeno
oblikovanje.
Kljune rijei: studenti arhitekture, arhitektonski

projekti, turistika arhitektura, hrvatski Jadran, Austro-
Ugarska Monarhija
87
Uvod
Opravdanost sustava obrazovanja, izmeu ostalog, moe se mjeriti kroz sposobnost
polaznika da se nakon obrazovanja uspjeno ukljuuju na trite rada te da su sposobni
primjenjivati i razvijati nove tehnologije u svojoj struci.
Planovi za poveanjem turistikog prometa kao i privlaenjem turista podrazumijevali
su, krajem 19. i poetkom 20. stoljea ,izgradnju sve eksluzivnije turistike arhitekture.
Projektiranje takovih zgrada zahtijevalo je primjenu specijaliziranih znanja u tehnologiji
i oblikovanju. Sustav obrazovanja trebalo je prilagoditi novoj drutvenoj pojavi - turizmu.
Stoga se u radu provjerava jesu li studenti Akademije lijepih umjetnosti (Akademie
der bildenden Knste, Wien u daljnjem tekstu ABK) i Tehnike visoke kole u Beu
(Technische Hochschule, Wien - u daljnjem tekstu THS) bili upoznati s tadanjim
trendovima u turizma, primjeni suvremene tehnologije, novim smjerovima u oblikovanju
turistike arhitekture te kakav je bio njihov odnos prema identitetu lokalnog prostora
i nasljeu?
Kako bi se procijenilo jesu li studenti arhitekture u Beu bili pripremani za
projektiranje turistike arhitekture na hrvatskom Jadranu najprije se ocjenjuje kroz
odabrane lokacije hrvatskog Jadrana. Zatim se analiziraju i valoriziraju objavljeni
radovi kroz primjenu suvremene tehnologija, suvremeno oblikovanje te odnosu prema
identitetu prostora i zateenom nasljeu.
Da bi se mogao bolje razumjeti odnos studenata prema novoj drutvenoj pojavi,
turizmu, potrebno je imati na umu injenice da je kraj 19. stoljea bilo vrijeme razvoja i
primjene novih tehnologija u graditeljstvu, arhitekturi, prometu, medicini, itd. Investicije
u turizmu sve su bile vee te nije bilo neobino da se sve vee korporacije angairaju s
investicijama u turizmu. To je vrijeme kada se radi inventarizacija ljeilita po dravama
i u Europi, kao i po njihovim medicinskim karakteristikama.
U austrijskom asopisu Wiener Bauindustrie Zeitung jo 1900. objavljeno je javno
predavanje profesora Augusta Prokopa (Prokop, 1900) kako arhitektonska struka moe
pomoi unaprjeenju turizma.
O sloenosti projektiranja hotela kao zgrade turistike arhitekture ukazuje lanak
Augusta Luxa 1909. Cijeli lanak posvetio je obrazloenju sloenosti projektiranja
hotelske arhitekture, jer je u takovoj zgradi potrebno uskladiti funkciju, tehnologiju,
oblikovanje i higijenu (Lux, 1909).
Zbog vanosti obrazovanja za potrebe turizma sve se vie vode javne rasprave o
turizmu. Tako su poetkom stoljea u strunom asopisu Fremdenverkehr1 u dva navrata
objavljeni lanci o odnosima turizma i kole, odnosno kako kole mogu pomoi u razvoju
1
Poetkom 20. stoljea glavni urednik i izdava asopisa Fremdenverkehr je Moriz Band koji je poznat kao
autor knjige Dalmatia das Land der Sonne (Band, 1910).
88
turizma (Band, 1912; Leuschner, 1913). Autori lanaka su Moritz Band i profesor
Theodor Leuschner iz Njemake. Zanimljivo je da urednik asopisa vodi raspravu
o budunosti turizma (Band, 1908) gdje se navodi kako je potrebno organizirano i
planski promiljati o investicijama, propagandi, reklami, ili o razvoju turizma na naoj
obali (Schindler, 1912).
I u dalmatinskom tisku sve se vie objavljuju lanci o turizmu, Milan Marjanovi2
u splitskom asopisu Sloboda 1909. u nekoliko nastavaka pie o potrebnom planskom
razvoju turizma i koje sve aktivnosti treba poduzeti za njegov organiziran razvoj.
Zbog velikih turistikih potencijala tadanje austrijske rivijere (sjeverni dio
talijanske, slovenske, hrvatske, bosansko hercegovake i crnogorske obale) u Beu je
1913. organizirana velika tematska izloba Adria Austellung ( Jadranska izloba) koja
je trajala est mjeseci te privukla oko 2.080.000 posjetitelja.
Osim usmjeravajuih aktivnosti za razvoj turizma i studenti su se sve vie pripremali
za razvoj turizma.
Ali, kakve su drutveno-ekonomske prilike na hrvatskom Jadranu u to vrijeme?
Drutveno-ekonomske prilike na hrvatskoj obali Jadrana, a posebno u Dalmaciji
najkrae se mogu opisati kao vrlo teke, jer su industrija i poljoprivreda bile nerazvijene,
gradnja drvenih jedrenjaka je gotovo nestala, a meu stanovnitvom bio je vrlo veliki
udio nepismenog stanovnitva. Dodatni udarac poljoprivredi, odnosno vinogradarstvu
i prodaji vina zadala je Vinska klauzula 1891. i filoksera.
S ciljem pokretanja gospodarstva u Dalmaciji u Beu je 1894. osnovano Drutvo
za gospodarsko unapreenje Dalmacije a koja je obuhvaala planove za industriju,
poljoprivredu i turizam (Piplovi, 2011). S obzirom da je turizam sve vie postajao
mjerilo drutvenog i ekonomskog napretka i da se nezaustavljivo irio prema istonoj
obali Jadrana, nije neobino da su se velike korporacije poput Drutva junih eljeznica,
Austrijski Lloyd i dr. sve vie ukljuivale u razvoj turizma.
Studentska i studijska putovanja po hrvatskoj obali Jadrana3

Kako bi se inenjeri i studenti upoznali s tadanjom austrijskom rivijerom radi
lakeg projektiranja organiziraju se studijska i studentska putovanja. Krajem 19. i
poetkom 20. stoljea fakulteti i Drutvo inenjera i arhitekata organizirali su putovanja
po zemlji i inozemstvu. Tako su, izmeu ostalog, studenti obilazili dananju hrvatsku
obalu, kako bi dobili uvid u postojee stanje, odnosno kako bi se upoznali s prostorom
(podnebljem, arhitekturom, tradicijom idr.), a nakon putovanja objavljivali su izvjea.
2
Za podatke zahvaljujem gospoi Gordani Tudor.
3
Za izradu ovog poglavlja posebno se zahvaljujem gospodinu Arsenu Duplaniu iz Splita, Arheoloki muzej,
Split.
89
Prve informacije o hrvatskoj obali Jadrana studenti su dobivali iz razliite literature

(knjige, novine, turistiki vodii, struni asopisi idr.), na javnim predavanjima, izlobama,
kontaktima i sl.. O organiziranim studijskim i studentskim putovanjima govore nam
brojna pisana detaljna izvjea objavljena kao zasebni separati ili u sklopu strunih
asopisa najee u izdanju Austrijskog drutva inenjera i arhitekata.
Organizirana putovanja bila su detaljno planirana te su o njima pisana i objavljena
detaljna izvjea. Osim Dalmacije profesori i studenti posjeivali su Bosnu i Hercegovinu,
kako bi prostorno zaokruili putovanja. Iz objavljenih izvjea poznato nam koliko su
trajala putovanja, tko je sve putovao, tko ih je i gdje doekao, tko im je drao predavanja,
a i to su sve vidjeli i koju su literaturu koristili za pripremu putovanja.
Meu prvim objavljenim opisima studijskog i studentskog putovanja po Istri je
onaj objavljen 1895. u asopisu Der Architekt prof. Josefa Hoffmanna. Tom prilikom
prof. Hoffmann objavljuje tri crtea tradicijske arhitekture Voloskoga i jedan crte
Lovrana. Zanimljivo je da je tom prilikom prof. Hoffmann temeljem itanja prostora
u perspektivnom crteu predloio kako bi trebala izgledati vila na Jadranu, tj. da bi vila
trebala sadravati detalje loggie, otvorene stepenice, arkade itd. Takoer pie kako se
treba voditi briga o nagibu krova, oblikovanju dimnjaka i oblikovanju detalja.
U asopisu Wochenschrift des sterr. Ingenieur- und Architekten- Vereins nakon
putovanja po Dalmaciji 1903. uz tekst priloeni su crtei, arhitektonski snimci
reprezentativnih graevina (zvonik katedrale sv. Dujma u Splitu, Kneev dvor u
Dubrovniku i dr.) i fotografije pojedinih graevina ili krajolika. Grafike priloge
izraivali su profesori i/ili studenti.
Arhitekt Richard Staudinger u asopisu Der Bautechniker 1910. objavljuje dva
crtea iz Porea, jedan iz Rovinja, jedan iz Aquileje, jedan iz Pule te jedan iz Pirana.
U asopisu Wiener Bauindustrie Zeitung 1913. studenti Hans Wolf i Hans Miedel
objavljuju crtee. Hans Miedel objavljuje tri crtea iz Porea, a Hans Wolf dva crtea
iz Rovinja i dva iz Vodnjana.
Potrebno je napomenuti da su objavljena izvjea, izmeu ostalog, sluila da bi se
informiralo itateljstvo, poboljala slijedea putovanja, ali i da bi se dobio uvid u prostor
i arhitekturu, odnosno urbanistiko-arhitektonsko nasljee.
Studenti arhitekture u Beu nisu putovali samo po tadanjoj austrijskoj rivijeri
ve su putovali po Italiji i drugim zemljama. Zanimljiva je takoer injenica da su
po istonoj obali Jadrana osim studenata iz Bea putovali studenti arhitekture iz
Hannovera, Berlina, Minhena, Dresdena i dr.
Kako su profesori i studenti, odnosno stranci, doivljavali prostor hrvatskog Jadrana?
Studenti su prostor hrvatskog Jadrana opisivali kao prostor u kojem prevladavaju mala
zbijena naselja dok su u gradovima vidljive graevine iz antike, srednjeg vijeka ali i da
je vidljiv tzv. venecijanski stil.
90
Ovdje se navodi popis pronaenih objavljenih izvjea o studentskim i studijskim

putovanjima:
Kortz, Paul (1888), Bericht ber die Studienreise im Mai 1888. Wochenschrift
des sterr. Ingenieur- und Architekten- Vereins;
Hoffmann, Josef (1895), Architektonisches aus der sterreichischen Riviera,
Der Architekt, 1, 37-38;
Stbben, Josef (1897), Spalato und Ragusa, Zwei Perlen der Adria. Zeitschrift
fr Architektur und Ingenieurwesen. Hannover. br. 38 od 17.09.1897, br. 39 od
24.09.1897, br. 40 od 01.10.1897, br. 41 od 08.10.1897, br. 42 od 15.10.1897.
Koch, Julius und Freih.v. Popp, Konstantin (1903) Bericht ber die Studienreise
des sterr. Ingenieur- und Architekten- vereins nach Dalmatienm Herzegowina
und Bosnien 26. Mai bis 7. Jun 1903. Zeitschrift des sterreichischen Ingenieur ind
Atchitekten Vereins, Wien, LV, br. 36 str. 463-475.
Studinger, Richard (1910) Reisestudien von der istrischen Kste, Der
Bauctechniker, XXX, br. 4, 62-64
FLR (1913.), Vom knstlichen Tuffstein, Wiener Bauindustrie-Zeitung, XXX
(20): 173-175, Wien.
Studentski radovi turistike arhitekture za hrvatski Jadran

Krajem 19. i poetkom 20. stoljea iz Hrvatske u Beu studiraju Vjekoslav Bastl,
Viktor Kovai, Juraj Zaninovi, Ivan Zaninovi, Kamilo Toni, Petar Senjanovi,
Hugo Ehrlich i dr.4
Zanimljivo je da su studenti arhitekture iz Hrvatske koji su studirali u Beu rijetko
za svoje zavrne radove odabirali lokacije na prostoru dananje Hrvatske. Tako je Viktor
Kovai kao studentski rad projektirao hotel urbanog bloka u Beu a za svoj zavrni
rad odabrao je projekt carske rezidencije na Krimu.
U nastavku se daje prikaz, analiza i valorizacija zavrnih radova turistike arhitekture
na hrvatskoj obali Jadranu studenata koji su studirali u Beu.
Juraj (Giorgio) Zaninovi (Split, 27.04.1876. - Buenos Aires 06.11.1946.)5 kao
polaznik tzv. Wagner Schule za svoj zavrni rad odabrao je lokaciju na otoku Hvaru.
4
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea iz Hrvatske u Minhenu studiraju Eduard agar, Sreko Florchtz, i dr.
U Pragu: studiraju Fabjan Kaliterna, Dane agar, Josip Kodl i dr. U Zrichu Joseph Poscher. U Gdanjsku
(Danzig) Lujo Seneri, u Dresdenu Stjepan Hribar, Drago Ibler, u Budimpeti Stjepan Gombo. Navedene
injenice ukazuju na veliku mobilnost studenata iz Hrvatske, ali i multikulturalnost koju su studenti donijeli
s razliitih studija iz Europe u Hrvatsku.
5
Otac Jurja Zaninovia, Antonio Zaninovi je s Hvara i bio je lan istraivake ekspedicije Austro-Ugarske
Monarhije u otkrivanju Sjevernog pola. Nakon uspjenog povratka zaposlio se u Splitskoj luci kao pratitelj
brodova. Od 1887. radi u luci u Trstu.
91
Iako je od 1897. ivio s roditeljima u Trstu a studirao u Beu pretpostavlja se da je

za svoj zavrni rad odabrao lokaciju na Hvaru jer su mu roditelji s nostalgijom priali
o Hvaru, a i na Hvaru je jo 1868. osnovano Higijeniko drutvo s kojim je zapoeo
razvoj turizma). Iako je poetkom 20. stoljea Hvar reklamiran kao Austrijska Madeira
elja za istraivanjem prostora od kuda potiu roditelji te traenja vlastitog izraza u
turistikoj arhitekturi Juraj Zaninovi odluio se za projektiranje luksuznog casinoa u
Hvaru (Kranjevi, 2015). Zaninovi predlae viekatnu simetrinu zgradu oblikovanu
u secesijskom stilu. Privlanost ulaza u casino Zaninovi naglaava velikim krugom
koji je nastao pod utjecajem profesora Josepha Maria Olbricha i njegovih ostvarenja.
Iz zavrnog rada vidljivo je da je Juraj Zaninovi bio pod snanim utjecajem secesije
koju je htio primijeniti na otoku Hvaru. Zaninovi je poznat i u Sloveniji, jer je je autor
najpoznatijeg ljubljanskog mosta sa zmajem.6
Slika 1. Casino na Hvaru, Juraj Zaninovi

Izvor: Kranjevi, J. (2015) Arhitekti Juraj i Ivan Zaninovi.
Kulturna batina, Vol. 41, br. 41, 173-188.
Ivan (Giovanni, Johann) Zaninovi (1929. mijenja prezime u Zanini) (Split, 02.12.
1882.- nepoznato) mlai je brat Jurja Zaninovia. Isto kao stariji brat bio je vjet crta te
su mu ve kao studentu objavljivani arhitektonski crtei sa studijskih putovanja po Isti
i Italiji. Kao studentu tzv. Ohmann Schule u Beu objavljivani su mu crtei interijera
sakralnih graevina u asopisu Der Architekt 1907. i Wiener Bauhtte 1907. U Der
6
Djelovanje Jurja Zaninovia na prostoru Hrvatske dosta je nepoznato. Poetkom 20. stoljea sudjelovao je na
arhitektonskom natjeaju za dva projekta u Zadru (djevojaka kola i galerija s restoranom). A nepoznato je
njegovo djelovanje u Dubrovniku za vrijeme odsluenja vojnog roka.
92
Architekt objavljen mu je akvarel interijera katedrale u Poreu (Tafel 107). U Wiener

Bauhutte 1907. objavljen je crte jedne bazilike u Rimu. Navedeni crtei ukazuju kako
je Ivan Zaninovi imao zavidno crtako umijee.
Arhitekt Marcel Kammerer (Be, 04.11.1878. Monteral, Quebec 25.12.1959.) jo
od studentskih dana svojim projektima vezan je uz hrvatski Jadran. Kao student fasciniran
je slikarstvom te razmatra kako bi trebala izgledati vila za slikara. Stoga promilja o vili
na Jadranu te 1901. za lokaciji u Lovranu predlae projekt vile za slikara. Kammerer
predlae oblikovanje vile u secesijskom stilu simetrinog tlocrta. Zbog mediteranske
klime na srediti krova predlae terasu s pergolom i zelenilom (Kammerer, 1901).
Inae Marcel Kammerer zajedno s E. Hoppeom i O. Schnthallom sudjeluje
na natjeaju za ljeilinu palau u Opatiji 1912. i dobivaju 1. nagradu. Naalost, zbog
izbijanja Prvoga svjetskog rata ljeilina palaa nije izvedena iako su zapoeli zemljani
radovi (nasipavanje mora). Nadalje Kammerer zajedno s E. Hoppe i Schnthalom u
Splitu rade projekt vile 1913. koja takoer nije realizirana.
Sl.2. Vila za slikara, Lovran, Marcel Kammerer

Izvor: Der Architekt, 1901, Vol. VII, str. 7, Tafel 10
Od zavrnih radova za hrvatsku obalu Jadrana zanimljiv je rad Alfreda Fenzla
(6.5.1871. Be 28.4.1914. Mnster Westfalen) za Lokrum, 1900. (Fenzl, 1900). On
je bio pod utjecajem austrijske knjievnice Berte von Suttner7 i dobitnice Nobelove
7
Bertha von Suttner (roena Kinsky; Prag, 9. lipnja 1843. - Be, 21. lipnja 1914.), dobitnica je Nobelove nagrade
za mir 1905.
93
nagrade za mir te je predloio da se juni dio otoka uredi za izgradnju Kongresne

palae mira. Iako ova namjena nije direktno, ve indirektno turistike namjene te je
vrlo intrigantan odabir namjene ukoliko se uzme u obzir injenica da jo nije bilo
strahota Prvoga svjetskog rata. Osim secesijskog urbanistikog ureenja junog dijela
otoka i oblikovanje graevine planirano je u secesijskom stilu. U sredini palae na krovu
planirana je izgradnju kupole koja je simbolizirala zemaljsku kuglu. Palaa je trebala
imati veliku knjinicu posveenu miru. Planirana je izgradnja i hotela te sportskih
terena. Iz palae zrakasto su se irile pjeake staze ureene secesijskom urbanom
opremom. Zanimljivo je da je iz Dubrovnika do otoka Lokruma planiran visei most
s elektrinom eljeznicom. Predloeno prometno rjeenje svakako predstavlja primjenu
suvremene tehnologije za hrvatski Jadran.
Da su se studenti bavili graditeljskim
nasljeem odnosno rekonstrukcijom
ukazuje doktorski rad Fritza Kellera
(Ostrov nad Ohri, 17.08.1878.- Be,
14.12.1938.). Od 1897. do 1903. on je
pohaao THS a do 1905. bio je asistent
za istraivanje graditeljskog nasljea
na Brijunima. U to su vrijeme Brijuni
ve ureeni kao eksluzivna turistika
destinacija koja je stavljala graditeljsko
nasljee u funkciju turizma. Fritz Keller
istrauje kompleks rimske vile u Val
Catena na Brijunima te predlae njezinu
rekonstrukciju za potrebe turizma. Iz
1905. poznata je obranio je disertaciju
Die rmische Villenanlage von Val Catena
auf der Insel Brioni grande bei Pola (Keller,
1905; Kranjevi, 2016). Roen je kao
Fritz Kohn. Umro je pod nerazjanjenim
okolnostima 1938 kao idov.
Student Franz Kaym (*20.06.1891.
- 12.02.1949.) kao lokaciju za svoj
Sl. 3. Kongresna palaa mira, Lokrum, zavrni rad 1913. odabire otok Lokrum,
Alfred Fenzl kao i Fenzel, ali on je predlagao da se
Izvor: Der Architekt, Supplement, 1900, cijeli otok podredi plesnoj umjetnosti te
Vol. VI, str. 40 predlae plesnu kolu. S obzirom da je
rad inspiriran bekom balerinom te tako cijeli otok posveuje edukaciji, ali i prezentaciji
plesa koji je indirektno vezan s turizmom. Tako osim plesne kole, na otoku projektira
hotel za smjetaj umjetnika, ali i gostiju, crkvu, pozornice (otvorene i zatvorene) te
94
Sl. 4. Rekonstrukcija rimske vile u Val Catena na Brijunima, Fritz Keller

Izvor: Der Architekt, 1903. Vol IX, Tafel 61.
veliki trg. Da je Kaym bio na Lokrumu
ukazuje injenica da je u prezentiranom
projektu priloena fotografija pogleda
na otok iz Dubrovnika. Oblikovanje
plesnog kompleksa bio je pod utjecajem
moderne jer su zgrade oblikovane
ravnim linijama i bez ornamenata
(Kaym, 19013).
Osim tono odreenih lokacija
studenti su odabirali i zamiljene lokacije
na Jadranu za zavrne radove turistike
arhitekture. Tako student Franz ramek
(ramek, 1913) kod prof. Friedricha
Ohmanna na nepoznatoj lokaciji na
Jadranu projektira veliki turistiko
ljeilini sklop/resort. ramek zamilja
Sl. 5. Plesna kola, Lokrum, Franz Kaym
Izvor: Der Architekt, 1913,
Vol. XIX, Tafel 149
95
ravniarski teren uz more s bogatim zelenilom te na njemu planira tri velike hotelske
zgrade od kojih je sredinja najvea i najreprezentativnija. Uz more ramek predlae
otvorenu i natkrivenu etnicu te pristanite za turistike brodove koji bi dovodili turiste.
U asopisu Der Architect 1913. objavljen je studentski rad upne crkve (nepoznata
lokacija i student) pod vodstvom prof. J. Hoffmanna(***1913, Tafel 65). Crkva je
oblikovana pod utjecajem moderne.
Zakljuak8
Senzibilitet prema prostoru hrvatskog Jadrana kod studenata razvijao se
organiziranim studentskim i studijskim putovanjima o emu svjedoe objavljivana
izvjea u arhitektonskim asopisima s kraja 19. i poetkom 20. stoljea (Wochenschrift
des sterr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt; Zeitschrift des sterreichischen
Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung).
Crtee s putovanja u asopisima objavljivali su profesori ( Josef Hoffmann) i studenti
(Hans Wolf, Hans Miedel idr.). Objavljena izvjea s putovanja osim to su sluila za
prepoznavanje prostornog identiteta i senzibiliteta prema hrvatskog Jadrana sadravala
su elemente za razvoj turistike arhitekture i propagande. U asopisu Der Architekt
objavljivani su najbolji studentski radovi dok su izvjea s putovanja objavljivana u
razliitim strunim asopisima. Objavljeni zavrni radovi s poetka 20. stoljea potvruju
da su studenti arhitekture u Beu za svoje zavrne radove odabirali zgrade turistike
arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana. injenica da su studenti za svoje zavrne radove
odabirali lokacije na hrvatskom Jadranu samo ukazuje na atraktivnost prostora i elje
za inovacijama u turistikoj arhitekturi. Stoga nije neobino da su studenti odabrali
otok Hvar, otok Lokrum kod Dubrovnika, Lovran kod Opatije i Brijune.
Zavrni radovi turistike arhitekture studenata arhitekture u Beu nisu doivjeli
realizacije, ali pokazuju visoki stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve bre
razvijajuem turizmu, primjeni suvremene tehnologije, ali i prema zateenom nasljeu.
Prezentirane zavrne radove potrebno je sagledavati s injenicom da je turizam
krajem 19. i poetkom 20. stoljea na hrvatskoj obali Jadrana bio tek u povojima
(hoteli s 100 kreveta bili rijetkost, izgraenih cesta izmeu gradova nije bilo, idr.) te
da su studenti imali napredne ideje za gradnju zgrada turistike namjene. Prilikom
projektiranja studenti su promiljali o funkciji turistike arhitekture, upotrebi novih
tehnologija i suvremenom oblikovanju. Studenti su prilikom oblikovanja koristili
elemente secesije ili moderne.
Nesumnjivo, profesori su odigrali vanu ulogu, jer su poticali studente na promiljanje
o tada suvremenoj turistikoj arhitekturi. Od profesora istiu se: Otto Wagner, Josef
Hoffmann, Joseph Maria Olbrich, Friedrich Ohmann, August Prokop, Jan Kotra idr.
8
Ovaj rad izraen u sklopu Znanstvenoistraivakog projekta 2032-HERU / 2014.-2018. / Urbanizam naslijea
- Urbanistiki i prostorni modeli za oivljavanje i unaprjeenje kulturnoga naslijea, Arhitektonski fakultet
Sveuilita u Zagrebu a koju financira Hrvatska zaklada za znanost.
96
Literatura
***(1907), Der Architekt, Vol XIII, str. 64, taf. 107.
***(1913), Entwurf fr eine Landkirche in Dalmatien, Der Architekt, Vol. XIX, Tafel 65.
***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 40, str. 356-357.
***(1913), Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX, br. 31, str. 273.
Baedeker, K. (1900) Austria, including Hungary, Transylvania, Dalmatia, and Bosnia. (9 izdanje)
Karl Baedeker Publisher, https://archive.org/details/austriaincludin00firgoog
Band, M. (1908), Die Zukunft des Fremdenverkehrs. Ein Ratschlag an die Adresse des
Unterrichtsministers. Fremdenverkehr, Vol. 1, br. 18, str. 1-2.
Band, M. (1910), Dalmatien Das Land der Sonne, eine Wanderfahrt an der Adria. A. Hartlebens
Verlag, Wien Leipzig.
Band, M. (1912), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 5., nr. 43, str. 1-3.
Fenzl, A. (1900), Enwurf fr einen Friedenscongreddpalast auf Lacroma. Der Architekt,
Supplement, 1900, nr.6, str. 40-42
FLR (1913), Vom knstlichen Tuffstein. Wiener Bauindustrie-Zeitung, Vol. XXX, br. 20, str. 173-
175, Wien.
Hoffmann, J. (1895), Architektonisches aus der sterreichischen Riviera, Der Architekt, Vol. 1, br. 1,
str. 37-38.
Kammerer, M. (1901), Studie zur Villa f.ur einen Maler, Der Architekt, Vol. VII, str. 7, Tafel 10.
Kaym, F. (1913), Schul- und Festhaus fr Tnzerinnen auf der Insel Lacroma. Der Architekt, XIX,
Tafel 149-153
Keller F. (1905), Die rmische Villenanlage von Val Catena auf der Insel Brioni grande bei Pola. Diss.,
Wien.
Keller, F. (1903), Studie der Laurentinischen Villa des Plinius nach seiner Beschreibung. Der
Architekt, Vol IX, Tafel 61.
Koch, J.; Freih.v. Popp. K. (1903) Bericht ber Studienreise des sterr. Zeitschrift des
sterreichischen Ingenieur- und Architekten-Vereins, Wien, Vol. LV (36): 463-475 https://
opus4.kobv.de/opus4-btu/frontdoor/index/index/docId/2742
Kortz, Paul (1888) Bericht ber die Studienreise im Mai 1888. Wochenschrift des sterr. Ing.- U.
Arch.- Vereines, Wien.
Kranjevi, J. (2015), Arhitekti Juraj i Ivan Zaninovi. Kulturna batina, Vol. 41, br. 41, 173-188.
Kranjevi, J. (2016), et arhitekti a potky turistiky na chorvatskm Jadranu/ Czech Architects
and the Beginnings of Tourism on the Croatian Adriatic Coast/ eki arhitekti i poeci turizma na
hrvatskom Jadranu. Kabinet of Architecture, Czech Republic; Institute for Tourism, Zagreb,
Croatia
Leuschner, T. (1913), Der Fremdenverkehr und die Schule. Fremdenverkehr, Vol. 6., nr. 4, str. 1-2.
Lux. J. A. (1909.), Das Hotel, ein Bauproblem. Der Architekt, XV: 17-20, Wien
Marjanovi, M. (1909), Promet stranaca u Dalmaciji. Sloboda, Vol, 5, br. 38, str. 9.
Pederin, I. (1991), Jadranska hrvatska u austrijskim i njemakim putopisima, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb
Pozzeto M. (1981), Wagnerova kola: 1894-1912.: ideje, projekti, natjeaji, nagrade. Muzej za
umjetnost i obrt, Zagreb, 7. 5-27. 5. 1981. Zagreb: Zadruna tampa
Pozzetto, M. (1979), La scuola di Wagner 1894-1912. Idee - premi - concorsi, catalogo della
mostra, Trieste, Comune di Trieste, 1979, pp. 266-67
Prokop, A. (1900), Zur Frderung des Fremdenverkehrs in den sterreichischen Alpenlndern
97
und an der sterreichischen Riviera. Wiener Bauindustrie Zeitung, XVII (14):97-101, Wien
Ried, H. (2013), Wettbewerbsentwurf fr die Evangelische Kaiserjubilms Kirche. Wiener
Bauindustririe-Zeitung, Vol. XXX., Nr. 31, str. 279.
Schindler, R. (1912), Die Entwicklung des Fremdenferkehrs in Dalmatien. Moderne Illustrierte
Zeitung Sport und Reise, Heft 8, str. 17-22.
ramek, F. (1913) Studie zu einer Kuranlage an der Adria. Wiener Bauindustririe-Zeitung, Vol. 30,
Tafel 29-31.
Staundinger, R. (1910) Reisedtudien von der istrischen Kste, Der Bautechniker, Vol. XXX, br. 4,
str. 62-64 http://anno.onb.ac.at/cgi-content/annoshow-plus?call=bau|1910|0004|00000062
||jpg||O|
Stbben Josef (1897): Spalato und Ragusa, Zwei Perlen der Adria. Zeitschrift fr Architektur
und Ingenieurwesen. Hannover. Nr. 38 od 17.09.1897, Nr. 39 od 24.09.1897, Nr. 40 od
01.10.1897, Nr. 41 od 08.10.1897, Nr. 42 od 15.10.1897.
Zaninovich, Johann (1907) Baptisterium des Laterans. St. Giovanni in Fonte. U: Wiener
Bauhtte, Vol XXVIII, Nr. II, im Juni 1907, tafeln r. 15.-16.
Zaninovich, Johann (1907) Dom in Parenzo, Der Architekt, Vol XIII, Tafel 107.
98
Studenti arhitekture u Beu i vizije turizma na hrvatskom Jadranu

Saetak
Planovi za poveanjem turistikog prometa kao i privlaenjem turista, krajem 19. i poetkom
20. stoljea, podrazumijevali su izgradnju sve eksluzivnije turistike arhitekture. Projektiranje
tih zgrada zahtijevalo je specijalizira znanja u konstrukciji, tehnologiji i oblikovanju, a to je
podrazumijevalo prilagodbu sustava obrazovanja novim potrebama.
Stoga se u radu provjerava jesu li studenti Akademije lijepih umjetnosti (Akademie der
bildenden Knste) i Tehnike visoke kole u Beu (Technische Hochschule) bili upoznati
s tadanjim trendovima u turizmu, primjeni suvremene tehnologije, novim smjerovima u
oblikovanju turistike arhitekture te kakav je bio njihov odnos prema identitetu lokalnog
prostora i nasljeu?
Senzibilitet prema prostoru hrvatskog Jadrana kod studenta razvijao se organiziranim
studentskim i studijskim putovanjima o emu svjedoe objavljivana izvjea u arhitektonskim
asopisima s kraja 19. i poetkom 20. stoljea (Wochenschrift des sterr. Ingenieur- und Architekten-
vereins; Der Architekt; Zeitschrift des sterreichischen Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der
Bauctechniker; Wiener Bauindustrie Zeitung). Crtee s putovanja u asopisima objavljivali su
profesori ( Josef Hoffmann) i studenti (Hans Wolf, Hans Miedel idr.). Objavljena izvjea
s putovanja osim to su sluila za prepoznavanje prostornog identiteta i senzibiliteta prema
hrvatskom Jadranu sadravala su elemente za razvoj turistike arhitekture i propagande. U
asopisu Der Architekt objavljivani su najbolji studentski radovi, dok su izvjea s putovanja
objavljivana u razliitim asopisima.
Od zavrnih radova objavljeni su projekti: casinoa Juraj (Giorgio) Zaninovi u Hvaru na
Hvaru, vile za slikara u Lovranu kod Opatije Marcel Kammerer, Kongresne palae mira na
Lokrumu kod Dubrovnika Alfred Fenzl, rekonstrukcije kompleksa rimske vile u Val Catena
na Brijunima Fritz Keller te projekt plesne kole na Lokrumu kod Dubrovnika Franz Kaym.
Prezentirane zavrne radove potrebno je sagledavati s injenicom da je turizam krajem
19. i poetkom 20. stoljea na hrvatskoj obali Jadrana bio tek u povojima (hoteli s 100 kreveta
bili rijetkost, izgraenih cesta izmeu gradova nije bilo, idr.) te da su studenti imali napredne
ideje za gradnju zgrada turistike namjene. Prilikom projektiranja studenti su promiljali o
funkciji turistike arhitekture, upotrebi novih tehnologija i suvremenom oblikovanju. Studenti
su prilikom oblikovanja koristili elemente secesije ili moderne.
Objavljeni zavrni radovi s poetka 20. stoljea potvruju da su studenti arhitekture u
Beu za svoje zavrne radove odabirali zgrade turistike arhitekture za hrvatsku obalu Jadrana.
injenica da su studenti za svoje zavrne radove odabirali lokacije na hrvatskom Jadranu samo
ukazuje na atraktivnost prostora i elje za inovacijama u turistikoj arhitekturi. Zavrni radovi
turistike arhitekture studenata arhitekture u Beu nisu doivjeli realizaciju, ali pokazuju visoki
stupanj senzibiliteta kod studenata prema sve bre razvijajuem turizmu, primjeni suvremene
tehnologije, ali i prema zateenom nasljeu.
Nesumnjivo, profesori su odigrali vanu ulogu, jer su poticali studente na promiljanje o
tada suvremenoj turistikoj arhitekturi. Od profesora istiu se: Josef Hoffmann, Otto Wagner,
Friedrich Ohmann, Joseph, Maria Olbrich, August Prokop, Jan Kotra idr.
99
Architekturstudenten aus Wien und Vorstellungen ber den Tourismus

an der kroatischen Adria
Zusammenfassung
Die Plne zur Steigerung des Fremdenverkehrs sowie zur Anziehung der Touristen setzten
Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhundertes einen Bau von immer exklusiveren touristischen
Architektur voraus. Das Projektieren dieser Gebuden forderte spezielle Kenntnisse in der
Konstruktion, Technologie und Gestaltung, wobei sich die Anpassung des Bildungssystemes
den neuen Bedrfnissen von selbst verstand.
Daher wird in der Arbeit geprft, ob die Studenten der Akademie der bildenden Knste
und der Technischen Hochschule in Wien die damaligen Trends im Tourismus, die Anwendung
der modernen Technologie, die neue Richtungen in der Gestaltung der touristischen Architektur
kannten sowie wie ihr Verhltnis zur Identitt des Lokalraumes und Erbens war?
Die Sensibilitt gegenber dem Raum der kroatischen Adria wurde bei den Studenten
mittels organisierten Studenten- und Studienreisen entwickelt, wovon die verffentlichten
Berichte in architektonischen Zeitschriften vom Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhundertes
zeugenungen (Wochenschrift des sterr. Ingenieur- und Architekten- vereins; Der Architekt;
Zeitschrift des sterreichischen Ingenieur und Atchitekten Vereins; Der Bauctechniker; Wiener
Bauindustrie Zeitung). Zeichnungen von den Reisen verffentlichten die Professoren ( Josef
Hoffmann) und die Studenten (Hans Wolf, Hans Miedel und andere) in den Zeitschriften.
Die verffentlichten Berichte von den Reisen, die zur Erkennung der Raumidentitt und
der Sensibilitt der kroatischen Adria gegenber dienten, beinhalteten auch Elemente zur
Entwicklung der touristischen Architektur und Propaganda. In der Zeitschrift Der Architekt
wurden die besten Studentenarbeiten, whrend die Reiseberichte in verschiedenen Zeitschriften
verffentlicht wurden.
Von den Abschlussarbeiten wurden die Projekte: Casino Juraj (Giorgio) Zaninovi in
Hvar auf der Insel Hvar, die Vilen fr den Maler in Lovran bei Opatija Marcel Kammerer,
des Friedenskongrespalastes auf Lokrum bei Dubrovnik Alfred Fenzl, der Rekonstruktion des
Kompexes der rmischen Villa in Val Catena auf Brijuni Fritz Keller sowie das Projekt der
Tanzschule auf Lokrum bei Dubrovnik Franz Kaym verffentlicht.
Die vorgestellten Abschlussarbeiten sollen durch die Tatsache, dass der Fremdenverkehr
Ende des 19. Und Anfang des 20. Jahrhundertes an der kroatischen Adriakste erst an seinen
Anfngen war (Hotele mit 100 Betten waren eine Seltenheit, erbaute Straen zwischen den
Stdten gab es keine usw.), sowie dass die Studenten vortschrittliche Ideen zum Bau der
Gebuden zu Fremdenverkehrzwecken hatten, betrachtet werden. Bei dem Projektieren
bedachten die Studenten die Funktion der touristischen Architektur, den Gebrauch neuer
Technologien und die moderne Gestaltung. Die Studenten benutzten bei der Gestaltung
Elemente der Sezession oder der Moderne.
Die zu Anfang des 20. Jahrhundertes verffentlichten Abschlussarbeiten besttigen,
dass die Architekturstudenten in Wien fr ihre Abschlussarbeiten Gebude der touristischen
Architektur fr die kroatische Adriakste whlten. Die Tatsache, dass die Studenten fr ihre
Abschlussarbeiten Standorte an der kroatischen Adria whlten, weist nur auf die Atraktivitt
100
des Raumes und den Wunsch nach Neuerungen in der touristischen Architektur hin. Die
Abschlussarbeiten der touristischen Architektur der Architekturstudenten in Wien erlebten
keine Realisation, zeigen aber einen hohen Grad von Sensibilitt fr den sich immer schneller
entwicklenden Fremdenverkehr, die Anwendung der modernen Technologie, aber auch fr die
angetroffene Hinterlassenschaft.
Zweifelsohne spielten die Professoren eine wichtige Rolle, weil sie die Studenten frderten,
ber die damals modernen touristische Architektur nachzudenken. Von den Professoren heben
sich hervor: Josef Hoffmann, Otto Wagner, Friedrich Ohmann, Joseph, Maria Olbrich, August
Prokop, Jan Kotra und andere
101
102
Jure Kui: Herbert Hoffman
Jure Kui, prof. UDK: 792(091)(497.5)

Split Izvorni znanstveni rad
e-mail: jukuic@xnet.hr Primljeno: 30.9.2017.
Herbert Hoffman
(Duchcovo1, 25. 12. 1914.

Split, 16. 1. 1985.)
U radu je autor prikazao ivotni put i rad Herberta

Hoffmana, akademskog umjetnika-scenografa. Uz
fotografije iz njegovog, vrlo dinaminog ivota autor
je istraio kako je pri tome intelektualac gradio svoj
identitet. Opisano je njegovo djelovanje u zvanju za
koje se kolovao, i unato svim zaprekama, posvetio
mu se i potvrdio kao umjetnik-scenograf, ostavivi
veliki trag u splitskom i hrvatskom kazalinom
prostoru i kulturi tijekom 37 godina, koje je proveo
u novoj domovini, gdje se i zatvorio njegov ivotni
krug.
Kljune rijei: Herbert Hofman, akademski

umjetnik-scenograf, Nijemac, eka, Njemaka,
Hrvatska
1
Duchkovo, njem. naziv Duchcar( Dux), Sudetska oblast ehoslovaka.
103
UVOD
ovjekovo zlo je historija, njezino prvo ime je rat,
drugo narod; kako u njoj sauvati duu?2
Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove,
druge kao ljude, jedne uinio robovima, a druge slobodnima3
Kako opstati, kako sauvati duu, kako ostati ili postati slobodan u vrtlogu povijesnih
i ratnih mijena, kako istiu Lovrenovi i Heraklit; kako opstati kad bogovima postane
dosadno, pa se loptaju ljudima4, kako izree znameniti rimski komediograf Plaut
(dvjestotinjak godina pr. Kr.); to isto moe se upitati za svatki od nekoliko desetaka
milijuna ljudskih ivota i sudbina, kojma nisu prirodnom smru, nego nasilno prekinuti
ivoti tijekom samo est ratnih povijesnih godina, i svaki je pria je za sebe.
Ovdje se, pak, osvremo na jednu i pojedinanu sudbinu, na ivotni put Herberta
Hoffmana u tome moru od nekoliko desetaka milijuna ljudskih ivota. Njegov poloaj
u takvoj historiji, od rodnog Dhuckova u ekoj, potom u ratnom vihoru Drugoga
svjetskoga rata, preko Istone fronte, grke i afrike operacije do Junog bojita tada
jugoslavenskog prostora i kapitulacije vojske kojoj je pripadao, do oslobaanja i nakon
toga konano poloaja u hrvatskom drutvu, poblie u hrvatskom kulturnom prostoru-
kazalinom milieu, odreena je svim naprijed navedenim okolnostima, a poglavito
umjetnikim radom, pri emu je kao specifini intelektualac, (M Foucault)5, odreen
i politikim, ekonomskim i institucionalnim reimom proizvodnje istine6.
Pred njim se otvorilo pitanje, biti neprimjetan, (ne bitan) ili biti ravnopravan lan
zajednice, odnosno intelektualac u intelektualnom egzilu, kako to pitanje problematizira
E. Said7. Ostati neprilagoen, ostati marginalac koji ne moe slijediti unaprijed
propisan put, sa svim posljedicma koje iz toga proistjeu8, ili se dovesti u stanje
prilagodbe i iskusiti tu sudbinu, ne kao uskraenost ili kao neto za im treba aliti,
nego kao neku vrstu slobode, procesa otkrivanja u kojem radi stvari prema vlastitim
obrascima, kako razliiti interesi zaokupljaju tvoju pozornost , i kako diktira partikularni
cilj koji si sebi postavio; to je jedinstveno zadovoljstvo9. Hoffman se odluio za ovo
2
Ivan Lovrenovi, Nestali u stoljeu, Fraktura i Synopsis, Zagreb/Sarajevo, 2013.
3
Heraklit, 475. Pr. Kr., grki filozof predsokratovac; iz fragmenata Heraklitove ostavtine prema zapisu grkih
filozofa o predsokratovcima.
4
Tit Makcije Plaut/lat.Titus Maccius Plautus, oko 254. pr. Kr. 184. pr. Kr., najvei klasini-rimski pisac-
komediograf, navod iz komedije Amfitrion.
5
O teorijskim dilemama u vezi s razumijevanjem intelektualca i njegove ulooge u drutvu; B. Jankovi: Prema
historiji intelektualca, i ntelektualnoj historiji, Dijalog s povodom 6, intelektualna historija, Zagreb, 2013.,
str. 34. , 35., 42. i 43.
6
Isto; O teorijskim ... B. Jankovi
7
8
9
104
drugo; razliito od njegovog, neto starijeg sunarodnjaka Rudolfa Gerharta Bunka,

akademskog slikara i vrsnog scenografa, uitelja slikarstva10 i direktora Tehnike. On
e Hoffmana uvesti u umjetniki ivot Hrvatskog narodnog kazalita u Splitu i biti
mu nadreen; a koji se 1958. iselio iz Jugoslavije i vratio u Njemaku. Razlog tome su
politike prilike, odnosno stanje do kojega je dolo kada je Jugoslavija priznala DDR
(Istonu Njemaku), a Savezna Republika Njemaka prekinula diplomatske odnose sa
Jugoslavijom, pa bi automatizmom, osobe-Nijemci, koji se ne bi preselili u Zapadnu
Njemaku, po tzv. Hallesteinovoj doktrini gubili prava u Njemakoj. To je Bunka
dovelo u vrlo nezgodnu poziciju s obzirom da je s njim u Splitu bio dio obitelji a dio u
Zapadnoj Njemakoj, ali vjerojatno su na to utjecali i druge okolnosti. Treba imati na
umu da je Bunk kao ljeviar koji je emigrirao pred nastupajuim nacistikim nasrtajima
i ve 1938. preko Austrije doao u Hrvatsku na Koloep. Nakon izlaska iz logora iz
kojega su ga izvukli neki utjecajni ljudi, gdje je bio interniran, 1941. dospio je u Trogir
gdje je stupio u vezu s ilegalcima i prikljuio se NOB-eu u Hrvatskoj. Po zavretku
rata imao je visok drutveni poloaj i dunosti u Hrvatskom narodnom kazalitu u
Splitu; nakon odlaska iz Splita jo dugo je radio i suraivao i sa splitskim kazalitem
i prireivao samostalne izlobe u
Splitu i Zagrebu.
Hoffman je, koji se u
meuvremenu oenio Spliankom
(1955.), makar nisu imali svoje
potomke, prihvatio hrvatsko
dravljanstvo izjasnivi se kao
Nijemac11, to se vidi iz ovoga
preslika dokumenta Matinog
ureda u Splitu, (preslik) i time
je, prema spomenutoj doktrini,
izgubio prava u Njemakoj jer
je izabrao ostanak Jugoslaviji/
Hrvatskoj i svoj ivotni put
zavrio u Splitu.
Osobni i obiteljski podaci

Herbert Hoffman, Richarda roen je 25. prosinca 1914. Duchcovu (Duchkovu),
Njem. naziv Duchcar, Dux u Sudetskoj oblasti u SSR-u. Prema vlastitom iskazu bio
je po zanimanju kazalini scenograf; ima osnovnu kolu i osam semestara umjetnike
akademije za kazalinog scenografa, te je bio zaposlen u istom svojstvu kod Ufa i Tera,
10
D. Kekemet, Bunk Rudolf, Hrvatski biografski leksikon 2, Zagreb,1989.
11
Preslik vjenanog lista Matinog ureda u Splitu Dravne uprave u Splitsko-dalmatinskoj upaniji
105
filmskim preduzeima.12 Unovaen je u Wermacht

1939. i ratni put zapoeo je upadom u Poljsku a
okonao u listopadu 1944. u NDH. Zarobljen
u mjestu Krilo-Jasenice u zavrnim borbama za
osloboenje Splita. U zarobljenikom logoru na
Firulama je tijekom 1945./46. godine. Od 30. lipnja
1947. zaposlen je u Narodnom kazalitu Split kao
scenograf; slobodni graanin na kunji i pod
prismotrom na dvije godine. Godine 1955. oenio
se s Palminom Savin ro. Karaman s kojom nije imao
potomke nego dva pastorka iz supruginog prvog
braka. Umirovljen je 20. travnja 1981., a preminuo
je 16. sijenja 1985. godine. Pokopan na gradskom
groblju Lovrinac u Splitu.
Ratni put, zarobljavanje i osloboenje

Ve poetkom 1939., nakon pripajanja Sudetske
oblasti Njemakoj, u 26. godini ivota, unovaen
je kao voza u mehaniziranu jedinicu Wermachta.
Nakon pohoda na Poljsku ratuje na Istonom
bojitu na podruju SSSR-a, pa na Afrikom frontu
pod Romelom, potom preko Italije i Grke na
Jugoslavenskom frontu. Koncem 1944. u borbama za osloboenje Splita, u mjestu Krilo-
Jesenice zarobljen je sa svojom mehaniziranom jedinicom i smjeten u Zarobljeniki
logor 125 na Firulama. Budui da detaljniji, drugi, osobni podaci o Hoffmanu nisu
dostupni, iz i ne tako brojnih isprava arhiva Hrvatskog narodnog kazalita u Splitu13,
i to tek iz listopada 1970., ukupno je 6 isprava iz kojih se moe neto vie saznati o
njegovim radnim obvezama u splitskom kazalitu. Iz prepiske, pak, Narodnog pozorita
Bosne i Hercegovine u Sarajevu s ministarstvima unutranjih poslova FNR Jugoslavije
i NR Hrvatske, s Oblasnim Narodnim Odborom Dalmacije-Odjelom poljoprivrede i
umarstva i Komandom 125 zarobljenikog logora u Splitu14 ukupno 12 razmijenjenih
12
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ovaj podatak nalazimo u dopisu Narodnog pozorita
Bosne i Hecegovine u Sarajevu upuenog Oblasnom Narodnom Odboru, Odjelu poljoprivrede i umarstva
u Splitu iz 1947., inae prvom dostupnom dokumentu iz kojga saznajemo neto vie o Hoffmanu.
13
U osvit 13. veljae 1970. izbio je poar u kojemu izgorjela cijela kazalina zgrada ukljuujui i kazalini arhiv.
U obnovljenoj arhivskoj grai o Hofmanu nema nijednog dokumenta od 1947. do listopada 1970.
14
Stjecajem okolnosti a nakon moga izlaganja o Hoffmanu na XXIV Meunarodnom znanstvenom skupu
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Osijek, 4.-5. 2016., gospodin, dr. Sc. Andrej Rodins
koji je takoer izlagao na skupu, ponudio mi je pomoi; ... u arhivu BiH-e u Sarajevu pri obradi grae iz
Narodnog pozorita, naao sam nekoliko pisanih dokumenata o Hoffmanu, koje u Vam skenirati i poslati.
Zahvaljujem gospodinu Rodinsu a kako je razvidno, u ovom tekstu obilato su koriteni.
106
dopisa - u samo nepuna dva mjeseca, tonije od 8. srpnja do 31. kolovoza 1947.
dobiva se jasniji uvid u to to se zbivalo nakon Njemake kapitulacije i dogaaja koji su
uslijedili; te se, moglo, s dosta vjerodostojnosti opisati njegovu linost. Radi ilustracije,
u prilogu je 5 kljunih dokumenta, radi uvida u nain komuniciranja civilnih i dravnih
institucija i odnosa jednih prema drugima u tom poratnom vremenu.
Svojim kazalinim kolegama, s kojima se ubrzo nakon dolaska u Kazalite
sprijateljio, znao je rei: Ja sam ratni heroj, jer sam ist, a osim zapadnog, proao sam
i preivio sve frontove Drugoga svjetskog rata15.
Vjerovali, manje ili vie Hoffmanu, injenica je da je ve tijekom 1945. ili poetkom
1946. ukljuen u civilni ivot u Splitu. Zato tako brzo, teko je sa sigurnou rei.
O tome vie moemo prosuivati na temelju saznanja, makar iz tih tek nekoliko
dokumenata i svjedoenja osobe koja ga je poznavala. Prvi, pak, i vremenski najraniji,
dokument u kojemu se spominje Hoffman je dopis Narodnog Pozorita Bosne i
Hercegovine u Sarajevu nije u pitanju prvomajska ala datiran s nadnevkom 8. VII
1947. pod brojem 227816, kojega su uputili Oblasnom Narodnom Odboru za Dalmaciju
, Odjel poljoprivrede i umarstva. (Prilog br 1) Na ovaj upit Oblasni Narodni Odbor
Dalmacije-Odjel poljoprivrede i umarstva u Splitu se oituje dopisom br. 6766/47.
od 26. VII. 1947. br. 6766/4717. (Prilog br 2)
Izmeu redaka moe se iitati da su u Narodnom Oblasnom Odboru u Splitu
imali dobar razlog i poduzeli sve mjere da se Hoffman oslobodi i zadri dalje na radu
u ovom Odjelu. Nastavno, iz prepiske koja se intenzivno nastavila izmeu navedenih
institucija te iz jednog neto kasnije datiranog dopisa Komande 125 zarobljenikog
logora u Splitu Ministarstvu unutranjih poslova IX. Odjeljenju (za ratne zarobljenike)
u Zagreb, pod brojem 165018 od 9. VIII. 1947. zapravo se otkriva razlog zbog kojega
je Oblasni N.O. za Dalmaciju traio Hoffmana i da to nije bilo sluajno: ... jer je po
specijalnosti scenograf uposlen kod Oblasnog N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede
i umarstva u svojstvu slikara za propagandu poumljavanja i rasploivanja ostalih
kultura to isti izrauje u plakatima za Oblast Dalmacije!!! (istaknuo a.)
S velikim sigurnou moe se zakljuiti da se, i nakon takvog ratnog puta, tijekom
est godina, H. Hoffman nije ogrijeio ni o ratne ni mirnodopske zakone, te postaje
jasno zato je ubrzo osloboen iz zarobljenitva; za pretpostaviti je da je netko, tijekom
istranog postupka, nakon zarobljavanja, puki reeno: zbrojio dva i dva i korisno
upotrijebio i iskoristio Hofmanove sposobnosti i uputio ga da radi u Oblasnom
Narodnom Odboru za Dalmaciju.
15
Prema svjedoenju Igora Gudia, inspicijenta u HNK Split; jedinog svjedoka iz toga vremena.
16
Dokument br 2, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu; Pprilog br 1.
17
Dokument br 3, iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Prilog br 2.
18
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
107
Naavi se u pogodnijem poloaju kao kontrolirani civil, nije poznato kako je

Hoffman saznao da sarajevskom pozoritu hitno treba scenograf. Moe se pretpostaviti
da se to moglo dogoditi s obzirom na to da je imao slobodan pristup civilnim ustanovama.
On je vjerojatno tijekom svibnja ili lipnja 1947., na vlastitu inicijativu, podnio svoju
molbu da ga u prime u Pozoriote za scenografa. Vrlo urno, 8. VII 1947. u dopisu br:
2278, sarajevsko pozorite se obraa Oblasnom Narodnom Odboru Dalmacije, Odjelu
poljoprivrede i umarstva sa zamolbom da im daju podatke o Hofmanu19.
Nakon toga, s nadnevkom 21. VII 1947.u zasebnim dopisima a pod istim brojem:
2582, Uprava Narodnog pozorita obraa se, Ministarstvima za unutranje poslove IX
Odjeljenje u Beogradu i Zagrebu i Komandi 125 zarobljenikog logora u Splitu sa
istovjetnim zahtjevom20 i obavjetava ih o molbi Hoffmana da doe raditi u njihovo
Pozorite. Sarajevsko kazalite jer su, smru stalnog scenografa Romana Petrovia,
iznenada ostalo bez scenografa upravo pred poetak priprema za novu kazalinu
sezonu, to stalno istiu naglaavajui koliko im je stalo da odmah u stalni angaman
prime izuenog scenografa. U ovaj tijek dopisivanja ukljuio se osobno i Hoffman i na
vlastitu inicijativu, s ciljem da pogura i pouri postupak, uputio je prvotno Pozoritu u
Sarajevu, istoga dana 21. VII 1947. putem teleprintera !!! a potom vlastoruno potpisanu
pournicu, dopis broj 2564 od 22.VII21. (Prilog br 3)
Kako je razvidno njemu je oito bilo jako stalo da dobije mjesto scenografa u
Sarajevskom kazalitu i ne znajui da se Uprava sarajevskog pozorita ve obratila
Ministarstvima u Beogradu i Zagrebu i Komandi logora u Splitu.
Nakon ovih dopisivanja, zapravo molbi samog Hoffmana i sarajevskog Pozorita,
uslijedila je i dalje se vodila intenzivna prepiska na liniji nadlenih ministarstava i
Odsjeka za ratne zarobljenike Komande 125 zarobljenikog logora u Splitu. Postupak
je hijerarhijski. Najprije je Ministarstvo unutranjih poslova FNRJ, IX. Odelenje 26.
VII. 1947. svojim dopisom br. 964322 Ministarstvu unutranjih poslova NR Hrvatske
Odsjeku za ratne zarobljenike naloilo da: ako imenovani nije zaposlen kao strunjak
scenograf, onda ga uputi Narodnom pozoritu u Sarajevu.
Ve 30. VII. 1947. Ministarstvo unutranjih poslova NR Hrvatske Otsjek za ratne
zarobljenike u dopisu br:219623 postupa po nalogu vieg tijela u Beogradu i Komandi
125 zarobljenikog logora u Splitu prosljeuje nalog u kojemu stoji da se ... ukoliko
imenovani ne radi na struci kao to navaa IX. Odelenje, uputite ga kazalitu Sarajevu.
19
20
21
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 3.
22
23
108
Komanda 125 zarobljenikog logora odmah, 2. VIII. 1947. u dopisu pod br:
165024 izvjeuje Ministarstvo unutranjih poslova NR Hrvatske Otsjek za ratne
zarobljenike, istie: da je gore navedeni zaposlen po svojoj struci kod Oblasnog N.O.
za Dalmaciju te je kod istog dao izjavu za ostanak na radu u FNRJ na dvije godine ija
je izjava proslijeena IX. Odelenju na reenje.
Prepiska se nastavlja, pa Ministarstvo u Zgrebu 6. VIII 1947. u dopisu broj 2196
25
od Komande u Splitu trai da utvrdi je li scenograf potreban O.N.O. Dalmacije
osim ako ne radi u Dravnom kazalitu Split. Iz Komande, promptno, u dopisu
1650 (pod istim brojem) ali s nadnevkom 9. VIII 1947. Ministarstvu (iz kojega smo
ve dio citirali) odgovaraju da mu je: ... specijalnost scenograf uposlen kod Oblasnog
N.O. za Dalmacije odjel poljoprivrede i umarstva u svojstvu slikara za propagandu
poumljavanja i rasploivanja ostalih kultura to isti izrauje u plakatima za Oblast
Dalmacije26. (U Prilogu br 4)
Nakon prikupljenih podataka o tome kakav status ima i to Hofman radi u
Oblasnom Narodnom Odboru Dalmacije, Ministarstvo u Zagrebu dopisom pod
brojem 219627 od 13. VIII. upuuje upit Ministarstvu unutranjih poslova IX Odjeljenju
u Beogradu i trai: Molimo za nareenje, dali da ga ostavimo na tom radu ili da se
dodijeli na rad Sarajevskom kazalitu.
Ministarstvo u Beogradu donosi konanu odluku o emu 18. VIII. 1947. dopisom
br: 1115928 obavjetava Oblasni Narodni Odboru za Dalmaciju Split citiramo: Molimo
za obavetenje, dali ratni zarobljenik Herbert Hoffman moe da se dodjeli Narodnom
pozoritu Bosne i Hercegovine Sarajevo, ili je pak Vama neophodno potreban.
Oblasni narodni odbor za Dalmaciju odnosno njegovo Tajnitvo-Personalni-
kadrovski odjel, poto su 22. VIII. 1947., pod brojem: 20963 zaprimili dopis, izvjeuje
Ministarstvo unutranjih poslova IX. Odjeljenje u Beogradu (glavni dio teksta donosi se
i u prijepisu budui da dokument nije dovoljno itak) u kojemu stoji: U vezi Vaeg dopisa
br. 11158/47od 18-VIII.47 god. po pitanju ratnog zarobljenika Herbert Hoffmaba
scenografa, nemogue nam je da bi druga dodijelili Narodnom pozoritu Bosne i
Hercegovine-Sarajevo iz slijedeih razloga. Dotini sada radi u Oblasnom N.O.
Dalmacije, Odjel poljoprivrede i umarstva, ali on tu nije dovoljno koristan , obzirom
na njegovu strunu spremu. Njega mislimo, a i nuno je potreban, da ga stavimo na
raspolaganje Narodnom kazalitu u Splitu, jer ve nekoliko mjeseci nemaju takvog
scenografa.Toliko do znanja29. (Prilog br 5)
24
25
26
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 4
27
28
29
Dokument iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prilog br 5
109
Ovaj dokument je dodatno ilustrativan jer na istom prostoru dokumenta u donjem

dijelu iste stranice vidimo da je Ministarstvo u Beogradu dopisom od 28.VIII 1947.
pod brojem 11.159 o tome izvijestilo Narodno pozorite NR Bosne i Hercegovine
u Sarajevu a u zaglavnom desnom kutu dokumenta, potvrdu prijema u Pozoritu u
Sarajevu koje ga je zaprimilo 31. VIII 1947. pod brojem 3017. te je okonan postupak,
a Hoffman ostao u Splitu.
Radne dunosti u splitskom HNK

I bi tako; s tim da se to zbilo ak dva mjeseca prije okonanja naprijed navedenih
prepiski o tome gdje e Hoffman, u Sarajevo ili ostati u Splitu. To je razvidno iz
Rjeenja o priznanju prava na starosnu mirovinu SIZ-a mirovinskog i invalidskog
osiguranja radnika Hrvatske u Splitu, odnosno pregledu radnog staa gdje stoji da je
Hoffman ve 30. lipnja 1947. zasnovao radni odnos u HNK Split30 na radnom mjestu
scenografa. Neizravno, to potvruje podatak da je Hoffman je vee obavljao poslove
scenografa i obavljajui pripreme i pristupio izradi scenografije za premijeru Molierovog
TARTUFFEA 22. 10. 1947. u reiji Kalmana Mesaria31. Ovdje treba naglasiti da je
netko u Oblasnom narodnom odboru za Dalmaciju i u splitskom kazalitu bio kuraan
i ne ekajui odluke viih instanci usudio se i potpisao malo na svoju ruku! Naredne
34 godine Hofman je u splitskom kazalitu vrlo intenzivno radio, ali nije to vrijeme
protjecalo lagodno i bezbrino.
Na radnom mjestu scenografa je od 1957. do 1971. godine. Od 19. veljae do
kolovoza 1971. nalazi se na dunosti direktora Tehnike slube HNK, a od tada do 2.
veljae 1972. je vritelj dunosti direktora Tehnike slube, a nakon toga rasporeen
na mjesto efa scenske opreme slikar izvoa, koje e obavljati do 20. travnja 1981.
kada je sa 34 godine radnoga staa otiao u mirovinu.
Prvi, pak, dokument u arhivu splitskog kazalita o Hoffmanu, nakon poara u
kojemu izgorjela kazalina zgrada s arhivom, je njegova molba na natjeaj za voditelja
Propagande i prodaje HNK Split s nadnevkom 16. listopada 197032. (Faksimil molbe)
Na to radno mjesto nije postavljen, iako je u tom trenutku Hoffman iza sebe imao
ve 24 godine radnog iskustva i vie desetaka uspjelih scenografija i brojnih slikarskih
realizacija, pa je pitanje to ga je ponukalo da se natjee na radno mjesto voditelja
Propagande (?!) na koje nije postavljen.
30
Dokument iz arhive HNK Split.
31
Repertoar hrvatskih kazalita 1840-1860-1980, knjiga 1, svezak 1. i 2., HAZU/JAZU, uredio Heimovi,
Branko, Zagreb, 1990.
32
Dokument iz arhive HNK Split.
110
Razdoblje najplodnijeg umjetnikog rada

i vremena umjetnike i radne krize
Uvid u repertoarni program i malobrojne dokumente splitskog kazalita prua
indicije na temelju kojih je mogue, u veoj ili manjoj mjeri, odgovoriti na gore
postavljeno pitanje. Svakako je indikativno da je od 1947. do 1957. samostalno autor
scenografija, i to: 27 drama, 19 opera i 8 baleta u kui i 10 scenografija na Splitskom
ljetu (Splitske ljetne priredbe), ili ukupno 64. scenografije za praizvedene i premijerne
predstave. To razdoblje od 10 godina, u umjetnikom pogledu, njegovo je najplodnije
stvaralako razdoblje.
Od 1958. do 1970., pak, nije zabiljeena ni jedna njegova scenografija i ne moe
se sa sigurnosti utvrditi to je radio. Treba, ipak, rei da je to inae razdoblje velike
programske i kadrovske krize u splitskom kazalitu koje je nakon poara preselilo u
prostor Doma brodogradilita Split, popularno zvanog Vicka.
Malobrojni dokumenti iz arhiva HNK Split, koje u nastavku navodimo, upuuju
na zakljuak da u razdoblju od tih 19 nepolodnih godina nije vie obavljao poslove
scenografa, nego efa scenske opreme slikar izvoa.
Na to upuuje, najprije, Rjeenje Savjeta kazalita i direktora Nanda Roje od 19.
veljae 1971. kada je Hoffman postavljen na radno mjesto direktora tehnike slube
s pokusnim radom od pet mjeseci; da bi novim Rjeenjem 30. srpnja odluili da: ...
usprkos izrazitoj sposobnosti za scenske tehnike poslove, nije u potpunosti izvrio
zahtjeve pokusnog rada na mjestu direktora tehnike slube u oblasti organizacije
rada, pa mu mu na tom radnom mjestu prestaje rad 1. kolovoza 1971. i rasporeuje
se na radno mjesto efa scenske opreme slikar izvoa poev od 1. kolovoza 1971.
Time ovo loptanje, opravdano ili ne, Kazalita i Hoffmana nje okonano, nego,
najvjerojatnije, zbog krize rukovoenja u Kazalitu, na tu novu dunost nee stupiti
odmah, nego ga opet novim novim Rjeenjem 4. kolovoza 1971. postavljaju: --- za
vrioca dunosti direktora tehnike slube, poam od 3. kolovoza 1971. do postavljanja
novog tehnikog direktora - budui da, u tom trenutku, nisu imali osobu za mjesto
direktora tehnike slube to e se dogoditi nakon 3. kolovoza kada se vraa na radno
mjesto efa scenske opreme slikar izvoa.
Ipak, od 1970. do 1976. u autorskim je timovima za 12 opernih, dramskih i baletnih
predstava u kui i na Splitskom ljetu. Posljednju scenografija radio je za Verdijevu
TRAVIATU koja je izvedena 19. srpnja 1976. u Metrovievom kateletu u okviru
programa Spitskog ljeta.
Sveukupno je tijekom tih nepunih 16 godina u produkciji splitskog kazalita bio
autor 76 postava s jo dvadesetak obnova u sva tri kazalina anra i jedne predstave u
Lutkarskom kazalitu Pionir, te brojnih slikarskih intervencija u svojim i scenografijama
111
drugih autora. Za ilustraciju je stavljena samo jedna, ili jedina sauvana, fotografija
njegove inscenacije, jer druge nisu sauvane.33
Mjesto i znaaj umjetnikog rada u hrvatskom kulturnom prostoru

Radio je s najpoznatijim hrvatskim redateljima, scenografima, slikarima, glumcima,
dirigentima, pjevaima i baletnim koreografima: K. Mesariem, L. Mansvjetovom,
V. Beriem, I. Paiem, V. Hladiem, A. Jelaskom, S. Hariem, B.Papandopulom,
D. Savinom, S. Bombardelijem, T. Kuljiem, V. Kuzmaniem, J. Voltolinijem, A.
Maruiem, A. Roje, O. Harmoom, F.Horvatom, R. Bunkom, J.Bui, M. Toliem i
mnogim drugima; -kao dio njihovih autorskih timova.
U kazalinoj scenskoj umjetnosti prepoznat je kao umjetnik kojega su uvaavali
i u svom timu eljeli veliki hrvatski kazalini redatelji. Prema kritikim osvrtima u
Slobodnoj Dalmaciji, mjesnim dnevnim novinama, Hoffmanove scenografije najee
su ocijenjene kao uspjele inscenacije predstava. (Slobodnu)34 Naalost, ne samo tada
nego i danas, izostaje kritika rije o kazalinoj umjetnosti u onom obimu u kojemu
ona participira u kulturi drutvene zajednice, a poglavito o dijelu bez kojega se nijedna
33
Fotografiju prenosim iz Broure tiskane povodom ezdeset godina HNK Split. te takoer i potvrdu da je
Hoffman bio postavljen na mjesto scenografa; to stoji u takoer u ovoj Brouri u poglavlju KOLEKTIV
NARODNOG KAZALITA SPLIT U JUBILARNOJ SEZONI 1952/53. na stranici 47. gdje je pod
nazivom SCENOGRAFI, uz Rdolfa Bunka i Herbert Hoffman.
34
112
predstava ne moe izvesti - o sceonografiji - i bez koje nema predstave, kao to predstave
ne moe biti bez reijskog, glumako i pjevakog-glazbenog dijela. Stoga ne udi, da sve
to se u ondanjim tiskovinama tek rijetkim, kao i dasnas uostalom, uz prikaze izvedbi
kazalinih predstava, tek s jedenom, doslovno jednom ili dvije reenice, daje osvrt na
scenografska rjeenja. Prema broju inscenacija, raznolikosti kazalinih izvedbi u sva
tri anra autorskim timovima s kojima je radio, njegov prinos hrvatskom kazalinom
ivotu je velik i znaajan.
Kao i u, naalost, ne tako rijetkim sluajevima danas, uloga i mjesto pojedinih
ljudi u njihovoj drutvenoj zajednici, nije uvijek na odgovarajui nain valorizirana,
pa tako ni Herberta Hoffmana. Tek neto vie o Hoffmanovom scenskom izriaju
govori Nevenka Bezi-Boani u monografiji: HNK SPLIT 1893 1993., u poglavlju
Scenografija i kostimografija35, odmah nakon prikaza rada Rudolfa Bunka, istie: Uz
njega djeluje od 1947. godine scenograf Herbert Hoffman, koji je vie okrenut prema
operetama i lakim dramskim tekstovima, pa e poslije desetak godina i vie godina
raditi i vea operetna djela, te uspjeno uiniti nekoliko scenografija za Splitsko ljeto.
Hoffmanov likovni izriaj u mnogome se oslanja na Bunka i mogli bismo rei da je
njegov pravi uenik. Meutim Hoffman je bio izraziti kolorist to je temeljna osobina
njegove scenografije.
Lik Herberta Hoffmana

Tijek dogaaja, ponaanje Hoffmana i njegov odnos prema drutvenoj zajednici
i poloaju u kojemu se naao u vrlo sloenim prilikama, te odnos drutvene zajednice
prema njemu, kako smo vidjeli, u doboroj mjeri ocrtava njegov lik. Ja sam ratni heroj,
govorio je, jer sam tijekom gotovo est ratnih godina proao sva ratita, a najtee
radoblje bilo mi je vrijeme provedeno na Afrikom frontu, sjea se njegovih rijei
Igor Gudi36, inspicijent u Splitskom kazalitu i jedini ivi svjedok iz vremena kada je
Hoffman bio u Kazalitu. Bio je, istie Gudi,otvorene, ive i vesele naravi zlatnih
ruku i omiljen meu kolegama u Kazalitu. Volio je popiti koju aicu ali i ene
U prigodi jedne od dravnih akademija, koju je on inscenirao, na upit redatelja
Tomice Kuljia: Herberte gdje je Tito, odgovorio je: Tito je otiao na fatureta. Inae,
poznato je u Kazalitu, i izvan njega, to je bila najbolja umjetnika slika Titovg portreta,
a koju je naslikao Hoffman, pa je esto posuivana, odnosno bila i na njegovoj fatureti;
jer je kao ef scenske opreme imao ovlasti da je da na posudbu u svojoj fatureti
Kao poseban sluaj koji ne potvruje pravilo, Herbert Hoffman kao specifini
intelektualac (Foucault) odreen politikim, povijesnim vihorom vremena i dogaanjima
mimo vlastite volje, nije pak, nestao u stoljeu nego se etablirao u novim uvjetima u
35
Monografija: HNK SPLIT 1893-1993, Scenografija i kostimografija, str. 214., Nakladnik HNK Split, 1993.
36
Isto kao pod 14.
113
novoj zajednici koju je obogatio svjim umjetnikim radom. U vihoru vremena opstao
je a u treoj domovini i naao je svoj mir.
Njegovi, rijetki, suvremenici, prema onome kako su ga opisali, vjeruju da je
vjerojatno pronaao sebe u umjetnosti, to njegov umjetniki rad u najveoj mjeri i
potvruje, od kojega ga je, kako smo vidjeli, odmakao ratni vihor; zaljubio se, stvarao,
prihvatio novu domovinu, i u njoj pronaao mir i vjeno poivalite.
Umjesto zakljuka ili kako je Hoffman gradio svoj identitet

to je privuklo istraiti Hoffmanov lik? Njegova ljudska sudbina, koja je i slina
i razliita od milijuna drugih ljudi koji su se nali u jednom posebnom historijskom
vremenu. No nita manje prepoznatljiv je njegov identitet koji se ne da lomiti i koji u
vihoru rata i vrtoglavih drutvenih promjena, slijedi sebe i u njemu nepoznatoj sredini.
Svoj identitet, kao projektivna kategorija, gradio je u prilikama koje su ponekad i
mimo njegove elje utjecale na njega i oblikovale ga kao ovjeka i umjetnika. ovjek
je s tri domovine. U jednoj je domovini roen (ekoj- Sudetskoj oblasti), u drugoj
(Njemakoj) kolovan i unovaen za ratna razaranja i zloine, a u treoj se skrasio i
potvrdio svoj pravi identitet. Njegov je habitus, kao sloena i snana kategorija, bio
umjetniki i on ga je slijedio. Nastavio je djelovati u zvanju za koje se kolovao, i unato
svim zaprekama, posvetio mu se i potvrdio kao umjetnik-scenograf.
Upravo zato i svega to je preivio i proivio i pronaao u novoj domovini -
nadnacionalnoj jugoslavenskoj - i s obzirom na podrijetlo i nacionalnost i stoga to je
ostao u kulturnoj anonimnosti, potaklo je da ga se predstavi kao istaknutog Nijemca
u hrvatskom kulturnom krugu.
114
115
116
117
118
119
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914. Split, 16. 1. 1985.)

SAETAK
Na temelju malobrojnih ali autentinih isprava, svjedoenja i provjerenih podataka prikazan
je na temelju arhivskoga gradiva i malobrojne literature ivotni put i rad Herberta Hoffmana,
akademskog umjetnika-scenografa; Njemca po nacionalnosti, roenog u jedenoj zemlji (ekoj)
pribiva potom u drugoj (Njemakoj), gdje je unovaen - preivivi est godina ratnog vihora
Drugog svjetskog rata - dospio kao zarobljenik u Split. Prikazan je njegov vrlo dinamian radni
vijek i ivot protkan brojnim nedaama i osobnim dramatinim preivljavanjem. Opisan je kao
intelektualac, koji je u novoj domovini u hrvatskom kulturnom krugu - gradio svoj identitet.
A gradio ga je u prilikama koje su ponekad i mimo njegove elje utjecale na njega i oblikovale
ga kao ovjeka i umjetnika. U svom radu se posve posvetio i potvrdio kao umjetnik-scenograf,
ostavivi veliki trag u splitskom i hrvatskom kazalinom prostoru i kulturi tijekom 37 godina,
koje je proveo u novoj domovini, gdje se i zatvorio njegov ivotni krug.
Herbert Hoffman (Duchcovo, 25. 12. 1914 Split, 16. 1. 1985)

ZUSAMMENFASSUNG
Aufgrund der wenigen, aber authentischen Dokumenten, Zeugnisse und geprften Angaben
wurde aufgrund des Archifstoffes und der weniger Literatur der Lebensweg und die Ttigkeit
von Herbert Hoffman, eines Akademieknstlers-Szenographen dargestellt; Deutscher nach
Nationalitt, geboren in einem Land (Tschehei), lebt danach in einem anderen (Deutschland),
wo er rekrutiert wurde sechs Jahre des Kriegssturmes des Zweiten Weltkrieges berlebend
kam er als Gefangener nach Split. Dargestellt wird seine sehr dynamische Laufbahn und sein
Leben, durchwirkt von zahlreichen Unbillen und persnlichem dramatischen berlebenskampf.
Beschrieben wurde er als Intellektueller, der in seiner neuen Heimat im kroatischen Kulturkreis
seine Identitt erbaute. Und er erbaute sie unter Umstnden, die manchmal ohne seine
Willen auf ihn wirkten und ihn als Mensch und Knstler formten. Seiner Arbeit widmete er
sich vollkommen und bewhrte sich als Knstler-Szenograph, eine groe Spur im spliter und
kroatischen Theaterraum und der Kultur whrend 37 Jahren, die er in seiner neuen Heimat
verbrachte in der sich auch sein Lebenskreis schloss, hinterlassend.
120
Suzana Leek: Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.
Dr. sc. Suzana Leek, UDK: 323.15(497.5-3 Slavonija=112.2)(091)

znanstvena savjetnica Izvorni znanstveni rad
Hrvatski institut za povijest Primljeno: 8.9.2017.
Podrunica za povijest Slavonije, Prihvaeno: 10.9.2017.
Srijema i Baranje
Opatika 10, Zagreb
Starevieva 8, Slavonski Brod
slecek@isp.hr
Slavonski Nijemci -
najmanje poznati
sunarodnjaci.
Strune ekskurzije njemakih
studenata kao izvor za meuratnu
povijest Slavonije
U radu su analizirana izvjea, koja su nakon

strunih putovanja u Slavoniju 1933.-34. podnijeli
studenti njemakih sveuilita (Leipzig, Freiburg).
Radi se o ciklusu istraivanja, tijekom kojega
su razvijali metodu rada na terenu (ukljuujui
i politiku promidbu), ali i tijekom kojega su
zabiljeili niz zanimljivih podataka o ivotu u
zemlji koju su posjetili. Njihova su izvjea korisna
za razumijevanje povijesti njemake manjine u
Slavoniji (Folksdojera) i njihove vrlo kasne i samo
djelomine nacionalne mobilizacije, kao i politikih i
gospodarskih prilika u meuratnoj Hrvatskoj.
Kljune rijei: njemaka manjina,

121
Uvod
Grupa njemakih studenata iskrcala se 21. rujna 1933. iz vlaka u Vinkovcima,
kako bi krenula prema slavonskim selima u kojima je ivio vei broj Nijemaca. Svoj
su put zapoeli nekoliko dana ranije, u Beogradu, koji je na njih ostavio dojam
bezline prijestolnice, u kojoj se ogleda srpska volja za moi ((fr unsere Begriffe)
Gesichtslosigkeit und dem sich in ihr speigelnden politischen Wille der Serben zur
Gre). Potom su propjeaili djeliem sjeverne Bosne, kroz Bijeljinu (trkisch) do
Brkog, gdje su uzeli vlak za Vinkovce. Usporeen s onime to su do tada vidjeli, grad
im se uinio evropskim (europisch) i to su odmah unijeli u svoje zabiljeke. Bilo je
to naizgled jedno od strunih putovanja, na kojima su studenti sabirali prvenstveno
etnografske podatke, a koji su organizirani jo od 1920-ih godina. No, ovaj puta ne
samo da nisu za cilj imali uobiajeno odredite - Vojvodinu, nego se radilo o sasvim
novom konceptu. Kao prvo, cilj im je bio bolje upoznati njemake jezine otoke
(Sprachinseln1) Slavonije, njima najmanje poznatog podruja Jugoslavije, koje je - kako
su upozoreni bilo i najugroenije slavenizacijom. Osim toga, njihova znanstvena zadaa
dobila je i novu politiku ulogu. Nijemce na tom podruju trebalo je konano osvijestiti
kao dio nacionalnog korpusa (die Menschen innerlich zu erfassen als Deutsche ber
den Grenzen des Reiches), kako bi u budunosti mogli postati nositeljima politike
Treeg Reicha u Jugoistonoj Europi (die Hauptsttze der politischen Orientierung
des Reiches in dieser Richtung).2
Spomenuta je dua tradicija zanimanja za Nijemce izvan Njemake.3 Organizacija
njemakih studenata Deutsche Studentenschaft (DS), uz svoju osnovnu brigu za
njihove svakodnevne interese, od samog osnivanja 1919. poticala je ovaj interes kod
svojih lanova. Posebice vanim dralo se poticati studente njemakih sveuilita
na istraivanja sunarodnjaka izvan dravnih granica, pa ve od 1920-ih postoje pri
pojedinim sveuilitima posebni uredi DS-a (Grenzlandamtes), koji su pomagali
organizirati struna putovanja studenata. Kako je rasla politizacija unutar DS-a, a
posebice nakon to su 1933. na vlast u Njemakoj doli nacional-socijalisti, studentska
je udruga dobila jaku podrku dviju ustanova, prve zaduene za ideoloki rad s mladima
1
Teoretski je ideju razradio: Walter Kuhn, Deutsche Sprachinselforschung (1934.). Odnosi se na teoriju o etnologiji
jezinih otoka, izoliranih cjelina (okruenih drugim), koje su sauvale tradicijsku kulturu. Pri tom se mislilo na
zajednice Nijemaca izvan Njemake, za koje se dralo kako su uvajui vlastiti identitet - sauvale autentinu
kulturu donesenu iz pradomovine. Radi toga se na ove zajednice Nijemaca poelo romantiarski gledati kao
na idealne tipove (opstali zahvaljujui idealnim vrlinama: ustrajnosti, marljivosti, tedljivosti, osjeaju dunosti
i zajednitva).
2
Arbeitbericht. Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./, 1, 19. (Tiskopis u Haus der
Donauschwaben, Sindelfingen. Kopija u posjedu dr. sc. Vladimira Geigera, kojem zahvaljujem na doputenju
koritenja ovog, kao i druga dva dokumenta iz ciklusa studentskih strunih ekskurzija u Slavoniju 1933.-34.).
3
Ona sve vie privlae pozornost dananjih istraivaa. Usp. znantvsni skup: Bewegte Jugend im stlichen
Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprgungen der Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19.
Jahrhundert (Witzenhausen, 14.16.9.2016.). <www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (19.6.2017.)
122
(Reichsjugendfhrung), a druge namijenjene odravanju veza matine zemlje i iseljenika

(Volksbund fr das Deutschtum im Ausland). Upravo su ove ustanove navedene na
izvjeima o kojima e biti govora u ovome radu. Zapoelo je razdoblje intenzivnog i
sustavnog prouavanja Nijemaca izvan Njemake, ali i promidbenog rada meu njima.
Radi uinkovitosti, sveuilita su podijelila podruja i specijalizirala se za pojedine
drave ili regije. Tako je podruje Kraljevine Jugoslavije pripalo posebnom odjeljku
vanjske slube DS-a za Juno-slaviju (Aussenstelle fr Sdslawien der Deutschen
Studentenschaft), a preko njega su u Slavoniju dolazili studenti iz Leipziga (Slavonija,
Baranja), Freiburga (juna Slavonija) i Jene (sjeverna Slavonija).4 Kao rezultat tih
grupnih studijskih putovanja (a kasnije i pojedinanih istraivanja), nastao je niz
razliitih strunih radova te doktorata, od kojih su neki publicirani. Najpoznatiji je, bez
sumnje, rad ugledne etnologinje Ingeborg Kellermann (kasnije Weber-Kellermann)
o Josipovcu ( Josefsdorf ).5 Bez obzira jesu li objavljeni tekstovi napisani popularno
ili znanstveno, oni donose niz zanimljivih informacija o povijesti, gospodarskim i
demografskim prilikama, obiajima i kulturi Nijemaca u Jugoistonoj Europi.6
No, za istraivae nisu zanimljivi samo ovi struni radovi, nastali na temelju
istraivakih boravaka u Slavoniji. U historiografiji je ve zapaeno kako i popratna,
mogli bismo rei, u odreenoj mjeri administrativna graa, takoer sadri zanimljive
podatke ne samo o Nijemcima izvan Njemake, nego i o politikoj promidbi.7 U
studijama o Nijemcima u Slavoniji, koristili su ih Vladimir Geiger, piui o Nijemcima
akovtine i Poetine, te Carl Bethke.8 Stoga emo se ovdje osvrnut neto detaljnije na
4
Duan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji 1933-1941, Cankarjeva zaloba: Ljubljana, 1966., 47-48; Hans
Rasimus, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige deutsche Volksgruppe in
Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwbische Kulturstiftung: Mnchen 2000., 465-467; Vladimir Geiger,
Nijemci u akovu i akovtini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb, 2001., 135-136; Carl Bethke, Deutsche
und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941. Identittsentwrfe und ethnopolitische
Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden, 2009., 387-392; Metka Gelt, Vpliv Kulturbunda na nemka
drutva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveuilita
u Mariboru 2011., 131-132.
5
I. Kellermann, Josefsdorf ( Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, Hirzel: Berlin, 1940;
Nives Ritig-Beljak, Josipovac ( Josefsdorf ) drugo itanje Ingeborg Weber-Kellermann, Godinjak Njemake
narodnosne zajednice, Njemaka narodnosna zajednica: Osijek, 1997., 34-49; Ista, Josipovac ( Josefsdorf )
davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-Kellermann, Etnoloka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128.
6
Veina ih je objavljena zasebno, a neki su objavljeni ponovo, ovaj puta objedinjeni u zbornicima: Hermann
Rdiger (ur.), Beitrge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien, Stuttgart, 1937.; Emil Meynen
(ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Leipzig, 1942. (Ovdje je objavljen i spomenuti rad I. Kellermann
(str. 503-587). Na ove, kao i druge radove, upozorili su: D. Biber, Nacizem in Nemci, 292-297; V. Geiger, Nijemci
u akovu i akovtini, 136; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten, 388.
7
Elizabeth Harvey, Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and Yugoslavia in the
1930s, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1, 135-160.
8
V. Geiger, Nijemci u akovu i akovtini, 135-136; Vladimir Geiger, Osvrt na vanije radove o Nijemcima u
Poegi i Poekoj kotlini, Scrinia slavonica, 9/2009., 297-298; C. Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten,
390.
123
ova izvjea, u kojima su kratko opisana sama putovanja te izneseni neposredni dojmovi.
Ona daju ne samo bolji uvid u metode i ciljeve putovanja, nego sadre i neformalnije
iznesena opaanja. Analizirat emo tri takva izvjea, napisana nakon prvih studentskih
boravaka u Slavoniji, koja zapravo ine ciklus (danas bismo rekli iz faze u fazu razvijan
projekt) za kojeg su vjerovali kako bi mogao postati modelom slinim istraivanjima/
promidbi u drugim krajevima. Prva skupina boravila je u Slavoniji u jesen 1933.,
druga u proljee 1934., a trea ponovo u jesen iste godine. Zanimljivo je da su prvu
inili studenti iz Leipziga, a drugu i treu iz Freiburga.9 Unato tome, ona ine cjelinu,
vjerojatno ne samo radi izvrsne umreenosti i racionalizacije, nego i zahvaljujui tome
da je u sve tri sudjelovao (i bio jedan od voditelja) Gnther Harms.10 (Njegov doktorat
donosi iskljuivo demografske i gospodarske podatke. Kao i niz drugih izmeu ostalih
i rad Ingeborg Kellermann11 - ne sadri ni traga nacistike ideologije.) Izvjea, naravno,
govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim ciljevima, nainu rada, prijenosu
ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili.12 No, ovdje emo analizirati onu
drugu stranu, odnosno ono to govore o ivotu seljatva u Slavoniji, te o onome to je i
njih - a i veinu istraivaa danas - najvie zanimalo, a to je zateeno stanje nacionalne
svijesti kod slavonskih Nijemaca.
Model Slavonija
Bile su to prve skupine studenata koje su dole u Slavoniju, koju su i sami opisali
kao najzanemarenije podruje Nijemaca u Kraljevini Jugoslaviji (am meisten
vernachlssigtem Gebiete des Deutschtums in Jugoslawien).13 Bilo im je to potpuno
nepoznato podruje, a istraivanje je nosilo dra otkrivanja nesluenih svjetova. Neto
od tog uzbuenja, otkrivanja neoekivanog i mladenakog iznenaenja, osjea se ak i
9
Arbeitsbericht Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./ (dalje: Arbeitsbericht 1933);
Arbeitsbericht Sdostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113, Freiburg s.a.
/1934./ (dalje: Arbeitsbericht 1934); Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht ber unseren Weg
in der Volkstumsarbeit bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit,
die Weiterfhrung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von Gnther Harms, in
Zusammenarbeit mit Volksbund fr das Deutschtum im Ausland, Reichjugendfhrung und der Deutschen
Studentenschaft, Peter Bhm, Bann 113 - Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger
Studentenschaft, s.a. /1934./ (dalje: Landdienst 1934)
10
Znamo da je G. Harms studirao u Leipzigu i Freiburgu, a studij je zavrio i doktorirao s temom slavonskih
Nijemaca na sveuilitu u Rostocku (1937.). Disertacija mu je objavljena zasebno, a potom i u spomenutom
zborniku E. Meynena. G. Harms, Bevlkerungsstruktur und Agrarverfassung Slawoniens. Der wirtschaftliche
und soziale Aufbau einiger Drfer im Poscheger Kessel, u: E. Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien
und Syrmien, 379-440.
11
N. Ritig-Beljak, Josipovac ( Josefsdorf ) davno slavonsko djelovanje, 125-126.
12
Primjerice, pruaju i neke informacije o tome kako na slavonske Nijemce nesvjesno gledaju kao na nekoga
drugaijega. Tako su studentima strane pjesme koje im domaini pjevaju (zu fremd klingt), a zaziru i od nekih
obiaja (posebice pri njezi djece ili odnosu prema tijelu). Arbeitsbericht 1934, 3; Landdienst 1934, dodatak:
Ruth Frankenbach, Die Mdelarbeit, 1-3. Usp. E. Harvey, Emissaries of Nazism, 138.
13
Arbeitsbericht 1934, 2.
124
u ovim turim izvjeima. No, iako poetna, ovo nipoto nisu bila spontana putovanja,
nego dobro osmiljen znanstveni projekt, koji je napredovao i mijenjao se faze u fazu.
Stoga sami studenti ponosno zakljuuju kako bi njihov rad mogao postati modelom i
za druga slina putovanja (moemo ga i nazvati model Slavonija). Zanimljivo je kako
dodaju i neto to se lako zaboravlja, a to je da se model ne moe ablonski kopirati,
jer svaka skupina i podruje imaju drugu situaciju, pa je nuno model prilagoavati
konkretnim potrebama i uvjetima, kako bi djelovao.14
Ciklus istraivanja sastojao se od tri putovanja (terenskih istraivanja) u Slavoniji.
Prvome je bio cilj sakupiti osnovne informacije o Nijemcima koji su tamo ivjeli, pa
je bilo angairano i najvie studenata, obili su najvie sela, a u njima su se zadravali
vrlo kratko.15 Na temelju prikupljenih informacija, izabrali su sela u kojima je njemaki
identitet bio bolje ouvan (mjerilo je bilo koritenje njemakog jezika) i na njih su
usmjerili dalji rad. Tako su idui posjeti bili manjeg opsega, ali intenzivniji u kontaktu.
Posebice to vrijedi za trei dolazak, kad se potpuno prelo na zajedniki ivot i rad sa
seljacima (ne samo posjetu).
Izvjea koja su podnosili razmjerno su kratka, oko dvadesetak strana (drugo, ono
iz proljea 1934. je i krae, na samo 11 strana), a na kraju su priloene fotografije.16
Najvie informacija o opima prilikama i o ivotu Nijemaca sadri prvo izvjee, dok su
druga dva zanimljivija za istraivanje naina rada ovih studentskih skupina i politike
promidbe.
Na poetku donosimo osnovne podatke o putovanjima. (Tabela 1.)
Sudionici Trajanje (dani) Rad Turizam
Godina
Broj Grupe Slavonija Sve Sela Svrha
9.-10.1933. 12 2 16 39 25 izvidi Dal, It
3.-4.1934. 8 1 16 32 5 promidba Sr, Mak
8.-9.1934. 34 5M+3 14 30 4 Landsdienst Dal, It
Tabela 1. Pregled studentskih putovanja u Slavoniju 1933.-34. godine
Putovanje prve skupine od 12 mladih organizirano je u Leipzigu. Na putu su
proveli ukupno 39 dana (11.9.-20.10.1933.). Od toga su u Slavoniji boravili manje od
polovine vremena, tek 16 dana (21.9.-6.10.). Kao i u drugim putovanjima, znaajan dio
inio je i turistiko-struan obilazak veih gradova, na to je ve upozoreno. Ovom su
prilikom preko Dresdena i Praga stigli do Beograda, od tamo se uputili u Franztal17,
14
Landdienst 1934, 13.
15
Prvo su u tabelarnom prikazu dali najosnovnije brojane podatke (zaokruene, pa se oito radi o procjenama)
za svako od istraenih sela: broj kua i/ili stanovnika, nacionalni sastav (broj ili udjeli), vjerska pripadnost,
postoji li njemaki kolski odjel i broj djece, te nacionalna pripadnost seoske inteligencije (upnik, uitelj,
biljenik). Potom su ukratko opisali situaciju u svakome od sela.
16
Prvo sadri 22 strane teksta i 45 fotografija, drugo 11 strana teksta i 19 fotografija, a tree 19 strana teksta i 22
fotografije. Fotografije iz drugog putovanja snimljene su u njegovom turistikom dijelu.
17
Franztal (Franjin Dol), njemaki dio Zemuna.
125
pa Brko i onda preli u Slavoniju. Ovdje su istraivali neto vie od dva tjedna. Obili
su ukupno 25 sela, prvo ona oko Vinkovaca i akova (21.-30. rujna), a potom oko
Poege (1.-6. listopada).18 Nakon istraivanja, nastavili su s obilaskom, spustili se
preko Slavonskog Broda kroz Bosnu i Hercegovinu do Dubrovnika, razgledali su jo
Split, Rab, Rijeku, Veneciju, Milano, a preko Innsbrucka i Mnchena se vratili kui.19
U proljee 1934. slijedilo je drugo putovanje (15.3.-7.4.1934.), ovaj puta
organizirano u Freiburgu. Bilo je neto krae (32 dana), a u Slavoniji su, kao i prvi puta,
proveli 16 dana (23. oujak - 7. travanj). Put je krenuo iz Freiburga, a preko Venecije,
Trsta i Ljubljane stigli su do Zagreba. Od tamo su doputovali u Pleternicu i obavili
istraivanje u izabranih pet sela.20 Potom su nastavili za Vinkovce i Beograd, spustili
se na Skoplje, vratili se preko Nia u Beograd, obili jo Suboticu, Budimpetu i preko
Bea otputovali nazad u Freiburg.21
Iz Freiburga je krenulo i tree putovanje (4.8.-5.9.1934.). Preko Mnchena, Bea
i Mohaa stigli su u Osijek. Od tuda su pjeaili do sela (bili su to popularni marevi).
Radili su sa svojim domainima 14 dana (8.- 21.8.). Ovaj su puta suzili izbor na etiri
sela.22 Nakon toga su preli u Bosnu, preko Sarajeva doli u Dubrovnik, nastavili za
Veneciju i Milano, te se preko Basela vratili u Freiburg.23
Spomenuto je kako se nain rada mijenjao, prilagoavao prilikama i razvijao kako bi
to uspjenije ostvario postavljene strune i politike ciljeve. Studenti su isprva uglavnom
razgovarali, pokuavali su otvoreno priati i o politici, no ponajvie su ideje nijemstva
irili kroz kulturu (igre s djecom, itanje pripovijetki, pjevanje, izvoenje aljivih igrokaza
(Scherzspiele), ples, dijeljenje knjiga). Iako to nije bilo sasvim neuspjeno24, ubrzo su
ustanovili kako je priati o politici krajnje neugodno (i opasno) za domaine, a da za
kulturni rad ostaje samo ono malo slobodnog vremena to su ga seljaci imali. Stoga
su ve u treem putovanju preli na sasvim drugi nain rada Landdienst, pri emu
se ivjelo i radilo sa svojim domainima, a politika je promidba pri tom bila sasvim
nenametljiva, spontana, kroz svakodnevnu komunikaciju i nedjeljne zabave.25
18
Radili su dijelom zajedno, a dijelom u dvije skupine, a podijelili su se i kod pisanja izvjea. Skupina 1: Novo
Selo, Ivankovo, Voinci, Vrbica, Vuevci, Selci akovaki, Gainci, Drenje, Slatinik Drenjski, Rajsavac, Jaki,
Bertelovci. Skupina 2: Jarmina, Mrzovi, Keinci, Semeljci, Forkuevci, Vikovci, Satnica akovaka, Gorjani,
Tomaanci, Darkovac, Kula, Pore, Ciglenik.
19
Arbeitsbericht 1933, 1-3, 11, 19-20.
20
To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Selci akovaki, Tomaanci, Vuevci.
21
Arbeitsbericht 1934, 1-2.
22
To su bili: Darkovac, Slatinik Drenjski, Tomaanci, Vuevci.
23
Landdienst 1934, 3-4.
24
Primjerice, u Slatiniku Drenjskom njihov je kulturni program ostavio dubok dojam (Nicht einer ist unberhrt
geblieben im Dorf.). Arbeitbericht 1933, 9.
25
Upoznavi situaciju, studenti su davali i niz konkretnih prijedloga kako se bolje pripraviti za rad i kako biti
od vee koristi domainima. Ova elja za pomaganjem ukljuivala je niz inicijativa: poticanje zadrunog
organiziranja, lijenika pomo, poduka iz higijene i dr.
126
Nakon treeg putovanja, mogli su sabrati iskustva i dati smjernice, po kojima

bi se model koji su razvili mogao primjenjivati i drugdje.26 Ovaj model Slavonija
predviao je: 1. informativno istraivanje kojim se ustanovljuje stanje; 2. rad u izabranim
selima; 3. sela poinju djelovati na kroatiziranu okolicu (gewissermassen Energien
auszustrahlen). Osim toga, kako bi se odralo ono to je ve postignuto, nuno bi bilo
odravati veze i pomagati rad (primjerice, slati knjige), te omoguiti zainteresiranim i
nadarenim mladiima odlazak na neko vrijeme u Njemaku.
Razradili su i nain rada, koji su drali najuinkovitijim. Savjete moemo
pojednostavljeno svesti na: 1. ivot i rad sa seljacima, a kroz to kulturno djelovanje
(Landdienst); 2. dobre pripreme i stroi odabir lanova skupine koja ide (spremnost
na teak rad, radi tradicionalne rodne podjele posla, trebaju ii mladii i djevojke); 3.
iskljuivo kulturna promidba, a politiku potpuno izbjei (u proljetnom izvjeu to su
izvrsno definirali kao volksdeutsch, a ne reichsdeutsch nastup27); 4. potruditi se
uspostaviti to bolje odnose s drugim nacijama. (Ovo naglaeno izbjegavanje politike
treba gledati u kontekstu diktature u Kraljevini Jugoslaviji, koja je jo na snazi u vrijeme
kada nastaju izvjea. Kasnije e ovaj oprez nestajati.)
Kraljevina Jugoslavija i Nijemci u Slavoniji u studentskim izvjeima

Osnovno pitanje, koje je zanimalo studente, bilo je poloaj Nijemaca i njihova
nacionalna osvijetenost. No, da bi stvorili potpuniju sliku, procijenili stanje, ukazali na
uzroke problema i ponudili strategiju daljnjeg rada, morali su istraiti vie tema. Polazite
je, logino, bilo pitanje udjela Nijemaca u ukupnom stanovnitvu, jer se prvenstveno
eljelo raditi tamo gdje su ivjele homogenije skupine, koje su i zadrale svojstven nain
ivota (znanstveni aspekt) ili potencijalno izraeniji identitet (politiki aspekt). Drugo
su pitanje bile gospodarske prilike i napokon socijalna struktura. Opisujui njemaku
situaciju, nisu mogli izbjei komentare o dravnoj politici, ali i o ivotu drugih, a ne samo
Nijemaca. Tako su nam ostaviti svjedoanstvo ne samo o Nijemcima, nego i o opim
prilikama u Slavoniji (Hrvatskoj) u ranim 1930im godinama. Izvjea su zanimljiva i
kao svjedoanstvo svojevrsne usporedne perspektive. Naime, ona su pogled izvana, koji
na svjei nain predstavlja situaciju u Kraljevini Jugoslaviji i poloaj hrvatskog seljatva
(u manjoj mjeri i Hrvatske openito).
Ope prilike
Studenti su na putovanje ili dobro pripremljeni, oito prouivi literaturu o
podruju u koje idu. Stoga u izvjeima ima nekih opih opisa situacije u dravi,
koje su im sugovornici samo potvrdili. Tako spominju kako su na primjerima osjetili
sve probleme drave: vjersku i nacionalnu podjelu, srpsko-hrvatski sukob (za kojeg
kau kako izlazi aus dem absoluten Herrschaftsanspruch der Serben gegenber den
26
27
127
Kroaten). Kraljevinu Jugoslaviju opisali su kao dravu okruenu neprijateljima (osim

Rumunjske), jer je svima uzela dio podruja, osim Italiji, koja ga eli uzeti od nje. Nadalje,
kao probleme vide slabu vojsku (sklepanu kao i drava i slabo opremljenu), visoku
nepismenost, slab novani promet (u selima gotovo da nema novca), francuske okove
(krediti) i korupciju. Lou sliku zaokruuje konstatacija kako je ona poljoprivredna
zemlja bez trita.28
Spomenute politike napetosti iskusili su na svojoj koi. Prvo putovanje poklopilo
se s nemirnim vremenom opinskih izbora. Iako su odravani u vrijeme diktature i
nije bilo oporbe, ipak su provedeni u atmosferi velike napetosti, a reim se posluio
i prevarama kako bi nametnuo pojedince koje je elio (Vikovci).29 U izvjeu se
navodi kako su Nijemci podrali reim ili srpske kandidate (die Deutschen sich
den Serbischen Wahlmnner bezw. Listen anschlssen) u nadi da e neko vrijeme biti
sigurni od protunjemakih mjera iz Beograda (berraschenden deutschfeindlichen
Manahnem aus Belgrad).30 Kada su tijekom drugog putovanja svratili u Zagreb i
susreli se s njemakim studentima, svjedoili su iznenadnoj pretrazi u prostorijama
njihove udruge, radi ega su urno otili, ne elei izazvati dodatne probleme.31 Stoga
ne zauuje njihov konani zakljuak i savjet za daljnji rad: izbjegavati politiku i bilo
to, to bi vlast shvatila kao neprijateljsko djelovanje.
Iduu veliku temu ine opisi gospodarskog poloaja Nijemaca, tonije, njemakog
seoskog stanovnitva, budui da su radili u selima. Iako govore samo o Nijemcima, ova
se opaanja odnose na opa gospodarska obiljeja, pa vrijede i za sve druge seljake.
Zanimljivo je iskreno uenje studenata, koje se osjea u kratkim komentarima uz
numerike podatke. Dolazili su iz Njemake koja je tek poela izlaziti iz izuzetno teke
gospodarske krize i ne iznenauju ih poneke scene siromatva (veina seljaka ivjela je
ipak pristojnim ivotom), nego loa gospodarska politika, koja prijei razvoj i odrava
privredu u velikoj mjeri autarkinom. Tako primjeuju da seljaci koje su posjetili imaju
ono najnunije za ivot (tovie, jela i pia moda i previe), ali da nemaju novaca za
osnovne stvari koje se kupuju (odjea i dr.).32 S druge strane, primjeuju ono to je njima
zaudno, a to ispravno tumae kao prepreku gospodarskom razvoju. Prvo to im je
upalo u ui su nerazumno veliki porezi (do 60% vrijednosti uroda). Oni upropatavaju
seljaka gospodarstva (holt alle Gelder aus den Bauern heraus), a ovrhe ine situaciju
nesnoljivom (so kanns nicht weitergehen).33 Drugo to su zamijetili bile su izuzetno
28
29
Arbeitsbericht 1933, 14. O problemu opina vidjeti: Stipica Grgi, Opinske uprave u vrijeme estosijeanjske
diktature, asopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 1, 89-117.
30
31
32
33
Arbeitsbericht 1933, 4, 13.
128
niske cijene seljakih proizvoda u odnosu na one u Njemakoj (to bi sugeriralo da se

moglo dobro zaraditi na izvozu), ali i to da na tritu seljak nema zatite i prolazi izrazito
loe (da postoji ono to su ekonomisti nazivali karama cijena, odnosno nepovoljni
omjer cijena izmeu seljakih i drugih proizvoda ili usluga).34 Posljedica je bila i to da
je u opticaju bilo malo novca, pa da se u selima jo puno toga plaalo u naturi35 (to je
njemakim studentima moralo izgledati kao da su na putovanju vremeplovom).
Zanimljivo je ne samo ono to su vidjeli, nego i ono to nisu. Jedna od opaski o
gospodarskom poloaju njemakih seljaka potvruje ono to se navodilo u historiografiji
kako je i organiziranje, pa i ono gospodarsko, zapoelo vrlo kasno.36 Naime, studente
je iznenadilo da u selima u kojim su boravili nema zadrunih organizacija, stare i korisne
institucije iroko rasprostranjene posvuda, ne samo u Njemakoj. Stoga je jedna od
preporuka bila da se u budue poradi na njihovom ustrojavanju, kako bi se gospodarski
pomoglo njemakom stanovnitvu.37 Budui da su u njima vidjeli i nain za nacionalno
ujedinjavanje, ova je preporuka imala i politiki karakter.
Osim gospodarskih prilika, analizirali su i socijalnu strukturu. Ovdje se nije imalo
puno za rei, jer je ona bila vrlo jednostavna (i nije ostavljala nade u lagan politiki rad,
iji bi nositelji trebali biti lokalna inteligencija i imuniji graani). Veina Nijemaca
bili su mali seljaci, koji su sami obraivali svoju zemlju. Tak manji broj vlasnika veih
posjeda imao je slugu, a to su uglavnom bili Hrvati ili Srbi (koji su radili unglaublich
billig, a godinja im je plaa odgovarala mjesenoj u Njemakoj). Druga skupina koja ih
je zanimala bili su seoski zanatlije, ali kod njih su tek potvrdili nepovoljnu gospodarsku
politiku. Razlog je opet porez, pa navode i primjer kolara iji je godinji prihod iznosio
1.600 din (83 RM), od ega mu je na porez odlazilo ak 1.050 din (za usporedbu,
plaa opinskog biljenik iznosila je ak 2.000 din mjeseno).38 Prema studentskim
opaanjima, oni su bili u najteem poloaju i stoga politiki najradikalniji (u vrenju
/ in Grung39) (to u tom trenutku nije bilo najpoeljnije, jer se nije eljelo izazivati
34
Primjerice, u Slavoniji seljak za 100 kg penice dobije preraunato 5,50 RM (100 din), a u Njemakoj ak 18-20
RM. Za 100 kg ljiva dobije 3,85 RM (70 din), a preprodava ak 25,3 RM (460 din). Arbeitsbericht 1933, 4.
35
36
Prema literaturi, u vrijeme prvog putovanja samo je u Semeljcima i Keincima postojala mjesna skupina
Kulturbunda (obje osnovane 1932.). Zanimljivo je da se u izvjeu ne spominje ona u Keincima, pa je pitanje
je li uope djelovala. U Semeljcima je navedena itaonica (Leseverein), a uope se ne spominje Kulturbund.
Arbeitsbericht 1933, 13. No, ovo se poelo mijenjati samo nekoliko mjeseci nakon toga. Od sela koje su
posjetili, ak u sedam su ve poetkom 1934. osnovane mjesne skupine Kulturbunda (Novo Selo, Selci
akovaki, Slatinik Drenjski, Vikovci, Satnica akovaka, Gorjani, Tomaanci). Valentin Oberkersch, Die
Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte einer deutschen Volksgruppe in Sdosteuropa,
Donauschwbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989., 287.
37
38
39
129
trzavice). O problemu inteligencije izvjetavali su najopirnije, a o tome emo vie rei

u iduem poglavlju.
Spomenut emo jo jedan zabiljeen fenomen, iako ne ulazi u ove kategorije.
No, o njemu su dosta pisali, a i doivjeli su ga kao jedno od najveih zala. Bio je
to alkohol. Pio se, za studentske pojmove, u nevjerojatnim koliinama (fr unsere
Begriffe ungeheure Mengen) i razmjerima, pa govore ak i o alkoholiziranju cijelih
sela (Verschnapsung ganzer Drfer, a Vrbicu opisuju kao Schnapsdorf). Zapanjilo
ih je kada su otkrili da se alkohol davao i maloj djeci.40 U alkoholu su vidjeli i veliku
zapreku svakom politikom radu i nacionalnom osvjeivanju (dem Deutschtum
hoffnungslos verloren sind; der schlimste Feind des slawonischen deutschtums), te
sredstvo neeljene kroatizacije (Der Schnaps hat sie widerstandslos gemacht gegen
die zielbewute Kroatisierungsarbeit).41
Problem kroatizacije
Pitanje ouvanja njemakog identiteta bilo je ne samo kulturoloko, nego i
prvorazredno politiko pitanje. No, kako se radi politikih prilika razgovor o takvim
temama izbjegavao, u prvi su plan dola kulturoloka zapaanja. Glavna pitanja na
koja su studenti pokuali odgovoriti bila su: koliko se jo govori njemakim jezikom
i postoje li institucije koje bi osigurale opstanak (pa i jaanje) njemakog identiteta:
1. intelektualna elita kao nositelj nacionalne svijesti; 2. dravne institucije (kole); 3.
institucije graanskog drutva (udruge); 4. vjerske institucije.
Prvo je putovanje pokazalo da slavonski Nijemci vrlo esto i meu sobom govore
hrvatski, te da su ve dobrano kroatizirani.42 Tako im je inovnik na eljeznici, inae
Nijemac iz Banata oenjen Hrvaticom, ispriao kako s djecom govori samo hrvatski
(Des Brot ich e, des Lied ich sing!).43 U Kuli i Poreu, inae isto njemakim
selima, govorni jezik bio je gotovo iskljuivo hrvatski.44 Oekivano, ovaj je proces jae
zahvatio mlau generaciju. Mladi u Mrzoviu govorili su meusobno, pa ak i kod kue,
hrvatski.45 Slino su susreli i u Voincima. I tamo su mladi ee koristili hrvatski, pa
su studenti zakljuili kako su kola i ulica jai od kue. Zapisali su i kako im je tamo
jedan starac rekao: Die Deutsche sind hier mit kroatischer Seele!.46 U nekim je selima
proces bio prilino poodmakao, pa su stanovnici govorili loim njemakim, ili ga ak
vie nisu dobro razumjeli. U Forkuevcima veina je govorila jo samo gebrochen
40
41
Arbeitsbericht 1933, 4, 8; Landdienst 1934, dodatak: Ruth Frankenbach, Die Mdelarbeit, 2.
42
Usp. V. Geiger, Nijemci u akovu i akovtini, 123.
43
44
45
46
130
deutsch.47 Za Nijemce u Bertelovcima napisali su da su restlos kroatiziert, pa da je

ak i glavni kaziva jedva razumio unser Deutsch. ena koja im je, uz dosta problema,
prevodila, utjeila ih je napomenom deutsch ist das Herz.48 Ne znamo koliko je
njena izjava bila samo neka vrsta pravdanja pred mladima iz Njemake, a niti koliko je
subjektivna bila suprotna izjava starca u Voincima (kroatischer Seele), no ipak nas one
podsjeaju kako to kojim se jezikom netko sluio ne smijemo automatski protumaiti
kao pokazatelj pripadanja toj naciji (bilo hrvatskoj ili njemakoj).
Kao glavni uzrok takvom stanju (pasivnosti ili uznapredovanoj kroatizaciji)
naveli su nepostojanje njemake elite, posebice inteligencije (eine fhrende, starke
Intelligenzschicht fehlt vor allem).49 Tijekom prvog posjeta paljivo je biljeen sastav
elite, koju su tada inili, vie-manje, upnik, uitelj i biljenik. U pravilu su ta mjesta
drali Hrvati ili Srbi, pa je studentima postala razumljivija apatija seljaka. Spomenuli su
problem nepostojanja bogosluja na njemakom, kojeg su susreli ak i u selima kojima
je to bilo doputeno posebnom privilegijom, kao to je bio sluaj u isto njemakim
Vuevcima.50 No, najveu su pozornost obratili njemakim kolama. Popisali su gdje
ima njemakih razreda, zabiljeili ima li uitelja koji vladaju njemakim, te idu li
njemaka djeca u te kole (razrede). Rezultati su im izgledali poraavajui. Jedva da
je igdje bilo osposobljenih uitelja (i same kole, odnosno njemaki odjeli, bili su
novost).51 No, ak i u rijetkim sluajevima kad su bili zadovoljeni zakonski uvjeti,
roditelji su oklijevali slati djecu u njemake kole. Primjerice, u spomenutim Vuevcima
od stotinjak kolske djece, samo su djeca iz sedam obitelji ila u njemaku kolu, dok
su ostali slani u hrvatsku weils bequemer ist.52 U Selcima akovakim odnos je bio
znatno bolji. Od 56 djece, 36 je polazilo njemaku kolu, a ostalim roditeljima fehlt
der Mut.53 Spomenuli su da su im neki kazivai posvjedoili kako im se prijetilo
(primjerice, u Gaincima).54 No, u nekim su selima, poput Kule i Porea, sami odustali
od njemake kole jer im se inila preskupa (oito nije bilo dovoljne motivacije).55
Opi im je zakljuak stoga bio kako njemaki odjeli postoje u najboljem sluaju tri
godine (neki samo jednu), uspostavljeni su prevladavanjem svih moguih prepreka
(eingerichtet unter berwindung aller mglichen Schikanen), te da su i dalje ugroeni
neodlunou roditelja (jetzt stark gefhrdet durch Unentscheidenheit der Eltern),
otporom nenjemake elite (Beeinflussung durch kroatische Lehrer etc.) i nedostatkom
47
48
49
Arbeitsbericht 1933, 10,
50
51
Usp. V. Geiger, Nijemci u akovu i akovtini, 122-123.
52
53
54
55
131
njemakih uitelja (Hauptgefahr istkroatischen Lehrer, die zum Teil kaum ein
Wort deutsch knnen).56
U nekim su selima pronali i njemake udruge, ali njihov mali broj samo potvruje
spomenutu tvrdnju o vrlo kasnom organiziranju slavonskih Nijemaca. Dodue, u
Mrzoviu je njemako dobrovoljno vatrogasno drutvo izazvalo trzavice s Hrvatima,
pa su ga sami raspustili.57 No, u nekoliko sela su ipak uspjeli pokrenuti svoje udruge.
Iako se radilo o izuzetcima, ipak su studenti u njima vidjeli nadu za obnovu njemakog
identiteta. Tako su u Slatiniku Drenjskom i Semeljcima naili na njemake itaonice.58
Za Tomaance su izvijestili kako je nijemstvo dobro ouvano, to se vidi i u tome da
imaju njemako sportsko drutvo (koje je radilo unato stalnim preprekama, naime
svaku je utakmicu trebala odobriti lokalna vlast, a odobrenje esto nije uope stizalo
ili bi stiglo prekasno).59 Aktivniji su bili i Nijemci u Darkovcu, koji su sami podigli
kolu i upni dvor. 60
No, unato navedenim problemima, stanje ipak nije bilo beznadno. Studenti su
nali i ono to su traili sela u kojima se govorilo njemaki (primjerice, u Jarmini61) i
gdje je izgledalo da je njemaki tradicionalni nain ivota dobro ouvan. Meu takvim
selima izabrali su ona u kojima su nastavili istraivati i raditi.
Spomenimo na kraju ipak i politiku. Iako se nju izbjegavalo, neka opaanja daju
naslutiti da je pasivnost bila samo prividna i privremena. Prema zabiljekama s prvog
putovanja, slavonski su Nijemci uglavnom bili politiki nezainteresirani (primjerice,
za Nijemce u urancima zapisali su kako ih zanima samo zemlja62), nije bilo eljene
nacionalne (njemake) mobilizacije, ali studenti su ipak primijetili kako u nekim
selima postoje politike podjele. Posjeti o kojima govorimo bili su organizirani u
vrijeme diktature, pa je pasivnost i rezignacija razumljiva. No, unato tome studenti su
posvjedoili kako su se politike podjele u dravi prenijele i na slavonske Nijemce. U
Slatiniku Drenjskom spomenutoj njemakoj itaonici konkurirala je itaonica koju
su drali hrvatski orijentirani Nijemci (den politisch fr die Kroaten orientierten
Deutschen).63 Podjelu su susreli i u Vikovcima.64 U Gorjanima su pronali jaku
njemaku svijest kod dijela Nijemaca, koji su podravali reim kako bi smjeli biti
Nijemci (wenn wir Schwaben sein drfen). Radi toga su izbijale stalne trzavice s
56
Arbeitsbericht 1933, 10; Arbeitsbericht 1934, 4.
57
58
Arbeitsbericht 1933, 9, 13.
59
60
61
62
63
64
132
Hrvatima, iji je duhovni voa bio Nijemac W., koji je bio osobni prijatelj Stjepana
Radia. On ih je ak sprijeio da izvedu svoj program u vatrogasnom domu.65 Teko
je rei koliko su te politike podjele (za i protiv reima) ujedno bile i znak gubljenja
njemakog identiteta i prihvaanja hrvatskog, ali zasigurno su bile imbenik koji je
mogao olakati taj proces.
Zakljuak
U radu se analiziraju izvjea prvih strunih putovanja njemakih studenata
(Leipzig, Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobiajenoj praksi, zapoetoj
jo 1920ih, a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upuivalo
na istraivaki (etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemake. Iako su mnogi
od njih nakon putovanja napisali i zanimljive strune radove, ovdje se ne bavimo tim
radovima, nego slubenim (dijelom administrativnim) izvjeima, koja su podnosili
nakon putovanja. Izvjea, naravno, govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim
ciljevima, nainu rada, prijenosu ideja ili odnosu prema Nijemcima koje su obilazili.
No, budui da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju, ona sadre zanimljive informacije
o prilikama u kojima ive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi studenti prikupili kako
bi doznali gdje i na koji nain mogu nastaviti i razvijati svoj rad. (Ova tri putovanja
funkcioniraju kao svojevrstan projekt koji se razvija, a studenti su ga vidjeli i kao mogui
model za istraivanja u drugim krajevima). Iako se prikupljeni podaci odnose iskljuivo
na Nijemce (radilo se prema metodi tadanje znanosti, a to je bilo koncentriranje na
jezine otoke - Sprachinseln), oni ipak neizravno govore i o prilikama u Kraljevini
Jugoslaviji i Hrvatskoj openito. Stoga je u radu analizirana samo ova druga strana,
znai ne djelovanje studenata, nego samo ono to izvjea govore o ivotu seljatva u
Slavoniji, te o zateenom stanju nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvjea
su zanimljiva i stoga to daju svojevrsnu usporednu perspektivu, a kao pogled izvana,
na svjei nain predstavljaju situaciju u podruju koje su posjetili.
Prvo su analizirani openiti dojmovi o Kraljevini Jugoslaviji (srpska dominacija,
politike napetosti, vjerska i nacionalna podjela). Iduu veliku temu ine opisi
gospodarskog poloaja Nijemaca, pri emu izvjea upozoravaju na lou gospodarsku
politiku, koja prijei razvoj i odrava privredu u velikoj mjeri autarkinom (nerazumno
veliki porezi, nepovoljni omjer cijena izmeu seljakih i drugih proizvoda ili usluga).
U izvjeima je analizirana i socijalna struktura, koja je bila vrlo jednostavna. Veina
Nijemaca bili su mali seljaci, neto obrtnika ivjelo je u posebno tekim prilikama, a
kao najvei problem vidjeli su nepostojanje inteligencije.
Istraujui razinu nacionalne svijesti, studenti su ustanovili kako je veina slavonskih
Nijemca nezainteresirani za politiku (emu je doprinijela i tadanja diktatura kralja
Aleksandra), no ipak su u nekim selima susreli i politike podjele. Osim toga, ustanovili
65
133
su kako je Nijemce u znaajnoj mjeri zahvatila kroatizacija (posebice mlade, koji su

meusobno ee govorili hrvatski). Uzrok tome vidjeli su u nepostojanju njemake elite,
posebice inteligencije, te u problemu kola na njemakom (nedostaje uitelja koji znaju
njemaki, strah roditelja, pritisci). Potvreno je i ono to se navodilo u historiografiji,
kako gotovo da ne postoje njemake graanske udruge, odnosno, kako je organiziranje
slavonskih Nijemaca, pa i ono gospodarsko, zapoelo vrlo kasno. Rad je potvrdio kako
je u nacionalna mobilizacija slavonskih Nijemaca bila kasna i djelomina (iza 1935.),
ali i upozorio kako - barem u tom trenutku - to kojim se jezikom netko sluio ili
koju politiku opciju podravao (reimsku ili protureimsku) ne smijemo automatski
protumaiti kao pokazatelj pripadanja odreenoj naciji (bilo hrvatskoj ili njemakoj).
134
Arhivski izvori:
Haus der Donauschwaben, Sindelfingen
- Arbeitsbericht Fahrtengruppe Sdost 1933, s. l. /Leipzig/ s.a. /1933./
- Arbeitsbericht Sdostgruppe 1934 der Freiburger Studentenschaft und des Bannes 113,
Freiburg s.a. /1934./
- Landdienst in Slawonien Sommer 1934. Bericht ber unseren Weg in der Volkstumsarbeit
bis zum Landdienst, den Landdienst als Arbeitsform der volksdeutschen Arbeit,
die Weiterfhrung der Dorfarbeit in Slawonien nach dem Landdienst, erstattet von
Gnther Harms, in Zusammenarbeit mit Volksbund fr das Deutschtum im Ausland,
Reichjugendfhrung und der Deutschen Studentenschaft, Peter Bhm, Bann 113 -
Freiburg/Br. Leiter des Grenzlandamtes der Freiburger Studentenschaft, s.a. /1934./
Literatura:
1. Bethke, Carl, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941.
Identittsentwrfe und ethnopolitische Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden 2009.
2. Biber, Duan, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Cankarjeva zaloba: Ljubljana 1966.
3. Geiger, Vladimir, Nijemci u akovu i akovtini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb 2001.
4. Geiger, Vladimir, Osvrt na vanije radove o Nijemcima u Poegi i Poekoj kotlini, Scrinia
slavonica, sv. 9, Hrvatski institut za povijest Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje, Slavonski Brod, 2009., 296-307.
5. Gelt, Metka, Vpliv Kulturbunda na nemka drutva v Mariboru (1930-1939). Neobjavljen
magistarski rad, obranjen na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Mariboru 2011.
6. Grgi, Stipica, Opinske uprave u vrijeme estosijeanjske diktature, asopis za suvremenu
povijest, 45/2013., br. 1, 89-117.
7. Harvey, Elizabeth, Emissaries of Nazism: German Student Travellers in Romania and
Yugoslavia in the 1930s, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften, 22/2011., br.1,
135-160.
8. Kellermann, Ingeborg, Josefsdorf ( Josipovac). Lebensbild eines deutschen Dorfes in Slawonien, u:
Emil Meynen (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942.,
503-587. (orig. Berlin 1940.)
9. Meynen, Emil (ur.), Das Deutschtum in Slawonien und Syrmien, Hirzel Verlag: Leipzig 1942.
10. Oberkersch, Valentin, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte
einer deutschen Volksgruppe in Sdosteuropa, Donauschwbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989.
11. Rasimus, Hans, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige
deutsche Volksgruppe in Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwbische Kulturstiftung:
Mnchen 2000.
12. Ritig-Beljak, Nives, Josipovac ( Josefsdorf ) drugo itanje Ingeborg Weber-Kellermann,
Godinjak Njemake narodnosne zajednice, Njemaka narodnosna zajednica: Osijek 1997.,
34-49.
13. Ritig-Beljak, Nives, Josipovac ( Josefsdorf ) davno slavonsko djelovanje Ingeborg Weber-
Kellermann, Etnoloka tribina, 21/1998., br. 28, 121-128.
14. Rdiger, Hermann (ur.), Beitrge zur Kunde des Deutschtums in Slawonien und Syrmien,
Stuttgart, 1937.
Mreni izvori:
Bewegte Jugend im stlichen Europa. Volkskundliche Perspektiven auf Ausprgungen der
Jugendbewegung seit dem ausgehenden 19. Jahrhundert (Witzenhausen, 14.16.9.2016.).
<www.hsozkult.de/event/id/termine-31404> (pristup: 19.6.2017.)
135
Slavonski Nijemci - najmanje poznati sunarodnjaci.

Strune ekskurzije njemakih studenata kao izvor za meuratnu povijest
Slavonije
Saetak
U radu se analiziraju izvjea prvih strunih putovanja njemakih studenata (Leipzig,
Freiburg) u Slavoniju (1933., 1934.). Radilo se o uobiajenoj praksi, zapoetoj jo 1920ih,
a intenziviranoj nakon dolaska nacista na vlast, kojom se studente upuivalo na istraivaki
(etnografski i dr.) rad u enklave Nijemaca izvan Njemake. Iako su mnogi od njih nakon
putovanja napisali i zanimljive strune radove, ovdje se ne bavimo tim radovima, nego slubenim
(dijelom administrativnim) izvjeima, koja su podnosili nakon putovanja. Izvjea, naravno,
govore dosta o samim studentima, tonije, njihovim ciljevima, nainu rada, prijenosu ideja ili
odnosu prema Nijemcima koje su obilazili. No, budui da se radilo o prvom dolasku u Slavoniju,
ona sadre zanimljive informacije o prilikama u kojima ive slavonski Nijemci, koje su ovi prvi
studenti prikupili kako bi doznali gdje i na koji nain mogu nastaviti i razvijati svoj rad. Iako
se prikupljeni podaci odnose iskljuivo na Nijemce (radilo se prema metodi tadanje znanosti,
a to je bilo koncentriranje na jezine otoke - Sprachinseln), oni ipak neizravno govore i o
prilikama u Kraljevini Jugoslaviji i Hrvatskoj openito. Stoga je u radu analizirana samo ova
druga strana, znai ono to izvjea govore o ivotu seljatva u Slavoniji, te o zateenom stanju
nacionalne svijesti kod slavonskih Nijemaca. Izvjea su zanimljiva i stoga to daju svojevrsnu
usporednu perspektivu, a kao pogled izvana, na svjei nain predstavljaju situaciju u podruju
koje su posjetili.
Prvo su analizirani openiti dojmovi o Kraljevini Jugoslaviji (srpska dominacija, politike
napetosti, vjerska i nacionalna podjela). Iduu veliku temu ine opisi gospodarskog poloaja
Nijemaca, pri emu izvjea upozoravaju na lou gospodarsku politiku, koja prijei razvoj i odrava
privredu u velikoj mjeri autarkinom (nerazumno veliki porezi, nepovoljni omjer cijena izmeu
seljakih i drugih proizvoda ili usluga). U izvjeima je analizirana i socijalna struktura, koja je
bila vrlo jednostavna. Veina Nijemaca bili su mali seljaci, neto obrtnika ivjelo je u posebno
tekim prilikama, a kao najvei problem vidjeli su nepostojanje inteligencije.
Istraujui razinu nacionalne svijesti, studenti su ustanovili kako je veina slavonskih
Nijemca nezainteresirani za politiku (emu je doprinijela i tadanja diktatura kralja Aleksandra),
no ipak su u nekim selima susreli i politike podjele. Osim toga, ustanovili su kako je Nijemce u
znaajnoj mjeri zahvatila kroatizacija (posebice mlade, koji su meusobno ee govorili hrvatski).
Uzrok tome vidjeli su u nepostojanju njemake elite, posebice inteligencije, te u problemu kola
na njemakom (nedostaje uitelja koji znaju njemaki, strah roditelja, pritisci). Potvreno je i
ono to se navodilo u historiografiji, kako gotovo da ne postoje njemake graanske udruge,
odnosno, kako je organiziranje slavonskih Nijemaca, pa i ono gospodarsko, zapoelo vrlo kasno.
Rad je potvrdio kako je u nacionalna mobilizacija slavonskih Nijemaca bila kasna i djelomina
(iza 1935.), ali i upozorio kako - barem u tom trenutku - to kojim se jezikom netko sluio ili
koju politiku opciju podravao (reimsku ili protureimsku) ne smijemo automatski protumaiti
kao pokazatelj pripadanja odreenoj naciji (bilo hrvatskoj ili njemakoj).
136
Slawoniendeutschen - am wenigsten bekannte Landsleute.

Fachexkursionen der deutschen Studenten als Quelle zur
Zwischenkriegsgeschichte Slawonien
Zusammenfassung
In der Arbeit werden Berichte von den ersten Fachreisen deutscher Studenten (Leipzig,
Freiburg) nach Slawonien (1933, 1934) analysiert. Es ging um eine gelufige Praxis, begonnen
noch in den zwanziger Jahren (1920) und verstrkt wurde sie nach der Machtbernahme der
Nazisten, dadurch wurden die Studenten zur Forschungsarbeit (etnografische und sonstige) in
die Enklaven der Deutschen auerhalb von Deutschland geschickt. Obwohl viele von ihnen
nach den Reisen auch interessante Facharbeiten schrieben, befassen wir uns hier nicht mit
diesen Arbeiten, sondern mit den offiziellen (teils administrativen) Berichten, die sie nach den
Reisen machten. Die Berichte sprechen, natrlich, viel ber die Studenten selbst genauer ber
deren Ziele, Arbeitsweise, Ideenbertragung oder ihr Verhltnis zu den Deutschen, die sie
besuchten. Doch, da es sich um die erste Ankunft in Slawonien ging, enthalten sie interessante
Informationen ber die Umstnde in denen die slawonishe Deutschen leben, die von diesen
Studenten gesammelt wurden, damit sie erfahren, wo und auf welche Weise sie ihre Arbeit
fortsetzen und entwickeln knnen. Obwohl sich die gesammelten Angaben ausschlielich auf
die Deutschen beziehen (es wurde gem der Methode der damaligen Wissenschaft gearbeitet
und das war Konzentration auf die Sprachinseln), sprechen sie doch indirekt auch ber die
Umstnde und Verhltnisse in dem Knigsreich Jugoslawien und Kroatien allgemein. Daher
wurde in der Arbeit nur diese andere Seite analysiert, also das was die Berichte ber das Leben
des Bauerntums in Slawonien aussagen, sowie ber den vorgefundenen Zustand des nationalen
Bewusstseins bei den slawonischen Deutschen. Die Berichte sind auch deswegen interessant,
weil sie eine Art von Vergleichsperspektive geben und als Blick von Auen stellen sie, auf eine
erfrischende Art, die Situation im besuchten Gebiet dar.
Zuerst wurden die allgemeine Eindrcke ber das Knigsreich Jugoslawien (die serbische
Dominanz, politische Spannungen sowie glaubens und nationale Aufteilung) analysiert.
Das nchste groe Thema bilden die Beschreibungen der Wirtschaftslage der Deutschen,
wobei die Berichte auf die schlechte Wirtschaftpolitik hinweisen, welche die Entwicklung
verhindert und die Wirtschaft in groem Mae autarchisch aufrechthlt (unvernnftig hohe
Steuern, ungnstiges Vehltnis der Preise zwischen der Bauern- und anderen Produkten
oder Dienstleistungen). In den Berichten wird auch die soziale Struktur, die sehr einfach war,
analysiert. Die meisten Deutschen waren Kleinbauern, einige Handwerker lebten in besonders
schlechten Verhltnissen und als grtes Problem sahen sie das Fehlen der Intellektuellen.
Die Ebene des Nationalbewustseins erforschend stellten die Studenten fest, dass die
meisten slawonischen Deutschen kein Interesse fr Politik haben (dazu trug auch die damalige
Diktatur des Knigs Alexander bei), doch sie fanden trotzdem in einigen Drfern auch politische
Aufteilungen vor. Auerdem stellten sie fest, dass die Deutschen in bedeutendem Mae von
der Kroatisation erfasst wurden (besonders die jungen, die untereinander fter Kroatisch
sprachen). Die Ursache dazu sahen sie darin, dass es keine deutsche Elite gab, insbesondere
keine Intelektuellen, sowie im Problem der Schulen in deutscher Sprache (es ist ein Mangel
an Lehrern die Deutsch knnen, die Angst der Eltern, Druckausbung). Besttigt wurde auch
137
was in der Historiographie mitgeteilt wurde, dass es kaum deutsche brgerliche Vereine gibt
bzw. wie die Organisierung der slawonischen Deutschen, auch die wirtschaftliche, sehr spt
begonnen hat. Die Arbeit besttigte, dass die nationale Mobilisation der slawonischen Deutschen
spt und nur zum Teil geschah (nach 1935), wies aber auch darauf hin, dass wenigsten im
Augenblick die Tatsache welcher Sprache sich wer bediene oder welche politische Option er
untersttze (fr oder gegen die regierende) nicht automatisch als Indiz fr die Angehrigkeit zu
einer bestimmten Nation (entweder zur kroatischen oder zur deutschen) gedeutet werden darf.
138
Marko Lovri: Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske...
Marko Lovri, dipl. pov. UDK: 791.43(091)

marco.lovric@gmail.com Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 29.9.2017.
Mit Gott fr Kaiser

und Reich: Austrijski
utjecaji na razvoj hrvatske
kinematografije i filmske
kulture do 1918. godine
Ovaj e se rad baviti razvojem kinematografije i
filmske kulture na prostoru Trojedne Kraljevine do
1918. godine. Pritom e se uzeti u obzir drutveni,
politiki i kulturni kontekst tadanje Austro-Ugarske
Monarhije. Be nije bio samo kulturno sredite
Dvojne monarhije, ve i znatno ireg prostora, te je
kao takav diktirao trendove i irio daljnje utjecaje.
Iz Bea su se distribuirali filmovi i donosile zakonske
odredbe vezane za filmsku djelatnost. U Hrvatsku
su dolazili beki snimatelji, te snimali dokumentarne
filmove, a austrijski su se filmovi prikazivali u
hrvatskim kinima, naroito za vrijeme Prvog
svjetskog rata.
Kljune rijei: Be, Wiener Kunstfilm, Sascha-Film,

turizam, Prvi svjetski rat.
139
I. Uvod
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee Austro-Ugarska je Monarhija bila prostor promjena
i previranja. Ne samo u politikom i drutvenom smislu, ve i po pitanju kulture.
Pitanja nacionalne emancipacije i vanjske politike mijeala su se s napretkom znanosti
i novim umjetnikim pokretima. U takvom kontekstu dvojna je carevina prihvatila
jednu tehnoloku novost film. Tijekom relativno kratkog razdoblja ovaj e se novi
medij proiriti svim krajevima Austro-Ugarske, ukljuujui i prostor hrvatskih zemalja.
Impulsi razvoja filmske kulture dolazili su iz Bea kao sredita multinacionalne drave.
Prije nego to uemo u dublju razradu ove problematike, nuno je istaknuti
nekoliko podataka o literaturi i izvorima. Literatura koja pokriva poetke filma na
hrvatskom prostoru balansira izmeu memoarskih zapisa i strunih radova. Posebno
treba istaknuti rad povjesniara Dejana Kosanovia, moda jedine osobe koja se u
svojim istraivanjima sustavno bavila poecima kinematografije na prostoru Hrvatske,
Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore.1 Meutim, i njegov
rad ostavlja dosta prostora za daljnje teme koje bi valjalo istraiti, odnosno graditi
na temeljima koji su postavljeni. Posljednjih dvadesetak godina pojavilo se nekoliko
radova, monografija i kataloga izlobi koji obrauju razvoj kinematografije u lokalnim
sredinama, poput Zagreba, Rijeke, akovca i Slavonskog Broda.2 Naravno, nezamjenjivi
su takoer memoarski pregledi povijesti filma Ive krabala.3 to se tie izvora, tu postoji
jedna poprilina praznina. Naime, veliki broj filmova nastalih do 1918. godine do danas
nije ostao sauvan. to se odnosi i na neke od naslova koji e biti spomenuti u ovome
radu. Ovaj nedostatak prilino oteava bilo kakvo istraivanje povijesti filma u ovom
razdoblju. Novinske publikacije nezamjenjiv su izvor, a za potrebe ovoga rada koritene
su prve hrvatske publikacije u potpunosti posveene filmskome mediju bjelovarski
Kinematografski vjesnik i zagrebako Kino. Upravo preko novinskih tekstova, a gdjekad
i preko slubenih spisa zemaljske vlade ili zapisa nekih istaknutih pojedinaca skupljamo
sitne izgubljene ili nepoznate filmske tragove o pionirskom razdoblju snimanja i
prikazivanja filmova.
1
Kosanovi, Dejan, Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985; Kosanovi, Dejan, Leksikon
pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja: 1896-1945, Beograd 2000; Kosanovi, Dejan,
Kinematografske delatnosti u Puli 1896-1918: istorijska studija, Beograd Pula 1988.
2
Leiner, Vesna Rafaeli, Daniel, Grad filma, tvornica snova, Zagreb 2014; Dubrovi, Ervin (ur.), Kinematografija
u Rijeci, Rijeka 1997; Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka
Lajtman, Helga Oskoru, Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju povijesti
kinematografije u akovcu, akovec 2015; Aladrovi, Katarina Zovak, Domagoj, Povijest brodskih kinematografa
(1910.-2010.), Slavonski Brod 2010.
3
krabalo, Ivo, Izmeu publike i drave: povijest hrvatske kinematografije 1896-1980, Zagreb 1984; krabalo, Ivo,
101 godina filma u Hrvatskoj 1896. - 1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, Zagreb 1998; krabalo,
Ivo, Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006), Zagreb 2008.
140
II. Poeci austrijske kinematografije

Radi boljeg razumijevanja ove tematike nuno je navesti nekoliko informacija o
poecima kinematografije u Austriji na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Pritom emo se
prvenstveno pozabaviti formiranjem prvih austrijskih filmskih studija.
Prve korake ka uspostavi austrijske filmske industrije ostvareni su u Beu 1906.
godine. Tada su Luise Velte (jedna od prvih ena koja se bavila filmskom produkcijom),
njezin suprug, fotograf Anton Kolm, te snimatelj Jakob Fleck, zapoeli snimati kratke
dokumentaristike snimke beke svakodnevnice. Ovaj e trio uskoro upoznati glumca
Heinza Hanusa, s kojim e krenuti u produkciju svojih prvih igranih filmova. Godine
1910. Velte, Kolm i Fleck osnovat e prvu austrijsku filmsku kompaniju, prigodno
nazvanu Erste sterreichische Kinofilms-Industrie (Prvo austrijsko filmsko poduzee).
Kako bi obuhvatila cijeli prostor Austro-Ugarske, iste godine kompanija mijenja ime
u sterreichisch-Ungarische Kino-Filmindustrie (Austro-ugarsko filmsko poduzee).
Godine 1912. Velte, Kolm i Fleck posvaat e se s jednim od svojih glavnih financijskih
investitora, te e napustiti studio i osnovati novi Wiener Kunstfilm (Beki umjetniki film).4
Najvea konkurencija trija Velte-Kolm-Fleck bio je Alexander Joseph grof
Kolowrat-Krakowsky, poznatiji po nadimku Sascha. Od 1910. razvija vlastitu
kinematografsku djelatnost u svojem dvorcu Gro Meierhfen, koji se nalazio u
Pfraumbergu (dananja Pimda u ekoj). Sascha Kolowrat u dvorcu je osnovao
filmski laboratorij, koji je nosio naziv Sascha-Filmfabrik. Njegove prve produkcije bile
su dokumentaristike snimke prirode. Do 1912. godine svoju je djelatnost preselio u
Be, gdje je formirao kompletni filmski studio. Ubrzo je nakon dokumentarnih poeo
snimati i igrane filmove. Grof Sascha Kolowrat kroz nekoliko e se godina prometnuti
u najistaknutiju figuru austrijske filmske scene, ali i ire.5
III. Beki utjecaj na filmsku kulturu hrvatskoga prostora

do 1914. godine
Do 1914. godine u hrvatskim zemljama dolazi do postupnog rasta popularnosti
filmskog medija, kao i u ostatku Austro-Ugarske. Poetne putujue kino-prikazivae s
vremenom nadomjetaju prave kino-dvorane. Broj gledatelja se konstantno poveavao,
a kino-repertoarima dominirali su filmovi francuske i talijanske proizvodnje. Poetkom
1910-ih godina u hrvatskim zemljama nije postojala sustavna filmska proizvodnja.
Kina su bila popularna i dobro posjeena, ali nije bilo domaih filmskih studija i
autora. Tek je nekoliko pojedinaca amaterski snimalo kamerom, ili profesionalno za
inozemne kompanije. Filmska kultura na hrvatskom prostoru u velikoj je mjeri bila pod
4
Bttner, Elisabeth Dewald, Christian, Das tgliche Brennen. Eine Geschichte des sterreichischen Film von den
Anfngen bis 1945, Salzburg 2002., 182; Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson
London 2007., 9, 11, 15.
5
Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 11, 19.
141
utjecajem Bea. Godine 1913. u Bjelovaru je objavljivan list Kinematografski vjesnik,

prva hrvatska publikacija u potpunosti posveena filmu i filmskoj kulturi. Nastao je po
uzoru na sline publikacije koje su objavljivane u Beu i Budimpeti, poput tjednika
Kinematographische Rundschau (Kinematografski pregled). Na njegovim je stranicama
bilo mogue proitati oglase za beke kompanije koje se bave distribucijom filmova,
ili traeve vezane za otvaranje nove beke kole filmske glume. Kroz feljton o razvoju
kinematografije nastojalo se istaknuti zasluge pojedinaca iz Austrije. Kinematografski
vjesnik nije bio dugog vijeka (izlazio je tijekom 1913. godine), ali je vaan pokazatelj
o austrijskim utjecajima na razvoj lokalne filmske kulture, prvenstveno u Hrvatskoj i
Slavoniji. Takoer, bez obzira odakle su potjecali pojedini filmovi koji su se prikazivali
u hrvatskim kinima, njihova distribucija uvelike je ovisila o kompanijama smjetenim
u Beu kao centru takve distribucijske mree za podruje Monarhije, ali i ire.6
Kao to je ve istaknuto, domaih je filmaa na hrvatskom prostoru bilo izrazito
malo. Ipak, postojala je odreena snimateljska aktivnost, ali stranih autora, prvenstveno
austrijskih. Kako bi se razjasnilo o kakvim se filmovima radi, nuno je poneto rei o
jednoj drugoj temi razvoju turizma u hrvatskim zemljama na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee. Prvo, u 19. stoljeu nestaje prijetnja Osmanskog Carstva, pa se na podruje
Istre, Primorja i Dalmacije vie ne gleda kao na posve egzotini predio Monarhije s
dugotrajnim neprijateljem u zaleu. Pod austrijskom upravom, nastoje se s vie ili manje
uspjeha napraviti neki razvojni koraci koji bi jedan od najzaostalijih dijelova Monarhije
kako tako ojaali; pritom su vladarski posjeti Dalmaciji viestruko koristili, ne samo
zato jer su politiku pozornost na neko vrijeme usmjeravali prema Dalmaciji, ve i
jer su iru austrijsku javnost informirali i privlaili sve vie prema austrijskoj obali.7
S obzirom da je proces talijanskog nacionalnog ujedinjenja izazvao nestabilnost na
podruju koje granii s Habsburkom Monarhijom, u drugoj polovici 19. stoljea beke
su vlasti zapoele proces detalijanizacije vlastite ratne mornarice, to je za posljedicu
imalo dolazak velikog broja austrijskog osoblja na jadransku obalu. Vojni je interes
samo dodatno ukazao na turistiki potencijal hrvatske obale. Poduzetnici rade prve
korake ka razvoju turizma, te na Jadran poinju dolaziti austrijski putopisci, speleolozi,
planinari, sportai, itd. Takoer, piu se prvi turistiki vodii. Poinju se graditi prvi
ugostiteljski objekti, a dolazi i do razvoja jedrenjatva i parobrodarstva. Vlast u Beu
6
Urednitvo, Naa svrha., Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 1; n/a, Kratka povijest kinematografije,
Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 2; n/a, Gdja. Odilon, uiteljica za kino glumce, Kinematografski
vjesnik 2, Bjelovar 1913., 6 (2); n/a, Ana Christensen, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 8 (4).
7
Vidi: Vrandei, Josip Trogrli, Marko (ur.), Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i istonoga pitanja,
Zadar 2007. Vidi takoer o turizmu na Jadranu: Stachel, Peter Thomsen, Martina (ur.), Zwischen Exotik
und Vertrautem: Zum Tourismus in der Habsburgermonarchie und ihren Nachfolgestaaten, Bielefeld 2014.; Rada,
Uwe, Die Adria: Wiederentdeckung eines Sehnsuchtsortes, Mnchen 2014.
142
postupno e poeti donositi mjere vane za razvoj turizma, poput voenja statistikih
podataka ili donoenja zakonskih odredbi i taksi.8
to se tie filma, ini se kako je u bekim vladajuim krugovima, ali i meu
hrvatskim inovnicima i poduzetnicima, postojala ideja o koritenju filmskih slika
radi promocije turizma. tovie, razmiljalo se o snimanju serijala dokumentarnih
filmova koji bi istaknuli svakojake atraktivnosti hrvatskog prostora: gradove, graevine,
obale, kupalita, ljeilita, prirodne ljepote, narodne nonje, lokalne plesove, itd. Jedan
od dravnih inovnika koji su se posebice angairali oko produkcije promotivnih
filmova bio je Gustav Gessmann, savjetnik Ministarstva javnih radova koji je ivio
u Dubrovniku. Gessmann je organizirao snimanje filmskog materijala po Dalmaciji.
Ti su filmovi prvo prikazani na bekom carskom dvoru, a zatim i po ostalim
europskim metropolama. S obzirom da tada u hrvatskim zemljama nije postojala
znaajnija snimateljska aktivnost, zadatak snimanja promotivnih filmova ostvarili
su filmai iz Bea. Meu njima su bili i ve spomenuti trio Velte-Kolm-Fleck, te
grof Sascha Kolowrat. Godine 1911. Fleck i Kolm snimaju film Die Plitwitzer Seen
(Plitvika jezera) temu koja je uvelike objedinjavala sva oekivanja i tenje koje su se
odraavale u mentalitetu s prijelaza stoljea, jer su Plitvika jezera nudile dostupnu i
blisku istraivaku pustolovinu u netaknutu prirodu, bijeg od grada i gradskog ivota,
prostor znanstvenih istraivanja, razonode i odmora. Zbog toga su Plitvika jezera,
ba poput istonojadranske obale, predmet brojnih foto-studija, albuma, privatnih
putopisa, amaterskih i profesionalnih filmova, itd. Kada je godine 1912. Kolowratov
beki studio poeo s radom, meu njegovim prvim naslovima bili su i filmovi Am
Dalmatiens herrlichen Gestaden (Na divnim obalama Dalmacije) i Das Insel Arbe (Otok
Rab). Grof Kolowrat vjerojatno je osobno snimio ove filmove, koji su kasnije putem
Pathove distribucijske mree distribuirani u inozemstvu. Sline su filmove snimale i
druge kompanije, ne nuno austrijske. Meutim, esto je zapravo bila rije o bekim
ispostavama stranih kompanija, posebice francuskih. Meu snimateljima ovih filmova
bilo je Austrijanaca, ali i pojedinaca iz drugih krajeva Austro-Ugarske. Osjeanin
Josip Halla koji je djelovao u Zagrebu ali je izuavao filmski zanat u Njemakoj te
suraivao s filmskim kompanijama Monarhije i u inozemstvu snimao je filmove za
beku ispostavu francuske kompanije clair.9
8
Pederin, Ivan, Utjecaj bekih ministarstava na razvitak turizma u Jadranskoj Hrvatskoj pred I. Svjetski rat,
Godinjak Njemake narodnosne zajednice 1998, Osijek 1998., 63-67; Vukoni, Boris, Povijest hrvatskog
turizma, Zagreb 2005., 79.
9
Kosanovi, Dejan, Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985., 155, 160-161; Kosanovi,
Dejan, Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja: 1896-1945, Beograd 2000., 71,
113; Kekemet, Duko, Poeci kinematografije i filma u Dalmaciji (1897-1918), Split 1969., 130.
143
IV. Austrijski filmovi u hrvatskim kinima tijekom prvog svjetskog rata

daljnji utjecaj Bea na razvoj hrvatske filmske kulture
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata dolazi do temeljitih promjena po pitanju kino-
repertoara diljem Austro-Ugarske, a samim time i u Trojednoj Kraljevini. Zabranjeno
je prikazivanje filmova nastalih u zemljama suparnike Antante, poput Francuske i
Velike Britanije. Godine 1915. Italija ulazi u rat na strani Antante, to je dodatno
osiromailo kino-repertoar, posebice u Istri, Dalmaciji i Kvarneru. Kinima su zavladali
filmovi austrijske, njemake, maarske ili skandinavske produkcije. Beki filmai
prilagoavaju se novoj ratnoj stvarnosti. Grof Kolowrat bio je posebno aktivan po tom
pitanju. Tijekom 1914. godine mijenja naziv svoje kompanije u Sascha-Film, te se kao
dobrovoljac pridruuje autoprijevoznikom vojnom korpusu. Nadalje, koristi svoje veze
u vojsci i na dvoru kako bi isposlovao slubeno doputenje za snimanje ratnih operacija.
Ove snimke rata bit e temelj Kolowratovog ratnog filmskog urnala, naslovljenog
Kino-Wochenbericht vom nrdlichen und sdlichen Kriegsschauplatz (Tjedni filmski izvjetaj
sa sjeverne i june bojinice). Godine 1915. Kolowrat je imenovan za voditelja filmskog
odjela u Carskom uredu za ratno informiranje. Godinu dana kasnije pokrenut e serijal
Sascha-Kriegswochenbericht (Sascha tjedni izvjetaji s bojinice), s kojim e uspostaviti
monopol po pitanju produkcije ratnih urnala. Dok se grof Kolowrat posvetio produkciji
filmskih urnala, studio Wiener Kunstfilm specijalizirao se za snimanje patriotskih
igranih filmova, s pratnjom operetne glazbe. U produkciji Luise Velte i Jakoba Flecka
nastalo je nekoliko takvih filmova Der Traum eines sterreichischen Reservisten (San
jednog austrijskog rezervista, 1915.), Mit Herz und Hand frs Vaterland (Sa srcem i rukom
za domovinu, 1915.), Mit Gott fr Kaiser und Reich (S Bogom za cara i carevinu, 1916.).10
Austrijske filmske produkcijske kue, poput Regent-Film-Fabrik iz Bea, u svojim su
oglasima i reklamama pritom takoer isticali kao referencu i narudbe filmova koje su
zaprimali s podruja Trojedne Kraljevine.11
Spomenuti filmovi Sascha-Filma i Wiener Kunstfilma prikazivani su u kinima
diljem Austro-Ugarske, ukljuujui i hrvatske zemlje. Razdoblje Prvog svjetskog rata
bilo je obiljeeno porastom filmske publike. Film je bio omiljen vid zabave, kako na
bojinici, tako i na podrujima koja nisu direktno zahvaena ratom. Zabava je svakako
bila potrebna, s obzirom da rat pojedinca iscrpljuje mentalno i tjelesno. Publika je u
gradovima posjeivala kina kako bi se putem filmskih urnala informirala o ratnim
operacijama, te da bi istodobno na trenutak pobjegla od ratne svakodnevnice, gledajui
komedije, drame i spektakle. Producenti su bili svjesni da je film za publiku bio
intenzivan doivljaj. Tijekom rata se u filmovima objedinjuju zabava i patriotizam,
to se ostvaruje na nekoliko naina. Herojski ideali stapali su se sa sentimentalnom
dramom i uzbudljivom glazbenom pratnjom. Takoer, poznati krajevi, predijeli ili imena
10
Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 20-22.
11
n/a, Neue Kino-Rundschau, 9. 6. 1917., Wien, 63.
144
ukljuivani su u filmsku radnju kako bi se publika dodatno povezala s narativom. Tako

i u ratno vrijeme film objedinjuje najmanje dva aspekta: edukativno-informativni i
zabavni. Filmovima se borilo protiv defetizma, te nastojalo potaknuti publiku na kupnju
ratnih obveznica. Uz film je bio vezan i odreeni humanitarni karakter. Tijekom rata
su filmske dvorane i filmske projekcije koritene u sklopu patriotsko-humanitarnih
akcija sakupljanja priloga za ratne invalide ili ranjenike. Brojni su beki distributeri
nudili kino-operaterima i publici filmsku zabavu nazivajui ih lagerima. Neke od
austrijskih i skandinavskih komedija i drama koje su bile prikazivane u hrvatskim
kinima su Das Goldene Bett (Zlatna postelja), Hans und Hanni (Hans i Hanni), Atlantis,
Die Heldin aus den Vogesen (Junakinja naih dana), Der Mann von der Heide (Pastir), Das
Wrack auf der Nordsee (Brodolom na Sjevernom moru), itd. Kino, druga hrvatska publikacija
specijalizirana za filmski medij, na svojim je stranicama donosila svakojake vijesti
vezane za kinematografiju i filmsku kulturu. Tako nas obavjetavaju o gostovanjima
grofa Kolowrata u Njemakoj, i carskom odlikovanju koje je primio za vojne zasluge, pri
emu ga se velia kao pionira kinematografije i hvali njegov ratni urnal. Takoer, Kino
je u svojem prvom broju odaslalo programatski poziv za daljnji razvoj hrvatskog filma,
kao i poetak domae filmske proizvodnje, uz nadu kako bi i domai filmovi nali svoj
put do hrvatskih, ali i inozemnih kino-dvorana.12
Po tom emo pitanju ovaj dio rada zakljuiti s nekim konkretnim bekim utjecajima
na nastanak prvih igranih filmova na hrvatskom prostoru. Godine 1917. u Zagrebu je
osnovana kompanija Croatia, prvi filmski studio u hrvatskim zemljama. U produkciji
studija Croatia nastat e Brcko u Zagrebu (1917.) prvi hrvatski igrani film. Domai
snimatelji prvenstveno ve spomenuti Josip Halla nisu imali znaajnijeg iskustva
sa snimanjem igranih filmova. Stoga je film snimio Beanin po imenu Breitner (alias
Klein). Halla je vjerojatno uio od Breitnera, s obzirom da e snimiti ostale produkcije
studija Croatia. Koliko je poznato, dva je filma kompanije Croatia Vragoljanka (1918.)
i Dvije sirote (1918.) reirao zagrebaki glumac Alfred Grnhut. Grnhut je dio svoje
karijere ostvario u Beu, gdje je doao u doticaj s filmom i odigrao nekoliko uloga u
produkcijama Sascha-Filma. U posljednjoj e godini Prvog svjetskog rata jedan hrvatski
film nai svoj put i do bekih kina. Navodno je film Mokra pustolovina (1918.) takoer
produkcija studija Croatia doivio odreeni uspjeh u bekim kino-dvoranama.13
12
Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka Lajtman, Helga Oskoru,
Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju povijesti kinematografije u akovcu,
akovec 2015., 26; Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007., 22; n/a,
Zora zavod za posredovanje i prodaju filmova, Kino 1, Zagreb 1916., 8; n/a, Posljednji dani Sporazuma na
Galipolju, Kino 1, Zagreb 1916., 10; n/a, Visoko odlikovanje grofa Aleksandra Kolowrata, Kino 1, Zagreb
1916., 10; n/a, Zagreb, na Uskrs 1916, Kino 1, Zagreb 1916., 1; n/a, Kinematographische Rundschau, 20.
9. 1914., Wien, 21.
13
krabalo, Ivo, 101 godina filma u Hrvatskoj 1896. - 1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, Zagreb
1998., 43, 45, 46-47.
145
Treba jo istaknuti i da su maarski filmai takoer imali odreen utjecaj na

hrvatsko podruje. Naroito snana filmska produkcijska kua Corvin film, koju je
1914. godine osnovao redatelj Jen Janovics. Fuzija njemakog Bioskop-Konzerna
i Corvin filma koja je pripremana poetkom 1918. godine, trebala je predstavljati
veliku ofanzivu maarskog filma u Austro-Ugarskoj, jer je znatno poveanje kapitala
poduzea trebalo omoguiti otvaranje raznih podrunica izvan Budimpete, u Beu,
Pragu, Zagrebu i Lavovu.14
V. Zakljuak
Govorei o svojevrsnoj prisutnosti i utjecaju austrijske kinematografije na hrvatskom
prostoru, treba uzeti u obzir odreene specifinosti koje su bile karakteristine za
zemlje u sastavu Austro-Ugarske Monarhije na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Zagreb
je, kao i mnogi gradovi Monarhije, primao kulturoloke, politike i drutvene impulse
iz dvaju sredinjica Bea i Budimpete. ini se da je beki utjecaj bio znaajniji po
pitanju filma. Be je bio germanofoni velegrad, ali je u mnogoemu zraio odreenim
kozmopolitizmom, te je funkcionirao kao masovno sjecite ljudskih sudbina arolikih
podrijetla i karaktera. U tom smislu bio je vrlo slian Parizu i Londonu, s time da
je k njemu gravitirao prostor srednje i jugoistone/istone Europe a ne iskljuivo
prostor Austro-Ugarske. Stoga nije neobino da je filmska industrija na ovome prostoru
poela bujati upravo u Beu. Brojni inozemni studiji osnivali su svoje ispostave u
Beu, posebice francuski, poput Patha, claira i Gaumonta. Be na prijelazu stoljea
rodni je grad secesije i psihoanalize, mjesto procvata znanosti i umjetnosti, ali povrh
svega i centar trendova, masovne zabave i popularne kulture te kao takav postavlja
standarde koji su drugi gradovi Monarhije nastojali barem djelomino ispuniti. Tako
da je sasvim oekivano kako e se iz Bea iriti ideje za razvoj kinematografije i filmske
kulture diljem Austro-Ugarske, pa tako i hrvatskim zemljama. Austrijska e filmska
scena presudno utjecati na hrvatsku kinematografiju sve do raspada Austro-Ugarske.
U razdoblju izmeu dva svjetska rata jedna e druga germanofona kinematografija
utjecati na razvoj hrvatskog filma njemaka.
14
n/a, Der Kinobesitzer, 18. 5. 1918., Wien, 3.
146
Literatura
1. n/a, Der Kinobesitzer, 18. 5. 1918., Wien, 3.
2. n/a, Kinematographische Rundschau, 20. 9. 1914., Wien, 21.
3. n/a, Neue Kino-Rundschau, 9. 6. 1917., Wien, 63.
4. n/a, Ana Christensen, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 8 (4).
5. n/a, Gdja. Odilon, uiteljica za kino glumce, Kinematografski vjesnik 2, Bjelovar 1913., 6 (2).
6. n/a, Kratka povijest kinematografije, Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 2.
7. n/a, Posljednji dani Sporazuma na Galipolju, Kino 1, Zagreb 1916., 10.
8. n/a, Visoko odlikovanje grofa Aleksandra Kolowrata, Kino 1, Zagreb 1916., 10.
9. n/a, Zagreb, na Uskrs 1916, Kino 1, Zagreb 1916., 1.
10. n/a, Zora zavod za posredovanje i prodaju filmova, Kino 1, Zagreb 1916., 8.
11. Bunjac, Branimir Talan, Andreja Radoji, Borivoj Bijeli Ljubi, Jasminka Lajtman,
Helga Oskoru, Marina, Stoljee filma u akovcu 1913.-2013.: novi prilozi poznavanju
povijesti kinematografije u akovcu, akovec 2015.
12. Bttner, Elisabeth Dewald, Christian, Das tgliche Brennen. Eine Geschichte des sterreichischen
Film von den Anfngen bis 1945, Salzburg 2002.
13. Dassanowsky, Robert von, Austrian Cinema: A History, Jefferson London 2007.
14. Kekemet, Duko. Poeci kinematografije i filma u Dalmaciji (1897-1918), Split 1969.
15. Kosanovi, Dejan. Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja:
1896-1945, Beograd 2000.
16. Kosanovi, Dejan. Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije: 1896-1918, Beograd 1985.
17. Pederin, Ivan. Utjecaj bekih ministarstava na razvitak turizma u Jadranskoj Hrvatskoj pred I.
Svjetski rat, Godinjak Njemake narodnosne zajednice 1998, Osijek 1998., 63-67.
18. krabalo, Ivo. 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.-1997.: pregled povijesti hrvatske
kinematografije, Zagreb 1998.
19. Urednitvo, Naa svrha., Kinematografski vjesnik 1, Bjelovar 1913., 1.
20. Vrandei, Josip Trogrli, Marko (ur.), Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i istonoga
pitanja, Zadar 2007.
21. Vukoni, Boris. Povijest hrvatskog turizma, Zagreb 2005.
147
Mit Gott fr Kaiser und Reich: Austrijski utjecaji na razvoj hrvatske

kinematografije i filmske kulture do 1918. godine
Saetak
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee javlja se novi medij film. Ova tehnoloka i umjetnika
novina brzo se iri svijetom te stjee veliku popularnost. Publika e se diljem Europe pa tako i
na prostoru Austro-Ugarske Monarhije i hrvatskih zemalja prvi puta upoznati s filmom preko
putujuih kina. Putujue kino-prikazivae zamijenit e novoizgraene kino-dvorane, a javit e se
i prvi filmski snimatelji, kao i filmske kompanije. Be je, kao jedna specifina europska metropola,
bio posebno aktivno mjesto po pitanju razvoja filma na ovome prostoru. U njemu se osnivaju
distributerske kompanije i uredi inozemnih filmskih tvrtki, kao i prvi lokalni filmski studiji i
filmske kole. Poetkom 1910-ih godina posebno se istiu dvije beke filmske kompanije Wiener
Kunstfilm i Sascha-Film koje e svojim djelovanjem snano utjecati na razvoj filmske kulture
i kinematografije na podruju Austro-Ugarske, ukljuujui i prostor hrvatskih zemalja. Meu
bekim vladajuim strukturama, kao i lokalnim hrvatskim poduzetnicima, javlja se inicijativa za
snimanje niza promotivnih dokumentarnih filmova koji bi inozemnoj publici doarali ljepote
hrvatskog prostora, posebice jadranske obale. Filmai iz Bea prihvatit e se snimanja ovih
promotivnih filmova, koji e biti distribuirani irom Europe. Nakon izbijanja Prvog svjetskog
rata u austro-ugarskim se kinima zabranjuje prikazivanje filmova proizvedenih u zemljama
protivnike Antante, poput Francuske, Velike Britanije i Italije. Beki studiji razvijaju novu
proizvodnju u ratnim uvjetima, snimajui ratne urnale i igrane filmove patriotske tematike koji
su punili kina diljem Austro-Ugarske. Tijekom rata dolazi do kljunog razvoja kinematografije
na hrvatskom prostoru. Godine 1917. osniva se kompanija Croatia, koja snima prve hrvatske
igrane filmove. U produkciji ovih filmova vanu su ulogu imali pojedinci koji su snimali ili
glumili u filmovima bekih studija.
148
Mit Gott fr Kaiser und Reich: sterreichischer Einfluss auf die

Entwicklung der kroatischen Kinematographie und Filmkultur bis 1918
Zusammenfassung
An der Wende des 19. und 20. Jahrhundertes entsteht ein neues Medium der Film. Diese
technologische und knstlerische Neuigkeit verbreitet sich schnell in der Welt und wird sehr
populr. Das Publikum wird in ganz Europa so auch im Raum der sterreichisch-Ungarischen
Monarchie und der kroatischen Lndern zum ersten Male den Film ber reisende Kinos
kennenlernen. Die reisenden Kinodarsteller werden von den gebauten Kinoslen bertroffen
und es melden sich auch erste Filmproduzenten sowie Filmkompanien. Wien ist, als eine
spezifische europische Metropole, ein besonders aktiver Ort in Frage der Entwicklung des
Filmes in diesem Raum. Hier werden Distributionskompanien und Bros auslndischer
Filmunternehmen, sowie auch die ersten lokalen Filmstudios und Filmschulen gegrndet.
Anfang der 1910-er Jahren heben sich zwei wiener Filmkompanien besonders herfor der
Wiener Kunstfilm und Sascha-Film die durch ihr Wirken stark die Entwicklung der Filmkultur
auf dem Gebiete der sterreichisch-Ungarischen Monarchie, einschlielich den Raum der
kroatischen Lnder, beeinflussen werden. Unter den wiener regierenden Strukturen sowie den
lokalen kroatischen Unternehmern meldet sich eine Initiative zum Aufnehmen einer Reihe
von Promotionsdokumentarfilmen, die dem auslndischen Publikum die Schnheiten des
kroatischen Raumes, insbesondere der Adriatischen Kste, vermitteln wrden. Filmleute aus
Wien werden das Aufnehmen solcher Promotionsfilme annehmen, die in ganz Europa verbreitet
werden. Nach dem Ausbruch des Ersten Weltkrieges wird in den sterreichisch-ungarischen
Kinos das Vorspielen der Filme, die in den Lndern der gegnerischen Antanta, wie Frankreich,
Grobritanien und Italien produziert wurden, verboten. Die wiener Studios entwickeln eine
neue Produktion in Kriegsumstnden, Kriegsnachrichten und Spielfilme mit patriotischen
Themen aufnehmend, welche die Kinos monarchieweit fllten. Whrend des Krieges kommt
es zu einer Schlsselentwicklung der Kinematographie in kroatischem Raum. 1917 wird die
Kompanie Croatia gegrndet, welche die ersten kroatischen Filme aufnimmt. In der Produktion
dieser Filme spielten einzelne Personen, die in den Filmen der wiener Studios spielten oder sie
aufnahmen, eine wichtige Rolle.
149
150
Anamarija Luki, Miljenko Brekalo: List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu...
Dr. sc. Anamarija Luki UDK: 811.112.2(497.5)(091)

Prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo Izvorni znanstveni rad
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Primljeno: 27.9.2017.
Podruni centar Osijek Prihvaeno: 30.9.2017.
amaka 9/2, Osijek
anamarija.lukic@pilar.hr
miljenko.brekalo@pilar.hr
List Narodna obrana

o pitanju jezika u gradu
Osijeku (1902. 1914.)
Rad obuhvaa razdoblje jezine tranzicije u Osijeku,
odnosno analizira ulazak hrvatskog jezika u one
sfere komunikacije u kojima je do tada dominirao
njemaki jezik. To je rezultiralo promjenom u
jezinom identitetu grada Osijeka, koja je postala
vidljiva pojavom prvih uspjenih dnevnih novina na
hrvatskom jeziku, Narodne obrane. Narodna obrana
poela je izlaziti pred kraj 1902. godine, upravo kako
bi meu Osjeanima budila hrvatsku svijest i poticala
to veu uporabu hrvatskog jezika. Pokretanjem
lista Narodna obrana osjeki nacionalno osvijeteni
Hrvati postigli su to da njihovi sugraani prestanu
smatrati Osijek iskljuivo njemakim gradom.
Sad je to postajao sve vie i vie grad s hrvatskim
karakterom. Tu promjenu daleko su vie percipirali
sami stanovnici grada, dok je na van, pred strancima,
Osijek i dalje vaio za njemaki jezini otok.
Kljune rijei: Osijek, Narodna obrana, poetak 20.

stoljea, hrvatski jezik, njemaki jezik, dvojezinost,
maarski jezik.
151
Stare one jezine granice kao da se raztegnue, ali u hatar hrvatstva. Hrvatski jezik
prodire sve snanije i uspjenije preko negdanjih granica njemake domene, i to se, na radost
moju i svih Hrvata, opaa i vidljivim vanjskim znacima. Hrvatski jezik je polagano
iztisnuo one njemake trgovake napise na Glavnom trgu i u svim glavnim ulicama, kao u
Strossmayerovoj, upanijskoj, Kapucinskoj, Deszathinoj i drugim; po prometnim se ulicama
danas uje sve vie hrvatski govoriti1
1. Uvod
Dnevni list Narodna obrana pokrenut je u Osijeku 16. studenoga 1902. godine, i to u
visokoj nakladi od 5.000 primjeraka. Zadaa ovog lista bila je buditi hrvatsku nacionalnu
svijest kod Osjeana, te ih poticati na uporabu hrvatskog jezika, kako u javnom, tako i
u privatnom ivotu.2 List je bio politiki organ Hrvatsko-srpske koalicije.3 U vrijeme
kad se na osjekoj medijskoj sceni pojavila Narodna Obrana, u gradu su ve postojala
dva dnevna lista, Die Drau: Organ fr Politik und Volkswirtschaft4 te Slavonische Presse.
Die Drau je poela izlaziti 1868. godine, sa zadaom da, nakon sklapanja Hrvatsko-
Ugarske nagodbe, potie itateljstvo na lojalnost Ugarskoj, a time i toleranciju prema
maarizaciji, koja je uslijedila. Puni je procvat list doivio u vrijeme banovanja Khuena
Hdervryja.5 List Slavonische Presse poeo je izlaziti 1885., a kao dnevni list od 1893.
godine. Ovaj list, po svom karakteru, nije bio promaarski, ali je, kao i Die Drau, bio na
njemakom jeziku,6 to ga je, ipso facto, ograniavalo u prosudbi hrvatskog stajalita o
uporabi hrvatskog jezika kao slubenog i govorenog jezika na svom podruju, osobito
podruju grada Osijeka.
Podruje grada Osijeka bilo je, naime, jezino, nacionalno (takoer i konfesionalno),
k tome jo i prostorno, izuzetno kompleksno te podlono konstantnim promjenama.
Sloenost jezinih prilika moe se naslutiti usporeujui podatke popisa stanovnitva
od 1880. do 1910. godine o materinjem jeziku Osjeana:7
1
Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
2
Maja Gluac, Jezina obiljeja osjeke Narodne Obrane, u: Jezik medija nekada i sada. Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa odranoga 6. i 7. lipnja 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Hrvatska sveuilina
naklada, Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb, Osijek, 2016., str. 24.
3
Maja Gluac, Nav. dj., str. 28.
4
Die Drau postala je dnevnik 1907. godine, a do tada je izlazila izlazio je tri puta tjedno.
5
Ban Kroly Khuen-Hdervry (1883. 1903.) nije birao sredstva za ograniavanje hrvatske samobitnosti.
Vlado Obad, Njemako novinstvo Osijeka u promicanju graanske kulture, Njemaka zajednica zemaljska
udruga podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek, Osijek, 2014., str. 19.
6
Marina Vinaj, Povijest osjekih novina 1848. 1945., Muzej Slavonije Osijek 1877., Osijek, 1998., str. 22.
7
Agneza Szabo, Socijalni sastav stanovnitva, Od turskog do suvremenog Osijeka, Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad : Poglavarstvo grada ; Zagreb : kolska knjiga, Osijek, 1996., 155-162,
str. 158.
152
Tablica 1, Grad Osijek, stanovnitvo prema materinjem jeziku.

Godina popisa/ Hrvatski Srpski Njemaki Maarski Ostali Ukupno
materinji jezik
5.827 1.655 8.970 1.152 597 18.201
1880. 32.02% 9,09% 49,28% 6,33% 3,28% 100%
1890. 5.516 1.602 10.657 1.378 625 19.778
27,89% 8,1% 53,88% 6,69% 3,16% 100%
6.458 1.698 12.039 2.212 611 23.018
1900. 28.06% 7,38% 52,3% 9,61% 2,65% 100%
11.169 2.258 10.778 3.537 763 28.505
1910. 39.18% 7.92% 37,81% 12,41% 2,68% 100%
Iz popisa stanovnitva od 1880. do 1910. godine vidi se da su Osjeani kao svoj
materinji jezik oznaili veinom njemaki ili hrvatski. Na srpski jezik otpada znaajan
postotak, a naveden je kao poseban jezik. Srpski jezik se, meutim, u kontekstu u
politikog zaokreta prema politici novoga kursa,8 smatrao ekvivalentom za hrvatski
jezik odnosno ta su se dva jezika nazivali jednim, to je poticala i Narodna Obrana:
Dandanas hrvatski ili srpski jezik (to je svejedno, kako znate) vlada u pet naih
kraljevina: u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, Dalmaciji i Crnoj Gori9 Stanovnitvo
njemakog materinjeg jezika do poetka 20. stoljea kontinuirano je (gledano u
apsolutnim brojevima) raslo, no udio u ukupnom gradskom stanovnitvu mu je poeo
opadati u korist stanovnika hrvatskog i maarskog materinjeg jezika. Od poetka 20.
stoljea pa do 1910. dolo je do obrata, u kojem je kao njemaki materinji jezik navelo
(osjetno) manje od polovine osjekog stanovnitva, a hrvatski kao materinji jezik
(bez srpskog) sada je navelo vie stanovnika nego njemaki, mada ih je pri ranijem
popisu (1900.) bilo gotovo upola manje nego Nijemaca. Kako se radilo o gradskom
stanovnitvu, iji je rast bio uvjetovan doseljavanjem, popis ukazuje da se u prvom
desetljeu 20. stoljea u grad doseljavalo ponajvie hrvatsko stanovnitvo.10 Stanovnitvo
maarskog materinjeg jezika takoer je bilo u trajnom porastu, te je do 1910. godine
8
Politiki program novoga kursa je zajedniki oblikovao dio hrvatskih i srpskih politiara iz banske Hrvatske
i Dalmacije poetkom 20. stoljea. Program je imao za cilj ujedinjenje hrvatskih zemalja i poboljanje njihova
dravnopravnoga poloaja unutar Austro-Ugarske Monarhije. Ugarska je strana uporno i nekanjeno krila
ve ionako ograniena prava hrvatske strane, zakljuene Nagodbom, te provodila sve agresivniju politiku
podinjavanja, pri emu je Slavonija, s gradom Osijekom, bila najizloenija. Nositelj politike novoga kursa,
koja je trebala zatititi hrvatske interese, bila je Hrvatsko-srpska koalicija, koja je ukljuivala Hrvatsku puku
naprednu stranku, Hrvatsku stranku prava i Srpsku samostalnu stranku.
9
Na jezik vlada!, Narodna obrana (Osijek), br. 12, 16. sijenja 1912., str. 1-2.
10
Agneza Szabo, Nav. dj., str. 157. Autorica ukazuje na sve vee doseljavanje hrvatskog stanovnitva u Osijek,
poglavito iz okolice, Virovitike i Srijemske upanije.
153
njegov udio postao dovoljno znaajan (preko 12%), da bi se stanovnitvo grada Osijeka
poelo osjeati ugroeno i maarizirano.11
Iz podataka dobivenih iz popisa stanovnitva, o materinjem jeziku, te o poznavanju
stranog jezika, meutim, nije mogue odrediti na kojem su jeziku Osjeani meusobno
komunicirali, koliko i u kojim prigodama je bio zastupljen koji jezik, te zato je, pored
toliko Hrvata, a i Srba, Osijek djelovao kao njemaki grad. Iz podataka se ne vidi ni
kakav je bio odnos jezinih skupina jednih prema drugoj (i treoj), koji je jezik kojoj
skupini bio prihvatljiv, a koji neprihvatljiv. Ti su jezini odnosi, meutim, bili vani za
oblikovanje nacionalnog identiteta, a posljedino i za odreivanje politikih stavova
koji su utjecali na poloaj grada Osijeka unutar banske Hrvatske, koji je bio izloen
kao laka meta Ugarskoj.
2. Zapaanja i stajalita Narodne obrane

Ve sam izbor imena ovog lista daje naslutiti da je njegova svrha obraniti ono to je
narodno, nacionalno ili hrvatsko pred stranim, tuinskim elementom. Osnovni oslonac
za nacionalno bio je materinji jezik, to je Narodna obrana upravo i promovirala, na dva
naina. Prvi je bio to to je, samom svojom pojavom, kao listom na hrvatskom jeziku
(u velikoj nakladi), taj jezik uinila vidljivim i dostupnim, onako kako je do tada bio
samo njemaki jezik. Drugi se nain odnosi na sadraj mnogih tekstova Narodne obrane,
koji ukazuje na poloaj hrvatskog jezika u odnosu na druge jezike u gradu Osijeku.
2. 1. Detekcija jezinih prilika u gradu
S urbanistikog aspekta, o Osijeku se moe govoriti kao o etiri manja gradia
(varoi), prostorno odijeljena i labavo prometno povezana konjskom eljeznicom (od
1884.).12 Meu varoima dvije vee su bile Gornji i Donji grad, a dvije manje Nutarnji
i Novi grad. Poetkom 20. stoljea, zapadni dio Gornjega grada govorio je hrvatski,
a istoni (sredite) njemaki. Tvra, u kojoj su ivjeli preteno asnici i asnike
obitelji, te Novi grad, nastanjen gotovo iskljuivo Nijemcima, bili su njemaka jezina
podruja. Jedini dio grada gdje su Hrvati i Srbi bili svjesni svoje snage i gazdinstva
na hrvatskom pragu bio je Donji grad.13 I Gornji i Donji grad bili su trgovaka
sredita, ali zasebna, to znai da je svaki imao svoje trite. U Gornjem gradu su
uglavnom trgovali Nijemci i Maari iz okolnih sela, kojima je Gornji grad bio blii,
te se gornjogradski trgovci nisu morali truditi oko hrvatskog jezika, jer im za posao
11
Na grad Osijek se vrio pritisak kako bi se otvorila maarska gimnazija, to je kod Hrvata izazivalo estok
otpor. Postojao je, takoer, i izraun, prema kojem gradsko stanovnitvo raste za 100 Maara mjeseno, to
je, radi ugarske politike prema hrvatskim krajevima, Narodna obrana smatrala planskim i invazivnim: Da
Magjari namjeravaju iz Osijeka uiniti u istinu svoj kulturni centar, to je danas svakomu jasno, koji dobro
uoi, u kolikom se broju Magjari u Osijek naseljuju., Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek),
br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
12
Josip Na, 90 godina osjekog elektrinog tramvaja, MH ogranak Osijek, Osijek, 2016., str. 22. 25.
13
Hrvatska misao u Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 256, 9. studenog 1909., str. 1.
154
nije trebao. Donji grad je svoje trgovake veze protegnuo prema svojoj okolici, istoku,
gdje su se nalazila hrvatska i srpska sela, te su donjogradski trgovci, bilo da su domai
ili stranci, koristili hrvatski jezik.
Konverzacija u drutvenom ivotu odvijala se uglavnom na njemakom jeziku,
neovisno o materinjem jeziku ili osjeaju nacionalnosti. Osjeani su svakako, za
zajedniki ivot trebali i zajedniki jezik, a njemaki je i samim Hrvatima bio sasvim
prihvatljiv i dostatan, te su njime bolje baratali nego hrvatskim.14 U ugostiteljskim
objektima konobari su se gostima obraali uglavnom na njemakom ili na maarskom,
pa je i kavana Corzo, u kojoj su se okupljali Hrvati, imala potekou upotpuniti osoblje
meu kojim bi svatko znao hrvatski jezik.15 Narodna obrana je o ovom pomanjkanju
znanja hrvatskog jezika, te davanju prednosti njemakom, esto pristupala sarkastinim
osvrtom, konstatirajui da je na jezik njemaki, ukazujui na to da Osjeani od malih
nogu odrastaju u njemakom jezinom okruju, koje poinje njemakim pjesmicama;16
a bijeg iz Njemake u Hrvatsku na nekoliko sati Osjeanima je donosilo gostovanje
Zagrebakog kazalita (u vrijeme dok jo nije postojalo Hrvatsko narodno kazalite,
prvo osjeko kazalite, osnovano 1907.);17 jer tko ne zna njemaki, u Osijeku bi mogao
ostati gladan.18 Tome se moe dodati da ne bi mogao ni u potpunosti proitati bilo koji
broj Narodne obrane, jer list ono to citira na njemakom, nekoliko rijei ili cijeli pasus
teksta, ne prevodi jer nije bilo potrebno prevoditi. vaparenje (koritenje njemakog
jezika umjesto hrvatskog) bilo je uobiajeno i kod omladine, mada su pohaali hrvatske
kole. Njihovi uitelji i uiteljice, koji su im trebali biti uzor, i sami su vaparili,19
a uporaba njemakog nije se vezala samo uz drutveni ivot, ve i uz strogo privatni:
Narodna obrana je upozorila osjeke zarunike da se svojim zarunicama (Osjeanke ne
upotrebljavaju hrvatski20) prestanu obraati na njemakom te prijeu na hrvatski, kako
bi se na hrvatskom nastavilo komunicirati i nakon to osnuju obitelj.21 Ovo posljednje
implicite utvruje da je osjekim Hrvatima njemaki bio toliko u uhu, poput materinjeg
jezika, da su mogli birati kojim e se jezikom sluiti u svakodnevnom ivotu te da su
uglavnom birali njemaki, potpuno neoptereeni time to im je to, zapravo strani jezik.
2. 2. Hrvatski kao slubeni jezik
Mada je Hrvatsko-Ugarskom nagodbom hrvatski utvren kao slubeni jezik,
ova se odredba na podruju grada Osijeka krila upravo kao da nije postojala. Ulini
14
Isto.
15
Slavni konobari u kavani Corzo, Narodna obrana (Osijek), br. 52, 5. oujka 1903., str. 4.
16
Uzkrsni rova, Narodna obrana (Osijek), br. 84, 12. travnja 1903., str. 1-3.
17
Rova, Narodna obrana (Osijek), br. 107, 10. svibnja 1903., str. 1-2.
18
Spaciergnge rova, Narodna obrana (Osijek), br. 37, 16. veljae 1904., str. 1.
19
alabazanje po Osieku, Narodna obrana (Osijek), br.203, 2. rujna 1905., str. 3.
20
Dvije tri osjekim ljepoticama, Narodna obrana (Osijek), br. 159, 16. srpnja 1909., str. 3.
21
Hrvatski jezik u obitelji, Narodna obrana (Osijek), br. 38, 17. veljae. 1903., str. 4.
155
natpisi, obavijesne ploe, ploe s natpisima obrtnikih i trgovakih radnji te zavoda,

izdavanje rauna, razliiti obrasci, slubeno dopisivanje, plakati, reklame i sjednice
gradskoga zastupstva bili su prvenstveno na njemakom jeziku. Upravo je gradsko
zastupstvo bilo pozvano te je imalo ovlasti voditi brigu o razvoju i identitetu grada
Osijeka, no jezina su ih pitanja malo zabrinjavala. Prema Narodnoj obrani, zato to u
cijelom zastupstvu nije bilo ni jednog izrazitog Hrvata.22 Bilo je uobiajeno da pozivi
na sjednice gradskog zastupstva budu tiskani dvojezino, hrvatsko-njemaki, a hrvatski
jezik bio je rezerviran samo za sveane sjednice. Zato je, kao vana novost odjeknula
vijest da su za sjednicu gradskoga zastupstva 16. listopada 1905. bile poslane pozivnice
samo na hrvatskom jeziku. Narodna obrana je to osudila, smatrajui neprimjerenim da
se Hrvati oduevljavaju onim to bi po zakonu ionako morali dobiti, i to je kod drugih
naroda sasvim uobiajeno.23
Njemaki kao zapovjedni jezik kod osjekih dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi
takoer je bio kamen spoticaja, jer je, prema naredbi vlade, jezik svih drutava morao
biti hrvatski, a potvrdio ju je i veliki upan. Grad Osijek je imao tri vatrogasna drutva
(gornjogradsko, donjogradsko i novogradsko), no lanovi ni jednog od njih nisu bili
spremni prihvatiti hrvatski jezik, ograujui se da ga ne razumiju. Rije je, meutim,
bila o ljudima koji su zavrili hrvatske kole, te su dovoljno poznavali hrvatski da bi
mogli razumjeti hrvatske komande. Narodna obrana stoji kod toga da su, bez obzira
to je njemaki jezik dominirao, rijetki bili oni Osjeani koji nisu barem djelomino
razumjeli hrvatski. Vatrogasci su, naprotiv, zadravajui njemaki jezik, gradu (poglavito
u sveanim prigodama) davali njemako obiljeje. Ovaj je problem potrajao nekoliko
godina.24
I samo ime grada Osijeka predstavljalo je jezinu potekou. Iako je slubeno
ime grada do 1908. godine bilo Osiek, a zatim, uz privolu gradskog poglavarstva,
poseban vladin odbor odreuje da e se grad ispravno nazivati Osijek,25 u opticaju,
slubenom i privatnom, i dalje su bile njemaka verzija Essegg (Essek) te maarska
verzija Eszk. Narodna obrana tvrdi da najvie skrivie tome stranci nai, koji ivu
ovdje ve dugi niz ljeta, tu se dapae rodie, nu njima je Osijek u toliko domajom, jer
ih hrani i oda zla brani, a da je Osijek gradom hrvatskim, za to oni ne haju, koliko je
crna pod noktom.26
22
Nae stanovite, Narodna obrana (Osijek), br. 106, 7. svibnja 1904., str. 3.
23
alabazanje po Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 244, 21. listopada 1905., str. 3.
24
Hrvatska komanda kod vatrogasaca, Narodna obrana (Osijek), br. 10, 14. sijenja 1904., str. 3.; Osjeki
vatrogasci i hrvatski zapovjedni jezik, Narodna obrana (Osijek), br. 106, 6. svibnja 1905., str. 2.
25
Osiek ili Osijek?, Narodna obrana (Osijek), br. 74, 27. oujka 1908., str. 2.
26
Essek in Ungarn, Narodna obrana (Osijek), br. 237, 12. listopada 1907., str. 1.
156
2.3. Hrvati i hrvatski jezik

Osim naih stranaca, Osjeana stranog porijekla, poglavito Nijemaca, koji se
nisu asimilirali (jer nisu morali), postojao je i drugi razlog zato je pored toliko osjekih
Hrvata njemaki jezik dominirao. Veina je osjekih Hrvata bila politiki pasivna i
nacionalno neosvjetena. Ni sami nisu potovali vlastiti jezik i inzistirali na njemu.27
Narodna obrana naziva ih Essekerima, aludirajui na njihov lokal-patriotizam koji
nije iao dalje od granica grada Osijeka. S velikom dozom sarkazma oslikava njihov
mentalitet: glavno obiljeje Essekera je ne zamjerati se nikome, te u miru voditi svoje
poslove i ni sluajno naruavati svoju udobnu ivotnu rutinu. A nije se ni udit tomu,
trgovaki je to narod ti Essekeri oles is keft a keftu se hoe mira.28 Hrvatima,
ili, kako bi se prostiji Esseker izrazio, onima gore, to kaj i bum govore, Essekeri nisu
bili skloni. Priklanjanje hrvatstvu shvaali su iskljuivo kao politiko djelovanje (to
im je bilo odbojno, jer u Osijeku politikom se bave samo ljudi koji od nje ive.29)
i podupiranje politike oporbe, koja bi rado vidjela Zagreb na mjestu Budimpete.
Osjeani, do tada ve prilino razoarani odnosom Budimpete prema razvoju njihovoga
grada, nisu ni od Zagreba oekivali nita bolje. Kod osjekih Hrvata postojao je i
problem antagonizma koji su osjeali prema Zagrebu, jer je upravo u doba njihovog
ivota Osijek poeo zaostajati u razvoju za Zagrebom, pa su nastojali svoju distanciranost
od Zagreba izraziti kroz uporabu njemakog jezika.
Narodna obrana, naprotiv, konstantno opominje Osjeane na to da se mora
odstraniti sve to vrijea hrvatski karakter zemlje, dakle, i hrvatski karakter grada
Osijeka, i to na nain da malo-malo proziva odnosno javno sramoti one Osjeane, bilo
Hrvate, bilo nehrvate, koji se u bilo kojem obliku javne komunikacije slue njemakim,
vaparenjem ili, jo gore, maarskim jezikom. Poglavito tijekom 1907. godine Narodna
obrana kao da je provodila kampanju javnog prozivanja pojedinaca koji su u svom poslu
odstupali od hrvatskog jezika. Narodna obrana stoga svoje itatelje potie na dalje
djelovanje: neka ne kupuju kod onih trgovaca ija je firma istaknuta samo na njemakom
jeziku, i koji u svojoj radnji istiu reklame drugih poduzea onako kako su ih dobili na
njemakom ili na maarskom. Ni dvojezinost vie nije bila prihvatljiva, sada se traio
iskljuivo hrvatski jezik u oglaavanju, dopisivanju, poslovanju i komuniciranju. Ova
je kampanja imala odreenog uspjeha: prozvani su reagirali, ispriavali se, branili se ili
demantirali. Narodna obrana bio je vrlo itan list, a moebitni bojkot hrvatskih kupaca
ili klijenata uslijed neuporabe hrvatskog jezika svakako bi se negativno odrazio na
poslovanje. Navika vaparenja, meutim, pokazala se vrlo tvrdokornom. Bilo je puno
lake istaknuti hrvatske natpise i plakate nego svoju verbalnu komunikaciju prevesti
27
Tko ne potiva hrvatski jezik., Narodna obrana (Osijek), br. 16, 21. sijenja 1903., str. 3.
28
oles is keft u essekerskom govoru Alles ist Geschft, Sve je posao. Osjeani, Narodna obrana (Osijek),
br. 23, 28. sijenja 1905., str. 1-2.
29
Velimir Petrovi, Esekerski to je to?, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek, 1995., str. 108.
157
na hrvatski. Primjer takvog pisano-govornog neslaganja Narodna obrana istakla je

opisujui Cvjetni dan: mlade Osjeanke su prodavale cvijee, a prihod je bio namijenjen
siromanoj djeci. Na grudima su imale istaknute natpise na hrvatskom - Cvjetni dan,
a kupcima su se obraale na njemakom.30
Tijekom k. g. 1908/09. Narodna obrana sa zadovoljstvom konstatira da je od 2051
djeteta, koliko ih je te godine pohaalo puku kolu, 962 hrvatska djeteta prema 737
njemake, 49 maarske i neto drugih narodnosti. To je znailo da se grad Osijek polako
pohrvauje, poglavito jer je njemake djece, koja se lake asimiliraju od maarske, bilo
puno vie.31 To predvianje asimilacije, meutim, ilo je u obrnutom smjeru: Sluajte
samo, kako djeca govore, kad idu iz kole, pak e sav va optimizam proi. Iz madarske
kole dakako govore madarski, ali iz hrvatskih veinom njemaki.32 Roditelje uenika
to nije zabrinjavalo, jer su smatrali da e djeca hrvatski jezik nauiti u koli.
Prodor hrvatstva u osjeka uporita njemakog jezika bio je ogranien i uslijed
urbanistike ratrkanosti. Za jaanje hrvatske misli i razvijanje hrvatske svijesti (te
razgovora na hrvatskom) bilo je neophodno da se Hrvati redovito okupljaju u to
veem broju, kako bi jedni za druge znali i jedni druge motivirali za hrvatsku stvar.
Prostorna udaljenost, slaba prometna povezanost osjekih etvrti (varoi), varoki ili
kvartovski lokal-patriotizam koji je iao do antagonizma prema drugim varoima, uz
essekersku inertnost i, najzad, nedostatak kakve velike dvorane za okupljanje, usporavali
su i oteavali realizaciju ideje o pohrvaivanju Osijeka.33 Iz tog se razloga razvila i ideja
o gradnji Hrvatskog doma, u kojem bi se mogla okupljati sva hrvatska drutva.34
2.4. Utvrivanje pozitivnog pomaka
Ve sama pojava lista Narodna obrana znaila je veliki pomak na bolje. Mala
skupina hrvarskih rodoljuba, koju je predvodio dr. Dragutin Neumann, a podrku
joj pruao biskup J. J. Strossmayer, odluila je inertne i politiki apatine Osjeane
zainteresirati za ideju hrvatstva i potaknuti njihov nacionalni ponos pokretanjem glasila
na hrvatskom jeziku u Frankfurtu na Dravi, to je bio pseudonim za grad Osijek.
Kako bi uspjeno mogli izdavati svoj list, osnovali su vlastitu tiskaru, Prvu hrvatsku
dioniku tiskaru s temeljnom glavnicom od 50.000 kruna.35 Smjela naklada od 5000
primjeraka pokazala se opravdanom. Bilo je oito da je za tu nakladu postojalo trite,
to je znailo da je u gradu postojao i veliki broj stanovnika kojima je godila svakodnevna
pisana hrvatska rije, i koji su bili vie nego spremni prebaciti se na hrvatski. Narodna
30
Osjekulje, , Narodna obrana (Osijek), br. 112, 17. svibnja 1913., str. 1-2.
31
Nae kole, , Narodna obrana (Osijek), br. 149, 5. srpnja 1909., str. 3.
32
Je li u Hrvatskoj opravdan pangermanizam?, , Narodna obrana (Osijek), br. 101, 5. svibnja 1914., str. 1.
33
Hrvatska zabava, Narodna obrana (Osijek), br. 28, 5. veljae 1903., str. 3. Usp. Spectator (Rudolfo Franjin
Magjer), Osiek i hrvatstvo, Klub hrvatskih knjievnika u Osieku, Osijek, 1913., str. 10.
34
Za Hrvatski dom, Narodna obrana (Osijek), br. 207, 12. rujna 1903., str. 1.
35
Marina Vinaj, Nav. dj., str. 26.
158
obrana zalagala se i za to da opi dojam o gradu Osijeku bude hrvatski, kako za njegove
stanovnike, tako i za one koji u njega dolaze. Zato 1909. godine izraava zadovoljstvo
to je u nekim gornjogradskim ulicama nestalo dvojezinih natpisa ulica, a alost to
se u svim ostalim dijelovima grada koe dvojezini natpisi.36 Uoava napredak i u tome
to su neki graani, o vlastitom troku, dali izraditi uline ploice samo na hrvatskom
jeziku, a ostalima poruuje: Dajte Osjeani, uinite rodu glas, pa odstranite sa svojih
kua onu dvojezinu sramotu i iskaite ast hrvatskom jeziku takoer vanjskim znakom.
Pokaimo se vriedni hrvatskoga imena i ponosa, pa dolje sa vabtinom!37 Narodna
obrana takoer je vrila pritisak na gradsko zastupstvo te gradsko poglavarstvo, da u
zastupstvo uu hrvatski svjesni ljudi koji govore hrvatski, te da se povede rauna kako bi
vanjsko lice Osijeka postalo hrvatsko neka se izda nalog da u Osijeku mogu postojati
samo natpisi na hrvatskom jeziku.38
Svakav grad je onakav, kakovo mu je vanjsko obiljeje, a kako je Osijek drugi grad
kraljevine Hrvatske, valja da mu i vanjsko obiljeje hrvatsko.39 Narodna obrana teila
je za tim da Osijek izgleda kao hrvatski grad, no, mada je pomak bio vidljiv (i zvuan),
u sumrak Monarhije jo je uvijek bilo potrebno puno toga izmijeniti. Zagrebaki list
Obzor, koji je i sam opisivao Osijek kao otueni grad, nastojao je objasniti i predoiti
specifinost jezinih i nacionalnih prilika u gradu Osijeku kroz analizu s kojom se
sloila i Narodna obrana: osjeko nijemstvo je u prirodnom opadanju i nije agresivno.
Oni se pohrvauju. Ispremijeani su s Hrvatima, a u Donjem gradu i sa Srbima. Novi
grad, koji je izoliran njemaki otok, i u kojem su Nijemci Nijemci, ali hrvatstvu se
ne protive. Djeca im idu u hrvatsku kolu, a njemake ma da u cijelom Novom gradu
od 1000 dua nema ni 5 Hrvata ni ne trae.40 Zakljuak Obzora, meutim, upro je
prst prema pravoj opasnosti za hrvatstvo Osijeka, a to je bio maarski element.
3. Zakljuak
Poetkom 20. stoljea u gradu Osijeku, drugom po veliini i vanosti gradu
Kraljevine Hrvatske i Slavonije, veina se stanovnitva sastojala od etiri etnike skupine,
dvije vee i dvije manje. Vee su inili njemaki doseljenici koji su se ve smatrali
starosjediocima, i iji je broj bio u opadanju; te Hrvati, ija je brojnost bila u porastu.
Manje su inili Srbi, koji su se jezino i politiki podudarali s Hrvatima; te Maari,
koji su se sustavno doseljavali u grad s izrazito agresivnim nacionalizmom. Mada
je hrvatski/srpski bio materinji jezik najveem broju Osjeana, u gradu je gotovo u
36
Napisi ulica, Narodna obrana (Osijek), br. 85, 15. travnja 1909., str. 3.
37
Nazivlje osjekih ulica, Narodna obrana (Osijek), br. 101, 5. svibnja 1909., str. 3.
38
Gradskom poglavarstvu na uvaenje, Narodna obrana (Osijek), br. 174, 28. srpnja 1907., str. 3-4.; Tko moe
da bude lan gradskoga zastupstva u Osieku?, Narodna obrana (Osijek), br. 173, 27. srpnja 1907., str. 3.
39
Osijek hrvatski grad, Narodna obrana (Osijek), br. 92, 23. travnja 1914., str. 3.
40
Nacionalistika borba u Osijeku, Obzor (Zagreb), br. 128, 10. svibnja 1914., str. 1.; Nacionalistika borba u
Osijeku, Narodna obrana (Osijek), br. 107, 12. svibnja 1914., str. 1.
159
potpunosti prevladavao njemaki jezik, a sve se vie uo i maarski. I Nijemci i Hrvati

bili su prema pitanju nacionalnosti prilino ravnoduni. Bilo je normalno kad su se
Osjeani njemakog porijekla nazivali Hrvatima, ili pohrvaivali/ slavenizirali svoja
prezimena, kao i da Hrvati svojim prezimenima daju njemaki oblik. Njemaka su
djeca pohaala hrvatske kole, kao i hrvatska, a hrvatska su djeca poslije kole, kao i
njemaka, govorila njemaki. Dvojezinost je bila prisutna posvuda. Hrvatski je jezik
zahtijevao zakon, a njemaki je bio ustupak graanima, koji su ga preferirali. Maari
su, meutim, inzistirali na maarskom jeziku, esto tamo gdje mu nije bilo mjesto,
nastojei na taj nain istai da je Ugarska tu gospodar, iako je grad Osijek bio malo
izvan ugarskog teritorija. Upravo takvo ponaanje osjekih Maara, uz sve agresivniju
budimpetansku politiku, koja je Osijeku, kao poslovnom sreditu, oteavala poslovanje,
potaknulo je osjeke Hrvate da se suprostave stranom interesu i pokuaju se izboriti
za svoj vlastiti. U tu je svrhu bila pokrenuta Narodna obrana, osjeki dnevni list na
hrvatskom jeziku. Kroz nju su se hrvatski rodoljubi prvenstveno nastojali izboriti za
dominaciju hrvatskog jezika, a glavna barijera prema tome bio je njemaki. Svi apeli
Narodne obrane, ukazivanje na nepotivanje hrvatskog jezika, analize jezinog problema
i pohvale svakom novom uspjehu u irenju hrvatskog jezika daju naslutiti koliko je
njemaki bio ukorijenjen u ivot grada, te da lice grada Osijeka (koje bismo danas
nazvali identitetom ili prepoznatljivou) nije bilo ni hrvatsko, ni njemako, ni hrvatsko-
njemako, ve duboko multietnino.
160
List Narodna obrana o pitanju jezika u gradu Osijeku (1902. 1914.)

Saetak
U ovom se radu propituju jezine prilike osjeke svakodnevice od 1902. godine, kad je
pokrenut osjeki dnevni list na hrvatskom jeziku Narodna obrana, pa do poetka Prvoga
svjetskog rata, kada jezino pitanje odlazi u drugi plan. List Narodna obrana bio je pokrenut
upravo kako bi utjecao na jezine prilike, te kako bi hrvatski jezik to vie afirmirao, a njemaki
potisnuo. Tijekom navedenog razdoblja pregledan je svaki broj Narodne obrane te su izdvojeni i
analizirani svi lanci koji se odnose na jezina pitanja. Rad usporeuje rezultate popisa stanovnika
prema materinjem jeziku u gradu Osijeku od 1880. do 1910. godine s govorenim jezikom u
situacijama iz gradske svakodnevice, od slubenih prigoda, jezika koji se koristio u poslovnom i
drutvenom ivotu, u trgovini i ugostiteljstvu, meu djecom, enskom populacijom, te u kazalitu,
koje od 1907. godine funkcionira kao gradsko, ali i kao hrvatsko kazalite. Rad, nadalje, analizira
uinak Narodne obrane u jezinoj transformaciji, detektira barijere u prelasku na hrvatski jezik,
te objanjava povezanost jezinog pitanja i nacionalnog osjeaja, koja je bila vrlo zamrena i
nelogina. To se osobito vidi kad se uzmu u obzir i druga dva govorena jezika u onodobnom
Osijeku, a to su srpski i maarski. Narodna obrana sva etiri jezika dovodi u vezu s iskazivanjem
nacionalnog ponosa, politike borbe i, u konanici, s brigom za gospodarski prosperitet grada
Osijeka, koji se naao na pola puta utjecajne sfere Budimpete odnosno Zagreba. Pri tome
je vezanje srpskog uz hrvatski jezik znailo jaanje domaeg, nacionalnog elementa, dok je
njemaki jezik, prema Narodnoj obrani znaio otuenje i korak blie maarizaciji. Osjeani,
meutim, nisu rado mijenjali naviku koritenja njemakog jezika, mada je bilo sve vie onih koji
su koristili hrvatski kao drugi jezik.
161
Das Blatt Narodna obrana ber die Sprachenfrage in der Stadt Osijek
(1902 1914)
Zusammenfassung
In dieser Arbeit werden die sprachlichen Zustnde des osijeker Alltages befragt, vom
Jahr 1902, als das osijeker Tagesblatt in kroatischer Sprache Narodna obrana erschien bis
zum Beginn des Ersten Weltkrieges, als die Sprachenfrage in Hintergrund geriet. Das Blatt
Narodna obrana wurde gerade angeregt, damit es die sprachlichen Umstnde beeinflusse, die
kroatische Sprache affirmiere und die deutsche unterdrcke. Whrend der genannten Zeitspanne
wurde jedes Exemplar der Narodna obrana durchgeblttert und alle Artikel,die sich auf die
Fragen der Sprache beziehen, ausgesondert und analysiert. Die Arbeit vergleicht die Ergebnisse
der Vlkerzhlung gem der Muttersprache in der Stadt Osijek von 1880 bis 1910 mit der
gesprochenen Sprache in Situationen im stdtischen Alltag, bei offiziellen Anlsen, der Sprache,
die im Geschfts- und Gesellschaftsleben, im Handel und in der Gastwirtschaft, unter den
Kindern, den Frauen sowie im Theater das von 1907 als stdtisches aber auch kroatisches
Theater funktionierte - gebraucht wurde. Die Arbeit analysiert des weiteren die Wirkung der
Narodna obrana bei der sprachlichen Transformation, detektiert die Hindernisse bei dem
bergang zur kroatischen Sprache und erklrt die Verbindung der Sprachenfrage mit dem
nationalen Gefhl, die sehr verworen und unlogisch war. Das ist besonders sichtbar, wenn man
auch die zwei anderen gesprochenen Sprachen in dem derzeitigen Osijek beachtet, das sind
Serbisch und Ungarisch. Narodna obrana bringt alle vier Sprachen in Verbindung mit dem
Ausdruck des Nationalstolzes, mit dem politischen Kampf und, zuletzt, mit der Sorge um den
wirtschaftlichen Fortschritt der Stadt Osijek, die sich auf halbem Wege des Einflussbereiches von
Budapest bzw. Zagreb befand. Dabei bedeutete das Verbinden der serbischen mit der kroatischen
Sprache die Festigung des einheimischen, nationalen Elementes, whrend die deutsche Sprache,
laut Narodna obrana, eine Entfremdung und einen Schritt nher zur Magyarisierung bedeutete.
Doch die Osijeker nderten nur ungern ihre Gewohnheit der Beutzung der deutschen Sprache,
obwohl es immer mehr wurden, welche die kroatische Sprache als Zweitsprache benutzten.
162
Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Luevnjak: Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer...
Doc. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak UDK: 323.15(497.5=112.2)(091)

jasminka.najcer@gmail.com Izvorni znanstveni rad
Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku Primljeno: 7.9.2017.
Umjetnika akademija u Osijeku Prihvaeno: 15.9.2017.
Kralja Petra Svaia 1/F
31 000 Osijek
Silvija Luevnjak, prof.
silvija@zmn.hr
Zaviajni muzej Naice
Trg Franje Tumana
31500 Naice
Zaboravljena batina obitelji

Pfeiffer i slikar Hugo Conrad
von Htzendorf
U tekstu se donosi kratka povijesti obitelji
veleposjednika i trgovaca Pfeiffer, koji su doli iz
oprona na prostore Istone Hrvatske i Srijema.
U raznim publikacijama su biografski podaci o
lanovima obitelji esto krivo interpretirani, a
njihov se veliki utjecaj na gospodarska i drutvena
zbivanja zanemarivao. Na osnovu dostupnih izvora
rekonstruiran je mali dio njihove likovne batine koja
se danas nalazi u osjekim muzejima. Osobit doprinos
istraivanju je pronalazak i valorizacija do sada
nepoznatog pejsaa uglednog slikara Huge Conrada
von Htzendorfa koji je nakon Drugoga svjetskoga
rata nestao iz Pfeifferove batine no putem njihovih
nasljednika ponovo je vraen u Hrvatsku.
Kljune rijei: Obitelji Pfeiffer, Osijek, likovna

batina, Hugo Conrad von Htzendorf
163
Uvodno
U nizu zaboravljenih osoba njemakog ili austrijskog porijekla koje su svojim
djelovanjem obiljeile dio povijesti Istone Hrvatske nalaze se i lanovi obitelji
veleposjednika i trgovaca Pfeiffer od kojih su neki zasluili i plemike titule. Tek e
dobri poznavatelji gospodarskih prilika ovoga podruja s kraja 19. i poetka 20. stoljea
imati predodbu o znaaju kojeg je obitelj Pfeiffer imala na razvoj gospodarstva, a
posebno uzgoja stoke. No, kod starijeg stanovnitva jo uvijek je ivo sjeanje na svinje
fajferice, koje su uzgojene upravo na posjedu ove obitelji nedaleko Osijeka. Tako je
u kolektivnom pamenju ipak sauvana memorija na ovu obitelj, ija je batina gotovo
potpuno i nepravedno zaboravljena.
S obzirom da je obitelj Pfeiffer svojim posjedima pokrivala podruje Istone
Slavonije i Srijema, odnosno teritorij koji je obiljeila i povijest rumsko-retfalake
grane obitelji Pejaevi, prvi poticaj za istraivanje ove teme dao je autoricama gospodin
Ratko Rackovi (1946. 2017.), dugogodinji suradnik Zaviajnog muzeja Ruma
(Republika Srbija) i autorica ovoga rada tijekom pripreme za izlobu Likovna batina
obitelji Pejaevi (Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, 2013.). Njemu je bila poznata
injenica da su Pfeifferi dugi niz godina bili zakupnici pustare Vinjevci u okolici Rume.
Daljnji impuls za istraivanje ove obitelji doao je zahvaljujui informaciji gospodina
Nikole ml. baruna Adamovia, koji u svom posjedu ima umjetninu osjekog slikara
Huge Conrada von Htzendorfu iz ostavtine obitelji Pfeiffer, a koja nikada do sada
nije objavljena niti valorizirana.1
Stjecajem navedenih okolnosti pristupile smo prikupljanju dostupnih informacija
o Pfeifferovima, no kako u Hrvatskoj ne ivi nitko od lanova ove obitelji, a arhivska i
publicirana graa o njima vrlo je oskudna, u radu se taj nedostatak pokuao nadopuniti
i prikupljanjem informacija od osoba koje se sjeaju lanova ove obitelji.2 Poseban
problem kod istraivanja bila je injenica da je na prijelomu 19. i 20. stoljea u Osijeku
ivjelo nekoliko obitelji istoga prezimena, no razliitoga porijekla, pa i vjeroispovijesti
(katolici, idovi). Ovo je prezime i danas zastupljeno u popisima osjekog stanovnitva,
pa je poetkom 21. stoljea ime Pfeifer nosilo 16 osoba, dok je oblik Pfeiffer imalo 8
osoba.3
1
Autorice rada zahvaljuju g. Nikoli st. barunu Adamoviu i njegovom sinu, Nikoli ml. barunu Adamoviu koji
su omoguili uvid i snimanje umjetnine te nam proslijedili razne informacije vezane uz obitelj Pfeiffer.
2
Posebnu zahvalnost autorice rada duguju gospodinu Krsti pl. Knoblochu, ija je obitelj prije Drugoga svjetskog
rata prijateljevala s Pfeifferima u Osijeku. On nam je pruio vrijedne informacije i fotografije za potrebe ovoga
rada. Takoer zahvaljujemo kolegi Danielu Zecu iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku koji nam je ustupio
vane informacije i fotografije vezane za obitelji Pfeiffer, koje je dobio od njihovih nasljednika. Meu tim
materijalima nalazi se i rukopis obiteljskog stabla, koji je bitno dopunio do sada poznate biografske podatke.
3
Hrvatski prezimenik : puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, sv. 3 (prir. Franjo Maleti i Petar
imunovi), Zagreb 2008., 462.
164
Nakon uvida u dostupno arhivsko gradivo, publicirane podatke i informacije

dobivene od nasljednika Pfeifferovih te osoba koje su imale kontakte s lanovima
obitelji Pfeiffer, sloen je nacrt obiteljskog stabla koji jo uvijek ima brojne nedostatke,
odnosno nesigurnosti i manjkavosti, no bez kojeg je gotovo nemogue pratiti povijesni
razvoj obitelji, a posebno njene veze s Osijekom. Stoga ga na ovome mjestu objavljujemo
kao podlogu za konanu verziju koja bi trebala uslijediti nakon dodatnih istraivanja:
A1) Matthias (Weidhofen, 1773. 1862.)

Anna Maria Witzmann
B1) Anna (1798. 1866.)
Anton Prettenhofer
B2) Peter, od 1873. plem. titula von Tja
?
C1) Kalman
Maria udova Flandorfer ro. Bauer
B3) Leopold (1804. opron, 1868.)
Helene Perczel (? - oko 1835.)
Josefa Alt
C1) Karl Leopold (opron, 1834. Be, 1913.)
Julijana (Ana) Guldner (Szolnok, 1840. Be, 1911.)
D1) Marija (Osijek, 1858. Osijek, 1858.)
D2) Karl Leopold (Osijek, 1859. Osijek, 1859.)
D3) Leopold Franz (Osijek, 1860. 1913.)
Terezija Jger (Osijek, 1868. Be, iza 1913.)
E1) Koloman / Kalman (Osijek, 1888. Be, oko 1915.)
Meta?
E2) Erwin (Osijek, 1889. nakon 1920.)
Terezija Sokoray?
F1) Rudolf (1920. - ?)
Eva M. Skora
G1) Monika (r. 1949.)
G2) Claudia (r. 1953.)
G3) Nicholas (r. 1955.)
D4) Marijana (1862. - ?)
Adam von Reisner (Osijek, 1855. Osijek, 1939.)
A. Schulz
D5) Rudolf (Osijek, 1864. Osijek, 1864.)
C2) Felix (opron, 1836. opron, 1897.)
Marija ro. Baumgrtner (oko 1845. oko 1910.)
D1) Felix (opron, oko 1863. 1914.)
Irma Margit Manninger (opron, 1882. 1930.)
165
E1) Felix (opron, 1901. - ?)

Lenke von Littke (1902. - ?)
F1) Maria (1926. - ?)
F2) Eleonora (1928. - ?)
H. von Dukavics
E2) Margit (opron, 1903. - ?)
Istvn von Brzay
D2) Irena / Irma Maria (1864. - ?)
Julius Pfeiffer
Gabriel pl. Lskay
D3) Konrad (1865. Osijek, 1935.)
M. Wernigg (1876. 1940.)
D4) Helena / Ilka (1870. 1951.)
Bla von Felix
Bla von Vaghy (Wagner)
D5) Otto (1881. Osijek, 1933.)
Irena (Osijek, 1891. Mnchen, oko 1970.)
E1) Marija (Osijek, ? Budimpeta, nakon 1945.)
Franz Ertl
E2) Gabor (Osijek, 1918. Kolumbija, oko 1983.)
Gita eper (Osijek, 1912. Kolumbija, 1995.)
C3) Leopoldina
Carl Pfeiffer
B4) Matthias (1810. 1892.)
Aloisia Bauer (? 1883.)
C1) Julius
Irena / Irma Maria Pfeiffer (1864. - ?)
D1) Nikolaus (1887. - ?)
C2) Mathias
C3) Ladislaus
Obitelj Pfeiffer i grad opron
Obitelj Pfeiffer dola je u Osijek iz oprona, grada na sjeverozapadu dananje
Republike Maarske, koji je usko vezan uz povijest ugledne slavonske plemike
obitelji Pejaevi.4 Jesu li Pejaevii utjecali na dolazak obitelji Pfeiffer na prostore
Slavonije i Srijema ostaje otvorena tema za istraivanje. Poznato je da su Pfeifferi u
opron doli sa sjevera dananje Austrije, iz mjesta Weidhofen an der Thaya, kao i jo
nekoliko drugih istaknutih opronskih obitelji, koje su u ovome mjestu tijekom 19.
4
Pajri Franjo, Pejaevii i grad opron, Likovna batina obitelji Pejaevi : studijsko-tematska izloba : katalog
izlobe, Osijek 2013., 278-280.
166
stoljea stekle pravo graanstva te utemeljile krug vrlo uglednih i bogatih trgovaca
koji su se bavili unosnom trgovinom stokom, prvenstveno svinjama. Moe se govoriti
o pravim trgovakim dinastijama, jer su ovaj lukrativni posao razvijali kroz nekoliko
generacija, a meusobno se jaali enidbenim vezama i ortakim ugovorima. Meu
njima najistaknutije mjesto zauzimaju obitelji Pfeiffer, Baumgrtner i Bauer.5
opron je poetkom 19. stoljea razvijao trgovinu stokom u sklopu ope konjunkture
toga trita, koje je svoj vrhunac doseglo u razdoblju od 1860. do 1882., kada je broj
prodane stoke (gotovo u potpunosti svinja) dosegao oko 600.000 komada. To je opron
smjestilo na drugo mjesto u Ugarskoj, iza mjesta Kbnya (danas dio Budimpete),
u kojem se godinje prodavalo oko 3,5 miliona svinja, najvie u Europi i svijetu. S
obzirom da su nakon izbijanja rata za nezavisnost Grke (1821. 1829.) bili prekinuti
tradicionalni putovi kojima se s juga Europe dobavljala stoka, trgovci su potraili nova
podruja, meu kojima su istaknuto mjesto zauzimala trita dananje istone Hrvatske
(posebno Posavine i Srijema), Bosne, Srbije, Bugarske i Rumunjske.6 Odabir Osijeka
kao mjesta u kojem su se mogli organizirati i nadgledati trgovaki poslovi bio je
logian, s obzirom na njegovu poziciju istaknutoga prometnoga i trgovakoga vorita
iz kojega su poduzetnici lako dolazili u kontakt s potencijalnim prodavaima stoke, a
razvoju trgovine doprinosio je i razvoj eljeznike mree te organizirani plovni putovi,
prvenstveno Dravom i Dunavom. Kupljena stoka tako se dopremala u opron i onda
prodavala na trita sredinje Europe, najvie Bea i Praga. Utemeljiteljem trgovake
dinastije obitelji Pfeiffer smatra se Matthias (Matija) Pfeiffer stariji (1773. 1862.),
koji je imao vie djece od kojih su nam poznata imena jedne keri i trojice sinova. Njegov
uhodani trgovaki posao nastavili su sinovi Leopold (1804. 1868.) i Matthias (Matija)
mlai (1810. 1892.). Koliki je ugled imala obitelj Pfeiffer pokazuje i injenica da je
njihov brat Peter Pfeiffer godine 1848. obnaao dunost opronskog gradonaelnika,
a 1873. stekao i plemiku titulu s predikatom von Tja. Matija mlai nastavio je
oeve poslove u Ugarskoj, a dvojica njegovih sinova takoer su stekli plemiku titulu
s predikatom von Ikva.
Za povijest Pfeiffera u Osijeku presudna je injenica da su Leopoldovi sinovi,
odnosno polubraa iz njegova dva braka, Karl Leopold (1834. 1913.) i Felix (1836.
1897.), uspjeno nastavili oeve poslove na tritu Slavonije i Srijema te postepeno
akumulirani kapital steen trgovinom svinjama ulagali u kupovinu zemljita na ovim
podrujima. Ovo je bilo presudno za daljnji prosperitet obitelji, posebno nakon to je
krajem 19. stoljea rapidno opala trgovina svinjama u opronu, jer se glavna trnica
5
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron (denburg) und
ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen Umwelt (Festgabe fr August Ernst),
Eisenstadt 1984., 162-186.
6
ivakovi Kere Zlata, S tradicionalnih na nove puteve : trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada
Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918. : Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio, Osijek
1999., 11.
167
preselila u Beko Novo Mjesto. Nakon uvida u dostupne biografske podatke moe se
zakljuiti da je Karl Leopold neposredno nakon vjenanja stalno boravio u Osijeku,
gdje su mu se raala djeca, a stanovao je u Donjem gradu, dok je njegov brat Felix ipak
nastavio poslovati preteno iz oprona, no njegovi su nasljednici kasnije s Osijekom
imali sve jae veze.7 U daljnjem tekstu pratit emo povijest ovih obitelji, prvenstveno
u kontekstu njihove veze s istonom Slavonijom i Srijemom.
Obitelj Karla Leopolda Pfeiffera

Iako je Karl Leopold Pfeiffer roen u opronu (1834. godine), cijela se njegova
karijera odvijala na prostoru Slavonije i Srijema. Potvrdu da je njegova obitelj ve
sredinom 19. stoljea stanovala u osjekom Donjem gradu pronalazimo i u injenici
da su njegova rano preminula djeca sahranjena na donjogradskom groblju, odnosno
kasnije u Kapeli Pleban-Pfeiffer: ki Marija (umrla 11. svibnja 1858.) te sinovi Karl
Leopold mlai (umro 1. prosinca 1859.) i Rudolf (umro 1. listopada 1864.). Ovdje e
biti sahranjena i njegova supruga Julijana (umrla 3. sijenja 1911.), o emu svjedoi
i nadgrobna ploa od crnoga mramora koja je postavljena na unutranjem zidu ove
kapele. Pravo sahrane u ovome prostoru Pfeifferovi su ostvarili preko Julijane (Anne)
Pfeiffer roene Guldner, koja je roakinja Anne Pleban roene Guldner (umrla 1854.),
iz ije se zaklade izgradila ova kapela nad suprugovim i njenim grobom. U povijesti
sakralne arhitekture Slavonije kapela zauzima istaknuto mjesto, jer je jedna od najranijih
historicistikih graevina, a projektirao ju je vukovarski arhitekt Felix Streim. Kapela
je podignuta pod titularom Uznesenja svetog kria, u razdoblju od 1869. do 1870.8
Kasnije je u kapeli ili njenoj neposrednoj blizini sahranjen i Konrad plemeniti Pfeiffer
(umro 21. travnja 1935.), neak Karla Lepolda (sin njegovog polubrata Felixa), ije je
ime dopisano na ploi u unutranjosti, ali ima i posebnu nadgrobnu plou na vanjskom
zidu kapele. Iako je Karl Leopold preminuo u Beu (1913.), njegovi su posmrtni ostaci
navodno takoer sahranjeni u ovoj kapeli, no takvoga zapisa nema na nadgrobnoj ploi.
Karl Leopold i njegov polubrat Feliks zakupljivali su, a onda i otkupljivali,
od Ladislava i Bele baruna Adamovia epinskih dijelove njihovog epinskog
vlastelinstva, pa su tijekom druge polovice 19. stoljea na tim prostorima zapoeli
intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. U tekstu koji je objavljen povodom smrti Karla
Leopolda spominju se njegova uspjena gospodarstva u okolici Osijeka: Orlovnjak,
Bezenica, Belin dvor i Bamoin ili Ovara.9 Na ovim se gospodarstvima (pustarama)
posebno istaknuo kao uspjean uzgajiva podolskih goveda i svinja. O znaaju njegovih
uzgojnih i trgovakih poduhvata rjeito govori tekst o stanju uzgoja svinja 1880-ih
godina na osjekom podruju: Svinje se u cielom ovokomorskom okruju usljed velikog
7
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946. (priredili Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003., 617.
8
Damjanovi Dragan, Historicistike katolike grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za znanstveni i
umjetniki rad u Osijeku 22, Osijek 2006., 155-179.
9
Gospodar : organ Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva kao sredinje zadruge u Osijeku, Osijek 1913., 38.
168
priroda na iru i kukuruzi svuda goje. U najveem dielu su iste domae pasmine, i to
izvrstne, kao to su sriemska (budjanovaka) i dolnjo posavska. U dolnjoj Slavoniji su
naizvrstnije svinje u Tenju i okolici. U gornjem dielu posavine i ugarskih predjelih dre
se i pasmine podredjene vrstnoe. Racionalnim tovljenjem svinja bave se, osim njekih
veleposjednika i zakupnika, njekoja napose za veliku trgovinu uredjeno tovilita. Od
takovih osobito su spomena vriedna tovilita g. Drag. Leop. Pfeiffera u Osieku, koji
je na svojih vlastitih i zakupljenih dobrih ne samo vrlo znamenito gojenje svinjah
uredio, nego on i najirju trgovinu sa polu i puno utovljenimi svinjami tjera; njegova
tovilita ne samo da snabdiju vei dio dnevnih trita u Budimpeti i Beu, nego ova
tovilita podravaju i vrlo znatnu trgovinu u inozemstvo, osobito pako u Njemaku.
Najvea su Pfeifferova tovilita u Osieku, Rumi i Zemunu, te u Ugarskoj u Steinbruchu
i u opronu. Osim tih imade i njekoliko manjih tovilita u raznih za trgovinu zgodno
situiranih mjestih.10
U ovome je odlomku jasno istaknuto da osim zemlje u okolici Osijeka (najvie oko
Tenje) Karl Leopold ima i niz drugih posjeda, neke i u Ugarskoj, gdje su mu u poslovima
sigurno pomagali lanovi obitelji. Naravno, tovilita nisu mogla biti u gradskim
sredinama, ve u njihovoj blioj ili daljoj okolici, gdje su Pfeifferi podigli niz pustara s
raznim stambenim i gospodarskim zgradama. Na primjer, posjedi Orlovnjak i Bezenica
imali su oko 6.000 hektara oranice, a posjedi Belin dvor s Bamoinom (Ovarom) imao
je oko 1.000 hektara zemljita.11 Pfeiffer je zapadno od Rume imao u dugogodinjem
zakupu pustaru Vinjevci, koja je bila dio Odescalchijevog posjeda sa sjeditem u Iloku.
Na toj pustari lanovi obitelji Pfeiffer povremeno su boravili u prostranoj stambenoj
zgradi koja dimenzijama i kvalitetom gradnje predstavlja tzv. dvor, a u narodnom stilu
ju je projektirao Herman Boll (1845. 1926.).12 Zbog niza analogija mogue mu je
pripisati jo jedan stambeni objekt na nedalekom Odescalchijevom posjedu Ravna,
ime se moe zaokruiti znaajan opus ovoga graditelja u Srijemu.13
Osim istaknute trgovake aktivnosti, koja je bila usmjerena na otpremanje velikih
koliina svinja s podruja Slavonije i Srijema prema tritima ugarskih, austrijskih, pa
i njemakih gradova, na Pfeifferovom je gospodarstvu posebna panja bila usmjerena
na uzgoj posebne vrste crne slavonske svinje, o kojoj se ve krajem 19. stoljea pisalo
sljedee: Veih rodova sriemske krmadi ima u Slavoniji na latifundijama grofova
Jankovia, Pejaevia, Eltza i dr. Ima tu najpae liepih torova malim zadovoljne
budjanovike pleine, koja se smatra za pau najboljom. Konano moramo iztai krmad
g. Pfeiffera, gojenu u Orlovinjaku kod Osieka, koja se god. 1885. na budimpetanskoj
10
Izvjee trgovako-obrtnike komore u Osijeku () do konca godine 1881., Osijek 1882., 44-45.
11
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih integracija, Povijesni
zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br. 3 (ur. Pavo ivkovi), Osijek 2008., 107-108.
12
Damjanovi Dragan, Arhitekt Herman Boll, Zagreb 2013., 632- 633.
13
Najcer Sabljak Jasminka, Likovna batina kneeva Odescalchi - od Lombardija i Rima do Iloka, Osijek 2015., 52-53.
169
izlobi poprieko svim poznavaocima vrlo svidjela. Rije je o tzv. fajferici, kako se
prema vlasniku imanja prozvala u strunim krugovima, ali i openito u narodu. Crna
slavonska svinja je autohtona hrvatska pasmina nastala krianjima jo 1860-ih na
Pfeifferovim posjedima, a bila je bolja od tadanjih pasmina prije svega u pogledu
ranozrelosti, plodnosti te u boljoj mesnatosti. Zapaena je 1873. na bekoj, a zatim i
ostalim velikim izlobama. Nekada je fajferica bila najrairenija pasmina na podruju
Slavonije, ali je s vremenom gubila na znaaju i gotovo nestala. No, s obzirom da je
crna slavonska svinja izuzetno otporna na bolesti i ima meso izvrsne kakvoe, pogodno
za preradu u tradicijske suhomesnate proizvode, suvremena se slavonska svinjogojska
proizvodnja danas opet okree prema ekstenzivnom sustavu dranja ovakvih svinja,
posebno na manjim obiteljskim gospodarstvima.14
Svoju ukljuenost u gospodarska i drutvena kretanja sredine u kojoj je ivio Karl
Leopold je potvrdio i svojim dugogodinjim lanstvom u nekoliko vanih udruenja.
Bio je utemeljiteljni lan (jedan od onih koji su financijski najvie doprinosili njegovom
radu) Slavonskog gospodarskog drutva u Osijeku, koje je zapoelo s radom 1875. godine,
a 1911. godine bilo preustrojeno u Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo kao sredinju
zadrugu u Osijeku.15 Godine 1878. bio je lan Upravnoga odbora ovoga Drutva.16 Bio
je i aktivan lan Trgovako-obrtnike komore za Slavoniju, u okviru koje je bio predsjednik
Drutva za ureenje Vuke i uspjeno izveo znaajan projekt isuivanja velike movarne
povrine uz Vuku krajem 19. stoljea. Ovu aktivnost moramo sagledavati i u svjetlu
injenice da su Pfeifferova dobra imala veliku korist od toga pothvata. Bio je i jedan od
osnivaa osjekog Union parnoga mlina. Poznata su i njegova filantropska nastojanja,
pa se primjerice navodi da su nakon odrane izlobe 1885. godine u Budimpeti braa
Pfeiffer iz Osijeka dala Gradu Osijeku svotu od 700 franaka u zlatu, koju su dobili kao
nagradu za tovljeno blago, s ciljem da se upotrijebi na uboke svrhe.17 Na znaajnoj
Gospodarskoj i umarskoj te gospodarsko-obrtnikoj izlobi u Osijeku, koja je odrana
od 20. kolovoza do 22. rujna 1889. godine, takoer je s Felixom dao znaajne novane
14
Kuhari Darija, Vinaj Marina, Margeta Vladimir, Black slavonian pig - the traces of cultural heritage in eastern
Croatia = Crna slavonska svinja - tragovi kulturne batine u istonoj Hrvatskoj, 6. meunarodni znanstveni
simpozij Gospodarstvo istone Hrvatske - vizija i razvoj, u Osijeku, 25.-27. svibnja 2017. = 6th international
scientific symposium Economy of eastern Croatia - vision and growth, Osijek, 25th - 27th May 2017, (urednica
Anka Maek Tonkovi), Osijek 2017., 80-89.
15
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem drutvenom
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., VIII.
16
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., 5.
17
Zapisnici Grada Osijeka : 1876. 1886. (prir. Stjepan Sran), Osijek 2006., 525.
170
nagrade najboljim uzgajivaima stoke.18 Poznat je i podatak da je 1901. godine utemeljio

zakladu koja je trebala stipendirati jednoga studenta Vie gospodarske kole u Beu.19
Sva ova nastojanja i uspjesi doveli su godine 1885. do dobivanja odlikovanja viteza
Reda Franje Josipa. Godine 1901. Karl Leopold je stekao ugarski plemiki naslov von
Orlovnjak (plemeniti od Orlovnjaka), a 1908. stekao je i nasljednu barunsku titulu.20
Plemiki predikat odabran je prema njegovom najznaajnijem dobru Orlovnjak u
blizini Tenje. Inae, na ovome je posjedu Karl podigao i kuriju, okruenu pejsanim
perivojem.21 Svoju udomaenost u osjekoj sredini potvrdio je i kroatiziranjem svoga
imena, pa se u raznim dokumentima umjesto njemake inaice imena Karl javlja
hrvatski oblik Dragutin. To se dogaa i s imenom njegovoga brata Felixa, koji u nekim
dokumentima postaje Sreko.
Obitelj Pfeiffer imala je visoku prizemnicu u Osijeku u Donjem gradu na
Vukovarskoj cesti, istono od Rijeke ulice s ograenim vrtom i parkom pred kuom.22
U maticama rimokatolike upe u Donjem gradu nalazimo upise njegovih sinova
Karla Leopolda mlaega (1859.) i Leopolda (1860.) te unuka Kolomana (1888.) i
Erwina (1889.).23 Ovi nam podaci govore da je obitelj Pfeiffer do kraja 19. stoljea
vjerojatno ivjela u Donjem gradu ili na nekom od posjeda u blizini Tenje, jer su i
ta mjesta bila u nadlenosti Donjogradskoga upnoga ureda. Karlov sin Leopold
trebao je nastaviti oeve gospodarske, trgovake i drutvene aktivnosti. Tome je trebala
pridonijeti i njegova enidba 1886. godine s Terezijom Jger, kerkom jednog od
najbogatijih Osjeana, Lrenza Jgera (1829. 1888.).24 Brak nije bio uspjean, jer
unato roenju dvojice sinova (Kolomana i Erwina) Terezija poetkom 20. stoljea ivi
odvojeno od supruga (u Beu) i vrlo uporno pokuava prodati dio imovine, posebno
pustaru Gladno u Srijemu. Leopoldova sestra Marijana (ro. 1862.) takoer je ula u
brak s iznimno poeljnom osobom, jednim od najuglednijih i najbogatijih Osjeana,
tvorniarem Adamom plemenitim Reisnerom (1855. 1939.).25 No, iako su imali troje
djece, Marijana je kasnije stupila u drugu vezu, koja je vjerojatno ozakonjena. Iza ovih
neuspjenih brakova prepoznajemo obrazac sklapanja enidbenih veza s obiteljima koje
18
radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900., str. 17.
19
Sran Stjepan, Stare osjeke zaklade do 1930. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 8, Osijek 2005., 212.
20
Imenik dostojanstvenika, Zagreb 1914., str. 5.
21
Obad-itaroci Mladen i Bojana Bojani Obad-itaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji : od Zagreba do Iloka,
Zagreb 1998., 303.
22
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih integracija, Povijesni
zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br.3 (ur. Pavo ivkovi), Osijek 2008., 107-108.
23
Indeks roenih Osijek III., 1810. 1923., list 105 i 108 (HR-DAOS-500, knjiga 856)
24
ivakovi-Kere Zlata, Jurkovi Jasna, Lorenz (Lovro) Jger, industrijalac i dobrotvor, DG Jahrbuch. 22,
Osijek 2015., 21-28.
25
idara Petar, Osjeke porodice Reisner Raizner, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek 2011., 151-170.
171
svojim ugledom i bogatstvom mogu osigurati budunost poslova obitelji Pfeiffer, to je

tradicija zapoeta jo u opronu, a nastavljena i u Osijeku. Zanimljivo je istaknuti da
postoje indicije da i obitelj Reisner dolazi u Osijek iz oprona, a u biografiji Adama
pl. Reisnera pronaen je i podatak koji ukazuje na injenicu da je Karl Leopold u
Kapucinskoj ulici (a i dananja Europska avenija smatrala se produetkom te ulice) imao
nekoliko gradilita, to potvruje pretpostavku da je i zgrada u susjedstvu dananjega
Muzeja likovnih umjetnosti (danas sjedite Upravnog odjela za prostorno planiranje,
zatitu okolia i prirode) bila podignuta na njegovom posjedu.26
S obzirom da su Karl Leopold i njegov sin Leopold preminuli iste godine (1913.),
polovicu svih posjeda naslijedila je ki Karla Leopolda, Marijana Schulz (u prvome
braku Reisner), a drugu polovicu unuci Koloman i Erwin.27 Kolomanova prerana smrt
tijekom Prvoga svjetskog rata, agrarna reforma izmeu rata te konfiskacija imovine
veleposjednika nakon Drugog svjetskog rata zauvijek je odvela nasljednike uglednog
Karla Leopolda Pfeiffera s prostora istone Slavonije.
Obitelj Felixa Pfeiffera

Polubrat Karla Leopolda Pfeiffera, Felix Pfeiffer, prema dostupnim podacima
nije boravio u Osijeku, ve je svojim posjedima i poslovima u Slavoniji upravljao iz
oprona i vjerojatno se na ovome podruju oslanjao na Karlovu pomo. Ve su istaknute
aktivnosti u kojima je zajedno sudjelovao s polubratom Karlom (npr. zajedniki
nastupi na izlobama, filantropske aktivnosti). Upravo zahvaljujui nastupu na uvenoj
Meunarodnoj izlobi u Bruxellesu (1897.) Felix je dobio belgijski viteki Leopoldov
orden, a ve je 1888. bio odlikovan i kao vitez Reda Franje Josipa.28
Felixova pozicija meu trgovakim krugovima bila je znaajno ojaana i brakom
s Marijom Baumgrtner, iz ugledne i bogate trgovake opronske obitelji svinjama.
Poznato je da su dio posjeda u Slavoniji i Srijemu Felix i Karl zajedno zakupljivali i
otkupljivali, no vremenom se iskristalizirao i dio zemljita na kojem su Felix, odnosno
njegovi nasljednici, imali samostalne gospodarske aktivnosti. To se prvenstveno odnosi
na posjed nedaleko dananjega Antunovca, juno od Osijeka, gdje i danas postoje tragovi
pustare Sele, na kojoj su se u Pfeifferovo vrijeme prvenstveno uzgajale simentalske
pasmine goveda i konji.29 Upravo e ime ove pustare ui kao predikat u plemiku titulu
koju su 1904. godine dobili njegovi sinovi Felix mlai, Konrad i Otto, a glasila je von
Szlls ili plemeniti od Selea. Tako je i druga grana obitelji Pfeiffer u Slavoniji ula u
plemike krugove, jer je Karl Leopold plemiku titulu stekao ve 1901. godine. No, Felix
26
Pretpostavku je autoricama rada iznio g. Ratko Rackovi, no treba je jo potvrditi istraivanjima.
27
Ostavina Hengl (HR DAOS 871).
28
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron (denburg) und
ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen Umwelt (Festgabe fr August Ernst),
Eisenstadt 1984., 182.
29
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
172
mlai ivio je u opronu i umro je relativno mlad (1863. 1914.), pa je gospodarsku

aktivnost u Slavoniji poeo znaajnije razvijati njegov sin, takoer imenom Felix (roen
1901. godine) sa suprugom Lenkom.
Na svome posjedu Ovara podigli su 1925. godine i stambeni reprezentativni
objekt, Vilu Pfeiffer, na jugozapadnom izlazu iz epina. Vila se nalazi u umarku koji
je nekada bio perivoj, a graena je kao jednokatnica s visokim prizemljem i podrumom.
Nacionalizirana je s posjedom 1945. godine, a obitelj Pfeiffer je emigrirala u Sjedinjene
Amerike Drave. Od 1945. do 2005. godine u vili je bila upravna zgrada IPK Ovara,
a 2005. godine vilu je privatizirala i obnovila tvrtka ito.30 Poznato je da su Pfeifferi
1922. godine podignuli na tome podruju i tvornicu konoplje.31
Brat Felixa mlaega, Konrad Pfeiffer (roen 1865.) bio je takoer veleposjednik i
poput njega lan Slavonskog gospodarskog drutva u Osijeku. Iz oporuke njegove majke
Marije Pfeiffer ro. Baumgrtner znamo da je naslijedio nekretnine u Osijeku te 3/5
od plemikog posjeda u opini Orlovnjak kod Tenje.32 Kako nakon smrti 1935. nije
imao direktnoga nasljednika, pretpostavljamo da su ga naslijedili roaci.
Najdublji trag u ivotu Osijeka u drugoj generaciji Felixove grane obitelji Pfeiffer
ostavio je njegov najmlai sin Otto / Oton (roen 1881. godine). I on je, poput brae
Felixa mlaega i Konrada, bio lan Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva u Osijeku,
a poznato je da se intenzivno bavio gospodarenjem na pustari Sele, gdje je 1921.
godine pokrenuo tvornicu za preradu konoplje.33 Uz imanja u Slavoniji naslijedio je i
posjed u Maarskoj u mjestu Vnck. U Osijeku je 1928. godine kupio reprezentativnu
stambenu zgradu na uglu tadanje avrakove ulice (danas Europska avenija), koja
je bila sagraena 1894./95. za obitelj uglednog osjekog odvjetnika i politiara dr.
Dragutina Neumanna (1856. 1911.).34 Projektant kue je bio Josip pl. Vanca iz
Sarajeva.35 Otto je zgradu oporuno ostavio sinu Gaboru i keri Mariji ud. Ertl, a
etvrtinu kue doivotno je imala pravo uivati supruga Irena Pfeiffer. Sahranjen je
1933. godine u jednoj od najljepih grobnica na osjekom groblju Svete Ane. Iako se
na vrhu rotunde nalazi natpis OBITELJ OTON pl. PFEIFFER, u njoj je stjecajem
okolnosti pokopan samo Otto.
30
Informacije o ovome posjedu i vili ustupio nam je povjesniar Hrvoje Pavi iz epina, koji sustavno istrauje
povijest svoga zaviaja, te mu srdano zahvaljujemo na ovim podacima.
31
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
32
Ostavine, Kraljevski sudbeni stol u Osijeku (HR-DAOS-123-6-4, kut. 499)
33
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hratskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek 1998., 63.
34
Kuen Draen, Prilog za ivotopis Dragutina Neumanna, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek
2011., 289-305.
35
Ambru Viktor, Zgrada galerije, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, monografija-zbornik, Osijek, 1987.,
131-134.
173
Ottov sin Gabor (roen 1918.) trebao je nastaviti obiteljski posao, pa je zavrio i
jednu od kola poljoprivrednoga smjera, vjerojatno onu u Krievcima, koja je od 1860.
bila prvo poljoprivredno uilite na prostoru jugoistone Europe. Ottova je obitelj
pripadala najuglednijim osjekim obiteljima svoga vremena, a meu ostalima odravali
su prijateljske veze s Adamoviima (braom Ivanom Kapistranom i Antunom).36
Godine 1944., kada je ve bilo izvjesno da se ratna zbivanja pribliavaju Osijeku, Gabor
je s Ivanom Kapistranom barunom Adamoviem (1905. 1971.) dio imovine odvezao
kod sestre Marije, koja je sa suprugom ivjela u Budimpeti. No, mislei da mu se u
novonastaloj dravi nita loe ne bi trebalo dogoditi, nakon zavrenih ratnih operacija
vratio se 1945. godine u Osijek, gdje ga je UDBA uhapsila i odvela u logor u Valpovo.
Tamo je zatekao i Gitu eper, s kojom se druio jo prije rata, a koja takoer pripada
osjekoj obitelji njemakih korijena.37 Ona je kao zatvorenica radila u logoru neke
administrativne poslove. Nakon otprilike osam mjeseci u logoru Gita je organizirala
bijeg koji je uspio, jer je Gabor skoro umirao od gladi i njihov ostanak u zatvorenitvu
znaio bi sigurnu smrt za njega. Uspjeli su pobjei u Budimpetu, a zatim u Austriju
(Graz). Ivan Kapistran barun Adamovi ve je bio u emigraciji u Kolumbiji, pa im
je poslao vizu za ovu zemlju, gdje su stigli potkraj 1949. godine. Smjestili su se u
Bogoti, gdje su se kasnije i vjenali, a u emigraciji su im se pridruili i Gitini roditelji.
Zahvaljujui svome kolovanju i iskustvu u voenju obiteljskih posjeda, Gabor je postao
upravitelj jednog imanja te stekao odreeni imutak. No, obiteljski posjedi u Hrvatskoj,
kao i kua u Osijeku, u kojoj je danas smjeten Muzej likovnih umjetnosti (dalje u
tekstu MLU), oduzeti su mu i nacionalizirani. Kako sa suprugom nije imao djece,
nakon njihove smrti naslijedio ih je sin Ivana Kapistrana, Nikola barun Adamovi
stariji (roen 1936. u Osijeku). Gaborova majka Irena Pfeiffer je nakon 1945. ivjela
u Maarskoj, a nakon izbijanja revolucije 1956. godine emigrirala je u Mnchen, gdje
je i umrla. Jedini potomci Ottove obitelji su unuke njegove keri Marije udane Ertl,
Franciska i Marija, odnosno njihovi nasljednici, koji ive izvan Hrvatske.
Likovna batina obitelji Pfeiffer

Pretpostavljamo da je u vlasnitvu obitelji Pfeiffer na podruju istone Slavonije i
Srijema vremenom akumulirana odreena koliina umjetnikog materijala, od stilskoga
namjetaja, preko predmeta umjetnikog obrta do slika, skulptura i grafika. Naalost,
opisana sudbina lanova ove obitelji i njihovih posjeda govori nam da je ta likovna
batina devastirana, unitena ili ukradena, odnosno odnesena na posjede izvan ovoga
podruja. Tek nekoliko sauvanih djela podsjea na injenicu da je u njihovom vlasnitvu
bilo vrijednih umjetnina, to je logino pretpostaviti znajui da su ih Pfeifferi mogli
osigurati svojim financijskim mogunostima, vezama i obrazovanjem.
36
Veinu podataka o Gaborovom ivotu dobili smo od Nikole baruna Adamovia starijeg, na emu mu
zahvaljujemo.
37
Zaviajnici Grada Osijeka : 1901. - 1946. (priredili Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003., 791.
174
Indirektno je likovna batina obitelji Pfeiffer vezana uz jedno kiparsko djelo

Roberta Frangea Mihanovia (1872. - 1940), koji je boravio u Osijeku 1898. godine,
prilikom postavljanja Spomenika palim vojnicima 78. okevieve pukovnije, a 1899.
godine boravio na imanju Karla Leopolda Pfeiffera (na Orlovnjaku), modelirajui
primjerke domaih ivotinja kao dio priprema svoga nastupa na Meunarodnoj izlobi
u Parizu (1900.). Prema narudbi Gospodarskog odsjeka Zemaljske vlade trebao
je izraditi tipove autohtonih domaih ivotinja, pa je godinu dana ranije obilazio
gospodarstva i poljoprivredna imanja, staje i ergele dravnih dobara i vlastelinstava,
modelirajui ivotinjske figure. Tako je na posjedu Karla Leopolda Pfeiffera izveo
model svinje fajferice, koja je uz ostale figure ivotinja bila izloena na Parikoj izlobi
te je ondje nagraena zlatnom medaljom. Zanimljivo je istaknuti i da se u fundusu
Muzeja likovnih umjetnosti (dalje u tekstu MLU) nalazi jedno kiparsko djelo Roberta
Frangea Mihanovia pod nazivom Glava starca, nastalo u razdoblju od 1895. do 1899.
godine. Jedno je vrijeme kustos Daniel Zec razmatrao mogunost da je u Glavi starca
Frange portretirao Carla Leopolda Pfeiffera.38 No, u recentnim istraivanjima ta je
pretpostavka odbaena.39
Ipak, u fundusu MLU nalaze se umjetnine koje neosporno pripadaju likovnoj
batini obitelji Pfeiffer, jer su nakon Drugoga svjetskog rata konfiscirane od Irene
Pfeiffer, Ottove supruge.40 Nekoliko djela umjetnikog obrta, slika, crtea i grafika
dodijeljeni su iz te konfiskacije Muzeju Slavonije 1948. godine, a kasnije su neke slike
zavrile u fundusu Galerije likovnih umjetnosti (danas MLU). Na tom su popisu sljedea
djela: Paulus Antonius Senser Sv. Florijan, Nepoznati autor Smokve s kolaem
i bocom, Nepoznati autor Lovaki trofeji zec i fazan i Della Roma (kopija po
Tizianu) Koncert. Tako je barem dio likovne batine obitelji Pfeiffer ostao u osjekim
muzejskim zbirkama.
Meu ovim djelima najznaajnijim se ostvarenjem moe smatrati djelo prvog
baroknog slikara djelatnog u Osijeku, Paulusa Antoniusa Sensera (1716. - 1758.) s
prikazom svetoga Florijana. Istraivanjem slike i njenom interpretacijom bavila se
M. Repani-Braun, koja je sliku u kojoj se do tada prepoznavao portret Jean dArc
reinterpretirala u prikaz sveca u vojnikoj odori sa zastavom u lijevoj ruci i datirala je
oko 1755. godine.41 Autorica je sliku formalno-stilski smjestila u skupinu osjekih slika
ovoga znaajnog baroknog autora, kojoj pripadaju i dvije slike iz crkve sv. Mihaela u
Tvri. Slika je za vrijeme njenog istraivanja bila nepoznatog podrijetla, no uvidom
38
Zec Daniel, Nepoznato djelo Roberta Frangea Mihanovia u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti 33, Zagreb 2009., 241250.
39
Zec Daniel, Opaske uz neka djela Roberta Frangea Mihanovia: primjer zbirke kiparstva Muzeja likovnih umjetnosti
u Osijeku, rukopis teksta za Zbornik Zvonka Makovia, 2017.
40
KOMZA, 1948., 16/48. Arhiva muzeja Slavonije Osijek.
41
Repani-Braun Mirjana, Paulus Antonius Senser (1716. 1758.) prvi barokni slikar u Osijeku : katalog izlobe
Muzeja likovnih umjentosti u Osijeku (21. veljae 18. svibnja 2008.), Osijek 2008., 30, 112-113.
175
u popise KOMZA-e moemo pouzdano odrediti njenu provenijenciju i dodati ju na

popis likovne ostavtine obitelji Pfeiffer. Kako je Senser, kao ondanji uvaeni slikar,
ponajvie radio za crkvu, gradske vlasti, imune graane i plemie te slovio za jednog
od ponajboljih slikara svoga vremena na ovim prostorima, posjedovanje njegove slike
govori nam o vrijednosti likovne zbirke koju je obitelji Pfeiffer imala u Osijeku.
Kopija po Tizianu iz ostavtine obitelji Pfeiffer gotovo je istih dimenzija kao
original, a djelo je manje poznatog slikara Della Rome o kojem ne pronalazimo
biografske podatke, no nastala je vjerojatno poetkom 20. stoljea.42 Naime, u likovnim
kolekcijama plemikih ili graanskih obitelji esto nailazimo i na kopije poznatih djela,
ponajvie renesansnih i baroknih majstora koji su se kopirali u muzejima ili za javnost
otvorenim privatnim zbirkama diljem Europe.43 Original Tizianova djela Koncert
nalazi se u Palazzo Pitti u Firenzi, a nastao je oko 1510. godine. Slika prikazuje tri
muka lika, a glavni lik u sredini je sveenik odjeven u crni habit koji svira na spinetu,
glave okrenute prema drugome liku, redovniku s violom u ruci. Trei lik je osoba koja
slua njihovu glazbu, odjevena u renesansnu odjeu, a prema nekim interpretacijama
predstavlja Tizianov autoportret. Djelo je posveeno jednoj od estih likovnih tema
Septem arte liberales, koja je tijekom stoljea predstavljala izazov mladim slikarima koji
su kopirajui uili od starih majstora. Ova kopija iz osjeke zbirke obitelji Pfeiffer
takoer prikazuje, po principu pars pro toto, vrijednost kolekcije obitelji Pfefiffer.
Naalost, o treem djelu (mrtva priroda) u MLU za sada nemamo vie podataka,
ali sigurni smo da e detaljniji uvid u funduse osjekih muzeja rezultirati ne samo
njenom atribucijom i valorizacijom, ve i jo kojim identificiranim djelom iz likovne
batine obitelji Pfeiffer. No, s obzirom da je Ottov sin Gabor uspio prilikom svoga
odlaska iz Osijeka u Budimpetu 1944. godine odnijeti dio umjetnina kod sestre u
Budimpetu, a zatim prilikom odlaska u emigraciju neke od umjetnina prenijeti ak do
Kolumbije, sretne su okolnosti dovele do povratka jedne od tih slika u Hrvatsku. Naime,
u ostavtini Gabora Pfeiffera koja je pripala Nikoli barunu Adamoviu starijem nala se
i slika signirana potpisom poznatoga osjekog slikara Huge Conrada von Htzendorfa.
Nakon puno desetljea izbivanja izvan Hrvatske autorice rada imale su prilike detaljno
prouiti ovo djelo, koje im je zbog povijesti nastanka i opstanka te pronalaska privuklo
posebnu panju, pa e mu u ovome radu biti posveeno posebno poglavlje.
Obitelj Htzendorf i osjeka likovna batina

U hrvatskoj likovnoj batini nezaobilazno je ime jednog od najznaajnijih osjekih
slikara i pejsaista sredine 19. stoljea, Huge Conrada von Htzendorfa (1807. 1869.).
Njegov opus je dugi niz godina istraivao, a zatim i publicirao Oto vajcer, no pejsa
42
Balen Branka, Kopije iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti, Osijek 1984., 17.
43
Najcer Sabljak Jasminka, Skriveno blago podgorakog dvorca, Osjeki zbornik 30, Osijek 2011.,159-179
176
iz zbirke obitelji Pfeiffer nije mu bio poznat.44 Od zadnjeg istraivanja prije gotovo
tridesetak godina i pokuaja sabiranja Huginih djela velik broj njegovih slika i crtea
promijenio je vlasnike, nekima se zameo trag, a neke su iz privatnih ule u muzejske
zbirke. Smatramo stoga da je pred novim generacijama povjesniara umjetnosti vaan
posao ponovnog sabiranja i revalorizacije njegovog opusa. Svako novopronaeno djelo,
kao i ovo iz ostavtine obitelji Pffeifer, predstavlja vaan segment u slaganju mozaika
lika i djela Huge Conrada von Htzendorfa.
Povijest obitelji Htzendorf, osobito oca Franje i sinova Huge i Otta, vezana
je uz osnivanje tzv. Osjeke crtake kole i njihovo djelovanje tijekom gotovo pedeset
godina na podruju Osijeka i istone Hrvatske te Srijema. Biografski podaci ovih
znaajnih umjetnika jo uvijek nisu potpuno pouzdani, pa se otvaraju mogunosti
daljnjih istraivanja i novih interpretacija te reatribucije nekih djela. Jo uvijek se
postavlja pitanje vezano uz dolazak obitelji u Slavoniju, odnosno Srijem te osobito
neistraen period od nekoliko prvih desetljea Hugovog slikarskog djelovanja, od
perioda boravka u Rumi do njegovog preuzimanja Osjeke crtake kole na elu koje je
bio od 1841. do 1869.
Dolazak njegove obitelji eko-moravskog podrijetla u Hrvatsku u mnogim se
tekstovima vee uz osobni neuspjeh oca Franje, koji nakon financijskog sloma u Brnu
dolazi u Be, a zatim na prostor Slavonije. Njihov plemiki status je neupitan, to je
vidljivo iz prezimena, arhivskih podataka, ali i signiranih djela (von Htzendorf ), pa se
moe pretpostaviti da im je upravo to bila preporuka za dolazak. Naime, autori koji su
pisali o Franji Conradu von Htzendorfu navode vanost plemike obitelji Pejaevi
za njegov dolazak u Osijek, a prije toga u Dardu, koja je bila vlastelinstvo plemike
obitelj Esterhzy, rodbinski povezana s Pejaeviima.45 Moe se pretpostaviti da je
Hugo doao ovamo u ranom djetinjstvu te je, zajedno s bratom Ottom, svoje formativne
godine proveo u Osijeku. Hugo je ve u djeakoj dobi pokazivao slikarski talent, pa je
nakon zavrene kole (preparandije) u Osijeku preuzeo mjesnu kolu crtanja u Rumi,
dok je njegov otac Franjo od 1826. godine vodio osjeku crtaku kolu. Obje kole
otvorene su u priblino istome razdoblju (poetkom 19. stoljea). Hugo je boravio u
Rumi punih osam godina, do 1835. godine. U tom je razdoblju intenzivno putovao
po Srijemu i crtao svoje prve poznate nam radove s predjelima oko Rume, manastire
Jazak, Ravanicu, Grgeteg, Beenovo, Opovo, Vrdniku kulu, Irig itd.46
44
vajcer Oto, Htzendorf, Zagreb 1982.; vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do
19. 6. 1988.), Zagreb 1988.; vajcer Oto, Likovna kronika Osijeka: 1850 1969. godine, Osijek 1991.; vajcer
Oto, Osjeko slikarstvo 19. Stoljea, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek 1999., 9-98.
45
Firinger Kamilo, Franjo Konrad von Htzendorf, drugi uitelj osjeke crtake kole (1826-1841), u: Osjeki
zbornik 9/10, Osijek 1965., 133-134. vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do
19. 6. 1988.), Zagreb 1988., 7
46
Crtei tuem s motivima iz Srijema pronaeni su u nekoliko muzejskih i galerijskih ustanova: Grafikoj zbirci
Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku te Galeriji Matice
srpske u Novom Sadu.
177
O tome dijelu njegovoga opusa, odnosno ranoj fazi njegovoga stvaralatva, svjedoi
i mapa crtea (danas u MLU) koja je nastala na temelju prvih slikarskih poduka
njegovog oca Franje, bez utjecaja akademskog kolovanja. No, Hugo je ve u toj fazi
pokazao sklonost prikazima romantiarskih predjela, arhitektonskih kompleksa i osobito
ruevina znaajnih povijesnih objekata, koristei crte kao dominantno izraajno
sredstvo. Ove e karakteristike biti zastupljene i u njegovom kasnijem slikarskom
opusu, posebno u njegovoj uvenoj mapi crtea koju je izradio za poznatu izlobu u
Zagrebu 1864. godine.
Nakon Hugovog odlaska na daljnje kolovanje uiteljem rumske crtake kole
postao je njegov brat Otto, a Hugo je otputovao u Be, kako bi usavrio svoje slikarstvo.
Sastavni dio toga kolovanja bilo je i putovanje po Italiji (Firenza, Rim, ...), gdje je
upoznavao nove krajolike i prirodne fenomene koje e i nakon povratka u Slavoniju
nastaviti slikati prema tada nastalim predlocima.47
Svoja putovanja i nauk zavrio je tijekom oeve teke bolesti, a nakon njegove smrti
nastavio je voenje crtake kole u Osijeku na elu koje je bio daljnjih dvadeset i osam
godina. To je ostavilo znaajan trag u osjekom slikarstvu, posebno kroz formiranje
mlaih narataja slikara od kojih se osobito istiu njegovi uenici Adolf Waldinger i
Isidor Krnjavi.
Nepoznati Htzendorf iz ostavtine obitelji Pfeiffer

Hugovo djelo pod opisnim nazivom Vodopad, pronaeno u ostavtini obitelji
Pfeiffer, signirano je s Februar 843, to ga nedvojbeno smjeta u 1843. godinu i
vrijeme njegovoga povratka u Osijek i preuzimanja voenja Osjeke crtake kole nakon
smrti oca Franje (1841.). S obzirom da su Pfeifferovi bili zakupnici pustare Vinjevci
nedaleko Rume, nije iskljueno da su Hugu poznavali jo iz vremena njegovoga boravka
u Srijemu te po njegovome povratku u Osijek kupili ovo djelo. Iz dostupne literature
moe se zakljuiti da Hugo u Beu nije polazio klasinu nastavu na Akademiji, ve je
pohaao privatne sate kod uglednog bekog pejsaiste, genre slikara i grafiara Johanna
Nepomuka Schdlbergera (1779. 1853.). Schdlberger je u vrijeme Hugovog boravka
u Beu bio ve renomirani slikar, a od 1835. godine i lan beke Akademije. Prije toga
putovao je Italijom, prijateljevao s istaknutim austrijskim slikarom Antonom Petterom,
a njegovo je stvaralatvo bilo pod jakim utjecajem francuskih baroknih pejsaista Claude
Lorraina i Nicolasa Poussina.48
Slikao je idealizirane pejsae (osobito talijanske) s jezerima, planinskim vrhuncima,
raslinjem i idealiziranim likovima u pejsau, pa ga u pregledima nazivaju neustraivim
slikarem idealiziranog pejsaa u doba realizma. Jedno od njegovih najznaajniji djela
je Vodopad kod Gmundena (Der Traunfall bei Gmunden) iz 1821. godine, kojeg je
47
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do 19.6. 1988.), Zagreb 1988., 7.
48
Fuchs Heinrich, Die stereichischen Maler des 19. Jahrhunderts, sv. 4., Be, 1974., 28
178
naslikao prema narudbi za cara Franju I. To je veliko platno (222 x 295 cm) napravio
prema predloku iz prirode, nastalom 1803. godine i predstavlja est motiv u njegovom
stvaralatvu.49 Ovo poznato djelo nastalo je prije Hugovog dolaska u Be, a istiemo ga
zbog toga to je ne samo tematski utjecalo na njegov kasniji opus, u kojem takoer esto
susreemo motiv vodopada, ve i stoga to je zanimljivo prema nainu nastanka, odnosno
ukazuje na mogunost da su neka njegova djela nastajala dugo nakon doivljenoga
primjera iz prirode.
Slikarski efekti prirodnih pojava kao to su vodopadi, odsjaji svjetla te kapljice
vode koja u padu stvara bjeliastu pjenu bili su esta inspiracija slikarima idilinih
pejsaa. Prirodni fenomeni poput planinskih vrhova, potoka, mlinova, vodenica ili malih
zavojitih gorskih putova bili su dio romantiarskog vienja prirode koju je zastupao
Hugov uitelj Schdlberger, a zatim i on osobno. Inspiraciju za nastanak slike Vodopad
Hugo je zacijelo naao u austrijskim ili talijanskim planinskim masivima, jer takvoga
pejsaa nema u Slavoniji, no s obzirom na godinu nastanka moramo pretpostaviti da
je Hugo ovo djelo naslikao prema predloku koji je morao nastati u vrijeme njegovog
inozemnoga kolovanja i proputovanja.
Slika je vertikalnog formata (87 x 75 cm s okvirom), a u prvom planu prikazuje
brzac rijeke koja se strelovito sputa niz planinski masiv u vodopad koji pada niz
stjenovite klisure. Cijeli stranji plan slike zatvoren je umovitim planinskim masivom.
Iznad rijeke se u dubini plana nalazi drveni most s malim ljudskim likovima koji
naslonjeni na ogradu mosta promatraju vodopad. On se sputa prema zelenkastom
jezeru koje zauzima cijeli donji dio prednjega plana slike, okruen zemljanim terenom,
kamenim gromadama i niskim raslinjem. Cijelom slikom dominiraju smei i zeleni
tonovi gorskoga pejsaa, s naglaenim svjetlosnim i koloristikim akcentom nijansa
bijele boje slapa. U kompozicijskom pogledu i modelaciji Hugo je dobro izveo gornji
dio slike (umoviti predjel, likovi na mostu), no u prikazu slapa i jezerca vidljiva su
slabija slikarska, kompozicijska i perspektivna rjeenja, to je razumljivo s obzirom na
relativno ranu dataciju djela u kontekstu njegovog cijeloga opusa.
Slika je osobito zanimljiva po motivu vodopada i jezera, kojeg susreemo u cijelom
njegovom opusu. Hugo ga oigledno tematizira jo za vrijeme putovanja po austrijskim
i talijanskim krajevima, a kasnije i u prikazima slavonskog zaviajnog pejsaa, posebno
onoga na Jankovcu (Papuk). Motiv jankovakog slapa i jezera nalazimo u vie verzija,
od kojih su dvije verzije slapa sauvane kao dio mape Skitzen einiger Waldszenen so wie
einiger historisch malerischen Ruinen Slavoniens (raene za izlobu u Zagrebu 1864.
godine, danas u fundusu MLU). Jo dva motiva jankovakoga slapa te dva motiva
jezera na Jankovcu s grobom Josipa pl. Jankovia u stijeni poznata su nam samo iz
reprodukcija u katalogu osjekih izlobi 1940. i 1941. godine, no nije nam poznata
njihova provenijencija, kao ni tehnika.
49
https://digital.belvedere.at/objects/2530/der-traunfall-bei-gmunden (29. 9. 2017.)
179
Motiv vodopada nalazimo u djelima Tirol i Talijanski pejsa koji se danas nalaze
u Modernoj galeriji u Zagrebu, a koja su pripisana njegovom ocu Franji Conradu von
Htzendorfu. Djela su datirana u 1839. godinu, kada se Hugo nalazi na kolovanju i
proputovanjima u inozemstvu. S obzirom na injenicu da je u tome trenutku njegov
otac ve ozbiljno bolestan, daljnja istraivanja vjerojatno e pomaknuti ovu dataciju na
ranije razdoblje, a moda i potpuno reatribuirati ova ostvarenja, odnosno smjestiti ih
u opus njegovoga sina Huge.50 Naime, uoena je velika slinost pejsaa Tirol s dvama
crteima Tivolija u Italiji koji se pripisuju Hugovom profesoru Schdlbergeru pod
nazivom Villa Mecenate u Tivoliju.51
Iako slika Vodopad iz ostavtine obitelji Pfeiffer predstavlja relativno slabiji slikarski
rad u opusu slikara Huge Conrada von Htzendorfa, ona kao dosada nepoznato
djelo predstavlja vanu kariku izmeu njegovoga inozemnoga kolovanja nakon prvih
slikarskih radova u Srijemu te kasnijega djelovanja kao uglednog osjekog likovnog
umjetnika i pedagoga.
Zakljuno
Djelovanje poduzetnike, trgovake i plemike obitelji Pfeiffer u Slavoniji
i istonom Srijemu jo uvijek je nedovoljno poznato ne samo iroj javnosti, ve i
strunjacima razliitih profila, specijaliziranim za pojedine segmente nae batine. S
obzirom na duboki trag kojeg je ova obitelj ostavila na podruju gospodarstva, trgovine,
karitativnim i raznim drutvenim organizacijama, pred nama je velika zadaa istraivanja
i rasvjetljavanja njihovoga znaajnog doprinosa, osobito u povijesti Osijeka. U ovome
su gradu lanovi obitelji Pfeiffer kroz nekoliko generacija, a intenzivno od sredine 19.
do sredine 20. stoljea, imali vano mjesto, to je i potvreno dobivanjem plemikih
titula. U radu se posebno nastojalo upozoriti na injenicu da je i obitelj Pfeiffer, poput
mnogih drugih osjekih uglednih obitelji imala i znaajnu kolekciju umjetnina, to
je razvidno iz relativno malo sauvanih djela koja su im pripadala. Drugi svjetski
rat i porae izbrisalo je tragove njihovoga postojanja, a potomci su raspreni diljem
svijeta. No, povratak jedne njihove umjetnine u Hrvatsku, pejsaa Huge Conrada von
Htzendorfa, otvorilo je potrebu studioznijega bavljenja njihovom ostavtinom, a
unijelo je i novo svjetlo u sagledavanje opusa ovoga umjetnika.
50
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea, katalog izlobe, 17. 5. 19.6. 1988., Zagreb 1988., 8.
51
https://www.dorotheum.com/auktionen/aktuelle-auktionen/kataloge/list-lots-detail/auktion/10171-
sommerauktion/lotID/7909/lot/1545701-johann-nepomuk-schodlberger.html (27.9.2017.)
180
Literatura
Ambru Viktor, Zgrada galerije, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, monografija-zbornik, Osijek
1987.
Balen Branka, Kopije iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti, Osijek 1984.
Damjanovi Dragan, Historicistike katolike grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za
znanstveni i umjetniki rad u Osijeku 22, Osijek 2006.
Damjanovi Dragan, Arhitekt Herman Boll, Zagreb 2013.
idara Petar, Osjeke porodice Reisner Raizner, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11, Osijek
2011.
Firinger Kamilo, Franjo Konrad von Htzendorf, drugi uitelj osjeke crtake kole (1826-
1841), Osjeki zbornik 9/10, Osijek 1965.
Fuchs Heinrich, Die stereichischen Maler des 19. Jahrhunderts, sv. 4., Be, 1974.
Horvth Zoltn, Wie aus Waidhofener Schweinehndlern vermgende Brger von Sopron
(denburg) und ungarische Grundbesitzer wurden, Burgenland in seiner pannonischen
Umwelt (Festgabe fr August Ernst), Eisenstadt 1984.
Gospodar : organ Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva kao sredinje zadruge u Osijeku, Osijek 1913.
Hrvatski prezimenik : puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, sv. 3 (prir. Franjo Maleti
i Petar . imunovi), Zagreb 2008.
Imenik dostojanstvenika, Zagreb 1914.
Izvjee trgovako-obrtnike komore u Osijeku () do konca godine 1881., Osijek 1882.
Kuhari Darija, Vinaj Marina, Margeta Vladimir, Black slavonian pig - the traces of cultural
heritage in eastern Croatia = Crna slavonska svinja - tragovi kulturne batine u istonoj
Hrvatskoj, 6. meunarodni znanstveni simpozij Gospodarstvo istone Hrvatske - vizija i razvoj,
u Osijeku, 25.-27. svibnja 2017. = 6th international scientific symposium Economy of eastern
Croatia - vision and growth, Osijek, 25th - 27th May 2017, (urednica Anka Maek Tonkovi),
Osijek 2017.
Kuen Draen, Prilog za ivotopis Dragutina Neumanna, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 11,
Osijek 2011.
Markovi Zdenka, Frange Mihanovi : biografija kao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvatske
likovne umjetnosti, Zagreb 1954.
Najcer Sabljak Jasminka, Skriveno blago podgorakog dvorca Osjeki zbornik 30. Osijek 2011.
Najcer Sabljak Jasminka, Likovna batina kneeva Odescalchi - od Lombardija i Rima do Iloka,
Osijek 2015.
Obad-itaroci Mladen i Bojani Obad-itaroci Bojana, Dvorci i perivoji u Slavoniji : od Zagreba
do Iloka, Zagreb 1998.
Pajri Franjo, Pejaevii i grad opron, Likovna batina obitelji Pejaevi : studijsko-tematska
izloba : katalog izlobe, Osijek 2013.
Repani-Braun Mirjana, Paulus Antonius Senser (1716. 1758.) prvi barokni slikar u Osijeku,
katalog izlobe Muzeja likovnih umjentosti u Osijeku (21. veljae 18. svibnja 2008.),
Osijek 2008.
Slavonsko gospodarsko drutvo u Osijeku : 1875. 1900. : historiki i statistiki podaci o 25-godinjem
drutvenom radu, I. svezak (priredio Gjuro pl. Ili), Osijek 1900.
Sran Stjepan, Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea, Osijek
1998.
Sran Stjepan, Stare osjeke zaklade do 1930. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 8,
Osijek 2005.
181
Sran Stjepan, Doprinos slavonskih vlastelinstava od kraja 17. stoljea procesu europskih
integracija, Povijesni zbornik : godinjak za kulturu i povijesno naslijee, br. 3 (ur. Pavo
ivkovi), Osijek 2008.
vajcer Oto, Htzendorf, Zagreb, 1982.
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea (katalog izlobe od 17. 5. do 19. 6. 1988.), Zagreb, 1988.
vajcer Oto, Likovna kronika Osijeka: 1850 1969. godine, Osijek, 1991.
vajcer Oto, Osjeko slikarstvo 19. stoljea, Godinjak njemake narodnosne zajednice, Osijek,
1999.
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946. (prir. Stjepan Sran i Vilim Mati), Osijek 2003.
Zapisnici Grada Osijeka : 1876. 1886. (prir. Stjepan Sran), Osijek 2006.
Zec Daniel, Nepoznato djelo Roberta Frangea Mihanovia u Galeriji likovnih umjetnosti u
Osijeku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 33, Zagreb 2009.
Zec Daniel, Opaske uz neka djela Roberta Frangea Mihanovia: primjer zbirke kiparstva Muzeja
likovnih umjetnosti u Osijeku, rukopis teksta za Zbornik Zvonka Makovia, 2017.
ivakovi Kere Zlata, S tradicionalnih na nove puteve : trgovina, obrt, industrija i bankarske
ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljea od godine 1868. do 1918. : Prilozi za gospodarsku
povijest grada Osijeka, II. dio, Osijek 1999.
ivakovi-Kere Zlata, Jurkovi Jasna, Lorenz (Lovro) Jger, industrijalac i dobrotvor, DG
Jahrbuch. 22, Osijek 2015.
Arhivski izvori
Ostavina Hengl (HR DAOS 871).
Ostavine, Kraljevski sudbeni stol u Osijeku (HR-DAOS-123-6-4, kut. 499)
KOMZA, 1948., 16/48. Arhiva muzeja Slavonije Osijek
Indeks roenih Osijek III., 1810. 1923., list 105 i 108 (HR-DAOS-500, knjiga 856)
Internetski izvori:
https://digital.belvedere.at/objects/2530/der-traunfall-bei-gmunden (29. 9. 2017.)
https://www.dorotheum.com/auktionen/aktuelle-auktionen/kataloge/list-lots-detail/
auktion/10171-sommerauktion/lotID/7909/lot/1545701-johann-nepomuk-schodlberger.
html (27.9.2017.)
http://www.the-athenaeum.org/art/detail.php?ID=37201 (30. 9. 2017.)
182
Karl Leopold Pfeiffer (1834. 1913.), Felix Pfeiffer mlai (oko 1863. 1914.),
ustupio Daniel Zec preuzeto iz rada Zoltna Horvtha
Grb Pfeiffera plemenitih od Selea, preuzeto Kapela Pleban-Pfeiffer na osjekom

iz rada Zoltna Horvtha donjogradskom groblju, foto J. Najcer Sabljak
183
Razglednica avrakove ulice, u sredini kua Neumann/Pfeiffer u Osijeku

(kua desno vjerojatno takoer jedno vrijeme u vlasnitvu obitelji Pfeiffer),
ustupio Krsto pl. Knobloch
Pustara Vinjevci kod Rume, foto J. Najcer Sabljak
184
Gabor pl. Pfeiffer (gore desno) sa suprugom Gitom i njenim roditeljima u Kolumbiji,
ustupio Krsto pl. Knobloch
Hugo Conrad von Htzendorf, Vodopad, 1843. (detalj)
185
Hugo Conrad von Htzendorf,

Vodopad, 1843.
(foto J. Najcer Sabljak)
Hugo Conrad von Htzendorf,

Vodopad, 1843. (detalj)
186
Zaboravljena batina obitelji Pfeiffer

i slikar Hugo Conrad Von Htzendorf
Saetak
lanovi poduzetnike i trgovake obitelji Pfeiffer doli su na podruje istone Slavonije i
Srijema iz oprona, s ciljem da u Osijeku i njegovoj okolici uspostave snanu vezu svoje obitelji
s tritima ovoga dijela Austro-Ugarske te Bosne i Srbije. Od sredine 19. stoljea oni su razvili
snanu trgovinu stokom, posebno svinjama, koje su prodavali u Ugarskoj, Austriji i Njemakoj.
Na podruju Slavonije i Srijema postepeno su kupovati ili zakupljivali brojne posjede, na kojima
je krianjem razliitih pasmina nastala i posebna vrsta slavonske crne svinje, tzv. fajferica. Ova
je vrsta svinja postala poznata diljem Europe, a predstavljena je i nagraivana na brojnim
izlobama. Za povijest Hrvatske posebno su vane dvije obiteljske grane, koje su vremenom
dobile i plemike naslove, zahvaljujui ne samo svojim gospodarskim uspjesima, ve i intenzivnim
sudjelovanjem u razliitim drutvenim aktivnostima. Prva je grana koju je u Hrvatskoj utemeljio
Karl Leopold Pfeiffer (opron, 1834. Be, 1913.), vlasnik pustare Orlovnjak kod Osijeka te
nositelj titule plemeniti od 1901. godine, a nasljedne barunske titule od 1908. godine. Drugu je
granu utemeljio njegov polubrat Felix Pfeiffer (opron, 1836. opron, 1897.), koji je svojim
sinovima ostavio uhodane trgovake poslove te vaan posjed Sele nedaleko Osijeka. Njegovi
e sinovi Felix mlai, Konrad i Otto 1904. godine dobiti nasljednu titulu plemeniti od Selea.
Otto je za svoju obitelj 1928. godine kupio reprezentativnu stambenu zgradu na uglu tadanje
avrakove ulice koja je bila graena za uglednog osjekog odvjetnika i politiara dr. Dragutina
Neumanna (danas Muzej likovnih umjetnosti). Pretpostavljamo da je u toj kui do Drugoga
svjetskog rata postojala znaajna zbirka umjetnina, od koje je do danas u osjekim muzejskim
ustanovama sauvana tek poneka umjetnina. No, iz ostavtine njegovoga sina Gabora u Hrvatsku
je nedavno iz Kolumbije vraena slika Vodopad, rad uglednoga osjekog slikara Huge Conrada
von Htzendorfa (1807. 1869.). Analiza ove slike pokazala je da se mora pristupiti temeljitoj
reviziji biografije i opusa ovoga umjetnika, koji u hrvatskoj povijesti umjetnosti zauzima vano
mjesto kao jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. Osjeke crtake kole.
187
Vergessenes Erbe der Familie Pfeiffer

und der Maler Hugo Conrad von Htzendorf
Zusammenfassung
Die Mitglieder der Unternehmer- und Hndlerfamilie Pfeiffer kamen aus Sopron in das
Gebiert von Slawonien und Syrmium, mit dem Ziel, in Osijek und seiner Umgebung ein starkes
Band ihrer Familie mit den Mrkten dieses Teiles der sterreichisch-Ungarischen Monarchie
sowie Bosnien und Serbien zu schaffen. Von der Mitte des 19. Jahrhundertes entwicklten
sie einen starken Handel mit Vieh, besonders Schweinen, die sie in Ungarn, sterreich und
Deutschland verkauften. Auf dem Gebiet von Slawonien und Syrmium kauften oder mieteten
sie almhlich zahlreich Besitze, auf denen durch Kreuzen verschiedener Rassen eine besondere
Sorte des slawonischen schwarzen Schweines, genannt fajferica entstand. Diese Rasse der
Schweine wurde in ganz Europa bekannt, sie wurde auf zahlreichen Ausstellungen vorgestellt
und mit Preisen belohnt. Fr die Geschichte Kroatiens sind zwei Zweige der Familie besonders
wichtig, die mit der Zeit auch Adelstitel erhielten, dank nicht nur ihren wirtschaftlichen Erfolgen
sondern auch wegen intensiver Teilnahme an verschiedenen gesellschaftlichen Aktivitten.
Der erste Zweig wurde in Kroatien von Karl Leopold Pfeiffer (Sopron, 1834 Wien, 1913),
Besitzer des Gutes Orlovnjak bei Osijek sowie Trger des Titels Edelmann seit 1901 und des
Erbbarontitels seit 1908, gegrndet. Den zweiten Zweig grndete sein Halbbruder Felix Pfeiffer
(Sopron, 1836 Sopron, 1897), der seinen Shnen eigefhrte und bewhrte Handelsgeschfte
sowie einen wichtigen Besitz Sele in der Nhe von Osijek hinterlie. Seine Shne, Felix
Junior, Konrad und Otto erhalten 1904 den Erbtitel Edelmann von Sele. Otto kaufte fr seine
Familie 1928 das reprsentative Wohngebude an der Ecke der damaligen avrakova Strae,
das fr den angesehenen osijeker Advokat und Politiker Dr. Dragutin Neumann gebaut wurde
(heute das Museum der bildenden Knsten).Es wird angenommen, dass in diesem Haus
bis zum Zweiten Weltkrieg eine bedeutende Kunstsammlung vorhanden war, von der bis
heute in den osijeker Museumanstalten nur einige Kunststcke erhalten blieben. Doch aus der
Hinterlassenschaft seines Sohnes Gabor wurde vor Kurzem aus Kolumbien das Bild Wasserfall,
Arbeit des angesehenen osijeker Malers Hugo Conrad von Htzendorf (1807 1869) nach
Kroatien zurckgebracht. Eine Analyse dieses Bildes zeigte, dass eine grndliche Revision
des Lebenslaufes und der Werke dieses Knstlers, der in der kroatischen Kunstgeschichte, als
einer der bedeutendsten Vetreter der sogenannten Osijeker Malerschule, einen wichtigen Platz
einnimmt, notwendig ist.
188
Ivan Pekli: Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji
Dr. sc. Ivan Pekli UDK: 930.2(497.5)

Zavod za znanstvenoistraivaki Izvorni znanstveni rad
i umjetniki rad Primljeno: 7.9.2017.
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Prihvaeno: 12.9.2017.
Koprivniko krievake upanije
Ivana Zakmardija Dijankovekoga 3
48260 Krievci
Doprinos
Ljudmila Hauptmanna
hrvatskoj historiografiji
U svojem radu autor je istraio ivot i djelo Ljudmila
Hauptmanna s posebnim osvrtom na njegov doprinos
hrvatskoj historiografiji. U uvodnom dijelu rada na
temelju literature ukratko je prikazano Hauptmannovo
kolovanje i njego rad na gimnaziji austrijskom gradiu
Frstenfeldu i slovenskom gradu Ljubljani. Nakon
toga je prikazan njegov rad na Filozofskom fakultetu
u Ljubljani. Navedeni su njegovi najraniji radovi do
1920. radi kojih je i primljen na Filozofski fakultet. Na
temelju arhivske grae posebna pozornost je posveena
njegovom radu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
i njegov doprinos razvoj historiografije. Opisano je i
njegovo djelovanje u Jugoslavenskoj akademiji znanosti
i umjetnosti ( JAZU), dananjoj Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti (HAZU). U radu je autor proveo
analizu nekih njegovih historiografskih djela koja
se odnose na hrvatski povijest te do sada nepoznati
i neobjavljeni tekst o povijesti Zagreba. Na temelju
provedenih istraivanja u ovom je radu istaknut doprinos
Ljudmila Hauptmana hrvatskoj historiografiji.
Kljune rijei: Hauptmann, hrvatska historiografija,

povijest Zagreba,
189
Ukratko do odlaska na Filozofski fakultet u Zagrebu

Ljudmil Hauptmann se rodio se u Grazu 5. veljae 1884. godine1 otac Franc je
potjecao iz Svetog kria kod Maribora i bio je vezan uz svoje imanje u tom mjestu. Valja
istaknuti da mu je otac bio srednjokolski profesor matematike i fizike te pisac knjiga iz
matematike, metodikih prirunika za prirodoslovlje i fizike na njemakom i slovenskom
jeziku.2 Godine 1902. je zavrio gimnaziju, a studij povijesti i zemljopisa disertacijom
1907. godine od kada je sreivao Auerspergov arhiva u gradu Losensteinleitenu.3
Gimnazijski je profesor u Grazu od 1906 do 1911. godine. 4
Suplementom za povijesnicu geografiju i slovenski jezik imenovan je 16. rujna
1907., a sljedee je godine poloio profesorski ispit u Grazu.5 U svom je radu bio pod
utjecajem svoga profesora Antona Kaspspreta.6 Od 1911. do 1913.7 je gimnazijski
profesor u Frstenfeldu, a potom do 1918. u Beu.8 Nakon Prvoga svjetskoga rata je
otputen te je preao u Realnu gimnaziju u Ljubljani i tu je radio do 1920. godine.9
Prema ocjeni komisije nije trebao polagati habilitaciju ve je te godine na temelju svojih
radova imenovan prvim, izvanrednim profesorom Filozofskog fakulteta u Ljubljani, i
to za povijest srednjeg vijeka i starije slovenske povijesti.10
Do 1920. je objavio velik broj radova to je vidljivo iz njegove bibliografije koju je
objelodanio Bogo Grafenauer.11 Slijede neki naslovi: 1.Lang Alois, Acta Salzburgo-
Aquilegensia. Quellen zur Geschichte der ehemaligen Kirchenprovinz Salzburg u.
Aquileja. Bd. 1. Die Urkunden ber die Beziehungen der ppstlichen Kurie zur Provinz
u. Dizese Salzburg.1. Abt .1316-1352. Graz, Verlagsbuchhandlung Styria 1903.
asopis za zgodovinu in narodopisje(dalje ZN) I, 1904, str. 204-205; 2. Schreuer
Hans, Untersuchungen zur Verfassungsgeschichte der bhmischen Sagenzeit. Leipzig
1902. (Staats und ocialwissenschaftliche Forschungen herausgeg. von G. Schmoller X
1
Vjekoslav KLAI, Dr. Ljudmil Hauptmann, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1925/26 i 1926/27. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1927) str. 137.
2
Bogo GRAFENAURER, Ob osamdetletnici Ljudmila Hauptmana, Razprave slovenske akademije znanosti
i umjetnosti 5(1966) str. 3.
3
V. KLAI, Dr. Ljudmil , n. dj., 137.
4
Ferdinand TREML, 400 Akademische Gymnazium in Graz u Bltter fr Heimatkunde Herausgegben vom
Historischen Verein fr Steiermark 47(1973), br 4., 100-105.
5
6
Bogo GRAFENAURER, Ljudmil Hauptmann Ljetopis Slovenske akademije znanosti in umetnosti, 1968.
knjig. 19. (Ljubljana: Zaloila Slovenske akademije znanosti in umetnosti, 1969), 51.
7
Isto, 3.
8
9
Isto.
10
B. GRAFENAURER, Ob osamdetletnici Ljudmila Hauptmana, Razprave slovenske akademije znanosti
i umjetnosti 5(1966), 4.
11
Isto, 11-15.
190
X , 4). ZN I, 1904, 206; 3. oc. Hoernes Moritz Dr. : Der diluviale Mensch in Europa.
Die Kulturstufen der lteren Steinzeit. Braunschweig, Verlag von Friedrich Vieweg u.
Sohn , 1903. ZN I, 1904, str. 206-207 ; 4. oc . Kossina G. : Die indogermanische Frage ,
archaeologisch beantwortet. Sonderabdruck der Zeitschrift fr Ethnologie 1902, Berlin
1903. ZN I, 1904, str. 210; 5. oc. v . Zahn , Styriaca. Gedrucktes u. Ungedrucktes zur
steier. Geschichte u. Culturgeschichte. 3. zv. Gradec, 1905. ZN II, 1905, str. 174-175;
6. oc. Pirnat Makso : Ivan Vajkhard Valvazor , slavni kranjski zgodopisec. ivljenjepis
. Koledar Drube sv. Mohorja . 1905, str. 65-72 . ZN II, 1905, str. 177-178 ; 7. oc .
Kos F. : Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku . Prva knjiga (1.501-800). V
Ljubljani 1902. Carinthia I 95, 1905, str. 177-181; 8. Die eiszeitliche Vergletscherung
der Bsensteingruppe in den Niederen Tauern (mit 1 Karte und 6 Textfiguren), von
Dr. Ludmil Hauptmann und Dr . Franz Heritsch Sitzungsberichte der Kaiserlichen
Akademie der Wissenschaft , Mathemat.-naturwissenschaftl. Kl .CXVII , 1908, str.
405-43, (Hauptmannov tekst str. 408-41 2 ter str. 420-430 , skupen tekst str. 430-
437) ; 9. Die Freileute . Carinthia I 100, 1910. str. 12-34 ;10. Das Schffentum auf
slowenischem Boden . ZHVSt 10, 1912, str. 181-207; 11. Pirchegger H., Karantanien
u. Unterpannonien zur Karolingerzeit, MIG 33, 372-319 , v ZHVSt 10, 1912,
str. 280-285 ; 12. ber den Ursprung von Erbleihen in sterreich, Steiermark und
Krnten. Forschungen zur Verfassung und Verwaltungsgeschichte d. Steiermark VIII,
1913, str. 93; 13. Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten
Jahrhunderts bis zur Mitte des neunten . MIG 36, 1915, str. 229-287 ; 14. Die neuere
slowenische Geschichtsforschung . sterreich . Zeitschrift fr Geschichte I, 1918, str.
160-164.12 U privatnom ivotu profesora Hauptman valja istaknuti sa su mu se 7. V.
1916. rodio mu se sin Erik, a 11. V.1919. sin Ferdo.13
Redovitim profesorom imenovan je 1921., a dekanom ljubljanskog fakulteta bio
je u studijskoj godini 1924./25., a prodekan 1925./26.godine.14 U akademskoj godini
1919./20. predavao je povijest staroga vijeka.15 Od 1920. poeo je predavati opu povijest
srednjega vijeka i stariju slovensku povijest.16
Rad i djelovanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Zbog otpora njegovoj koncepciji srednjovjekovnog razvoja Slovenaca preao je,
na poziv Vjekoslava Klaia, 1926. na Filozofski fakultet u Zagrebu. Na katedri u
Ljubljani naslijedio ga je Milko Kos.17 Meutim, iz dopisa koji se uvaju u dosjeu
12
Isto, 11-12.
13
Arhiv Rektorata zagrebakog Sveuilita (dalje ARZS), Dokument br. 1633.
14
B. GRAFENAURER, Ob osamdetletnici, n. dj., 4.
15
Zbornik Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani 1919-2009. (Ljubljana: Znanstvena zaloba Univerze v
Ljubljani,2009), 45.
16
Isto, 489.
17
Isto; ARZS, Dokument br. 3394/1926.
191
Ludmila Hauptmana vidljivo je da je on prvo imenovanje koje potvrdio kralj Aleksandar

Karaore 23. srpnja 1926. odbio istaknuvi da se imenovanje dogodilo na nepredvien
nain.18 Naime, iz daljnje prepiske vidljivo je da ljubljanski Univerzitet nije dobio
ukaz o imenovanju Hauptmanna na novo radno mjesto.19 Tek 5. listopada je rektorat
zagrebakog Sveuilita uputio dopis Rektoratu sveuilita u Ljubljani dopis kojim moli
da se Hauptmann razrijei dunosti na tamonjem Sveuilitu.20 Dana 22. listopada
dekanat Filozofskog fakulteta ga je imenovao redovnim profesorom sa plaom od
36.000 dinara sa dodacima za enu Mariju i sinove Erika i Ferdu.21 Iz dokumenata
je vidljivo da se ovi dodaci mijenjali. Hauptmann je traio od rektorata zagrebakog
Sveuilita avans za seobu na novu adresu Rakoga 4 u Zagrebu.22
Dana 18. oujka 1927. Hauptmann je podnio molbu ministarstvu za unapreenje
u drugu grupu prve kategorije.23 Da je unaprijeen vidljivo je iz dekreta koji je upuen
ministarstvu financija 14. travnja 1927. o poveanju isplate.24 Rektora zagrebakog
Sveuilita zamolio je 3. oujka 1930. za dopust da bi mogao za JAZU (dananja
HAZU) pregledati spise u dalmatinskim arhivima,25 a ve ranije je slian dopis uputio
i Ministarstvu prosvjete.26 Rektorat mu je odobrio dopust.27 U srpnju te godine izabran
je za redovnog profesora,28 a u svezi s time u kolovozu mu je poveana plaa29, ako i
u travnju 1931. godine.30 U srpnju 1931. je otputovao u inozemstvo,31 kao i u veljai
sljedee godine.32 U Grazu je boravio od 5. do 7. travnja 1933.33 Rektorat Sveuilita
u Zagrebu odobrio je u svibnju te godine 3.000 dinara za sudjelovanje na kongresu
povjesniara u Varavi.34 Iz dopisa takoer je vidljivo da je sudjelovao na kongresu
povjesniara u Rimu.35 U studenome te godine je putovao u abac na maturu (vjerojatno
18
ARZS, Dokument br. 1.308/1926.
19
Isto,, Dokument br. 3335.
20
Isto, Dokument nema broja.
21
Isto, Dokument br. 1633.
22
Isto, Dokument od 6. II. 1927. nema broja
23
Isto, Dokument od 18. III. 1927. br. 1054.
24
Isto, Dokument od 14. IV. 1927.
25
Isto, Dokument od 3. III. 1930.
26
27
28
Isto, Dokument od 28. VII. 1930.
29
Isto, Dokument od 27. VIII. 1930.
30
31
32
Isto, Dokument od 27. II. 1932.
33
34
Isto, Dokument od 15. V. 1933.
35
Isto, Dokument od 28.VII. 1933.
192
u svojstvu ispitivaa).36 Tijekom 1934. je takoer putovao to je vidljivo iz priloenih

dopisa o isplati putnih trokova.37 Gradska uprava u Ljubljani traila je u srpnju 1936.
podatke o Hauptmannu od zagrebakog Rektorata.38 U prosincu 1936. Rektorat mu je
odobrio novac za nabavu literature.39 Sudjelovao na konferenciji Meunarodne unije
akademija u Bruxellesu u svibnju 1937. godine,40 a takoer i u svibnju41 i prosincu1938.42
Kao lan Nacionalnog odbora Meunarodne unije akademija ekscerpirao je izvore za
novo izdanje Du Cangea, od ega je dio uao u uzorni specimen Glossarium mediae
Latinitatis A-Dis (Zagreb 1939), a ostatak je postupno uvrtavan u izdanje Novum
glossarium (Bruxelles 1955. i dalje)43.
U svibnju 1939. mu je obustavljeno plaanje djejeg doplatka jer je sin Erik navrio
23 godine.44 U ljeto 1941. bio je bolestan, a u prosincu sljedee godine je putovao u Bohinj i
Be45 dok je pak u veljai 1943. radi predavanja otputovao u Graz i Be.46 Na bolovanju
je bio zbog operacije oka od kolovoza do listopada 1943.47, a u prosincu te godine mu je
produljen dopust.48 Sa dunosti dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu razrijeen je 18.
sijenja 1944.49 U rujnu i listopadu te godine takoer je bio na dopustu zbog lijeenja50, ako i
u prosincu.51 U oujku 1945. neki vojnik je pucao iz ambulante u knjinicu u kojoj je profesor
Hauptman drao seminar.52 U veljai 1946. pozvan je na Sud asti Filozofskog fakulteta.53
O posljednjim danima profesora Hauptmanna na Filozofskom fakultetu i njegovu
odlasku sa fakulteta sjeao se njegov nasljednik na Katedri za srednji vijek Miroslav
Brandt. On je zapisao sljedee: Kod njega sam potkraj rata polagao ispit iz toga
predmeta, a kad je nakon svretka rata nova vlast organizirala opestudentski miting
36
Isto, Dokument od 7. XI. 1933.
37
Isto, Dokument od 6. VI. 1934., 6. VIII.1934
38
39
Isto, Dokument od 3. XII. 1936.
40
41
42
43
Mladen vab, Ljudmil Hauptman, (natuknica) Hrvatski biografski leksikon sv. 5. Gn-H, (Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002), str. 461.
44
45
46
47
Isto, Dokument od 23. VIII. 1943.
48
49
Isto, Dokument od 18. I. 1944.
50
Isto, Dokument od 14. IX. 1944.
51
52
53
193
kojemu je bila zadaa da javno obiljei profesore koji su se za vrijeme okupacije ponaali
nedostojno, bio je i prof. Hauptmann optuen za kolaboraciju s njemakim okupatorom.
Ja o tome nisam nita znao, a imao sam najbolje mogue miljenje o njemu kao profesoru.
Stoga sam na tome mitingu ustao i rekao da sam za vrijeme okupacije sluao njegova
predavanja i da nikada nije bilo ni najmanjeg iskazivanja simpatije za hitlerizam.
Naprotiv, profesor je u jednom svome predavanju, kad je davao pregled teoretskih
pogleda na historiografiju, veoma povoljno govorio o marksistikom historijskom
materijalizmu. Isto tako, uvijek je povoljno i nepristrano govorio o slavenskim narodima,
ukljuujui i Rusiju, a s vidnom je ogorenou isticao progone idova na poetku
kriarskih ratova. To je skup primio s panjom, a meu studentima - partizanima
povratnicima s fronte, bilo je i pojedinaca koji su me poznavali iz predratnih godina
(Mirko Peren i dr.). ivot se nastavio, a jednoga dana, uskoro zatim, dolazei na
predavanje, negdje s proljea 1948. (moda u poetku lipnja) susreo sam na hodniku
prof. Hauptmanna, i on me je pozvao u svoj kabinet. Bio je on na neki nain gord
ovjek, koji nije lako stvarao osobne kontakte s mladima. U svom kabinetu rekao mi
je da mi zahvaljuje na mome iskazu na mitingu. Bilo je to vrijeme kad ga je policija
sasluavala, a nakon mitinga to je prestalo. Bilo mi je veoma teko sluati sijeda starca
koga su detektivi poniavali, pa sam promucao da je to bila samo moja dunost, jer
nisam rekao nita to ne bi bilo istina. Nakon toga brzo sam pobjegao iz kabineta.
Naalost nedugo iza toga saznalo se da je Hauptmanna sasluavao i sveuilini Sud
asti, kojemu je predsjedao profesor umarskog fakulteta, Srbin dr. Nenadi. On je
donio odluku da se prof. Hauptmann prijevremeno umirovi, i to je onda Ministarstvo
i uinilo. Otada je njegova katedra za vie godina ostala vakantna, a ja sam sada pristao
da na njoj budem asistent jer na toj dunosti nisam morao biti podloan nikakvom
efu, nego sam mogao raditi samostalno.54
Kao redoviti profesor predavao je i opu historiju, bio je predstojnik historikog
seminara, dopisni lan JAZU, lan znanstvenog drutva za humanistike vede u
Ljubljani.55 Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu je u akademskoj godini 1930./1931.56
i akademskoj godini 1942./43.57 i zimskom semestru akademske godine 1943./44.58
54
Miroslav BRANDT, ivot sa suvremnicima: Politike uspomene i Svjetonazor, (Zagreb: Naklada Pavii, 1996)
str. 49-50.
55
Akademike vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Sveuilitu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu,
( Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, 1927.)
56
Univerziteske vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Univerzitetu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, ( Zagreb:
Univerzitet u Zagrebu, 1930.)
57
Sveuiline oblasti i red predavanja u hrvatskom sveuilitu u Zagrebu (Zagreb: Rektorat hrvatskog sveuilita,
1943.
58
Isto, 1944.
194
Bio je i lan Univerzitetskog vijea u akademskoj godini 1932./33.59, te lan Nieg

disciplinskog suda Filozofskog fakulteta.60 Bio je i izvanredni lan JAZU, lan dopisnik
Srpske Kraljevske akademije, lan Odbora JAZU za istraivanje historijskih kolekcija
ia za folklor, lan stalne komisije za profesorske ispite, etnografske komisije Poljske
akademije u Krakowu, dopisnik Slovanskho stavu u Pragu, eke spolenosti nauk
u Pragu.61 Do 1954, radio je honorarno u Arhivu grada Zagreba.
Preminuo je 19. travnja 1968. te je pokopan na zagrebakom groblju Mirogoju.
Djelovanje u JAZU
Godine 1926. postao je dopisni lan JAZU u Zagrebu62, a od 1940. je dopisni
lan Akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani.63 Od 1935. je i dopisni lan Srpske
kraljevske akademije nauka u Beogradu.64 Od 1941. je redoviti lan JAZU-a u Razredu
poviestno-jezikoslovnom,65 te je bio imenovan u Odbor za sakupljanje i izdavanje
poviestnih, poviestno-pravnih i knjievnih spomenika.66 Takoer se nalazio u Odboru
za istraivanje hrvatskih naselja i u Odboru za orijentalnu zbirku.67 Valja istaknuti da je
Hauptman 25. sijenja 1942 prisustvovao konstituirajuoj sjednici Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.68 Nazoio je sjednicama svojega razreda: 29. sijenja, 12. svibnja,
26. lipnja, 31. listopada 1942. godine te 19. sijenja, 20. oujka 1943. godine.69 Bio
je i sjednicama Odbora za izdavanje Knjinice za obu naobrazbu 4. srpnja i 19.
studenoga 1942., te 2. oujka i 29. travnja 1943.70 na Glavnoj sjednici HAZU-a je 4.
srpnja 1942.71, a 29. travnja 1943. na glavnoj godinjoj skuptini HAZU-a.72Glavni
tajnik Akademije izvijestio je skuptinu da je zaprimljen njegov rad Podrijetlo hrvatskog
59
Univerziteske vlasti, osobljen. dj., 1933.
60
Isto, 1935.
61
Sveuiline vlasti, osoblje, ustanove i red predavanja u Sveuilitu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, ( Zagreb:
Sveuilite u Zagrebu, 1938.)
62
Vjekoslav Klai, Dr. Ljudmil Hauptmann Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godinu
1925/26 i 1926/27. (Zagreb,1927) svezak 40., 137,138.
63
Ljudmil HAUPTMANN Ljetopis akademije znanosti in umetnosti v Ljubljani prva knjiga 1928.-1942.
(Ljubljana,1943), 166,167.
64
Isto, 166.
65
Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1941/43. svezak 54. (Zagreb 1943), 8.
66
Isto, 7.
67
Isto.
68
Isto, 19.
69
Isto, 22-24.
70
Isto, 34-40.
71
Isto, 60.
72
Isto, 87.
195
plemstva.73 Na glavnoj skuptini HAZU-a 29. travnja 1943. izvjeteno da je taj rad
objavljen.74 U razdoblju od 7. lipnja 1940. do 12. srpnja 1941. sudjelovao je u radu
tadanjega JAZU-a.75
O doprinosu hrvatskoj historiografiji

Hauptmann je dao veliki doprinos hrvatskoj historiografiji djelima koja se odnose
na hrvatsku povijest, i to:
1. Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten
Jahrhunderts bis zur Mitte des neunten (Mitteilungen des Instituts fr
sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1915),
2. Die bestimmenden Krfte der kroatischen Gescischte im Zeitalter der
nationalen Herrscher. (Mitteilungen des Instituts fr sterreichische
Geschichtsforschung, Innsbruck 1924)
Koje su sile hrvatske povijesti odluivale u vrijeme narodne dinastije
Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskog kraljevstva
( Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1925) str. 165-186.
3. Dolazak Hrvata Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskog
kraljevstva ( Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1925)
str. 86-127. ovo je prijevod rada kojeg je 1924. Hauptmann objavio u
Bulievom zborniku. Prihod Hrvatov Buliev zbornik (Narodne novine,
Zagreb Split 1924) str. 515-545.
4. Karatanska Hrvatska Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice
hrvatskog kraljevstva ( Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1925) str. 296-317.
5. O postanku hrvatske granice prema Kranjskoj, iev zbornik, 1929. str.
97-100.
6. Konstantin Porfirogenit o porijeklu stanovnitva dubrovakog zalea
Zbornik Milana reetara 1931. 17-24.
7. Seoba Hrvata i Srba Jugoslavenski historijski asopis 3(1937) str. 30.61
8. Porijeklo hrvatskoga plemstva Rad jugoslavenake akademije znanosti i umjet-
nosti knjiga 124. ( Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1942) str.
9.Hauptmannova kritika gotske teorije o podrijetlu Hrvata (Neue Ordnung,
1942, 3637)
73
Isto, 62.
74
Isto, 87.
75
Isto, 190,191,197,198,201,202,203.
196
10. Die Kroaten in Wandel der Jahrunderte Kroaten, Berlin 1944.

11. Hrvatsko praplemstvo Razprave Slovenske akademije znanosti i umjetnosti
(Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana 1950)
Smatram da je potrebno ovdje navesti miljenje koje Vjekoslav Klai imao o
Hauptmannovim tekstovima koji se odnose na hrvatsku povijest. Odmah na poetku
svojega prikaza Hauptmannovih djela Klai o njemu pie ak prevelike pohvale
prafrazirajui Bibliju. Mnogo je zvanih, (naroito samozvanih) a malo odbabranih.76
Klai najprije analizira lanak Politische Umwlzungen unter den Slowenen vom Ende
des sechsten Jahrhunderts bis zur Mitte des neunten77 te naglaava da je Hauptmann u
svojem radu nije samo reproducirao izvore nago da sluio filologijom, sociologijom,
antropologijom i geografijom u tumaenju svojih teza.78 Kali smatra osobito vanim da
je Hauptmann podvrgnuo kritici Salzburkog Anonima te izmeu ostalog tvrdi da nam
nikakvih dokaza da knez Sam bio Slaven. takoer je ustvrdio da je Samova kneevina
dopirala do Vukovara i obuhvala i Srijem.79 Za hrvatsku historiografiju osobito je vano
tvrdi Klai da je Hauptmann u navedenom lanku ustvrdio da su dravu Karatanaca
osnovali Hrvati, to izvodi iz Konstantina Porfirogeneta. Konstantin Porfirogrnet pie
da su Hrvati iz dalmatinske Hrvatske provalili na sjever ovladali panonijom i Ilirikom
doli u karantaniju te ondje stvorili svoju dravu i zaveli instalaciju svojih knezova na
Gosposvetskom poljuKlai je zatim poduzeo analizi drugoga Hauptmannovg lanka
Dolazak Hrvata. Klai i Hauptmann se ovdje slau u miljenju te je tako Klai samo
iznio Hauptmannov zakljuak na kraju lanka, a koji je djelomino Hauptmann,
preuzeo od Klaia.80 Potkraj estoga veka poeli su Sloveni pod vodstvom avara prodirati na
dalmatinska zemljita. Ve u prvim godinama cara Heraklija uspelo im je zauzeti glavni grad
Solin i oterati Romane na otoke. Kad su pak Avari godine 626. potueni pod carigradom i kad
su pokoreni narodi najednput ustali protiv njih, tada jeprodrlo u Dalmaciju pleme ralakih
Belih Hrvata, savladalo Avare i mesto njih kao plemstvo zavladalo podlonim Slovenima.81
Klai je analizirao i trei Hauptmannov lanak Die bestimmenden Krfte der
kroatischen Gescischte im Zeitalter der nationalen Herrscher.82 To je zapravo prikaz
iieve Povijesti hrvatskog naroda. Hauptman iiu najvie zamjera dvije teze.
Prvo mu zamjera to odbacuje Dmmlerove navode da je kazivanje cara Konstantina
76
V. KLAI, Dva slovenska uenjaka o starijoj historiji Hrvata do 1102. godine Zbornik kralja Tomislava u spomen
tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1925) str. 200.
77
Objavljeno u: Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1915
78
Isto, 2001.
79
Isto, 2002.
80
V. KLAI, Hrvatska plemena od XI. do XVI. stoljea Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
knj.130. (Zagreb, 1897.), 15.
81
Lj. HAUPTMAN, Dolazak Hrvata u Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva
(Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1925.), 127.
82
Objavljeno u: Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1924.
197
o sedmogodinjem ratu Hrvata pod knezom Porinom za slobodu ne tie dalmatinskih

nego posavskih Hrvata pod vodstvom kneza Ljudevita. Hauptman ponovno analizira
Konstantina Porfirogeneta i smatra da ni sam Konstantin Porfirogent ne misli na
dalmatinske Hrvate.83 Hauptmann takoer zamjera iiu tezu da je prvotna Bosna bila
zemlja oko rijeke Bosne prije pripadala Hrvatskoj a ne Srbiji. Hauptmann svoje izlaganje
zakljuuje: Denn es ergibt sich dann mit Gewissheil, dass Altbosnien ursprnglich ein
selbstndiges Gaufrstendum war, sich aber noch im Laufe des neuten Jarhunderis dem
serbischen Karnelande anschoss und auch sessen Schicksale teilte, als Simeon um 924
den serbische Staat zerschlung. Wenn der Serbe aslav um 950 Altbosnien wieder
besass, so hatte er es daher den Bulgaren entrissen und nicht dem vervallenden Reich
der Kroaten. Diese bekamen das Lndchen vielmehr erst etwa zehn Jahre spter, als
Miroslav Bruder, Mishael Kresimir II den Brgerkrieg glcklich beendt hatte und in
Srbien aslav gestorben war.84 Osim polemike sa iiem Hauptmann je istaknuo da
hrvatski narod tri problema. prvi da je poput patuljka stisnut izmeu dva gorostasa sa
istoka i zapada. Drugo je da je hrvatska drava podijeljena na panonsku i dalmatinsku
Hrvatsku. Tree da je sama dalmatinska Hrvatska podijeljena izmeu romanskog i
bizantskog utjecaja. Hauptmann smatra da je hrvatski narod nakon tristo godina izvrio
samo jednu zadau ujedinio dalmatinsku i panonsku Hrvatsku.85
Tome je zoran opis polemike izmeu Nade Klai i Hauptmana. Nakon objavljivanja
Hauptmanova rada Hrvatsko praplemstvo86 Nada Klai je napisala svoj kritiki lanak
u Historijskom zborniku.87 Hauptman je u svojem lanku elio oboriti feudalnu teoriju o
postanku hrvatskog plemstva M. Barade. Nada Klai istie da je ve Bogo Grafenaurer
ustvrdio da je pobijanje feudalne teorije88 od u najmanju ruku preuranjeno . N. Klai
pie da je ve sam Barada89 napustio kasnije u svojim lancima ovu teoriju. ak tovie
Nada Klai naglaava da je sam Hauptmann u svojim ranijim radovima Porijeklo
hrvatskog plemstva smatrao da je Pacta conventa fasifikat: Ali dodatak, kako istakosmo ve
83
V. KLAI, Dva slovenska uenjaka, n. dj., 205.
84
Lj. HAUPTMAN, Die bestimmenden Krfte der kroatischen Gescischte im Zeitalter der nationalen
Herrscher Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung, Innsbruck 1924. str. 29-30.
85
V. Klai, Dva slovenska uenjaka, n. dj., 207.
86
Lj. HAUPTMAN, Hrvatsko praplemstvo Razprave Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (Slovenska
akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana 1950)
87
Nada KLAI Ljudmil Hauptman, Hrvatsko pralemstvo Rasprve SAZU I Ljubljanja 1950. Hiistorijski
zbornik 9(1956) br.1-4, str. 209-220. Napominjem da je Nada Klai u istom broju Historijskog zbornika
objavila lanak Plemstvo dvanaestero plemena Kraljevine Hrvastke, Hiistorijski zbornik 9(1956) br.1-4, str.
83-100. u kojem se takoer kritiki osvre na Hauptmanov lanak.
88
B. GRAFENAUER, Ljudmil Hauptman hrvatsko praplemstvo Zgodovinski asopis 5(1951), 374,375; Isti,
Ljudomil Hauptman. Staroslavenska druba in obred na knejem kamnu Zgodovinski asopis 8(1954),
174-176.
89
Miho BARADA Lapani Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti, knjiga 300, Zagreb, 1954.), 473-535.
198
prije, nije prijepis ugovora nego najvie nezgrapan i dockan izvadak; biljeka pak pogotovo
ne odie duhom starohrvatskog doba, ve samo oligarhiskim ambicijama hrvatskih velikaa
14. stoljea, koji su sanjali o izbornom kraljevstvu.90 Nada Klai upozorava da je ve
uflaj smatrao da je Pacta conventa falsifikat. Ona tvrdi da teorija o dvanaest plemena
javlja te u 14 stoljeu tek nakon 1350. godine. Hauptmann da sumiramo zastupa
dakle dualistiki teoriju po kojoj najprije dolaze Avari i Slaveni a potom Hrvati, tj.
12. hrvatskih plemena koji su pokorili prijanje stanovnitvo te imaju privilegije i
postali tako prvo hrvatsko plemstvo(praplemstvo). Hauptman tvrdi: Hrvati pa so samo
propadniki dvanaestih plemen. Samo ti so pravi, pravi in prirodni plemii.91 Nada Klai je u
svojoj kritici odbacila i druge dokumente. tako je odbacila jedan dokument iz 14. stoljea
o jednoj sudskoj parnici izmeu cetinskih plemia i Nelipia, smatrajui da se parnica
vodi za zemlju a ne za priznavanje plemstva.92 Nada Klai tvrdi da nobilitet dvanaest
plemena ne poiva na plemtini od korijena nego na posebnim pravima, naravno oprost
od poreza koji su im dodijeljeni.93 Druga vana stvar koju je pobijala Nada Klai je
da tzv dualna teorija prema kojoj su se Hrvati doselili kasnije i bili osvajai-plemii,
a slaveni koji su se prije naselili podlonici. Nada Klai smatra niti jedan dokument
iz doba narodne dinastije nije autentian, dok je Hauptam upravo suprotno smatrao
da sigurnost za njegovu teoriju daju dokumenti prije 1102. godine.94 Svoju polemiku
Nada Klai zakljuuje Meutim rijeiti taj zadatak ne e biti lako. Svaki historiar,
koji e pristupiti rjeavanju pitanja, u kojoj se mjeri razvilo plemstvo u doba narodne
dinastije u Hrvatskoj, mora biti svjestan injenice, da odgovor na to pitanje ne smije
traiti samo u izvornom materijalu iz doba narodne dinastije, nego i u kasnijem razvoju,
ne ograniit se iskljuivo na problem postanka institucije dvanaestero plemena.95
Ovom prigodom jo u takoer istaknuti i njegovo neobjavljeno djelo Poeci
Zagreba.96 Djelo je pisano na 57 stranica te obuhvaa period od osnutka grada do 1262.
godine. Djelo je pisano sa potrebnom znanstvenom metodologijom. Na poetku svojega
rada Hauptmann je prikazao povijesne okolnosti u trinaestom stoljeu u Hrvatsko
ugarskom kraljevstvu naglaavajui potpunu feudalnu anarhiju.97 Glavan teza koju je
iznio Hauptmann o postanku hrvatskih gradova je kralj davanjem privilegija dobija
sigurne prihode, a gradovi sigurnost. Druga vana stvar kralju je bilo suzbijanje moi
90
Lj. HAUPTMAN, Porijeklo hrvatskog plemstva Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
(Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 273, Zagreb, 1942), 104, 105.
91
Lj. HAUPTMANN Hrvatsko praplemstvo Razprave Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (Slovenska
akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana 1950.), 114.
92
N. KLAI Ljudmil Hauptman, Hrvatsko pralemstvo Rasprve SAZU i Ljubljana 1950., 213.
93
Isto.
94
Isto.
95
Isto, 220.
96
Lj. HAUPTMAN, Poeci Zagreb Dravni arhiv u Zagrebu, Fond 1134. Zbirka rukopisa
97
Isto, 1-5.
199
plemstva. Hauptmann pie: Zakljuak, to ga je otuda izvukao Bela, pokazuje gomila

gradskih privilegija, koje je dijelio po itavoj dravi, kako bi to prije pourio spori
razvitak graanstva protiv plemstva.98
Slovensku historiografiju utemeljuje na razini europske historiografije usmjerujui
je od dotadanjega kritikog skupljanja vrela na nivo problemske analize.99 Hauptmann
je takoer zasluan za slovensku historiografiju. Utvrdio je vie valova doseljavanja
Slovenaca i njihovu povezanost s Avarima, pripadnost Karantanije Samovoj dravi te
postojanje karantanskog plemstva. Vie radova posvetio je nastanku i razvoju krajina u
franako doba dokazavi samostalnost Donje Panonije za Kocelja i posebno obradivi
Kranjsku krajinu. Povezujui politiki s drutvenim razvojem (odnos Avara i Slavena),
obraivao je strukturu staroslovenskog drutva, agrarne prilike u franako i rano
njemako doba te razvoj nieg plemstva u XII. i XIII. stoljea u kontekstu poveanja
podlonikih podavanja. Prouavanje odnosa Avara prema slavenskom stanovnitvu
bilo mu je poticajem da u seriji opsenih rasprava obradi doseljenje junih Slavena.
Teorija o postanku kasakog sloja, vezanog uz doseljenje Hrvata meu alpske Slavene,
uputila ga je da u brojnim raspravama dokae posebni kolonizacijski val u kojem su se
Hrvati doselili u bivu rimsku provinciju Dalmaciju.
U zakljuku se moe naglasiti da je Hauptmann svojim radom dao veliki doprinos
slovenskoj, a napose hrvatskoj historiografiji. Svojim istraivanjima na povijesnim
izvorima dao je nove teorije o doseljenju slavenskih plemena na ove prostore. Pri tome
je njegova znanstvena metodologija bila daleko ispred njegova vremena.
98
Isto, 17.
99
M. VAB, Ljudmil Hauptman, n. dj. 461.
200
Doprinos Ljudmila Hauptmanna hrvatskoj historiografiji

Saetak
ivotom i djelovanjem Ljudmil Hauptmann je dao golem doprinos hrvatskoj historiografiji.
Svojim istraivanjima na povijesnim izvorima postavio je nove teorije o doseljenju slavenskih
plemena na ove prostore. Pri tome je njegova znanstvena metodologija bila daleko ispred njegova
vremena. Svojim djelovanjem kao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na
Katedri za povijest te kao dekan ostavio je dubok trag i u prosvjetno-znanstvenom djelovanju.
Godine 1926. postao je dopisni lan JAZU u Zagrebu, a od 1940. je dopisni lan Akademije
znanosti i umjetnosti u Ljubljani. Od 1935. je i dopisni lan Srpske kraljevske akademije nauka
u Beogradu,a od 1941. je redoviti lan JAZU-a. Na temelju provedenih istraivanja doprinos
Ljudmila Hauptmana hrvatskoj historiografiji puno znaajniji nego se to do tada znalo.
Der Beitrag von Ljudmilo Hauptmann zur kroatischen Historiographie

Zusammenfassung
Im meiner Arbeit erforschte ich Leben und Schaffen von Ljudmilo Hauptmann mit
besonderem Rckblick auf seinen Beitrag zur kroatischen Historiographie. Am Anfang der
Arbeit stellte ich aufgrund der Literatur Hauptmanns Bildung und seine Arbeit am Gymnasium
Frstenfeld und Ljubljana dar. Danach stellte ich deine Arbeit an der Philosophischen Fakultt
in Ljubljana dar und zhlte seine frhesten Werke bis 1920, wegen ihnen wurde er auf der
Philosophischen Fakultt aufgenommen, vor. Augrund des Archivstoffes widmete ich seinem
bergang zur Philosophischen Fakultt in Zagreb und seinem Beitrag zur Entwicklung
der Historiographie an dieser eine besondere Aufmerksamkeit. Ebenfalls beschrieb ich
sein Wirken an der Jugoslawischen Akademie der Wissenschaften und Knsten, spter der
Kroatischen Akademie der Wissenschaften und Knsten. Ich machte eine Analyse einiger
seiner historiographischen Werke, die sich auf die kroatische Geschichte beziehen und beschrieb
seine Diskusion mit Nada Klai. Kruz stellte ich seinen bis jetzt unbekannten und nicht
verffentlichten Text ber die Geschichte von Zagreb vor. Aufgrund durchgefrten Forschungen
kann ich feststellen, dass der Beitrag von Ljudmilo Hauptman zur kroatische Historiographie
viel bedeutender war als man das bis jetzt dachte.
201
202
Stanko Piplovi: Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri
Dr. sc. Stanko Piplovi UDK: 929.731 Franz Ferdinand

Drutvo prijatelja kulturne batine Izvorni znanstveni rad
Split, Katelanska 2 Primljeno: 17.9.2017.
stanko.piplovic@gmail.com Prihvaeno: 19.9.2017.
Nadvojvoda Franz Ferdinand

u Dalmaciji i Istri
Osnovom podataka raznorodnih onodobnih mjesnih
peridikih publikacija opisuju se dolasci i boravci
Franza Frdinanda na istonoj obali Jadranskog
mora. U detaljnim prikazima anonimnih
izvjestitelja se osjea utjecaj dravne kontrole,
ali i neposrednost svjedoanstva suvremenika o
osobnim stavovima jedne od najmonijih osoba
Monarhije u vrlo sloenim prilikama u Europi. U
sustavu uvrijeenog centralizma i jo uvijek jakog
konzervatizma poinju se polako nazirati ideje
liberalizma. Time se s posebnog gledita oitava
politika i odnos Austrije prema dalekoj pokrajini u
posljednjem razdoblju njenog postojanja.
Kljune rijei: Austro-ugarska monarhija,

Dalmacija, XIX. stoljee, prijestolonasljednik
Ferdinand, ratna mornarica,
203
ivotni put
Austrougarski prijestolonaljednik Ferdinand ostao
je najvie zapamen po atentatu koji je izvren na njega
u Sarajevu 1914. godine, traginom dogaaju koji je bio
neposredni povod za Prvi svjetski rat. Meutim manje
su poznate njegove posjete Dalmaciji i Istri gdje je esto
boravio slubeno ili privatno na vojnim vjebama i odmoru.
Nadvojvoda Franz Ferdinand (Graz 18. XII. 1863.-
Sarajevo 28. VI. 1914.) od Este sin je brata cara Frane
Josipa I. nadvojvode Karla Ludwiga. Bio je zatvorene
naravi i ozbiljan to se u javnosti shvaalo na razliite
naine.1
Posvetio se vojnikoj karijeri koja je bila vrlo uspjena. Nadvojvoda Franz Ferdinand
od Austrije ESTE
Vrio je razliite vojne dunost i brzo napredovao. U
travnju 1889. prisustvovao je smotri vojske svih pukovnija beke posade u Schmelzu
koju je izvrio osobno car. Do 1890. bio je pukovnik 9. konjike pukovnije u opronu
u Maarskoj pa je te godine imenovan njenim zapovjednikom. Do poetka 1895. bio
je zapovjednik brigade u Budjejovicima kada je premjeten u Linz kao divizionar.
Tijekom 1896. dosta je bolovao zbog ega je morao prekinuti aktivnu vojniku slubu.
Ali zdravstveno stanje mu se popravilo pa je planirao na zimu idue godine poi u
Dalmaciju i preuzeti zapovjednitvo divizije.2
Brinuo se za razvitak ratne mornarice. Godine 1902. car ga je imenovao admiralom
pa je 12 godina bio na njenom elu. To je objavio admiral Hermann von Spaun u
besjedi prilikom dolaska cara u Pulu.3 Godine 1907. car
Frane Josip I. je na Ferdinanda prenio vrhovno upravljanje
vojnim vjebama, a u kolovozu 1913. postavljen je za
generalnog nadzornika svih oruanih snaga.4
Nakon samoubojstva nadvojvode Rudolfa 1889.
godine i smrti oca 1896. postao je prijestolonasljednik.
Ferdinand je nastojao provesti reforme davanjem vee
autonomije etnikim skupinama unutar Austro-ugarske
monarhije i provoditi mirnu politiku prema Balkanu.
Zalagao se za reorganizaciju carevine stvaranjem tree
federalne jedinice Hrvatskog katolikog kraljevstva koje
Admiral Hermann von Spaun
1
Vukovi, Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 8. 1914. 4.
2
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije Este ,SD, 2. VI. 1897. 3. i 25. X. 1890 4.
3
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand admiral, SD, 10. IX. 1902. 2.
4
* Iz ivota Nadvojvode Franja Ferdinanda, SD, 1. VII. 1914. 2.
204
bi se sastojalo od Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, te Vojvodine. Time je

izazvao veliko nezadovoljstvo Maara koji bi tako izgubili povlastice. Njegovo politiko
usmjerenje obiljeavala je autoritavnost.
Zanimljivo je da je Ferdinand dobro govorio hrvatski jezik. Mnogo je putovao.
Tako je u lipnju 1890. bio u Parizu kako bi prisustvovao velikim automobilskim trkama.
Tu je namjeravao ostati nekoliko tjedana, a poslije proslijediti takoer radi utrka u
Englesku.5 U veljai 1891. posjetio je Petrograd i Moskvu. U studenom 1892. vrile
su se pripreme za Ferdinandov dugotrajni put oko zemlje. Idueg mjeseca otputovao
je u Port Said, i 1893. nastavio je dalje torpiljarkom Kaiserin Elisabeth. Tom prilikom
posjetio je otok Ceylon, bio u Kalkuti. Bio je u Japanu, Australiji i drugim zemljama
na istoku. Tihim oceanom preao je u Ameriku. Na 15. listopada vratio se u Europu
stigavi u Pariz.6 Koncem idue godine nadvojvoda je bolovao od groznice koju je
dobio na tom putovanju.7 I pored toga koncem 1895. bio
je u Egiptu.8 Godine 1897. dugo je boravio u Londonu.
Na 1. srpnja 1900. Ferdinand se oenio groficom
Sofiom Chotek roenoj u Stuttgardu. Kako mu budua
supruga nije bila najvieg plemikog ranga, ve kerka grofa
Bohuslava Choteka poslanika na wrttemberkom dvoru,
morao je poloiti pred carem i dvorskim dostojanstvenicima
sveanu zakletvu da se uslijed takvog braka odrei svih
prava za svoju buduu suprugu i eventualne potomke.9
Vojvotkinja Sofia Chotek
Posjete Jadranu supruga Franza Ferdinanda
Ferdinand je dosta esto boravio u Istri i Dalmaciji privatno na odmoru i rekreaciji
ili slubeno u sklopu vojnih poslova. Naroito je dolazio prvih godina XX. stoljea pa
sve do tragine smrti u Sarajevu 1914. godine.
1892.
Nadvojvodin boravak na Jadranu, koliko je do sada poznato, je bio 1892. Tako je
na ljeto te godine. prisustvovao velikim vjebama ratne mornarice u blizini Trogira. Na
14. lipnja doplovilo je u uvalu Salduna na otoku iovu 6 ratnih brodova. Sudjelovali su
i nadvojvode Leopold i Karlo Stjepan, admiral Maximilian Daublebski von Sterneck
te podadmirali Spaun i Seemann. Oekivao se Ferdinandov dolazak10 Na 15. lipnja bili
5
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand d Este u Parizu, SD, 25. VI. 1890. 4.
6
* Put nadvojvode Franje Ferdinanda oko svijeta, SD, 2. IX. 4 i 21. I. 1893. 4. - * Povratak nad-vojvode
Franje Ferdinanda, SD, 21. X. 1893. 3.
7
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 15. XII. 1894. 3.
8
* Nad-vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 14. XII. 1895. 3.
9
* enidba Nad-vojvode Franja Ferdinanda, SD, 30. VI. 1900. 1.
10
* Nai dopisi, SD, 22. VI. 1892. 3.
205
su na misi u Trogiru lanovi glavnog zapovjednitva, svi

zapovjednici ratnih brodova te predstavnici mjesnih vlasti.
Naelnik Puovi i opat dr. Zannoni bili su 18. lipnja
1892. poslije podne na objedu u Saldunu na admiralskom
brodu Kronprinz Rudolf. Prisustvovali su Nadvojvoda
Leopold kao ravnatelj stola, nadvojvoda Karlo Stjepa,
admiral Sterneck, podadmirali Spaun i Seemann te
vii asnici. Na Tijelovo su predstavnici mjesne uprave,
zapovjednici svih brodova i lanovi glavnog zapovjednitva
Admiral Maximilian bili na misi.11
Daublebski von Sterneck Ferdinand je 1892. iskoristio boravak u Dalmaciji pa
je posjetio neka mjesta da ih bolje upozna. Na veer 19. lipnja stigao je Ferdinand u viku
luku parobrodom Pelikan. Za tu priliku okien je Opinski dom i brodovi u luci . Idueg
dana otiao je na opinsko groblje na Prirovu i obiao spomenik palim pomorcima u
vikom boju 1866. Tamo ga je u odsustvu naelnika doekao prvi prisjednik. Poloen
je srebreni vijenac na uspomenu 25. godinjice bitke izmeu austrijske i talijanske flote.
Obiao je starine i luku. Ujutro je isplovio.12 Na 20. lipnja prispio je Franz Ferdinand u
Trogir pa su naelnik Puovi i opat dr. Zannoni bili na admiralskom brodu Kronprinz
Rudolf na objedu.
Idueg jutra ratno brodovlje je otplovilo u Split. Stiglo je 6 velikih brodova Franz
Josef, kronprinz Rudolf, Kronprincessin Stefanie, Custoca, Don Juan d Austria i Ferdinand
Max. Kao zapovjednik bio je admiral Sterneck na brodu Graif. Po carevoj odredbi
doao je istog dana parobrodom Pelikan Franz Ferdinand. Popodne se iskrcao. U
pratnji namjesnikog savjetnika Josipa Tonia, naelnika Bulata, konzervatora Frane
Bulia i nadmjernika Eugena Walacha obiao grad, crkve, novo kazalite i Arheoloki
muzej. U ast nadvojvode naveer grad je sveano osvijetljen. Sutradan se iskrcavala
momad i vjebala topovima na vojnikom polju. Pred podne Ferdinand je u pratnji
namjesnikog savjetnika ravnatelja Bulia obiao je antike starine u Solinu. Pred
veer je bio prijem na kojeg su pozvani brojni uglednici. Nadvojvoda je naelniku Gaji
Bulatu izrazio zadovoljstvo gradom i zemljom i obeao tu ee svraati. Sutradan su
brodovi otplovili za Rijeku, a nadvojvoda iste veeri put Kotora i odatle natrag u Be.13
U Splitu se iskrcalo oko 1200 mornara s ratnih brodova i krenulo na vjebalite uz
svirku glazbe. Ferdinand je otiao do Solina posjetiti antike iskopine, a poslije podne
prireeno je takmienje amaca u tri odjela. Na 22. lipnja Ferdinand je krenuo jahtom
11
* Nai dopisi, SD, 29. VI. 1892. 3.
12
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando, SD, 22. VI. 1892. 3.
13
* Ratno brodovlje i naslidnik pristolja, Puki list, Split 1. VII. 1892. 39-40. - * Dalmatinske vijesti, SD,
22. VI. 1892. 3.
206
Pelikan put Kotora. Odatle je privatno otplovio preko Risna i posjetio Crkvice i 25.
lipnja stigao u Gru.14
1893.
Velike vjebe 1893. godine u Dalmaciji planirane su na dva mjesta. Za vojniku
posadu i domobranstvo iz Dubrovnika i Kotora u Herceg Novome sa zavretkom
7. rujna. Za jedinice iz Splita i Zadra u Sinju vjebe su odreene u vremenu od 22.
kolovoza do 7. rujna. Bio je prisutan namjesnik koji je 15. kolovoza ujutro otputovao
ratnim brodom Andreas Hofer iz Zadra do Splita i produio po velikoj vruini u Sinj.15
Ferdinand nije prisustvovao. Vjerojatno je za to je bio razlog njegovo putovanje oko
svijeta.
1895.
U svibnju 1895. prijestolonasljednik je doao privatno na Jadran. Stigao je preko
Rijeke. Odatle je nakon malo vremena parobrodom ugarsko-hrvatskog drutva Budapest
otputovao za Split gdje je stigao 13. svibnja. Tu se zadrao kratko. Predstavili su
mu se kotarski poglavar i naelnik. Obiao je znamenitosti grada. Posjetio u pratnji
konzervatora Bulia Arheoloki muzej. Poslije podne
odvezao se koijom u Solin i Klis. Rano uveer je otiao.
Na 14. svibnja doplovio je u Dubrovnik. Razgledao je grad
i okolicu i ubrzo nastavio za Kotor. 16
Kako je 1895. godine Ferdinand pobolijevao otiao je
u Mendel u juni Tirol na oporavak. Roditelji nadvojvoda
Karl Ludowig i nadvojvotkinja Maria Thereza Portugalska
stigli su mu u posjet 17. rujna. Svi su odsjeli u hotelu
Mendelhof. Profesor Schrtter iz Bea pozvan je u rujnu
k njemu da ga pregleda i utvrdi koliko se oporavio i
bili mogao krenuti blae june krajeve. Vjerojatno ga je
savjetovao da ode u Dalmaciju. Lijenik je bio zadovoljan Nadvojvoda Karl Ludowig
Ferdinandovim stanjem.17 otac Franza Ferdinanda.
Poetkom listopada 1895. Ferdinand je posjetio Trst. Na 7. listopada je doao
je u mjesto Mali Loinj na oporavak. Tu je boravio privatno. Smjestio se u sanatorij
dr. Vetha. Razgledao je luku i bio na tihoj misi u crkvici sv. Nikole. Zatim se ukrcao
na parobrod Ondina i izvezao se na more Odatle je proslijedio na konju do predjela
14
* N. . i k. V. Nad-vojvoda Franjo Ferdinando od Este u Dalmaciji, SD, 25. VI. 1892. 3. - * Nai
dopisi, SD, 29. VI. 1892. 3. - * Ratno brodovlje i naslidnik pristolja, Puki list, Split 1. VII. 1892. 39.
15
* Domae viesti, NL, 24. VI. 1893. 3.
16
* Prejasni priestolonasljednik, Jedinstvo, Split 14. V. 1895. 2 - * N. V. Nad-vojvoda Frano Ferdinand Este,
SD, 15. V. 1895. 2.
17
* N. V. nadvojvoda Franjo Ferdinand, u Dalmaciju ?, Jedinstvo, Split 24. IX. 1895. 3. - * Nad-vojvoda Franjo
Ferdinand, SD, 7, 21. i 25. IX. 1895. 3.
207
Cigala. Poslije se vratio na otok Loinj. Boravio je u Malom Loinju radi zdravlja koje
mu se poboljalo.18
Ferdinand se dobro udomaio u Malom Loinju odakle je odlazio na razna mjesta
po otoku. Na etnje po neto daljim predjelima sluio se magariem. U subotu 19.
listopadu bio je u ribolovu. U Cigalskom zaljevu unajmljen je za njega vrti gdje je pod
atorom provodio dobar dio dana. Tu je prisustvovao sputanju u more jedne teglenice
za potrebe ratne mornarice Tako mu se poboljavalo zdravstveno stanje pa se oekivalo
da e ostati na otoku Loinju jo barem 4 tjedna. Ratna mornarica mu je stavila na
raspolaganje vrlo komfornu jahtu Lilli pod zapovjednitvom kapetana Regnera von
Bleylebena i parobrod Sofiju.19
Na 29. listopada 1895. godine doao je nadvojvoda s pratnjom neslubeno brodom
ratne mornarice Gigant u Rab. Obiao je crkve i druge znamenitosti. Poto je naelnik
bio slubeno odsutan, doekao ga je na obali opinski vijenik Ante Pezel koji mu je
bio vodi i tuma. Obiao je crkve i odmorio se na Tomaevievom mostu. Zatim se
ukrcao na parni brod Sophie, koji je stigao iz Loinja i zamijenio Giganta, te krenuo
natrag. Nakon toga istim parobrodom je otplovio je iz Loinja i 3. studenog stigao u
luku na otoku Silbi. Tamo je htio ostati anoniman, ali ga je prepoznao upnik Marini,
a takoer i podest. Obiao je dio sela i crkve. U 7 sati uputio se u Mali Loinj gdje je
pozdravljen od naroda.20
Dalmatinski namjesnik David de Rhonfeld posjetio je 1895. godine slubeno
Ferdinanda na Loinju. Stigao je 6. studenog ratnim brodom Andreas Hofer. Bili su
zajedno na ruku. Nakon aenja nadvojvoda se ukrcao s namjesnikom na brod pa je
na njemu izvjeena carska zastava. Isplovili su brodom iz luke na kratki izlet i vratili se
natrag. Dok se Ferdinand iskrcavao na kopno svi brodovi, koji su se nali u luci podigli
su gala zastave, a posade koje su se popele na jarbole, pozdravili su sa hura. Nakon
doeka brod je produio za Zadar.21
Ferdinand je se jo neko vrijeme zadrao na Loinju. Na 24. studenog 1895. stigao
je u Be nadvojvoda Eugen. Bio je na prijemu kod cara, susreo se i s Ferdinandom.
Iste veeri otputovao je Eugen za Trst gdje se sutradan oko podne ukrcao u Lloydov
parobrod Habsburg i krenuo na Loinj. Odatle je 27. studenog zajedno s Ferdinandom
otputovao u Egipat.22 Ferdinand je inae esto privatno putovao. Godine 1896. bio je
u Nizzi. Tu je stigao s majkom i sestrom 10. prosinca. Istog dana poao je u Koruku.23
18
* Nad-vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 16. X. 1895. 3.
19
* Nad- vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 23. X. 1895. 3.
20
* Nj. Vis. nad-vojvoda Frano Ferdinand , SD, 6. XI. 1895. 2. - * S. A. arciduca Ferdinando a Selve, SD,
6. XI. 1895. 2.
21
* L Arciduca Francesco Ferdinando, SD, 13. XI. 1895. 2.
22
* Odlazak Nad-vojvoda Franje Ferdinanda i Eugena u Egipat, SD, Zadar 30. XI. 1895. 3.
23
* Nad- vojvoda Franjo Ferdinand, SD, 16. XII. 1896. 3.
208
Te godine 1895. Ferdinand je prihvatio pokroviteljstvo nad Drutvom za promicanje

gospodarskih interesa Dalmacije kojeg je osnovala grupa uglednih entuzijasta u Beu na
elu koje je bio grof Jan Harrach. To je bilo vrijeme kada je i drava poela vie voditi
rauna o dalekoj i zaostaloj pokrajini pa su sainjeni opseni planovi za njeno podizanje.
Akcija je zahtijevala velika novana sredstva. Stoga je Ferdinandova potpora bila vrlo
znaajna. U svrhu rjeavanja problema dostavljen mu je 1906. memorandum o hitnim
radovima koje bi trebalo izvesti u Dalmaciji.24
1896.
Ferdinandov otac i brat cara Frane Josipa I. nadvojvoda Karl Ludwig boravio je
1896. godine u Egiptu. Razbolio se od katara na crijevima i na povratku ujutro 19.
svibnja je preminuo.25
1897.
I tijekom 1897. Ferdinand je dugo je bolovao, ipak se oporavljao. Spremao se
ponovno preuzeti vojniku slubu, ali je trebao jo odmora. Stoga je odluio cijelo
ljeto provesti na svom imanju u ekoj. Na zimu je planirao poi u Dalmaciju gdje bi
preuzeo zapovjednitvo divizije. Nazoio je velikim sveanostima u London gdje je na
jubileju zastupao cara.26
1899.
Na 28. veljae 1899. u Dubrovnik je nenajavljen
doao nadvojvoda Ferdinand. Doplovio je bojnim brodom
Pelikan u luku. Gru. Pozdravljen je topovskim salvama
s ratnih brodova i tvrave Imperial. Stigla je i pomorska
eskadra pod zapovjednitvom viceadmirala Franza
Minutilla na vojne vjebe. Tom prilikom Ferdinand
je primio dalmatinskog namjesnika Emila Davida
pl. Rhonfelda te predstavnike vlasti, vojske i crkve.
Odvezao se koijom u grad. Ispred vrata Pila doekali
su ga predstavnici katolikog i grkoistonog sveenstva,
asniki zbor te lanovi dravne i autonomne vlasti. Bio
je u Stolnoj crkvi gdje ga je pozdravio biskup.27
Tijekom 1. oujka otiao je torpednjaom u oblinje
mjesto Trsteno i divio se starim platanama. Posjetio je Dalmatinski namjesnik
Emil David
24
* Visoki pokrovitelj, Jedinstvo, Split 9. IV. 1895. 2. - Piplovi Stanko, Rad na gospodarskom unapreenju
Dalmacije na prijelazu 19. u 20. stoljee, Godinjak Njemake zajednice Osijek 2011., 210.
25
* Posebne brzojavke Jedinstva , Jedinstvo, Split 19. V. 1896. 3. - * Njeg. V. nadvojvoda Karlo Ljudevi,
Jedinstvo, Split 22. V. 1896. 2.
26
* Nad-vojvoda Franjo Ferdinand od Austrije, SD, 2. VI. 1897. 3.
27
* Dolazak njegove Visosti Nadvojvode Ferdinanda, SD,1. III. 1899. 2.
209
glasoviti perivoj s bujnim raslinjem. Na obali ga je u dva sata poslije podne doekao Vid
Bassegli-Gozze i narod u sveanoj odjei. Zagrmjeli su muari. U trijemu nad morem
Ferdinand je imao priliku vidjeti narodno kolo. Primio je upnika Paku Radovanovia.28
Na 2. oujka ukrcao se na brod Maria Terezia. Ferdinand je stigao na mjesto
u pratnji namjesnika Davida. Pod otoiem Lokrumom odrale su se vjebe ratne
mornarice i kopnene vojske kod Kupara. Tu ga je doekao grof Caboga i radnici tvornice
opeka. Poslije podne posjetio je Rijeku Dubrovaku gdje su ga pozdravili naelnik Kii,
kolska djeca i narod. Idueg dana pregledao je pjeake vojarne u Dubrovniku, a poslije
podne obiao grad Odatle je proslijedio za Kotor.29 Na 5. oujka 1899. oprostio se od
naelnika baruna Gondole i uputio se iz Dubrovnika u pratnji upravitelja kotarskog
poglavarstva Tonia preko upe i Konavla u Herceg Novi i Meljine. Ispratilo ga
je i doekivalo u usputnim mjestima narod pod crkvenim, i dravnim zastavama te
hrvatskim trobojnicama. Tako je bilo kad je proao je ilipima, Brgatu, Obodu, Grudi,
Kuparima, pored Cavtata i drugdje.30
Idueg dana poslije podne stigao je u Herceg Novi i nastavio preko Meljina gdje se
ukrcao na ratni brod Pelikan. U Kotor gdje je prispio 6. oujka poslije podne. Pozdravili
su ga pucnjevi topova s tvrava i bojnih brodova. Obiao je tvravu Vrmac. Na 8. oujka
pregledao je utvrde na poluotoku Lutici. Naselja Rose, Stolivo i Pranj mimo koje je
prolazio su okiena. Poslije podne u Kotoru na obali bio je koncert narodne glazbe.
Ferdinand je tuda etao i razgovarao sa zapovjednikom tvrave, kotarskim poglavarom
i opinskim naelnikom. Istog dana na veer otputovao je brodom Pelikan. Pri prolasku
broda svi bojni brodovi bili su sveano osvijetljeni.31
Za uspomenu boravka u Dubrovniku Ferdinand je poslao savjetniku Josipu Toniu
svoju sliku u bogato ukraenom okviru. Takoer je to napravio i Bleiu kotarskom
poglavaru u Kotoru, a s jahte Pelikan ispred Kotora dekanu Crnici u mjestu u Konavlima
Grudi s potpisom u pozlaenom okviru. Uz to je bilo i popratno pismo njegovog
pobonika Enrika vit. Krauss-Elisloga za uspomenu boravka u Grudi.32
Nakon zvanine posjete Junoj Dalmaciji nadvojvoda je bio na Visu. Svratio i u
Split privatno. Stigao je 9. oujka 1899. Vlasti su mu pripremale sjajan doek od ega
je on odustao. Sutra ujutro etao je obalom i pola sata sjedio na obinoj klupi. Prije
odlaska pozvao je kotarskog poglavara Alexandera von Pichlera kojemu se pohvalno
izrazio o gradu i zahvalio na doeku. Obeao je ponovno doi i bolje upoznati grad.
28
* Nai dopisi, SD, 8. III. 1899. 2.
29
* Putovanje Nj. preuzvienosti g. Namjesnika, SD, 1. III. 1899. 2. - * Dolazak njegove Visosti gosp. Nad-
vojvode Frana Ferdinanda, SD, 1. i 4. III. 1899, 2. - * N. P. G. Namjesnik, Jedinstvo, Split 3. III. 1899. 2.
30
* Putovanje Njegove Visosti gosp. Nad- vojvode Frana Ferdinanda, SD, 8. III. 1899. 2. - * Nai
dopisi, SD, 11. III. 1899. 1-2.
31
* Njeg. Visost Frano Ferdinando u Boci., SD, 11. III. 1899. 2.
32
* Dar N. V. Nad-vojvode Frana Ferdinanda, SD, 15. III. 1899. 2. - * Nai Dopisi, SD, 22. III. 1899. 2.
210
Posebno je bio oduevljen poumljavanjem brda Marjana odakle se prua lijepi pogled
na okolicu i ureenjem putova na njemu. Iz Splita je 11. oujka otplovio u Loinj.33
Koncem iste godine nadvojvoda je opet bio na Jadranu. Na 6. studenog usidrio
se u luci Loinja ratni brod Andreas na kojemu je bio general Rhonfeld koji je doao
u slubeni posjet Ferdinandu. Bili su na ruku, a zatim brodom napravili kratki izlet
i vratili se.
1902.
Kao budui car Ferdinand je dobivao sve vee javne dunosti i poasti. U nekim
slubenim prilikama zamjenjivao je Franu Josip I. koji je ve bio u godinama. Car ga
je 1902. imenovao admiralom. To znai da se sve vie cijenio znaaj pomorstva pa je
dosta slabu i zastarjelu flotu trebalo osuvremeniti. Za posjeta Dalmaciji kontaktirao
je stalno s pokrajinskim i mjesnim duosnicima koji su se odnosili prema njemu s
dubokim potovanjem.
Ferdinand je bio u Dubrovniku ponovno 1903. godine. Stigao je poslije podne 24.
oujka parnim brodom Afrika. Pozdravljen je paljbom topova s bojnih brodova. Odsjeo
u hotelu Imperijal. Doekao ga je upravitelj kotarskog poglavarstva Kalchberg. Izvrio
je smotru bojnog brodovlja. Dok je bio u tom gradu esto je posjetio Lokrum, Rijeku,
Lapad i druga okolna mjesta. Primio je biskupa Josipa, a na 27. oujka naelnika dr.
Peru ingriju. Prije odlaska pozvao je upravitelja kotarskog poglavarstva Nassa. Poslije
podne parobrodom Wurbrand krenuo natrag put Pule. Na istom brodu otputovao je i
crnogorski kneevi Danilo sa suprugom put Trsta.34
1905.
U rujnu 1905. boravio je u Boki Kotorskoj. Pregledao je tvrave na tom podruju.
Kada je jahta Pelikan na kojoj je bio Ferdinand dola pred Pranj, istaknuto mjesto
pomoraca u prolosti, izvjeena je carska zastava. A iz Kotora preko podmarala
Marijana Vareanina poslao admiralu u mirovini Marku Eugenu Floriu, koji se
istakao u pomorskim bojevima kod otoka Helgolanda u Sjevernom moru i 1864. i
pod Visom1866. godine, pozdravni brzojav.35
U 1905. otputovao je upravitelj Dalmatinskog namjesnitva potpredsjednik Niko
Nardelli u Be. Tu ga je 12. veljae primio u audijenciju Ferdinand.36 U rujnu je opet
boravio u Dalmaciji. Pregledao je tvrave Boke Kotorske. Stigao je jahtom Dalmat i
posjetio grad.
33
* Nj. V. nadvojvoda Ferdinand, Jedinstvo, Split 10. i 14. III. 1899. 3 i 4.
34
* Njegova Visost Nadvojvoda Frano Ferdinando, SD, 28. III. 1903. 2.
35
* N. V. nadvojvoda Ferdinand, Nae Jedinstvo, Split 2. IX. 1905. 1.
36
* Upravitelj dalmatinskog Namjesnitva kod Nj. Vis. Nad-vojvode Frana Ferdinanda, SD, 15. II. 1905. 2.
211
1906.
Na jesen 1906. organizirane su u junoj Dalmaciji oko Dubrovnika veliki
vojni manevri uz sudjelovanje kopnene vojske i ratne mornarice. Bile su to rutinske
provjere spremnosti za izvanredne prilike. Planirano je trajanje vjebe 3 dana u kojoj
e sudjelovati 2 odjela od 11 bojnih brodova i jo jedna pojaana skupina od 6 bojnih
brodova, 1 topovnjae prvog razreda i 9 topovnjaa drugog razreda. Trebao je doi i
car koji je tom prilikom namjeravao obii i spomenik palim mornarima u boju pod
Visom. Ali se iznenada razbolio u Ischlu nakon napornih vjeba leskoj i u zadnji as
odustao.37 Stoga ga je zastupao Ferdinand.38 Nadvojvoda se s pratnjom uputio iz Bea
10. rujna naveer. Stigao je idui dan u Pulu. Tu su ga doekali poglavar generalnog
stoera Beck i admiral Montecuccoli, namjesnik i predstavnici vlasti. Pozdravio ga je
zemaljski kapetan Rizzi. Obiao je spomenik carice Elizabete. Odatle je proslijedio
jahtom Miramar put Malog Loinja u pratnji brodova Lacroma i Gdoll na kojemu
su ukrcani voditelji vjeba.39
Ferdinand je nastavio za Vis i tamo prispio 11. rujna na veer ga je sveano doekalo
mnotvo naroda, svjetovni i vjerski poglavari. Pozdravili su ga naelnik Topi i biskup
Zaninovi. Uz ostalo bio je po kii na groblju Prirovo i poloio je dva vijenca, jedan u
ime cara a drugi osobno, pred spomenik poginulim mornarima u vikom boju 1866.
godine. Nadvojvoda doprinio i 600 kruna za brodice koje su bile tu veer oteene od
nevremena. Pored toga darovao je kanoniku dr. P. Zanelliu poklonio zlatnu kolajnu s
kriem i briljantima, a keri naelnika Topia zlatnu narukvicu Istog dana ujutro putnici
su nastavili prema Dubrovnik. U Gru su stigli na veer 12. rujna.40
U Dubrovnik su doli uglednici iz Albanije pokloniti se Ferdinandu. Ve 12.
rujna stigli su Nikola Kaciorri iz Draa, Primo, Bianchi nadbiskup Draa, Mate Biba
upnik. Iz Skadra su prispjeli Miedija pomoni biskup skadarski, Pasquale Gverrini,
nadbiskup Primo Doci opat Miridita, J. Seracci biskup iz Zadrima, Marconi biskup
iz Pulatia, Ravelli rektor Isusovaki, N. Kacorri , M. Bibi, N. Ujka, aba i musliman
Bey. Iz Kotora su doli biskup Uccelini i pravoslavni vladika Jovi i drugi. Dalegaciju
crkvenih dostojanstvenika primio je Ferdinand 14. rujna.41
Na 13. rujna nadvojvoda je prispio u Gru. Vojno zapovjednitvo i kotarsko
poglavarsvo su dozvolili novinarima prisustvovati pomorskim i kopnenim vjebama.
Sutra je Franz Ferdinand doao u Dubrovnik. Doekala ga je masa svijeta iz Boke i
37
* Putovanje Njegova Velianstva u Dalmaciju obustavljeno. U Njegovu zastupstvu dolazi Nadvojvoda Frano
Ferdinand, SD, 12. IX. 1906. 2. - * Per la visita di S. A. l Arciduca Francesco Ferdinando a Zara, SD, 12.
IX. 1906. 3. - * Dolazak priestolonasljednika, NL, 13. IX. 1906. 1.
38
* Njegovo Velianstvo na vjebama bojne mornarice, SD, 4. VII. 1906. 3.
39
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 12. IX. 1906. 2.
40
* N. V. Frano Ferdinando, SD, 12. IX. 1906. 2. - * Nj. V. Nadvojvoda F. Ferdinand, NJ, Split 13. IX. 1906. 2.
41
* Nj. V. Nadvojvoda Ferdinand u Dubrovniku, NJ, 13. IX. 1906. 2.
212
Hercegovine i okolice grada. U Gruu i na Pilama bila je velika rasvjeta. Nakon te

sveanosti nadvojvoda je otputovao u Zadar.
Tijekom 13. rujna iskrcale su se u Rijeci i Gruu ete zatiene ratnim brodovima.
Istog dana nadvojvoda je dvorskim vlakom otiao je u Trebinje gdje ga je na stanici
doekao savjetnik Benko. U opinskom domu primio je lanove opinskog vijea,
uglednike katolike, pravoslavne i muslimanske crkve, asniki zbor i predstavnike
Mostara. Nakon toga vratio se u Gru.42
Zatim je Ferdinand proslijedio u Dubrovnik gdje je stigao 14. rujna. Nadvojvoda
je primio poslije podne crkvene prelate iz Albanije. Isti dan bili su na sveanosti koju
je priredio.43 itav grad je bio bogato okien narodnim zastavama. Pred slavolukom
na Pilama Ferdinanda je pozdravio naelnik dr. P. ingrija. Zatim je primio je
prijestolonasljednika Crne Gore Danila koji je stigao jahtom Rumija i albansku
delegaciju. Poklonili su mu se dubrovaki biskup Marceli s kaptolom i sveenicima,
kotorski biskup Uccellini, episkop Jovi i odaslanstva susjednih opina. Naelnik Magud
predvodio je odaslanstvo Opine Cavtat i zamolio Ferdinanda da posjeti Konavle,
ali on to nije stigao. Nadvojvoda je razgledao grad i proetao Stradunom. Bio je kod
Orlandova stupa i uao u Divonu. Grad je za ovu priliku bio raskono rasvijetljen
elektrinim aruljama raznih boja. U veer su pred crkvom sv. Vlahe drale koncert obje
gradske glazbe. S terase Financijskog ravnateljstva Divone uivao je u bogatoj rasvjeti
grada. Bio je zadovoljan vjebom, ali je ocijenio da treba uiniti vie na osposobljavanju
mornarice da svaki zadatak na Jadranu moe sasvim ispuniti.44
Vojne vjebe 1906. u junoj Dalmaciji odrale su se u vremenu 12.-15. rujna u
brdima dubrovake i trebinjske okolice kombinirano s itavom ratnom mornaricom.
Organizirane su tako da su se neprijateljske pomorske snage okupile nedaleko otoia
Jabuke na otvorenom moru sa zadatkom da iskrcaju vojsku kod Dubrovnika. Napadai
su trebali prodrijeti u kopno i zaposjesti visine kod Trebinja.
Obrambena vojska je imala zadatak osigurati obalu. U tu svrhu se 11. rujna ujutro
ukrcalo u 7 velikih Lloydovih parobroda 8 bataljuna pjeatva koji su sainjavali brdsku
diviziju pod zapovjednitvom generalmajora Schemua. Transportnu eskadru pratili su
ratni brodovi. To su bili napadai koji su se 12. rujna uputili do Jabuke i odatle prema
Dubrovniku.
Obrambena vojska imala je u Boki Kotorskoj svoju ratnu eskadru koja je krenula
iz Kotora da sprijei iskrcavanje i uniti brodove napadaa. Obje flote susrele su se u
Mljetskom kanalu i sukobile se. Obrambene pomorske snage su se morale odstupiti.
42
* Putovanje priestolonasljednika, NL, 13. i 17. IX. 1906. 3 i 1.
43
* Arbanaki prelati na sasluanju kod Nj. V. Nadvojvode Franja Ferdinanda, CH, 20. 9. 1906. 5.
44
* Gradska kronika, CH, 14. IX. 1906. 5. - * Nasljednik priestolja u Dalmaciji, HR, 15. IX. 190.6 1. - *
Nj. c. k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinando u Dubrovniku, CH, 20. IX. 1906. 1.
213
Na 13. rujna 1906. pod zatitom eskadre neprijatelj se iskrcao kod Grua. Njihovi
vojnici su se probijale po brdima i klisurama izloeni velikim naporima po vruini
i kii. Meutim kako su branitelji imali jae kopnene snage neprijatelji su se morali
povui. Glavnim vjebama prisustvovao je i nadvojvoda. Izrazio je posebno zadovoljstvo
snagama napadaa sastavljenih iskljuivo od Dalmatinaca.
Obalna obrana imala le zadatak sprijeiti iskrcavanje neprijatelja, ali u tome nije
uspjela ve se pred njim morala povui. Na to je krenula kopnena vojska iz Herdeg
Novog i Boke kotorske da ih suzbije, ali je kasnila pa nije uspjela . U svrhu odravanja
vjebe utroeno je oko 4 milijuna kruna. Neprijateljskoj vojsci uspjelo se iskrcati se na
obali od Dubrovnika do Cavtata. Prijestolonasljednik Ferdinand izrazio je zadovoljstvo
kako je vjeba u tekim uvjetima po brdima i klisurama po kii i vruini uspjela.45
Jedna eskadra pod zapovjednitvom lukog admirala
u Puli Juliusa von Rippera vjebala je nekoliko dana u
Boki Kotorskoj i to u blokadi ratne luke Kotora.46 Na 15.
rujna rano ujutro odvezao se nadvojvoda automobilom
na manevre. Vratio se natrag i poslije podne krenuo je s
brodovima put Slanoga gdje se zadrao tri sata. Nastavio
je 16. rujna jahtom Miramar pored Pamana. Svijet
se u sveanim odijelima okupio na lukobranu i klicao
nadvojvodi na to je on odgovarao s palube.47 Istog
dana produio je za Zadar na jahti u pratnji 12. velikih
ratnih brodova. Doek je bio posebno svean. U zgradi
Namjesnitva Ferdinand je primio naelnika dr. Ziliotta,
predsjednika Zemaljskog odbora dr. Vicka Ivevia,
nadbiskupa Matiju Dvornika i vladiku dr. Nikodima
Milaa, splitskog biskupa Filipa Nakia, ibenskog biskupa
Admiral Julius von Ripper dr. Vicka Puliia Josipa Tonia dr. Ambroza Maroiia
i brojne druge uglednike. Tom prigodom Kotarsko poglavarstvo razaslalo je naredbu
o zabrani upotrebe fotografskih aparata na 15. i 16. rujna. Nekim osobama bilo je to
dozvoljeno i to na odreenim mjestima. Na kraju posjeta nadvojvoda se prekrcao u ratni
brod Erzherzog Karl pa je flota 16. rujna zaplovila prema Puli. Usput se nadvojvoda
namjeravao pristati u luku Molata odmoriti se, ali je jako jugo to osujetilo. Okupljeni
narod koji ga je ekao raziao se svojim kuama.48
45
* Vojne vjebe u junoj Dalmaciji, NL, 24. IX. 1906. 2.
46
* Vjebe nae ratne mornarice, SD, 12. IX.1906. 3.
47
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 19. IX. 1906. 2.
48
* Priestolonasljednik u Zadru, NL, 17. IX. 1906. 2. - * Nj. V. Nadvojvoda Ferdinando u Zadru, SD, 19. IX.
1906. 2. - * Sua Altezza i. e r. l Arciduca Francesco Ferdinando a Zara, SD, 19. IX. 1906. 1.
214
Nakon zavretka vjebe admiral grof Montecuccoli zapovjednik ratne mornarice

izdao je zapovijed. Naveo je da je nadvojvoda Ferdinand izrazio radost to je proboravio
u drutvu asnika i momadi ratne mornarice. Napomenuo je da su vjebe pokazale
sposobnost mornarice. Primijetio je da se za flotu u posljednje vrijeme neto uinilo, ali
ne dovoljno Ferdinandova elja je bila da mornarica bude toliko jaka da svoj zadatak
na Jadranu moe sasvim ispuniti i eventualnog protivnika pobijediti. Stoga je naglasio
potrebu podignuti interes za mornaricu.49
Prilikom boravka u Dalmaciji Ferdinand je podijelio 13.000 kruna koje je poslao
car u dobrotvorne svrhe. Sredstva su dodijeljena za opinska i djeja zaklonita, siromahe,
puke kuhinje, vatrogasce i veterane u Visu, Dubrovniku, Gruu, Cavtatu i Zadru.
Posebno opini Konavle darovao je 3.500 kruna.50 Dalmacija je u to vrijeme jo uvijek
bila zaputena zemlja na rubu bijede. Sredinja vlada se nije dovoljno brinula o njenom
gospodarstvu. Nadvojvodi je ukazano na velike potrebe Dalmacije, navedene su mu
materijalne potrebe pa i problem eljeznice. Na prilike i siromatvo potuio mu se
posebno predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Ivevi. Zato je narod svugdje srdano
doekivao nadvojvodu nadajui se promjenama na bolje. On je sa svoje strane pokazao
razumijevanje i obeao pomo.51 U nedjelju 23. rujna primio je Ferdinand u Zadru
jo zastupnike u Carevinskom vijeu, Zemaljskom saboru, predstavnika Rudarskog
okrunog ureda u Zadru Vicka Jakau i naelnika grada Ziliotta. Nakon toga car je
primio Ferdinanda u Beu u dvorcu Schnbrunn i sasluao izvjetaj o vjebama u
Dalmaciji.52
1907.
U srpnju 1907. organizirane su ljetne vjebe austro-ugarske mornarice. Prema
najavama bekih novina trebale su se odrati kod ibenika i trajati tri dana uz
sudjelovanje kopnene vojske. Izvedene su tijekom srpnja i kolovoza oko otoka Hvara i
Visa. Zapovjedao je admiral Montecuccoli. Ferdinand nije prisustvovao.53
Ferdinand se istakao kao ljubitelj dalmatinskih starina. Jo 1867. godine kada se
gradila nova crkva Gospe od Dobria u Splitu priloio je 100 forinta.54 U tom smislu
vaan je sluaj koji se dogodio u Trogiru. Opina je sklopila ugovor s Reijom duhana
da se gradi nova zgrada skladita u predjelu Batarija. Ali tu se nalazila srednjovjekovna
tvrava Kamerlengo koju bi u tom sluaju trebalo poruiti. Meutim Ferdinand je uputio
49
* Admiralska zapovjed o pomorskim vjebama u junoj Dalmaciji, SD, 29. IX. 1906. 2.
50
* Blagodarnosti priestolonasljednika, NL, Zadar 17. IX. 1906. 3,
51
* Prijestolonasljednik u Dalmaciji , NL, 20. IX. 1906. 1.
52
* Putovanje Njeg. Visosti Nadvojvode Frana Ferdinanda, SD, 22. IX. 1906. 2. - * Dalmatinske vijesti, SD,
26. IX. 1906. 2.
53
* Ratne vjebe austro-ugarske mornarice, HR, 3. VIII. 1907. 3, - * Vjebe ljetne eskadre, SD, 3. VIII. 1907. 3.
54
Diana Dea, Prilog arhitekturi XIX stoljea u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21, Split1980.
700.
215
pismo u kojem je naglasio kako bi bilo tetno da se radi skladita srui srednjovjekovni
spomenik. Stoga se odustalo od te namjere. Vijest je porazno djelovala posebno na
opinare, jer je grad bio u velikim novanim neprilikama pa bi gradnja bila dobar
prihod. im je to saznao naelnik je otputovao u Be da se gradnja ipak odobri.
Zainteresirao se i Ferdinand, koji je posebno cijenio trogirske spomenike, pa je njegovim
posredovanjem 1907. odabrano drugo mjesto na oblinjem otoku iovu. Trokovi
gradnje su procijenjeni na 500.000 kruna. Zemljite je bilo opinsko pa joj je drava
za to isplatila 63.000 kruna. Tim novcem se planiralo rijeiti pitanje puke kole.55
1908.
Boravei esto na Jadranu sredinom srpnja 1908. godine Ferdinand je prvi put
doao na Brijune. Tu e kasnije u vie navrata uivati u njihovim prirodnim ljepotama.
Na 8. srpnja bio je sa suprugom u Splitu. Tu se zadrao vie sati i produio u Makarsku
i Omi.56 I te godine bile su poetkom rujna vjebe ratne mornarice i to u vodama
okolo ibenika. Prisustvovao im je i zapovjednik Montecuccoli.57
1909.
Tijekom 1909. Ferdinand je sa suprugom Sofijom
putovao privatno jahtom Miramar du jadranske obale.
U njihovoj pratnji bila je Sofijina sestra grofica Chotek,
i barun Rumerskirch predstojnik nadvojvodine vojne
kancelarije. Opet je nadvojvoda bio na Brijunima.
Gosti su obili su povijesne spomenike. Tom prilikom
vlasnik otoka industrijalac Paul Kupelwieser je darovao Industrijalac Paul Kupelwieser,
nadvojvodi jedan grb iz Omia gdje je njegova obitelj vlasnik Brijuna
imala vinograde. Kada je na tom putovanju Ferdinand doao u Omi upozorio je
gradonaelnika da bi se spomenici kulture i umjetnosti trebali uvati na mjestu gdje
su nastali. Podvukao je da se obnova graevina treba provoditi u skladu s njihovim
izvornim stanjem te njihovog regionalnog obiljeja. To je smatrao temeljnim naelima
zatite kulturnog nasljea.58
Plovei du Jadrana 1909. godine Ferdinand i njegova pratnja posjetili su brojna
mjesta.59 Poslije podne 5. srpnja bili su u ibeniku. Zaustavili su se nakratko 6. srpnja
ujutro u Dubrovniku. Nadvojvoda je u duanu M. Marassia izabrao mnogo narodnih
vezova i starinskih stvari. Oko etiri sata poslije podne otplovili su put Kotora gdje
55
* Za gradnju skladita duhana u Trogiru, SD, 2. IX. 1908. 3. - * Iz pokrajine, Dan, Split 20. VIII. 1908. 2.
56
* Pokojni prijestolonasljednik i naa Dalmacija, Dan, Split 2. VII. 1914. 3.
57
* Ratno brodovlje, HR, 9. IX. 1908. 2.
58
Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007.
59
* N. V. nadvojvoda Frano Ferdinando u Dalmaciji, SD, 7. VII. 1909. 3.
216
su stigli na veer istog dana.60 Ferdinand je na brodu primio zamjenika zapovjednika

ratne luke, upravitelja kotarskog poglavarstva i lanove generalnog stoera. Odatle je
krenuo u Korulu.
Na 6. srpnja predveer stigli su u Makarsku gdje su posjetili franjevaki samostan. u
kojemu su se pripremale velike pregradnje i dogradnje naroito spajanje dvaju klaustara
u jednu cjelinu, ali se Ferdinand zaloio za ouvanje njegovog izvornog rasporeda.61
Razgovarao je s gvardijanom fra Markom Ivandiem o ureenju zgrada i starim
predmetima u njima. Proslijedili su odatle preko Kaievog trga do crkve sv. Marka
pa na obalu. Tu ga je u ime graana pozdravio naelnik Klari pa su gosti uz gruvanje
muara otputovali put Splita.
U povratku na veer 7. srpnja Nadvojvoda je sa suprugom kneginjom Hohenberg
stigaao preko Omia u Split. Tu su putnici u pratnji konzervatora Frane Bulia razgledali
Dioklecijanovu palau, stolnu crkvu, krstionicu i Arheoloki muzej. Razgovaralo se o
uvanju spomenika posebno o jednom sluaju. Naime prole zime ustupilo je Opinsko
upraviteljstvo Omia nekoliko starih spomenika Kupelwieseru. To je izazvalo razne
komentare u bekim i pokrajinskim novinama. Zbog toga ovom prilikom Buli je
traio da se vrate na svoje mjesto ili u pohrane u splitskom muzeju. Ali Kupelwieser
je te predmete darovao nadvojvodi koji ih je smjestio na carskoj jahti Miramare pa ih
on ih je ovom prilikom poklonio muzeju apelirajui posebno na sve vlasnike takvih
spomenika da ih se ne smije izvoziti iz zemlje.62 Na Ferdinandovu elju susreo se s
naelnikom dr. Vickom Mihaljeviem.63
Otili su do Trogira. Tu su se zadrali preko jednog sata i isplovili carskom jahtom
u pratnji torpednjaa Triton i Meteor. Obili su srednjovjekovne crkve sv. Ivana, i sv.
Barbare te pregledali nacrte za gradnju nove kole na junoj obali grada.64 Nadvojvoda
je izrazio bojazan da bi ta zgrada, posveena carevom jubileju 60. godina vladanja,
svojim modernim i skromnim oblicima kako je predloena, mogla pokvariti sliku
srednjovjekovne urbane cjeline u pogledu s mora. Kad je Opinsko upraviteljstvo
saznalo za prigovor odluilo je da mu se udovolji. Poto naelnik Niko Madirazza nije
bio u Trogiru kad ga je posjetio nadvojvoda krenuo je u Be detaljnije uti njegove elje.
Meutim Ferdinand nije bio tamo ve nakon to se vratio iz Rumunjske otiao je na
svoje imanje u Blhnbach pa ga nije mogao tamo primiti ve ga je pozvao u dvor na
imanju. Naelnik je tu bio gost dva dana 16. i 17. srpnja i s obitelji prijestolonasljednika
bio zajedno na stolu za rukovima. Nakon toga preinaen je nacrt kojeg su odobrili
60
* Visoki gosti, CH, Dubrovnik 7. VII. 1909. 2.
61
Piplovi Stanko, Novije gradnje franjevakog samostana u Makarskoj, Kai 36-38, Split 2004-2006. 554-557.
62
* Visoki gosti, Dan, Split 8. VII. 1909. 3. - * N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando i izvoenje starinskih
predmeta iz Dalmacije, SD, 10. VII. 1909. 2.
63
* Dalmatinske vijesti, SD, 10. VII. 1909. 2.
64
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinando, SD, 10. VII. 1909. 2.
217
konzervator F. Buli i inenjer K.Toni i zgrada oblikovana s bogatoj neogotikoj

dekoraciji.65
Sve se to dogaalo s zakanjenjem u sklopu obiljeavanja 60 godine vladanja cara
Frane Josipa koja je padala 1908. Opina je 1910. na istonom dijelu grada podignula
spomenik s carevim poprsjem na visokom postolju rad kipara Rosandia.
Uoi slavlja Opinsko upraviteljstvo objavilo je narodu proglas. Grad je sveano
ukraen dravnim i hrvatskim zastavama. Stigli su namjesnik Niko Nardelli i
predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Vicko Ivevi. Na obali su ih doekali naelnik
Madirazza, sveenstvo na elu s pomonim biskupom Vicencijem Palunkom i opat
Josip Sentinella te predstavnici vlasti, kolska djeca i glazba. Osim njih prispjeli su
parnim brodom Spljet vojni zapovjednik Dalmacije podmaral Karl Fanta i upravitelj
Okrunog financijskog ravnateljstva u Splitu Tacconi. Bojnim brodom Babemberg doao
je zapovjednik ratne mornarice Montecuccoli. Nadvojvoda Ferdinand je 2. prosinca
poslao iz Bea namjesniku Dalmacije brzojav u kojem je izrazio zadovoljstvo tim inom.
Zahvalio je i naelniku Madirazzi i ostalim sudionicima koji su sudjelovali u slavlju i
poruio da e se i dalje zauzimati oko uvanja spomenika Dalmacije, a osobito Trogira.66
Posebno je Ferdinand bio vezan za povijesni gradi Trogir. U to vrijeme gradila
se u Trogiru na junoj obali i nova sudska zgrada. Ferdinand je i za nju prigovorio
da ni ona u stilskom pogledu ne odgovara starinskom obiljeju grada. Stoga je i ovaj
nacrt po naredbi Kotarskog poglavarstva u Splitu preinaen. Inae se zaloio zatitu i
zabranu izvoenja umjetnikih predmeta iz pokrajine. Tako je dao smjestiti u splitski
muzej predmete koje mu je darovao industrijalac Kupelwisor vlasnik otoja Brijuna. Iz
Trogira je sa suprugom proslijedio morem prema jugu. Posjetili su i Korulu i razgledali
njene spomenike i proetali oko gradskih zidina. Kneginja Sofia se zainteresirala za
dvije dalmatike i misnu odoru iz XIV. stoljea. Kako su predmeti bili troni predloila
je kanoniku Mai Boduliu da bi ih poslali u Be kako bi se struno popravili.67
Putujui Dalmacijom na ratnom brodu Miramare Ferdinand je 12. srpnja 1909. je
svratio u luku Polae na otoku Mljetu. Odatle je pjeice otiao na jezera vidjeti prirodne
ljepote tog kraja, staru srednjovjekovnu crkvu i samostan. Vratio se na brod na ulazu
zaljeva Soline i krenuo dalje.68
1910.
Vojne vjebe na Jadranskoj obali vrile su se dosta redovito. Ali Ferdinand nije na
svima sudjelovao. Tako su u vremenu od 15. lipnja pa s prekidima sve do 7. rujna 1910.
bile ljetne vjebe. Sukobile su se dvije eskadre. Zapovjednik drugog odjeljka ratnih
65
* Nai Dopisi, SD, 18. VIII. 1909. 3.
66
* Slavlje u Trogiru, SD, 3. XII. 1910. 2. - * Zahvala Njeg. Visosti Nadvojvode Franje Ferdinanda, SD, 2.
XII. 1910. 3. - Piplovi, Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split 1996. 99.
67
* Nai Dopisi, SD, 24. VII. 1909. 2.
68
* Nai dopisi, SD, 17. VII. 1909. 2.
218
brodova pod zapovjednitvom podadmirala Mllera isplovio je iz Pule da se udrui s

eskadrom podadmirala Kohena koji je krstario dalmatinskim vodama. Prvi odjeljak pod
zapovjednitvom podadmirala Hausa nalazio se u Boki Kotorskoj spreman da isplovi.
Oba protivnika slali su krstarice da izvide poloaj protivnika.
Nakon vjebe odreene su velike promjene u stoeru i zapovjednitvu ratnih
brodova. Planirana je nova organizacija taktikih skupina do zimskih vjeba tako da e
glavna eskadra vjebati uglavnom u vodama june Dalmacije. Priuvna eskadra ostala
stalno oko Pule u Faanskom kanalu.69
Godine 1910. dogodile su se znaajne promjene u praksi ouvanja kulturnog
nasljea. Car je 22. sijenja svojerunim pismom imenovao Ferdinanda zatitnikom
Sredinjeg povjerenstva za spomenike u Beu vrhovnog strunog tijela za cijelu dravu.
Na 1. travnja 1910. odrana je u Splitu esta sjednica Povjerenstva Dioklecijanove palae
uz prisustvo domaih i austrijskih znanstvenika.70 Tom prilikom iskazano je od strane
lanova priznanje nadvojvodi na zalaganju oko ouvanja kulturne batine Dalmacije.
U to vrijeme nadvojvoda je boravio na Brijunima odakle se zahvalio dalmatinskom
namjesniku Niki Nardeliju na prijateljskom iskazu prilikom rasprave o Dioklecijanovoj
palai i obeao da e uiniti sve da se ouvaju vrijedni spomenici pokrajine.71
Otoje Brijuni na sjevernom Jadranu bilo je dosta zaputeno i movarno.
Nakon to ga je 1893. godine kupio beki industrijalac Paul Kupelwieser iskorijenio
je malariju i ozelenio uredio ga je kao moderno turistiko sredite. Poetkom XX.
stoljea posjeivalo ga sve vie uglednih i bogatih najviih drutvenih slojeva. Tome je
pogodovao njihov atraktivni ugoaj i blizina velikih sredita Monarhije posebno Bea.
I Ferdinand je u veljai 1910. godine odluio tamo provesti sa suprugom vojvotkinjom
od Hohenberga i troje djece dva proljetna mjeseca. To je dovelo do podizana reputacije
otoja kao rekreacijskog odredita. Rastui interes navelo upravu da planira poveanje
smjetajnih kapaciteta gradnjom luksuznih hotela. Nedostajalo je jo uvijek prostora
pa se prijestolonasljednik zadovoljio jednostavnim smjetajem u hotelu Carmen.
Svidjeli su mu se Brijuni pa je elio otkupiti dio zemljita na junom dijelu otoka za
svoju rezidenciju. Vlasnik Kupelwieser je to odbijao pa su se pregovori dugo otezali.
Nadvojvoda se naroito zanimao za arheoloka iskapanje rimskih antikih ljetnikovaca
posebno u uvali Verige. Istraivanja je provodio povjesniar i konzervator Anton Gnirs,
poznat po arheolokim istraivanjima u Istri, a zahvaljujui Ferdinandu izvodili su se
ubrzanijim tempom.72
69
* Naa ratna mornarica, SD, 14. IX. 1910. 3. - * Pomorske vjebe, SD, 31. VIII. 1910. 3.
70
* Povjerenstvo za Dioklecijanovu palau, HR, 9. IV. 1910. 3
71
* N. V. Nadvojvoda Franjo Ferdinand Povjerenstvu za uzdravanje Dioklecijanove palae, SD, 9. IV. 1910
2. - Piplovi Stanko, Sredinje povjerenstvo za spomenike u Beu i graditeljsko nasljee Dalmacije, Godinjak
zatite spomenika kulture Hrvatske 28, Zagreb 2004. 32.
72
Lenz Guttenberg Maria, Izgubljeni raj, Zagreb 2007. 44.
219
Na 12. travnja porinut je u Trstu novi bojni brod SMS Zrinyi. Pripadao je klasi
Radezki, a zapremina mu je iznosila 14.457 tona. Sveanom inu nazoili su nadvojvoda
Ferdinand, zapovjednik mornarice grof Montecuccoli, ministar rata general Franz
Schnaich, mnogi admirali i, generali, ministri domobranstva Austrije i Maarske i
predstavnici vlasti.73 Nastupom XX. stoljea pomorstvu se pridavala sve vea vanost.
Tako je 9. kolovoza 1910. godine ustanovljena u Kotoru udruga Flottenferein. Imala je
u poetku oko 100 lanova. Ferdinand je postao njenim zatitnikom pa su mu je tom
prilikom poslani izrazi zahvalnosti i privrenosti.74
1911.
Poetkom 1911. godine kruile su vijesti da je nasljednik prijestolja bolestan, ali
je to demantirano. U subotu 4. oujka stigao je na Brijune. Odreeno je da mu se stavi
na raspolaganje za vrijeme boravka na otoku jahta ratne mornarice Lacroma. Brodom
je zapovijedao kapetan linijskog broda F. Hchsmann i bio usidren u zaljevu Velikog
Brijuna. Eskadra torpednih brodova iz stalnog sastava obalne obrane dodijeljena je za
slubu sigurnosti i stacionirana je u Faanskom kanalu.75
Dana 13. oujka stigao je nadvojvoda topovnjaom ratne mornarice u Rab.
Poklonili su mu se opinski prisjednici Galzigna i Nimara. Razgledao je starine, crkve
i okolicu. Ferdinand se raspitivao za prilike na otoku pa su ga obavijestili o vodovodu,
planiranim putovima i turizmu. Bio je takoer u mjestu Loparu. Odatle je otplovio
put Brijuna. U ponedjeljak 20. oujka je s Brijunskih otoka stigao u Donji Miholjac
istonoj Slavoniji. S njim je bila supruga Sofia. Visoki putnici su bili 3 dana gosti grofa
Ladislava Mailatha koji je u tom mjestu imao prostrani dvorac sagraen 1818. godine
i ili na njegovo lovite na lov na ljuke zajedno s brojnim drugim odlinicima.76
Te godine na poziv Ferdinanda svratio je na Brijunsko otoje njemaki car
Friedrich Wilhelm II. koji je sa suprugom Augustom Viktoriom i djecom putovao
za Krf na odmor. Susreli su se vedrog sunanog dana 26. oujka kada je car doplovio
jahtom Hohenzollen koju su pratili ratni brodovi Sleipner i Knigsberg. U Faanskom
kanalu doekalo ih je preko 40 austrijskih ratnih brodova i pozdravili ih topovskom
paljbom od 21 hitaca. Eskadra je bila podijeljena u dvije divizije, prvom je zapovijedao
Franz Ferdinand, a drugom kontraadmiral grof Karl Lanjus von Wellemburg. Car
Wilhelm je naredio da se signalima zahvali i razgledao eskadre. Susreo se s ve ostarjelim
Kupelwieserom i drugim uglednicima. Razgledali su otok i zooloki vrt. Na odlasku
opet su uslijedile salve. Eskadre su se okrenule, proslijedile put Verudele i usidrile se u
pulskoj luci dok su njemaki brodovi nastavili svojim putom. S Brijuna Ferdinand je
73
* Porinue ratne ladje Zriny, HR, 16. IV. 1910. 3.
74
* Poklon Njegovu Velianstvu Nadvojvodi Fr. Ferdinandu, SD, 10. VIII. 1910. 3.
75
* Nadvojvoda Franjo Ferdinand na Brioni, SD, 8. III. 1911. 3.
76
* Njeg Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand u Rabu, SD, 15. III. 1911. 2. - * N. V. Nadvojvoda Franjo
Ferdinand u Donjem Miholjcu, SD, 22. III. 1911. 3. -
220
proslijedio put Rovinja.77 Kada je Wilhelm stigao na Krf poslao je caru Frani Josipu
brzojav i naveo da je na njega uinio izvrstan utisak pogled na austrijsko brodovlje pod
zapovjednitvom Ferdinanda.78
Neke vjebe mornarice bile su u to vrijeme pred ibenskom lukom. Poele su
27. lipnja rano ujutro. Sudjelovalo je 3. odjeljenje ljetne eskadre pod zapovjednitvom
podadmirala Schmelaa. U okolnim vodama krstarili su do 14. srpnja.79
Za kraj kolovoza te godine planirane su velike vjebe u jadranskom primorju uz
sudjelovanje kopnene vojske i flote. Odrane su na sjevernom Jadranu. U tu svrhu
stigli su u Zadar zapovjednik 16. vojnog zbora podmaral Hortstein, zapovjednik
13. vojnog zbora, general pjeatva Grba sa stoerom iz Zagreba i vie asnika iz
Bea. Osim njih dolo je i nekoliko lanova Dobrovoljnog automobilskog zbora na elu
s predsjednikom princom Alexanderom Solmsom. Oni su se svojim automobilima
stavili na raspolaganje zapovjednitvu vjeba.80 Prisustvovao je i Ferdinand kao vrhovni
zapovjednik vojske. Stigao je zajedno s nadvojvodom Friedrichom automobilom Alama
i Podpraga na Velebitu i proslijedili za Pulu. Dana 23. kolovoza tamo su ga doekali
admiral Montecuccoli, luki admiral, generali i predstavnici vlasti. Nadvojvoda se
ukrcao na ratni brod Franz Ferdinand da sudjeluje u operacijama. Uz njega je bio i
naelnik generalnog stoera general Franz Conrad von Htzendorf inae osoba od
njegovog povjerenja.81
Radilo se o vjebi desanta. Jedinice su podijeljene na dvije stranke sastavljene od
ratnih brodova. Crvena je branila obalu, a modra napadala i uspjela u noi izmeu 23.
i 24. kolovoza iskrcati neto vojske. Sukobi su u poetku bili neodluni. Ferdinand kao
voditelj pratio je flotnu vjebu s admiralskog broda. Crvena stranka na kopnu bila je
prisiljena na uzmak, ali modri zbog posebnih okolnosti nisu bili u stanju ii u potjeru.
Idueg dana nadvojvoda je naredio kraj. Branitelji su imali kopnene jedinice raznih
rodova, a pridodana im je i flotila topovnjaa. Napada se takoer sastojao od pjeakih
jedinica koje su se ukrcale u Rijeci u iznajmljene brodove i plovile pod zatitom ljetne
eskadrile ratne mornarice. Cilj im je bio iskrcati se na dalmatinsku obalu. Vjebe su
imale cilj utvrditi mogunosti obrane dijela obale samo pomou flotile torpednih
brodova i da odbiju iskrcavanje neprijatelja.82
Na 25. kolovoza Ferdinand je bio u Zadru. U drutvu namjesnika Attemsa i
konzervatora spomenika Josipa Berse obiao je arheoloki muzej sv. Donata, dugo etao
77
Maria Lenz Guttenberg, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007. 50-51.
78
* Pozdrav c. k. Mornarice Caru Vilemu, SD, 29. III. 1911. 3. - * Car Vilim naem Csaru i Kralju, SD, 5.
IV. 1911. 3.
79
* Vjebe ratne mornarice, HR. 28. V. 1911. 3. - * Ratno brodovlje, HR, 1. i 15. VII. 1911. 2. -
80
* Vojne vjebe, SD, 23. VIII. 1911. 3.
81
* Velike vojne vjebe izmedju ibenika i Spljeta; HR, 8. IV. 1911. 2.
82
* Velike vojne kopnene i flotne vjebe u Dalmaciji, SD, 15. VII. 1911. 3.
221
gradom i bio po crkvama. U katedrali ga je doekao kanonik A. Piasevoli, a u kolegati

sv. imuna kanonik P. Maupas. Proslijedio je za Trst. Odatle se uveer odvezao prema
Werfenu kod Salzburga.83
1912.
Poetkom oujka 1912. Ferdinand je s obitelji opet doao na Jadran i boravio
na Brijunima u kojemu su otvoreni novi luksuzni hoteli. Odsjeli su u hotelu Carmen.
Bili su 6. oujka ratnim brodom Lacroma na izletu u Rovinj gdje su stigli oko podne.
Tamo su razgledali zgradu Zoloke stanice i akvarije jedine te vrste s razliitim ribama.
Zatim su obili dvorane za fiziko i fizioloko istraivanje, kemijska ispitivanja i za
mikroskopsku tehniku pa botaniki vrt i muzej drutva Keiser Wilhelm. Poslije podne
su se vratili na Brijune. Kad je brod Lacroma prolazio mimo ratnog broda Radetzky,
na kojem su bili asnici to su vjebali u pucanju, pozdravili su Ferdinanda.84
Ferdinand se uputio ujutro 16. oujka u pratnji svog pobonog autanta pukovnika
Bardolffa i linijskog porunika Uhlira, koji je pridodan Ferdinandovoj vojnoj kancelariji,
torpednim brodom put glavne vojne luke Pule gdje je pregledao ratnu eskadru brodova.
Pri dolasku pozdravljen je topovskim salvama. Ukrcao se na ratni brod Franz Ferdinand
i s eskadrom krenuo u vode Brijuna gdje su se na njegovu zapovijed odrane vjebe u
pucanju. U podne je primio u audijenciju poglavara Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine
generala topnitva Oskara Potioreka koji ja stigao bojnim brodom Dalmat, i pozvao ga
na objed. Potiorek je doao iz Bea gdje se razgovaralo o promjenama u upravi Bosnom
i Hercegovinom. Izvijestio je nadvojvodu o tome i opim prilikama u Bosni. Govorilo
se i o Ferdinandovoj posjeti toj zemlji pa se nagaalo da bi doao u Sarajevo u svibnju
ili lipnju. Poslije podne Potiorek je otputovao.85
U to vrijeme austro-ugarska je radila na ojaanju svoje ratne mornarice. Odlueno
je sagraditi etiri velika bojna broda tipa dreadnought. Prvi je bio Viribus unitis porinut
je 1911. godine. Drugi brod sagraen je 1912. godine u transkom brodogradilitu S.
Marco. Nacrt broda je napravio inenjer general Sigfried Popper, izgradio ga pukovnik
inenjer Josip Grand, a nadzirao radove inenjer Teodor Novotny Po carevoj odluci
nazvan je Tegetthoff. Porinue je odreeno za 21. oujka. Kuma je bila nadvojvotkinja
Blanka de Borbn supruga nadvojvode Leopolda Salvatora. Posebno obiljeje sveanosti
dao je general konjice i admiral Franz Ferdinand koji je stavljen na raspolaganje
vrhovnom zapovjedniku vojske. Na sveanost je stigla eskadra kojom je zapovijedao
kontraadmiral grof Lanjus von Wellemburg. Meu uzvanicima je bio i nadvojvoda
Leopold Salvator s obitelji i dalmatinski namjesnik grof Attems.86
83
* Vjebe iskrcavanja, SD, 26. VIII. 1911. 2.
84
* Nadvojvoda Frano Ferdinand na Brionima, SD, 13, III. 1912. 3.
85
* Nasljednik prijestola na Brionima, SD, 20. III. 1912. 3. - * Priestolonasljednik u Bosni, HR, 22, III, 1912. 2.
86
* Presvjetli gos. Namjesnik grof Attems, SD, 23. III. 1912. 3,
222
U 10 sati stigao je Franz Ferdinand. Zapovjednik ratne mornarice grof Rudolf

Montecuccoli predao mu je raport. Nakon porinua Ferdinand je razgovarao s gostima
u dvorskom paviljonu. Oba nadvojvode su se ukrcala na ratni brod Erzherzog Franz
Ferdinand, a nadvojvotkinja na brod Lacroma. Za vrijeme povratka sa sveanosti na
sidrite u transkom zaljevu eskadra je izvela vjebu. Zimska i priuvna eskadra
postrojila se u red, a iz pravca Pirana stigla je flota krstarica koja je predstavljala
neprijatelja. Poslije podne brodice su preuzele uzvanike i prevezle ih na ratni brod
Erzherzog Franz Ferdinand i Radetzky. Nadvojvoda Ferdinand sa suprugom otiao je
na objedovat na brod Ga kojem je prisustvovalo 75 gostiju, a povratili su se na brod
Lacroma. Uveer su osvijetljeni ratni brodovi i bio sastanak kod namjesnika kneza
Hohenlohe. Car je poslao Ferdinandu brzojav i estitao mu na uspjenom porinuu.87
1913.
Svugdje gdje bi se nadvojvoda pojavljivao doekivan je sveano i velike poasti.
Kada je 1913. zavrena nova obala u Rabu Opinsko vijee je odluilo da se nazove
njegovim imenom.88
1914.
etvrti dreadnought je bio Szent Istvan izgraen 1914. godine u Rijeci. Porinut
je 17. sijenja. Bio je obiaj da u takvim posebnim prilikama bude nazoan car ili
netko drugi u njegovo ime. Najavljen je bio dolazak prijestolonasljednika Ferdinanda.
On je to odbio zbog svojih protumaarskih stavova. Nije ak poslao ni brzojav. Da bi
donekle ublaio neugodnu situaciju uinio je to car. Kuma broda je bila nadvojvotkinja
Maria Teresia.89
Povodom 50. Ferdinandovog roendana 18. prosinca u Splitu je upriliena velika
sveanost. Diacezijski biskup dr. Antun Gjivoje poslalo mu je brzojavom estitku.
Takoer su mu estitali mjesna udruga Austrijskog pomorskog drutva u Zadru,
namjesnik grof Marius Attems, predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Vicko Ivevi,
dalmatinski Zemaljski odbor i biskup Luka Pappafava. U svearevo ime zahvalio im
se vrhovni dvorski metar Rumerskirch s dvora u Konopitu.90
U proljee 1914. Ferdinand je s obitelji odsjeo u svom dvorcu Miramar kod Trsta.
Na 28. oujka prisustvovao vjebama ratne eskadre pa je doplovio ratnim brodom
Viribus unitis u Pulu. Doekali su ga predstavnici vojnikih i graanskih vlasti. Ferdinand
je proveo no na brodu, a u nedjelju ujutro bio na misi koju je na palubi sluio sveenik
87
* Rinue lagje N. V. Tegetthof, SD, 16. III. 1912. 3. - * Gradnja naih ratnih lagja , SD, 23. III. 1912. 3. -
* Porinue ratne Lagje Tegetthoff, SD, 23. III. 1912. 2.
88
* Obala Franja Ferdinanda u Rabu, SD, 28. III. 1914. 3.
89
* Nasljednik prijestolja pri porinuu dreadnoughta, SD, 3. I. 1914. 3.
90
* Povodom pedesetoga rogjendana Nadvojvode Franje Ferdinanda, SD, 3. I. 1914. 2. - * Zahvala na
naklonistima prilikom jubileja Nasljednika prijestolja, SD, 21. I. 1914. 2.
223
ratne mornarice. Nakon toga je u pratnji predsjednika Pomorskog kasina kontraadmirala

baruna Mayerna Hohenberga razgledao novu zgradu kasina. Na podne je tu u velikog
dvorani priredio ruak za 30 osoba. U 3 sata poslije podne ukrcao se na jahtu Lacroma
pa se pored Brijunskih otoka vratio s obitelji u dvorac Miramar.
Za ljeto 1914. organizirane su velike vojne vjebe u Bosni kojima je prisustvovao
Ferdinand kao vrhovni inspektor austrijske vojske. Uputio se sa suprugom bojnim
brodom Viribus unitis iz Trsta. Zaustavili su se u Faanskom kanalu. Tu se nakratko
susreo na pozdrav s oba princa od Wrttemberga svoja neaka koji su se oporavljali
na Brijunima.
Na 22. lipnja poslije podne otila su dva bataljuna domobrana u Herceg Novi gdje
su se pridruili bosanskohercegovakim etama sudjelovati u vjebama. Namjesnik
Marius Attems i predsjednik Sabora Vicko Ivevi krenuli su parnim brodom Zadar
24. lipnja iz Zadra u Metkovi pokloniti se nadvojvodi i pozdraviti ga u ime Dalmacije.
Na obali su ih saekali kotarski poglavar Krpan i opinski upravitelj Andreis. Na molbu
Opine Metkovia pola je tamo 24. lipnja dubrovaka glazba radi doeka Ferdinanda.91
Ferdinand je stigao ujutro 25. lipnja brodom Viribus unitis pred ue rijeke Neretve.
Doekali su ga dalmatinski namjesnik Attems i nadzornik vojske topniki general
Potiorek Tu je preao na jahtu Dalmat i otplovio uzvodno za Metkovi. Oba nasipa
uz rijeku ukraena su cvijeem i hrvatskim trobojnicama. Brojni narod u mjestima
Rogotinu, Kominu, Krvavcu, Opuzenu i Kuli Norinskoj iziao je na obalu i pozdravljalo
ga. U Opuzenu je bilo posebno sveano. Rano ujutro okupila se masa naroda. Na pojavu
jahte zagrmjele su prangije, a kolska djeca zapjevala. Brod je lagano plovio uza sami
kraj, a s njegove palube Ferdinand je odzdravljao. U Metkoviu se nadvojvoda iskrcao
na kopno i proslijedio prema eljeznikoj stanici. Tu je primio izvjetaje upravitelja
kotarskog poglavarstva, ravnatelja bosansko-hercegovakih eljeznica i orunikog
asnika. Zatim su mu se poklonili predsjednik Sabora Ivevi i upravitelj opine
Metkovi. Andreis. Naelnik Zadra dr. Ziliotto uputio je u Metkovi u ime grada
brzojav prilikom Ferdinandovog prolaska kroz Dalmaciju. Ispratili su ga stanovnici
i uenici. Nakon toga ukrcao u dvorski voz i produio za preko Mostara u Sarajevo.
Tamo je stigao poslije podne.92
Oekivalo se da e se vratiti preko Metkovia 29. lipnja. Ali 28. lipnja ujutro
izvren je atentat od kojeg su poginuli nadvojvoda i njegova supruga vojvotkinja Sophia
91
* Velike vojne vjebe u Bosni i Hercegovini, SD, 24. VI. 1914. 3. - * N. P. gosp. Namjesnik grof Attems,
SD, 24. VI. 1914. 2. - * Dubrovaka gragjanska glazba u Metkoviu, SD, 29-30. VI. 1914. 3.
92
* Njegova c. i k. Visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand, SD, 17. VI. 1914. 2. - * N. V. Nadvojvoda Franjo
Ferdinand, SD, 27. VI. 1914. 2. - * Zadnji prolazak, Nj. Vis. Nadvojvode Franja Ferdinanda preko dalmatinskog
zemljita, SD, 1. VII. 1914. 2. - * Prijestolonasljednik iz Trsta do Neretve, Dan, Split 2. VII. 1914. 2.
224
Hohenberg. Njihova mrtva tijela prevezena su vlakom 30. lipnja u Metkovi.93 Sve
kue bile su u crnini, a na brodovima su izvjeene zastave na pola koplja. Na stanici je
postrojena poasna kumpanija iz Mostara i odjel mornara. Na doeku su bili dravni
inovnici, asnici, sveenici obje vjere, talijanski konzularni agent, lanovi opinskog
zastupstva, mnogo svijeta i kolska djeca. Na brodu je bio osim pratnje, namjesnik
Attems. Pred brodom u nastavku puta bila je topovnjaa, a za njom namjesnikova
jahta. Pri prolasku brodova du obale rijeke ljudi su kleali. Na obali mora ekao je
Viribus unitis s kojeg je ispaljeno19 topovskih hitaca. Na njemu je ureena kapelica
iskiena zastavama. Dana 30. lipnja brodovi su proli pored Splita. Narod se okupio
na lukobranu da oda poast rtvama. Tu je bila i Narodna glazba, kaptol Stolne crkve
s biskupom A. Gjivojem, brojni asnici i dravni inovnici, zastupnici mjesnih vlasti,
lanovi Opinskog upraviteljstva, delegati Trgovake i obrtnike komore, predstavnici
drutava, dravnih i privatnih kola. U 8 sati pojavilo se 9 ratnih brodova koji su lagano
plovili pored obale. im su se pribliili kraju iz svih crkava zabrecala su zvona, a glazba
zasvirala tualjku.94 Zatim su brodovi otplovili dalje. Sprovod je pristao u Trstu i
produio vlakom u Be gdje su suprunici pokopani u dvorcu Arstettenu. U mnogim
mjestima pokrajine zavladala je alost.
Taj tragini dogaaj izazvao je nerede i javne alosti u cijeloj pokrajini. Sa svih strana
upuivani su neprestano na Namjesnitvo u Zadru od opinskih uprava i pojedinaca
brzojavi kojima se molilo da se caru izrazi sauee. Stizali su i brojni dopisi o alosti
koji su se objavljivali u novinama. Po crkvama su se sluile sveane zadunice.95
U Splitu, im se saznalo za ubojstvo, diacezanska uprava je odredila da se tri dana
na veer po svim crkvama u gradu zvonjavom oglasi alost. Splitsko-makarski biskup
dr. Antun Gjivije poslao je u ime klera i naroda carevoj Kabinetskoj kancelariji brzojav.
Sveane zadunice sluile su se u svim upskim i samostanskim crkvama grada, a u
Stolnoj crkvi pontifikalne zadunice.96 Pravai su u Splitu i Katelima organizirali
demonstracije protiv Srba. U Donjim Katelima frankovci i glazbeno drutvo Svai
priredili su sveane zadunice, a u Katel Starome drali su se govori pa je spaljena
srpska zastava. U oblinjem Suurcu takoer su prireene zadunice uz sudjelovanje
drutva Vitez sv. Jurja, Hrvatske itaonice, Hrvatskog sokola i Katolike mladei.
Spaljene su srpske zastave.97
93
* Nadvojvoda Frano Ferdinand, SD, 28. VI. 1914. 1. - * Mrtva tijela Nadvojvode i Vojvotkinje. SD, 29.-30.
VI. 1914. 1. - Juri Ivan, Sarajevska tragedija Sofije i Ferdinanda, Metkovi 2010.
94
* Prijenos mrtvih tjelesa Nadvojvode Franja Ferdinanda i vojvotkinje Hohenberg, SD, 1. VII. 1914. 3. -
* alost po Dalmaciji, SD, 4. VII. 1914. 2.
95
* alost za rtvama sarajevskog atentata N. V. Nadvojvodom Franjom Ferdinandom i Vojvotkinjom
Hohenberkom , SD, 8. VII. 1914. 2-3.
96
* alost po Dalmaciji, SD, 4. VII. 1914. 1-3. - Antn Gjivoje, P. N. upskim Uredima zdruenih biskupija
Splitske i Makarske, List Biskupije splitske i makarske V.- VI. , Split 1914. 42-43.
97
Omai Vjeko, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea II, Katela 2001. 728.
225
Godine 1916. za vrijeme rata preminuo je car Frane Josip I. Umjesto Ferdinanda
naslijedio ga je na prijestolju neak Karlo I. sin nadvojvode Otta carevog brata. Bio je
to posljednji vladar iz dinastije Habzburgovaca. Pokuao je sklopiti mir to mu nije
uspjelo. Monarhija se raspala1818. godine.
Rasprava
U lanku se donosi pregled boravaka nadvojvode Franza Ferdinanda na istonom
priobalju Jadranskog mora. Podaci su izneseni onako kako su prikazani u mjesnim
periodskim publikacijama onoga vremena. To su u prvom redu provladina Smotra
Dalmatinska i Narodni list glasilo za interese hrvatskog naroda iz Zadra, splitski listovi
Narod, Jedinstvo glasilo Hrvatske narodne stranke, Nae Jedinstvo, Puki list, Puka
sloboda glasnik Hrvatske puke napredne stranke, Dan puko vjerski list te dubrovaka
Crvena Hrvatska i drugi. Meu njima su i pravake novine Hrvatska rie koje su izlazile
u ibeniku od 1905. godine, a bile su neto suzdrljivije.98 Svi su oni, bez obzira na
razliitu stranaku pripadnost i estoka meusobna politika sukobljavanja, slavili
Ferdinandove posjete. Opisuju oduevljene doeke u krajevima koje je nesueni car
pohodio . Narod ga je ushieno pozdravljao, a gradovi u njegovu ast bogato ukraavani
i osvjetljavani. Dravni i mjesni duosnici kao i pripadnici klera te vojske iskazivali
su podaniku odanost dinastiji bez obzira na nezadovoljstvo koje je vladalo odnosom
sredinjih vlasti u Beu prema dalekoj zaputenoj pokrajini.
To je bilo vrijeme kada su se razbuktale nacionalne svijesti u dravi sastavljenoj
od vie naroda s razliitim kulturama i vjeroispovijedima. Ferdinand je shvatio svu
sloenost takve situacije i da se vie ne moe odrati na okupu zajednica na temeljima
postojeeg politikog dualistikog ureenja u kojem su samo Maari uspjeli izboriti
vei suverenitet. Smatrao je da i slavenskim zemljama na Balkanu treba dati vei
stupanj neovisnosti u okviru Monarhije. Bio je uvjeren da dravu treba reorganizirati.
Prvi korak u tome bi bio stvaranje tree federalne jedinice u koju bi ula Hrvatska,
Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina. Naginjao je federalizmu, ali
nije imao podrku u Bekim centralistikim krugovima. Naiao je i na otpor Maara.
Ni Srbija, s obzirom na pretenzije prema Bosni, nije dobro gledala na takvo rjeenje.
Ferdinand je bio slubeno suzdrljiv u odnosu prema Maarskoj. Izmeu dva dijela
Carevine vladale su napetosti. Iz navedenog proizlazi da je Ferdinand elio preustrojiti
monarhiju. Odravao je veze i s Dalmacijom te iskazivao razumijevanje za njene potrebe.
Meutim jo je bio iv ostarjeli car konzervativnih nazora pa je vjerojatno bio donekle
ogranien u provoenju svojih politikih stavova.
Zadnjih godina Ferdinand je ee je navraao na Jadran. Tri su osnovna razloga
njegovih dolazaka u Istru, Primorje i Dalmaciju. Prvi je bio slubeni vojne naravi.
98
Novelji Breda, Novinstvo Splita od 1875. do 1918. godine, Tiskarska i izdavaka djelatnost u Splitu 1812-
1918, Split1992. 45-52.
226
Poto je bio po karijeri vojnik zalagao se i za unapreenje ratne mornarice. Drugi je

bio iz zdravstvenih razloga pa je traio blago podneblje za lijeenje. Trei je privatni
odmor i rekreacija. Nadvojvoda je pravio s obitelji izlete po otocima kao obian turist
i nastojao ostati izvan slubenih protokola sveanih doeka. Gospodarske prilike u
zaostaloj pokrajini Carstva nisu ga zanimale, a niti se posebno mijeao u mjesno
drutveno i politiko stanje. Njegovom naprasnom smru zapoelo je novo vrijeme i
odnosima u svijetu.
Osim Ferdinanda Dalmaciju su posjeivali slubeno ili privatno mnoge ugledne
osobe ministri, generali i lanovi vladajuih obitelji. Naroito su uestali prvih godina
XX. stoljea. Meu njima su carica Eugenija, car Wilhelm, nadvojvode Leopold Salvator,
Federico i Stjepan koje su privlaile prirodne ljepote i blago podneblje.
Kratice
CH Crvena Hrvatska, Dubrovnik
HR Hrvatska Rie, ibenik
NJ Nae Jedinstvo, Split
NL Narodni list, Zadar
SD Smotra Dalmatinska, Zadar
Literatura
Balota Mate, Puna je Pula, Pula 1981.
Juri Ivan, Sarajevska tragedija, Metkovi 2010.
Grubii Slavo, ibenik kroz stoljea, ibenik 1974.
Lenz Guttemberg Maria, Izgubljeni raj Brijuni, Zagreb 2007.
Novak Grga, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljea, Beograd 1962.
Novak Grga, Povijest Splita 3, Split 1965.
Omai Vjeko, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001.
Piplovi Stanko, Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split 1996.
Sterneck Freiherr Maks, Erinnerungen aus den Jahren 1847-1897, Wien 1901.
ehi Zijad, U mojoj Bosni, Sarajevo 2013.
227
Nadvojvoda Franz Ferdinand u Dalmaciji i Istri

Saetak
Austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand bio je neak cara Frane Josipa I. Posvetio se vojnikoj
karijeri u emu je brzo napredovao. Nakon smrti nadvojvode Rudolfa 1889. i oca Karla Ludwiga
1896. godine postao je prijestolonasljednik Austro-ugarske monarhije.
To je bilo vrijeme kada su se probudili nacionalni pokreti u dravi sastavljenoj od vie naroda
s razliitim kulturama i vjeroispovijedima. Ferdinand je shvatio svu sloenost takve situacije i
da se vie ne moe odrati na okupu zajednica na temeljima postojeeg politikog dualistikog
ureenja u kojem su samo Maari uspjeli izboriti vei suverenitet. Smatrao je da i slavenskim
zemljama treba dati vei stupanj neovisnosti u okviru Monarhije. Bio je svjestan da dravu treba
treba reorganizirati. Prvi korak u tome bi bio stvaranje tree federalne jedinice u koju bi ula
Hrvatska, Dalmacija, Slovenija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina. Naginjao je federalizmu, ali
nije imao podrku u Bekim krugovima, naiao je i na otpor Maara. Ni Srbija, s obzirom na
pretenzije prema Bosni nije dobro gledala na takvo rjeenje. Bio je slubeno suzdrljiv u odnosu
prema Maarskoj vladale napetosti.
Zadnjih godina Ferdinand je ee je navraao na Jadran. Tri su osnovna razloga njegovih
dolazaka u Istru, Primorje i Dalmaciju. Prvi je bio slubeni vojne naravi. Poto je bio vojnik,
vrhovni nadzornik vojske i admiral, zalagao se za unapreenje ratne mornarice. Gradili su se
novi brodovi i vrile vjebe na moru. Dolazio je nadzirati vjebe brodova na moru. Te vjebe
imale su za cilj provjeru borbene sposobnosti flote ili su bile kombinirane u suradnji mornarice
i kopnene vojske kada se simuliralo iskrcavane neprijatelja na obalu i njenu obranu. Koristio
je slubene dolaske i za poste pojedinih krajeva kako bi ih bolje upoznao. Znaajnije vjebe su
bile 1892. u okolici Trogira, 1899. kod Dubrovnika, 1906. u junoj Dalmaciji, i 1911. godine
na sjevernom dijelu obale. Neke su se operacije izvodile zdruene u zajednici ratne mornarica i
kopnene vojske. Slubene posjete Ferdinand je koristio i za posjete drugim krajevima pokrajine
kako bi ih bolje upoznao.
Drugi povod je bio iz zdravstvenih razloga. Nadvojvoda je birao blago podneblje Jadrana
za lijeenje, jer je ee pobolijevao. Trei je privatni odmor i rekreacija. Obino je boravio na
otocima Brijunima i Loinju. Pravio je jahtom s obitelji jahtom izlete po otocima kao obini
turist i nastojao ostati izvan protokola sveanih doeka.
Navraao u primorska mjesta i razgledao spomenike. Gospodarske prilike u zaostaloj
pokrajini nisu ga zanimale, a niti se posebno bavio mjesnim drutvenim i politikim stanjem.
Odnosi s pokrajinskim i mjesnim vlastima, crkvenim dostojanstvenicima i uglednim osobama
svodili su se uglavnom na protokolarne susrete.
Godine 1914. prijestolonasljednik je sa suprugom otputovao na velike vojne vjebe u
Bosnu. Na 28. lipnja izvren je na njega u Sarajevu atentat. Naprasnom smru Ferdinanda, koja
je bila neposredni povod za Veliki rat u koji su se uplele mnoge drave, zapoelo je novo vrijeme
odnosima u svijetu. Njegovom naprasnom smru zapoelo je novo vrijeme i odnosima u svijetu.
228
Erzherzog Franz Ferdinand in Dalmatien und Istrien

Zusammenfassung
Der sterreichische Erzherzog Franz Ferdinand war der Neffe des Kaisers Franz Josef
I. Er widmete sich der militrischen Laufbahn und machte schnelle Fortschritte. Nach dem
Tode des Erzherzogs Rudolf 1889 und seines Vaters Karl Ludwig 1896 wurde er Thronfolger
der sterreichisch Ungarischen Monarchie.
Das war die Zeit in welcher nationale Bewegungen erwachten in einem Staat der aus
vielen Vlker mit verschiedenen Kulturen und Religionen zusammengesetzt war. Ferdinand
begriff vollkommen diese verwickelte Lage und dass diese Gemeinschaft aufgrund vorhandenen
dualistischen Ordnung, in welcher nur die Ungarn eine grere Integritt erkmpfen konnten,
nicht mehr erhaltbar ist. Sein Standpunkt war, dass auch den slawischen Lndern eine hhere
Stufe der Unabhngigkeit im Rahmen der Monarchie zu geben ist. Er war sich bewusst,
dass der Staat eine neue Organisation braucht. Der erste Schritt in dieser Richtung war die
Erschaffung der dritten fderalen Einheit, zu welcher Kroatien, Dalmatien, Slowenien, Bosnien
und Herzegowina und Vojvodina gehren wrden. Er neigte zum Fderalismus, hatte aber in
den wiener Kreisen keine Untersttzung dazu, auch die Ungaren setzten sich ihm entgegen.
Serbien, ihre Ansprche auf Bosnien im Auge haltend, hielt auch nicht viel von dieser Lsung.
Offiziell blieben sie zurckhaltend,im Verhltnis zu Ungarn herrschte Spannung.
In den letzten Jahren besuchte Ferdinand fter die Adria. Zu seinen Reisen nach Istrien, das
Kstenland und Dalmatien gab es drei Grnde. Der erste war offiziell-militrisch. Da er Soldat,
oberster Aufseher der Armee und Admiral war, setzte er sich fr die Frderung der Kriegsflotte
ein. Es wurden neue Schiffe gebaut und bungen auf See gemacht. Er kam zur Aufsicht der
Schiffsbungen auf See. Diese bungen hatten das Ziel, die Kampfbereitschaft der Flotte zu
prfen oder waren sie kombiniert in Zusammenarbeit der Marine-und der Landtruppen, wenn
die Landung des feindlichen Heeres an der Kste und deren Verteidigung simmuliert wurde.
Ferdinand nutzte die amtliche Reisen auch zum Besuch einzelner Gegenden, um sie besser
kennenzulernen. Bedeutendere bungen waren 1892 in der Umgebung von Trogir, 1899 bei
Dubrovnik, 1906 in Sddalmatien, 1911 im nrdlichen Teil der Kste. Einige Operationen
wurden in Gemeinschaft der Kriegsmarine und der Landtruppen durchgefhrt.
Der zweite Anlass war seine Gesundheit. Der Erzherzog whlte das milde Klima der Adria
zur Kur, da er oft krnkelte. Der dritte war privater Urlaub und Erholung. Er weilte meistens auf
den Inseln Brijuni und Loinj. Er machte mit der Familie auf der Jacht Ausflge zu den Inseln
als gewhnlicher Tourist und bemhte sich, dem Protokoll der Festempfnge auszuweichen.
Er besuchte die Kstenortschaften und besichtigte die Denkmler. Die wirtschaftlichen
Umstnde in der zurckgebliebenen Region interessierte ihn nicht, er beschftigte sich auch mit
dem rtlichen gesellschaftlichen und politischen Zustand nicht besonders. Die Beziehungen zu
den regionalen und rtlichen Behrden, kirchlichen Wrdetrgern und angesehenen Personen
beschrnkten sich meistens auf Protokolltreffen.
1914 reiste der Thronfolger mit seiner Ehefrau zu den groen Militrbungen in Bosnien.
Auf ihn wurde am 28. Jun in Sarajevo ein Attentat verbt. Durch den jhen Tod von Ferdinand,
der unmittelbarer Anlass zum Groen Krieg war in den sich viele Staaten einmischten, begann
die neue Zeit in den Verhltnissen in der Welt.
229
230
Ksenofont Ilakovac, Branko Hanek: Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski...
prof. emer. Ksenofont Ilakovac UDK: 62(497.5)(091)

dr.sc. Branko Hanek Izvorni znanstveni rad
Hrvatska akademija znanosti Primljeno: 12.6.2017.
i umjetnosti Prihvaeno: 19.6.2017.
Zavod za povijest i filozofiju
HAZU, Zagreb
Maksimilijan Konrad
(1924. 1980.),
svjetski poznat elektroniar
U radu se prikazuje ivot i djelo svjetski poznatog
elektroniara Maksimilijana Konrada. Iako je
doktorirao u Engleskoj Konradov radni vijek i
sveukupna djelatnost bili su vezani uz Hrvatsku,
konkretnije: uz Institut Ruer Bokovi.
Konrad je za svoj rad dobio posebna priznanja i
nagrade. Posebnost ovog rada ogleda se u uspomeni
i sjeanju prvog autora, kao svjedoka vremena,
na Maksimilijana Konrada ime rad dobiva na
autentinosti i vjerodostojnosti.
Kljune rijei: Maksimilijan Konrad, elektronika,

Engleska (Birmingham), Institut Ruer Bokovi
231
I. Uvod
Maksimilijan Konrad bio je posebno uspjean znanstvenik u podruju razvoja i
gradnje nuklearne i druge elektronike instrumentacije. Tijekom svog radnog vijeka
provedenog gotovo u cijelosti u Institutu Ruer Bokovi (IRB), vodio je izravno
ili preko svojih suradnika gradnju velikog broja istraivakih instrumenata. U IRB
gradili su se i drugi istraivaki ureaji jer u doba osnivanja IRB industrija znanstvenih
elektronikih ureaja jo nije bila razvijena u svijetu. Tako je gradnja znanstvenih ureaja,
posebno elektronikih aparata, slino aktivnostima u drugim svjetskim znanstvenim
sreditima, omoguila drugim znanstvenim grupama, kao fiziarima, kemiarima,
biolozima i drugima, originalan istraivaki rad.
II. ivotopis te struna, znanstvena i nastavna djelatnost;

priznanja i nagrade
Maksimilijan Konrad rodio se u Zagrebu 21.08.1924. (Slika 1 je preslika njegovog
krsnog lista). Njegov otac, Milivoj Konrad, bio je graevinski inenjer, a majka mu je
bila Alojzija ro. Stiebral. Oni su imali i ker koja je bila starija od Maksimilijana.
Njihov otac je relativno mlad umro, 1941. godine. Maksimilijan je u Zagrebu pohaao
osnovnu kolu od 1930. i srednju kolu, Drugu muku realnu gimnaziju (osam razreda),
od 1934. godine. Maturirao je u toj gimnaziji 1942, Kao drugi koji su tada zavrili
Slika 1. Slika 2.
232
srednju kolu, mobiliziram je u Domobranstvo. Vojsku je sluio u artiljerijskoj vojnoj

jedinici blizu Zagreba. Kako je mogao povremeno odlaziti u grad, upisao je ujesen
1943. studij elektrotehnike na Tehnikom fakultetu Sveuilita u Zagrebu (Slika 2 je
preslika njegovog matinog lista za upis). Nije mogao obavljati svoje sluake obveze,
pa u to vrijeme nije mogao napredovati u studiju.
Neposredno poslije zavretka II. svjetskog rata, iako nije
dovrio prvu godinu studija, odobrili su mu ujesen 1945. upis u
trei semestar. Onda je proveo oko godinu dana u zarobljenitvu i
zatim se vratio u Zagreb i nastavio studirati. U svom studiju bio je
izvanredno uspjean i ve je 1946. postao demonstrator u Zavodu
za fiziku Tehnikog fakulteta koji je vodio profesor Havliek. Kada
je apsolvirao 1948., profesor Havliek ga je predloio za laboranta
u Zavodu za fiziku. Vijee Tehnikog fakulteta prihvatilo je taj
prijedlog (Slika 3 je njegova fotografija iz tog doba).
Maksimilijan Konrad je diplomirao
14. travnja 1949. na smjeru slaba struje, to
se ve dugo naziva smjer elektronike (Slika
4 pokazuje njegovu diplomu). Uskoro
poslije diplome, 1949. godine, zaposlio se
u Radio-centru Hrvatske i bio rukovoditelj
tehnike slube Centra. Pokazao se kao
izvrstan poznavatelj elektronikih ureaja,
s velikom sposobnou da ih stavi u rad,
naini njihova preureenja, naini popravke
i sl. Te njegove sposobnosti doznale su se
u irem krugu elektrotehniara i drugih.
Na inicijativu Ivana Supeka, profesora
i predstojnika Zavoda za teoretsku
fiziku Prirodoslovno-matematikog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, odobrena
je 1950. godine gradnja instituta za
podruja nuklearnih znanosti, prvotno
nazvanog Institut za fiziku JAZU, a
kasnije preimenovanog u Institut Ruer
Bokovi. Savezna je vlada odobrila velika
sredstva za gradnju i opremanje novog Instituta, te za namjetenje poveeg broja
djelatnika, za znanstveni rad, slube, administraciju i radionice. Najvei problem bilo je
okupljanje znanstvenika za rad u Institutu, jer je visoko kolstvo bilo jako poremeeno
od poetka II. svjetskog rata a poslije rata jo se nije oporavilo. Stoga je i kod nas i u
svijetu bio velik nedostatak visoko-kvalificiranih ljudi. Profesor Supek je traio i nalazio
233
mlade sposobne ljude koji su bili izgledni da e se razviti u kvalitetne istraivae u tada
kod nas novim znanstvenim disciplinama: nuklearnoj fizici, elektronici, istraivanju
radioaktivnosti, radiokemiji, radiomedicini i sl. Tada je ing. Konrad bio uoen kao veoma
sposoban elektroniar, i on je postao 1950. godine jedan od prva tri stalna slubenika
IRB, kada su prve zgrade IRB jo bile u gradnji. Drugi su slubenici tada bili vanjski
suradnici, veinom nastavnici ali i drugi djelatnici Sveuilita u Zagrebu.
Jedan od prvih poslova za koji je dr. Konrad bio zaduen nakon povratka iz
Engleske (1955.) bilo je sudjelovanje u gradnji ciklotrona u IRB. On je rijeio dva
kljuna zadatka na tom ubrzivau, koji je prema projektu trebao ubrzavati deuterone
do energije 16 megaelektronvolta (MeV) i helijeve jezgre (alfa estice) do energije 32
MeV. Jedan od njegovih zadataka bila je vrlo precizna stabilizacija magnetskog polja
ciklotrona, a drugi konstrukcija, ispitivanje, putanje u rad i stabilizacija radiofrekventnog
oscilatora za visokonaponsku uzbudu ubrzavajueg polja meu elektrodama u ciklotronu
(tzv. De-ovima). To je odlino rijeio i ti su sustavi sluili cijelo vrijeme rada ciklotrona.
Dr. Konrad je bio proelnik Elektronikog odjela IRB od svog dolaska iz Engleske
1955. do 1974. godine. Taj je Odjel u vrhuncu svog djelovanja imao oko 35 suradnika,
od kojih oko 20 suradnika koji su postali djelatnici Odjela kao mladi tek diplomirani
inenjeri slabe struje (elektronike). To je bila izvanredno uspjena grupa mladih i veoma
sposobnih elektroniara koji su pored originalnih istraivanja novih elektronikih
sklopova razvijali standardne instrumente za potrebe fiziara, kemiara i biologa u
IRB i u drugim istraivakim institucijama. Njihov rad bio je preteno usmjeren prema
mjernim metodama i razvoju elektronike instrumentacije za potrebe nuklearnih
istraivanja suradnika drugih odjela u IRB. Vanost tog rada posebno se ogleda u tome
to se u ranom razdoblju razvoja Instituta nije mogla kupovati znanstvena se oprema
za nuklearna istraivanja jer se jo nije razvila industrija takvih instrumenata u svijetu.
U to doba svi svjetski istraivaki centri gradili su instrumentaciju za znanstveni rad. U
dananje vrijeme potrebe za njihovu gradnju unutar znanstvenih institucija su se uvelike
smanjile, iako mnoge znanstvene institucije i dalje grade elektroniku i drugu opremu
ako je nema na tritu. To se posebno odnosi na gradnju velikih istraivakih ureaja,
npr. akceleratora, koji su po svojim mogunostima (energiji, vrstama estica koje se
ubrzavaju, svojstvima ubrzanih snopova i drugom) najee jedinstveni u svijetu. Rad
Elektronikog odjela IRB na gradnji elektronike (a katkada i druge) instrumentacije
u poetnom razdoblju IRB je neprocjenjiv, Taj se rad ne moe ocijeniti samo na
osnovi objavljenih radova djelatnika Odjela, on je ugraen u nebrojene radove drugih
istraivaa.
Treba istai da je dr. Konrad kao proelnik Elektronikog odjela IRB vodio
razvoj pogona za gradnju nuklearne elektronike i druge znanstvene instrumentacije
svjetske kvalitete za potrebe drugih odjela IRB i za niz drugih znanstvenih institucija.
Svojim radom postavio je temelje impulsne elektronike u Hrvatskoj. Poetno je to
bila elektronika s vakuumskim cijevima. Kada su se pojavili tranzistori, odmah se je
234
krenulo s razvojem tranzistorskih sklopova i gradnjom tranzistorske instrumentacije.

To se ponovilo kada su postali dostupni integrirani tranzistorski ipovi, pa kako su
sve sofisticiraniji ipovi dolazili na svjetsko trite, oni su se nabavljali i ugraivali u
nove ureaje. Nadalje, pojavom miniraunala i kasnije mikroraunala, razvijene su
meujedinice za povezivanje raznih mjernih ureaja na raunala i nainjeni su programi
za automatsko voenje mjerenja.
Znanstveni rad dr. Konrada obuhvaa iroko podruje tema o elektronikoj
instrumentaciji. Navedimo dio tih istraivanja: cikliki integratori (osnova dananjih
preciznih elektronikih digitalnih mjernih instrumenata), analogno-digitalni (AD) i
vremensko-digitalni pretvarai, viekanalni amplitudni analizatori sudesnih signala iz
vie nuklearnih detektora (posebno vano nakon uvoenja poluvodikih detektora u
istraivanjima nuklearnih raspada), metode za stabilizaciju viekanalnih sustava (radi
postizanja suglasnih ishoda dugotrajnih mjerenja). Posebno je vaan njegov rad na
oblikovanju ulaznih impulsa za AD pretvarae radi optimalizacije u spektometriji
visokog razluivanja s minimalnim sluajnim varijacijama amplituda, u kojemu on
paljivo analizira utjecaj uma, pribrajanje vremenski
bliskih impulsa, utjecaj promjena osnovne naponske
linije i drugo. Taj je rad bio vrlo zapaen i ponovno je
tiskan u poznatoj monografiji Series of Selected Papers
in Physics 1970. godine (str. 32-46). Za svoj znanstveni
rad dobio je mnoga priznanja: znanstveni suradnik 1957.,
vii znanstveni suradnik 1963., znanstveni savjetnik 1966.,
nagradu za znanstveni rad N. Tesla 1964, suradnik na
Sveuilitu Columbia, SAD (1965.-68.), Orden rada sa
zlatnim vijencem 1962., a 1975. izabran je za izvanrednog
lana JAZU (dananje HAZU) (Slika 5 je iz doba tog
izbora).
Suradnici Elektronikog odjela IRB su na osnovi svojih znanstvenih radova pisali
magistarske i doktorske teze i postizali akademska zvanja (magisterije i doktorate), te
znanstvena i struna zvanja. Kako su napredovali u svojim zvanjima, niz njih je preao u
druge ustanove, posebno na Elektrotehniki fakultet (kasnije Fakultet elektrotehnike i
raunarstva), ili u domau industriju, ili u svjetske znanstvene institucije, a njih desetak
su poslije doktorata postali vodei elektroniari za razvoj novih instrumenata u svjetski
poznatim inozemnim sreditima.
Pored svojeg velikog i napornog rada u znanstvenom radu i voenju velikog
odjela, dr. Konrad je aktivno sudjelovao u pred- i poslijediplomskoj visokokolskoj
nastavi. Od samog osnutka poslijediplomskih studija, prvotno u IRB 1956./57. u vidu
poslijediplomskog teaja Uvod u nuklearne nauke i njihove primjene, te 1957./58.
kada se taj studij povezuje s nizom fakulteta Sveuilita, 1961./62. postaje zajedniki
studij Sveuilita, IRB i drugih znanstvenih instituta, te 1971. kada postaje Sveuilini
235
poslijediplomski studij. Prema dostupnim podacima, pod njegovim je vodstvom

magistriralo 15 i doktoriralo 8 elektroniara na Elektrotehnikom fakultetu Sveuilita
u Zagrebu i jedan na Sveuilitu Columbia, SAD, od kojih su njih oko deset postigli
u svijetu veoma uspjene karijere.
III. Uspomena i sjeanje na Maksimilijana Konrada

U nastavku se prvi autor ovog lanka navodi u prvom licu. Ja sam u ljeto 1951.
diplomirao fiziku pod vodstvom profesora Supeka u Zavodu za teoretsku fiziku koji
je on vodio na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u Zagrebu i prof. Supek me
je ujesen te godine primio za svog asistenta u Zavodu. Na upit i nagovor bi li se htio
usavriti u eksperimentalnoj nuklearnoj fizici i bi li iao na specijalizaciju u inozemstvo,
dao sam mu potvrdan odgovor. Profesor Supek je rekao i da je dogovorio s voditeljem
Odjela za fiziku u Birminghamu u Engleskoj prihvaanje dvaju poslije-diplomanada
za rad na ciklotronu u njihovom Odjelu za fiziku. Profesor Supek je takoer rekao da
je drugi kandidat elektroniar, ing. M. Konrad, koji je u posebnom razgovoru takoer
pristao na tu specijalizaciju. Ing. M. Konrada sam upoznao tek kad smo se sreli u
Upravi Instituta radi dobivanja pasoa, avio karti, uputa i novca za put. Sve je bilo
pripremljeno za let 16.10.1951., ali je uoi puta Konrad obolio od utice i njegov je
put odgoen oko mjesec i po dana. Ja sam otputovao u Birmingham, javio se profesoru
Moonu, predstojniku Odjela za fiziku Sveuilita u Birminghamu, dobio upute za
rad i radno mjesto, takoer upute kako nai smjetaj. Tako je moj rad u Odjelu za
fiziku Sveuilita u Birminghamu zapoeo. Kad sam dobio pismo kada ing. Konrad
stie u Birmingham, doekao sam ga na aerodromu u Birminghamu, ve sam ranije
osigurao njegov smjetaj u kui gdje sam i ja bio smjeten. Tako smo on i ja, najee
zajedno, odlazili na posao (prvo autobusom i tramvajem, a kasnije motorkotaima),
radili svoj posao, sluali predavanja, jeli u studentskom restoranu i vraali se gdje smo
bili smjeteni. Redovno smo sluali predavanja i kolokvije, uili u laboratoriju rad s
instrumentima, gradili aparate za naa mjerenja (rad je bio individualan), vrili mjerenja
i analize podataka. U ono doba nije bilo elektronikih raunala na Sveuilitu pa su
svi rauni raeni runo, na papiru ili pomou logaritamskog raunala. Kolikogod se
to u dananje doba ini neobino, taj je nain dobivanja razultata bio vrlo pouzdan. U
oko tri godine zavrili smo mjerenja, analize, pisanje i popravke doktorskih disertacija
koje smo (nezavisno) predali na ocjenu i koje smo branili pred povjerenstvima. Tako
smo Maksimilijan Konrad i ja, nakon oko tri godine studija i rada na Sveuilitu u
Birminghamu postigli doktorate pod nazivom Doctor of Philosophy i vratili se u
Zagreb da nastavimo svoj rad u IRB. On je preuzeo voenje Elektronikog odjela a
prvi autor ovog lanka jednog od dvaju odjela nuklearne fizike.
236
IV. Popis znanstvenih i strunih radova dr. Konrada

1. M. Konrad, The Cyclotron Beam Waveform, Ph. D. Thesis, University of
Birmingham, 1955., 103 str.
2. M. Konrad, Equations for the Ion Motion in a Fixed Frequency Cyclotron, Glasnik
mat. fiz. i astr. 11 (1956) 253.
3. M. Konrad, N. ivkovi, Instrumentacija za mjerenje jaine i doze radio-aktivnog
zraenja, Atomsko oruje i zatita 208, Beograd 1957.
4. M. Konrad, Ion Phase Measurements on the Birmingham Cyclotron, Rev. Sci.
Instr. 29 (1958) 840.
5. M. Konrad, Ion Phase Measurement Techniques on the Birmingham Cyclotron,
IRE Trans. on Nuclear Science NS-6 (1959) 35.
6, B. Turko, M. Konrad, Sorting of Two Coincident Pulses According to Their
Amplitude, Nuclear Instr. and Methods 13 (1961) 29.
7. M. Konrad, Integratori istosmjernih struja s kondenzatorom, Zbornik radova VI.
seminara JUREMA (1961) 145.
8. M. Konrad, Pulse-Amplitude Multipliers Using Logarithmic Amplitude-to-Time
Con-version, Proc. of the Conf. on Nuclear Electronics, Beograd, 15-20 May
1961 (1962) 405.
9. M. Konrad, Poboljanje svojstava integratora kompenzacijom greaka, Zbornik
materijala VI. konferencije ETAN (1961) 21.
10. M. Konrad, Response in Electronic Integrator, J. Electronics and Control 12
(1962) 517.
11. M. Konrad, Obrada i digitalna registracija impulsnih podataka iz detektora
zraenja, Zbornik radova VII. seminara JUREMA (1962) 179.
12. M. Konrad, Odreivanje kutnih greaka polarno-koordinatnih osciloskopa iz
radijalnih odstupanja, Elektrotehnika 1 (1963) 3.
13. M. Konrad, B. Souek, Sistem za ispisivanje magnetostrikciiske memorije pisaem,
Zbornik materijala VII. konferencije ETAN (1963) 65.
14. M. Konrad, V. Bonai, Sistem za dekadsko oitavanje i automatsko numeriko
ispisivanje sadraja magnetostrikcijske memoriie amplitudnog analizatora, Zbornik
materijala VIII. konferencije ETAN (1964) 61.
15. M. Konrad, B. Turko, Sistem za selekciju i pretvorbu koincidentnih impulsa,
Zbornik materija1a IX. konferencije ETAN (1965) 84.
16. M. Konrad. B. Turko, Punched Tape Data Sorting Using a 256-Channel Memory,
Elektronika 4 (1965) 254.
17. M. Konrad, A Simple Decimal Read and Print-out System for Amplitude
Analysers with Magnetostrictive Wire Memory, Coloque International sur les
Techniques des Memoires, Editions Chiron, Paris (1966) 682.
237
18. M. Konrad, Monostable Circuit Triggered with Pulse Trains, Int. J. Control 3
(1966) 275.
19. M. Konrad, Triggering of Cathode or Emitter Coupled Univibrators Connected
into a Chain, Int. J. Control 3 (1966) 287.
20. I. Bri, L. Cucani, K. uljat, A. Drueta, A. Duli, F. Jovi, M. Konrad,
G. Smiljani, Tranzistorizirani analizator amplituda s feritnom memorijom,
Automatika 5--6 (1967) 261.
21. M. Konrad, Detector Pulse Shaping for High Resolution Spectroscopy, IEEE
Trans. on Nuclear Science NS-15 (1968) 268.
22. M. Konrad, Statistical. Errors of Direct Pulse Rate Ratio Measurement, Proc.
Ispra Nuclear Electronics Symposium, Brussels (1969) 349.
23. M. Konrad, A Comparison of Pulse Height Spectrometer Stabilyser Systems,
Semi-conductor Nuclear Particle Detectors and Circuits, National Academy of
Sciences, Washington DC, Publ. 1594 (1969) 731.
24. F. Jovi, M. Konrad, Functional Units of an Interface System, Proceedings of
the Fourth International Meeting on Electronics and Automation, Herceg Novi
(1969) 109.
25. M. Konrad, A Comparison of A-D Converison Methods, Proc. Fifth Int. Summer
School on Electronics and Automation, Herceg Novi (1970) 75.
26. N. Bogunovi, M. Konrad, The Realisation of Univibrators, Delays and
Differentiation Using Integrated Circuits, Proc. Fifth. Int. Summer School on
Electronic and Automation, Herceg Novi (1970) 127.
27. N. Bogunovi, F. Jovi, M. Konrad, Zapisivanje koincidentnih podataka s analogno-
digitalnih pretvaraa, Elektrotehnika 2 (1971) 81.
28. F. Jovi, M. Konrad, Generiranje vremenski programiranih pulseva u on-line
sistemima, Elektrotehnika 4 (1972) 305.
29. M. Deletis, M. Konrad, Direktni upis programa s papirnate trake u memoriju
procesnog raunala. Elektrotehnika 1 (1972) 9.
30. N. Bogunovi, F. Jovi, M. Konrad, . Posavec, Sistem za 3D registractju podataka
nuklearnih eksperimenata. Zbornik radova V. kongresa matematiara, fiziara i
astronoma Jugoslavije II (1972) 129.
31. M. Konrad, Utjecaj spojnog kabela na tonost indukcionih konduktometara,
Zbornik radova XVI. simpozija ETAN u pomorstvu (1974) 151.
32. M. Konrad, Registracija parametara mora na magnetsku traku, Zbornik radova
XVII. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar (1975) 108.
33. M. Konrad, Teinske funkcije za mjerenje neutronskog toka i njegove brzine
promjene, Elektrotehnika 23 (1976) 107.
238
34. D. Gamberger, M. Konrad, Sistem za registraciju parametara mora na magnetske

kazete, Zbornik radova XIX. Simpozija ETAN u pomorstvu, Zadar (1977) 454.
35. M. Konrad, Automatizacija mjerenja, Zbornik radova JUREMA 23 (1978) 3.
36. N. Bogunovi, M. Konrad, Uloga mikroprocesora u mjernoj instrumentaciji,
Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2, 412.
37. D. Gamberger, M. Konrad, Realizacija upravljakih sklopova poluvodikim
memorijama, Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2, 328;
Elektrotehnika XXII, 36 (1978) 174.
38. L. Cucani, D. Divi, M. Konrad, Sistem za zapis parametara okolia
mikroprocesorom, Zbornik radova XX. Simpozija ETAN u pomorstvu (1978) 2,
353; Elektrotehnika XXII, 36 (1978) 167.
39. M. Konrad, Vremenski promjenljiv RC filter za uzimanje uzoraka s bijelim umom,
Zbornik referatov na VIII. Jugoslavenskom simpoziju za meritve in merilno
opremo (1978) 1, 263.
40. M. Konrad, Samobadarenje mjernih ureaja, Zbornik radova JUREMA 24, 3
(1979) 41.
41. L. Cucani, N. Bogunovi, M. Konrad, On some Dynamic Properties of EPROM
Programming, MINI 79, Zrich, Eigth International Symposium Mini and
Microcomputer, Acta Press, Zrich (1979) 162.
42. M. Konrad, Pouzdanost mjernih rezultata kod redundantnih struktura, Zbornik
radova JUREMA, Zagreb, 25, 2 (1980).
43. D. Gamberger, M. Jelavi, M. Konrad, Sklopovska i mikroprocesorska realizacija
sistema za zapis parametara mora, Zbornik radova XXIV. Simpozija ETAN u
pomorstvu, Zadar, (1980) 344.
Vanije interne publikacije:

1. T. Bosanac, M. Konrad, M. Laanski, V. Lopai, Projekt zagrebakog ciklotrona,
IRB, 1953.
2. Z. Herceg, M. Konrad, B. Leskovar, Oscilatorski sistem ciklotrona, IRB, 1958.
3. B. Leskovar, M. Konrad, Stabilizacija magneta zagrebakog ciklotrona, IRB, 1958.
4. T. Rabuzin, M. Konrad, Ureaji za mjerenje zraenja I, II, i III, IRB, 1959.
5. M. Konrad, A. Hrisoho, G. Smiljani, B. Souek, G. Szavits, Ureaj za mjerenja
zraenja IV, IRB 1963.
6. M. Konrad, A. Hrisoho, P. Slapniar, G. Smiljani, B. Souek, B. Turko, 256-kanalni
amplitudni analizator sa feritnom memorijom, IRB 1963.
7. M. Konrad, Analogue-to-Digital Stabilizers, NPL, Columbia Universtity, N. Y.,
Progress Report, AEC Contract AT (30-1), 1967, 153.
239
8. M. Konrad, . Posavec, Tranzistorizirani analogno-digitalni pretvara, IRB 1970.

9. M. Konrad, L. Cucani, M. Deletis, . Posavec, 2048-kanalni amplitudni analizator
s PDP-8/I raunalom, IRB 1971.
10. N. Bogunovi, D. Gamberger, M. Konrad, Sistem za zapis parametara vjetra,
IRB, 1977.
11. M. Konrad, Programator za automatizaciju mjerenja i upravljanje procesima,
IRB, 1973.
12. N. Bogunovi, M. Konrad, I. Mari, Automatski izvor napajanja, IRB, 1980.
13. M. Jelavi, M. Konrad, Sklopovski stack, IRB, 1980.
14. M. Jelavi, M. Konrad, Mikroprocesorska realizacija sistema za zapis parametara
mora, IRB, 1980.
Zahvale
Autori se zahvaljuju mr. sc. Jadranki Lisec, Zori itnik, Petri Lukini i Jagodi
Goljaki na ljubaznoj i svesrdnoj pomoi u traenju grae o postupcima stjecanja
magisterija i doktorata povezanih s Maksimilijanom Konradom.
Literatura:
1) Godinja izvjea Instituta Ruer Bokovi za godine 1955. do 1980.
2) K. Ilakovac: Maksimilijan Konrad, Spomenica JAZU (1981).
240
Maksimilijan Konrad (1924. 1980.), svjetski poznat elektroniar

Saetak
Maksimilijan Konrad zavrio je 1949. godine studij na Tehnikom fakultetu Sveuilita
u Zagrebu, smjer slabe struje, zaposlio se te godine u Radio-centru Hrvatske, ali je ubrzo, kao
odlian student i zapaen elektroniar, 1950. godine postao jedan od prva tri stalna slubenika
novoosnovanog Instituta Ruer Bokovi. 1951. godine odlazi na poslijediplomski studij u
Fiziki odjel Sveuilita u Birminghamu u Engleskoj gdje je 1955. godine doktorirao. Po povratku
u Zagreb te godine imenovan je za proelnika Elektronikog odjela Instituta Ruer Bokovi,
koji je vodio do 1974. godine. U tom je Odjelu radilo do trideset inenjera elektronike koji su
svojim radom postizali doktorate na Tehnikom fakultetu u Zagrebu i jo oko 20 tehniara. Prvo
je sudjelovao u gradnji i stavljanju u pogon zagrebakog ciklotrona. Taj je Odjel pod njegovim
vodstvom razvio opsenu djelatnost razvoja i gradnje elektronikih ureaja tada kljunih za
potrebe fizikih, kemijskih, biolokih i medicinskih istraivakih grupa u Institutu, na Sveuilitu
i u privredi. Za taj su znanstveno-istraivaki rad on i njegovi suradnici dobili vie priznanja.
On je 1964. dobio nagradu za znanstveni rad N. Tesla, bio je 1965.-68. suradnik Sveuilita
Columbia u SAD, a 1975. godine izabran je za izvanrednog lana JAZU (dananje HAZU)
u Zagrebu.
Maksimilijan Konrad (1924 1980), weltbekannter Elektroniker

Zusammenfassung
Maksimilijan Konrad absolvierte 1949 das Studium an der Technischen Fakultt der
Universitt in Zagreb, Richtung Schwachstrom, begann in diesem Jahr seine Laufbahn im Radio-
Zentrum Kroatiens, wurde aber bald, als ausgezeichneter Student und geachteter Elektroniker
1950 einer der drei stndigen Beamten an dem neugegrndeten Intitut Ruer Bokovi. 1951
geht er zum Nachdiplomstudium an die Abteilung fr Physik der Universitt in Birmingham in
England, wo er 1955 seinen Doktor machte. Nach Rckkehr nach Zagreb wurde er in diesem
Jahr zum Leiter der Elektronischen Abteilung des Institutes Ruer Bokovi, die er bis 1974
leitete. In dieser Abteilung arbeiteten bis zu dreiig Ingenieure der Elektrotechnik, die mit
ihrer Arbeit Doktorate an der Technischen Fakultt in Zagreb machten, und noch ungefhr 20
Techniker. Zuerst nahm er am Bau und der Inbetriebnahme des zagreber Cyclotron teil. Diese
Abteilung entwickelte unter seiner Leitung eine umfangreiche Ttigkeit der Entwicklung und
des Baues elektronischer Gerte, zu jener Zeit entscheidende fr den Bedarf der physischen,
chemischen, biologischen und medizinischen Forschungsgruppen an dem Institut, an der
Universitt und in der Witschaft. Fr diese Wissenschaftliche und Forschungsttigkeit
bekamen er und seine Mitarbeiter mehrere Anerkennungen. Er bekam 1964 einen Preis fr die
wissenschaftliche Arbeit N. Tesla, von 1965-68 war er Mitarbeiter der Universitt Columbia in
den USA, und 1975 wurde er zum auerordentlichem Mitglied der Jugoslawischen Akademie
der Wissenschaft und Kunst (die heutige Kroatische Akademie der Wissnschaft und Kunst)
in Zagreb erwhlt.
241
242
Andrej Rodinis: Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima...
dr. sc. Andrej Rodinis UDK: 373.3(497.6)(091)

Arhiv Bosne i Hercegovine Izvorni znanstveni rad
Sarajevo Primljeno: 29.9.2017
andrej_rodinis@yahoo.com Prihvaeno: 12.10.2017.
Odjeljenja s njemakim
jezikom u odjelima pukih
kola u kotarima Vukovar,
Vinkovci i upanja od 1929.
do 1931. godine
U radu je na temelju arhivskoga gradiva prikazan
rad osnovnih kola s odjelima s nastavnim njemakim
jezikom na podrujima kotara Vukovar, Vinkovci
i upanja u razdoblju od 1929. do 1931. godine,
u kojem su navedena podruja pripadala Drinskoj
banovini. Opisane su potekoe u osnivanju
odjeljenja s nastavom na njemakom jeziku, te brojno
stanje uenika i nastavnika/uitelja te problemi u
odravanju nastave. U posebnim prilozima doneseni
su raspoloivi podaci o uenicima njemake manjine u
pojedinim mjestima navedenih kotara.
Kljune rijei: Puko kolstvo, njemaki jezik,

Drinska banovina, kotari Vukovar, Vinkovci,
upanja
243
Uvodne napomene
Uvoenjem estosijeanjske diktature 1929. godine i preimenovanjem dotadanje
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviju proglaeni su novi zakoni
o dravnoj i unutarnjoj upravi, a uskoro je izmijenjen i administrativno-teritorijalni
ustroj drave. Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja,1 opa uprava
obavljala se po banovinama, srezovima (kotarima) i opinama.
Teritorijalno je Drinska banovina sa sjeditem u Sarajevu obuhvaala zapadne
dijelove Srbije i dijelove sredinje, sjeverne i istone Bosne (bosanske srezove Bijeljina,
Brko, ajnie, Fojnica, Kladanj, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Travnik, Tuzla, Visoko,
Viegrad, Vlasenica, Zenica, Zvornik i epe). Do rujna 1931. banovini su pripali i
kotari Sremska Mitrovica, id, Vinkovci, Vukovar i upanja.2
Najvia politika i opa upravna vlast u banovini bio je ban, koji je stajao na
elu banske uprave.3 Banska uprava dijelila se na odjeljenja: I. Ope; II. Upravno;
III. Poljoprivredno; IV. Prosvjetno; V. Tehniko; VI. Odjeljenje za socijalnu politiku
i narodno zdravlje; VII. Financijsko i VIII. Odjeljenje za obrt, trgovinu i industriju, a
odjeljenja na odsjeke i odjeljke.4
Glede prosvjete, u nadletvima banskih uprava bila je skrb za opi prosvjetni i
kulturni ivot u banovini. Prosvjetno odjeljenje vodilo je skrb o kolama, kulturnim
drutvima, prosvjetnim ustanovama i uope o podizanju prosvjete i kulture, a
organizacijski se dijelilo na odsjek za osnovnu nastavu i odsjek za srednju, uiteljsku,
strunu nastavu i za narodnu prosvjetu. Za raspravljanje pitanja o kolstvu djelovao je
i poseban Banovinski kolski odbor.
Prema 45. Zakona o narodnim kolama od 5. prosinca 1929. godine,5 u mjestima
u kojima su nastanjeni dravljani stranoga materinjeg jezika, moglo se otvoriti odjeljenje,
koje je moralo imati najmanje 35, a izuzetno najmanje 25 uenika. Pored toga, mogla
su se osnivati i zabavita, a uitelji su imali pravo organizirati analfabetske teajeve
na stranom jeziku. Istim zakonom ( 112.), propisan i postupak upisa. Glavni kriterij
za utvrivanje narodnosti djece bio je materinji (obiteljski) jezik, a za upis djece u
odjeljenje bila je potrebna izjava roditelja. Upis su obavljala etverolana povjerenstva,
u koja su ulazili kotarski kolski nadzornik, koji rukovodi povjerenstvom, upravitelj
kole u koju se djeca upisuju, te dva predstavnika manjine, koja bi ban odabrao iz reda
1
Slubene novine Kraljevine Jugoslavije (dalje: SNKJ), br. 233/1929.
2
Zakon o izmjenama i dopunama u Zakonu o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja (SNKJ, br.
199-LXIV/1931).
3
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjoj upravi, SNKJ, br. 240-XCIX/1929.
4
Zakon o banskoj upravi, SNKJ, br. 261-CV/1929. O organizaciji banske uprave Drinske banovine vie u
Rodinis, Andrej: Predgovor u Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini, knjiga 1 (1929-1931), Graa za
prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek),
N. S., tom I (X), Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009, 5-11.
5
SNKJ, br. 289/1929.
244
etvorice kandidata, koje predloe roditelji uenika.6 Za sluaj da odluka povjerenstva

ne bi bila jednoglasna, odluivala je strana roditelja, a konanu instancu predstavljao
je ministar prosvjete. Posebnom odlukom od 27. veljae 1932. godine, utvreno je da
manjine svoje predstavnike odreuju u oujku, a da povjerenstva rade u svibnju ili
lipnju, gdje e datum upisa objaviti mjesni kolski odbor.7
Istodobno s procedurom za upis, za nastavu na njemakom jeziku propisan je
i nastavni plan. U praksi, plan je tijekom 30. godina 20. stoljea pretrpio odreene
izmjene, ali se moe konstatirati da su stalni predmeti bili: Nauka o vjeri i moralu;
Dravni jezik; Njemaki jezik; Zemljopis; Povijest (nazivana i Povijest Jugoslavena);
Raun s geometrijom; Crtanje; Lijepo pisanje i Pjevanje. Predmeti Poznavanje prirode i
Higijena oito su spojeni u predmet Poznavanje prirode s poukama o zdravlju. Predmet
Gimnastika i djeije igre postao je Tjelovjeba po sokolskom sustavu. U planu iz
1931. javlja se predmet Poetna stvarna nastava; od 1933. Praktina privredna znanja
i umijea, a do 1935. i predmet Runi rad. Nastava iz predmeta Dravni jezik, Povijest
( Jugoslavena) i Zemljopis nije bila na njemakom jeziku.8 Do objave dravnih izdanja
udbenika, odobrena je uporaba udbenika Aleksandra Jorgovia Fiebel i Illustrierter
Lesebuch za pojedina godita.9
kole s odjeljenjima na njemakom jeziku

Prema pregledu pukih/osnovnih kola i odjeljenja sa stranim nastavnim jezikom
na dan 1. rujna 1930. godine, u Drinskoj banovini kole s njemakim nastavnim jezikom
navedene su samo u almi (srez Sremska Mitrovica), gdje su u dva odjeljenja pohaala 77
uenika, te 141 uenik u mjestima Jarmini i Novom Selu (kotar Vinkovci).10 Istodobno,
prema izvjetaju kotarskog naelnika u Vukovaru, na podruju toga kotara nisu postojala
njemaka odjeljenja u mjestima Opatovci, Sotin, Stari Jankovci, Svinjarevci, Tompojevci
i Tordinci, a njemaki jezik je predavan u pukim kolama u Berku, Lovasu i Vukovaru.
Pri tome je u pukoj koli u Vukovaru, od 307 uenika 134 imalo njemaki materinji
jezik. Otvaranje njemakih odjeljenja, po stajalitu kotarskog naelnika u izvjetaju od
3. prosinca te godine ne preporuuje se iz dravnih i nacionalnih interesa, jer bi se tim
po selima stvarao nepotreban razdor, a k tomu ne bi djeca njemakih roditelja valjano
nauila dravni jezik, koji im je neophodno potreban za ivot.
6
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH); Kraljevska banska uprava Drinske banovine (dalje: KBUDB), IV-
29553/1931; okrunica o obaveznoj nastavi u odjeljenjima s njemakim nastavnim jezikom.
7
ABH-KBUDB, IV-24621/1934.
8
Usp. ABH-KBUDB, IV-36605/1935. Na nastavne planove smo se osvrnuli, jer oni koje nalazimo u arhivskom
gradivu razlikuju se od opeg, propisanog za kolsku 1934/35. godinu, koji je objavljen u knjizi Mitra Papia
o kolstvu izmeu dva svjetska rata (Usp. Papi, Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Sarajevo
1984, 48.).
9
ABH-KBUDB, IV-15707/1931.
10
ABH-KBUDB, IV-20845/31. Obje kole imale su po tri nastavnika, od kojih je u Jarmini jedan Nijemac, a
u Novom Selu dva.
245
Meutim, poetkom sljedee godine ministar prosvjete izdao je nekoliko odobrenja

za rad kola s njemakim nastavnim jezikom, i to 10. sijenja za kolu u Voincima;
12. sijenja u Nijemcima i Oroliku; 15. sijenja u Ivankovu, Vinkovcima, Drenovcima,
Rainovcima, Svinjarevcima, Vukovaru, Opatovcu, Starim Jankovcima, Tompojevcima,
Lovasu, Tordincima, Sotinu, Sremskoj Mitrovici, Berku i Lukavcu.11 Prema pregledu u
pojedinim kotarima Drinske banovine djelovala su 32 odjeljenja s njemakim nastavnim
jezikom s ukupno 1.400 djece, i to 715 uenika i 685 uenica. Meutim, iz podrobnijeg
pregleda banske uprave u Sarajevu proizlazi da su bila 33 odjeljenja, sa 716 djeaka i
686 djevojica (Tablica 1). Meutim, broj prijavljene djece u odnosu na broj stvarno
upisanih uenika esto se razlikuju, jer su roditelji esto naknadno davali izjave da ele
da im djeca ostanu u odjeljenjima s dravnim jezikom.12
Tablica 1: Pregled odjeljenja s njemakim nastavnim jezikom 1931. godine
Broj uenika Datum
Broj
Mjesto Nastavno osoblje poetka
odjeljenja muki enski ukupno nastave
Kotar upanja
Drenovci 1 33 32 65 Adam Mete 3.2.
Rainovci 1 21 25 46 Ana Dragievi 3.2.
Kotar Vukovar
Vukovar 3 40 39 79 Zora Gruber, Anka rekajs 6.2.
Berak 1 23 28 51 Anica Kneevi 1.2.
Stari Jankovci 1 14 19 33 Dragutin Esert 3.2.
Lovas 2 48 55 103 Jovan i Kosana Hofman 31.3.
Opatovac 1 15 15 30 Svetozar Mihajlovi 31.3.
Sotin 1 34 33 67 Terezija Jakopovi 31.3.
Svinjarevci 1 16 9 25 Antun abarovi 3.2.
11
ABH-KBUDB, IV-16488/1931. U Lukavcu je kola s njemakim nastavnim jezikom osnovana pri Solwayevoj
tvornici amonijaka i sode jo 1895. godine. Posebno odjeljenje, otvoreno s poetka 1931. godine, zatvoreno je
odlukom ministra prosvjete od 4. rujna 1935. (Prosvjetni glasnik, organ Ministarstva prosvete, br. 9 (1935), str.
1007.) Pored ove kole, u naznaenom razdoblju na podruju Bosne i Hercegovine djelovale su jo i kola u
Petrovom Polju, odjeljenja u Branjevu, Bijeljini i Zavidoviima, ali veina odjeljenja djelovala je kratko, emu
je glavni razlog bio mali broj upisane djece.
12
Iz ovog razloga u Vinkovcima i Vukovaru s poetka nije otvoreno po jedno od planiranih odjeljenja. Izjave za
ostanak djece u odjeljenju s dravnim jezikom, primjerice, u upanji su dali Mijo Devald za djecu Stjepana,
Eduarda i Emu, a uro Munc Behler za djecu Anu i Karla. U Ivankovu izjave su dali Jakob Gerber, otac Josipa;
Pavao Bihari, otac Stjepana i Jakoba; Antun Bondt, otac Ane i Roze i Andrija tefan, otac Kate. Nijemci iz
Novih Jankovaca, radi terenskih prilika, umjesto u manjinsko odjeljenje u Starim Jankovcima, slali su djecu
uglavnom u dravnu kolu, i to: Adam mid sina uru; Adam Wagner djecu Adama, Magdalenu i Elizabetu;
Vilim Vagner sinove Karla i Rudolfa; Petar Klose sina Antuna i Mato Ladelajter djecu uru i Anicu.
U
arhivskim dokumentima, imena i prezimena pripadnika njemake manjine uglavnom su pisana po izgovoru,
zbog ega u nekim sluajevima nije ni mogue utvrditi kako se neka osoba doista zvala. Takvo pisanje u ovom
smo radu zadrali i u nekim sluajevima gdje bi se jasno moglo utvrditi kako se pojedina imena i prezimena
trebaju pisati.
246
Tompojevci 1 19 11 30 Katarina Tonhajzer 1.2.

Tordinci 1 21 17 38 Mila Abramovi 6.2.
Kotar Vinkovci
Vinkovci (muka) 1 38 - 38 Aleksandar avrak 3.2.
Vinkovci (enska) 1 - 40 40 Milka Abjani 7.2.
Ivan Blakovi
Nijemci 2 36 36 72 3.2.
Marija Rukavina
Orolik 1 27 30 57 Ivan Gabler 5.2.
Voinci 1 21 22 43 Josip Markovi 6.2.
Ivankovo 1 21 34 55 Franjo Kraut 6.2.
Pri tom osnivanju najvea tekoa, koju je banska uprava istaknula, bio je nedostatak
nastavnika za taj predmet. Tako su npr. na poetku kolske 1931/32. godine nedostajali
nastavnici za dva njemaka odjeljenja u Vinkovcima, Nijemcima i Sremskoj Mitrovici, a
za po jedno u Oroliku, Ivankovu, Vukovaru, Lovasu, Drenovcima, Bapskoj Novak, Ilai,
Kukujevcima i Tovarniku.13 Prema prijavi kolskoga nadzornika o nezadovoljavajuem
radu, Adam Mete, nastavnik njemakoga jezika u Drenovcima izjavio je da je odjeljenje
otvoreno tek polovicom kolske godine, a da do tada nije predavao u takvoj nastavi,
niti ima potrebne udbenike i pribor. Slinu izjavu dao je i upravitelj te kole Ivo
Hengl. U Nijemcima je Ivan Blakovi jedini predavao u koli, pa je zbog velikoga
broja uenika zatraena uiteljica Marija mich iz Retkovaca. U Vinkovcima je za
nastavnicu njemakoga jezika odreena Dragica Weissberger, ali je dala izjavu da
bi joj, kao udovici s troje djece, taj angaman bio prenaporan. U Ivankovu je od svih
nastavnika samo uiteljica Zdenka Petiki znala njemaki jezik, te budui da je bila
na bolovanju, poludnevnu nastavu u njemakom odjeljenju vodio je upravitelj kole
Kraut. itelji Ivankova traili su za nastavnika Ivana Krauta, u to vrijeme na slubi
u Brinjanima (kotar Garenica) ili Heinricha Nugera, uitelja u Tisovcu (kotar Nova
Gradika). Osim navedenoga manjka strunoga kadra veliki problem u odjeljenjima s
njemakim jezikom bio je i u tomu to je zbog velikog broja uenika s jedne, a malog
broja uionica s druge strane, uvoena poludnevna nastava.
Povjerenstva za upis njemake djece vodio je kolski nadzornik, pa je tako u
Vukovaru u to vrijeme postupak proveo Josip Krastek, u upanji nadzornik Dragutin
Mesing, u Vinkovcima Petar Nikoli, u mjestu Nijemci Juraj Lesar, a u Lovasu Johan
Hofman, zamjenik upraviteljice kole. Poetkom 1931. godine upisana su sljedea
povjerenstva za upis:
Mjesto Upravitelj kole Predstavnici njemake manjine u povjerenstvu
Vinkovci ? Lovre Hem, zemljoradnik i Josip Vajsberger, stolar
Nijemci Ivan Blakovi Danijel Rumpf i Filip Ort
Vukovar Aleksandar Zimoni Franjo Turad, ratar i Jakob Hameder, gostioniar
13
ABH-KBUDB, IV-18284/1931
247
Tordinci Dragutin Ficko Stjepan miderer i Albert Sauer, ratari

Lovas Rua Lovreti Ivan Kani i Ivan Senc, ratari
Sotin ivko Gavrilovi Ivan Flesch i Stefan Spieler
Opatovac Svetozar Mihajlovi Jakob Rimper(?) i Johan Goi
Tompojevci Krunoslav Degmei Jakob Herda(?) i Jakob Hellais, ratari
Berak Ilija Kneevi Sebastijan Leer i Andrija Kopf, ratari
Svinjarevci Antun abarovi Josip Klemens i Franjo Han, ratari
Stari Jankovci Dragutin Essert Peter Martin, kroja i Adam Gutwein, ratar
Za kotar Vukovar sauvan je i jedan podroban izvjetaj o upisu djece u njemaka
odjeljenja u kolskoj 1931/32.,14 sa kolskim sposobnjacima, koji donose detaljne
podatke o uenicima. U odnosu na prethodnu kolsku godinu, u ovoj je bilo upisano
novo odjeljenje u koli u Ceriu (upravitelj Josip Drr), a rezultati upisa predstavljeni
su na sljedei nain:
Upisano djece
Mjesto Predstavnici njemake manjine
muke enske produena nastava ukupno
Berak 29 31 5 65 Mato Rotter i Ivan tranch
Stari Jankovci 18 23 - 41 Petar umaher i Peter Martin
Lovas 56 59 11 126 Josip lafner i Andrija enc
Opatovac 15 16 3 34 Aleksandar Eple i Johan Goi
Sotin 38 40 9 87 Antun tok i Ivan Baumgartner
Tompojevci 22 10 3 35 Jakob Asperger i Adam Fuks
Tordinci 24 10 5 39 Andrija Tittjung i Petar Hegedu
Ceri 32 24 - 56 Antun Berger stariji i Jakob nur
Budui da je 1931. godine dolo je do novih administrativno-teritorijalnih izmjena,
te su hrvatski kotarevi iz Drinske banovine pripali Savskoj banovini, kolske prilike u
tim podrujima ne mogu se pratiti u arhivskom fondu Arhiva Bosne i Hercegovine,
Kraljevska banska uprava Drinske banovine.
Zakljuak
Puke kole u mjestima u kojima su djelovala odjeljenja s njemakim nastavnim
jezikom bila su mjestae u kojima je ivjelo veinsko njemako stanovnitvo. Izvori o
osnivanju, djelovanju, pa i ukidanju ovih odjeljenja predstavljaju znaajne priloge o
ivotu njemake manjine na navedenom podruju.
14
ABH-KBUDB, IV-28968/1931. Kompletan popis djece iz ovoga dokumenta donosimo u prilogu.
248
Prilog: Popisi kolskih sposobnjaka za upis djece u njemaka odjeljenja u srezu

Vukovar za 1931./1932. godinu15
Opatovac
1931/32 upisuje razred

Prezime i ime Datum i mjesto roenja Ime oca ili skrbnika i Ulica i kuni broj
zanimanje vie
osnovne narodne
Asperger, Cecilija 12.1.1922. Opatovac Anton, ribar Dunavska 7 III.
Binder, Marija 1.7.1923. Opatovac Alojzije, kova Frukogorska 2 I.
alanjo, Aleksander 11.9.1920. Opatovac Anton, nadniar Luieva 11 IV.
alanjo, Elizabeta 13.4.1924. Opatovac I.
alanjo, Josef 22.7.1922. Opatovac III.
Egler, Andez 19.6.1923. Opatovac uro, nadniar Optinska 10 II.
Egler, Magdalena 18.4.1920. Opatovac IV.
Eple, Antun 3.9.1921. Opatovac Aleksander, stolar Optinska 6 IV.
Eple, Terezija 27.9.1923. Opatovac II.
Gerstner, Ana 29.9.1920. Opatovac Jakob, mlinar Dunavska 8 I.
Goi, Antun 5.10.1920. Opatovac Johann, ratar Gradska 8 I.
Guth, Anton 3.12.1920. Opatovac Johann, ratar Vojvode Stepe 13 IV.
Guth, Franc 18.12.1921. Ignac, ratar Vojvode Stepe 15 IV.
Guth, Ignac 12.10.1919. Opatovac II.
Guth, Terezija 10.2.1924. Opatovac II.
Himelspach, Andrija 3.7.1924. Opatovac Jakob, brija Dunavska 12 I.
Himelspach, Franc 25.9.1919. Opatovac III.
Himelspach, Katica 24.4.1922. Opatovac I.
Latsch, Anton 9.2.1924. Opatovac Lorenc, ratar Optinska 21 II.
Latsch, Mateis 1.2.1923. Opatovac Johann, nadniar Sv. Ivanska 22 I.
Mller, Kristina 26.2.1924. Opatovac Lorenc, ratar Vojvode Stepe 9 I.
Petersdorfer, Jakob 1.9.1924. Opatovac Anton, ratar Vojvode Stepe 1 I.
Petersdorfer, Johann 15.7.1922. Opatovac Stefan, nadniar Optinska 5 III.
Petersdorfer, Katarina 1.9.1921. Opatovac Johann, ratar Optinska 9 III.
Petersdorfer, Marija 2.5.1923. Opatovac I.
Reichstadt, Barbara 11.12.1919. Opatovac Anton, ratar Frukogorska 17 I.
15
Iz sposobnjaka ovdje nije unesen podatak u koji je razred dijete ilo prole godine, jer je upisano u koji
razred polazi u novoj kolskoj godini. Podaci o vjeroispovijedi djece zadrani su samo za Stare Jankovce, zbog
znaajnijih razlika. U Tordincima je samo troje djece bilo evangelike vjeroispovijedi ( Jakob Grsser, Erna
Pfann i Siegfried Stieb), a u Lovasu samo jedno (Petar Hofman), dok su sva druga djeca bila katolici, pa ti
podaci nisu upisivani u tablicama. Pri ovom upisu, izjave za pohaanje nastave na dravnom jeziku dali su u
Opatovcu Stjepan Nemet za djecu Tereziju i Franju; u Tompojevcima Marija Ernst za sina Adama; Antun
Fuks za sina Antuna; Ivan Wilhelm za ker Suzanu i Adam Fuks za sina Adama; u Berku Apolonija Licht
za ker Mariju, Josip Schaffer za ker Rozinu i Barbara Hemm za sina Josipa; u Tordincima Karlo Pfann
za ker Ernu; u Sotinu Francika Kurbatfinski za sinove Jakoba i Josipa; Josip Rogi za sina Jakoba; Marija
Keller za ker Mariju; Elizabeta Pencinger za sina Josipa i Matija Felger za ker Ivanu.
249
Reichstadt, Johann 8.3.1921. Opatovac III.

Reichstadt, Katarina 14.6.1923. Opatovac I.
Rmpf, Jakob 13.12.1919. Opatovac Jakob, ratar Optinska 11 II.
Rmpf, Johann 15.10.1919. Opatovac Jakob (djed), nadniar Dunavska 11 II.
Schimpf, Suzana 23.11.1919. Novo Selo Paul, uar Ribarska 3 IV.
Teks, Juliana 2.7.1919. Ba Justina, kuanica Ribarska 17 I.
Teks, Karolina 30.12.1923. Ba I.
Wimer, Jakob 26.2.1923. Opatovac Mateis (stric), ratar Vojvode Stepe 6 II.
Lovas

Ime oca ili skrbnika i Kuni
Prezime i ime Datum i mjesto roenja zanimanje broj vie
osnovne narodne
Aman, Josip 30.9.1921. Lovas Konrad, ratar IV.
Aman, Marija 28.11.1919. Lovas II.
Aman, Elizabeta 2.9.1923. Lovas Valentin, ratar 15 II.
Aman, Magdalena 29.2.1920. Lovas II.
Arnold, Ivan 8.4.1921. Lovas Ivan, nadniar III.
Asi, Josip 18.6.1922. Lovas Josip, tesar 41 III.
Asi, Terezija 7.2.1921. Lovas IV.
Beker, Bara 7.2.1922. Lovas Liza, ratarka III.
Beker, Marija 11.11.1922. Lovas III.
Bogovi, Kata 27.1.1924. Lovas Ivan, nadniar 44 I.
Bogovi, Marija 24.9.1919. Lovas II.
Brandalik, Andrija 18.11.1919. Lovas Ivan, ratar II.
Brindl, Elizabeta 7.3.1923. Lovas Agneza, ratar 43 II.
Cer, Barbara 16.12.1922. Lovas Josip, nadniar 36 II.
Cergl, Konrad 30.6.1920. Lovas Antun, zidar 5 III.
urii, Anton 22.3.1923. Lovas Antun, mlinar III.
urii, Ivan 10.7.1920. Lovas I.
Epple, Anton 4.12.1922. Lovas Marko, ratar 3 III.
Erhardt, Eva 23.10.1924. Lovas Ivan, ratar 4 I.
Erhardt, Josip 18.6.1922. Lovas Josip, tesar 41 II.
Faler, Eva 12.9.1922. Srpski Mileti Josip, nadniar 7 III.
Francvajler, Ana 4.8.1922. Karavukovo Ivan, uar II.
Francvajler, Johan 12.8.1924. Karavukovo I.
Francvajler, Katarina 29.12.1920. Karavukovo III.
Fri, Konrad 21.9.1923. Lovas Mijo, nadniar 20 II.
Hajmberger, Ivan 13.9.1921. Lovas Mijo, nadniar IV.
Hajmberger, Marija 24.6.1923. Lovas I.
Hajnberger, Eva 9.6.1921. Lovas Pavao, nadniar 35 IV.
Hanak, Jakob 28.9.1924. Lovas Andrija, ratar I.
250
Hanak, Veronika 25.6.1918. Lovas Jakob 38 III.

Hauman, Ana 8.8.1920. Tompojevci Stjepan, brija 37 I.
Hauman, Marija 3.10.1922. Lovas III.
Hehn, Elizabeta 15.2.1923. Lovas Magda, ratar III.
Hofman, Petar 18.5.1920. Lovas Ludvig, ciglar I.
Holchofer, Eva 24.2.1921. Lovas uro, nadniar III.
Holchofer, Veronika 29.1.1924. Lovas I.
Holchofer, Josip 15.2.1921. Lovas Filip, nadniar 12 IV.
Holchofer, Josip 3.12.1923. Tompojevci Konrad, nadniar II.
Holchofer, Magdalena 28.4.1920. Lovas Vilim, nadniar I.
Horvat, Andrija 21.7.1924. Lovas Richard, nadniar 1 I.
Hubert, uro 24.2.1922. Lovas Anton, elektromehaniar 5 III.
Jak, Magdalena 5.6.1923. Tompojevci Lovro, nadniar 26 II.
Jeger, Andrija 10.9.1923. Lovas Martin, nadniar 9 I.
Jeger, Petar 29.11.1923. Lovas Petar, nadniar II.
Jergler, Matija 24.6.1921. Lovas Matija, nadniar 1 III.
Jergler, Stjepan 4.12.1919. Lovas I.
Jungbolt, Ana 23.5.1923. Lovas Anton, stolar 11 II.
Jungbolt, Jula 17.11.1921. Lovas III.
Jungbolt, Eva 28.5.1920. Lovas Josip, kolar I.
Jungert, Jakob 29.1.1922. Ilaa Josip, ratar 54 III.
Jungert, Konrad 19.10.1920. Ilaa I.
Kajzer, Franjo 4.1.1920. Lovas Josip, zidar II.
Kani, uro 5.9.1920. Lovas Franjo, ratar 8 I.
Kani, Marija 29.6.1922. Lovas III.
Karli, Ivan 24.8.1924. Lovas Josip, ratar 29 I.
Karli, Josip 9.7.1922. Lovas III.
Kaup, Matija 29.3.1920. Lovas Stefan, nadniar 20 IV.
Kaup, Adam 22.7.1922. Lovas III.
Kaup, Franjo 5.2.1922. Lovas Kata, nadniarka 29 III.
Kenig, Anton 20.11.1921. Lovas uro, nadniar III.
Kenig, Elizabeta 21.3.1920. Lovas IV.
Klajner, Apolonija 9.12.1924. Lovas Antun, nadniar I.
Klajner, Magdalena 15.5.1921. Lovas III.
Klajner, Ivan 26.6.1919. Lovas Adam, nadniar 4 II.
Klajner, Marija 8.8.1921. Lovas IV.
Klajner, Mijo 11.6.1924. Lovas I.
Knebl, Magdalena 14.4.1921. Lovas Ivan, ratar 6 III.
Kolbrih, Josip 23.9.1920. Tompojevci Fabijan, nadniar 13 I.
30.8.1920. Hoffnungstal,
Kova, Ivan Simon, ratar 22 I.
Sibirija
Lajht, uro 10.9.1923. Lovas Jakob, brija 34 II.
251
Lajht, Elizabeta 24.2.1920. Lovas Anton, nadniar 19 III.

Lajht, Simon 23.6.1922. Lovas Andrija, zidar 10 III.
Lovreti, Adam 5.1.1922. Lovas Josip, nadniar 3 III.
Lovreti, Terezija 16.11.1921. Lovas Josip, mesar 18 I.
Maj, Kata 11.9.1924. Lovas uro, nadniar I.
Maj, Marija 31.1.1923. Lovas Josip, brija 6 II.
Maj, Petar 28.4.1924. Lovas I.
Mak, Josip 13.8.1924. Tompojevci Katarina, ratarka 14 I.
Mak, Marija 27.5.1921. Lovas Ivan, ratar 34 I.
Merkohofer, Rozalija 2.11.1924. Lovas Anton, stolar 23 I.
Miler, Pavao 30.9.1924. Lovas Eva i tefan, ratar 20 I.
Najman, Elizabeta 29.6.1924. Lovas Josip, nadniar 40 I.
Najman, Kata 9.1.1922. Lovas III.
Pelcer, Eva 16.2.1922. Lovas Josip, nadniar II.
Peri, Terezija 22.10.1920. Lovas Franjo, strojobravar 26 IV.
Princ, Ivan 1.3.1924. Lovas Valentin (djed), nadniar 56 I.
Rajnhard, Josip 12.4.1923. Srpski Mileti Ivan, ratar I.
Rajter, Josip 23.2.1924. Novak Luka, kolar I.
Rajter, Katarina 27.11.1921. Novak III.
Rak, Eva 22.10.1924. Lovas Pavao, ratar 5 I.
Rak, Franjo 25.8.1920. Lovas IV.
Otac Josip umro, majka
Rak, Francika 4.4.1924. Lovas 9 I.
Katarina, ratar
Rak, Suzana 11.12.1922. Lovas III.
Rak, tefan 13.1.1921. Lovas IV.
Rak, Kata 26.7.1921. Lovas Franjo, ratar 35 IV.
Rak, Pavao 10.4.1920. Lovas I.
Rak, Anton 14.4.1919. Lovas Katarina Valter, ratar I.
Rak, Ivan 18.7.1923. Lovas II.
Ress, Barbara 18.4.1920. Lovas Pavao, nadniar 37 I.
Ress, Elizabeta 23.12.1919. Lovas IV.
Ress, Regina 11.7.1923. Lovas I.
Ringvald, uro 11.11.1919. Lovas Valentin, nadniar II.
Sattek, Stefan 5.2.1924. Lovas Martin, nadniar I.
Sebauer, Magdalena 17.9.1921. Lovas Lovro, ratar 49 IV.
Sebauer, Valentin 8.7.1923. Lovas I.
Senc, Ana 17.1.1923. Lovas Anton, ratar III.
Senc, Anton 15.11.1924. Lovas I.
Senc, uro 31.3.1923. Lovas Andrija, ratar 27 II.
Senc, Marija 18.3.1924. Lovas I.
Senc, Marija 6.10.1922. Lovas Pavao, ratar 12 III.
Senc, Magdalena 19.6.1923. Lovas Ivan, ratar 44 II.
252
Senc, Marija 7.4.1922. Lovas III.

Skerevi, Ana 18.1.1923. Sotin Matija, nadniar 22 III.
Stiger, Josip 22.3.1924. Lovas Stefan, ratar 55 I.
lafner, Konrad 26.11.1923. Lovas Josip, ratar 8 II.
lafner, Kata 21.2.1921. Lovas IV.
lafner, Marija 17.2.1920. Lovas uro, ratar 47 II.
tajger, Josip 2.4.1923. Lovas Stjepan, ratar 39 II.
tajger, Kata 4.12.1919. Lovas II.
tuc, Andrija 1.12.1921. Lovas Andrija, cipelar 36 IV.
tuc, Antun 21.12.1919. Lovas Antun, ratar 16 I.
vager, Magdalena 26.9.1921. Lovas Ivan, ratar 18 IV.
Tipolt, Jakob 4.8.1919. Lovas Ivan, brija 62 II.
Trajer, Elizabeta 27.12.1924. Lovas Lovro ml., ratar 31 I.
Valter, Marija 25.10.1921. Lovas Antun, nadniar IV.
Vencler, Mijo 24.9.1919. Lovas Konrad, nadniar II.
Tompojevci

Ime oca ili skrbnika i
Prezime i ime Datum i mjesto roenja Ulica i kuni broj
zanimanje vie
osnovne narodne
Asperger, Franjo 8.12.1920. Tompojevci Ivan, ratar Jelaieva 24
Asperger, Ivan 2.5.911. Tompojevci Jakob, ratar III.
Beranek, Ivan 10.10.1924. Lovas Albert, nadniar Grobljanska 21 I.
Elek, Franjo 12.10.1919. Tompojevci Ivan, nadniar kolska 14 II.
Fuks, Adam 8.7.1923. Tompojevci Adam, nadniar kolska 10 II.
Fuks, Josip 10.6.1921. Tompojevci Ivan, nadniar Grobljanska 7 III.
Gautner, Josip 17.4.1920. Tompojevci Eva, ratar Jelaieva 18 I.
Gautner, Matija 17.4.1924. Tompojevci Ivan, ratar I.
Helajz, Ana 15.1.1922. Tompojevci Jakob, ratar Jelaieva 1 IV.
Helajz, Elizabeta 26.4.1924. Tompojevci Ivan, ratar Preradovieva 38 I.
Helajz, Franjo 15.5.1924. Tompojevci Josip, ratar Jelaieva 22 I.
Helajz, Josip 27.2.1920. Tompojevci Franjo, ratar Jelaieva 31 I.
Helajz, Josip 21.6.1922. Tompojevci Andrija, ratar Jelaieva 21 III.
Hupert, Antun 2.11.1923. Tompojevci Vendelin, ratar Jelaieva 35 II.
Hupert, Antun 2.9.1924. Tompojevci Ivan, stolar Grobljanska 17 I.
Hupert, Marija 19.9.1919. Tompojevci Vendelin, ratar Jelaieva 35 IV.
Maral, Emil 30.8.1920. Tompojevci Mato, ratar Preradovieva 24 I.
Maral, Ivan 23.7.1923. Tompojevci II.
Mazarek, Adam 27.19.1920. Tompojevci Mato, ratar umska 16 I.
Mazarek, Kata 6.6.1922. Tompojevci III.
Mergl, Adam 1.2.1920. Tompojevci Marija, ratar umska 4 IV.
Mergl, Konrad 22.11.1923. Tompojevci II.
253
Mergler, Marija 31.8.1920. Tompojevci Bernard, nadniar Preradovieva 15 II.

Miler, Barbara 8.2.1923. Tompojevci Josip, ratar trosmajerova 22 II.
Miler, Ivan 15.2.1919. Tompojevci II.
Miler, Kata 30.12.1920. Tompojevci Jakob, ratar Preradovieva 43 I.
Miler, Liza 12.5.1923. Tompojevci Adam, ratar Preradovieva 18 II.
Morizak, Elizabeta 15.9.1923. Jakob, nadniar umska 19 I.
Morizak, Konrad 8.4.1923. Tompojevci Stjepan, tesar Grobljanska 15 I.
Raut, Marija 31.8.1919. Tompojevci Konrad, ratar Preradovieva 15 II.
Reder, Antun 18.7.1921. Tompojevci Sebastijan, ratar Jelaieva 14 III.
Reder, Josip 19.2.1920. Tompojevci III.
Sencius, Ivan 31.7.1922. Tompojevci Antun, ratar Jelaieva 17 II.
Sigal, Jakob 19.10.1923. Tompojevci Franjo, nadniar Agrarna 20 I.
Sigal, Kata 13.8.1920. Tompojevci IV.
Titjung, Kristina 1.1.1920. Tompojevci Ivan, ratar Preradovieva 21 II.
Berak
Ime oca ili skrbnika i kuni 1931/32 upisuje

Prezime i ime Datum i mjesto roenja zanimanje broj razred
Becker, Magdalena 7.2.1920. Berak Lovro, ratar 18 V.

Becker, Martin 4.1.1922. Berak III.
Beicht, Marija 27.12.1924. Berak Adan, nadniar 1 I.
Brettreger, Anne 6.3.1921. Berak Andrija, ratar 68 IV.
Brettreger, Magdalena 20.1.1920. Berak I. (opetovnica)
Brettreger, Marija 3.8.1923. Berak II.
Burger, Josip 16.10.1922. Berak Mato, ratar 140 III.
Burger, Sebastijan 23.9.1919. Berak pok. Josip, ratar 132 IV.
Burger, Terezija 16.5.1919. Berak Mato, ratar 140 V.
Burger, Veronika 28.12.1921. Berak Ivan, ratar 112 III.
efle, Adam 19.11.1919. Berak uro, gostioniar 122 V.
Dencinger, Josip 15.7.1924. Berak Adam, nadniar 101 I.
Dencinger, Ana 1.9.1924. Berak Franjo, nadniar 103 I.
Dencinger, Teresija 1.8.1923. Berak III.
Duhaek, Apolonija 28.12.1919. Berak Vendelin Burger, ratar 143 V.
Ebli, Kata 7.5.1923. Berak Hinko, ratar 34 II.
Haubrich, Magdalena 30.7.1921. Berak Josip, nadniar II.
Haupert, Adam 7.2.1920. Berak Josip, nadniar II.
Haupert, Magdalena 27.5.1922. Berak I.
Haupert, Franjo 22.1.1922. Berak Antun, ratar 14 I.
Haupert, Josip 11.11.1921. Berak III.
Hekli, Kata 30.11.1924. Berak Franjo, opinski redar 16 I.
Ivaki, Terezija 8.7.1920. Berak Ivan, nadniar V.
Kaiser, Ana 13.9.1924. Berak Stefan, ratar 37 I.
254
Kaiser, Terezija 20.9.1922. Berak II.

Kempf, Adam 6.11.1923. Berak Adam, strojobravar 46 II.
Kempf, Franjo 4.6.1922. Berak III.
Kempf, Fridrik 16.12.1920. Berak V.
Kempf, Jakob 4.5.1923. Berak Lovro, ratar 15 II.
Kempf, Barbara 21.11.1919. Berak Martin, nadniar I. (opetovnica)
Kempf, Terezija 21.7.1921. Berak IV.
Kist, Elizabeta 24.5.1923. Berak Josip, nadniar 16 II.
Kist, Marija 19.11.1919. Berak I. (opetovnica)
Kopf, Ivan 17.6.1923. Berak Andrija, ratar 88 II.
Kopf, Kristijan 27.10.1919. Berak V.
Lanbald, Eva 8.4.1919. Berak Ivan, ratar 175 IV.
Lanbald, Vendelin 11.4.1924. Berak Martin, ratar 155 I.
Leer, Barbara 9.12.1923. Berak Gapar, ratar 107 II.
Leer, Gertruda 16.5.1919. Berak Adam, nadniar 66 V.
Leer, Josip 22.10.1919. Berak Sebastijan, ratar 130 IV.
Leer, Rozina 28.5.1918. Berak Nikola, brija 83 I. (opetovnica)
Leer, Sebastijan 9.9.1922. Berak Sebastijan, ratar 130 III.
Leer, Terezija 2.2.1921. Berak IV.
Mifka, Adam 23.12.1924. Berak Antun, nadniar 160 I.
Ming, Kata 17.12.1919. Orolik Martin Gerber, ratar 39 V.
Ming, Martin 16.8.1923. Orolik I.
Ming, Stjepan 4.8.1921. Orolik II.
Mingl, uro 10.3.1922. Berak Franjo, nadniar 98 I.
Mingl, Franjo 5.3.1921. Berak III.
Probojevi, Liza 16.7.1922. Berak Klara, nadniar 5 III.
Rotter, Barbara 30.9.1923. Berak Mato, ratar 87 II.
Sill, Jakob 5.12.1919. Berak Adam, nadniar 174 V.
Sill, Martin 10.11.1922. Berak Adam, nadniar 174 II.
Stranch, uro 29.9.1919. Orolik Jakob, ratar 3 V.
Stranch, Johana 26.10.1920. Berak Ivan, ratar 48 V.
Stranch, Mato 10.1.1921. Berak Josip, ratar 131 II.
Stranch, Terezija 20.8.1921. Berak Vendelin, ratar 25 IV.
afer, Emili 26.1.1923. Berak Josip, nadniar 5 II.
afer, Ivan 27.12.1919. Berak V.
vager, Andrija 30.11.1919. Berak Andrija, nadniar 157 V.
vercli, Kata 23.2.1921. Berak Ivan, ratar 159 IV.
vercli, Terezija 27.10.1922. Berak III.
Toman, Marija 26.2.1921. Berak Ivan, kova 40 IV.
Veniketz, Franjo 21.1.1924. Bogdanovci Josip, ratar 26 II.
Vilhelm, Helena 3.8.1923. Berak Lovro, trgovac 41 II.
255
Sotin

Ime oca ili skrbnika i
Prezime i ime Datum i mjesto roenja zanimanje vie
osnovne narodne
Abt, Adam 26.4.1921. Sotin Antun, ratar III.
Abt, Josip 11.4.1920. Sotin Jakob, ratar I.
Almasch, Marija 20.7.1921. Sotin Ivan, nadniar IV.
Almasch, Stjepan 6.1.1924. Sotin I.
Ams, uro 23.4.1920. Sotin Ivan,ratar II.
Ams, Magdalena 20.5.1922. Sotin III.
Antes, Stefan Sotin Stefan, nadniar I.
Aschperger, Marija 7.9.1924. Sotin Martin, mlinar I.
Aschperger, Mijo 9.3.1920. Sotin IV.
Bader, Adam 24.9.1921. Sotin Adam, tesar III.
Balane, Antun 29.10.1922. Sotin Antun, nadniar I.
Balane, uro 20.11.1924. Sotin I.
Balane, Valentin 20.11.1924. Sotin I.
Balane, Rozina 25.7.1923. Sotin Nikola, nadniar II.
Balane, imun 19.12.1920. Sotin III.
Bauer, Adam 28.2.1923. Sotin uro, ratar II.
Bauer, Ana 8.7.1924. Sotin I.
Bauer, Katarina 24.10.1919. Sotin Helena, kuanica II.
Bauer, Magdalena 21.3.1921. Sotin Toma, ratar IV.
Bauer, Magdalena 1.7.1923. Sotin Josip, ratar II.
Baumgrtner, Ivan 27.4.1922. Sotin Adam, ratar III.
Baumgrtner, Matija 23.10.1919. Sotin I.
Baumgrtner, Magdalena 24.12.1923. Sotin Johan, kroja II.
Baumgrtner, Franciska 19.7.1920. Sotin Josip, ratar I.
Baumgrtner, Petar 22.4.1923. Sotin Sebastijan, ratar II.
Baumgrtner, Gertruda 14.5.1924. Sotin Stjepan, ratar I.
Baumgrtner, Johan 26.11.1922. Sotin III.
Baumgrtner, Mijo 19.7.1920. Sotin Stjepan S., ratar III.
Baumgrtner, Stjepan 10.1.1922. Sotin II.
Beiwinkler, Gizika 26.3.1923. Stari Futog Matija, trgovac III.
utura, Katarina 30.5.1922. Sotin Benedikt, ratar III.
Fazeka, Katarina 7.6.1919. Sotin Julijana, udova II.
Fazeka, Rozina 20.1.1923. Sotin Vendelin, ratar II.
Fechtig, Ferdo 6.4.1921. Sotin Adam, ratar IV.
Felger, Franciska 27.7.1919. Opatovac Matija, brija II.
Felger, Vendelin 15.2.1922. Sotin III.
Flesch, Jakob 6.9.1923. Sotin Ivan, ratar II.
256
Flesch, Julijana 19.11.1919. Sotin I.

Friedrich, Marija 7.9.1923. Sotin Antun, mlinar II.
Gangl, Sebastijan 10.6.1922. Sotin Petar, kova III.
Gratz, Magdalena 15.4.1923. Sotin Stjepan st., ratar I.
Heil, Marija 4.9.1921. Sotin Antun, ratar III.
Jurgovski, uro 11.3.1922. Sotin uro, tika I.
Jurgovski, Josip 31.7.1919. Sotin III.
Keller, Marija 8.3.1921. Sotin Josip, zidar IV.
Kilbert, Ana 21.4.1923. Sotin Ana, udovica I.
Kilbert, Liza 20.2.1923. Sotin Ivan, nadniar III.
Kilbert, Terezija 24.8.1920. Sotin Ana, udova III.
Kles, Franjo 8.5.1923. Sotin Petar, kroja II.
Koch, Andrija 2.7.1923. Sotin Johan Pelikan, nadniar I.
Knig, Apolonija 15.9.1920. Sotin Franjo, mlinar I.
Knig, Franjo 30.10.1921. Sotin III.
Kurbatfinski, Jakob 25.1.1920. Sotin Josip, tesar I.
Kurbatfinski, Josip 12.13.1923. Sotin I.
Landenberger, Marija 15.8.1924. Ivan, brija I.
Laufer, Regina 9.6.1923. Sotin Lazar, nadniar II.
Linder, Julijana 3.4.1922. Sotin Antun, ratar III.
Mazarek, Marija 7.9.1920. Sotin uro Bauer, ratar III.
Mazarek, Valentin 6.7.1924. Sotin Stjepan, nadniar I.
Penzinger, Josip 7.5.1924. Sotin Stjepan, nadniar I.
Penzinger, Marija 18.10.1820. Sotin IV.
Possert, Ivan 8.6.1922. Sotin Matija, zidar III.
Possert, Mato 7.5.1924. Sotin I.
Ribeinski, Eva 24.7.1923. Sotin Josip, nadniar II.
Rogi, Jakob 27.11.1921. Sotin Josip, strojar II.
Schendlinger, Ana 24.7.1923. Sotin Ivan, ratar II.
Scherzinger, Ivan 18.12.1922. Sotin Karlo, postolar III.
Scherzinger, Rozina 26.9.1920. Sotin I.
Schrodi, Stjepan 23.10.1920. Opatovac Stjepan, mlinar I.
Schwager, Josip 22.10.1922. Sotin Jakob, ratar III.
Schwager, Magdalena 19.5.1920. Drenovci II.
Seidl, Matija 1920. Sotin Matija, nadniar II.
Spieler, uro 9.6.1921. Sotin uro, ratar IV.
Stehli, Josip 29.9.1923. Sotin Josip, nadniar II.
Stehli, Melhior 7.9.1919. Sotin Matija, nadniar II.
Stehli, Stjepan 8.6.1921. Sotin Josip, nadniar IV.
Stock, Josip 1.1.1920. Sotin Antun, ratar II.
Stock, Marija 14.8.1923. Sotin II.
Stock, Katarina 10.12.1922. Sotin Franjo, ratar III.
257
Strausz, Katarina 20.11.1923. Sotin Martin, mlinar II.

Stutz, Antun 8.2.1920. Sotin Bla Abt, ratar III.
Ticherer, Jakob 9.11.1919. Sotin Jakob, nadniar II.
Trbl, Jakob 4.1.1921. Sotin Jakob, nadniar IV.
Trbl, Katarina 9.7.1923. Sotin I.
Wieland, Marija 17.12.1919. Sotin Franjo, nadniar I.
Willig, Elizabeta 10.7.1920. Sotin Melhior, sodar II.
Willig, Eva 20.11.1921. Sotin III.
Willig, Josip 14.12.1919. Sotin Josip, ratar II.
Wlfl, Ana 1.5.1924. Sotin Martin, ratar I.
Wlfl, Katarina 16.4.1921. Sotin IV.
Zapf, Antonija 29.7.1923. Karavukovo Mihajlo, opanar III.
Zapf, Terezija 13.12.1918. Karavukovo I.
Stari Jankovci
1931/32
Vjero- Ime oca ili skrbnika i kuni
Prezime i ime Datum i mjesto roenja upisuje
ispovijed zanimanje broj razred
Dohm, Jakob 19.8.1919. Stari Jankovci reform. Karlo, ciglar V.
Grossart, Elizabeta 5.12.1919. Stari Jankovci evang. Jakob, stolar IV.
Gutwein, Adam 6.9.1920. Stari Jankovci evang. Adam, ratar 12 IV.
Gutwein, uro 9.9.1924. Stari Jankovci evang. I.
Gutwein, Wilim 31.8.1922. Stari Jankovci evang. III.
Gutwein, Elizabeta 9.5.1922. Stari Jankovci evang Danijel, ratar 10 III.
Gutwein, Katarina 5.9.1924. Stari Jankovci evang. I.
Gutwein, Wilim 22.6.1923. Stari Jankovci evang. Ivan, strojar II.
Kmpfner, Kristina 18.8.1924. Stari Jankovci evang. Wilim, mlinar 27 I.
Keiper, Ivan 25.2.1920. Stari Jankovci evang. Ivan, cipelar 32 V.
Keiper, Rozina 21.10.1923. Stari Jankovci evang. II.
Klose, Antun 27.1.1922. Novi Jankovci evang. Petar, stolar 9 III.
Khner, Frieda 21.10.1922. idski Banovci evang. Jakob, zidar 2 III.
Martin, Margareta 9.1.1921. Stari Jankovci reform. Danijel, ratar 11 II.
Martin, Helena 26.2.1924. Stari Jankovci reform. Henrik, ratar I.
Martin, Rozalija 19.9.1920. Stari Jankovci reform. III.
Martin, Kristina 20.4.1920. Stari Jankovci reform. Petar, kroja 16 IV.
258
Martin, Margareta 10.5.1923. Stari Jankovci reform. II.
Martin, Wilim 12.1.1919. Stari Jankovci reform. Petar, ratar 11 V.
Martin, Wilim 16.8.1920. Marinci reform. Wilim, nadniar 75 V.
Molnar, Martin 15.8.1923. Sombor katol. Josip, nadniar 39 I.
Neider, Karlo 5.12.1924. Stari Jankovci reform. Jakob, mlinar I.
Neider, Katarina 1.1.1923. Stari Jankovci reform. II.
Neider, Rozina 24.12.1920. Stari Jankovci reform. V.
Olak, Ivan Garin reform. Wilim, levit 3 I.
Olak, Karlo 28.10.1920.Veliki Bekerek reform. III.
Oster, Elizabeta 8.1.1925. Novi Jankovci reform. Filip, ratar 23 I.
Pristupnik, Olga 24.11.1923. Sarajevo evang. Fridrik, nadniar I.
Schmidt, uro 24.4.1921. Novi Jankovci evang. Adam, ratar 78 III.
Schmidt, Magdalena 25.2.1924. Novi Jankovci evang. I.
Schumacher, Elizabeta 31.12.1920. Stari Jankovci evang. Petar, ratar 13 V.
Vogel, Ana 31.1.1922. Crvenka evang. Adam, bavar 27 III.
Vogel, Kristina 26.1.1919. Stari Jankovci evang. Ivan, ribar V.
Vogel, Rozalija 22.2.1923. Crvenka evang. Adam, bavar 27 II.
Wagner, Adam 30.10.1921. Novi Jankovci evang. Adam, ratar 29 II.
Wagner, Elizabeta 30.10.1919. Novi Jankovci evang. IV.
Wagner, Magdalena 4.11.1923. Novi Jankovci evang. I.
Wagner, Adam 1.2.1922. Novi Jankovci evang pok. Wilim, bavar 19 III.
Wagner, Rudolf 31.5.1919. Novi Jankovci evang. V.
Zloch, Elvira 17.5.1922. Petrovci evang. Alojz, gostioniar 6 IV.
Tordinci

Ime oca ili skrbnika i kuni
Prezime i ime Datum i mjesto roenja zanimanje broj Vie
Osnovne narodne
Berol, Kata 16.12.1924. Tordinci Antun, ratar 158 I.
Born, Josip 17.3.1923. Tordinci Mato, ratar 105 II.
Drner, Mato 23.4.1925. Tordinci Mato, ratar 120 I.
259
Drner, Mijo 15.4.1924. Tordinci I.

Grtner, Antun 17.6.1924. Tordinci Karlo, ratar 36 I.
Grtner, uro 1.3.1923. Tordinci Mato, zidar I.
Grtner, Josip 14.11.1924. Tordinci Martin, ratar 107 I.
Grtner, Liza 13.1.1920. Tordinci Karlo, ratar 36 I.
Ginder, Adam 2.1.1919. Tordinci Karlo, ratar 117 II.
Ginder, Elizabeta 16.9.1920. Tordinci I.
Grsser, Jakob 6.8.1922. Tordinci Kristijan, ratar 80 III.
Hegedu, Martin 7.1.1924. Tordinci Petar, ratar 123 II.
Helli, Magdalena 19.3.1920. Tordinci Jakob, nadniar I.
Herz, Kata 21.6.1919. Tordinci Nikola, ratar 302 II.
Herz, Marija 9.9.1923. Tordinci Josip, ratar 222 II.
Herz, Terezija 11.12.1920. Tordinci I.
Kizler, Kata 2.10.1919. Tordinci Ivan, ratar II.
Koller, Josefina 9.2.1920. Borovo Josip, mlinar I.
Leimeder, Magdalena 4.3.1922. Tordinci Josip, nadniar III.
Leimeder, Stjepan 19.8.1919. Tordinci II.
Nemeth, Martin 17.10.1922. Tordinci Ljudevit, strojobravar 76 III.
Pfann, Erna 20.3.1924. Osijek Karlo, bravar I.
Sauer, Marija 28.8.1923. Tordinci Albert, ratar 130 II.
Sauer, Martin 15.3.1922. Tordinci III.
Schmidt, Anton 19.4.1921. Tordinci Ivan, ratar 66 IV.
Schmidt, Elizabeta 12.2.1924. Tordinci I.
Schmiederer, Liza 2.3.1919. Tordinci Stjepan, ratar 119
Seifried, Ivan 9.7.1920. Tordinci Mato, nadniar 45 I.
Seifried, Tomo 15.11.1923. Tordinci I.
Stieb, Siegfried 8.5.1923. Tordinci Ivan, upnik III.
afer, Adam 5.9.1920. Tordinci Josip, ratar 41 III.
afer, Josip 12.2.1923. Tordinci I.
Tittjung, Ana 2.3.1920. Tordinci Sebastijan, ratar 85 I.
Tittjung, Franjo 23.8.1922. Tordinci III.
Tittjung, Mijo 6.4.1920. Tordinci Andrija, ratar 101 IV.
Tomas, Gapar 12.12.1920. Tordinci Ivan, nadniar III.
Tomas, Martin 24.10.1924. Tordinci Josip, zidar 293 I.
Ujvari, Martin 9.11.1921. Tordinci Martin, ratar 84 IV.
Wolf, Andrija 19.7.1920. Tordinci Mijo, kolar 67 IV.
Ceri
Ime oca ili skrbnika i 1931/32 upisuje
Prezime i ime Datum i mjesto roenja kuni broj
zanimanje razred
Antoni, Ana 22.1.1922. Ceri Ivan, postolar 12 III.
Antoni, Josip 1.2.1920. Ceri V.
Berger, Josip 11.2.1924. Ceri Antun, ratar 11 II.
260
Berger, Regina 20.3.1922. Ceri III.

Birmili?, Ivan 1.12.1921. Ceri Ivan, ratar 6 IV.
Birmili?, Antun 23.4.1922. Ceri Josip ml., kova 72 III.
Brand, Andrija 18.10.1924. Ceri Franjo, mesar 143 I.
Epner, Andrija 30.11.1921. Ceri Antun st., ratar 142 III.
Epner, Elizabeta 30.6.1920. Ceri Antun, nadniar 211 III.
Epner, Hinko 26.11.1923. Ceri I.
Fieder, Magdalena 18.7.1919. Ceri Pavao, ratar 51 III.
Fieder, Ivan 22.6.1924. Ceri Stjepan, nadniar 79 I.
Fieder, Terezija 10.2.1921. Ceri IV.
Gratz, Marija 26.10.1923. Ceri Vendo, ratar 4 II.
Gref, Barbara 13.11.1922. Ceri uro, nadniar 130 III.
Gros, Franjo 5.9.1923. Ceri Andrija, ratar 71 I.
Heintz, Ivan 25.5.1920. Ceri Ivan, nadniar 2 IV.
Hetich, Antun 12.5.1924. Ceri Ivan, ratar 18 I.
Hum, Martin 7.4.1922. Ceri Ivan ml., ratar 157 III.
Hum, Hinko 12.5.1924. Ceri Stjepan, ratar 114 I.
Hum, Terezija 6.10.1922. Ceri III.
Husli, Terezija 4.9.1919. Ceri Martin Lehmajer, ratar 56 V.
Jegl, Kata 27.11.1921. Ceri Andrija, ratar 9 I.
Jegl, Pero 9.7.1919. Ceri IV.
Jencer, Hinko 17.11.1919. Ceri Barbara, ratarka 13 V.
Karl, Barbara 30.9.1920. Ceri Ivan, pekar 64 V.
Karl, Elizabeta 15.1.1921. Ceri Josip, ratar 75 IV.
Kirner, Terezija 25.2.1921. Ceri Valentin, gostioniar 141 IV.
Kvintus, Kata 23.10.1923. Ceri Franjo, ratar 165 II.
Lang, Martin 17.12.1921. Ceri Antun, nadniar 95 IV.
Lehrmajer, Andrija 21.4.1924. Ceri Ivan, ratar 49 I.
Lehrmajer, Marija 9.9.1922. Ceri III.
Lehrmajer, Elizabeta 14.1.1922. Ceri Martin, ratar 56 III.
Licht, Eva 28.1.1922. Ceri Ivan, postolar 163 III.
Licht, Tomo 11.11.1923. Ceri Ivan, postolar II.
Licht, Jakob 4.6.1919. Ceri Pavao, postolar 44 V.
Licht, Marija 2.6.1920. Ceri II.
Licht, Julijana 1.6.1920. Ceri Adam, nadniar 152 V.
Licht, Marija 31.7.1923. Ceri Josip, nadniar II.
Licht, Matej 27.8.1922. Ceri III.
Luc, Martin 10.7.1923. Ceri uro, ratar 25 II.
Olvic, Adam 19.5.1923. Ceri uro, nadniar II.
Olvic, uro 10.8.1924. Ceri I.
Racher, Ivan 7.4.1921. Ceri Mijo, brija 147 III.
Rack, Julijana 20.12.1922. Ceri Mato, ratar 53 III.
261
Rebl, uro 21.4.1922. Ceri Terezija, ratarka 30 II.

Sajbert, Florijan 31.3.1921. Ceri Terezija, nadniar 207 IV.
Sajbert, Katarina 11.11.1922. Ceri III.
Sikinger, Elizabeta 24.4.1923. Ceri Adam, nadniar 203 II.
Slavinjak, Mihajl 4.9.1924. Ceri Josip, nadniar 116 I.
Somer, Ivan ml. 30.7.1923. Ceri Tomo, stolar 77 I.
Somer, Josip 25.7.1920. Ceri 77 III.
nur, Terezija 17.2.1924. Ceri Jakob, ratar 137 I.
Taschmajer, Adam 19.12.1923. Orolik Adam, nadniar 205 II.
Taschmajer, Stjepan 23.10.1920. Orolik V.
Tomas, Adam 15.12.1922. Ceri Baltasar, ratar 174 III.
Literatura:
Isovi, Kasim, Dravni arhiv NR Bosne i Hercegovine (Osnivanje, rad i stanje); Glasnik arhiva i
Drutva arhivskih radika, I, Sarajevo 1961, 169-185.
Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Veselin Maslea, Sarajevo 1984.
Rodinis, Andrej, Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini, knjiga 1 (1929-1931), Graa za
prouavanje politikih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine
(XIX i XX vijek), N. S., tom I (X), Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009.
262
Odjeljenja s njemakim jezikom u odjelima pukih kola u kotarima

Vukovar, Vinkovci i upanja od 1929. do 1931. godine
Saetak
Drinskoj banovini, sa sjeditem u Sarajevu, do rujna 1931. godine pripadali su i hrvatske
kotarevi Vinkovci, upanja i Vukovar. Sukladno Zakonu o narodnim kolama iz 1929. godine,
u mjestima u kojima su bili nastanjeni dravljani stranoga materinjega jezika, moglo se otvoriti
kolsko odjeljenje. Najvie odjeljenja nalazilo se na podrujima Vukovara, upanje i Vinkovaca.
Meutim, ta su se podruja u sklopu Drinske banovine nalazila do rujna 1931. godine, zbog
ega se u arhivskim izvorima u Arhivu Bosne i Hercegovine u predstojeem periodu kolstvo
na tim podrujima ne moe vie pratiti. Bez obzira na to, sauvani izvori o radu ovih odjeljenja
predstavljaju koristan prilog o ivotu njemake manjine. Najiscrpniji izvori u tom pogledu
dolaze iz rada povjerenstava za upis uenika, koja su sastavljale popise s podrobnim podacima
o uenicima.
Deutschsprachige Klassen in den Abteilungen der Volksschulen

in den Kreisen Vukovar, Vinkovci und upanja von 1929 bis1931
Zusammenfassung
Zur Drina-Banschaft, mit Sitz in Sarajevo, gehrten bis September 1931 auch die
kroatischen Bezirke Vinkovci, upanja und Vukovar. Gem Gesetz ber Volksschulen aus
1929 konnten in Ortschaften, in denen Staatsbrger fremder Muttersprache ansgesiedelt waren,
eine Schulabteilung erffnet werden. Die meisten Abteilungen befanden sich auf dem Gebiete
von Vukovar, upanja und Vinkovci. Doch diese Gebiete befanden sich in der Drina-Banschaft
bis September 1931, daher ist das Schulwesen in diesen Gebieten in der kommeden Zeitspanne
in den Quellen des Archivs von Bosnien und Herzegowina nicht mehr verfolgbar. Ungeachtet
dessen sind die erhaltene Quellen ber die Ttigkeit dieser Abteilungen ein ntzlicher Beitrag
ber das Leben der deutschen Minderheit. Die ausfhrlichsten Quellen in dieser Hinsicht
kommen aus der Ttigkeit der Ausschsse fr Immatrikulation der Schler, die Listen mit
genauen Angaben der Schler fertigten.
263
264
Filip imetin egvi: Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj...
Filip imetin egvi UDK: 930.85(497.5=112.2)

Filozofski fakultet Izvorni znanstveni rad
Sveuilita u Zagrebu Primljeno: 18.9.2017.
Fin de Sicle Zagreb

i kulturni prijelazi u
Habsburkoj Monarhiji
druge polovice 19. stoljea
Autor teksta istrauje urbane komunikacije unutar
Habsburke Monarhije druge polovice 19. stoljea
i posebice na prijelazu stoljea. Takav analitiki
okvir, uz fokus na kulturne transfere i stvaranje
intelektualnih mrea u Austro-Ugarskoj, jasno istie
ulogu stranaca, doljaka iz Austrijskih zemalja ili
Njemake na podruje Hrvatske i Slavonije i njihov
utjecaj na izmjenu urbane svakodnevice grada
Zagreba kao i kulturne te intelektualne prakse.
Kljune rijei: Habsburka Monarhija, 19. stoljee,

Zagreb, urbane komunikacije, prijelazi, kulturni
transferi
265
Pored Pariza, Londona i Berlina jo je samo Be imao pred kraj 19. stoljea
ulogu iskonskog europskog kulturnog i intelektualnog sredita. Kao glavni grad
Austro-Ugarske Monarhije u iskonskom je smislu objedinjavao sve nacionalnosti
velikog Carstva, povezivao staro i novo u umjetnosti i kulturi, bio sredite prirodnih
i humanistikih znanosti, znanstvenih rasprava, medicine, forenzike, psihoanalize,
secesije i avangardne moderne umjetnosti, neosporni centar glazbe s velikom tradicijom,
mjesto intelektualnih polemika knjievnika, teoretiara, povjesniara, povjesniara
umjetnosti. Sve te kulturne pojave kao da se oko 1900. godine1 intenziviraju, postaju
dio fenomena prijelaza stoljea.2 Pritom se naroito istie veliki porast stanovnitva,
jer Be poetkom 19. stoljea broji 240.000 stanovnika, da bi oko 1900. preao dva
milijuna i tako postao etvrti (u nekim periodima i trei) grad Europe, od ega je
velik dio otpadao na doljake: njih 410.000 iz ekih zemalja, 140.000 iz Ugarske
(ukljuujui i Hrvatsku i Slavoniju), 37.000 iz Galicije i jo 37.000 s juga Monarhije.3
Unato, odnosno esto i upravo zbog multikulturne matrice, Be je neraskidivo povezan
i s ostalim centrima Dunavske Monarhije i Srednje Europe. Osim to je shvaan kao
komunikacijsko sredite u odnosu na druge europske i svjetske imperijalne komplekse u
smislu transfera znanja, znanosti, kulturnih i intelektualnih praksi, itd., Be je do sloma
Austro-Ugarske 1918. godine predstavljao jedan od glavnih komunikacijskih kanala
izmeu pojedinih nacija Monarhije, odnosno ire, elita, skupina i pojedinaca iz svih
krajeva. Kao formativno mjesto, Be je brojne pojedince usmjerio da u sklopu svojih
lokalnih zajednica i manjih urbanih sredita Monarhije grade vlastite kulturne mree,
bilo da se radi o bekim obrascima koji se prihvaaju ili odbijaju. Dakako posebnu
ulogu ima liberalno graanstvo, kao svojevrsno interurbano vezivno tkivo izmeu Bea,
Budimpete, Praga, Lavova, Ljubljane, Zagreba, Temivara, ernivca, dakle najoitija
toka urbane komunikacije: pritom se ne radi o pojedinim nacionalnim kulturama
Maara, eha, Poljaka ili Hrvata i Srba, ve prije svega poliglotsko ili predominantno
njemako graanstvo.4 Be je bio model prema kojemu se u drugim habsburkim
1
Kategorija Be oko 1900. emu su komplementarne i druge, primjerice Budimpeta oko 1900. ili Zagreb
oko 1900., slijedi iroko povijesno shvaanje koje je predloio William Johnston, mislei na procvat urbanog
intelektualnog i kulturnog ivota na prijelazu stoljea, odnosno dugoronije kulturne procese koji se odvijaju
izmeu 1890. ili jo 1880-ih godina i 1910-ih i ak 1920-ih godina. Vidi: William M. Johnston, Zur
Kulturgeschichte sterreichs und Ungarns 1890-1938: Auf der Suche nach verborgenen Gemeinsamkeiten (Wien-
Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2015.).
2
Iako je fenomen Bea na prijelazu stoljea obraen u vie razliitih monografija, ovdje se izdvajaju u
historiografskom smislu dominantni pristupi temi: Ilsa Barea, Vienna: Legend and Reality (London: Secker
& Warburg, 1966.); William M. Johnston, Austrijski duh: Intelektualna i drutvena povijest 1848.-1938. (Zagreb:
Globus, 1993.); Carl E. Schorske, Be krajem stoljea (Zagreb: Antibarbarus, 1997.).
3
Michael John, Vielfalt und Heterogenitt. Zur Migration nach Wien um 1900, u: Migration und Innovation
um 1900: Perspektiven auf das Wien der Jahrhundertwende, ur. Elisabeth Rhrlich (Wien-Kln-Weimar: Bhlau
Verlag, 2016.), 24-27.
4
Steven Beller, Geschichte sterreichs (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2007.), 165. Usp. Eric J. Hobsbawm,
Fractured Times: Culture and Society in the Twentieth Century (London: Little Brown, 2013.), 89-95.
266
urbanim sreditima postupno uvode odreene kulturne prakse, vode intelektualne

debate, organizira ivot i svakodnevica, uspostavlja odnos prema umjetnosti i odreuje
uloga te iste umjetnosti u urbanom ivotu. Zagreb oko 1900. godine, sa svojih 64,37 km2
povrine i neto manje od 100.000 stanovnika, predstavlja neto vei grad, koji meutim
zbog svoje dvojne uloge nosi u okvirima Trojedne Kraljevine poseban znaaj: u 19.
stoljeu definiran je dvojnom ulogom periferije Monarhije i istovremenog hrvatskog
politikog i kulturnog sredita, hrvatskog glavnog grada.5 Osim to Zagreb dakle
prihvaa i prilagoava posebnom hrvatskom kontekstu novine iz sredita Monarhije,
grad ujedno i kao hrvatsko sredite predstavlja vaan model drugih hrvatskih urbanih
sredita u razvoju.
Najei nosioci komunikacije srednjoeuropskih gradova6 su u kulturnom smislu,
pa tako i u odnosu Bea i Zagreba, ili studenti ili intelektualne elite u najirem smislu.7
Kulturni transferi8 ostvaruju se izmeu ostalog i putem pojedinaca koji imaju mogunost
boraviti izvan svog rodnog kraja, te bilo kroz kolovanje, strunu ili umjetniku djelatnost
ili iz istog interesa postaju otvoreni prema primanju novih ili za njih jo nepoznatih
iskustava. S druge strane, i oni e, ovisno o duljini boravka, poloaju na kojem se nalaze
i drugim faktorima, takoer ostaviti dojam u drutvu u kojem djeluju. Povjesniar i
knjievnik Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816.-1889.) kolovao se u Varadinu i Zagrebu
(kolovanje prekinuo 1833.), pohaao kadetsku kolu u austrijskom Kremsu, boravio
5
Ulogu Zagreba u komparativnom kontekstu u novije vrijeme obrauju: Filip Tomi Mario Strecha, Zagreb
raste. Prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u drugoj polovici 19. stoljea u komparativnoj
perspektivi, Historijski zbornik 69 (2017.), 33-70. Vidi takoer: Ante Laui, Stanovnitvo Zagreba i okolice
od 1880. do 1980., Migracijske i etnike teme 3/1 (1897.), 20-22; Boena Vranje-oljan, Stanovnitvo gradova
banske Hrvatske na prijelazu stoljea: (socijalno-ekonomski sastav i vodei slojevi 1890 - 1914) (Zagreb: kolska
knjiga, 1991.).
6
O tome vidi naroito: Moritz Csky, et. al. (ur.), Kultur-Identitt-Differenz: Wien und Zentraleuropa in der
Moderne. Innsburck-Wien-Mnchen-Bozen: Studien Verlag, 2004.
7
O tome vidi: Iskra Ivelji, Kroatische Studenten und Professoren in Wien (1790-1918), u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press, 2015.), 291-
356; Iskra Ivelji, Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u: The
Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press,
2015.), 457-520.
8
Kulturni transferi najee se prouavaju u okviru meunacionalnih odnosa, dakle poredbenom metodom
kojom se analiziraju prenositelji i prelasci koji provode kulturne transformacije unutar okvira dviju ili
vie razliitih zemalja. Izvorite takvog prouavanja su njemako-francuski odnosi, iako se metoda analize
pokazala u posljednje vrijeme propulzivna, pa se u meuvremenu prouavaju najrazliitiji meudravni odnosi
putem skupina ili pojedinaca koji kulturne transfere omoguuju. Vidi primjerice: Michel Espagne-Michael
Werner, ur.,Transferts. Les relations interculturelles dans lespace franco-allemand (XVIIIe et XIXe sicle) (Paris:
Editions Recherche sur les civilisations, 1988.); Michel Espagne-Michael Werner, Deutsch-franzsischer
Kulturtransfer im 18. und 19. Jahrhundert. Zu einem neuen interdisziplinren Forschungsprogramm des
C.N.R.S., Francia 13 (1985,), 502-510; Michel Espagne - Michael Werner, La construction dune rfrence
culturelle allemande en France: Gnse et Histoire (1750-1914), Annales E.S.C. 42 (1987.), 969-992. irom
temom meuimperijalnih transfera u novije se vrijeme bavi zbornik: Volker Barth Roland Cvetkovski (ur.),
Imperial Co-operation and Transfer, 1870-1930: Empires and Encounters (London-New York: Bloomsbury
Publishing, 2015.).
267
u Beu i Milanu. Izmeu 1838. i 1840. Kukuljevi Sakcinski boravi u Beu, a preko
njegovih dnevnikih zapisa saznajemo kako aktivno sudjeluje u kulturnom i drutvenom
ivotu, kako mu tamonji boravak pomae da se stvaraju nove slike i nove zabave.
Tako Kukuljevi predveer redovito odlazi u kazalita (Kazalite kod Josefstadta
i Hoftheater), hoda po gostionicama u predgraima, ee Praterom, ita Homera,
Petrarcu, Gundulia, prouava djela raznih povjesniara, igra karte, svakodnevno boravi
u kavanama itajui novine, ide na balove, plesove na kojima igrae traus kako
je sam pribiljeio te, naravno, posjeuje carski dvor.9 Svoje e spoznaje Kukuljevi
ugraditi u vlastito djelo i djelovanje u Zagrebu, koristit e poznanstva u Beu,10
primjenjivati steena iskustva, unosei u hrvatski politiki i kulturni ivot novosti na
podruju historiografije, arheologije i knjievnosti. Ivan Kukuljevi Sakcinski jedan je
od brojnih primjera predstavnika hrvatske elite koja neko vrijeme boravi u Beu, gdje se
uspostavljaju bitne veze te stjeu znanja i inspiracija koja se ne odnosi samo na njegovo
struno-kulturno djelovanje, ve i na prihvaanje modernih drutvenih normi i obiaja
koji su se tek postupno uvodili u Zagrebu, dok su u Beu ve predstavljali standardizirani
oblik drutvene svakodnevice i dokolice. Za hrvatske elite Be je bio centar mode,
mjesto kupovine, preuzimanja najnovijih drutvenih oblika zabave, razonode, uivanja u
velianstvenim proslavama i plesovima, koji su se potom postupno uvodili i u gradovima
Trojedne Kraljevine.11
Osim hrvatskih elita, posrednici i prenosioci kulture su bili i stranci. Jo u razdoblju
srednjeg i ranog novog vijeka strani trgovci, vojnici, predstavnici klera, itd. koji govore
njemaki naseljavaju hrvatsko podruje. Naroito jaki valovi doseljavanja zahvaaju
Banat, Baranju, Slavoniju i Srijem u 18. i 19. stoljeu.12 Ponekad povezani s tim valovima
seoba, a ponekad i neovisno od njih, pojedinci ili skupine obino vezane uz odreenu
profesiju, poput uitelja, znanstvenika, obrtnika, itd. tijekom itavog 19. stoljea svojim
prelascima i djelovanjem na razliitim destinacijama aktivno posreduju izmeu centara
drave i sredita periferije, povezujui vlastita iskustva i znanja sa specifinom situacijom
na koju nailaze.13 Pritom je izuzetno vaan multikulturalni i heterogen kontekst urbanih
9
NSK, R 6924, Dnevnik Ivana Kukuljevia Sakcinskog 1838.-1840.. O Kukuljeviu vidi takoer: Tihomil
Matrovi (ur.), Zbornik o Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom (Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu,
2011.); Ivana Mance, Zrcalo naroda. Ivan Kukuljevi Sakcinski: povijest umjetnosti i politika (Zagreb: Institut
za povijest umjetnosti, 2012.).
10
Vidi: Rudolf Preinerstorfer, Ivan Kukuljevi Sakcinskis Archivforschungen in Wien, u: Zbornik o Ivanu
Kukuljeviu Sakcinskom, ur. Tihomil Matrovi (Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 2011.), 472-481.
11
Iskra Ivelji: Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji (Zagreb: FF Press, 2015.),
458-468.
12
O Nijemcima u Hrvatskoj vidi Vladimir Geiger, Nijemci u Hrvatskoj, Migracijske teme 7 (1991.), 319-334
i druge radove istog autora.
13
Vidi: Michel Espagne, Die Rolle der Mittler im Kulturtransfer, u: Kulturtransfer im Epochenumbruch, ur.
Hans-Jrgen Lsebrink Rolf Reichardt (Leipzig: Leipziger Universittsverlag, 1997.), 309-329.
268
sredita kao to su Zagreb ili Osijek, unutarnja komunikacija, povezanost izmeu

regionalne batinjene pluralnosti i izvanjske pluralnosti koja nastaje u kulturnim
procesima razmjene stanovnitva u irem Europskom okviru kao kljuno obiljeje
srednjoeuropskih gradova Habsburke Monarhije.14
to je omoguilo i poticalo visoki stupanj unutarnje mobilnosti u Habsburkoj
Monarhiji? Nekoliko je razloga posredovalo tome. Od centralizacijskih reformi carice
Marije Terezije (1717.-1780.) i njenog sina Josipa II. (1741.-1790.), koje su postavile
institucionalne temelje Carstva, drava se sve vie oslanjala na lojalnost slojeva ili
skupina koje su bili obrazovane, u gospodarskom smislu razvijenije te socijalno izuzetno
mobilne.15 Naroito obrazovani pojedinci predstavljali su priliku kao import-kadrovi,
obueni i sposobni pokretai i organizatori razliitih znanstvenih, kulturnih, obrazovnih
i drugih djelatnosti u rastuim lokalnim sreditima. Etablirani monarhijski centri
znanosti, kulture i obrazovanja poput Bea, Budimpete ili Praga proizvodili su nove
kadrove koji, ako nisu imali garantirani angaman u tim gradovima, uz dravne poticaje
sele u manja lokalna sredita kako bi iskoristili svoje znanje i sposobnost u organizaciji
tamonjih institucija, drutva, zajednica, itd. Dravni, ali i zemaljski financijski poticaji
pritom predstavljaju jasan vid razvojne kulturne politike. Na prijelazu stoljea e
postupni industrijski porast koji blago zahvaa i Trojednu Kraljevinu naroito pospjeiti
porast gradskog stanovnitva koje od 1880-ih godina raste blago, da bi od 1890-ih
godina vea sredita poput Zagreba, Osijeka, Srijema, Bjelovara, Poege, Virovitice,
itd. biljeila i jai uzlet. Urbani lokalni centri predstavljali su prije svega priliku za
sitne obrtnike i poduzetnike, ali i uitelje te druge kulturne organizatore koji su svojim
djelovanjem na podruju jezika, knjievnosti, pjesnitva, glazbe obogaivali lokalne
zajednice. Naposljetku treba istaknuti i da je mobilnost unutar Dvojne Monarhije
dakako znaajno pospjeena i razvojem cesta, odnosno izgradnjom eljeznike mree
(u Habsburkoj Monarhiji od 1837. godine) koja se odraava na podruje Trojedne
Kraljevine od 1860-ih godina i kroz nagodbeno razdoblje, uglavnom po planu austrijske
June eljeznice i Ugarske kraljevske dravne eljeznice, dakako uz brojne politike
rasprave, kontroverze i razvojna pitanja.
Vrlo vanu stavku u kulturnim i intelektualnim prelascima ini akademska
mobilnost unutar Habsburke Monarhije. Kljunu su ulogu u tom smislu odigrale
reforme kojima je decentralizirana visoka naobrazba. Liberalne reformatorske tendencije
politike elite koja je preuzela resor obrazovanja, nastave i bogotovlja u Beu, ali i
Budimpeti, omoguile su transformacije liceja i preparandija u snanije institucije sa
statusom bliskom sveuilitima, dok je postupno doputana nastava na nenjemakim
jezicima maarski u Peti, poljski u Lavovu i Krakowu. Tijekom 1870-ih godina je
14
Moritz Csky, Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in Zentraleuropa
(Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.), 69-75; 89-128.
15
Pieter Judson, The Habsburg Empire: A New History (Cambridge-London: The Belknap Press of Harvard
University Press, 2016.), 103-104.
269
daljnja decentralizacija drave, dijelom kako bi se nadoknadio i izgubljeni talijanski

teritorij, omoguila osnivanje kraljevskih, tj. carskih sveuilita Franje Josipa: u Cluju
1872., ernivcima 1875. godine te dakako Zagrebu 1874. godine.16 Takve se prilike u
pravilu slave kao dogaaji od kulturno-povijesnog znaaja, izraaji povijesne, kulturne
i politike misije koju dinastija Habsburg preuzima u svojem Carstvu.
Naroito nakon Austro-ugarske nagodbe je uz pomo kulturne politike dinastije
i drave omoguena vea otvorenost prema doljacima, najee mlaim osobama, iz
svih krajeva Monarhije. Car Franjo Josip je kao otac Monarhije izdavao godinje
subvencije kojima su se dodjeljivale stipendije na razliitim visokim kolama i
sveuilitima, rasporeene po pojedinim zemljama. Pritom su i dravne, odnosno
zemaljske stipendije davale vaan poticaj mobilnosti, naroito u razdobljima kulturnih
organizatora na prijelazu stoljea u Dunavskoj Monarhiji, kao to su Wilhelm August
von Hartel (1839.-1907.), Lornd Etvs (1848.-1919.) ili na hrvatskom podruju Ivan
Vonina (1827.-1885.), Izidor Krnjavi (1845.-1927.) i drugi. Ciljevi takve poticane
mobilnosti bili su obino viestruki: od politikih, koji su primjerice trebali pokazivati
uspjehe dualistikog ureenja Habsburke Monarhije, elje za suzbijanjem nacionalne
predominacije u odreenom podruju ili opasnosti nacionalizma pa sve do znanstvenih
tenji stvaranja jake i vre povezane mree znanstvenih i kulturnih institucija u
Habsburkoj Monarhiji koja e nuditi podlogu za meuinstitucionalnu potporu,
razmjenu znanja i prikupljenih podataka, pristupa, strunih metoda, osoblja, itd.
Dakako, prije svega se poticala multikulturalnost bekog sredita kao simbolino i
faktino najoitijeg mjesta objedinjavanja razliitih nacionalnosti. Studenti i predstavnici
raznih elita Hrvatske i Slavonije mogu se prvenstveno identificirati kao pravi posrednici
u kulturnim transferima, prihvaajui suvremene tendencije u kulturi i umjetnosti te
potom nastojei je prilagoditi dinamici urbanih sredina Trojedne Kraljevine u koje se
vraaju. Studenti su naroito aktivni zato jer su u formativnim razdobljima svojih karijera
pokazivali otvorenost prema onome to su im gradska okruenja izvan domovine pruala.
Osim kao magnet u odnosu na sve predjele Dvojne Monarhije, Be je predstavljao i
vano pribjeite njemake inteligencije koja je, to iz politikih razloga, to iz drugih
privatnih razloga ili jednostavne mogunosti zaposlenja bio privlaan kao europski
prepoznati kulturni centar s jakim glazbenim, umjetnikim i intelektualnim ivotom.
Ipak, u odnosu na heterogenost drugih urbanih sredita Monarhije, treba istaknuti i
injenicu da je u Beu oko 1900. godine ipak izraen i odreen germanocentrizam
koji je objedinjavao pojedine nacionalnosti i vjeroispovijesti, odnosno koji je nametao
Njemaki Be kao temeljnu razinu, elei razne eke, maarske, slovake, hrvatske,
srpske, poljske i druge intelektualce ipak vezati za produkciju na njemakom jeziku,
16
Jan Surman, Imperiale go-betweeners. Jzef Dietl und Tom Garrigue Masaryk zwischen Imperium,
Wissenschaft und Nationalpolitik., u: Eliten im Vielvlkerreich/Elites and Empire, ur. Tim Buchen Malte
Rolf (Berlin/Boston: De Gruyter; Mnchen: Oldenbourg, 2015.), 314-321.
270
njemaki izraaj, itd. dakako pod uvjetom da su eljeli igrati istaknutiju ulogu u
bekom drutvu i kulturnoj eliti.17
No, tendencija dravnih ili dinastikih stipendija bila je i znanje, nauku i
obrazovanost iz centra prenositi prema periferiji Monarhije. Educirani pojedinci sa ireg
srednjoeuropskog austrijskog, ekog ili njemakog podneblja, u literaturi 19. stoljea
prozivani kao iskonski donositelji kulture i kulturni nosioci (dakle Kulturbringer
i/ili Kulturtrger18) Monarhije, esto su se nali pozvani njemaku kulturnu misiju
iriti na slavensko podruje Hrvatske i Slavonije koje je unato razvojnoj politici
bana Maurania i kasnijih reima jo u drugoj polovici 19. stoljea promatrano kao
egzotini, daleki kraj koji se tek u novije vrijeme oslobodio dugotrajne osmanske
opasnosti i koji eka svoj preporod.
Iako su po stopi unutranje mobilnosti, dakle regionalnih i zemaljskih migracija
unutar granica Habsburke Monarhije, Hrvatska i Slavonija (neto vea stopa
useljenitva u odnosu na Hrvatsku) inile, skupa s Bukovinom, Galicijom i Erdeljom,
najmanje mobilne zemlje, ipak je mobilnost meu obrazovanim elitama bila velika:
naroito vano sredite privlaenja takvih pojedinaca ili skupina bio je grad Zagreb,
ne samo kao politiki centar, ve i iskonsko obrazovno, umjetniko i kulturno sredite
koje postaje u drugoj polovici 19. stoljea.19 Mladi umjetnici i intelektualci putem
razliitih su fondova financijski podupirani: Be, Prag, Graz ili neki drugi sveuilini
gradovi trebali su im pruati visoko obrazovanje, a drava je potom naroito ohrabrivala
prelaske u manje krajeve, to je mladim intelektualcima, umjetnicima i kulturnjacima
moglo odgovarati zbog manje kompetitivnosti, odnosno mnogo vee prilike da se
domognu dobrog poloaja, istaknu svojim radom ili dobiju kakav vaan angaman.20
Tako pisac, novinar i glumac Heinrich Moritz Penn (1838.-1918.), koji se rodio u
Ljubljani, studira i radi kao novinar isprva u Grazu, nastavlja karijeru u Beu, vraa se
potom u Ljubljanu, putuje po Njemakoj i Balkanu, a potom neko vrijeme kao glumac
radi u nacionalnom kazalitu u Zagrebu, da bi ga urnalistika karijera odvela potom
u Trst, Lavov, Jablonec, Budimpetu, Brno, ponovno Be itd. Neke je pojedince vojna
sluba i karijera odvela u Trojednu Kraljevinu gdje su se trajno nastanili, s time da su
17
Moritz Csky, Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in Zentraleuropa
(Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.), 273-344.
18
Albrecht von Roon, Grundzge der Erd- Vlker- und Staatenkunde, sv. 3 (Berlin: Verlag von Duncker und
Humblot, 1845.), vidi npr. 414 do 421.
19
Annemarie Steidl, Ein ewiges Hin und Her. Kontinentale, transatlantische und lokale Migrationsrouten
in der Sptphase der Habsburgermonarchie, sterreichische Zeitschrift fr Geschichtswissenschaften 19/1
(2008.), 19, grafika 2, 20. Vidi takoer: Renate Banik-Schweitzer, Der Prozess der Urbanisierung, u:
Die Habsburgermonarchie 1848-1918, sv. IX/1, ur. Helmut Rumpler Peter Urbanitsch (Wien: Verlag der
sterreichischen Akademie der Wissenschaften, 2010.), 193-196.
20
Hartmut Krones, Wanderung und Kulturaustasch im Habsburgerreich und im sdostdeutschen Raum, u:
Wanderungen und Kulturaustausch im stlichen Mitteleuropa: Forschungen zum ausgehenden Mittelalter und zur
jngeren Neuzeit, sv. 1, ur. Hans-Werner Rautenberg (Mnchen: R. Oldenbourg Verlag, 2006.), 353.
271
neki pojedinci ostvarivali i paralelne zapaene karijere na podruju kulture. Primjer je

Emil Wickerhauser (1823.-1900.), roen u imunoj austrijskoj obitelji u Beu, koji je
nakon obrazovanja u Akademiji za orijentalne jezike u Beu, isprva radio u dravnoj
slubi kao diplomatski prevoditelj. Nakon boravaka u Iai, Temivaru i Petrovaradinu,
pronaao je angaman u Zagrebakoj generalkomandi te se skrasio 1852. godine u
Zagrebu gdje je, izmeu ostalog, djelovao kao pjesnik, objavljujui na njemakom
jeziku u Agramer Zeitungu i drugim austrijskim glasilima.21
Nakon obrazovanja u Austriji i angamana na Pomorskoj akademiji u Rijeci,
Friedrich (Miroslav) Singer (1821.-1876.) je u Zagrebu uspjeno kao uitelj organizirao
nastavu tjelovjebe te uveo u nastavu hrvatsku terminologiju prevedenu iz njemakog;
kasnije e Franjo (Frantiek) Hochmann (1850.-1893.), jo jedan monarhijski
prenositelj, taj Singerov sustav tjelovjebe zamijeniti modernijim ekim sustavom
obuke.22 Franz (Franjo) Folprecht (1828.-1888.) rodio se u ekom mjestu Horn
Bousov, obrazovanje stjee u Mladoj Boleslavi i Pragu, kratko vrijeme provodi u Zagrebu
da bi potom stalno namjetenje uitelja dobio 1854. godine na Varadinskoj gimnaziji
gdje je uivao izuzetan ugled, a traga je ostavio i kao autor kolskih udbenika za fiziku
namijenjenih niim razredima. Anton Schlesinger (1853.-1896.) rodio se u Biloj
upaniji kod Alapa, obrazuje se u Budimpeti, zatim radi kao novinar u Beu (za list
der Wanderer) i Budimpeti, da bi od sredine 1870-ih godina trajno radio u Zagrebu
kao suradnik, glavni urednik i kasnije izdava novine Agramer Zeitung.
Primjer austrijskog fiziara Petera Salchera (1848.-1928.), koji dodue nije djelovao
u Zagrebu, nego veim dijelom karijere u Rijeci, zorno ukazuje na to kako su stvarane
znanstvene mree unutar Dunavske Monarhije. Nakon obrazovanja u Grazu gdje
dobiva doktorat, Salcher isprva radi u Klagenfurtu i Trstu, sredinom 1870-ih godina
odlazi u Rijeku gdje na Carsko-kraljevskoj Mornarikoj akademiji vodi meteoroloku
stanicu. Pritom Salcher blisko surauje na interdisciplinarnim istraivanjima s Ernstom
Machom, Sndorom Rieglerom i drugim istaknutim znanstvenicima, povezuje
Rijeku i Pulu s Beom kao istraivakim centrom, te u svojim pokusima uspijeva
fotografski uhvatiti zvune valove, ime su postavljeni teorijski temelji za daljnji razvoj
termodinamike i hidrodinamike.
Naroito veliku ulogu umjetnikih prenosioca imaju arhitekti. Od Bartholomusa
(Bartola) Felbingera (1785.-1871.), sudetskog Nijemca koji je poetkom 19. stoljea,
nakon viegodinjeg boravka u Beu, doao u Zagreb, tradicija istaknutih graditelja
i umjetnika se nastavlja i u drugoj polovici 19. stoljea.23 Osim poznatog arhitekta
21
Mirjana Stani, Verschttete Literatur: die deutschsprachige Dichtung auf dem Gebiet des ehemaligen Jugoslawien
von 1800 bis 1945 (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2013.), 155.
22
Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. V:
Od 20. listopada 1860. do 20. travnja 1868. (Zagreb: Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1910.), 268-269.
23
O Bartolu Felbingeru vidi: Lelja Dobroni, Bartol Felbinger i zagrebaki graditelji njegova doba (Zagreb: Drutvo
historiara umjetnosti Hrvatske, 1971.).
272
Hermana Bolla (1845.-1926.), koji od 1870-ih godina radi te ivi u Hrvatskoj,24 i

drugi su njemaki umjetnici, esto na poziv biskupa Strossmayera i Izidora Krnjavog,
djelovali u Zagrebu svojim umjetnikim stvaralatvom. U priblino isto vrijeme kada
u Zagrebu ve djeluje Boll dolazi i arhitekt Kuno Waidmann (1845.-1921.). Slikar
Joseph ( Josip) Bauer (1845.-1916.), obrazovan u Beu i Mnchenu, slika i izlae u
Hrvatskoj, a od 1884. godine radi i kao nastavnik slikanja na Obrtnoj koli. Arhitekt
Alois (Vjekoslav) Bastl (1872.-1947.) rodio se u ekoj, studirao kod Otta Wagnera
u Beu, a projekte izvodio u Zagrebu, Beu, Pragu, Ljubljani.
Naroito zanimljiva skupina kulturnih posrednika i prenositelja, jo u 18. i ranom
19. stoljeu su glumci, odnosno glumake druine. Budui da se kazaline prilike u
Zagrebu razvijaju, naroito od 1830-ih godina pod preporodnim poticajom, kada je i
izgraeno tzv. Stankovievo kazalite, koje je potom u nekoliko navrata rekonstruirano
ili modernizirano (osvjetljenje, oprema, itd.), a da je 1895. godine sveano otvorena
i nova velika zgrada Hrvatskog narodnog kazalita tipino srednjoeuropskog tipa,
Zagreb je predstavljalo privlanu destinaciju mlaim glumcima i glumicama koji
su se nadali tako pronai odskonu dasku za angamane u jaim umjetnikim i
kazalinim centrima unutar i izvan Dunavske Monarhije. Glumac Josip Freudenreich
(1827.-1881.), porijeklom iz obitelji glumaca koja se jo krajem 18. stoljea doselila u
Zagreb iz Brna, nastupa kao mladi glumac isprva s njemakim pa hrvatskim glumakim
druinama, boravi u Zagrebu, zatim u Temivaru, Lavovu i Beu, da bi se na poziv
Dimitrija Demetra vratio u Zagreb 1860. godine gdje je nastupao kao etablirani
glumac. Slino je Heinrich Brnstein (1805.-1892.), Nijemac roen u Hamburgu,
nakon obustave vojnike karijere i nekoliko novinarskih angamana postao glumac
te, preko Lavova, Budima, Temivara, Ljubljane, Linza i Trsta, doao u Zagreb gdje
je aktivno sudjelovao u uspostavi kazalita i razvoju kazalinih prilika, da bi potom
nastavio svoju glumaku karijeru po Europi i Sjedinjenim Dravama. Krae glumake
karijere u Zagrebu, esto prvoj destinaciji u tenji za etabliranjem glumake karijere,
ostvarili su Anton Joseph Christl (1802.-1865.), Josef Franz Krones (1797.-1832.) ili
Franz Tomaselli (1801.-1846.) iz poznate salzburke glumake obitelji koji je nakon
angamana u Beu, Lavovu i Linzu karijeru prerano zavrio u Zagrebu. U irem smislu
su u Zagrebu oko kazalita djelovali i neki strani novinari, redaktori i dramaturzi, poput
Ferdinanda Rossena (1789.-1841.).25
Dakako, primjera mobilnosti i prijelaza jo je mnogo. Mnogim su strancima
institucije u Trojednoj Kraljevini poput kolskih zavoda ili pak drugi angamani
predstavljali primamljiv pothvat jer su dobivali priliku biti vodei organizatori, pioniri
ili predvodnici odreene struke: nekima je to znailo odskonu dasku, svojevrsnu
24
Opus i ivot arhitekta Bolla obraen je kod: Dragan Damjanovi, Arhitekt Herman Boll (Zagreb: Leykam
International, 2013.).
25
O njemakom kazalitu u Zagrebu vidi naroito: Milka Car, Odrazi i sjene. Njemaki dramski repertoar u
Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu do 1939. godine (Zagreb: Leykam international, 2011.).
273
postaju na putu do uspjeha u Beu, Njemakoj ili drugdje, a nekima je Zagreb ostao
trajno mjesto boravka i ivljenja. Dobar primjer takvog karijernog prelaenja je Johann
(Ivan) Hbl (1827.-1883.), roen u moravskom selu ichlnek, obrazovan u tehnikim
naukama u Beu, karijeru je zapoeo 1860. godine u Rakovcu kao ravnatelj male realke
gdje se pokazao kao strog, ali radini pedagog i organizator. Govorio je slabo hrvatski,
to je znalo izazivati probleme, ali je njegova organizacija, kao i injenica da je radio
dalje na svojem strunom osposobljavanju u Beu, ostala zapaena, pa je 1867. godine
postao ravnatelj kole u St. Pltenu te kasnije Kremsu gdje je i umro.26 Neki su svoje
obrazovanje zapoeli u Hrvatskoj i Slavoniji, ali su kasnije ostvarili veliku karijeru i
nikada se nisu vratili u rodni kraj. Tako je primjerice Ilma von Murska odnosno Ema
Pucser/Pukec (1834.-1889.), koja se rodila u Ogulinu, glazbeno obrazovanje zapoela
u Zagrebu pa potom u Grazu, da bi preko Bekog konzervatorija postupno kao operna
pjevaica stekla svjetsku slavu nastupajui diljem Europe, Sjedinjenih Drava, Australije
i Novog Zelanda. I idovski glazbenik i skladatelj Hermann Leopoldi (1888.-1959.),
roeni Beanin, zapoeo je karijeru svirajui varijete u zagrebakim barovima, da bi
kasnije postao uspjean skladatelj i izvoa bekih pjesama (Wienerlieder) diljem Europe
i Sjedinjenih Drava.
S druge strane su pojedinci poput Singera ili Schlesingera kao organizatori
i pokretai trajno ostali u Zagrebu. Njemake obitelji koje su se ranije skrasile na
podruju Trojedne Kraljevine pritom su svoje potomke esto slale na naobrazbu u Graz,
Be, Innsburck ili druge njemake gradove. Tako primjerice Rudolf Vimer (1863.-
1933.), teolog i pisac, porijeklom Austrijanac roen u Bjelovaru, studira i kasnije stjee
doktorat u Beu, ali se potom vraa i u Zagreb gdje e ostvariti istaknutu sveuilinu
karijeru. Isto tako e slikar Adolf Waldinger (1843.-1904.), iz imune osjeke obitelji,
obrazovanje stei u rodnom gradu, da bi ga 1862. godine nastavio u Beu u sklopu
tamonje umjetnike akademije i prakse u ateljeima.27 Franz (Franjo) Hanaman (1878.-
1941.), rodom iz Drenovca kod upanje, istaknuti inenjer i kemiar, obrazovanje i
strunu afirmaciju e stei u Beu i Berlinu, a u Hrvatsku e se vratiti tek po svretku
Prvog svjetskog rata.
Osim kolovanih prosvjetnih kadrova, umjetnika i znanstvenika, radilo se pritom
uglavnom o trgovcima i poduzetnicima koji su u Zagrebu ili nekom drugom hrvatskom
gradu vidjeli mogunost razvijanja obrta, trgovake mree, itd. Dolazei uglavnom iz
ekih zemalja i austrijskih predjela, dakle bogatijih krajeva Habsburke Monarhije, oni
su sa sobom dovodili najrazliitije inovacijske prakse koje su u Beu, Pragu ili drugim
europskim centrima ve bile ustaljene. To se ne odnosi samo primjerice na organizaciju
institucija, zavoda ili privatnih poduzea, ve i na svakodnevne mode, atrakcije, razonode
26
Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. IV:
Od 31. prosinca 1851. do 20. listopada 1860. (Zagreb: Tisak Kr. zemaljske tiskare, 1910.), 342-343.
27
O Adolfu Waldingeru vidi kod: Matko Pei, Adolf Waldinger: uz obljetnicu smrti, ovjek i prostor 2/31
(1955.), 7; Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee (Zagreb: Naprijed, 1995.).
274
ili obiaje koji se uvode u zagrebaki ivot oko 1900. godine: kavane, razne atrakcije i
masovna okupljanja, umjetnike izlobe, izlobe izuma i inovacija, fotografija, litografija,
pokretnih slika, filmske projekcije, itd.
Takozvani importirani kadrovi su naroito povezani s razdobljem hrvatskog
utemeljiteljskog perioda, dakle takoreenom Grnderzeitu u vrijeme bana Ivana
Maurania (ban 1873.-1880.) u sklopu kojeg i sam grad Zagreb izrasta u pravo
hrvatsko sredite,28 ali i kasnije, tijekom banovanja Krolyja Khuen-Hdervryja
(1883.-1903.), kada se veina pokrenutih zavoda i institucija osuvremenjuje i u
institucionalnom smislu nadograuje ili profesionalno utemeljuje. Znanje i iskustvo u
organizacijskom smislu, emu se uglavnom pridodavao i razvoj tehnika obuke, strune
terminologije i ostali drugih aspekata, uvodili su kadrovi porijeklom iz austrijskih i
ekih zemalja na podruju Hrvatske i Slavonije, omoguujui razvoj najrazliitijih
kulturnih, intelektualnih, umjetnikih i tehnikih djelatnosti. Svojim su znanjem ili
steenom vjetinom esto i u financijskom smislu bili u stanju uspostaviti funkcionalna
kulturna drutva, udruge ili zemaljske institucije. Iako na prijelazu stoljea import-
kadrovi jo uvijek predstavljaju hrvatska nunost, javlja se ba vezano uz bana Khuena
i potreba da se razvijaju vlastiti mladi educirani kadrovi, to iz iskonske potrebe, to
iz politikih razloga.29
Meutim, hrvatska i slavonska gradska sredita pribliavaju se bekim ili austrijskim
drutveno-kulturnim strujanjima na prijelazu stoljea i pomou nekih drugih oblika
posrednitva. Poetkom 20. stoljea priljev stanovnitva iz Cislajtanije opada: dok je
1880. godine jo skoro 24% stanovnitva dolazilo iz austrijskih zemalja, ve 1900. njih
je 17% ,odnosno 1910. svega oko 13%. U samom gradu Zagrebu opada i postotak
onih koji njemaki jezik koriste kao materinji, od 9,20% iz 1880. godine do svega 5,30
u 1910. godini.30 Meutim stabilni porast njemake manjine u Hrvatskoj i Slavoniji
oko 1900. godine, zabiljeen porastom iteljstva koje je oznaavalo njemaki jezik
kao materinski od 83.139 iz 1888. godine do njih 134.00 godine 1900. odnosno
132.150 deset godina kasnije znaio je da je njemaki jezik i dalje bio uglavnom
prisutan u svim urbanim sreditima Hrvatske i naroito Slavonije oko 1900. godine.31
Neka novija kulturoloka istraivanja upozoravaju na podatke koji su dosada bili slabo
poznati ili nedovoljno u povijesnom smislu kontekstualizirani: u analizi prevodilake i
izdavake djelatnosti Zagreb se doista namee kao urbani centar posrednitva izmeu
njemake i slavenske, dakle hrvatske, srpske, slovenske i bosanskohercegovake
kulture sve do kraja 19., odnosno na poetku 20. stoljea. Od 1880-ih godina sve je
28
O tome vidi naroito: Mirjana Gross, Poeci moderne Hrvatske (Zagreb: Globus, 1985.).
29
Vidi: Tomo Mareti, Kako sam postao sveuilini profesor, Jugoslavenska njiva VII/4 (1923.), 184.
30
Agneza Szabo, Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu 1880-1910.
godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 17 (1984.), 103.
31
Rudolf Signjar, Statistiki atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije: 1875.-1918. (Zagreb: Kr. Zem. Tiskara, 1915.), 8
275
vie prijevoda s hrvatskog ili srpskog na njemaki i obratno. Zagreb postaje na taj
nain mjesto s najvie izdanih prijevoda u Habsburkoj Monarhiji nakon Bea, kako
monografija tako i naroito mnogo prevedenih lanaka iz dnevnog tiska: s neto manje
od 19% ukupne izdavake djelatnosti prevoenih tekstova i djela, Zagreb nadilazi i
Budimpetu (oko 11%), Prag (oko 4%), Osijek (oko 4%), Innsbruck (oko 2%) i ostale
gradove.32 Takva izdavaka produkcija prije svega ponovno ukazuje na ulogu Zagreba
kao urbanog sredita habsburke periferije, bitne udaljene postaje koja je posredovala
izmeu europskog jugoistoka, Balkana, i europske sredine, predstavljajui poveznicu
slavenske i njemake kulture. Uz to, na taj se nain dodatno povezivalo u urbanom
smislu autohtono zagrebako njemako stanovnitvo, doljaci s njemakog govornog
podruja koji su okupirali drutvene i javno istaknute funkcije te druga heterogena
gradska sredita Habsburke Monarhije s izraenijim njemakim elementom.
Osim toga, knjigotiskarske radionice i tiskare u hrvatskim gradovima postaju
prostor ireg djelovanja ili suradnje slogara, litografa, knjigovea, novinskih urednika
i novinara koji su mahom idovskog, austrijskog ili njemakog porijekla. idovski
tiskar Leopold (Lavoslav) Hartman (1812.-1881.) iz Transilvanije je poslovnim
prilikama dospio u Zagreb, gdje je u partnerstvu s Vilimom Schwarzom i Ignatzem
Granitzem vodio tiskaru i knjiaru.33 S druge strane kod Carla (Dragutina) Albrechta
(1824.-1887.) koji od poetka 1850-ih godina djeluje u Zagrebu nakon preseljenja iz
Varadina, odnosno u suradnji s njegovom zagrebakom tiskarom, rade i drugi Nijemci
i Austrijanci, poput Juliusa Hhna (1830.-1896.), Huga Gerbersa (1845.-?) ili Carla
(Dragutina) Lihla (1848.-1900.).34 Potonji Lihl je pritom drugi narataj obitelji koja
ivi u Hrvatskoj, budui da je njegov otac kao lijenik djelovao do rane smrti u Severinu,
ali je prije povratka u Hrvatsku kao slogar radio u Trstu, Budimpeti, po Austriji (Beu)
i Njemakoj (Mnchen, Leipzig, Stuttgart, Gotha), da bi se potom vratio u Zagreb
gdje je do smrti obnaao brojne funkcije u novinskim redakcijama (Narodne novine,
Agramer Zeitung), tiskarama i drugim institucijama.35
Interesantno je istaknuti da je Zagreb s ukupno dvadesetak razliitih izdavaa,
nakladnika izdanja koja su prevedena, takoer drao tree mjesto u Dunavskoj
Monarhiji po ukupnom broju, iz Bea i Budimpete, to dovoljno govori o irini i
rasponu kulturnih transfera koji su se u Zagrebu odvijali kroz prevodilaku djelatnost.36
32
Michaela Wolf, Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der Habsburgermonarchie 1848
bis 1918 (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.), 253.
33
Vidi: Miroslava Despot, Zagrebaki knjiar Lavoslav Hartman, Jevrejski almanah (1955./56.), 71-85.
34
O razvoju knjiarstva i tiskarstva u Hrvatskoj vidi: Vjekoslav Klai, Knjiarstvo u Hrvata (Zagreb: tisak i
nakl. knjiare St. Kugli, 1922.); Stjepan Platzer, Izum i razvoj tamparstva u Hrvata, Grafika revija 9/10
(1930.), 151-164.
35
Agramer Zeitung, 13. II. 1903.
36
Michaela Wolf, Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der Habsburgermonarchie 1848
bis 1918 (Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.), 254-255.
276
Kljunu ulogu u tom smislu imala je svakako dnevna novina Agramer Zeitung, popularna
Agramerica. Taj je njemaki list osnovan 1826. godine u Zagrebu te sve do 1912.
godine izlazi redovito, pod snanim pokriem i podrkom Zemaljske vlade nije
ni udo da je u imaginariju mranog i negativnog hrvatskog 19. stoljea Miroslava
Krlee i popularna Agramerica nala svoje mjesto, kudei razinu novinarstva, nain
izvjetavanja i politiku opredijeljenost novine.37 Meutim, Krleine kritike na stranu, ta
je novina od velike vanosti, jer je predstavljala kontaktnu toku Zagreba i drugih centara
Monarhije. Pod glavnim urednikom Antonom Schlesingerom (1853.-1896.), kako je
ve spomenuto, nekadanjim lanom redakcije beke novine Wanderer koji je redakturu
novine preuzeo 1879., a izdavanje 1883. godine, novina zauzima otvoreni proreimski
stav, ali se istovremeno modernizira u skladu s drugim srednjoeuropskim novinama
veih urbanih centara, pa postupno uvodi opsenije kazaline kritike, knjievne osvrte,
prikaze razliitih predstava itd. Kulturna elita Zagreba e se meutim radije okupljati
oko druge njemake novine u Zagrebu, Agramer Tagblatta, koji izlazi od 1885. pa sve
do u meuratno razdoblje, i za kojeg piu Izidor Krnjavi, Hugo Badali, Franjo Ksaver
Kuha, Andrija Mohorovii, kasnije Branko Gavella i mnogi drugi istaknuti pojedinci.
Takvi primjeri ukazuju i potvruju, vie od dvojne uloge istovremene (monarhijske)
periferije i (hrvatskog) sredita, autohtonu urbanu komunikacijsku logiku Zagreba.
Socijalna struktura zagrebakog stanovnitva, tradicije koje se batine s poetka 19.
stoljea i ranije, zatim urbane individualne razvojne logike, na koju utjeu sve razine
politike (gradska, zemaljska, dravna), ali i gospodarski trendovi te kultura, ine bitan
kontekst unutar kojeg pojedinci ili skupine, esto poticani i od strane dinastije Habsburg
ili habsburkog dravnog okvira, svojim prijelazima uspostavljaju nove kulturne i
intelektualne prakse, na taj nain trajno obogaujui kulturni, znanstveni, intelektualni
i svakodnevni ivot Zagreba.
37
Vidi: Miroslav Krlea, 99 varijacija (Beograd: Duga, 1972.).
277
Popis izvora i literature

I. Izvori
Agramer Zeitung, 1903.
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb, R 6924, Dnevnik Ivana Kukuljevia Sakcinskog
1838.-1840..
Signjar, Rudolf. Statistiki atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije: 1875.-1918. Zagreb: Kr. Zem.
Tiskara, 1915.
II. Literatura
Banik-Schweitzer, Renate. Der Prozess der Urbanisierung, u: Die Habsburgermonarchie 1848-
1918, sv. IX/1, ur. Helmut Rumpler Peter Urbanitsch. Wien: Verlag der sterreichischen
Akademie der Wissenschaften, 2010.: 185-232.
Barea, Ilsa. Vienna: Legend and Reality. London : Secker & Warburg, 1966.
Barth, Volker i Roland Cvetkovski, ur. Imperial Co-operation and Transfer, 1870-1930: Empires and
Encounters. London-New York: Bloomsbury Publishing, 2015.
Beller, Steven. Geschichte sterreichs. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2007.
Car, Milka. Odrazi i sjene. Njemaki dramski repertoar u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu do
1939. godine. Zagreb: Leykam international, 2011.
Csky, Moritz i Astrid Kury i Ulrich Tragatschnig. Kultur-Identitt-Differenz: Wien und
Zentraleuropa in der Moderne. Innsburck-Wien-Mnchen-Bozen: Studien Verlag, 2004.
Csky, Moritz. Das Gedchtnis der Stdte: kulturelle Verflechtungen: Wien und die urbanen Milieus in
Zentraleuropa. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2010.
Cuvaj, Antun. Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena
do danas, sv. IV: Od 31. prosinca 1851. do 20. listopada 1860. Zagreb: Tisak Kr. zemaljske
tiskare, 1910.
Cuvaj, Antun. Graa za povijest kolstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas, sv. V: Od 20. listopada 1860. do 20. travnja 1868. Zagreb: Tisak Kr. zemaljske tiskare,
1910.
Damjanovi, Dragan. Arhitekt Herman Boll. Zagreb: Leykam International, 2013.
Despot, Miroslava. Zagrebaki knjiar Lavoslav Hartman, Jevrejski almanah (1955./56.): 71-85.
Dobroni, Lelja. Bartol Felbinger i zagrebaki graditelji njegova doba. Zagreb: Drutvo historiara
umjetnosti Hrvatske, 1971.
Espagne Michel i Michael Werner, Deutsch-franzsischer Kulturtransfer im 18. und 19.
Jahrhundert. Zu einem neuen interdisziplinren Forschungsprogramm des C.N.R.S.,
Francia 13 (1985.): 502-510.
Espagne Michel i Michael Werner, La construction dune rfrence culturelle allemande en
France: Gnse et Histoire (1750-1914), Annales E.S.C. 42 (1987.): 969-992.
Espagne Michel i Michael Werner, ur.Transferts. Les relations interculturelles dans lespace franco-
allemand (XVIIIe et XIXe sicle). Paris: Editions Recherche sur les civilisations, 1988.
Espagne, Michel. Die Rolle der Mittler im Kulturtransfer, u: Kulturtransfer im Epochenumbruch,
ur. Hans-Jrgen Lsebrink Rolf Reichardt. Leipzig: Leipziger Universittsverlag, 1997.:
309-329.
Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee. Zagreb: Naprijed, 1995.
Geiger, Vladimir. Nijemci u Hrvatskoj, Migracijske teme 7 (1991.): 319-334.
Gross, Mirjana. Poeci moderne Hrvatske. Zagreb: Globus, 1985.
278
Hobsbawm, Eric J. Fractured Times: Culture and Society in the Twentieth Century. London: Little
Brown, 2013.
Ivelji, Iskra. Kroatische Studenten und Professoren in Wien (1790-1918), u: The Entangled
Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century), ur. Iskra Ivelji. Zagreb: FF
Press, 2015.: 291-356.
Ivelji, Iskra. Kroatische Eliten in Wien im 19. Jahrhundert. Eine prosopographische Skizze, u:
The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th 20th Century), ur. Iskra Ivelji.
Zagreb: FF Press, 2015.: 457-520.
John, Michael. Vielfalt und Heterogenitt. Zur Migration nach Wien um 1900, u: Migration
und Innovation um 1900: Perspektiven auf das Wien der Jahrhundertwende, ur. Elisabeth
Rhrlich. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2016.: 23-64.
Johnston, William M. Austrijski duh: Intelektualna i drutvena povijest 1848.-1938. Zagreb:
Globus, 1993.
Johnston, William M. Zur Kulturgeschichte sterreichs und Ungarns 1890-1938: Auf der Suche nach
verborgenen Gemeinsamkeiten. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2015.
Judson, Pieter M. The Habsburg Empire: A New History. Cambridge-London: The Belknap Press of
Harvard University Press, 2016.
Klai, Vjekoslav. Knjiarstvo u Hrvata. Zagreb: tisak i nakl. knjiare St. Kugli, 1922.
Krlea, Miroslav. 99 varijacija. Beograd: Duga, 1972.
Krones, Hartmut. Wanderung und Kulturaustasch im Habsburgerreich und im sdostdeutschen
Raum, u: Wanderungen und Kulturaustausch im stlichen Mitteleuropa: Forschungen zum
ausgehenden Mittelalter und zur jngeren Neuzeit, sv. 1, ur. Hans-Werner Rautenberg.
Mnchen: R. Oldenbourg Verlag, 2006.: 339-360.
Kutsch, K. J. i Leo Riemens, Groes Sngerlexikon, sv. 1. Mnchen: K. G. Saur, 2003.
Laui, Ante. Stanovnitvo Zagreba i okolice od 1880. do 1980.. Migracijske i etnike teme 3/1
(1897.), 19-29.
Mance, Ivana. Zrcalo naroda. Ivan Kukuljevi Sakcinski: povijest umjetnosti i politika. Zagreb:
Institut za povijest umjetnosti, 2012.
Mareti, Tomo. Kako sam postao sveuilini profesor, Jugoslavenska njiva VII/4 (1923.): 183-184.
Matrovi, Tihomil, ur. Zbornik o Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom. Zagreb: Hrvatski studiji
Sveuilita u Zagrebu, 2011.
Pei, Matko. Adolf Waldinger: uz obljetnicu smrti, ovjek i prostor 2/31 (1955.), 7.
Platzer, Stjepan. Izum i razvoj tamparstva u Hrvata, Grafika revija 9/10 (1930.): 151-164.
Preinerstorfer, Rudolf. Ivan Kukuljevi Sakcinskis Archivforschungen in Wien, u: Zbornik o
Ivanu Kukuljeviu Sakcinskom, ur. Tihomil Matrovi. Zagreb: Hrvatski studiji Sveuilita u
Zagrebu, 2011.: 472-481.
Roon, Albrecht von. Grundzge der Erd- Vlker- und Staatenkunde, sv. 3. Berlin: Verlag von
Duncker und Humblot, 1845.
Schorske, Carl E. Be krajem stoljea. Zagreb: Antibarbarus, 1997.
Stani, Mirjana. Verschttete Literatur: die deutschsprachige Dichtung auf dem Gebiet des ehemaligen
Jugoslawien von 1800 bis 1945. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2013.
Steidl, Annemarie. Ein ewiges Hin und Her. Kontinentale, transatlantische und lokale
Migrationsrouten in der Sptphase der Habsburgermonarchie, sterreichische Zeitschrift fr
Geschichtswissenschaften 19/1 (2008.): 15-42.
Surman, Jan. Imperiale go-betweeners. Jzef Dietl und Tom Garrigue Masaryk zwischen
Imperium, Wissenschaft und Nationalpolitik., u: Eliten im Vielvlkerreich/Elites and Empire,
ur. Tim Buchen Malte Rolf. Berlin/Boston: De Gruyter; Mnchen: Oldenbourg, 2015.:
314-321.
279
Szabo, Agneza. Regionalno porijeklo i socijalna struktura stanovnitva grada Zagreba izmeu
1880-1910. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 17 (1984.): 101-120.
Tomi, Filip i Mario Strecha, Zagreb raste. Prilog poznavanju populacijskog razvoja Zagreba u
drugoj polovici 19. stoljea u komparativnoj perspektivi, Historijski zbornik 69 (2017.): 33-70.
Vierhaus, Rudolf, ur. Deutsche Biographische Enzyklopdie (DBE), sv. 1, sv. 2, sv. 6., sv. 8, sv. 10.
Mnchen: K. G. Saur, 2005-2008.
Vranje-oljan, Boena. Stanovnitvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stoljea: (socijalno -
ekonomski sastav i vodei slojevi 1890 - 1914). Zagreb:kolska knjiga, 1991.
Wolf, Michaela. Die vielsprachige Seele Kakaniens: bersetzen und Dolmetschen in der
Habsburgermonarchie 1848 bis 1918. Wien-Kln-Weimar: Bhlau Verlag, 2012.
280
Fin de Sicle Zagreb i kulturni prijelazi u Habsburkoj Monarhiji

druge polovice 19. stoljea
Saetak
Prostor Srednje Europe jo je u srednjovjekovnim vremenima obiljeen izuzetno visokom
mobilnou koja se odrazila ne heterogenost stanovnitva, naroito oko veih gradskih sredita. U
19. stoljeu ta mobilnost dobiva jo izraeniji karakter, naroito u Habsburkoj Monarhiji nakon
nestanka osmanske opasnosti. Educirani pojedinci i skupine, uglavnom s njemakog govornog
podruja, dakle iz njemakih drava, austrijskih i ekih zemalja, ali i ire, odluuju se iz razliitih
razloga, od elje za probojem u karijeri, mogunosti zaposlenja do obiteljskih i osobnih razloga
na odlazak u periferiju Monarhije. Zagreb e kao rastue i sve vanije hrvatsko sredite unutar
te monarhijske periferije svojom njemakom jezinom tradicijom, sve razvijenijim kulturnim
institucijama i drutvima predstavljati privlano odredite. Brojni e Nijemci, Austrijanci, idovi,
esi i drugi u Zagreb doi kao kulturni prenositelji, organizatori i utemeljitelji, pokretai
razliitih kulturnih i intelektualnih procesa koji se posredstvom Zemaljske vlade u drugoj
polovici 19. stoljea u Hrvatskoj i Slavoniji intenziviraju. Ti e kulturni transferi meutim traga
ostaviti i ire, utjecat e i mijenjati urbanu svakodnevicu i drutvene odnose u gradu Zagrebu,
mijenjajui i oblikujui poseban karakter grada na prijelazu stoljea.
Fin de Sicle Zagreb und Kulturbergnge in der Habsburger Monarchie

der zweiten Hlfte des 19. Jahrhundertes
Zusammenfassung
Der Raum von Mitteleuropa war noch in den mittelalterlichen Zeiten von ausnehmend
hoher Mobilitt gekennzeichnet, die sich auf die Vielfalt der Bewohnerschaft auswirkte,
insbesondere um grere Stadtzentren. Im 19. Jahrhundert bekommt diese Mobilitt einen
noch ausgeprgteren Charakter, besonders in der Habsburger Monarchie nach dem Veschwinden
der osmanischen Gefahr. Gebildete Einzelpersonen und Gruppen, meistens aus dem deutschen
Sprachraum, also aus den deutschen Staaten, sterreichischen und tschechischen Staaten aber
auch weiter, entschlieen sich, aus verschiedenen Grnden vom Wunsch nach Fortschritt
in der Karriere, Arbeitsmglichkeiten bis Familien- und persnlichen Grnden - zur Reise
in die Randgebiete der Monarchie. Zagreb wird, als wachsender und immer wichtiger
werdender kroatischer Mittelpunkt innerhalb dieses Monarchierandgebietes mit seiner
deutschen Sprachtradition, immer entwickelteren Kulturanstalten und Gesellschaften, zu einem
anziehenden Bestimmungsort. Zahlreiche Deutschen, sterreicher, Juden, Tschechen und andere
kommen nach Zagreb als Kulturbertrger, Veranstalter und Grnder, Frderer verschiedener
kulturellen und intellektuellen Prozessen, die sich durch Vermittlung der Landesregierung in
der zweiten Hlfte des 19. Jahrhundertes in Kroatien und Slawonien verstrken. Doch diese
Kulturbertragungen werden auch weitere Spuren hinterlassen, den urbanen Alltag und die
gesellschaftliche Verhltnisse in der Stadt Zagreb beeinflussen und ndern, den besonderen
Charakter der Stadt an der Jahrundertwende ndernd und formend.
281
282
Ivan osi Bukvin: Leopold (Seibl) Sajbl
Ivan osi Bukvin UDK: 323.15(497.5=112.2)(091)

Vrbanja Prethodno priopenje

U radu je istraen ivotni put Leopolda Seibla
(1912.-1972.), jednog od vanijih pripadnika
njemake zajednice u Drenovcima. Opisani su poeci
njegove karijere strojara u mornarici Kraljevine
Jugoslavije, ratni put, te razni poslovi na kojima je
nakon 1945. radio u Bosni i Hercegovini (rudarska i
industrijska postrojena, Tehnika kola) .
Kljune rijei: Cvelferija, strojarstvo
283
Razvojaenjem Vojne granice (1873.), zatim uvoenjem civilno-graanskog ivota

(1881.) te ve zahuktalom sjeom spavanskih stoljetnih hrastika, potom izgradnjom
pruge Vinkovci-Gunja (1886.), otvaraju se nove gospodarske mogunosti koje u
Drenovce privlae veliki broj njemakih obitelji. Doseljavanje traje sve do poetka
1900-tih godina. Veina doseljenih su poljoprivrednici, ali prati ih i odreeni broj
obrtnika. Zahvaljujui veem broju naseljenih obrtnika ve se razvojaenjem granice
1873. u Drenovcim osniva Drutvo obrtnika. Isto se spominje i kao zadruga 1889.
godine, u izvjeu upanijske oblasti o stanju obrtnih zadruga u upanji.1 Pojedinano
doseljavanje stranaca (Maara, Slovaka, eha i Hrvata Bunjevaca) poinje ve s
1880. godinom. Neke od tih obitelji Nijemaca/vaba su: Majer, Steininger, vager,
Inhof, Jung, Kuhl te jo poneki. Masovniji dolazak zapoinje od 1890., a traje sve do
poetka 20. stoljea. Doseljavanje je uglavnom teklo iz tri pravca tj. iz okolice Osijeka,
potom Vukovara i najee preko Dunava iz Bake.2 Popis obrtnika i trgovaca u
Drenovcima iz godine 1909. navodi izmeu njih 71 i vei broj Nijemaca/vaba, kao:
Wurm, trgovac, Benet, sitniar, Platner, sitniar, Neuman, sitniar, vager, gostioniar,
Wiktorin, posjeduje mlin na benzin i stroj za vrenje, Neumam, posjeduje stroj za
vrenje, Helenberger, postolar, Kaizler, postolar, Rot, postolar, Buschbacher, postolar,
Klein, bavar, Werner, brija, Willi, brija, Flogl, brija, Leib, kolar, Aman, kolar, Merki,
kova, Pramberger, kolar, Kempl, kova, Merki, kroja, Gurka, kroja, Horn, kroja,
Herman, zidar, Pongrac, zidar, Brener, zidar, Schwager, mesar, Horn, uar, Sajbl, trgovac
soda vodom, Platner, trgovac soda vodom, Gurka, tesar, Pongrac, tkalac, vab, arapar,
Heitt, trgovac jajima.3 Tipian primjer obrtnikog poduzetnitva i dokaz razgranatosti
obrta u pojedinim obiteljima Nijemaca/vaba je dokument Odluka za obrtnikom
iskaznicom na ime Vendelin Saibl iz Drenovaca (po primitku odluke od poglavarstva
u Drenovcima 3. kolovoza 1912. potpisao se kao Wendelin Seibl).4 Isti je bio iz obitelji
trgovca soda vodom Leopolda Sajbla. Zanimljivo je da se obitelj u kasnijim godinama
tj. poslije Prvoga svjetskog rata sve ee pisala kao Sajbl.
Jedan izmeu vie zanimljivih Nijemaca/vaba iz Drenovaca je Leopold Seibl
(Sajbl) mlai, koji je imao osebujan ivotni put, te je kao takav zasluio da bude
zabiljeen.
Leopold se rodio kao vanbrani sin u vezi Kate Seibl i Josipa Gurka 13. svibnja
1912. u Chicagu (SAD). (Iz toga razloga nije upisan u maticu roenih upe Drenovci.)
Tijekom Prvoga svjetskog rata obitelj se vraa u tadanju Austro-Ugarsku Monarhiju,
1
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji, spis br. 46703/1889-ZV-UO; spis br. 12/1911/Kotarsko
poglavarstvo upanja; Obrtnika udruenja i razvoj obrtnitva upanjske Posavine (Katalog izlobe). Zaviajni
muzej Stjepan Gruber: upanja 1995.
2
Pismohrana Matinog ureda Drenovci. Matice, roenih, vjenanih i umrlih upe Drenovci.
3
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji, Popis obrtnika i tvornikih poduzea, Drenovci, 1.9. 1909.
4
Dravni Arhiv Osijek, Fond 28. Kotar upanja 1869.-1941.(Sada Dravni Arhiv Vukovar)
284
najvjerojatnije u Karavukovo u Bakoj, te potom dolaze u Drenovce.5 Iz pregleda

useljenih u SAD u vremenu od 1895.-1920. vidljivo je da je Yosef Gurka iz Drenovaca,
iz Hungary, star 24 godine, brodom Florida 23. travnja 1910. stigao na Ellis Island.6
Obitelj Sajbl se po prvi puta u maticama roenih, vjenanih i umrlih upe Drenovci
navodi 1900. godine.7 (Iako postoji mogunost da su doli i neto ranije.) Vidljivo je
da obitelj po dolasku stanuje najprije na kbr. 147. (vjerojatno kao podstanari/kvartir,
kod obitelji Klem) potom su posjedovali kuu na broju 86. za itavo daljnje vrijeme
ivljenja u Drenovcima.8 Obitelj Gurka se navodi u Drenovcima godine 1904., dok
je obitelj Khull (u uskim rodbinski vezana s prethodne dvije) zabiljeena takoer
godine 1900. (kada i Sajblovi).9 (Zbog nedostatka podataka koji se zasigurno nalaze
negdje u Bakoj tj. Karavukovu ili
nedalekom Bakom Novom Selu,
odakle je mnogo Nijemaca/vaba
doseljeno u Drenovce, ovdje su
ostali nejasni rodbinski odnosi
izmeu obitelji Gurka, Khull i
Seibl.)
Neto vie o Leopoldovoj
obitelji saznajemo preko fotografije
koja je snimljena u Beu (Wien,
Atelier Medina). Na njoj se nalazi
brani par Sajbl s troje djece, a
pretpostavlja se da je snimljena
po povratku iz SAD-a, vjerojatno
1917. godine. (Naalost, nije bilo
mogue utvrditi tko je tko od djece).
Idue spoznaje o Leopoldu
Sajblu dobivamo veoma kasno,
tek nakon njegovog osnovnog
kolovanja i strunog usavravanja,
najvjerojatnije u tehnikoj struci
za zvanje strojara (mainist).10 Ve
godine 1930. Leopold se nalazi
Obitelj Sajbl (1917.?).
(Izvor: Autorova zbirka fotografija)
5
Kazivanje, Jasne udane Seibl, ro.1946, Vinkovci.
6
One step Ellis Island Search Resolts.
7
Matini ured Drenovci. Matice krtenih, vjenanih i umrlih, upe Drenovci.
8
upa Drenovci (pismohrana). Stanje dua upe Drenovci.
9
Matini ured Drenovci. Matice krtenih, vjenanih i umrlih, upe Drenovci.
10
Opaska autora.
285
u mornarici Kraljevine Jugoslavije kao

podmorniar na vezovima/bazama u Boki
Kotorskoj, gdje je doekao poetak Drugog
svjetskog rata.11 Iz tog vremena, kao dokument
njegove profesionalne slube podmorniara i
pripadnika mornarice, sauvano je nekoliko
zanimljivih i raritetnih fotografija.
Tijekom vremena stekao je in mornarikog
kapetana strunjaka/strojara na polju energije.12
U vrijeme slubovanja oenio se 21. sijenja
1940. u Tivtu s Franjicom Stipkovi.
Poetkom Drugog svjetskog rata, nakon
proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske,
rasporeen je kao asnik na slubu u rijenu
flotu na Dunavu.13 Nalazei se u to vrijeme
najvjerojatnije u Petrovaradinu, pristupio
Na vez. Leopold Sajbl je Hrvatskom Zrakoplovstvu.14 Zanimljiva
kao podmorniar 1933. fotografija iz godine 1942. prikazuje Leopolda
(Izvor: Autorova zbirka fotografija) kao asnika zrakoplovstva, ali jo uvijek s
mornarikom oznakom na prsima (to je bilo dopustivo, na osnovi donesenih uredbi).
Idue godine, 10. oujka 1943., bio je meu zrakoplovcima, kojima je Poglavnik
Ante Paveli dodijelio odlije Bronana kolajna Poglavnika Ante Pavelia za hrabrost
(koju je dobio kao asniki namjesnik).15 Krajem rata Leopold je preao u antifaistiki
pokret16 i to vjerojatno sa skupinom zrakoplovaca iz zrakoplovne
kolske pukovnije u Petrovaradinu, koji su prebjegli u noi 7.-.8
rujna 1944. iz Sremske Mitrovice.17
Iz teksta nepoznatog autora potpisanog s B.T. a objavljenoga
takoer u nepoznatome glasilu/listu iz godine 1947. saznajemo
to je bilo s Leopoldom u prvim poratnim godinama, te da je
bio zaista vrstan strunjak u strojarstvu. Autor nam donos povei
tekst s fotografijom ispod koje stoji Leopold Sajbl strojar s
naslovom Leopold Sajbl osposobio parni stroj od 1.000 HP
11
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci. Leopold Sajbl kao asniki namjesnik
12 zrakoplovstva NDH 1942.,
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci.
13
s oznakom mornarice na prsima.
Isto.
14
Opaska autora.
15
Bojno zrakoplovstvo. Zagreb, 1943., str.XXIV.
16
Kazivanje Jasne Seibl, Vinkovci.
17
Ivica osi Bukvin, Vrbanja IV., Vrbanja 2000., str. 278.
286
koji je 27 godina leao pokvaren. Izmeu

ostalog navedenog o parnom stroju i
njegovom kvaru, kojeg su u tri navrata
neuspjeno pokuavali popraviti i strani
strunjaci, stoji da je Leopold kao mainist
stabilnih strojeva doao u Zavidovie
(Bosna i Hercegovina) u pilanu Krivaja
1947. poslije odsluenja vojnog roka. Tamo
je primijetio da stroj ne radi te se dao na
popravak zajedno s oformljenom grupom
mainskog kursa. Trebalo im je dvije
godine, ali su napokon uspjeli. Stroj ne samo
da je bio pokretaka snaga u pilani, nego
je opskrbljivao Zavidovie i elektrinom
energijom. Radi toga je Leopold nagraen
i veom svotom novca.18
Nakon toga radio je u Kaknju,
Visokom i jo nekim mjestima u Bosni i
Hercegovini, da bi 1962. doao u Sarajevo.
Ovdje je predavao na Tehnikoj koli. S
obitelji, suprugom (umrla 2006.) i dvije Vjenanje asnika Kraljevske mornarice
Leopolda Sajbla i Franjice Stipkovi
keri stanovao je u Hrasnom, gdje je i umro
1940 u Tivtu.
1972. godine.19 (Izvor: Autorova zbirka fotografija)
18
Autorova zbirka, orginala i preslika novinskih.
19
Kazivanje, Jasne Seibl, Vinkovci.
287
Arhivski izvori:
Arhiv Zaviajnog muzeja Stjepan Gruber u upanji
Pismohrana Matinog ureda Drenovci
- matice, roenih, vjenanih i umrlih upe Drenovci
Dravni Arhiv Vukovar,
- fond Kotar upanja 1869.-1941.
upa Drenovci (pismohrana)
- Stanje dua upe Drenovci.
Usmeno kazivanje
Kaziva: Jasna udana Seibl, ro.1946, Vinkovci.
Literatura:
Bojno zrakoplovstvo, Zagreb 1943.
osi Bukvin, Ivica, Vrbanja IV, Vrbanja 2000.
Obrtnika udruenja i razvoj obrtnitva upanjske Posavine (Katalog izlobe), upanja 1995.
288

Saetak
Kao to je i povijest Podunavskih vaba/Nijemaca sve do prije nekoliko desetljea uglavnom
bila nepoznata iroj javnosti, tako postoji jo mnogo nepoznatih, a zanimljivih i vanih pojedinaca
iz tog puka. Jedan od takovih (uz brojne druge s prostora Cvelferije) je i Leopold Saibl/Sajbl iz
Drenovaca. Slijedom politiko-gospodarskih prilika, koje nastaju u drugoj polovici 19. stoljea,
u Drenovce (kao i u jo nekoliko mjesta u Cvelferiji) doseljavaju vabe/Nijemci. Veina njih
su poljoprivrednici, ali dolazi i znatan broj obrtnika. Doseljavaju u velikom broju iz Bake,
okolice Vukovara i Osijeka. Meu doseljenima su i bile i obitelji Sajbl, Gurka i Khull, koje su
bile rodbinski povezane. Meu njima istaknuo se Leopold Sajbl, sposoban strojar, koji je poeo
u mornarici Kraljevine Jugoslavije, proao rat, nakon njega radio po raznim mjestima Bosne
i Hercegovine, na kojima je dokazao svoje tehnike sposobnosti i znanje. Kraj radnog vijeka
doekao je kao profesor na Tehnikoj koli u Sarajevu.

Zusammenfassung
So wie auch die Geschichte der Donauschwaben/Deutschen bis vor einige Jahrzehnten
der weiteren ffentlichkeit aus einer Reihe von Grnden, die heute bekannt sind, aber
die Verffentlichung der Wahrheit ber Leben, Schicksal und Leidensweg dieses Volkes
verhinderten, meistens unbekannt war, sind auch die Schicksale vieler einzelnen Personen aus
diesem Volke unbekannt. Einer von ihnen (neben vielen anderen aus dem Raum der Zwelferie)
ist Leopold Seibl/Sajbl aus Drenovci. Als Folge der politisch-wirtschaftlichen Umstnden, die
in der zweiten Hlfte des 19. Jahrhundertes entstehen, siedeln in den Ort Drenovci (wie auch in
noch einige Ortschaften/Drfer in der Zwelferie) Schwaben/Deutsche. Die meisten von ihnen
sind Bauern nebst einer bedeutenden Anzahl von verschiedenen Handwerkern. Sie siedeln in
groer Anzahl aus der Batschka und der Umgebung von Vukovar und Osijek um. Unter den
Ansiedlern sind auch die Familien Sajbl, Gurka und Khull, durch Verwandtschaft verbunden.
Unter denen hat sich Leopold Sajbl als guter Schlosser in der Kriegsmarine der Knigreich
Jugoslawien hervorgetan, den Krieg durchgemacht und spter in vielen Ortschaften in Bosnien
und Herzegowina arbeitsttig war. Dort hat er seine technische Qualifizierungen und Wissen
gezeigt. Seine Arbeitsttigkeit hat er als Lehrer an der Technischen Schule in Sarajevo beendet.
289
290
Smiljana Lazi-Marinkovi: Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno...
Smiljana Lazi-Marinkovi, UDK: 745/749:069(497.5 Zagreb)(091)

profesorica povijesti i filozofije, Prethodno priopenje
u mirovini Primljeno: 25.9.2017
Tratinska 55, Zagreb Prihvaeno: 25.9.2017.
slazicmarinkovic@gmail.com
Gustav Baldauf, ravnatelj

Obrtne kole i Graevno-
strune kole u Zagrebu
(1914.-1920.)
Tema za ovaj rad nastala je u vrijeme istraivanja
povijesti Obrtne kole u Zagrebu u vrijeme Velikoga
rata. Budui da je Gustav Baldauf, inenjer
graevinarstva iz Osijeka, u prijelomnom razdoblju
Prvoga svjetskoga rata bio ravnatelj Obrtne kole i s
njom spojene Graevno-strune kole, neki rezultati
spomenutoga istraivanja koriteni su i za ovaj
rad. Rad je nastao na temelju relevantne literature
i podataka iz pismohrana kole primijenjene
umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Muzeja za
umjetnost i obrt u Zagrebu, Hrvatskog kolskog
muzeja u Zagrebu, Dravnog arhiva u Zagrebu
te izvijea zagrebakih novinara onovremenih
dnevnih i tjednih listova.
Kljune rijei: Gustav Baldauf, Kraljevska

zemaljska Obrtna kola, Graevno-struna kola,
Prvi svjetski rat, Ortopedski zavod, kola za
naobrazbu invalida u obrtima.
291
Biografski podaci
Gustav Baldauf sin je tokarskog obrtnika evangelike vjere Gustava Baldaufa
[starijeg] roenoga 1844. godine u gradu Pozsony [Poun/Bratislava], a preminuloga
u Osijeku 1932. godine.Majka Gustava Baldaufa [mlaeg] bila je Marija Baldauf,
roena Hazenai u Osijeku 1855. godine i preminula u rodnom gradu 1940. godine.
U njihovom je braku roeno estoro djece. Sva su djeca rimokatolike vjere i uivaju
zaviajno pravo u gradu Osijeku, po ocu na temelju odluke Gradskog poglavarstva u
Osijeku od 11. svibnja 1891. godine1.
Gustav Baldauf [mlai] roen je u Osijeku 1878. godine. Osnovnu i srednju
kolu polazio je u Osijeku, studirao je na Politehnici [Meegyetem] u Budimpeti i
diplomirao 1899. godine kada postaje inenjer graevinarstva. Ve od 1899. godine
djelovao je kao inenjerski pristav [pripravnik] upanije u Ogulinu, zatim kao kotarski
inenjer u Suaku2 te kao kraljevski nadininir u graevnom odsjeku kr. hrv. slav.
dalm. zemaljske vlade3 u Zagrebu. Djelujui u struci napisao je u Vijestima Drutva
ininira i arhitekta izvjetaje o projektima i izvedbama Novi Lomost u Ogulinu i sistem
Hennebique4 (1901.), Nakapnica u Banju kod Kraljevice (1907.), a u Samoborskom listu
lanak Pitanje vodovoda (1911.).5
Godine 1914. imenovan je ravnateljem Obrtne kole i s njom spojene Graevno-
strune kole te njoj pridijeljena internata i Muzeja za umjetnost i obrt. Neposredno
nakon nastupa na posao ravnatelja morao se boriti za opstanak kole i muzeja jer su vei
dio zgrade zauzeli Crveni kri i bolnica Crvenog kria. Tijekom tog ratnog razdoblja
ravnateljeva je aktivnost usmjerena na odranje statusa kole i muzeja. Nastojao je za
kolu zadrati barem nekoliko prostorija u vlastitoj zgradi stoga se angairao da se u
Obrtnoj koli ustroji ortopedski zavod, a u vezi s njime i kola za naobrazbu invalida u
obrtima. Nakon zavretka Prvoga svjetskoga rata bavio se pitanjima tehnike nastave i
1
Zaviajnici grada Osijeka 1901. 1946., ur. Stjepan Sran / Vilim Mati, Osijek, 2003., 58.
2
Leksikografski zavod Miroslav Krlea (dalje: LZMK), Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://
enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613 (pristup: 26. 01. 2016.)
3
Hrvatski kolski muzej (dalje: HM), inv. br. 3153, Osobne vijesti - br. 23.722., Slubeni glasnik kr. hrv. slav.
dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu [32] (dalje: Slubeni glasnik), (Zagreb 1914.), Komad [br.]
X., 3. X. 1914., 311.
4
Francois Hennebique bio je francuski inenjer koji je napravio veliki doprinos graevinskoj industriji; osmislio
je nain jaanja betona. Ovaj je sustav dizajniran da izdri zatezne sile protiv kojih je obian beton slab.
https://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u=https://aehistory.wordpress.com/1892/10/05/1892-
hennebique-method-of-reinforced-concrete/&prev=search (pristup: 26. 08. 2017.)
5
LZMK, Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613
(pristup: 26. 01. 2016.)
292
osposobljavanja u tehnikoj struci. Bio je lan Odbora Drutva inenjera i arhitekata6 za

naunu osnovu Vie tehnike kole osnovane 1918. godine u Zagrebu.7 Godine 1919.
predsjednik je zagrebake sekcije Udruenja jugoslavenskih inenjera i arhitekata.8
Iste godine imenovan je direktorom Graevinske direkcije u Zagrebu.9 Preminuo
je u Zagrebu 1924. godine.10
Znaenje Gustava Baldaufa kao ravnatelja

Nakon terenskih iskustava u graevinarstvu, u prijelomnom razdoblju Prvoga
svjetskog rata Gustav Baldauf svoju djelatnost usmjerava na pedagoke i organizacijske
probleme kola povjerenih mu na upravu. Godine 1914. imenovan je ravnateljem Obrtne
kole, kolskog internata i Muzeja za umjetnost i obrt te Graevno-strune kole koja
se nalazila pod neposrednom upravom ravnateljstva Kraljevske zemaljske obrtne kole.
Slubeni glasnik kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za
bogotovlje i nastavu, u rubrici Osobne vijesti, donosi vijest o imenovanju: Njegovo
cesarsko i kraljevsko apostolsko Velianstvo blagoizvoljelo je previnjim rjeenjem od
3. rujna t. g. graevnom odsjeku kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade na slubovanje
6
Naziv: Drutvo inenjera i arhitekata u Zagrebu. (...) Povijest: Drutvo je osnovano 1878. pod nazivom Klub
ininirah i arhitektah. Izmjenom pravilnika 1884. mijenja naziv u Drutvo ininira i arhitekata u Zagrebu,
da bi 1894. naziv bio promijenjen u Drutvo ininira i arhitekata Hrvatske i Slavonije. Godine 1906. mijenja
naziv u Hrvatsko drutvo inenjera i arhitekata. Nakon osnivanja zajednike drave Kraljevine SHS 1919.
nosi naziv Udruenje jugoslavenskih inenjera i arhitekata, Sekcija Zagreb. (...) Djelatnost: Svrha osnivanja
bila je ujedinjenje tehnike inteligencije u Hrvatskoj i Slavoniji u korist unapreenja strukovnog rada. Cilj
Drutva bio je tititi i poboljavati ekonomsko stanje, socijalni poloaj, radne uvjete, ugled i ast inenjera.
(...) Drutvo se brinulo o strunoj izobrazbi inenjera, pomonog osoblja i radnika. http://arhinet.arhiv.hr/
details.aspx?ItemId=3_8071 (pristup: 26. 08. 2017.)
7
Godine 1918. osnovana je Tehnika visoka kola u Zagrebu, u kojoj je 1919. zapoela nastava u
etiri odsjeka. Ona je 1926. kao Tehniki fakultet ula u sastav Sveuilita u Zagrebu. (Sveuilite
u Zagrebu, Povijest Sveuilita, Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata) http://www.unizg.hr/o-
sveucilistu/sveuciliste-jucer-danas-sutra/povijest-sveucilista/ (pristup: 26. 08. 2017.)
8
Hrvatski inenjerski savez (dalje: HIS): Svi predsjednici HIS-a, http://his-hr.hr/his/blog/2012/04/13/svi-
predsjednici-his-a/ (pristup: 26. 08. 2017.)
9
Naziv: Graevinska direkcija Ministarstva graevina Kraljevine SHS (...) Povijest: Uredbom o ustrojstvu
Ministarstva graevina, odnosno ukazom ministra od 25. lipnja 1919. godine, stvorena je najvia graevinska
vlast na cjelokupnom teritoriju Kraljevine SHS. (...) Naredbom bana od 17. svibnja 1920. br. VIII-2050 oglaeno
je da Graevna direkcija u Zagrebu poinje djelovati 1. lipnja 1920. Graevinska direkcija Zagreb djelovala
je do uspostave Savske banovine, kada je 7. studenoga 1929. njezine poslove preuzelo Odjeljenje za trgovinu,
obrt i industriju Savske banovine. (...) Djelatnost: Direkcija je provodila graevinsku upravu na teritoriju
Hrvatske, Slavonije i Meimurja i bila je najvia graevinska oblast na svojem teritoriju. (...) Unutarnji ustroj:
Graevinskom direkcijom upravljao je direktor koji je bio odgovoran za sve poslove. Postavljao je, unapreivao,
otputao i kanjavao osoblje svoga podruja, te odobravao dopuste. Brinuo se za izdatke i materijalne potrebe
preko raunovodstva Ministarstva. Traio je otvaranje kredita (do sto tisua dinara) i izdavao naloge za isplatu.
http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_8416 (pristup: 26. 08. 2017.)
10
LZMK, Hrvatski biografski leksikon, Baldauf, Gustav, http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=53613
(pristup: 26. 01. 2016.)
293
pridijeljenoga kr. nadininira Baldaufa Gustava, premilostivo imenovati ravnateljem

kr. zemaljske obrtne kole u Zagrebu sa sustavnim berivima.11
U istom Slubenom glasniku nalazimo i naredbu od 21. rujna 1914. godine,
kojom se izdaje novi Ustrojni statut internata kraljevske zemaljske obrtne kole u
Zagrebu, u kojoj stoji da je: 2. Ravnatelj kr. zemaljske obrtne kole ujedno je i
ravnatelj internata. 3. Internat je smjeten u zgradi kr. zemaljske obrtne kole.12
Budui da su ravnatelj Internata Pavao Frankl i upravitelj Muzeja za umjetnost i obrt
Levin pl. Horvat bili pozvani u vojsku, ravnatelj Obrtne kole Gustav Baldauf preuzeo
je i te dunosti. Primopredaja ravnateljske dunosti s uputama dotadanjeg ravnatelja
Hermanna Bolla trajala je do 2. listopada 1914. godine .13 Jo u vrijeme primopredaje
stigla je 29. srpnja 1914. godine naredba da ravnateljstvo imade na zahtjev vojnike ili
graanske vlasti staviti sve kolske prostorije na neogranieno raspolaganje u vojnike i
ratne svrhe.14 Centralni poloaj Obrtne kole u Zagrebu, njezina veliina i mogunost
brze prenamjene, osobito internata u junom krilu zgrade, odredili su njezinu sudbinu
tijekom Velikoga rata. Svjetski rat prekinuo je rad Obrtne kole, a kolska zgrada
prenamijenjena je u bolnicu Crvenog kria15. U kolske prostorije smjeta se i Drutvo
Crvenog kria te ostaje svih ratnih godina.
Neposredno nakon imenovanja novi ravnatelj Baldauf morao se boriti za opstanak
kole i muzeja. U tijeku rata ravnateljeva je aktivnost usmjerena na odranje statusa
Obrtne kole i s njom spojene Graevno-strune kole, koja se pod neposrednom
upravom ravnateljstva kr. zem. obrtne kole nalazi od samog osnutka, 15. kolovoza 1897.
godine. U Ustrojnom statutu graevno-strune kole spojene s kraljevskom zemaljskom
obrtnom kolom zapisano je: I. Ope ustanove. 1. Za naobrazbu mladia u graevno-
obrtnoj struci, ustrojena je uz kr. zemaljsku obrtnu kolu u Zagrebu: Graevna struna
kola. 2. Graevna struna kola stoji pod neposrednom upravom ravnateljstva kr. zem.
obrtne kole, a vrhovnu upravu i nadzor vodi kr. zemaljska vlada odjel za bogotovlje
11
HM, Osobne vijesti - br. 23.722., Slubeni glasnik [32] (Zagreb 1914.), Komad [br.] X., 3. X. 1914., 311.
12
HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, od 21. rujna 1914. br.
24.669, Slubeni glasnik [32] (Zagreb), Komad [br.] X., 3. X. 1914., 305.
13
Zrinka Tatomir, 111 godina nae kole, Od Obrtne kole do kola primijenjene umjetnosti i dizajna (dalje: 111
godina nae kole), kola primijenjene umjetnosti i dizajna , Zagreb 1993., 39.
14
Tatomir, 111 godina nae kole, 34.-35.
15
U Izvjee o radu Upravnog odbora priuvne bolnice br. 10 Drutva Crvenog kria u Zagrebu, za razdoblje
od poetka rata do konca g. 1916. podastrtog predsjednitvu Drutva Crvenog kria u Zagrebu stoji: U prvi
mah uredio je upravni odbor dvije bolnice, prvu u zgradi obrtne kole sa 200 postelja, (...). Bolnica u zgradi
obrtne kole primila je prve ranjenike dne 25. kolovoza 1914.,. (Zdravko idovec, Hrvatski Crveni kri,125
godina u slubi humanosti, povijesni pregled (Zagreb 2003.), 44.)
294
i nastavu. 3. Polaznici graevno-strune kole, da si pribave potrebitu runu vjetinu

radit e u radionicama kralj. zem. obrtne kole pod vodstvom dotinih poslovoa. 16
Ravnatelj i uitelji Obrtne kole obuavali su ake [pitomce] i u Graevno-strunoj
koli. U Izvjetaju Graevno-strune kole, u poglavlju G. Uiteljski zbor, u rubrici
Ime i svojstvo uitelja, pod tekuim brojem 1. naveden je Baldauf Gustav, diplom.
inenjer, ravnatelj kr. zem. obrtne kole,. Obuavao je u predmetu geodeziji, u razredu
IV., 2 sata na tjedan. U rubrici Biljeka navedeno je: Predavao je u obrtnoj koli 6
sati na nedjelju.17
Novi ravnatelj imao je pune ruke posla. Zemaljskoj vladi predlae novu naunu
osnovu [program rada] kole kojom bi se teorijski predmeti reducirali na minimum.
Do tada je traio nove prostorije za odravanje nastave Obrtne kole i s njom spojene
Graevno-strune kole. Novi ravnatelj na brojne upite uenika kada e kola
poeti s radom nije znao odgovoriti do 28. XII. 1914. Tada su uenici obavijeteni
putem novina, a i direktno pismima, neka se zaposle kod dobrih majstora kako ne
bi izgubili godinu,.18 Obrtna kola cijele kolske godine 1914./1915. ne radi jer je
kolska zgrada prenamijenjena je u bolnicu Crvenog kria. Novine su svakodnevno
donosile iscrpne vijesti o stanju u gradu, tako Jutarnji list od 6. sijenja 1915. godine u
rubrici Domae viesti, pod naslovom Obrtna kola u Zagrebu, donosi vijest: Na
predstavku trgovako-obrtnike komore zagrebake, da bi se omoguilo otvorenje
kr. zem. obrtne kole u Zagrebu, izjavila je kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlada, odjel za
bogotovlje i nastavu, da se ta elja na alost ne moe za sada ostvariti, i to s razloga,
to je zgrada reene kole zapremljena od drutva Crvenog Kria, a nai zgodnih
prostorija, gdje bi se mogla smjestiti ta kola sa svojim radionicama i internatom u
dananjim je prilikama sasvim nemogue.19 Graditeljska kola ipak je poela radom
9. prosinca 1914. godine i to za uenike drugog, treeg i etvrtog razreda, jer te godine
uenici nisu upisivani u prvi razred. kolska godina 1915./1916. zapoela je 1. rujna
1915. godine i to za uenike prvog, treeg i etvrtog razreda. Drugog razreda nije bilo
jer kolske godine 1914./1915. nije bilo prvog razreda. Naredbom kraljevske hrvatsko-
slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, od 31. prosinca
1915. godine, propisana je nova nauna osnova za odjel Graditeljska kola graevne
16
Muzej za umjetnost i obrt (dalje MUO), inv. br. 1280, A. Ustrojni tatut graevno strune kole spojene
sa kr. zemaljskom obrtnom kolom izdan naredbom kr. zemaljske vlade odjela za bogotovlje i nastavu, od
15. kolovoza 1897. br. 13.433, a promjenjen naredbom od 23. srpnja 1908. br. 29.147., Izvjetaj Graevno-
strune kole spojene sa kralj. zem. obrtnom kolom u Zagrebu, koncem kolske godine 1915.-1916. (dalje: Izvjetaj
Graevno-strune kole 1915.-1916.) (Zagreb 1916.), 3.
17
MUO, G. Uiteljski zbor, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 61.
18
Mira Kolar Dimitrijevi, Zagreb, stogodinjica obrtne kole. Fragmenti iz kronike, Kaj 15 (Zagreb 1982.),
br. 3, 87-88.
19
Obrtna kola u Zagrebu, Jutarnji list 4 (Zagreb), br. 982, 6. I. 1915., 4.
295
strune kole spojene s kr. zemaljskom obrtnom kolom u Zagrebu.20 Prema novoj
naunoj osnovi u koli se ue 22 predmeta rasporeena kroz etiri godine, 40 sati tjedno
u I. i II. razredima i 42 sata tjedno u III. i IV. razredima.21
U Izvjetaju Graevno-strune kole iz 1915./1916. godine napisano je: U zgradi
kr. zemalj. obrtne i graditeljske kole nalazi se jo sveudilj bolnica drutva Crvenoga
kria. Poradi toga bila je Graditeljska kola i ove kolske godine 1915./16. smjetena
izvan vlastite zgrade i to u I. polugoditu u unajmljenom stanu u Vodnikovoj ulici
br. 1, a u II. polugoditu u novoj zgradi zemalj. sirotita na Josipovcu. I na jednom i
na drugom mjestu tekla je obuka nesmetano [...].22 Isti Izvjetaj donosi i vijest da
je kola za graevno-obrtne poslovoe tada bila zatvorena. Poradi vanrednih prilika
bila je kolske godine 1915./16. kola za graevno-obrtne poslovoe zatvorena.
Malone svi polaznici ove kole obavljaju vojniku odnosno puko-ustaku slubu.
Ravnateljstvo e svojedobno putem javnih glasila objaviti poetak kolske godine i rok
upisa. Ravnateljstvo kr. zemalj. obrtne kole i s njom spojene graevne strune kole.
U Zagrebu, dne 27. lipnja 1916. Baldauf, ravnatelj.23
Ravnatelj Baldauf nastojao je za Obrtnu kolu zadrati barem nekoliko prostorija u
vlastitoj zgradi stoga se osobno angairao u osnivanju Zemaljskoga odbora za lijeenje i
naobrazbu hrvatsko-slavonskih ratnih invalida u Zagrebu. Predloio je da se u Obrtnoj
koli ustroji ortopedski zavod, a u vezi s njime i kola za naobrazbu invalida u obrtima,
to je i prihvaeno. U Lienikom viestniku dr. Miroslav akovi24 izvjeuje da se na
lijenikim sastancima tijekom prosinca 1914. godine intenzivno raspravljalo o skrbi
za ratne invalide i osnivanju odbora za lijeenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih
20
Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odio za bogotovlje i nastavu, nalazi propisati novu naunu osnovu za
Graditeljsku kolu i podjedno izvan snage staviti naunu osnovu propisanu naredbom od 23. lipnja 1908. broj
11.908. (HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, od 31. prosinca
1
915., br. 24.284, Slubeni glasnik [34] (Zagreb), Komad [br.] II., 29. II. 1916.), 53.); Naredba se nalazi i u
Izvjetaju Graevno-strune kole: 18. Naredbom od 31. prosinca 1915. br. 24.284 se propisuje nova nauna
osnova za Graditeljsku kolu, (MUO, E. Vaniji otpisi i naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje
i nastavu., Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 58.)
21
HM, Pregled uevnih sati za pojedine predmete i razrede, Slubeni glasnik [34] (Zagreb), Komad [br.] II., 29.
II. 1916., 76; Pregled uevnih sati za pojedine predmete i razrede nalazi se i u Izvjetaju Graevno-strune
kole, (MUO, A. Ustrojni tatut graevno strune kole. Pregled uevnih sati, Izvjetaj Graevno-strune
kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 3-8.)
22
MUO, F. Ljetopis zavoda, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 59.
23
MUO, P. kola za graevno-obrtne poslovoe, Izvjetaj Graevno-strune kole 1915.-1916. (Zagreb 1916.), 83.
24
Miroslav pl. akovi-Vrhovinski (Zagreb, 28. rujna 1865. 29. lipnja 1930., Zagreb), hrvatski kirurg, profesor,
rendgenolog, pisac. Studij u Beu zavrio je 1895. i po povratku u Zagreb dobiva zaposlenje u Bolnici milosrdnih
sestara, gdje je proveo svoj itav radni vijek. Od 1905. do 1914. vri dunost primariusa, a od 1914. do 1928. efa
odjela kirurgije. U sijenju 1917. objavljuje lanak u Lijenikom vjesniku u kojem trai osnutak Medicinskog
fakulteta pri Sveuilitu u Zagrebu. Ve krajem iste godine odlukom hrvatskog Sabora poinje upis studenata
i odravanje nastave. Poetkom 1918. izabran je za prvog dekana fakulteta. Niz godina obavljao je dunost
glavnog urednika Lijenikog vjesnika. Knjievne uratke objavljuje pod pseudonimom Ladislav Ladanjski.
https://library.foi.hr/m3/mda1.php?B=1&H=&A=0000013425&mgr=1&O=1, (pristup 19. 09. 2016.)
296
ratnih invalida. Na treem lijenikom sastanku odranom u Zagrebu 19. prosinca

1914. godine u operacionoj dvorani bolnice Crvenoga kria u Obrtnoj koli, osim
uglednih lijenika dr. Boidara pl. Spiia, ravnajueg lijenika dr. Artura Langa i
mnogih drugih, vano mjesto zauzimao je ravnatelj Obrtne kole ing. Gustav Baldauf
koji je ak putovao u Be i Budimpetu kako bi prouio ureenje tamonjih kola
za invalide.25 Ministarstvo rata naloilo je Vojnom zapovjednitvu u Zagrebu, da u
Zagrebu ustroji Ortopedski zavod pod upravom dr. Boidara Spiia. Zavod je ureen
1. lipnja 1915. godine u bolnici Drutva Crvenoga kria u Obrtnoj koli i bio je spojen
sa kolom za invalide. U podrumu bolnice otvorena je ortopedska radionica za proteze
i ortopedska pomagala. Lieniki viestnik donosi iscrpne vijesti o lijeenju i naobrazbi
ratnih invalida u Ortopedskom zavodu osnovanom u Obrtnoj koli. Pie: Prihvaen
je predlog dra. Spiia i ravnatelja obrtne kole ing. Baldaufa, da se u obrtnoj koli
ustroji ortopedski zavod, a u savezu s ovime i kola za naobrazbu invalida u obrtima.
[...]. U radionicama obrtne kole nauali bi pod vodstvom ravnatelja njezini uitelji
invalide u tom kako da tjelesno manje sposobni moe dalje vriti svoj obrt ili prihvatiti
drugi, koji je za njegove funkcionalne odnoaje povoljniji. [...]. One obrte, za koje u
obrtnoj koli ne ima uitelja, pouavati e neki majstori u svojim radionicama.26 No,
kako za smjetenje Ortopedskog zavoda i kole za invalide u zgradi Obrtne kole nije
bilo dovoljno prostorija, to je preuzv. gosp. ban dozvolio da se nudne nadogradnje
odmah iz zemaljskih sretstava izvedu.27 kola za invalide mogla je poeti s radom
tek nakon dogradnje, koja je radi nestaice graevnog materijala mogla zapoeti tek
1. srpnja [1915. godine]. No, uskoro se moralo traiti novo rjeenje jer su te prostorije
bile za ortopedski zavod sasvim nedostatne.
Obrtna kola u zgradi sirotita na Josipovcu

i povratak u dio svoje zgrade
Obrtna kola cijele kolske godine 1914./1915. ne radi. Tek kolske godine
1915./1916. smjetena je u novo sagraenu zgradu sirotita na Josipovcu. Ponovni rad
kole uspostavljen je oglasom od 17. prosinca 1915. godine. Jutarnji list od 19. prosinca
1915. godine u rubrici kolske viesti u lanku Upisivanje u Obrtnu kolu donosi
25
Skrb za ratne nemonike, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 3, 63., https://library.foi.hr/m3/pregled.
aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD3-DDD-SSDD63&od=&do=&B=1&vrsta=&grupa=&
H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19. 09. 2016.); Skuptine i kongresi, Lieniki viestnik 37 (1915.)
(Zagreb), br. 9, 192.-193., https://library.foi.hr/m3/pregled.aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DD
DD9-DDD-SSDC92&od=&do=&B=1&vrsta=&grupa=&H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19.
09. 2016.)
26
[akovi], Skrb za ratne invalide, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 4, 82., https://library.foi.hr/m3/
pregled.aspx?z=100&zad=&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD4-DDD-SSDD82&od=&do=&B=1&vrsta=&gr
upa=&H=METELGRAD&X=S01101, (pristup 19. 09. 2016.)
27
[akovi], Skrb za ratne invalide, Lieniki viestnik 37 (1915.) (Zagreb), br. 5, 103. https://library.foi.hr/
m3/pregled.aspx?z=100&sql=SDCCDC(C9C5(DDDD5-DDD-SSDCD3&B=1&C=&vrsta=&grupa=&
H=METELGRAD&X=S01101&oo=, (pristup 19. 09. 2016.)
297
iscrpne vijesti o upisima u Obrtnu kolu i razlozima zato upisa nije bilo u protekloj
godini, pa kae: Zbog ratnih dogaaja i upotrebe zgrade obrtne kole u Zagrebu i
internata uz tu kolu u bolnike svrhe, ostao je taj zavod, kao to je poznato, zatvoren
u kolskoj godini 1914./1915. kolske godine 1915./16. otvara se obrtna kola u novoj
zgradi zemaljskoga sirotita na Josipovcu u Zagrebu, u kojoj su privremeno ureene
uionice i radionice. [...]. Upisivanje u obrtnu kolu biti e od 5. do 8. sienja 1916. [...]
u uredu zavodskoga ravnateljstva (nova zgrada zemaljskog sirotita na Josipovcu).28
Nastava je poela 10. sijenja 1916. godine za nauk bravarstva, klesarstva, stolarstva i
dekorativnog slikarstva. Odaziv je bio porazan. U sva etiri razreda upisuje se svega 13
uenika. U kolu se uglavnom upisuju siromani uenici. Stipendijama su esto rjeavani
socijalni sluajevi, pa se na taj nain u Obrtnu kolu upisuju slabi i nemotivirani uenici.
Ravnatelj Baldauf se kod Kraljevske zemaljske vlade zalagao da kod podjeljivanja
stipendija [...] nema biti mjerodavno samo veliko siromatvo moliteljevo ve da bi i na
to trebalo misliti da li postoje preduvjeti za budui razvitak dotinika kao obrtnika.29
U Objavi za kolsku godinu 1916.-1917., ravnatelj Baldauf pie: Da se siromanijim
mladiima olakoti polazak zemalj. obrtne kole, ustrojene su mnoge stipendije, potpore
i besplatna mjesta u internatu. (...). Ukupan broj uenika obrtne kole, ne nadmauje
150, pa se vidi, da je broj stipendija toliki, da na svaka 3 uenika otpada barem jedan
stipendista30
U sirotitu na Josipovcu kola je radila u nemoguim uvjetima. Nastava se nije
mogla odvijati zbog nedostatka potrebnih prostorija i radionica, koje su u sirotitu bile
improvizirane. Uz nedostatak kolskog prostora, rat i izostanak uenika, ambicije su
ravnatelja bile da i pored svih nedaa, odri neku razinu kole. Od Odjela za bogotovlje
i nastavu traio je i dobio sitne pogodnosti za uenike. Traio je [primjerice] zastore
za june prozore zgrade sirotita, s obrazloenjem da risanje i svaki rad u izravnom
sunanom svjetlu ne samo da nije mogu, ve je i za oi upravo opasan.31 Nastava je na
Josipovcu odravana samo kolske godine 1915./1916. i to od 10. sijenja do kraja srpnja.
U novoj kolskoj godini 1916./1917. Obrtna kola je ponovo u sjevernom dijelu svoje
zgrade budui da je taj dio Drutvo Crvenog kria ispraznio. Zgrada je bila opustoena,
inventar nestao, a zbirke unitene. Mnogo se truda ulagalo da kolske radionice dou
u ono stanje u kojem su bile prije rata. Te je kolske godine broj nastavnih sati snien
na 48 sati tjedno32 umjesto ranijih 54 sata. Obrazloenje ravnatelja je da u kolu vie
28
Upisivanje u Obrtnu kolu, Jutarnji list 4 (Zagreb), br. 1346, 19. XII. 1915., 4.
29
DAZ, fond 135, Opi spisi, 57/1916; Tatomir, 111 godina nae kole, 36.
30
HM, Inv. br. 502, Stipendije i potpore, Kr. zemalj. obrtna kola u Zagrebu, Objava za kolsku godini 1916.-
1917. (Zagreb 1916.), 6-7.
31
DAZ, fond 135, Opi spisi, 148/1916; Tatomir, 111 godina nae kole, 36.
32
HM, Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za bogotovlje i nastavu od 26. sijenja 1917. br. 29.663
ex 1916., kojom se mijenja broj obunih sati naune osnove za odjel za naunike (egrte) kr. zemaljske obrtne
kole u Zagrebu, propisane naredbom od 17. prosinca 1915. br. 30.584 ex 1914., Slubeni glasnik [35] (Zagreb),
Komad [br.] I., 26. I. 1917., 7-8.
298
ne dolaze krepki momci ve slabani djeaci koji ne mogu izdrati dnevnu nastavu
od 9 sati te su na veernjim satovima posve iznemogli i smalaksali33.
Internat te godine nije bio otvoren nego su se uenici morali sami pobrinuti za
stan, opskrbu i odijevanje.34 Drutvo Crvenog kria do kraja rata ostalo je u junom
dijelu zgrade, u prostorijama internata, a za potrebe internata ureeni su gornji katovi
poprenog krila zgrade. Po zavretku rata juno krilo zgrade ustupljeno je tek osnovanoj
Visokoj tehnikoj koli dok je sjeverno krilo zauzela Srednja tehnika kola koja se
razvila iz Graevne strune kole. Sredinji dio zgrade u proelju obuhvaao je prostorije
Muzeja za umjetnost i obrt koji se ve 1916. osamostalio. Tek u preostali dio zgrade
bila je smjetena Obrtna kola. Tako je kola ostala bez vlastite zgrade, bez potrebnih
zbirki, bez ureenih radionica, stisnuta u nekoliko prostorija.35
Zakljuak
Cilj rada je otkrivanje i produbljivanje spoznaja o Gustavu Baldaufu, inenjeru
graevinarstva iz Osijeka, koji je u prijelomnom razdoblju Prvoga svjetskog rata
ivio i radio u Zagrebu i odigrao presudnu ulogu u opstanku Obrtne kole i s njom
spojene Graevno-strune kole i Muzeja za umjetnost i obrt. Opsena je Baldaufova
drutveno-kulturna i pedagoka djelatnost. Po zavretku rata bavio se pitanjima tehnike
nastave. Bio je lan Odbora Drutva inenjera i arhitekata za naunu osnovu Vie
tehnike kole [od 1926. Tehnikog fakulteta] u Zagrebu. Godine 1919. predsjednik
je zagrebake sekcije Udruenja jugoslavenskih inenjera i arhitekata. Iste godine
imenovan je direktorom Graevinske direkcije u Zagrebu [1918]. Gustav Baldauf
preminuo je u Zagrebu 1924., u 46. godini ivota.36
Na temelju izvorne arhivske i novinske grae te znanstvene i strune literature,
u radu su naznaene neposredne i dalekosene posljedice koje je Veliki rat imao za
Gustava Baldaufa, inenjera graevinarstva i ravnatelja Obrtne kole, kolskog internata
i Muzeja za umjetnost i obrt te Graevno-strune kole u Zagrebu. Neposredno nakon
nastupa na posao ravnatelja morao se boriti za opstanak kole i muzeja jer su vei dio
zgrade zauzeli Crveni kri i bolnica Crvenog kria. U tijeku rata ravnateljeva je aktivnost
usmjerena na odranje statusa kole i muzeja.
33
Kolar Dimitrijevi, Fragmenti iz kronike, 90.
34
HM, Stipendije i potpore, Objava za kolsku godini 1916.-1917. (Zagreb 1916.), 6.
35
Danas, 135 godina nakon osnivanja kraljevske i zemaljske Obrtne kole, njena nasljednica kola primijenjene
umjetnosti i dizajna smjetena je u sjevernom krilu glavne zgrade i dvorinim zgradama.
36
Smrt Gustava Baldaufa 1924. godine nije zabiljeena u kolskim arhivima. Vjerojatno je pokopan u medijskoj
tiini, a gdje se nalazi njegovo grobno mjesto/grobnica nije mi poznato. To bi trebala biti dodatna tema za
istraivanje.
299
Gustav Baldauf, ravnatelj Obrtne kole i Graevno-strune kole

u Zagrebu (1914.-1920.)
Saetak
Gustav Baldauf roen je u Osijeku 1878. godine. Osnovnu i srednju kolu polazio je u
Osijeku, studirao je na Politehnici [Meegyetem] u Budimpeti i diplomirao 1899. godine kada
postaje inenjer graevinarstva. Ve od 1899. godine djelovao je kao inenjerski pristav upanije
u Ogulinu, zatim kao kotarski inenjer u Suaku te kao kraljevski nadininir u graevnom
odsjeku kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu. Godine 1914. imenovan je ravnateljem
Obrtne kole i s njom spojene Graevno-strune kole te njoj pridijeljena internata i Muzeja
za umjetnost i obrt. Neposredno nakon nastupa na posao ravnatelja morao se boriti za opstanak
kole i muzeja jer su vei dio zgrade zauzeli Crveni kri i bolnica Crvenog kria. U tijeku rata
ravnateljeva je aktivnost usmjerena na odranje statusa kole i muzeja. Nastojao je za kolu
zadrati barem nekoliko prostorija u vlastitoj zgradi stoga se angairao da se u Obrtnoj koli
ustroji ortopedski zavod, a u vezi s njime i kola za naobrazbu invalida u obrtima.
Gustav Baldauf, inenjer graevinarstva iz Osijeka, koji je u prijelomnom razdoblju Prvoga
svjetskog rata ivio i radio u Zagrebu, nesumnjivo je odigrao presudnu ulogu u opstanku Obrtne
kole i s njom spojene Graevno-strune kole i Muzeja za umjetnost i obrt.
Opsena je Baldaufova drutveno-kulturna i pedagoka djelatnost. Po zavretku rata bavio
se pitanjima tehnike nastave. Bio je lan Odbora Drutva inenjera i arhitekata za naunu
osnovu Vie tehnike kole [poslije Tehnikog fakulteta] u Zagrebu. Godine 1919. predsjednik
je zagrebake sekcije Udruenja jugoslavenskih inenjera i arhitekata. Iste godine imenovan je
direktorom Graevinske direkcije u Zagrebu [1918]. Gustav Baldauf preminuo je u Zagrebu
1924., u 46. godini ivota.
300
Gustav Baldauf, Direktor des Handwerkerschule

und der Bau-Fachschule in Zagreb (1914-1920)
Zusammenfassung
Gustav Baldauf wurde in Osijek 1878 geboren. Die Grund- und Mittelschule besuchte er in
Osijek, studierte an der Politechnik [Meegyetem] in Budapest und sein Diplom machte er 1899,
als er Bauingenieur wurde. Schon seit 1899 wirkte er als Ingenieueradjunkt der Gespanschaft
in Ogulin, dann als Kreisingenieur in Suak sowie als kniglicher Oberingenieur in der
Bauabteilung der kn. Kroat. Slaw. Dalm. Landesregierung in Zagreb.1914 wurde er zum
Direktoren der Handwerkerschule und der mit ihr verbundenen Bau-Fachschule sowie des
ihr zugeteilten Internates und des Museumes fr Kunst und Gewerbe ernannt. Unmittelbar
nach dem Antritt zur Ttigkeit des Direktors musste er um das berleben der Schule und des
Museumes kmpfen, weil den grten Teil des Gebudes das Rote Kreuz und das Krankenhaus
des Roten Kreuzes besetzten. Whrend des Krieges richtete sich die Ttigkeit des Direktors auf
die Erhaltung des Statusses der Schule und des Museumes. Er bemhte sich, fr die Schule
wenigstens einige Rume im eigenen Gebude zu erhalten, daher setzte er sich dafr ein, dass
in der Handwerkerschule ein Orthopdischen Institut eingefhrt wird und damit auch eine
Schule zur Ausbildung von Invaliden in Gewerben.
Gustav Baldauf, Bauingenieur aus Osijek, der zur entscheidenden Zeit des Ersten
Weltkrieges in Zagreb lebte und arbeitete, spielte unzweifelhaft eine entscheidende Rolle bei
der Erhaltung der Handwerkerschule und der mit ihr verbundenen Bau-Fachschule sowie des
Museumes fr Kunst und Gewerbe.
Umfangreich ist Baldaufos gesellschaftlich-kulturelle und pdagogischen Ttigkeit. Nach
Kriegsende befasste er sich mit den Fragen des technischen Unterrichtes. Er war Mitglied des
Ausschusses der Gesellschaft der Ingenieuere und Architekten fr wissenschaftliche Grundlage
der Hheren technischen Schule (spter Technische Hochschule) in Zagreb. 1919 ist er Prsident
der zagreber Sektion des Vereines jugoslawischer Ingenieure und Architekten. In demselben Jahr
wurde er zum Direktor der Baudirektion in Zagreb (1918) ernannt. Gustav Baldauf verstarb
in Zagreb 1924, im 46. Lebensjahr.
301
302
Darko Mrkonji: Vitez slavonske ravni (literarna interpretacija batine habsburkog...
Darko Mrkonji, UDK: 316.74

Drutvo za interpretaciju batine Prethodno priopenje
u turizmu Istone Hrvatske Osijek Primljeno: 1.10.2017.
dmrkonjic@ffos.hr Prihvaeno: 3.10.2017.
Vitez slavonske ravni

(literarna interpretacija batine
habsburkog razdoblja u Slavoniji
i turistika ne-mjesta)
U radu se, na primjeru romana Vitez slavonske
ravni, razmatraju mogunosti koritenja literarnih
djela u predstavljanju turistikog odredita, u odnosu
na neke druge aktualne pristupe. Radnja romana
dogaa se u vrijeme 18. st., a itatelj, napeto pratei
dirljive ljubavne zaplete i dramatinu borbu mladog
tajanstvenog plemia i njegove hrabre druine
protiv razbojnikih bandi, upoznaje brojna mjesta
u osjekoj Tvri, Gornjem i Donjem Gradu, okolna
sela, te dvorce u epinu, Retfali i Valpovu. Duh
toga vremena osjea se i danas, na mjestima koja
je mogue posjetiti, a u tome su osobito ivopisni
prikazi turistiki atraktivnih tvravskih ulica i
gostionica. Stoga je na temelju takvih djela mogue
izgraditi dobru, dirljivu, napetu, a u isto vrijeme
autentinu turistiku priu, nasuprot generikim
atrakcijama i krivotvorenoj povijesti, koje, kao jedan
od globalizacijskih procesa, paradigmu turizma, kao
putovanja na eljeno mjesto, pretvaraju u putovanja
na ne-mjesta, negirajui identitet i ivu kulturu
odredita.
Kljune rijei: Marija Juri Zagorka, Osijek,
turizam, nemjesta, konzumerizam.
303
Uvod
Cilj je rada, na primjeru romana Vitez slavonske ravni1 i drugih knjievnih djela,
sagledati mogunosti upotrebe literarnih djela u predstavljanju turistikog odredita, u
usporedbi s drugim nainima predstavljanja koji su dio turistiko-razvojnih projekata
u Osijeku i Osjeko-baranjskoj upaniji, a koji se ne mogu uvrstiti u odrivi turizam.
Radnja romana Marije Juri Zagorke2 smjetena je fiktivno u vrijeme carice Marije
Terezije (1717. 1870.)3, no vrlo realistino, prema sadrajnoj analizi, ak i topografski
precizno, u urbane i ruralne prostore Slavonije. Napeto pratei dramatinu borbu
mladog tajanstvenog plemia i njegove hrabre druine protiv razbojnikih bandi, koje
tada haraju Slavonijom, te dirljive ljubavne zaplete, itatelj upoznaje brojna mjesta u
osjekoj Tvri, Gornjem i Donjem Gradu, okolna sela, te dvorce u epinu, Iloku, Retfali
i Valpovu, kao i nain ivota plemstva i puka onoga doba. Duh toga vremena osjea se
i danas, na mjestima koja jo uvijek postoje i u velikom broju sluajeva mogue ih je
posjetiti i razgledati. U tome su osobito ivopisni prikazi turistiki atraktivnih tvravskih
ulica i nekadanjih vrlo brojnih gostionica. Zagorkinom se romanu, kao osnovica za
razvitak literarnog, odnosno knjievnog turizma, svakako mogu pribrojiti i jednako
ivotni opisi Osijeka i Slavonije, Vilme Vukeli4, Roda Rode5, te suvremenih autora
poput Zlate ivakovi-Kere6. Na temelju takve literature mogue je stoga izgraditi
dobru, dirljivu, napetu pa i zavodljivu7, a u isto vrijeme autentinu turistiku priu, te
ostvariti svojevrsni afektivni spoj8 s turistikim odreditem.
Opisani pristup razvitku kulturnog turizma postavlja se nasuprot generikim
atrakcijama i krivotvorenoj povijesti, koje, kao jedan od globalizacijskih procesa,
paradigmu turizma, kao putovanja na eljeno mjesto, pretvaraju u putovanja na ne-
mjesta9, negirajui identitet i ivu kulturu odredita. Komparativni je primjer projekt
Tematski park Sulejmana Velianstvenog u Dardi10 koji se planira urediti u blizini
mjesta na kojem se pretpostavlja da je zavravao tzv. Sulejmanov (osmanlijski) most,
iako za tu injenicu postoji tek vjerojatnost, ali ne postoje nikakvi vidljivi tragovi. to je
jo vanije, na irem prostoru regije ne postoje tragovi nematerijalne kulture, odnosno
to povijesno razdoblje nema kontinuiteta i doticaja s lokalnom populacijom i njihovim
1
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987
2
Isto.
3
Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=38929
4
Mrkonji, Darko. Kulturno nasljee Nijemaca i Austrijanaca, DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 257-270
5
Vlado Obad. Slavonska knjievnost na njemakom jeziku, akovec, 1989.
6
ivakovi-Kere, Zlata. Svatice iz Staroga Osijeka, Hrvatski institut za povijest, Studio HS, Osijek 2016.
7
Filip Breton. Izmanipulisana re. Biblioteka Multimedia, Clio 2000. str. 75.-76.
8
Isto. str. 83.
9
Auge, Marc. Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
10
Latinovi, Vesna. Nova turistika ruta koja povezuje Hrvatsku i Maarsku, Glas Slavonije, 28.10.2016.
304
nainom ivota i obiajima11. Dakle, stvara se novi turistiki proizvod u obliku mjesta, tj.
Augeovog ne-mjesta, nepovezanog s lokalnim identitetom, popisanog, klasificiranog,
zabranjenog, promoviranog kao mjesta sjeanja, pripisanog ogranienom prostoru12, ili
eksteritorijalnog prostora, kako ga opisuje Tomislav ola, kojem lokalna ekonomija
prua tek jedva neto vie od zraka i vode...13. Na taj se nain razvija turistika ponuda
koja se danas promatra kao upitna u pogledu uinaka na lokalnu ekonomiju i drutvo14
pa tako i na kulturnu batinu.
Knjievni turizam
Uvodno navedene primjere potrebno je sagledati u kontekstu posebnih oblika
turizma kojima se nastoje izbjei oni negativni uinci koji se danas openito pripisuju
konvencionalnom turizmu, uvaavajui injenicu da i turisti tee odgovornom pristupu
turizmu15. Pri tome treba imati na umu i injenicu da je stavljanje kulturne batine u
funkciju turizma i vid njezina odranja pa u nekim sluajevima ona moe upravo ovisiti
o ponudi posjetiteljima odnosno stavljanju u turistiku funkciju16.
Predmetni knjievni turizam javlja se kao oblik kulturnog turizma u kojem putnici
posjetitelji trae mjesta opisana u romanima, bilo da se radi o povijesnim ili manje
povijesnim djelima, putopisima i autobiografijama ili samo mjestima u kojima je
autor ili glavni junak romana roen ili sahranjen. Najkrae, prema I. Smithu, to je
oblik turizma koji se temelji na mjestima i dogaajima povezanim s nekim piscem ili
njegovom djelom17. Takav je oblik turizma, prema naem miljenju, mogue razviti na
temelju navedenog Zagorkina romana.
Vitez slavonske ravni

Kako se navodi u predgovoru knjige, radnja romana18 Marije Juri Zagorke dogaa
se u Slavoniji, a itatelj e zakljuiti da je to u vrijeme carice Marije Terezije19, dakle u
18. st., iako se to u samom tekstu eksplicite ne navodi, ve samo nasluuje20. S druge
11
BIT Hrvatska, Osvrt na lanke u Glasu Slavonije, Nova tematska turistika ruta Zrinski Sulejman i Skup o
EU projektu tematski put Zrinski Sulejman, od 29.kolovoza i 01.rujna 2016., BIT Hrvatska, pismohrana,
Osijek 02.rujna 2016.
12
Auge, Marc, Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
13
Tomislav ola, Javno pamenje, Zagreb, 2014. str. 133.
14
I. Spilanis / H. Vayanni, Sustainable Tourism. Utopia or Necessity?, Coastal Mass Tourism, Bramwell, B.,
Clevedon UK, Cromvell Press, 2004., 270
15
UNESCO, http://www.unesco.org/education/tlsf/mods/theme_c/mod16.html
16
David Throsby, The Economics of Cultural Policy, New York, 2010., 153.
17
Yvonne Smith, Literary Tourism as a Developing Genre, University of Pretoria , Pretoria, 2012., 1.
18
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987.
19
Hrvatska enciklopedija. Marija Terezija, hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemaka carica (Be, 13. V. 1717
Be, 29. XI. 1780). http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=38929 (01.10.2017)
20
Carica se u tekstu navodi 77 puta, no nigdje pod imenom.
305
se strane, iako je prostorno odreenje vrlo precizno, na osnovu vie pokazatelja moe
uoiti da je romanom obuhvaeno znatno ire povijesno razdoblje.
Na primjer, u romanu se detaljno opisuje Dvorac Pejaev, u Osijeku, odnosno
dogaanja u njemu, a on je dovren tek na poetku 19. st.21. Sam se poetak gradnje,
prema dostupnim izvorima, smjeta u posljednju deceniju 18. st., vjerojatno 1796.,
dakle nakon razdoblja Marije Terezije.
Jednako je i s pojedinim elementima same radnje romana, koji se mogu jasno
povezati sa stvarnim dogaajima, ali koji su se zbili u nekom drugom, kasnijem
razdoblju, blie vremenu autoriina ivota (1873. 1957.)22, a o kojima je autorica
imala vie relevantnih izvora. Primjer je za to sluaj hapenja Mihaela Romania
i njegove razbojnike bande, te njihovog kasnijeg suenja i pogubljenja o kojem
podrobno izvjetavaju brojne novine iz 1857. i 1859. godine23, obraen u kratkom
lanku Maria Tadia24, a koji se u brojnim detaljima poklapa sa dogodovtinama
vezanim uz Zagorkinog lika, razbojnikog harambau Varnicu25. Dogaaj s Mihaelom
Romaniem zabiljeen je i u narodnoj pjesmi koju je zapisao Franjo Kuha26, a u kojoj
se opisuje odnos razbojnika sa svojom majkom27, koji se u odluujuim injenicama
poklapa s odnosom razbojnika Varnice i njegove majke, a koji Zagorka opisuje u svom
romanu28. Takoer, injenica da je pria o razbojnikoj bandi Mihaela Romania prela
u narodnu predaju, te da izvjea o dogaajima nalazimo i u austrijskom tisku29, poklapa
se sa Zagorkinim opisom Varniine bande koja je, prema romanu, bila strah i trepet za
21
Obad itaroci, Mladen, Bojana Bojani Obad itaroci. Dvorci i perivoji u Slavoniji, itaroci, Zagreb 1998.
str. 270
22
Hrvatska enciklopedija. Juri, Marija - Zagorka, hrvatska novinarka i knjievnica (Negovec kraj Vrbovca, 2. III.
1873 Zagreb, 30. XI. 1957). http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29566 (01.10.2017)
23
Die Presse 6.1.1857, Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., Carsko-kr. slubene Narodne
novine 26. kolovoza 1859. g. /br. 193./str. 1.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 30. kolovoza 1859. g. /br.
197./str. 1.,Morgen-Post 1.9.1859., Fremden-Blatt 2.9.1859.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 27. rujan
1859. g. str. 1., Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 (izvatke iz novina prikupio Mario Tadi)
24
Tadi, Mario 30 March 2016, Pljakaka druina Mihaila Romania, (Prema izvorima: Die Presse 6.1.1857,
Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., Carsko-kr. slubene Narodne novine 26. kolovoza
1859. g. /br. 193./str. 1.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 30. kolovoza 1859. g. /br. 197./str. 1.,Morgen-
Post 1.9.1859., Fremden-Blatt 2.9.1859.,Carsko-kr. slubene Narodne novine 27. rujan 1859. g. str. 1.,
Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 Njemako novinstvo Osijeka u promicanju graanske kulture, (Mia
Romani Oskar Frimmel) Vlado Obad 2014. g. str. 224) 30 March 2016. https://www.facebook.com/
groups/552628308148972/permalink/980145108730621/ (01.10.2017.)
25
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987. 9.-332.
26
Hrvatska enciklopedija. Kuha, Franjo Ksaver (njem. Franz Xaver Koch), hrvatski glazbeni pisac i povjesniar,
melograf, folklorist, etnomuzikolog i skladatelj (Osijek, 20. XI. 1834 Zagreb, 18. VI. 1911). http://www.
enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34445 (01.10.2017)
27
Iz Kuhaeve zbirke tekstova: Romani Mijo, razbojniki harambaa (Iz Osijeka u Slavoniji 1859). (Izvadak iz
zbirke zahvaljujui Mariu Tadiu)
28
Juri, Marija - Zagorka. Vitez slavonske ravni, August Cesarec, serijal Jadranka, Zagreb 1987. 85.-134
29
Die Presse 6.1.1857, Fremden-Blatt 22.2.1857., Fremden-Blatt 25.8.1859., 1.,Morgen-Post 1.9.1859.,
Fremden-Blatt 2.9.1859., Klagenfurter Zeitung 30.9.1859 (izvatke iz novina prikupio Mario Tadi)
306
cijelu Slavoniju te su njezini odjeci stizali i do Austrije, odnosno do bekog dvora, pa

su smatrani problemom i na dravnoj razini.
Slika 1: lanak u bekom Fremden-Blatt 22. Februar 1857. seite 3. u 4.30

Kako je uvodno istaknuto, nasuprot vremenu radnje koje je postavljeno iroko,
iako je razvidna autentina podloga dogaanja koja se opisuju, mjesto radnje zapravo je
smjeteno i opisano vrlo realistino, prema sadrajnoj analizi ak i topografski precizno,
u urbane i ruralne prostore Slavonije31. Pratei dramatine dogaaje itatelj se tako
susree s brojnim mjestima u osjekoj Tvri, Gornjem i Donjem Gradu, ali i okolnim
selima te dvorcima u epinu, Retfali i Valpovu, kao i s nainom ivota plemstva i puka
30
sterreichische Nationalbibliothek, Fremden-Blatt, 22. Februar 1857. str. 3-4 http://anno.onb.ac.at/pdfs/
ONB_fdb_18570222.pdf (01.10.2017.)
31
Pojedini se toponimi u romanu vrlo uestalo spominju pa i po vie od 100 puta. Tako se navode: Tvrava
(Tvra) 182 x, Valpovo 132 x, Retfala 112 x, Dvorac i obitelj Adamovi (epinski) 51 x, Krma Zlatnom
volu 40 x, Drava 39 x, epin 37 x, Donja i Gornja varo (Donji i Gornji grad Osijek) 23 x, Dvorac i obitelj
Pejaevi 18x, Vinkovci 18 x, Bijelo Brdo 17 x, Vodena vrata (Tvra) 16 x, Obitelj i Dvorac Prandau 13 x,
akovo 11 x, Franjevaki samostan u Tvri 10 x, Crkva Sv. Mihajla (Mihovila) u Tvri 7 x, Ilok 4 x, Tenje,
Vukovarska cesta, Sarva, Vladimirovci, Dunav i dr.
307
onoga doba. Na taj se nain radnja kognitivno povezuje sa stvarnim prostorima koje e
itatelj-turist eljeti posjetiti. Opisana mjesta i graevine jo uvijek postoje i u najveem
broju mogue ih je i danas posjetiti i razgledati. Osobito su ivopisni prikazi Tvre i
njezinih ulica te zgrada i nekadanjih vrlo brojnih gostionica.
Primjerice, na kui u Franjevakoj ulici br. 3 nalazila se krma K zlatnom volu, koja
se u romanu spominje ak 40 puta i vrlo je detaljno opisana, a i danas su vidljivi natpisi
iz kasnijeg razdoblja koji svjedoe da je zgrada do 20. st. bila restoran. Dapae, prema
dokumentaciji Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, kuu je mogue vratiti
u prvobitnu funkciju, odnosno: ukoliko je u prezentaciji Tvre potrebno koritenje
lokala, mogue je lokal u prizemlju privesti ovoj namjeni32. Takoer, Dvorac obitelji
Prandau u Valpovu, koji se spominju 13, odnosno 132 puta mogue je posjetiti kao i
Muzej Valpovtine koji je u njemu smjeten itd.
Uz to je potrebno istaknuti da je, prema istraivanju provedenom meu studentima
osjekog Sveuilita33 2015. godine, povijesno razdoblje Austro-Ugarske Monarhije
ocijenjeno kao najzanimljivije za domae i strane posjetitelje Istone Hrvatske, a
osjeka je Tvra ocijenjena kao najprivlanija spomenika batina odnosno turistiki
lokalitet. Dakle, radnja Zagorkina romana prostorno i vremenski obuhvaa turistiki
najatraktivniju batinu Slavonije, to ga ini iznimno upotrebljivim za predmetnu
namjenu.
Ne-mjesta - tematski parkovi

Opisani pristup razvitku kulturnog turizma, temeljen na priznatim knjievnim
djelima, postavlja se nasuprot generikim atrakcijama i krivotvorenoj povijesti koji, kao
jedan od globalizacijskih procesa, paradigmu turizma, kao putovanja na eljeno mjesto,
pretvaraju u putovanja na ne-mjesta34, negirajui identitet i ivu kulturu odredita.
Moguoj turistikoj tematskoj ruti temeljenoj na Zagorkinu romanu, komparativni
je primjer projekt Tematska ruta Zrinski-Sulejman, odnosno projekt Tematski park
Sulejmana Velianstvenog u Dardi35 koji se planira urediti u blizini mjesta na kojem
se pretpostavlja da je zavravao tzv. Sulejmanov (osmanlijski) most. Meutim, za
pretpostavku o poloaju mosta postoji tek vjerojatnost, ali ne postoje nikakvi vidljivi
tragovi. to je jo vanije, na irem prostoru regije openito ne postoje tragovi
32
Kralik, Branimir, Konzervatorska sanacija, rekonstrukcija, nova namjena, Konzervatorski odjel u Osijeku,
Dosije kulturnog dobra br. 345-7.
33
Studenti osjekoga sveuilita, za istraivanje o znaaju kulturne i prirodne batine i infrastrukture za privlaenje
turista, od kojeg su ovdje izdvojeni podaci relevantni za predmetnu temu, odabrani su ciljano kao iznadprosjeno
obrazovana i iznadprosjeno informirana skupina, koja ujedno predstavlja i indikator dolazeih trendova, kako
poslovnih tako i potroakih osobito u domeni kulturnog turizma.
34
Auge, Marc. Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
35
Latinovi, Vesna. Nova turistika ruta koja povezuje Hrvatsku i Maarsku, Glas Slavonije, 28.10.2016.
308
nematerijalne kulture osmanlijskog razdoblja, odnosno to povijesno razdoblje nema

kontinuiteta i doticaja s lokalnom populacijom i njegovim nainom ivota i obiajima36.
Dakle, stvara se novi turistiki proizvod u obliku mjesta, tj. Augeovog ne-
mjesta, nepovezanog s lokalnim identitetom, popisanog, klasificiranog, zabranjenog,
promoviranog kao mjesta sjeanja, pripisanog ogranienom prostoru37, ili
eksteritorijalnog prostora, kako ga opisuje Tomislav ola, kojem lokalna ekonomija
prua tek jedva neto vie od zraka i vode...38. Na taj se nain razvija turistika ponuda
koja se danas promatra kao upitna u pogledu uinaka na lokalnu ekonomiju i drutvo39
pa tako i na kulturnu batinu.
Dakle, kreiranje Augeovog mjesta sjeanja, s obzirom na nepostojanje objektivnih
temelja u predmetnom sluaju, poinje medijskom manipulacijom i izmiljanjem
tradicije. Primjere za to moemo pronai u razliitim, u teoriji prepoznatim, vidovima
kao to su novinske objave, predavanja, osnivanja udruenja graana, tj. akcijskih grupa,
te kreiranje tematskih ruta pa u konanici i planiranoj izgradnji tematskih parkova.
Tako se u Glasu Slavonije od 9. sijenja 2014. uz naslov Sulejmanov most mogao bi
postati turistiki brend Osijeka pojavljuje fotografija umjetnike grafike s prikazom
mosta iz 19. st.40, a u lanku o predstavljanju koje je u Osijeku odrao predstavnik
turske razvojne agencije, od 29.kolovoza 2016., izmeu ostaloga raspravlja se o tome
koliko su Turskoj vani spomenici kulturne batine iz vremena otomanske vladavine
i uspomene na njih kao to je Sulejmanov most41, iako te spomenike batine nema,
ve samo postoje sporadini i proturjeni zapisi.
Opisani problem detaljno je elaboriran u reagiranju autora ovoga rada, objavljenom
u Glasu Slavonije od 23.sijenja 2014.42, gdje se navodi niz razloga zbog kojih takav
projekt nije prihvatljiv u kontekstu razvoja kulturnog turizma. Slavonsko-baranjsko je
podruje nakon 1687. gotovo u potpunosti oieno od tragova osmanlijske kulture,
kako se to dogodilo i s ranijom srednjovjekovnom arhitekturom nakon osmanlijskog
upada 1526. Tako su i turcizmi, utjecaj na kuhinju i drugi kulturni tragovi vjerojatnije
36
Mrkonji, Darko. Osmanlijsko razdoblje nema kontinuiteta u osjekoj povijesti i kulturi. Glas Slavonije 23.sijenja
2014. str 33.
37
Auge, Marc, Non-Places, Verso, LOndon - New York 1995, str. 77-78
38
Tomislav ola, Javno pamenje, Zagreb, 2014. str. 133.
39
I. Spilanis / H. Vayanni, Sustainable Tourism. Utopia or Necessity?, Coastal Mass Tourism, Bramwell, B.,
Clevedon UK, Cromvell Press, 2004., 270
40
Latinovi, Vesna. Sulejmanov most mogao bi postati turistiki brend Osijeka. Glas Slavonije od 13.sijenja
2014. http://www.glas-slavonije.hr/222315/3/Sulejmanov-most-mogao-bi-postati-turisticki-brend-Osijeka
(09.01.2017.)
41
Celing, D., Smrtnu kaznu je predloio narod, a erijat ne uvodimo. Glas Slavonije 29.08.2016. http://www.
glas-slavonije.hr/310669/1/Smrtnu-kaznu-je-predlozio-narod-a-serijat-ne-uvodimo (09.01.2017.)
42
Mrkonji, Darko. Osmanlijsko razdoblje nema kontinuiteta u osjekoj povijesti i kulturi. Glas Slavonije
23.sijenja 2014. str 33.
309
doli iz Bosne sa okcima, nakon 1687., nego da bi bili ostatak osmanlijskog razdoblja
i njegov kulturni kontinuitet, s obzirom na to da na podruju nema zabiljeene
osmanlijske nematerijalne batine43. Radi toga nema ni razloga tom razdoblju u prikazu
osjeke povijesti davati ni manji ni vei znaaj od prethodnog razdoblja od 7. do 16.
stoljea Osmanlijsko razdoblje moglo bi se smatrati i razdobljem svojevrsnog kulturnog
diskontinuiteta istone Hrvatske jer se, primjerice, visoko kolstvo i tiskara u Osijeku
pojavljuju tek u 18. st., nakon izgona Osmanlija.
Navedenom se u prilog moe dodati da su, upravo suprotno nastojanju da se dokae
postojanje osmanlijske tradicije, gotovo dva naredna stoljea bila obiljeena obranom
od Osmanlija, to je utjecalo na sve segmente, kulturnog i gospodarskog razvitka te da
je u kontekstu razvoja turizma potreban ujednaen i argumentiran pristup u odnosu
na povijesni znaaj, postojanje povijesne grae i materijalnih ostataka44.
Kvalifikaciji da se u predmetnom primjeru projekta tematskog parka, prema
Augeovoj definiciji, radi o ne-mjestu u ovom se sluaju moe navezati i opservacija
Hajrudina Hromadia, kako to saima Jelena Zlatar45, da se prvenstveno radi o
mjestima koja se bave prodajom. Iako je ta funkcija dijelom prikrivena injenicom da je
u prvom planu prodaja simboline vrijednosti, jasno je da se radi o produktima turske
kulturne industrije, iji su ekonomski uinci mjerljivi, kako je to i dokumentirano u
lanku Suzane Peran46, te su povezani i sa eljom Turske da postane lider u regiji na
politikome, gospodarskom i kulturnom podruju. Funkcija prodaje, iako je to u ovom
kontekstu od manjeg znaaja, oituje se i u injenici da se u lanku iz Glasa Slavonije
od 20. kolovoza 2016. o Tarda-festu, festivalu koji se odrava na mjestu planiranog
Tematskog parka na kojem se predstavljaju pojedini aspekti turske i otomanske kulture
i civilizacije, te se izmeu ostaloga promiu i putovanja u Tursku: U posjeti sam
Turskoj gdje ii, to vidjeti?, te se odravaju radionice izrade turskih suvenira47.
Dakle, iz navedenoga je jasno da predmetni Tematski park, kao generiki sadraj,
nema doticaja s lokalnim stanovnitvom i ekonomijom. Umjesto toga ima bitna obiljeja
trnog centra koji se na prvom mjestu bavi plasiranjem uvoznih koncepta i inozemnih
odredita, umjesto lokalnih namirnica i recepata, te vrijednosti doivljaja kojeg sobom
43
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Nematerijalna kulturna batina, Lista zatienih kulturnih dobara.
(stanje na dan 27.kolovoza 2016.)
44
Mrkonji, Darko. Veliki osjeki most, ili neootomanski dernek. Izlaganje sa Znanstvenog skupa Mediji i medijska
kultura - europski realiteti, Osijek 4. 5. svibnja 2017.
45
Zlatar, Jelena. Prikaz knjige: Hajrudin Hromadi: Konzumerizam. Potreba, ivotni stil, ideologija. Zagreb,
Naklada Jesenski i Turk, 2008., 110 str.. Sociologija i prostor, 47 (2009) 184 (2): 212214
46
Suzana Peran. Sapunice, telenovele i slika obitelji. Nova prisutnost 10 (2012) 3, 443-457
47
Celing, D., Predavanje i festival posveeni Turskoj. Glas Slavonije 20.08.2016. http://www.glas-slavonije.
hr/310015/3/Predavanje-i-festival-posveceni-Turskoj (09.01.2017.)
310
nose48. Ili, kako bi to izrazio poznati teoretiar David Throsby, radi se ponekad o
nedostatku znanja, a uvijek nedostatka ukusa49 onih koji su zadueni za razvitak turizma.
Zakljuak
Uvidom u znatan broj predmeta spomenike batine i toponima s podruja
Slavonije, opisanih u Zagorkinom romanu, nasuprot gotovo potpunom odsustvu
spomenike batine iz osmanlijskog razdoblja, te injenici da potonji uglavnom nisu
u funkciji i nisu na prometnim turistikim pravcima, moe se zakljuiti da ne pruaju
objektivnu podlogu za razvijanje turistike rute.
Stvaranje generikih sadraja, temeljenih na izmiljenoj tradiciji i nepostojeoj
spomenikoj batini, koju bi trebalo ponovo sagraditi, a u konkretnom sluaju tematskog
parka Sulejmana I (velianstvenog) i izmisliti, zahtijevaju znatna dodatna ulaganja.
Pri tome, osim to se u bilanci rashoda i prihoda pojavljuje manja ili nikakva razlika, a
na makroekonomskom planu i izvjestan gubitak, ni ulaganja ni takav turizam openito
nemaju uinak istovremenog ouvanja postojee batine, to je jedna od njegovih
moguih korisnih funkcija. Upravo suprotno, takav turizam ima erozivno djelovanje
na kulturni prostor, to je uvijek u promiljanju turizma potrebno imati na umu kao
eksternaliju.
Nasuprot tome, upravo nam Zagorkin roman prua mogunost razvijanja korisne
tematske rute jer se referira na postojea mjesta i povijest lokalnog stanovnitva, sauvanu
u kulturi, predaji, a najvanije u sustavu vrijednosti, tradiciji i ivim obiajima, a to
se u gospodarskom kontekstu moe sagledati i kao ve postojea, razvijena specifina
turistika ponuda. Dakle, takva se ponuda temelji na ve gotovom proizvodu, koji ne
zahtijeva osobita ulaganja i za koju postoje neogranieni resursi u samoj (neiscrpnoj)
kulturnoj batini koja se kroz ovakve oblike turizma, kakav je knjievni, dodatno
osnauje.
48
ivakovi-Kere, Zlata i Darko Mrkonji, Interpretacija batine u turizmu kao imbenik ouvanja identiteta i
posebnosti podruja. Kultura, drutvo, identitet europski realiteti, Zbornik radova, Odjel za kulturologiju,
Osijek-Zagreb, 2014., 611.
49
Throsby, David. The Economics of Cultural Policy, New York, 2010. str.151.-152.
311
VITEZ SLAVONSKE RAVNI

(literarna interpretacija batine habsburkog razdoblja u Slavoniji
i turistika ne-mjesta)
Saetak
Cilj rada je sagledati mogunosti koritenja literarnih djela u predstavljanju turistikog
odredita, na primjeru romana Vitez slavonske ravni u odnosu na neke druge aktualne pristupe
razvitku turistike ponude Istone Hrvatske.
Radnja romana Marije Juri Zagorke dogaa se u Slavojiji, smjetena fiktivno u vrijeme
carice Marije Terezije. Napeto pratei dramatinu borbu mladog tajanstvenog plemia i njegove
hrabre druine protiv razbojnikih bandi, koje tada haraju Slavonijom, te dirljive ljubavne
zaplete, itatelj upoznaje brojna mjesta u osjekoj Tvri, Gornjem i Donjem Gradu, okolna
sela, te dvorce u epinu, Retfali i Valpovu, kao i nain ivota plemstva i puka onoga doba. Duh
toga vremena osjea se i danas, na mjestima koja jo uvijek postoje i mogue ih je posjetiti, a u
tome su osobito ivopisni prikazi, turistiki atraktivnih, osjekih tvravskih ulica i gostionica.
Jednako su ivotni opisi Osijeka i Slavonije, Vilme Vukeli, Roda Rode, te suvremenih autora
poput Zlate ivakovi-Kere. Na temelju takvih djela mogue je izgraditi dobru, dirljivu, napetu,
a u isto vrijeme autentinu turistiku priu, nasuprot generikim atrakcijama i krivotvorenoj
povijesti, koje, kao jedan od globalizacijskih procesa, paradigmu turizma, kao putovanja na
eljeno mjesto, pretvaraju u putovanja na nemjesta, negirajui identitet i ivu kulturu odredita.
312
RITTER DER SLAWONISCHEN EBENE

(literarische Deutung des Erbens der habsburger Zeit in Slawonien und
touristischen Nicht-Orten)
Zusammenfassung
Ziel der Arbeit ist, die Nutzungsmglichkeiten literarischer Werken bei der Vorstellung
touristischer Bestimmungsorten zu erfassen, auf dem Beispiel des Romanes Ritter der
slawonischen Ebene, im Verhltnis zu einige andere Annherungen der Entwicklung des
touristischen Angebotes von Ostslawonien.
Die Handlung des Romanes von Marija Juri Zagorka entwickelt sich in Slawonien, ist
fiktiv in die Zeit der Kaiserin Maria Theresia versetzt. Gespannt den dramatischen Kampf des
jungen geheimnissvollen Adligen und sener tapferen Gesellschaft gegen Ruberbanden, die zu
jener Zeit in Slawonien wteten, sowie ergreifende Liebesverwirrungen verfolgend lernt der
Leser zahlreiche Stellen der osijeker Festung, der Ober und Unterstadt, die Nachbarsdrfer,
sowie die Schlsser in epin, Retfala und Valpovo und die Lebensweise des Adels und des
Volkes zu jener Zeit kennen. Den Geist jener Zeit fhlt man heute noch, an Orten die es noch
gibt und die man besuchen kann, dabei sind die Beschreibungen der touristisch atraktiven
osijeker Festungsstraen und gasthusern besonders anschaulich. Ebenso lebenstreu sind
die Beschreibungen von Osijek und Slawonien von Vilma Vukeli, Roda Roda, sowie der
zeitgenssischen Autoren wie Zlata ivakovi-Kere. Aufgrund solcher Werke ist ein Aufbau
einer guten, ergreifenden, spannenden und gleichzeitig glaubwrdigen touristischen Geschichte
mglich, im Gegenteil zu den generischen Atraktionen und der geflschten Geschichte, die,
als ein Globalisationsprozess, die Paradigme des Tourismus als Reise an einen gewnschten
Ort zu einer Reise in einen Nicht-Ort machen, die Identitt und die lebende Kultur des
Bestimmungsortes verneinend.
313
314
Mirela Mller: Povezanost multimedija na razvoj kompetencija inozemnih studenata...
Doc. dr. sc. Mirela Mller UDK: 37.012:004

Odsjek za pedagogiju Prethodno priopenje
Filozofski fakultet Primljeno: 12.9.2017.
Sveuilite u Osijeku Prihvaeno: 12.9.2017.
Lorena Jagera 9, 31000 Osijek
E-mail: mtolic@ffos.hr
Povezanost multimedija
na razvoj kompetencija
inozemnih studenata
njemakog jezika
Ovaj rad sadrajno se usmjerava na statistiki prikaz navike inozemnih
studenata njemakog jezika vezane uz rad na raunalu; o svrsi koritenja
obrazovnih tehnologija u procesu permanentnog obrazovanja uz sklopu
cjeloivotnog uenja, te o studentskoj percepciji multimedijalnog uenja
s obzirom na klasinu nastavu. Istraivanje je imalo za cilj pripremiti
studente uz pomou novih tehnologija za konkurentno struno trite rada
u Njemakoj, povezati sve razine permanentnog obrazovanja: od razvoja
studentskog struno-praktinog rada, smislenog povezivanja svoje struke sa
srodnim disciplinama, sudjelovanja na struno-znanstvenim simpozijima sve
do samostalnog zaposlenja nakon zavretka studija. Ispitano je 160 studenata
njemakog jezika diplomskog studija triju njemakih sveuilita (Mainz,
Heidelberg i Mannheim). Istraivanje je provedeno u periodu od 16. oujka
do 19. lipnja 2017. Rezultati istraivanja su pokazali da oni studenti koji
posjeduju iskustvo s uenjem putem multimedija imaju i pozitivniji stav prema
njemu; da veina studenata bi prihvatila mogunost usvajanja nastavnih
sadraja putem multimedije jer smatraju da utjee na razvoj kompetencija za
permanentno obrazovanje te da je lake pronai radno mjesto u tritu rada.
Takoer, rezultati istraivanja upuuju na zakljuak da je nastavna tehnologija
djelotvorna pomo u pojedinim razinama razvoja kompetencija permanentnog
obrazovanja: a) analizi struno-znanstvenih tekstova, b) praenju inovativnih
izvora i istraivanja, c) motivaciji za daljna struno-znanstvena napredovanja
iz struke, d) razvoj individualnih istraivanja iz EU-ostalih zemalja i e)
motivacija za EU-stipendije te f ) pronalaska radnog mjesta u svijetu rada.
Kljune rijei: struno-znanstveno napredovanje,

multimedijalno uenje,, digitalna kompetencija, digital
Leadership, trite rada
315
1. Einleitung
Die Entwicklung zur Informationsgesellschaft stellt einen tiefgreifenden Einschnitt
in die Arbeitswelt und die berufliche Situation der Beschftigten dar. Einerseits ist
fast jede Berufsgruppe Betroffene dieser Entwicklung, da das System traditioneller
Berufsstrukturen und Arbeitsteilung verndert wird. Andererseits stellt sich aber auch
die Frage nach dem Beitrag, den jede Berufsgruppe zu dieser Entwicklung leisten soll
oder kann. Die Manahmen zur Realisierung der Informationsgesellschaft bauen zwar
auf gegebenen beruflichen Strukturen, Qualifikationen und Aufgabenverteilungen
auf. Die Beschftigten aber mit ihren Kompetenzen und ihrer Fhigkeit, diese
Strukturen zu berwinden, sind der entscheidende Motor dieser Entwicklung und
die wichtigste Ressource zur Gestaltung der Zukunft (Boes; Baukrowitz, 1995).
In der Informationsgesellschaft avanciert das lebensbegleitende Lernen zu einer
Schlsselkompetenz, die zunehmend auch Wissen ber die Nutzung der digitalen
Medien erfordert. Lerngegenstande lassen sich beispielweise per Internet erschlieen,
immer mehr neue Berufe verlangen Kenntnisse im Umgang mit den digitalen
Medien. Heute sollen allgeimene Zusammenhnge zwischen Medienentwicklung
und Sozialisation erforscht werden. Insbesondere wurde der gesellschaftliche Wandel
und damit verbunden der Wandel intergenerationeller Etneicklungsmuster in den
Mittelpunkt gestellt. Noch vor wenigen Jahrzenten war die Medienkritik stark an den
Universitten mit dem Konzept einer Reizberflutung verbunden gewesen (Moser,
2006; 2007; 2015). Vor allem die Flle der Infromationen, die durch das Online-
Internet ausgestrahlt wurden, schien jenen Generationen, dia allein mit Print-Medien
aufgwachsen waren, zu eine Quintessenz dieser Auffasung, schutzlos den stndig auf
sie einprasselnden Reizen ausgeliefert. Hochschulen, die wesentlich unflexibler auf
neue Strmungen regieren konnten, weil sie an Lehr- und Bildungsplne gebunden
sind, ignorierten ber lange Zeit medienpdagogische Themen. Zwar gab esvereinzelte
Vorreiter, jedoch blieb Medieblidung und Forschung der Digitalen Kompetenzen
lange Zeit abhangig vom Engagmenet und Wissenspotenzial einzelner Lehrkrfte
(Toli, 2015). Man sollte eine neue Visionen des neuen Lernens darstellen. Aber es
bleibt immer dieFrage, ob der Bildungsytem sich diesen neuen Anforedrungen stellt,
ohne die Selbstbestimmung des Einzelnen zu vernachlssigen und botmig fr die
Anforderungen der Globalisierung auszubilden. Fr die Entwicklung von Lernvisionen
halte sich das Lernverstndnis des Konstruktivismus fr weitreichender, das Bedeutet
die neuen digitalen Kompetenz immer weiter erlernen. Nicht der Lehrende, sondern
der Lernende steht im Mittelpunk der multimediendidaktischen Bemhungen. Das
neue digitale lernen ist ein selbstgeuerter und sozialer Prozess. Digitale Kompetenz
ist eine Kulturtechnik. Digitale Kompetenz ist im 21. Jahrhundert ebenso wie
Lesen, Schreiben und Rechnen eine Kulturtechnik, die fr ein selbstbestimmtes
Leben, berufliches Wirken und gesellschaftliche Teilhabe unabdingbar ist. Es ist daher
unsere gemeinsame Pflicht, sie den Menschen auch mit auf den Lebensweg zu geben
(Aushauer, 2004).
316
Deshalb haben wir in Deutschland eine Bildungsoffensive gestartet, welche

die gesamte Bildungskette von der frhkindlichen Bildung bis zur Weiterbildung
im Beruf anspricht, besonders geht es fur Etwicklung des Arbeitmarkts an. Heute
spricht man sehr viel von der Digitaliesierung von Hochschulen (Aufenanger, 2014).
Die Digitalisierung von Hochschulen hat weltweit Fahrt aufgenommen. Digitale
Hochschullehre bedeutet lngst nicht mehr nur Online-Anmeldung fr Kurse und
Herunterladen von Powerpoint-Folien. Digitale Hochschullehre kann viel mehr:
Ob Lehrvideos, differenzierte Online Tests oder MOOCs die Mglichkeiten sind
beinahe grenzenlos. Vor allem die amerikanischen und asiatischen Hochschulen setzen
immer strker auf digitale Lern- und Lehrumgebungen. Es ist aber nicht nur eine
Frage von Qualitts- und Effizienzsteigerungen in der Lehre selbst, sondern vor allem
interessant fr die Bewltigung neuer Herausforderungen, wie Internationalisierung
oder die steigende Zahl von Studierenden. Fr uns ist wichtig: Wir wollen eine klar
strukturierte und verlssliche Untersttzung der Hochschulen im digitalen Zeitalter
realisieren. Bei allen Aktivitten ist uns klar: Frderung kann nur da fruchtbar werden,
wo sie dazu beitrgt, die strategische Weiterentwicklung der jeweiligen Organisation zu
untersttzen. Wir erwarten daher von den Hochschulen, die sich an diesen Manahmen
beteiligen, dass sie die Digitalisierung nicht nur als Herausforderung, sondern vor allem
als Chance begreifen 1. Deshhalb iste s sehr wichtig, dass die Studierende die digitale
Kompetez immer wieder weiter erweben damit sie besser mit den neuden Medien
auch umgehen knnen (Hug, 2007). Davon geht die Frage aus, wie werden die neuen
Medien in der Universitaten genutzt und welche Anknpfungspunkte ergeben sich
fr die auslndischen Studierenden der deutschen Sprache? In diesem Beitrag sollen
Ergebnisse der Forschung des Johannes Gutenberg-Universitt Mainz: Richtung:
Institut fr Medienpdagogik; Heidelberg: Richtung: Sprachenwissenschaft(Lehramt)
und Mannheim: Richtung: Medien- und Kommunikationswissenschaft vorgestellt
werden. Bei dieser Forschung handelt es sich nicht um ein reines Medienprojekt,
Daten zur Internetnuztung wurden vielmehr im Rahmen einer Befragung zur
ffnung von Universitten erhoben. Es handelt sich um einen Zusammenhang
der Multimedia-Entwicklungskompetenz und den auslndischen Studierenden der
deutschen Sprache. Es wurden die Digitalkompetenzen beurteilt durch einen Raster zur
Selbstbeurteilung2. Das Raster basiert auf dem gemeinsamen Referenzrahmen, der vom
Joint Research Center im Auftrag der Europischen Kommission entwickelt wurde.
Der Referenzrahmen definiert auf verschiedenen Niveaus Kompetenzen in folgenden
Bereichen: a) Datenverarbeitung, b) Erstellung von Inhalten, c) Kommunikation, d)
Problemlsung und e) Sicherheit. Auf dem unteren Bild kann man besser den Raster
analysieren.
1
https://www.bmbf.de/de/digitale-kompetenz-ist-eine-kulturtechnik-4265.html
2
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/
317
Bild 1. Digitale Kompetenzen- Raster zur Selbstbeuretilung
(QUELLE, https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/)
318
2. Methodology
Ziel dieser Forschung war es, die Studierenden fr einen wettbewerbsorientierten
Berufsmarkt in Deutschland und weltweit vorzubereiten und alle Ebenen der
permanenten Studienkompetenz(en) zu verknpfen. Vor diesem Hintegrzng stellten
sich folgende grundlegenden Nebenziele: 1. Die Gewohnheiten der Studierenden im
Zusammenhang mit Computerarbeit und die Nutzung des Internets zu untersuchen
; 2. die Haltung der Studierenden ber den Einsatz von Bildungs-Technologien im
Rahmen der stndigen Ausbildung zu erforschen, einschlielich des lebenslangen
Lernens zu untesuchen; und 3. Das Untersuchen, wie die Studenten Multimedia-
Lernprozess- im Gegensatz zur Fronatlunterrichtsunterricht wahrnehmen.
Der Hautziel der Arbeit war es, die Studierenden fr einen wettbewerbsorientierten
Berufsmarkt in Deutschland und in den anderen EU- Lnder vorzubereiten, um alle
permanenten Ebenen zu verknpfen: alltgliche berufliche Praxis, demonstrative
Vortrge, professionelle pdagogischen Praktiken und verschiedene Formen des
professionellen lebenslangen Lernens zu etwickeln, besonders auf der Ebene von
Seminare, Vortrgen, Workshops, internationale Symposien usw.
2.1. Methode
160 Studierende der Deutschschulabschluss sind in drei deutschen Universitten
gefragt ( Johannes Gutenberg-Universitt Mainz: Leitung: Institut fr Medienpdagogik,
Heidelberg: Richtung: Sprachenwissenschaft (Mann): Mannheim: Leitung: Medien-
und Kommunikationswissenschaft. Die Forschung wurde im Schuljahr 2016/2017
durchgefhrt und zwar in der Zeitraum vom 16. Mrz bis 19. Juni 2017. Fr das
Forschungsinstrument wurde der erste Teil des Fragebogens verwendet, um die
Eintellung von Studenten zu untersuchen was dem neuen multimedialen Lernen
und der multimedialen Verknpfung mit der Entwicklung von Kompetenzen fr die
stndige Ausbildung im Rahmen des Vollzeit-Lernens angeht. Bei der Verarbeitung
der Daten wurden beschreibende und inferentielle Statistiken verwendet, genauer die
Methode zur Berechnung des Frequenz-, Prozentsatzes, Hi-Quadrat (2) -Tests und
des Koeffizienten der Korrelation (Cramers V (c) Koeffizient).
2.2. Foschungsergebnisse
Im Folgenden werden spezifische Ergebnisse des Studenten dargestellt.
Tabele 1. Daten der Untersuchung: Geschlecht, Ort- Universtt, Studienjahr 2016/2017
Studeinjahr,
Stadt Total Geschlecht % SD M
M&Arts
Mannheim 1i2 47 Female 29,37% 0.677 0.71
Mainz 1i2 51 95 59,37% 1.511 0.54
Heidelberg 1i2 62 Male 38,78% 0.484 0.86
Total N=160 160 Studenten 64 100,00%
319
Die durschnittliche Daten der Untersuchung zeigen das am meisten befragten

Studenten sind von Universitt Heidelberg (N=62, SD= 0.48, M=0.86), dann Mainz
(N=54, SD=1.51, M=0.54) und Mannheim (N=47, SD=0.677, M=0.71). Insgesamt
befragrten Studenten waren N=160, davon weiblich N=95 (SD=0.75, M=0.11) und
mhnlich N=64 (SD=0.69, M=1.54).
Tabelle 2. Daten der Studierenden unter Bercksichtigung der digitalen Kompetenz
in Computerkenntnissen
Computerkenntnissen Studentenzahl % SD M
Ich kann nicht alleine mit dem 9 5,62% 0.532 1.52
PC umgehen
Basisbenutzerebene 32 20,00% 0.451 0.58
Fortschreitenden 91 56,87% 0.871 1.58
Benutzerebene
Administrator-Ebene 28 17,50% 0.961 0.53
Total 160 100%
Die Tabelle 2. zeigt die Daten welche Computerkentnissen haben die

Studirenden. Am meisten betrifft 56,87% (SD=0.45, M=0.58) auf die Variable
Fortschreitenden Bemutzerebene und 20,00% (SD=0.87. M=1.58) fllt auf die Variable
Basisbenutzerebene auf. Das bedeutet das die studenden an der drei Universitten sehr
gute Digitalkompetenzen verfgen. Die neuen Medien sind schon die Sozialisatoren
und Akteuren geworden. Sie vermitteln nebenbei Verhaltungen und Verhaltensmodelle
(Sss, 2003). Hurerelman (2002) unterscheidet nicht zwischen Instanzen und
Agenten und gliedert die Sozialisatoren nach ihrem relativen Gewicht fr den
Sozialisationprozess von Heranwachsenden (nach Sss, 2003). Da die meisten die
Lebenswelten immer feinmaschiger durchdringen, ist es fraglich, ob eine Postitionerung
der Medien und der Interaktionzwischen den Sozialisatoren soll diese Arbeit daher
nher analysiert werden. So eben, Tabelle 1 weist darauf hin, dass 91 Studierende eine
fortgeschrittene Benutzer-Ebene der digitalen Kompetenz verabschiedet haben und
da ist eine statistisch signifikante Korrelation erhalten wurde, bei der Studenten mit
hherem Niveau der digitalen Kompetenz die Bildungs-Technologie als Hilfsmittel im
Multimedia-Lernen verwenden wrden, im Gegensatz zu Studenten, die das niedrigste
Niveau der digitalen Kompetenz verfgen.
Tabelle 3. Signifikante statistische Unterschiede: klassische Lehre und Lehre mit
Multimedia
Standard
Variables N Aritmetic Mean SE mean 95% T P
Deviation
Zeit sparen 160 3.451 0.9842 0.41371 3.24136 9.45 0.000
Es ist interesanter 160 2.532 0.1347 0.41237 2.51395 12.31 0.000
Besser qualitt 160 1.563 0.4123 0.36145 3.25417 3.65 0.000
320
Man kan durch

Multimedia besser 160 3.264 1.2361 0.32471 3.15237 11.54 0.028
verstehen
Easy-going 160 2.631 1.315 0.65891 1.24514 -2.48 0.015
Dynamic 160 3.537 0.4123 0.32123 2.45235 -2.62 0.023
Effective 160 1.239 1.6324 0.12741 2.54139 -2.06 0.041
Die Tabelle 3. zeigt die statistische Daten, dass die Studenten positive Meinung
ber Multimedia (im Gegensatz zum klassischen Unterricht) haben, weil sie Zeit
sparen (M= 3,451, p = 0,000). Die Studenten sind der Meinung dass Untericht mit
Multimedia mehr interessanter (MD= 2.532., p = 0,000) ist, bessere qualitt hat
(MD=1.563, p = 0,000 ), verstndlicher ist (MD= 3.264, p = 0.028) und efectiver
ist (MD 3.61, p = 0.000) im Vergleich zu frontalen, klassischen Vorlesungen. Der
Anspruch des Unterrichts mit dem Einsatz von Multimedia ist anspruchsvoller als
der frontale Unterricht. Das negative Vorzeichen ist auch in den Aussagen zu sehen,
dass die klassische Lehre dynamischer ist (T = -2,62, p = 0,023) und efectiver (T =
-2,06; p = 0,041) als Multimedia-Unterricht, was bedeutet, dass die Studenten wieder
dem Vorteil der multimedialen Lehre geben als der klassischen Art des Lehrprozesses,
sog. es wird mehr wahrgenommen. Angesichts der Tatsache, dass das Zeichen T-Test
negativ ist, sehen die Studenten das Multimedia-Unterricht als ein bzw. sog. neuer
Factor des lernmittel aber nicht als Ersatz fr den Lehrer.
Tabelle 4. Signifikante statistische Unterschiede: klassisches Lehren und Lernen mit
Multimedia aufgrund der Universitten (aritmetic Mean und T-test)
Town (arithmetic mean)
Variable F test (p value)
Mannheim Mainz Heidelberg
Time-saving 3.76 3.79 3.93 0.359 (0.699)
Interesting 4.17 4.13 3.98 0.457 (0.634)
High-quality 3.48 3.44 3.12 1.610 (0.204)
Understandable 3.38 3.18 3.02 1.436 (0.242)
Demanding 3.02 2.74 2.62 2.281 (0.107)
Easy-going 3.63 3.85 3.38 2.770 (0.067)
Dynamic 2.68 2.87 2.76 0.291 (0.748)
Effective 2.80 2.90 2.68 0.394 (0.675)
Tabelle 4. zeigt offensichtlich die statistischen Daten, dass es im zweiten

Studienjahr erhebliche Unterschiede mit dem ersten Studienjahr gibt, das bedeutet, dass
die Studenten die im zweiten Studienjahr sind, finden Unterricht mit Multimedia mehr
interesannter und dynamicher als die Studenten die sich im ersten Studeinjahr befinden.
Die Seminare sind mehr effectiver und ohne Multimedia knnen die Vorlesungen
sehr nutzlos sein. Angesichts der Tatsache, dass die Studierenden die Mglichkeit
hatten, Klassen mit Multimedia- und / oder Aufgaben selbst mit Multimedia-Tools
321
zu betrachten und zu betreuen, knnen wir daraus schlieen, dass aus diesen Grnden
diese Lehre positiv untersttzt und wahrgenommen wird. Es gibt keinen statistische
signifikanten Unterschiede im Geschlecht (p> 0,05). Es gibt statistisch signifikante
Unterschiede in arithmetischen Umgebungen (F = 3,93, p = 0,022 <0,05) fr die Art
der Universitt. Die Daten zeigen an, dass der Einsatz von Multimedia ist nutzlos
(Universitt inMannheim Werte M=1.08, Mainz M=1.10 und Heidelberg M=0.71).
Mit anderen Worten: Studenten aus Heidelberg sind der Meinung, dass die Lehre
mit Multimedia nicht nutzlos ist; sondern ganz im Gegenteil.
Tabelle 5. Die Zahl der Studierenden im Hinblick auf den Zweck der Verwendung von
Multimedia als Teil des lebenslangen Lernens
Verwendungszweck Multimedia Studentenzahl M SD %
Empfangen und Versenden von E-Mails 36 2.451 0.541 22,50%
Forschung und Webkommunikation 68 1.592 0.315 42,50%
Sammeln von Informationen im
Zusammenhang mit Lehrttigkeiten 39 0.523 0.741 24,37%
(studentische Arbeit)
Sammeln von anderen Informationen 17 2.351 0.341 10,62%
Total 160 100%
Die Tabelle 5. Zeigt die statistischeen Daten dass 42,50% (M=1.592, SD=0.315)
Studenten die Multimedia benuztezn zur Forschung und Webkommunikation und
24,50% (M=0.523, SD=0.741) Studenten fr das sammeln von Informationen im
Zusammenhang mit Lehkrften, sog. fr die studentische Arbeit. Am wenigsten ist
der Zweck fur Multimedia fr das Sammeln anderen Infromationen die nicht, aber
direkt mit dem Studium verbunden sind und auch eben mit dem Arbeitsmarkt (10,62%,
M=2.351, SD=0.341).
Tabelle 5.1. Studentendaten ber Bedeutung des Multimediales Lernen frs Arbetsmarkt
Variable 1 2 3 4 5 N=ukupno x *df *p
Um die Verwirklichung
der Beschftigung in 22 18 41 29 50 N=160 14,236 4 0.001
der Welt der Arbeit zu (13,75%) (11,25%) (25,62%) (18,12%) (31,25%) 100%
erleichtern
Erffnung und /
oder Beitritt zu 19 27 46 34 (21,25 34 N=160 27,412 3 0.055
unternehmerischen (11,87%) (16,87%) (28,75%) %) (21,25%) 100%
Institutionen
Fr die einfache
Nutzung von Bildungs- 29
Technologien und 24 31 14 62 N=160
(15,00%) (19,37%) (8,75%) (18,12%) 19,236 2 0,012
Software durch die (38,75%) 100%
37,50%,
Entwicklung der digitalen
Wirtschaft
17 29 33 26 55 N=160
Fr Weiterbildung 24,152 2 0,011
(10,62%) (18,12%) (20,62%) (16,25%) (34,37%) 100%
322
Um der grauen Wirtschaft 29 17 36 28 50 N=160 6,521 3 0,035

entgegenzuwirken (18,12%) (10,62%) (22,50%) (17,50%) (31,25%) 100%
Fr eine leichtere
Informationsvermittlung 14 25 32 29 60 N=160
im Zusammenhang 13,235 4 0.058
(8,75%) (15,62%) (20,00%) (18,12%) (37,50%) 100%
mit den
Arbeitsmarktaktivitten
(Legende: Die ursprngliche Skala des Likert-Typs mit den Anker wurde bei jedem Anspruch
verwendet: 1 = vllig nicht einverstanden, 2 = meistens nicht einverstanden, 3 = nicht einverstanden
oder nicht einverstanden, 4 = meist zustimmen und 5 = vollkommen zustimmen- ich bin damit
einverstanden)
Die Tabelle 5.1. zeigt die Studentendaten ber Bedeutung des Multimediales
Lernen frs Arbetsmarkt. Auf der Ersten Stelle ist die Variable Fr die einfache
Nutzung von Bildungs-Technologien und Software durch die Entwicklung der digitalen
Wirtschaft. (N=62, N= 38,75%, auf der zweiten Stelle ist die Variable Fr eine
leichtere Informationsvermittlung im Zusammenhang mit den Arbeitsmarktaktivitten
(N=60, N=37,50%) und auf der dritten stelle ist die Variable Fr Weiterbildung
(N=55,, N=34,37%). Es wurde eine statistisch signifikante Korrelation erhalten (2
= 27,412,12, f = 3, p <0,05, Cramers V = .19) zwischen derVariable Erffnung und
/ oder Beitritt zu unternehmerischen Institutionen und der Variable Fr eine leichtere
Informationsvermittlung im Zusammenhang mit den Arbeitsmarktaktivitten erhalten
(2 = 13,235,12, f = 4, p <0,05, Cramers V = .19).Das bedeutet die studenten die der
Meimung sind das Multimedia kann sehr hilfreich sein kann zur beitretten einer
untergehmerischen Institution, hilft auf gegensatzlich zur besseren Aktivitten der
Arbeitsmarkten. Darber hinaus hat die Prfung der statistischen Signifikanz gezeigt,
dass die meisten Studenten fr sehr wichtig halten die Entwicklung der digitalen
Kompetenz weiter zu untersttzen, um die Arbeitslosenquote auf dem statistischen
Signifikanzniveau von weniger als 1% zu reduzieren (p 0,01).
Tabelle 6. Zufriedenheit und Vertrauen in die ICT fr die Entwicklung von Kompetenzen
fr lebenslages Lernen und Bildung
Korrelation 1 2 3 4 5 6 7 8
Studenten
1 Zufriedenheit am Lernen 1,00 0,30* 0,40 0,19* 0,50* 0,06 0,31* 0,03
Das Vertaruen in den Bildungsoftwer fr
2 E-und M-learning, besonders z.B.. Duolingo 0,49* 1,00 0,66 0,18* 0,35* -0,11 0,35* -0,07
und Babbel.
*p < 0,01
Die Tabelle 6. zeigt die untersuchten Korrelationen von Zufriedenheit und
Vertrauen von ICT fr die Entwicklung von Kompetenzen fr lebenslages Lernen
und Bildung. Berechnete Korrelationen haben gezeigt, dass es eine Korrelation
zwischen bereits angenommenen Ebenen der digitalen Kompetenz und den Inhalt fr
Fremdsprachenlernen Multimedia (r = 0,88, p .05) gibt. Forschung hat gezeigt, dass
323
es keine Signifikante Korrelation zwischen der Zufriedenheit und dem Niveau der
digitalen Kompetenz bei mnnlichen Gender-Studenten sind, whrend die Studentinen
das multimedialen Lernen mehr mit Zufriedenheit und Vertrauen auf die Bildungs-
Technologie korrelierten (r = 0,43, p .05). Eine statistisch Signifikante Korrelation
wurde erreicht, wo die Studenten, die Multimedia als Hilfsmittel bei der Lsung von
studentischen Aufgaben verwenden, oft eine kombinierte Klassenzimmerunterricht
bevorzugen. Insofern man sich auf das angegebene Signifikanz und Korrelationsniveau
beschrnkt, konnten wiederum ausschliesclich positive Zusammenhnge erkannt werden.
Tabelle 7. Datenanzeige der Datenanalyse der Unterschiede in den Einstellungen in
Bezug auf einige Kompetenzen im Zusammenhang mit der permanenten Bildung und
Nutzung von Multimedia
Variable t Variable der Kompetenz- P
Computerkenntnisse 2,256 Analyse von professionell-wissenschaftlichen Texten 0,02
der Erfolg der Internet-Nutzung 3,012 Verfolgung innovativer Quellen und Forschungen < 0,01
Motivation fr weitere berufliche und
hufiger Zugang zum Internet 5,144 0,01
wissenschaftliche Weiterentwicklung im Beruf
Entwicklung indiv. Forschung aus den EU-anderen
der Internet-Zugangspunkt 2,535 0,01
Lndern
der Zweck der Nutzung des Internets 0,928 Motivation fr EU-Stipendien 0,43
Die Forschung hat gezeigt, dass es Unterschiede in der Einstellung von

multimediales Lernen im Hinblick auf die digitale Kompetenzniveau im Zusammenhang
mit der Computerkompetenz gmit dem Internetnutzungserfolg und der Hufigkeit
des Zugangs und des Unterschied in der Haltung gibt, sog. dass die hufigere Nutzung
von ICT die Entwicklung von Kompetenzen im Zusammenhang mit der stndigen
Ausbildung und dem lebenslangen Lernen beeinflusst. Man konnte einen Resume der
Tabelle 7 sogar mit dem Bild darstellen:
Bild 2. Die konstituitiven Elemente der Korrelation Variablen:
324
Literatur
Andreas Boes, Andrea Baukrowitz, Bernd Eckhardt Herausforderung Informationsgesellschaft
Die Aus- und Weiterbildung von IT-Fachkrften vor einer konzeptionellen
Neuorientierung (1995), : Institut fr Arbeitsmarkt- und Berufsforschung der Bundesanstalt
fr Arbeit (IAB)
Ashauer, G. (2004). Handbuch des audio-visuellen Lehrens und Lernens. Deutscher
Sparkassenverlag: Stuttgart. Adomeit, K. (1997). Hochschulreform und was nun?- Berichte-
Glossen Perspektiven. Ullstein Buch: Berlin.
Aufenanger, S. (2004). Medienpdagogik und Medienkompetenz: Eine Bestandsaufnahme. In:
Enquete-Kommission Zukunft der Medien in Wirtschaft und Gesellschaft. Deutschlands
Weg in die Informationsgesellschaft. Deutscher Bundestag (Hrsg.), Medienkompetenz im
Informationszeitalter. Bonn, 1522.
Hug, T. (2007). Aufwachsen im Medienzeitalter. berlegungen zu den vernderten
Aufgabenbereichen und Zustndigkeiten der Medienpdagogik. In: Schmidt Siegfried,
J. (Hrsg.), Lernen in Zeiten des Internet: Grundlagen, Probleme, Perspektiven. Bozen:
Pdagogisches Institut fr die deutsche Sprachgruppe, 139155.
Moser,H. (2015), Die Medienpdagogik und der zweite Strukturwandel der ffentlichkeit.
In: Heinz Moser et al. (Hrsg.), Jahrbuch Medienpdagogik 7.: Medeien, Pdagogik, Politik.
Wiesbaden: VS Verlag fr Sozialwissenschaften, 2350.
Moser, H. (2006): Standards fr die Medienbildung. Schweizer Erfahrungen mit der Entwicklung
von Standards. Computer+Unterricht, 63, 1618.
Moser, H. (2007). Standards in der Medienbildung. ein Standardmodell aus der Schweiz.
Computer+Unterricht, 63, 4955.
Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon. MCB University Press,
Vol. 9 No. 5, October
Toli, M. (2015). Digital society and Learner Identity: Saarbrucken. Academic Publishing
GmbH&C.
Internet:
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/)
https://www.europass-info.de/zielgruppen/bewerberinnen/kompetenzen-beurteilen/
325
Povezanost multimedijalne razvojne kompetencije i stranih studenata

njemakog jezika
Saetak
Digitalizacija je ogromna ansa za zaposlenike u Njemakoj. Mi trenutano imamo toliko
puno poslova za koje je obvezno socijalno osiguranje kao jo nikada i to ne unato digitalizaciji
ve upravo zahvaljujui digitalizaciji. Digitalizacija stvara nove i napetije poslove za zaposlenike,
omoguava fleksibilnije i osobnim potrebama prilagoenije oblikovanje rada i nudi mogunost,
prvi puta nakon desetljea, da se proizvodnju i stvaranje vrijednosti a time i radna mjesta
vrati u Njemaku, jer produktivnost kroz digitalizaciju snano raste. Jedan odluujui faktor
stresa bi mogao biti nedostatak digitalne kompetencije. Digitalna kompetencija je podjednako
vana kao i vaa struna ili socijalna kompetencija. Ovu digitalnu kompetenciju bi se morala
davati ve u kolama, u obrazovanju i na visokim kolama. A poduzea moraju razumijeti da
struno usavravanje po digitalni temama nije Nice-to-have ve spada u obvezni program
svakog pojedinog suradnika. Kome manja digitalna kompetencija, tko ne razumije digitalnu
kompetenciju i nije uvjeren u nju, brzo postaje progonjeni. Poduzea se moraju pobrinuti za to
da njihovi suradnici suvereno vladaju digitalnim ureajima i aplikacijama. Tako svaki suradnik
od progonjenog moe postati kreatorom digitalnog svijeta. Tko se suvereno kree digitalnim
svijetom, manje e se brzo nai pod stresom. Zbog toga je jako vano da studenti sve vie
svladavaju digitalnu kompetenciju, da bi bolje vladali i novim medijima. Ova prilog pokazuje
rezultate istraivanja sveuillita Johannes Gutenberg u Mainzu: smjer: Institut za medijsku
pedagogiju; Heidelberg: smjer: jezine znanosti (uiteljski studij) i Mannheim: smjer: Medijska- i
komunikacijske znanost. Pri ovom istraivanju se nije radilo samo o istom medijskom projektu.
Podatci o iporabi interneta prikupljeni su u okviru ankete o otvaranju sveuilita. Radilo se o
povezanosti multimedijske razvojne kompetencije i inozemnih studenata njemakog jezika.
Rezultati su pokazali da najvie studenata ima visoku razinu primjene digitalne kompetencije.
Pokazala se mala, ali statistiki znaajna korelacija (Kendalls Tau = -0,127; p <0,01), gdje
su studenti s multimedijalnim iskustvom uenja imali i pozitivan stav prema multimediji.
Najvie studenata bi prihvatilo mogunost preuzimanja sadraja putem multimedijalnog uenja,
poto dre da je to razvijanje kompetencija za permanentno obrazovanje. Studenti dre da je
IKT efikasna, korisna, razumljiva, zanimljiva, dinamina, pouna i kvalitativna, jer omoguava
utedu vremena. Rezultati takoer pokazuju da studenti imaju pozitivno miljenje i o klasinim
predavanjima, frontalnim oblicima rada, polazei od premise, da sama multimedija nije jamstvo
za uspjeno pouavanje, ve samo profesionalni uitelj ostaje bolji uitelj. Multimedija se moe
posmatrati samo kao jedan oblik pouavanja i uenja. Rezultati istraivanja ukazuju na to
da je tehnologija pouavanja djelotvorna pomo kod sljedeih razvijanja kompetencija za
stalno obrazovanje: a) Analize profesionalno-znanstvenih tekstova, b) praenja inovativnih
izvora i istraivanja; c) motivacije za dalje poslovo i znanstveno; d) dalji razvoj u zanimanju,
razvoj individualnog istraivanja iz EU-drugih drava; e) motivacija za EU-stipendije. Digital
Leadership je danas sredinja kompetencija menedmenta. Ako se radi o sposobnostima i daljoj
kvalifikaciji vodeih kadrova, prvi partneri za razgovor su Human Resource Management i
rukovodstvo poduzea i time snose i odgovornost. Zbog toga se poduzea moraju pitati koliko je
njihov odjel za osoblje dobro pripremljen za digitlano postavljanje pitanja? Mnoge organizacije
i sveuilita tu do sada jo imaju praznine u kompetenciji.
326
Der Zusammenhang der Multimedia-Entwicklungskompetenz

und auslndischen Studierenden der deutschen Sprache
Zusamenfassung
Digitalisierung ist eine riesige Chance fr die Beschftigten in Deutschland. Wir haben
derzeit so viele sozialversicherungspflichtige Jobs wie noch nie und zwar nicht trotz der
Digitalisierung, sondern dank der Digitalisierung. Digitalisierung schafft neue und spannendere
Jobs fr die Beschftigten, ermglicht eine flexiblere und auf die persnlichen Bedrfnisse des
Einzelnen abgestimmte Arbeitsgestaltung und bietet die Mglichkeit, erstmals seit Jahrzehnten
Produktion und Wertschpfung und damit Arbeitspltze zurck nach Deutschland zu holen,
weil die Produktivitt durch Digitalisierung stark steigt. Ein entscheidender Stressfaktor der
Beschftigten drfte fehlende Digitalkompetenz sein. Die Digitalkompetenz der Beschftigten
ist genauso so wichtig wird wie ihre fachliche oder soziale Kompetenz. Diese Digitalkompetenz
mssen bereits in der Schule, in der Ausbildung und an den Hochschulen vermitteln werden.
Und die Unternehmen mssen verstehen, dass Weiterbildung zu Digitalthemen kein Nice-
to-have ist, sondern zum Pflichtprogramm jedes einzelnen Mitarbeiters gehrt. Wem die
Digitalkompetenz fehlt, wer die digitale Welt nicht versteht und durchdringt, der wird schnell
zum Getriebenen. Die Unternehmen mssen mit dafr sorgen, dass ihre Mitarbeiter souvern
mit digitalen Gerten und Anwendungen umgehen knnen. So kann jeder einzelne Mitarbeiter
vom Getriebenen zum Gestalter der digitalen Welt werden. Wer sich souvern in der digitalen
Welt bewegt, wird sich weniger schnell unter Stress setzen lassen. Deshhalb ist es sehr wichtig,
dass die Studierende die digitale Kompetez immer wieder weiter erweben damit sie besser mit
den neuden Medien auch umgehen knnen. Dieser Beitrag zeigt Ergebnisse der Forschung des
Johannes Gutenberg-Universitt Mainz: Richtung: Institut fr Medienpdagogik; Heidelberg:
Richtung: Sprachenwissenschaft (Lehramt) und Mannheim: Richtung: Medien- und
Kommunikationswissenschaft vorgestellt werden. Bei dieser Forschung hatte es sich nicht um ein
reines Medienprojekt gehandelt. Daten zur Internetnuztung wurden vielmehr im Rahmen einer
Befragung zur ffnung von Universitten erhoben. Es handeltte sich um einen Zusammenhang
der Multimedia-Entwicklungskompetenz und den auslndischen Studierenden der deutschen
Sprache. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass die meisten Studenten ein hohes Anwenderniveau
der digitalen Kompetenz haben. Es wurde eine kleine, aber statistisch signifikante Korrelation
gezeigt (Kendalls Tau = -0,127; p <0,01), wo Studenten mit multimedialer Lernerfahrung
auch eine positivere Einstellung zu Multimedia hatten. Die meisten Studenten wrden die
Mglichkeit akzeptieren, Inhalte durch multimediales Lernen zu bernehmen, da sie es fr die
Entwicklung von Kompetenzen fr eine permanente Ausbildung halten. Die Studenten sehen
die IKT als effizient, ntzlich, verstndlich, interessant, dynamisch, lehrreich und qualitativ,
weil sie Zeitersparnis ermglichen. Die Ergebnisse zeigen auch, dass die Studierenden eine
positive Meinung ber klassische Vortrge, frontale Formen der Arbeit haben, ausgehend von
der Prmisse, dass Multimedia alleine keine Garantie fr eine erfolgreiche Lehre ist, sondern
nur ein professioneller Lehrer bleibt der beserre Lehrer. Multimedia kann nur als eine Form
des Lehren und Lernen gesehen werden. Die Ergebnisse der Forschung deuten darauf hin,
dass die Lehrtechnologie eine wirksame Hilfe bei der folgenden Kompetenzentwicklung
fr die stndige Ausbildung ist: a) Analyse von professionell-wissenschaftlichen Texten, b)
327
Verfolgung innovativer Quellen und Forschungen; c) Motivation fr weitere berufliche und

wissenschaftliche; d) Weiterentwicklung im Beruf Entwicklung indiv. Forschung aus den
EU-anderen Lndern; e) Motivation fr EU-Stipendien. Digital Leadership ist heute eine
zentrale Managementkompetenz. Wenn es um die Fhigkeiten und die weitere Qualifizierung
der Fhrungskrfte geht, sind Human Resource Management und Unternehmensleitung
erste Ansprechpartner und damit in der Verantwortung. Deshalb mssen sich Unternehmen
auch fragen, wie gut ihre Personalabteilung auf digitale Fragestellungen vorbereitet ist? Viele
Organisationen und Universiten haben hier bislang noch Kompetenzlcken.
328
Erwin Trischler: Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije
Dr. sc. Erwin Trischler UDK: 323.15(497.5=112.2)(091)

Mnchen Prethodno priopenje
Franjo Folk znaajan

donator Muzeju Slavonije
Na temelju istraivanja u vojnim arhivima
Austrougarske Monarhije i kronike obitelji Folk iz
godine 1928. autor rekonstruira ivot kapetana
Franje Folka, roenog Osjeanina, koji je 1896.
godine poklonio skulpturu boga Ozirisa i boginje
Neftis Muzeju slobodnog i kraljevskog grada Osijeka,
dananjem Muzeju Slavonije. Kao oficir sluio je na
poetku vojne karijere u 22. Dalmatinskoj pukovniji
u Zadru i Dubrovniku, gdje je kupio navedene
skulpture. Djed Franje Folka, Michael Volck, se
je doselio kao dijete iz Mellrichstadta (sjeverna
Bavarska) u Iloku, selu u blizini Lua u Baranji.
Njegov sin i otac Franje Folka, Franjo Ksaver Folk,
je plovio parobrodima kao kormilar na rijekama
Podunavlja od Regensburga do Crnog mora to je
sigurno utjecalo da sin Franjo odluuje za vojnu
karijeru. Donator Franjo Folk je umro zbog raka na
pluima 1917. godine kao pukovnik Beu.
Kljune rijei: Franjo Folk, staroegipatske skulpture,

Oziris, Neftis, MSO, 22. Dalmatinska pukovnija,
Zadar, Dubrovnik, 26. Ugarska pukovnija,
Esztergom, 6. Ugarska pukovnija, Budimpeta, Be
329
O obitelji Folk
Michael Folk: djed Franje Folka
Michael Volck1 je roen 12. sijenja 1759. u Mellrichstadtu (gradiu u blizini
tromee dananjih njemakih zemalja Bavarske, Hessena i Tringije) u Donjoj
Franakoj (sjeverna Bavarska), koji se tokom 60. godina 18. stoljea s roditeljima
doselio u Iloku (Illocska, Illuts), filijala upe Lu2
na posjede grofa Eszterhazija. U to isto vrijeme su
se 30 obitelji iz Mellrichstadta takoer doselili u
u Baranju (junu Maarsku), i to u mjesta Iloku,
Lu i druga oblinja mjesta.
Po zanimanju je bio kolar; napravio je klupe u
crkvi sv. Marije Magdalene u Luu koje se i danas
tamo nalaze. Michael Folk je u prvom braku s
Gertrudom Merk (*Petlovac, 1778. - 7. 1. 1821 u
Iloki) imao 12 djece (od kojih su 9 umrla kao mala
djeca), a u drugom braku s Katarinom Tischmacher
(*Petlovac, 1796. - 28. 3.1850. u emincu) troje
Rodna kua Michaela Volcka djece3. Franjo Ksaver Folk, je najmlae dijete iz
u Mellrichstadtu toga drugoga braka.
Franjo Ksaver Folk
Franjo Ksaver Folk, otac donatora
Franje Folka, roen je 30. travnja 1828.
u selu Iloka kao najmlae dijete
Michaela i Katarine Folk. U Iloki je
polazio puku kolu. Kada je imao 9
godina otac Michael je preminuo od
tuberkuloze. Sa 18 godina, tonije u
prosincu 1846., odlazi u Osijek i u
Donjem gradu je izuio zanat i potom
se zaposlio. Oenio se 30. listopada
1855. s Elizabetom Schnenberger4
Franjo i Elizabeta Folk iz Bilja.
1
Nakon dolaska u Baranju (tada junu Maarsku) prezime Volck se pie Folk.
2
Dananja hrvatsko-maarska granica prolazi izmeu sela Iloka (na maarskoj strani) i sela Lua (na hrvatskoj
strani); mjesta su udaljena manje od km.
3
Anna (*29.4.1822, 29.4.1822), Anna (*13.7.1823, 21.8.1884 u emincu), Johann (*23.7.1825., 14.11.1869.
u Retfali), Franz Xaver (*30.4.1828, 16.1.1905. u Osijeku, Donji grad)
4
Roena 26. 11. 1839. u Bilju (juna Maarska tada), a preminula 4. 9. 1907. u Oravi.
330
ivjeli su u Donjem gradu i ve 30. oujka 1861. Franjo Ksaver Folk postaje
zaviajnik grada Osijeka. U braku su imali estero djece od kojih samo troje ostalo na
ivotu, i to:
Franjo, *30. 9. 1859.,
Matija5, *16. 6.1860. i
Terezija6, *15.10.1869.
Godine 1855. se zapoljava kao mornar u parobradskom poduzeu Erste k.k.
priv. Donau-Dampfschiffarts-Gesellschaft (DDSG)7. Kasnije postaje kormilar.
Plovio je decenijama Donavom od Regensburga do Crnoga mora i Dravom do
Bara i poznavao sve gradove i mjesta uzdu Dunava. Umirovljen je 1890. godine, sa
znaajnom mirovinom, nakon 34 godine rada kao kormilar 1. razreda. Dobra mirovina
i upoznavanje brojnih gradova diljem Austro-Ugarske Monarhije, kao i inozemnih
mjesta vrlo vjerovatno su utjecali na sina Franju da se odlui za oficirsku karijeru.
Donator Franjo Folk

Franjo Folk je roen kao najstarije dijete Franje
Ksavera i Elizabete Folk 30. 9. 1859. u Osijeku u Novom
gradu. Nakon preseljenja u Donji grad 1863. polazi Glavnu
djeaku i djevojaku uionu od kolske godine 1865./66. U
koli je bio dobar uenik. Puku kolu je zavrio 1868./69. k.
godine. Prvi razred Samostalne realke polazi od k. godine
1870./71. Nakon 4. razreda Realne gimnazije zavrio je
dvije godine kadetske kole u osjekoj Tvri, a 3. i 4. razred
u Budimpeti. kolovanje zavrava 1879./80. kolske godine.
Franjo Folk u Kadetskoj koli Govorio je pored njemakog jezika, hrvatski i maarski.
u Osijeku Kao kadet je upuen 1880. u 22. Primorsku pukovniju8
sa tabom u Dubrovniku . Ve je 1881.10 kadet sa slubom u Zadru i tu je 1. svibnja
9
te godine unaprijeen u in porunika11. Iduih deset godina ivi i slui u Zadru gdje
5
Mlinarski je majstor, kasnije (nakon uvoenja paromlina) trgovac u Osijeku. eni se 19. 5. 1885. u Karavukovu s
Marie Kobetits (*17.9.1865. u Karavukovu). U braku imaju jednoga sina, Franju Folka (*16. 5. 1886. u Osijeku)
na kojega Franjo, stariji brat Matije, utjee da nakon 4. razreda Realne gimnazije isto postane oficir. Franjo
Folk je kasnije u 20-tim godinama 20. stoljea napisao Kroniku obitelji Folk na temlju vlastitih istraivanja.
6
Udaje se u Oravu i kasnije ivi s obitelji u Budimpeti.
7
Erste k.k. priv. Donau-Dampfschiffartsgesellschaft je osnovano 13.3.1829. u Beu i bilo je u 1880.-tim godinama
najvee parobrodarsko poduzee na unutranjim vodama na svijetu. Oko 1880. je poduzee posjedovalo oko
200 parobroda. Vidi: https://de.wikipedia.org/wiki/Erste_Donau-Dampfschiffahrts-Gesellschaft
8
22. Primorska pjeaka pukovnija se je od 1881. nazivala 22. Dalmatinsko-primorska pjeaka pukovnija sa
tabom u Zadru, od 1885. se nazivala 22. Dalmatinska pjeaka pukovnija sa tabom u Zadru.
9
Kais. knigl. Militr-Schematismus fr 1880., Wien, December 1879., 291
10
11
331
je 1. studenoga 1886. unaprijeen u in

nadporunika , a 1. svibnja 1893. u in
kapetana prvoga razreda.
Od 1897. do 1905. slui kao kapetan
u 26. Ugarskoj pukovniji u Esztergomu.
1. studenog 1905. je unaprijeen u
in majora i slui kao komandant 3.
bataljuna 6. Ugarske pukovnije12 sa
tabom u Beu. Nositelj je nekoliko
odlikovanja13. Godine 1907. je sa 6.
Ugarskom pukovnijom u Budimpeti
Franjo Folk u Dubrovniku 1896. i tu je dalje komandant 3. bataljuna.14
i Osijeku poetkom 1897. godine Unaprijeen je 1.studenoga 1909. u in
15
potpukovnika . Godine 1910. je zamjenik komandanta 6. Ugarske pukovnije.
U Beu je upoznao Annu Schffberger (ro. 24. 3.1862. u Pottendorfu u Donjoj
Austriji) s kojom se oenio 4. travnja 1910. godine. Vjenani kumovi su bili Franjin
brat Matija, trgovac iz Osijeka, i nadporunik Adolf Gauster. Poto su se kasno vjenali
nisu imali djece.
Nakon umirovljenja 1. studenog
1911. ivi sa suprogom u Beu. U
kolovozu 1914. je reaktiviran i sudjeluje
u pohodu na Srbiju. U in pukovnika
je unaprijeen 1. oujka 1915. godine.
Preminuo je 15. veljae 1917. u
vojnoj bolnici u Rennwegu u Beu nakon
lijeenja karcinoma plua. Pokopan je
na Zentralfriedhof u Beu. (Supruga
Anna je poginula tokom saveznikog
Franjo Folk u Beu 1905. bombardiranja Bea 5. sijenja1945.
i s suprugom Anom Folk u Budimpeti Pokopana je na Zentralfriedhofu pored
1910. supruga Franje.)
12
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegsmarine
fr 1906., Wien, Dezember 1906., 234
13
Kriegsmedaille, bronzene Jubilumsmedaille fr die bewaffnete Macht, Militrdienstzeichen 3. Klasse fr
Offiziere
14
15
332
Darovane skulpture16,17
U Zadru je 1894. Franjo Folk susreo i upoznao Emerika Hilda, koji je 1893. jo
sluio kao vojno-inenjerski knjigovoa 2. razreda u Krakovu18 i od 1894. je premjeten
sa slubom u Zadar. Poto je Franjo Folk za vrijeme slube stalno odravao vezu sa
roditeljima u Osijeku saznao je preko lanka u Narodnim novinama o donaciji votivne
stele Pedi-Hor-pa-Khereda 1895. Bettine Krausz dananjem Muzeju Slavonije. Koncem
19. stoljea nije postojalo ogranienje u trgovini sa staroegipatskim skulpturama, tako
da je Franjo Folk kupio vjerovatno u Dubrovniku navedene skulpture. To je dovelo i
Emerika Hilda da osjekom muzeju pokloni 1898. meu ostalima i fajansne amulete
s prikazima patuljka Pataikosa i boga Besa19.
U prosincu 1896. je Franjo Folk premjeten iz Zadra u Esztergom (Gran) i prolazei
kroz Osijek je 4. prosinca 1896. poklonio skulpture dananjem Muzeju Slavonije.
Skulptura boga Ozirisa
Oziris je bog zagrobnog
svijeta, plodnosti i vegetacije.
Kao bog drugoga svijeta bio je
prikazivan s prekrienim rukama u
mumificiranom obliju.
Skulpura je relativno mala
(visina 17 cm, duina 3,9 cm, irina
1,9 cm) i izraena je od smee gline.
Fizionomija lica jasno je naznaena.
Na glavi Ozirisa je kruna Gornjega
Egipta s nojevim perima. Oziris
je prikazan u stojeem poloaju, s
rukama uz tijelo koje su prekriene
na prsima. Obuen je na dugu
pripijenu haljinu na kojoj se, u
donjem dijelu, nalaze hijeroglifski
znakovi s kartuom faraona Ramzesa
II. iz 19. dinastije Novoga kraljevstva
koji je vladao 1279.-1212. g. pr. Kr. s
krunom Gornjeg Egipta.
16
Autor se zahvaljuje Muzeju Slavonije za dozvolu objavljivanja fotografija boga Ozirisa i boginje Neftis i posebno
gospoi Marini Kova, vioj kustosici Muzeja Slavonije, za pomo oko pripreme ovoda rada.
17
Marina Kova, Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, vidi detaljan opis str. 47
18
Schematismus fr das kaiserliche und knigliche Heer und fr die kaiserliche und knigliche Kriegs-Marine
fr 1893., Wien, Jnner 1893., 1078
19
Marina Kova: Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 19
333
Reljefna ploica boginje Neftis

Boginja Neftis, Ozirisova sestra,
je bila boginja grobnice i noi i pratila
je umrle u drugi svijet. Reljefna ploica
izraena je od smee peene gline.
Pravokutnoga je oblika i relativno mala
(visina 7,9 cm, duina 2,8 cm, irina 1,5
cm). Na ploici je prikazana boginja
Neftis u desnom profilu u dugoj
haljini koja dosee do glenjeva. Na
glavi ima pokrivalo koje je kombinacija
stilizirane kue i koare koja je ujedno
I hijeroglifski znak njezina imena. U
rukama dri kartuu Tutmozisa III.
(1505. 1450. g. pr. Kr.) faraona 18.
Dinastije.
O izlobi Ulaznica za drugi svijet

U Muzeju Slavonije je 5. prosinca 2013. otvorena izloba Ulaznica za drugi
svijet Egipatske zbirke Muzeja Slavonije20. Dva dana potom u mjesnim novinama
Glas Slavonije navedeno je da je egipatska zbirka nastala donacijama Osjeana, a kao
najvei donator spominje se kapetan Franjo Folk.
Egipatska zbirka je po broju eksponata mala sastoji se od 16 predmeta - ali je
vrijedna pa je proglaena kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Zbirka je nastala
donacijama osjekih graana krajem 19. stoljea. Prvi donator je bio Ludwig H. Fischer
koji je amulet s prikazom boga ua donirao 1893. godine. Godine 1895. je Bettina
Krausz darovala Muzeju votivnu stelu Pedi-Hor-pa-Khereda koja je pronaena u
osjekom Gornjem gradu u oujku 1895.21 Slijedee godine je Folk osjekom muzeju
4. prosinca darovao skulpturu boga Ozirisa (MSO-AA-1340) i reljefnu ploicu s
prikazom boginje Neftis (MSO-AA-1341).
20
Dananji Muzej Slavonije je osnovan 17.2.1877. kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka
21
Marina Kova, Katalog izlobe Ulaznica za drugi svijet, Muzej Slavonije, Osijek 2013, 15-16
334
Franjo Folk znaajan donator Muzeju Slavonije

Saetak
Egipatska zbirka Muzeja Slavonije je po broju eksponata mala, ali ipak znaajna. Nastala
je donacijama osjekih graana krajem 19. stoljea. Prvi donator je bio Ludwig H. Fischer koji
je jedan amulet darovao 1893. godine, 1895. je Bettina Krausz darovala votivnu stelu Pedi-
Hor-pa-Khereda i ve 1896. kapetan Franjo Folk sa slubom u Zadru i Dobrovniku je darovao
skulpturu boga Ozirisa i reljefnu ploicu s prikazom boginje Neftis. Franjo Folk je roen je
30.9.1859. u Donjem gradu gdje polazi Glavnu djeaku uionu. Nakon 4. razreda Realne
gimnazije polazi prve dvije godine kadetske kole u osjekoj Tvri a 3. i 4. razred u Budimpeti
koju zavrava kolske godine 1879./80. Prvih 16 godina slui kao kadet, porunik i kapetan u
22. Dalmatinskoj pjeakoj pukovniji u Dubrovniku i Zadru gdje kupuje navedene skulpture.
Od 1897. do 1906. slui kao kapetan i major u 26. Ugarskoj pukovniji u Esztergomu. 1907. ga
nalazimo sa 6. Ugarskom pukovnijom u Budimpeti gdje je unaprijeen u in potpukovnika.
Nakon penzioniranja 1911. ivi sa suprogom Annu Schffberger koju je oenio 1910. u Beu.
Poto su se kasno vjenali nisu imali djece. U kolovozu 1914. je reaktiviran i uestvuje u pohodu
na Srbiju. 1.3.1915. je unaprijeen u in pukovnika. 1916./17. nalazimo ga na lijeenju raka na
pluima. Umro je 15.2.1917. u Beu gdje je i pokopan. Supruga Anna Schffberger je poginula
tokom saveznikog bombardiranja Bea poetkom 1945.
Franjo Folk bedeutender Spender des Museums Slawoniens

Zusammenfassung
Die Egyptische Sammlung des Museumes von Slawonien ist den Exponaten nach
klein, aber doch bedeutend. Sie entstand durch Spenden der osijeker Brger Ende des 19.
Jahrhundertes. Der erste Spender war Ludwig H. Fischer, der 1893 ein Amulett spendete, 1895
schenkte Bettina Krausz die votive Stella Pedi-Hor-pa-Khereda und schon 1896 schenkte der
Kapitn Franjo Folk mit Dienst in Zadar und Dubrovnik die Skulptur des Gottes Osiris und
die Relliefplatte mit der Darstellung der Gttin Neftis. Franjo Folk wurde am 30.9.1859 in der
Unterstadt geboren, wo er die Hauptjungenschule Glavna djeaka uiona besuchte. Nach der
4. KLasse des Realgymnasiumes besucht er zwei Jahre der Kadettenschule in der osijeker Festung
und die 3. und 4. Klasse in Budapest, die er im Schuljahr 1879/80 absolvierte. Die ersten 16
Jahren dient er als Kadett, Leutnant und Kapitn in der 22. Dalmatinischen Infanterieregiment
in Dubrovnik und Zadar, wo er die genannten Skulpuren kauft. Von 1897 bis 1906 dient er als
Kapetn und Major in dem 26. Ungarischen Regiment in Esztergom. 1907 finden wir ihn mit
dem 6. Ungarischen Regiment in Budapest, wo er zum Oberstleutnanten befrdert wird. Nach
seiner Pasionierung 1911 lebt er mit seiner Ehefrau Anna Schffberger, die er 1910 in Wien
heiratete. Da sie spt heirateten, blieben sie kinderlos. Im August 1914 wurde er neu aktiviert
und nimmt an dem Heereszug auf Serbien teil. Am 1.3.1915 wird er zum Oberst befrdert.
1916/17 finden wir ihn bei der Behandlung des Lungenkrebses. Er starb am 15.2.1917 in Wien,
wo er auch beigesetzt wurde. Seine Ehefrau Anna Schffberger starb bei dem Bombenangriff
der Alliierten auf Wien Anfang 1945.
335
336
Zoran Janjetovi: Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije
dr. sc. Zoran Janjetovi UDK: 323.15(497.11=112.2)(091)

Institut za noviju istoriju Srbije Pregledni rad
Trg Nikole Paia 11, Beograd Primljeno: 25.8.2017.
vanilica@ptt.rs Prihvaeno: 25.8.2017.
Graa o Folksdojerima
u fondovima BIA-e
u Arhivu Srbije
Rad daje kratzak prikaz sadraja fondova Arhiva
Srbije u Beogradu koje je Bezbednosno-informativna
agencija predala pre nekoliko godina a koji se tiu
Folksdojera u Vojvodini, ali i drugim delovima
Jugoslavije.
Kljune rei: Arhiv Srbije, Bezbednosno-

informativna agencija, Folksdojeri, Vojvodina
337
Proces oslobaanja od negativnog naslea komunistikog drutveno-ekonomskog

sistema je u Srbiji poeo kasnije nego u drugim zemljama istone i jugoistone Evrope
i do danas nije zavren. I dok se u nekim oblastima (npr. privreda, mediji) otilo vrlo
daleko u demontiranju socijalistikog naslea, sa arhivima i tajnim slubama stvar
tee mnogo sporije. Tako je Bezbednosno-informativna agencija, de facto naslednica
komunistikih tajnih slubi, tek izmeu 2004. i 2008. godine predala deo svoje arhivske
grae Arhivu Srbije. Ukupno je predato 80.000 dosijea sa preko 400.000 stranica, to
iznosi 316,12 dunih metara grae, koja obuhvata dokumente iz razdoblja od 1935. do
1980. godine. Dokumenti su sloeni u 941 fasciklu podeljenu u 9 grupa. Graa o kojoj
je re sadri doumente o ratnim zloincima raznih narodnosti, etnicima, ustaama,
ljotievcima, balistima, nacistima, gestapovcima, saradnicima kolaboracionistike
Specijalne policije i kolaboracionistike srpske vlade, ruskim belogardejcima, verskim
zajednicama, srpskim antikomunistima, politikoj emigraciji, IB-ovcima i nacionalnim
manjinama. Meu 941 fasciklom vrlo razliitog obima (od desetak do vie hiljada
strana), nalazi se i sedamnaest dosijea o Folksdojerima najveim delom sa teritorije
dananje Republike Srbije, iako ima i onih koji govore o nemakoj manjini u drugim
delovima Jugoslavije.
Njihov sadraj je dosta raznolik a tie se grae koja pokriva period od tridesetih
do poetka ezdesetih godina XX veka. Fascikle sadre najveim delom originalne
dokumente nastale u OZN-i (Odeljenje za zatitu naroda) i UDB-i (Uprava dravne
bezbednosti). Meu njima su douniki izvetaji, elaborati, zapisnici sa sasluanja
okrivljenih i svedoka, personalni dosijei, fotografije itd. Pored toga, u njima se mogu
nai prevodi nemakih dokumenata iz doba Drugog svetskog rata, kao i neki originali.
Graa sadri obilje podataka o nacifikaciji pripadnika nemake nacionalne manjine u
Kraljevini Jugoslaviji i saradnji Folksdojera sa nemakim okupacionim aparatom to
je sve posluilo za kolektivno kanjavanje pripadnika te narodnosti po zavretku Drugog
svetskog rata. Za mnoga naselja u kojima je ivelo (i) nemako stanovnitvo postoje
vie ili manje obimni elaborati koji prikazuju istorijat nemakog ivlja u dotinom
mestu esto od naseljavanja do doba nastanka elaborata. Drugi pak, sadre istorijat
od tridesetih godina XX veka do vremena pisanja elaborata. Pri tom se ne radi samo
o naseljima u glavnoj oblasti u kojoj su Nemci iveli (Srem, Baka, Banat), ve esto
i o mestima u unutranjosti Srbije u kojima su postojale srazmerno brojnije grupe
Folksdojera (Poarevac, Kostolac, Smederevo). U mnogim elaboratima navedena su
i imena UDB-inih operativaca koji su ih pisali, ali naalost esto, ne i izvori materijala
koji je obraen. U tim sluajevima moemo samo pretpostaviti da su elaborati raeni
na osnovu istog tipa grae koji je pohranjen u fasciklama predatim Arhivu Srbije: izjava
svedoka, zaplenjenih nemakih dolumenta, sasluanja okrivljenih ili njihovih pisanih
ispovesti. U vreme kada su nastajali elaborati od 1940-ih do poetka ezdesetih
godina broj tzv. zaviajnih knjiga koje su u emigraciji objavljivali izbegli Folksdojeri
jo nije bio tako velik, a u mnogim naseljima koja su obraena u elaboratima Nemci su
338
inili samo mali deo stanovnitva, pa o njima zaviajne knjige nikad nisu ni nastale.
tavie, nema nikakvih naznaka da su pisci elaborata koristili i one zaviajne knjige
koje su ve postojale u doba nastanka elaborata.
Moda jedno od najvrednijih saznanja koje prua graa o kojoj je re, je dokaz
koliko je kolektivno kanjavanje Folksdojera bilo nepravedno. Nije potrebno dokazivati
da je princip kolektivne krivice neprihvatljiv, ali graa koju je BIA ustupila Arhivu
Srbije jasno pokazuje da su komunistike vlasti potpuno svesno donele paualnu odluku
o bezobzirnom kanjavanju cele nacionalne manjine iako su njihovi sosptveni istrani
organi otkrili pojedinane krivce, kao i stepen njihove krivice, odnosno utvrdili za koje
osobe je postojala osnovana sumnja da su tokom rata neto skrivile. Jasno je da su istrani
organi takoe bili pod uticajem ideologije, utisaka iz upravo okonanog brutalnog rata
i da su se u traganju za krivcima rukovodili koliko stvarnom eljom za kanjavanjem
krivaca, toliko i osvetom i politikim ciljevima vlasti (tj. eljom za obraunavanjem sa
ideolokim i klasnim neprijateljem), te da bi neki njihovi nalazi sigurno bili oboreni
pred potenim sudom. Velikoj veini Folksdojera nije bila pruena prilika da se brane
makar pred komunistikim sudom ve su kolektivno proglaeni za krivce. Meutim, neki
Folksdojeri jesu bili izvedeni pred sudove novih vlasti i osueni, a graa BIA-e sadri i
dokumente iz kojih se to vidi. Ona, ipak ne sadri i sudske spise, odnosno, iz pojedinih
personalnih dosijea se vide krivina dela zbog kojih su neka lica osuena, kao i duina
kazne, ali se ne moe rekonstruisati istrani i sudski postupak. Iz dokumentacije BIA
se vidi i da je velik deo osumnjienih napustio Jugoslaviju pre uspostavljanja nove vlasti,
to je kanjavanje nedunih Nemaca koji su ostali u zaviaju uinilo jo nepravednijim.
Pored toga, u nekim od fascikli se mogu nai i spiskovi Folksdojerskih funkcionera,
aktivista i pripadnika okupacionog aparata koji su streljani prilikom preuzimanja vlasti
od strane komunista.
I dok su saznanja do kojih su dolazili istraitelji nala veliku primenu u
komunistikoj istoriografiji o predratnoj i ratnoj aktivnosti Folksdojera (ak i kad
za pisanje istoriografskih radova nisu korieni konkretno dokumenti o kojima ovde
govorimo), o njihovoj sudbini nakon rasputanja logora je kod nas malo pisano. Pri tom
i ono to je objavljeno na tu temu, pisano je uglavnom na osnovu iskaza savremenika a
ne na osnovu arhivskih dokumenata. Dokumenti BIA-e po prvi put omoguavaju da se,
makar stidljivo, zaviri iza kulisa politike jugoslovenskih komunista prema nacionalnim
manjinama, pa i prema Nemcima. Ovo se pre svega odnosi na ocene jugoslovenske
tajne policije koje su se ticale dravljanske pouzdanosti i moralno-politike podobnosti
pripadnika nacionalnih manjina. Graa o tome je izuzetno nepotpuna i nikako ne
moe posluiti za celovito sagledavanje poloaja nacionalnih manjina, a pogotovo ne
nemake. Ona je, meutim, dovoljno bogata da omogui izvlaenje nekih zakljuaka,
ili bar da slui kao indikator socijalnog sastava, profesionalne strukture, raspoloenja
i stavova Folksdojera koje je UDB-a drala pod nadzorom.
339
Dokumenti o nemakoj manjini se nalaze u tri odeljka arhiva BIA-e predatih

Arhivu Srbije: u onima oznaenima sa I, II i V. Treba rei da su fascikle koje sadre
materijal o domaim Nemcima samo manjim delom grupisane zajedno (fascikle sa
signaturama BIA, II/79, 80, 81 i 83) to je svakako uslovljeno njihovim mestom u
nekadanjem UDB-inom arhivu. Treba istai da je graa predata nesreena kao i to da
je autor ovog rada obino bio njen prvi korisnik. To je znailo da je posle naruivanja
grae trebalo saekati nekoliko dana da arhivski radnici pregledaju dotine dokumente
i da na svaki udare peat arhiva. U sluajevima kada su fascikle brojale vie stotina, ili
preko 1000 dokumenata period ekanja je bio dui. Ovaj postupak je s jedne strane
pokazao nedostatak radne snage u Arhivu, a s druge to da graa o Folksdojerima do
sada nije pobudila zanimanje istraivaa.
Zbog manjka prostora, u nastavku emo se ukratko osvrnuti samo na sadraj
nekoliko najzanimljivijih fascikli. Fascikla I/216 sadri dokumente s poetka pedesetih
godina o klubu nemakih trudbenika u Novom Sadu. Oni su posebno dragoceni jer su
dokumenti o organizaciji nemake manjine posle rasputanja logora i u procesu njene
integracije u socijalistiki sistem dosta oskudni. Iz njih se vidi da na rukovodeim
mestima u klubu nisu bili domai Nemci, ve oni iz Nemake koji su posle zarobljenitva
ostali kao struni radnici. Razlog tome je mogla biti njihova via struna sprema,
njihova elja da sebi poboljaju poloaj, ili nesklonost domaih Nemaca da se prihvate
rukovodeih funkcija u bilo kakvoj organizaciji pa ak i u jednoj ije osnivanje
su podstakle same vlasti. Iz dokumenata se vidi i nezadovoljstvo vlasti ponaanjem
rukovodilaca i nekim pojavama u klubu: nacionalizmom, okupljanjem loeg drutva,
zanemarivanjem politikog rada, agitacijom za iseljavanje i neprijateljstvom prema
FNRJ. Naalost ovi dokumenti osvetljavaju samo taj aspekt postojanja kluba a ne
govore nita o njegovom radu. Zabeleen je i otpor ulanjivanju u klub iz straha da je
to neto slino nekadanjem Kulturbundu to pokazuje da je nemako stanovnitvo
posle loih iskustava postalo oprezno.
Fascikla II/54 sadri niz vrlo detaljnih elaborata o nemakom aparatu vlasti u
okupiranom Banatu. Pored toga u njoj su i prevodi nemakih policijskih dokumenata:
elaborata, izvetaja, spiskova, dopisa, spiskova uhapenih, osumnjienih i dounika. U
ovoj fascikli je posebno zanimljiv spisak 643 osobe likvidirane od strane OZN-e i 494
lica osuenih na vrmenske kazne. Zanimljivo je da veinu meu streljanima ine Srbi
i Maari, dok su Hrvati i Nemci mnogo manje zastupljeni. Ovo se objanjava malim
ukupnim brojem Hrvata u pokrajini, kao i velikim brojem odbeglih Folksdojerskih
funkcionera. Fascikla sadri i izvetaje o radu UDB-e, tj. materijale o pohvatanim
neprijateljima.
U fascikli II/81 se pored ostalog nalazi i spisak 15.854 Folksdojera koji su po
tvrdnjama OZN-e tokom rata bili u slubi okupatora, kao i spiskovi Folksdojera, bivih
lanova Kulturbunda, SS-a i Gestapoa posalatih na vojni sud ili u logor, kao i streljanih
lanova Kulturbunda (106) i SS-a (73) u Subotici, kao i nekolicine putenih (3 Maara,
340
2 Srbina i 2 Nemca). Pored toga tu su i dokumenti lica na izdravanju kazne molbe

za pomilovanja ili iseljenje iz zemlje. Posebno zanimljiv dokument predstavlja sumarni
pregled broja, teritorijalne rasprostranjenosti i socijalne strukture Folksdojera u uoj
Srbiji. Navodi se da ih je 1952. godine u celoj republici bilo 39.000, od toga 29.190 u
Vojvodini. U drugom izvetaju je dat jo detaljniji pregled za Vojvodinu. U njemu ima
dosta informacija o raspoloenju nemake manjine, politikim stavovma, kriminalitetu,
prepisci s roacima u inostranstvu itd. Sline podatke sadri i elaborat ivot i rad
Folksdojera po osloboenju s poetka 1950-ih godina. Pored toga, u fascikli je i
opiran izvetaj o Folksdojerima u Apatinu iz juna 1953. godine. On sadri i predloge
kako pridobiti pripadnike nemake nacionalne manjine, odnosno kako izvriti politiku
diferencijaciju meu njima i jedne pridobiti, a druge podstai da odu.
Fascikla II/82 za razliku od veine drugih, sadri materijal koji se ne tie Nemaca
u Vojvodini, odnosno Srbiji, ve u Hrvatskoj. Re je o elaboratu Volksdeutscheri
(u Hrvatskoj i Sloveniji do poetka rata). On daje pregled istorije Nemaca u tim
krajevima od naseljavanja. Posebna panja je posveena meuratnom razdoblju,
nacionalnom buenju i irenju nacistikog uticaja. Potom sledi detaljni pregled
podataka o Folksdojerskom stanovnitvu po kotarima i mestima: broja, delimino
profesionalne strukture i uvek politikog dranja. Izgleda da su korieni podaci koje
su prikupile okrune komisije za ispitivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa.
To ponovo pokazuje da su se jugoslovenske komunistike vlasti dobro potrudile da se
obaveste o politikom raspoloenju i dranju jugoslovenskih Nemaca, ali da iz politikih
razloga nisu htele da individualizuju odgovornost za dranje u Drugom svetskom ratu
pripadnika ove manjine.
U celini uzevi, fondovi o Folksdojerima koje je BIA ustupila Arhivu Srbije su
nejednakog obima i vrednosti. Za period Drugog svetskog rata, a delimino i razdoblje
pre njega, dosta su bogati podacima. Oni se pre svega odnose na Banat i ostatak
Vojvodine, ali i na Hrvatsku. Mnogo manje su izdani kada je u pitanju vreme posle
Drugog svetskog rata. Za to razdoblje praktino postoje samo dokumenti koji govore
o vremenu posle rasputanja logora za Nemce. Podaci u njima su fragmentarni, ali
ipak upuuju na neke zakljuke o politici jugoslovenskih vlasti prema Folksdojerima,
koji se dobro dopunjuju sa podacima poznatim iz drugih izvora. Oni omoguavaju
da se donekle sagleda socijalna, polna i starosna struktura nemakog stanovnitva
posle 1948. godine, kao i delimino njeni politiki stavovi. Meutim, za pisanje jedne
opsenije i detaljnije istorije Nemaca u posleratnom periodu jo uvek nedostaje mnotvo
dokumenata ne samo iz policijskih izvora.
341
Graa o Folksdojerima u fondovima BIA-e u Arhivu Srbije

Saetak
Sa demontiranjem naslea socijalistikog sistema se u Srbiji poelo kasnije nego u drugim
delovima Jugoslavije i Istone Evrope. Tako je Bezbednosno-informativna agencija (BIA) tek
izmeu 2004. i 2008. godine ustupila deo svojih fondova Arhivu Srbije u Beogradu. Meu 941
fasciklom, nalazi se i 17 sa graom o Folksdojerima uglavnom u Vojvodini (s teitem na
Banatu), ali i drugim delovima Jugoslavije. One obuhvataju dokumente nastale od 1935. do 1980.
godine. Re je o dounikim izvetajima, spiskovima, elaboratima itd. Za mnoge su poznati autori,
ali ne i izvori njihovih informacija. Veliki deo grae se bavi ueem Folksdojera u Drugom
svetskom ratu, odnosno u okupacionom aparatu. Posebno vredne delove predstavljaju spiskovi
osumnjienih, likvidiranih i osuenih na vremenske kazne. Oni pokazuju da su komunistike
vlasti uloile veliki trud da dou do podataka o odgovornima za kolaboraciju, odnosno da su im
bili poznati krivci i stepen njihove krivice. Ta injenica kolektivno kanjavanje nemake manjine
ini jo nepravednijim. Pored ovoga, jedan manji deo dokumenata se tie ivota Folksdojera
posle rasputanja logora, posebno njihovih udruenja. Ovi dokumenti daju parcijalni uvid u
raspoloenje i politike stavove domaih Nemaca, iako njihova nepotpunost ne omoguava
izvlaenje sintetskih zakljuaka.
Stoff ber die Volksdeutschen in den Bestnden der Sicherheits-

und Informationsagentur (BIA) im Archiv von Serbien
Zusammenfassung
Die Bewltigung des Erbens des sozialistischen Systemes begann in Serbien spter
als in den restlichen Teilen Jugoslawiens und Osteuropas. So berlie die Sicherheits- und
Infomationsagentur (BIA) erst zwischen 2004 und 2008 einen Teil ihres Bestandes dem Archiv
Serbiens in Beograd. Unter den 941 Ordnern befinden sich auch 17 mit dem Stoff ber die
Volksdeutschen meistens in der Vojvodina (mit Akzent auf dem Banat), aber auch den anderen
Teilen Jugoslawiens. Sie umfassen Dokumente, die von 1935 bis 1980 entstanden. Es handelt
von den Denunziantenberichten, Listen, Elaboraten usw. Fur viele sind die Autoren bekannt,
aber nicht deren Informationsquellen. Ein groer Teil des Stoffes befasst sich mit der Teilnahme
der Volksdeutschen in Zweiten Weltkrieg, bzw. im Besatzungsapparat. Besonders wertvolle Teile
stellen die Listen der Verdchtigten, Liquidierten und auf Zeitstrafen Verurteilten dar. Sie zeigen,
dass die kommunistische Behrden sich groe Mhe gab, zu Angaben ber die Verantwortlichen
fr die Kolaboration zu kommen bzw., dass ihnen die Schuldigen und der Anteil deren Schuld
bekannt war. Diese Tatsachen machen die kollektive Bestrafung der deutschen Minderheit
noch ungerechter. Auer dem bezieht sich ein kleiner Teil der Dokumenten auf das Leben der
Volksdeutschen nach der Auflsung der Lager, insbesondere auf ihre Vereine. Diese Dokumente
geben eine anteilige Einsicht in die Stimmung und die politische Positionen der einheimischen
Deutschen, obwohl ihre Unvollkommenheit keine syntetische Schlussfolgerungen ermglicht.
342
Marija Karbi: Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na njemakom...
Dr. sc. Marija Karbi UDK: 94(439 Szigetvar)(091)

Hrvatski institut za povijest Pregledni rad
Podrunica za povijest Slavonije, Primljeno: 2.10.2017.
Srijema i Baranje Prihvaeno: 3.10.2017.
Starevieva 8, Slavonski Brod
mkarbic@isp.hr
... und die laidige Zeittung pracht,

das Zigeth von den Veinden erobert.
Neka svjedoanstva
suvremenika o opsadi i padu
Sigeta na njemakom jeziku
Rad se bavi tekstovima o opsadi i padu Sigeta 1566.
na njemakom jeziku, nastalim neposredno ili u
prvim desetljeima nakon samih dogaaja. Osim
o izvjeu o padu Sigeta iz rujna 1566., govori
se i o prijevodima na njemaki jezik rnkovih
uspomena na opsadu i pad Sigeta. Posebno pritom
treba istaknuti da je otac autora jednog od njemakih
prijevoda, Reichardta Sorsche, bio sudionik obrane,
to nam pokazuje da uz Hrvate i Maare meu
braniteljima Sigeta nalazimo i Nijemce.
Kljune rijei: pad Sigeta, Reichardt Sorscha, pisana

vrela
343
Dramatini dogaaji povezani s opsadom i padom Sigeta, utvrde koja je branila

daljnji prodor Osmanlija prema Srednjoj Europi, junaka obrana i pogibija branitelja
predvoenih Nikolom ubiem Zrinskim,1 koji su svojom rtvom onemoguili nastavak
osmanlijskih osvajanja, odmah su odjeknuli diljem Europe, a privlaili su panju kako
povjesniara tako i javnosti i u stoljeima koja su slijedila.2
Ovim malim prilogom eljela sam se pridruiti obiljeavanju 450. obljetnice
Sigetske bitke te prikazati neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na
njemakom jeziku, odnosno spise na njemakom jeziku koji govore o tim dogaajima,
a nastali su neposredno nakon ili u prvim desetljeima po padu Sigeta. No, prije toga,
iako se time donekle udaljavam od teme, spomenula bih da nam je jedan Nijemac,
Matthias Zndt, znameniti onovremeni grafiar, ostavio dvije grafike povezana s naom
temom, portret Nikole ubia Zrinskog i prikaz opsade Sigeta.3 Nikola je prikazan
u zreloj dobi. Na izraajnom licu dominiraju brada i brkovi, a na glavi ima kalpak
1
Operacije oko Sigeta zapoele su sredinom lipnja, a sam direktni napad poetkom kolovoza 1566. godine.
Nakon pada nove i stare varoi, u trenutku kada vie nije bilo mogue dalje braniti ni utvrdu, branitelji su krenuli
u posljednji juri. Pritom su uglavnom svi poginuli, a Siget je pao u ruke Osmanlija 7. rujna 1566. godine. O
navedenim dogaajima vie vidi u: Hammer-Purgstall Joseph von, Geschichte des Osmanischen Reiches 2, Pest
1834., 308-324; Mesi Matija, ivot Nikole Zrinjskoga Sigetskog junaka, Zagreb 1866., 219-295; Klai Vjekoslav,
Povijest Hrvata 5, Zagreb 1980., 261-264. O obitelji Zrinskih, a napose o Nikoli vidi, npr.: Jurkovi Ivan,
Nikola Stariji i Nikola Sigetski, Povijest obitelji Zrinski. Zbornik, ur. Zoran Ladi i uro Vidmarovi, Zagreb
2007., 11-19; Plffy Gza, Verschiedene Loyalitten in einer Familie. Das kroatisch-ungarische Geschlecht
Zrinski/Zrnyi in der supranationalen Aristokratie der Habsburgermonarchie im 16. und 17. Jahrhundert,
Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, ur. Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor
Bene, Tbingen 2009., 11-32; Isti, A szigetvri Zrnyi Mikls a Magyar Kirlysg s a Habsburg Monarchia
arisztokrcijban, Zrnyi Mikls lete s rksge. A 2008. november 7-8-n Zrnyi Mikls szletsnek 500.
vfordulja alkalmbol Szigetvron rendezett konferencia eladsainak szerkesztett szvege, ur. Zoltn Varga,
Szigetvr 2010., 28-48; Varga Szabolcs, Leonidasz a vgvidken. Zrnyi Mikls (1508-1566), Pcs Budapest
2016.; englesko izdanje: Varga Szabolcs, Europes Leonidas: Mikls Zrnyi, Defender of Szigetvr (1508-1566),
Budapest 2016.
2
Odjek ovih dogaaja u knjievnosti privlaio je i privlai veliku panju znanstvenika razliitih profila, te je
knjievnim djelima inspiriranim sigetskom epopejom posveena obimna literatura. S obzirom na temu kojom
se bavim nije je mogue, a ni potrebno ovdje iscrpno prikazati. Spomenut u samo neke primjere kao ilustraciju.
Hrvatskim djelima iz 16. i 17. stoljea bavio se, npr., u svom radu Kolumbi Nikica, Sigetska epopeja od
manirizma do kasnog baroka, Sigetska epopeja od Karnarutia do Vitezovia (1584-1684). Zbornik radova sa
znanstvenog kolokvija u povodu 400. obljetnice izdanja Vazetja Sigeta grada Brne Karnarutia (Venecija 1584) i
300. obljetnice izdanja Odiljenja sigetskog Pavla Vitezovia (Linz 1684) / Senj i Zadar, 26. i 27. studenog 1984.,
ur. Nikica Kolumbi, Zadar 1986., 1-14. Primjer rada koji se poglavito bavi kasnijim razdobljem poklanjajui
pritom veu panju upravo njemakoj knjievnosti rad je Klmna Kovcsa Literarische Bearbeitungen der
Belagerung von Szigetvr und ihre Quellen, Wissenschaftliche Beitrge der Kroly-Eszterhzy-Hochschule.
Germanistische Studien 8, Eger 2011., 9-20, a niz rezultata novijih istraivanja donosi nam zbornik Militia
et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, ur. Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor Bene,
Tbingen 2009.
3
Matthias Zndt (Nrnberg, 1498. - 1571. ili 1586.) radio je portrete, alegorije iz Biblije, gradove. O Zndtu
vidi: Bryan Michael, Dictionary of Painters and Engravers, Biographical and Critical, novo proireno izdanje, ur.
Walter Armstrong i Robert Edmund Graves, sv. 2. L-Z, London 1889., 751; Campbell Gordon, The Oxford
Dictionary of Renaissance, Oxford 2003.
344
ukraen apljinim perom. Odjeven je u koulju s geometrijskim uzorcima, preko koje

je prsluk, od desnog ramena do lijevog boka ima pojas za sablju, a preko svega kaput
od brokata. U jednoj ruci dri snop kljueva, a u drugoj sablju.4 Na prikazu Sigeta pod
opsadom lijepo se vide nova i stara varo te utvrda, meusobno povezane mostovima
preko movarnog zemljita.5
Juri iz grada preivjelo je, te bilo zarobljeno tek nekoliko branitelja od onih koji
su sudjelovali u zavrnim operacijama. Trojicu od njih Osmanlije su poslale da carskoj
vojsci odnesu vijest o padu Sigeta.6 Prema svjedoanstvu jednog od tih preivjelih
napisano je i prvo izvjee o kojem elim neto rei.
Izvjee nosi nadnevak 21. rujna 1566., a bilo je upueno saskom knezu Augustu.7
U njemu se govori da je u tabor carske vojske u Gyru, kojim je zapovijedao Andrija
Btori, dana 10. rujna stigao ein hungerischer Junack oder Knecht kojega je poslao veliki
vezir Mehmed paa Sokolovi kako bi donio vijest o padu Sigeta.8 Zanimljivo je da se
kada se govori o zarobljenom vojniku, koji je donio vijest, u njemakom tekstu koristi
hrvatska rije junak, to govori o viejezinosti sredine i upotrijebi i hrvatskog jezika
meu braniteljima. Glasnik, koji je sam za sebe rekao da je bio ain gemeiner fueszknecht
im schlosz Zigeth, opisao je dogaaje od dolaska Osmanlija pod Siget do njegova pada.
Naveo je da je osmanlijska vojska brojala 100.000 vojnika, glavne etape opsade, a
govorio je i o razliitim postupcima kojima su Osmanlije pribjegavale kako bi osvojile
Siget, primjerice o njihovim nastojanjima da isue teren kako bi lake zauzele utvrdu.
U izvjeu se kae i da su njegovi navodi kasnije potvreni i vijestima koje su dole s
drugih strana.
Osim ovog slubenog izvjea koje govori o navedenim dogaajima, a zabiljeeno
je njemakim jezikom, vrlo se brzo pojavio i prijevod na njemaki jezik opisa opsade
i pada Sigeta originalno napisanog, kako saznajemo iz samog njegova naslova,
hrvatskim jezikom, a potom na latinski jezik prevedenog od Samuela Budine.9 Pritom
treba spomenuti da postoje ak dva izdanja toga prijevoda iz iste 1568. godine, a
4
Jedan primjerak grafike koja prikazuje Zrinskog uva se danas u Grafikoj zbirci NSK, sign. GZGS 1688 zin
1 K1. Radi se vjerojatno o najstarijem sauvanom portretu Zrinskog. Usp. Schneider Artur, O nekim manje
poznatim portretima Nikole Zrinskog, Narodna starina 2, br. 5 (2), Zagreb 1923., 161.
5
Ovu grafiku objavio je Varga, Europes Leonidas, 339. Jedan primjerak danas se uva u Maarskom narodnom
muzeju u Maarskoj povijesnoj galeriji (Magyar Nemzeti Mzeum, Magyar Trtnelmi Kpcsarnok) u
Budimpeti pod sign. T.3885. Usp. Varga, Europes Leonidas, 298.
6
Vie o preivjelim braniteljima vidi u: Kidri France, Obsega Sigeta v sodobnem hrvakem opisu, asopis
za zgodovino in narodopisje 9, Maribor 1912., 89-92.
7
Izvjee je prvo objavljeno u: Weber Karl von (prir.), Aus vier Jahrhunderten. Mittheilungen aus dem Haupt-
Staatsarchive zu Dresden, sv. 1, Leipzig 1857., 1-10; Barabs Samu (prir.), Codex epistolaris et diplomaticus comitis
Nicolai de Zrinio. Zrinyi Mikls levelek s okiratok, sv. 2, Monumenta Hungariae historica Diplomataria, sv.
30, Budapest 1899.,501-507.
8
Usp. i Mesi, ivot Nikole Zrinjskoga, 219-220.
9
O Budininom prijevodu bit e vie rijei malo kasnije.
345
to svjedoi o interesu javnosti za navedene dogaaje.10 Jedno je otisnuto u Beu u

tiskari Caspara Stainhofera pod naslovom Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten
Sigeth, welche der Trkisch Kaiser Solimanus im Jar 1566 den 7. Septembris eingenomen.
Erstlich von einem ansehlichen des Herrn Graven von Serin selign diener in Crabatischer
Sprach beschriben, und den, so auch mit und bei gewesen, in Lateinisch, jetzt aber dem
gmainen man und sunst meniglich zu gefallen in Teutsch transferiert, a drugo u Augsburgu
tiskom Hansa Zimmermanna pod naslovom History Von Eroberung der ansehnlichsten
Vesten Sigeth Welche der Trkisch Kaiser Solymanus, im Jahr 1566. den 7. Septembris
eingenommen, Erstlichen von einem ansehenlichen de Herrn Graffen von Serin seligen
Diener, in Crabatischer Sprach beschriben, vnd von denen so auch mit vnd beygewesen in
Lateinisch. Jetz aber meniglich vnd sonderlich allen Hohen Potentaten, zu einer Christlichen
warnung vnd Nachgedenken, wie die, diser zeit hoch beschwerliche schwebende innerliche
Krieg, abgeschnitten, zu Frieden vnd ainigkeit gebracht werden, Vnnd disem erschrklichen
mchtigen Wtterich dem Trgken knfftig, desto mehr vorstand vnd abbruch geschehen mge,
Ins Teutsch Transferiert.11 Autor njemakog prijevoda nije naveden ni u jednom od ova
dva izdanja, te u historiografiji postoje razliita miljenja o kome se radi. Mogue je da
je tekst na njemaki preveo sam Samuel Budina, autor latinskog prijevoda na temelju
kojega je ovaj prijevod napravljen.12 Uz to treba napomenuti i da je iz knjige u kojoj je
objavljen latinski prijevod spisa preuzet, osim samog teksta, nadgrobni natpis Zrinskog,
kao i popis ubijenih Turaka.13
Budina je latinski prijevod izradio na poticaj kranjskog zemaljskog kapetana
Hansa Kisla, a prvotno je bio objavljen 1568. u Beu u tiskari Caspara Stainhofera,
istoj koja je objavila i jedno od njemakih izdanja, pod naslovom Historia Sigethi,
totius Sclavoniae fortissimi propugnaculi, quod a Solymanno Turcarum imperatore nuper
captum Christianisque ereptum est, ex Croatico sermone in Latinum conversa per M.
Samuelem Budinam Labacensem. Cum gratia et Privilegio Caes. Maiest. etc. Viennae
10
Ovdje bih samo napomenula da osim spomenutih njemakih izdanja postoji i talijansko izdanje iz 1570.
Historia di Zigeth ispugnata da Suliman re de Turchi, lanno 1566. Nuovamente mandata in luce. Con privilegio.
In Venetia, Apressso Bolognino Zaltieri 1570., koje takoer predstavlja prijevod Budinina prijevoda originalnog
teksta na latinski. Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 47-48; Kosi Ivan, Uvod u [sigetsku kroniku] Franje rnka,
Nikola ubi Zrinski i Sigetska bitka u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. U povodu 450. obljetnice,
ur. Ivan Kosi, Zagreb 2016., 37.
11
O ovim izdanjima vidi Kidri, Obsega Sigeta, 45-47.
12
Samuel Budina studirao je na sveuilitima u Tbingenu i Padovi, a u vrijeme kada je prijevod objavljen bio je
uitelj sinova Hansa Auersperga. Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 42; vidi i: Zvonar Ivan, Sigetska tragedija u
oima jednog komornika i jednog vojnika (U povodu 450. obljetnice opsade i pada Sigeta), Kaj. asopis za
knjievnost, umjetnost i kulturu 49, Zagreb 2016., br. 5-6, 59.
13
Usp. Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 35. Kidri, pak, smatra da autor nije Budina, jer da prevodilac dri
autora latinskog teksta oevicem. Kidri smatra da je njemaki prijevod naruio Stainhofer. Usp. Kidri,
Obsega Sigeta, 47.
346
Austriacae ex Officina Caspari Stainhoferi.14 Kao to se vidi iz gore navedenog, i u samom

naslovu djela naglaeno je da se radi o latinskom prijevodu hrvatskog teksta. Rije je
o spisu Podsjedanje i osvajanje Sigeta, iji je autor, prema miljenju koje je prevladalo u
historiografiji, Ferenac rnko, tajnik Nikole ubia Zrinskog i sudionik dogaaja.15
Spis obuhvaa razdoblje od 15. lipnja do 7. rujna, a vjerojatno je nastao na poticaj Jurja
Zrinskog, odmah po padu Sigeta i rnkovu otkupu iz zarobljenitva.16
Ubrzo nakon pada Sigeta nastala je i njemakim jezikom pisana kronika, naalost
tek djelomino sauvana (za razdoblje 7.-9. rujna). Ova kronika takoer se oslanja na
Budinin latinski prijevod, ali opisuje i dogaaje koje ne nalazimo kod Budine. Tako
sadri Budinin opis zadnjeg juria i smrti Zrinskog, njegov opis dogaaja 8. i 9. rujna,
kao i popis ubijenih Osmanlija i nadgrobni natpis Zrinskog koje donosi Budina, ali i
opis Sigeta nakon zauzea, dio o nedostojnom ponaanju Osmanlija prema mrtvom
Zrinskom te opis smrti hrabre Sigeanke koje Budina nema.17 to se tie dijelova koji
predstavljaju prijevod Budininog latinskog teksta, treba naglasiti da se radi o novom
prijevodu, razliitom od prijevoda ranije spomenutih njemakih izdanja.18
Jedan od rukopisa u kojima je kronika sauvana pronaao je u arhivu grofova ernin
u mjestu Jindichv Hradec i u listu Politik u Pragu objavio Jan Frantiek Dvorsk,
a potom ga je pretiskao Franjo Raki.19 Po primjercima rukopisa koji su se nalazili u
zbirci Maarskog povijesnog drutva (Magyar Trtnelmi Trsulat) i rukopisnoj zbirci
14
O okolnostima nastanka Budinina prijevoda, kao i samom djelu vidi: Kidri, Obsega Sigeta, 42-45. O
Budininom prijevodu vidi i: Zvonar, Sigetska tragedija, 59-60. Za vie izdanja Budinina djela vidi: Kosi,
Uvod u [sigetsku kroniku], 34.
15
Usp. Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 33. U literaturi sreemo i miljenje da je autor Berta Gerczy, takoer
jedan od rijetkih preivjelih branitelja (Novali uro, Grof Bartol Baboneg pisac Povesti Sigeta grada,
Kaj. asopis za kulturu i prosvjetu 4, Zagreb 1971., br. 9, 89-95), no ono je u historiografiji odbaeno. Usp.
Zvonar, Sigetska tragedija, 69-71.
16
Spis je napisan ikavskom akavtinom, a dugo vremena je bio poznat samo preko spomenutih prijevoda.
Glagoljski rukopis spisa Podsjedanje i osvajanje Sigeta pronaao je Anton Kaspert u arhivu kneza Karla
Auersperga u Losensteinleitenu (Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 38). O rnkovu djelu vidi: Kidri, Obsega
Sigeta, 49, 72-97; Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 33, Zvonar, Sigetska tragedija, 62 i dalje. Latininu
transkripciju glagoljskog teksta objavio je Kidri, Obsega Sigeta, 50-72. Novo izdanje teksta objavio je Stjepan
Ivi, koji zastupa miljenje da je glagoljski rukopis prijepis rukopisa pisanog latinskim pismom. Usp. Ivi
Stjepan, Podsjedae i osvojee Sigeta u glagoskom prijepisu hrvatskoga opisa iz g. 1566. ili 1567., Starine
36, Zagreb 1918., 390-429, sama transkripcija objavljena je na stranicama 420-429. Za kasnija izdanja vidi:
Kosi, Uvod u [sigetsku kroniku], 38; Zvonar, Sigetska tragedija, 62-63. U novije vrijeme tezu, po mom
miljenju nedovoljno utemeljenu, da Ferenac rnko, koga naziva Ferenc ili Ferenec ernko, nije bio Hrvat ve
Ukrajinac te da je jezik kojim je pisao kajkavtina varadinsko-akovekog kulturnog kruga, dok je akavski
i glagoljicom pisao kasniji prepisiva, iznosi Ivan Zvonar (Isti, Sigetska tragedija, 57, 67).
17
O tome vidi i Kidri, Obsega Sigeta, 48-49.
18
Usp. Kidri, Obsega Sigeta, 48.
19
Raki Franjo, ivot Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Nacrtao M. Mesi. Trokom Matice ilirske. U
Zagrebu 1866. Str. 298. XC., Knjievnik. asopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanost 3,
Zagreb 1866., 692-696.
347
povijesne komisije Maarske akademije znanosti (Magyar Tudomnyos Akadmia),

kroniku je objavio Samu Barabs.20
Devedesetih godina 16. stoljea nastao je jo jedan prijevod rnkova djela,
takoer samo djelomino sauvan. Radi se o prijevodu koji je 1594. izradio Reichardt
Sorscha, a nosio je naslov Belegerung der vhestung Sigeth.21 Sauvani dijelovi Sorschina
prijevoda (obuhvaaju dogaaje od 15. lipnja do 17. lipnja) i posveta do nas su doli u
sedamnaeststoljetnom prijepisu u nadbiskupskoj biblioteci u Kromu,22 a objavio ih
je Barabs.23 Prijevod Reichardta Sorsche zanimljiv nam je posebno stoga to je Sorscha
na njemaki prevodio direktno iz hrvatski pisanog rukopisa, a ne iz latinskog prijevoda,
kao to je bio sluaj kod ranije spomenutih prijevoda. Rukopis koji je Sorscha koristio
bio je u posjedu njegova oca, koji je osobno sudjelovao u obrani Sigeta, a o emu nam
svjedoi sam Sorscha u posveti Adolfu Schwarzenbergu ili Nikoli Palfyju iz 1598.
kojom je popratio rukopis.24 Mogue je da je otac Reinhardta Sorsche bio jedan od
trojice zarobljenih vojnika koje su Turci poslali da carskoj vojsci jave o padu Sigeta.25
Iz posvete saznajemo i da je, kao to je ve spomenuto, spis bio napisan hrvatski, te da
se radilo o latininom rukopisu (mit lateinisch buegstaben in crabatischer sprach verfast
ist).26 Sorscha ondje spominje i kako je u kui svoga oca itao okupljenim vitezovima iz
te knjiice i kako im je to esto izmamilo suze na oi.27 Ovdje bih jo eljela istaknuti
da nam je primjer Reichardtova oca zanimljiv i stoga to neposredno pokazuje da su
uz Hrvate i Maare, iako rijetki, i Nijemci bili meu braniteljima Sigeta.
Na kraju bih jo eljela spomenuti da je, osim u onovremenim djelima na
njemakom jeziku ija je tema bila upravo opsada Sigeta, Nikoli ubiu Zrinskom i
ovom prijelomnom dogaaju panja bila posveena i u nekim djelima ire tematike
na njemakom jeziku. Tako su nam sauvane dvije knjige, obje tiskane u Baselu prije
kraja 16. stoljea, koje se bave ovim zbivanjima. Prva od njih, objavljena 1579. kod S.
Henripetrija, djelo je Alfonsa de Ulloa, a nosi naslov Beschreibung des letzten Ungerischen
20
Barabs, Codex epistolaris, 493-501.
21
Barabs, Codex epistolaris, 489, 491.
22
Kidri, Obsega Sigeta, 49.
23
Barabs, Codex epistolaris, 489-493.
24
O adresatu posveti vidi: Kidri, Obsega Sigeta, 49, Barabs, Codex epistolaris, 492.
25
Kidri, Obsega Sigeta, 89-90.
26
Barabs, Codex epistolaris, 491.
27
... seittemall ich noch vor dreissig jharen solich plechlein zu villmahlen in versamblung ritterlichen leth in meines
vatters hausz zu vorlesen, weitters daruon zu conuersieren, hochwierdig zu rhemen, und ohne scheich auch offt
diesen rittershldt zubewainen gehordt und gesehen (Barabs, Codex epistolaris, 492). Cijela posveta objavljena
je na stranicama 489-492.
348
Zugs oder Kriegs, so im jhar M.D.LXV. und M.D.LXVI.28 Druga je tiskana kod S.
Henripetara u zadnjim godinama 16. stoljea, tonije 1596. Nosila je naslov Hoffhaltung
des Trckhischen Keysers, a autor joj je Nicolaus Hniger.29
Opsada i pad Sigeta, koji su, kako smo vidjeli, pobudili ivi interes suvremenika,
prolaskom vremena nisu izgubili na privlanoj snazi. Postali su neizostavan dio
nacionalnih narativa Hrvata i Maara, a njihov odjek u stoljeima koja su slijedila
nalazimo i u knjievnostima drugih naroda, napose Nijemaca i Austrijanaca. No, to je
tema za neku drugu priliku.
Sl. 1. Naslovnica augsburkog izdanja Sl. 2. Naslovnica knjige Alfonsa de Ulloa

History Von Eroberung der ansehnlichsten Beschreibung des letzten Ungerischen Zugs
Vesten Sigeth iz 1568. oder Kriegs, so im jhar M.D.LXV.
und M.D.LXVI (Basel, 1579.)
28
O autoru vidi: Bellomi Paola, Alfonso de Ulloa, Christian-Muslim Relations 1500 - 1900, sv. 6, ur. David
Thomas, Leiden 2014., s. v. Alfonso de Ulloa, http://referenceworks.brillonline.com/entries/christian-muslim-
relations-ii/alfonso-de-ulloa-COM_26564, pristupljeno 30. rujna 2017.
29
O Hnigeru vidi: Albert Peter P., Nikolaus Hniger von Knigshofen, ein badischer Pfarrer und Schriftsteller
des 16. Jahrhunderts, Zeitschrift fr die Geschichte des Oberrheins, n. s. 39, Karlsruhe 1926., 219-286.
349
Vrela i literatura:
Albert Peter P., 1926., Nikolaus Hniger von Knigshofen, ein badischer Pfarrer und
Schriftsteller des 16. Jahrhunderts, Zeitschrift fr die Geschichte des Oberrheins, n. s. 39,
Badische Historische Kommission, Karlsruhe, 219-286.
Barabs Samu (prir.), 1899., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio. Zrinyi Mikls
levelek s okiratok, sv. 2, Monumenta Hungariae historica Diplomataria, sv. 30, Magyar
Tudomnyos Akadmia, Budapest.
Bellomi Paola, 2014., Alfonso de Ulloa, Christian-Muslim Relations 1500 - 1900, sv. 6, ur. David
Thomas, Brill, Leiden, on-line izdanje.
Bryan Michael, 1889., Dictionary of Painters and Engravers, Biographical and Critical, novo
proireno izdanje, ur. Walter Armstrong i Robert Edmund Graves, sv. 2. L-Z, George Bell
and sons, London.
Campbell Gordon, 2003., The Oxford Dictionary of Renaissance, Oxford University Press, Oxford.
Hammer-Purgstall Joseph von, 1834., Geschichte des Osmanischen Reiches 2, Hartleben, Pest.
Historia di Zigeth ispugnata da Suliman re de Turchi, lanno 1566. Nuovamente mandata in luce. Con
privilegio, 1570., Bolognino Zaltieri, Venetia.
Historia Sigethi, totius Sclavoniae fortissimi propugnaculi, quod a Solymanno Turcarum imperatore
nuper captum Christianisque ereptum est, ex Croatico sermone in Latinum conversa per M.
Samuelem Budinam Labacensem. Cum gratia et Privilegio Caes. Maiest. etc. Viennae Austriacae
ex Officina Caspari Stainhoferi, 1568., Caspar Stainhofer, Vienna.
Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth, welche der Trkisch Kaiser Solimanus im Jar 1566
den 7. Septembris eingenomen. Erstlich von einem ansehlichen des Herrn Graven von Serin selign
diener in Crabatischer Sprach beschriben, und den, so auch mit und bei gewesen, in Lateinisch, jetzt
aber dem gmainen man und sunst meniglich zu gefallen in Teutsch transferiert, 1568., Caspar
Stainhofer, Wien.
History Von Eroberung der ansehnlichsten Vesten Sigeth Welche der Trkisch Kaiser Solymanus, im Jahr
1566. den 7. Septembris eingenommen, Erstlichen von einem ansehenlichen de Herrn Graffen von
Serin seligen Diener, in Crabatischer Sprach beschriben, vnd von denen so auch mit vnd beygewesen
in Lateinisch. Jetz aber meniglich vnd sonderlich allen Hohen Potentaten, zu einer Christlichen
warnung vnd Nachgedenken, wie die, diser zeit hoch beschwerliche schwebende innerliche Krieg,
abgeschnitten, zu Frieden vnd ainigkeit gebracht werden, Vnnd disem erschrklichen mchtigen
Wtterich dem Trgken knfftig, desto mehr vorstand vnd abbruch geschehen mge, Ins Teutsch
Transferiert, 1568., Hans Zimmermann, Augsburg.
Hniger Nicolaus, 1596., Hoffhaltung des Trckhischen Keysers, S. Henripetri, Basel.
Ivi Stjepan, 1918., Podsjedae i osvojee Sigeta u glagoskom prijepisu hrvatskoga opisa iz g.
1566. ili 1567., Starine 36, JAZU, Zagreb, 390-429.
Jurkovi Ivan, 2007., Nikola Stariji i Nikola Sigetski, Povijest obitelji Zrinski. Zbornik, ur. Zoran
Ladi i uro Vidmarovi, Matica hrvatska, Zagreb, 11-19.
Kidri France, 1912., Obsega Sigeta v sodobnem hrvakem opisu, asopis za zgodovino in
narodopisje 9, Zgodovinsko drutvo v Mariboru, Maribor, 42-97.
Klai Vjekoslav, 1980., Povijest Hrvata 5, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
Kolumbi Nikica, 1986., Sigetska epopeja od manirizma do kasnog baroka, Sigetska epopeja od
Karnarutia do Vitezovia (1584-1684). Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija u povodu
400. obljetnice izdanja Vazetja Sigeta grada Brne Karnarutia (Venecija 1584) i 300. obljetnice
izdanja Odiljenja sigetskog Pavla Vitezovia (Linz 1684) / Senj i Zadar, 26. i 27. studenog
1984., ur. Nikica Kolumbi, Hrvatsko filoloko drutvo Zadar - RO Narodni list Zadar,
OOUR Novinsko-izdavaka aktivnost, Zadar, 1-14.
350
Kosi Ivan, 2016., Uvod u [sigetsku kroniku] Franje rnka, Nikola ubi Zrinski i Sigetska
bitka u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. U povodu 450. obljetnice, ur. Ivan Kosi,
Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zagreb, 33-41.
Kovcs Klmn, 2011., Literarische Bearbeitungen der Belagerung von Szigetvr und ihre
Quellen, Wissenschaftliche Beitrge der Kroly-Eszterhzy-Hochschule. Germanistische Studien
8, Kroly-Eszterhzy-Hochschule, Eger, 9-20.
Mesi Matija, 1866., ivot Nikole Zrinjskoga Sigetskog junaka, Matica ilirska, Zagreb.
Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, 2009., ur. Wilhelm Khlmann, Gbor
Tsks i Sndor Bene, Max Niemeyer Verlag, Tbingen.
Novali uro, 1971., Grof Bartol Baboneg pisac Povesti Sigeta grada , Kaj. asopis za kulturu
i prosvjetu 4, Anela Vokaun Dokmanovi et. al., Zagreb, br. 9, 89-95.
Plffy Gza, 2009., Verschiedene Loyalitten in einer Familie. Das kroatisch-ungarische
Geschlecht Zrinski/Zrnyi in der supranationalen Aristokratie der Habsburgermonarchie
im 16. und 17. Jahrhundert, Militia et Litterae. Die beiden Nikolaus Zrnyi und Europa, in ur.
Wilhelm Khlmann, Gbor Tsks i Sndor Bene, Max Niemeyer Verlag, Tbingen, 11-32.
Plffy Gza, 2010., A szigetvri Zrnyi Mikls a Magyar Kirlysg s a Habsburg Monarchia
arisztokrcijban, Zrnyi Mikls lete s rksge. A 2008. november 7-8-n Zrnyi Mikls
szletsnek 500. vfordulja alkalmbol Szigetvron rendezett konferencia eladsainak
szerkesztett szvege, ur. Zoltn Varga, Szigetvri Vrbarti Kr, Szigetvr, 28-48.
Raki Franjo, 1866., ivot Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Nacrtao M. Mesi. Trokom
Matice ilirske. U Zagrebu 1866. Str. 298. XC., Knjievnik. asopis za jezik i poviest hrvatsku
i srbsku i prirodne znanost 3, Franjo Raki, Vatroslav Jagi i Josip Torbar, Zagreb, 590-596.
Schneider Artur, 1923., O nekim manje poznatim portretima Nikole Zrinskog, Narodna starina
2, br. 5 (2), Josip Matasovi, Zagreb, 161-164.
krivani Gavro, 1957., Turski pohod na Siget 1566., Vesnik Vojnog muzeja Jugoslovenske narodne
armije 4, Vojni muzej Jugoslovenske narodne armije, Beograd, 185-214.
Ulloa Alfons, 1578., Beschreibung des letzten Ungerischen Zugs oder Kriegs, so im jhar M.D.LXV. und
M.D.LXVI, S. Henripetri, Basel.
Varga Szabolcs, 2016., Leonidasz a vgvidken. Zrnyi Mikls (1508-1566). Kronosz Kiad -
Magyar Trtnelmi Trsulat, Pcs Budapest; englesko izdanje: Varga Szabolcs, 2016.,
Europes Leonidas: Mikls Zrnyi, Defender of Szigetvr (1508-1566), Research Centre for the
Humanities, Hungarian Academy of Sciences, Budapest.
Weber Karl von (prir.), 1857., Aus vier Jahrhunderten. Mittheilungen aus dem Haupt-Staatsarchive
zu Dresden, sv. 1, Bernhard Tauchnitz, Leipzig.
Zvonar Ivan, 2016., Sigetska tragedija u oima jednog komornika i jednog vojnika (U povodu
450. obljetnice opsade i pada Sigeta), Kaj. asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu 49,
Kajkavsko spravie, Zagreb, br. 5-6, 57-81.
351
... und die laidige Zeittung pracht, das Zigeth von den Veinden erobert.
Neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta
na njemakom jeziku
Saetak
U radu se nastoje prikazati neka svjedoanstva suvremenika o opsadi i padu Sigeta na
njemakom jeziku, odnosno spise na njemakom jeziku koji govore o tim dogaajima, a nastali
su neposredno ili u prvim desetljeima nakon pada Sigeta. Na prvom mjestu ovdje se treba
spomenuti izvjee upueno iz tabora carske vojske u Gyru saskom knezu Augustu, koje sadri
svjedoanstvo jednog od preivjelih branitelja, koga su Osmanlije pustile iz zarobljenitva kako
bi odnio vijest o padu Sigeta carskoj vojsci. Osim ovoga izvjea sauvano nam je i vie prijevoda
na njemaki spisa o opsadi i padu Sigeta Ferenca rnka. U sluaju njemakog prijevoda pod
naslovom Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth koji je 1568. objavljen u dva izdanja,
u Beu i Augsburgu, radi se zapravo o prijevodu latinskog prijevoda hrvatskog originala, koji je
izradio Samuel Budina i koji je bio objavljen iste godine u Beu. Na Budinin prijevod oslanja se
i tek djelomino sauvana (za razdoblje 7.-9. rujna 1566.) njemaka kronika. No, u njoj nalazimo
opisane i dogaaje koje ne nalazimo kod Budine. Prijevod naslovljen Belegerung der vhestung
Sigeth, koji je devedesetih godina 16. stoljea izradio Reichardt Sorscha, napravljen je direktno
iz hrvatskog originala. Zanimljivo je da je Sorschin otac bio sam sudionika obrane, to nam
pokazuje da uz Hrvate i Maare meu braniteljima Sigeta nalazimo i Nijemce.
352
... und die laidige Zeittung pracht, das Zigeth von den Veinden erobert.
Einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Belagerung und den Fall
von Sziget in deutscher Sprache
Zusammenfassung
In der Arbeit werden einige Zeugnisse der Zeitgenossen ber die Besatzung und den
Fall von Sziget in deutscher Sprache dargestellt, bzw. Dokumente in deutscher Sprache, die
ber diese Ereignisse sprechen und die unmittelbar nach dem Falle von Sziget oder in den
ersten Jahrzehnten danach entstanden. An erster Stelle soll hier der Bericht, entsandt aus dem
Lager des kaiserlichen Heeres Gyr an den schsischen Frst August, erwhnt werden, der das
Zeugniss eines der berlebten beinhaltet, den die Osmanen aus der Gefangenschaft entlieen,
damit er dem kaiserlichen Heere die Nachricht ber den Fall von Sziget berbringe. Auer
diesem Bericht wurden uns auch mehrere bersetzungen ins Deutsche der Dokumente ber
die Besatzung und den Fall von Sziget von Ferenc rnko erhalten. Im Falle der deutschen
bersetzung unter dem Titel Histori von Eroberung der ansehlichen Vesten Sigeth, die 1568 in
zwei Auflagen verffentlicht wurde, in Wien und in Augsburg, handelt es sich eigentlich um die
bersetzung der lateinischen bersetzung des kroatischen Originales, das von Samuel Budina
verfasst und in demselben Jahr in Wien verffentlicht wurde. An Budinas bersetzung hlt
sich auch die nur teilweise erhaltene (fr die Zeitspanne des 7-9 September 1566) deutsche
Chronik. Doch darin finden wir auch beschriebene Ereignisse, die bei Budina nicht vorhanden
sind. Die bersetzung mit dem Titel Belegerung der vhestung Sigeth, in den neunziger Jahren
des 16. Jahrhundertes von Reichardt Sorscha gefertigt, wurde direkt aus dem kroatischen
Original gemacht. Interessant ist, dass Sorschas Vater selbst Teilnehmer der Verteidigung war,
was bezeugt, dass auer den Kroaten und Ungaren unter den Verteidigern von Sziget auch
Deutsche zu finden waren.
353
354
Eduard Lackovi: Kapelica sv. Roka u Valpovu
Eduard Lackovi, mag.cult. UDK: 726(497.543Valpovo)

Ustanova za kulturne djelatnosti Pregledni rad
Ante Evetovi Miroljub Valpovo Primljeno: 15.9.2017.
Muzej Valpovtine Prihvaeno: 17.9.2017.
Dvorac Prandau-Normann Valpovo
edo0906@gmail.com
Kapelica sv. Roka u Valpovu

U radu je predstavljen jedan od najvrjednijih
spomenika kulture u gradu Valpovu, ali i ire
Kapelica sv. Roka. Prema svome arhitektonskom
sklopu, dataciji, multifunkcionalnosti izuzetno je
raritetan primjer sakralnog objekta ija je vrijednost
danas, naalost, neprepoznata i marginalizirana.
Kljune rijei: Epidemija kuge, sv. Rok, Valpovo,

Kapelica sv. Roka, Kripta, Josef Ignatz Hilleprand
von Prandau, Gustav Hilleprand von Prandau,
Rudolf I. Normann Ehrenfelki, Zemaljska
udruga Podunavskih vaba, Memorijalni centar
Podunavskih vaba
355
Uvod
Slavoniju su tijekom 18. stoljea zahvatile dvije velike epidemije kuge 1739. i
1795. godine. Uzrokovale su smrt nekoliko tisua ljudi to je, prema dananjim okvirima,
predstavljalo veliku tragediju. Za razliku od one iz 1739. godine epidemija kuge iz
1795. (koju je prema nagaanjima u Srijem prenio izbjeglica iz Bosne) uspjeno je
zaustavljena te se nije proirila na ue podruje Slavonije.1
Crna se smrt, u crkvenim razmiljanjima, esto povezivala s Bojom voljom te
ju se tumailo kao kaznu za ljudske grijehe. U to vrijeme velikih kunih poasti, vjera
je imala enorman znaaj te je ljudima davala snagu, osobito onu duhovnu. Budui da
su u to vrijeme crkve bile zatvarane, sveenici su hrabro odravali mise na otvorenom
i altruistino prilazili oboljelima dijelei im sakramente, premda su i mnogi od njih
stradali od zaraze. U svoj toj ljudskoj izbezumljenosti i strahu, bilo je i onih koji su
spas u vjeri ponekad traili u iracionalnim rjeenjima; seljaci su tako umjesto ienja
okuenih kua, to su im preporuivali ondanji lijenici, radije pozivali sveenike da
ih pokrope svetom vodicom i na taj nain otjeraju kuni otrov. S druge strane,
bilo je i onih koji su u tim tekim vremenima gubili vjeru u Boga i sveenike pa su u
nekim selima u okolici Poege, kako je zabiljeeno u jednom izvjetaju zagrebakom
biskupu 1739. godine, mladii i djevojke skidali sa sebe odjeu te plugom zaoravali oko
sela krug koji je predstavljao simboliku zatitu od kuge.2 Naravno, Crkva je na takva
rjeenja reagirala vrlo estoko i s velikom zabrinutou.
Za vrijeme dvije velike epidemije kuge u Slavoniji, posebno se tovao sv. Rok,
zatitnik od kune epidemije, gube, rana, kolere, invalida, kirurga, od bolesti ivotinja,
osobito pasa.3 U umjetnosti, sv. Rok se esto prikazuje u svojoj hodoasnikoj odjei
sa nazupenom koljkom, torbom, tapom i tikvicom, podiui svoju halju i pokazujui
ranu na svome bedru. esto se vidi u drutvu svoga vjernog psa.4
Nakon prestanka epidemije kuge u Vukovaru 1740. godine podignuta je zavjetna
kapela sv. Roka, a iste godine tome su svecu podignuli kapelu i graani osjekog
Gornjeg grada.5 Nakon druge velike epidemije kuge u Poegi je sagraena zavjetna
kapela sv. Roka 1796., a iste godine zavjetna kapelica posveena tome svecu sagraena
je i u Valpovu koju je dao podii barun Josef Ignatz Hilleprand von Prandau. Oko
same gradnje kapelice sv. Roka u Valpovu, postoji kontroverza koju pronalazimo u
knjizi: Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-1830.),
1
Skenderovi, Robert. 2009. Epidemije kuge 1739. i 1795. U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske
civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka ulc, 307-313. Zagreb: Galerija Klovievi dvori
2
Isto.
3
Isto.
4
urik, Vilko. 1995. Kapelica sv. Rok U Valpovaka upa, ur: Dragutin Slovaek, 52-53. Valpovo: Matica
hrvatska, ogranak Valpovo
5
Isto.
356
urednika Stjepana Srana gdje peuki

biskup uro Klimo 1754. godine navodi:
Postoji osim toga na kraju gornjeg grada
neko podignuta oko vojnih vojarni zidana
kapelica posveena u ast sv. Roka, u kojoj se
za vrijeme blagoslova usjeva i na blagdan
sv. Roka slui misa te tamo vodi procesija.6
Iz navedenog moemo zakljuiti kako je
u Valpovu postojala kapelica posveena
sv. Roku 42 godine prije gradnje
Ignatzove kapelice, na temelju ega se
postavlja pitanje Je li Josef Ignatz iz Slika 1. Kapelica sv. Roka u Valpovu - Sadanjost
temelja podigao kapelicu sv. Roka, ili je postojeu rekonstruirao? Naglasak je, ipak,
potrebno staviti na konkretne, vizualne i opipljive dokaze IGNATZOVE kapelice, koji
e biti izneseni u nastavku ovoga rada, rada kojemu je cilj iznijeti krucijalnost kapelice
sv. Roka za grad Valpovo i Valpovtinu te njenu primarnu svrhu, kojom raspolae u
dananje vrijeme.
Kapelica sv. Roka

Prije same izgradnje kapelice sv. Roka u Valpovu na malenome breuljku zvanom
Zeleni brijeg, koji se nalazi uz cestu na sjeveru izvan grada postojalo je najstarije
valpovako groblje Sveti Rok, povrine 30 hvati.7 O groblju na kojemu su pored
Slika 2. Groblje Sv. Rok na katastarskoj karti iz 1863. godine

6
Sran, Stjepan. 2005. KANONSKE VIZITACIJE U SLAVONSKOM KRALJEVSTVU 1754. VALPOVO
1754. U Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sran,
61. Osijek: Dravni arhiv, akovo: Biskupija akovaka i Srijemska
7
Sran, Stjepan. 2005. upa Valpovo 22.-23.VII. 1829., Odsjek IX. Krievi, kipovi svetaca, groblje U Kanonske
vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sran, 527. Osijek: Dravni
arhiv, akovo: Biskupija akovaka i Srijemska
357
dvorjana pokapani i mjetani Valpova moe se saznati iz dvorske Matice umrlih koja
je voena ve od 1727. sve do 1776. godine kada prestaje evidentiranje koje prelazi u
upne Matice te na katastarskim kartama iz 1857. i 1863. godine.8
U vrijeme kada je u Slavoniji i Srijemu vladala
velika epidemija kuge Josef Ignatz, sin prvog vlasnika
valpovakog vlastelinstva baruna Petra II. Hillepranda
von Prandaua, dao je 1796. podii zavjetnu kapelicu
sv. Roka kako bi se preko ovoga sveca i samoga Boga,
izmolilo ouvanje i zatita grada Valpova i valpovakog
vlastelinstva. O tome svjedoi i izvorni latinski tekst koji
je uklesan na spomen-ploi u sredini proelja kapelice,
iznad ulaznih vrata:
Slika 3. Latinski tekst o izgradnji
(1796.) i obnovi (1860.) kapelice Prijevod latinskog teksta na hrvatski jezik, uklesan
sv. Roka u Valpovu je na spomen-ploi desno od ulaza u kapelicu:
Prema Kanonskim vizitacijama iz 1829. godine na
starom groblju uz grad, kapelica sv. Roka ispovjednika
izgraena je od vrstog materijala. Pod svodom je
poploena opekom, ima samo jedan oltar i 4 svijenjaka,
od kojih su 2 bakrena, dok se sve ostalo donosi iz matice.
Ima drveni toranj i u njemu se nalazi blagoslovljeno
zvono, teko 60 funti9, izliveno u Grazu 1738. godine,
Slika 4. Prijevod latinskog teksta
koje je ovamo preneseno iz vlastelinske kapele. Do ove
o izgradnji kapelice 1796. kapele ide procesija na 3. dan prosnih dana (utorak) i
na hrvatski jezik na blagdan svetog Roka (16. kolovoza).10
Prva obnova (1860.)

Prvu veliku obnovu kapelice sv. Roka izvrio je sin
Josefa Ignatza, barun Gustav Hilleprand von Prandau,
1860. godine. Ova kasnobarokna kapelica promijenila
je svoj izgled te postala obiteljska grobnica valpovakih
vlastelina, baruna Hilleprand von Prandau. Barun
Gustav je tom obnovom podzidao kriptu koja se protee
Slika 5. Prijevod latinskog teksta
o obnovi kapelice 1860. ispod itave kapelice, a o samoj obnovi svjedoi i natpis
na hrvatski jezik na istoj spomen-ploi koja govori o izgradnji:
8
Najman, Stjepan, Miloevi, Dragan. 2007. Stara valpovaka groblja U Valpovaki godinjak br. 12, ur:
Stjepan Najman, 96-109. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo
9
Oko 33,5 kg
10
Sran, Stjepan. 2005. upa Valpovo 22.-23.VII. 1829., Odsjek III. Crkvene zgrade, Poglavlje I. Crkva U
Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sran, 513. Osijek:
Dravni arhiv, akovo: Biskupija akovaka i Srijemska
358
Obnovom i pregradnjom iz 1860. godine kapelica

je dobila svoj konaan izgled, a kasnobarokna obiljeja
su potisnuta novim, neoromanikim, koja su se u
potpunosti zadrala sve do danas.11 Iznad glavnog
proelja, u neoromanikom duhu, uzdie se raritetni
primjer u graditeljstvu Slavonije i itave sjeverne
Hrvatske uope zvonik na preslicu. Ovakav tip
zvonika pronalazimo kod skromnijih graevina gdje
su zvonici dio proelja i esto poprimaju oblik preslice
s otvorima za zvona. Karakteristinost je to za zemlje
poput panjolske, june Francuske, Italije, no primjere
moemo pronai i u naoj Dalmaciji te na otocima.12 Slika 6. Zvonik na preslicu
Gledajui s arhitektonskog aspekta, kapelica sv. Roka je jednobrodna graevina s
polukrunim svetitem. Glavno proelje je rastvoreno ulazom polukrunog lunog zakljuka,
izvedenog u mekom kamenu pjearu u kojemu su smjetena drvena vrata s ukraenim
vratnicama. S lijeve i desne strane od ulaza nalaze se dvije kamene spomen-ploe s tekstom na
hrvatskome jeziku o izgradnji i obnovama kapelice. Uglovi proelja obogaeni su lezenama,
a zabat koji zakljuuje glavno proelje viseim arkadicama. Bona su proelja podijeljena
udvojenim lezenama u polja, a svako je polje rastvoreno s po jednim prozorom pravokutnog
oblika, blago zaobljenih gornjih kutova. Prozore uokviruju trakasti okviri obogaeni stiliziranim
zaglavnim kamenom. Iznad
potkrovnog vijenca, uzdie se
dvoslivno krovite s pokrovom
od ravnog glinenog crijepa.13
Iznad krovita se nalazi,
ve spomenuti, jedinstveni
zvonik na preslicu s malenim
zvonom i kriem na vrhu
dvoslivnog krovia. Ispod
vijenca je i kamena spomen-
ploa s uklesanim latinskim
tekstom o izgradnji kapelice
1796. godine.
Slika 7. Interijer kapelice sv. Roka Pogled prema svetitu
11
Stani, Damir. 1998. Zaboravljeni jubilej 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu U Valpovaki
godinjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo
12
Enciklopedija likovnih umjetnosti, svezak 4, ur: Slavko Eatui, Andre Mohorovii, Mirko eper, 648. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966.
13
Arhiv rimokatolike upe Valpovo (Arhitektonski podatci su preuzeti iz novijeg rjeenja Ministarstva kulture o
dodijeli svojstva kulturnog dobra kapelici sv. Roka u Valpovu u Ulici J.J. Strossmayera, na k.. 309, k. Valpovo.
Klasa: UP-I-612-08/04-01/332, Urbroj: 532-10-1/8( JB)-04-2, Zagreb, 23. rujna 2004.)
359
U interijeru kapelice, brod od svetita dijeli polukruni trijumfalni luk zakljuen

zaglavnim kamenom. Brod kapelice prekriva zrcalni svod, a zidovi broda se sastoje od
tri para nasuprotnih prozorskih otvora, dok se u svetitu nalazi samo jedan par prozora.
U svetitu, na mjestu nekadanje oltarne menze, nalazi se zidani kvadar ravnih ploha
te slika s prikazom sv. Roka i njegova vjernog psa.14
Kripta
Odmah kod ulaznih vrata kapelice
nalazi se otvor sa stubitem koji vodi u
kriptu koja je gotovo istih dimenzija kao i
sama kapelica. Otvor se prekriva masivnim
drvenim vratima, kako bi se nesmetano
moglo ulaziti u kapelicu, a kada bi se htjelo
u kriptu, vrata su se dizala. Interijer kripte je,
kao i kapelica, podijeljen na brod i svetite, a
u svetitu se nalazi i izvorna oltarna menza. Slika 8. Interijer kripte Pogled prema izlazu
Boni su zidovi kripte ritmizirani polustubovima koji nose pojasnice koje su paralelne s bonim
zidom i na koje nalijeu krino-bavasti svodovi. Svetite kripte je presvoeno plitkim
kupolastim svodom koji poiva na etverokutnoj osnovi.15 U zidove kripte, horizontalno su
urezana udubljenja u kojima se nalaze ljesovi valpovakih vlastelina (barunske obitelji
Prandau i grofovske obitelji Normann), a
udubljenja su zatvorena crnim mramornim
ploama s uklesanim imenima pokojnika.
Na ukupno 17 ploa mogu se iitati
tekstovi pisani latinskim, maarskim i
hrvatskim jezikom.
Mjesto u kripti za suprugu posljednjeg
valpovakog grofa Rudolfa I. Normanna
Ehrenfelkog, groficu Julijanu Normann
Ehrenfelku ro. Vest, ostalo je prazno.
Naime, nakon smrti supruga 1942. godine
i odlaska sina Rudolfa II. Konstantina
s obitelji u Austriju, Julijana ostaje u
Slika 9. Nadgrobni spomenik grofice Julijane
dvorcu Prandau-Normann kao posljednji
Normann Ehrenfelke i sina Rudolfa II. predstavnik grofovske obitelji sve do 1945.
Konstantina u Austriji (MV-2350)
14
15
Arhiv rimokatolike upe Valpovo (Arhitektonski podatci su preuzeti iz novijeg rjeenja Ministarstva kulture o
dodijeli svojstva kulturnog dobra kapelici sv. Roka u Valpovu u Ulici J.J. Strossmayera, na k.. 309, k. Valpovo.
Klasa: UP-I-612-08/04-01/332, Urbroj: 532-10-1/8( JB)-04-2, Zagreb, 23. rujna 2004.)
360
godine kada je komunistike vlasti iseljavaju iz dvorca.16

Godine 1952. odlazi kod svog sina u Austriju (dvorac
Rothenthurn) gdje 1959. godine i umire.
Druga obnova (1926.)

Druga obnova kapelice sv. Roka inicirana je od strane
grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelkog u srpnju 1926.
godine. O obnovi svjedoi i hrvatski tekst koji je uklesan
na spomen-ploi lijevo od ulaza u kapelicu:
Obnovom je oko kapelice postavljena nova providna
eljezna ograda visine neto vie od jednoga metra, koja Slika 10. Spomen-ploa o
obnovi kapelice 1926. godine
se sastoji od debljih i tanjih stupaca. Na svakom zavretku
debljih stupaca nalazi se mali grki kri, dok one tanje stupce krase zavretci oblikovani
poput plamena svijee.
U ograenom dijelu zemljita oko kapelice stoje dva groba. U prvom grobu, koji
je ograen ukrasnom providnom eljeznom ogradom visine oko 60cm, prema natpisu
na njemakom jeziku, sahranjen je brat grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelkog,
Karl grof Normann Ehrenfelki, kaplar petog konjanikog puka, koji je umro u 18.
godini ivota 10. studenog 1877. godine. Na onom drugom, veem i ljepem grobu s
kojeg je, naalost, skinuta ploa s natpisom, sahranjena je Ivana Flora pl. Radivojevi
Slika 11. Grob Karla grofa Normanna Slika 12. Grob Ivane Flore pl.
Ehrenfelkog Radivojevi ro. barunice Hilleprand
von Prandau
16
Pauak, Mirjana. 2015. Valpovaki vlastelini Julijana Normann Ehrenfelka (1868.-1959.) U Katalog
izlobe Tiskana ostavtina valpovakih vlastelina, ur: Mirjana Pauak, 4-7. Valpovo: Ustanova za kulturne
djelatnosti Ante Evetovi Miroljub Valpovo
361
ro. barunica Hilleprand von Prandau (1804.-

1878.), ki baruna Josefa Ignatza i njegove
supruge Ane Marije ro. grofice Pejaevi.17
Smru grofa Rudolfa I. Normanna
Ehrenfelkog 1942. godine i dolaskom
komunistike vlasti u Valpovo nakon Drugoga
Slika 13. Zavretci stupaca providne svjetskoga rata kapelica sv. Roka dugo vremena
eljezne ograde nije imala nikakvu funkciju. Tek je u drugoj
polovici 20. stoljea otpoela briga oko kapelice od strane Drutva prijatelja starina iz
Valpova koje je kapelicu koristilo i kao izlobeni prostor.18 Zbog proirenja ceste te
izgradnje zgrade poljoprivrednog kombinata uro Salaj, prostor oko kapelice znatno
je smanjen. Zatrpan je kanal sa slivnicima za odvod povrinskih voda pa su temelji
kapelice i kripte postali ugroeni vlagom.19
Obnova 2005. godine

Prema pisanju mr. sc. Renate Trischler i arhitekta Milka Puncera20 godine 2005.
zapoeo je veliki projekt obnova i rekonstrukcija cijele kapelice sv. Roka u Valpovu
potaknut od strane Njemake narodnosne zajednice Zemaljske udruge Podunavskih
vaba u Hrvatskoj sa sjeditem u Osijeku s ciljem osnivanja prvog Memorijalnog centra
Podunavskih vaba u Hrvatskoj u kapelici sv. Roka u Valpovu.
Prije samog poetka provedbe projekta ishoene su suglasnosti grofovske obitelji
Normann i Rimokatolike upe Valpovo koji su, uz uvjet da se kapelica obnovi prema
svim konzervatorskim standardima, dali na koritenje kapelicu sv. Roka Njemakoj
narodnosnoj zajednici. I prije samog poetka radova Njemaka narodnosna zajednica
se ukljuila u obnovu pa su ureeni krov i oluka kapelice, bojom je zatiena ograda te
je iskrena i kultivirana velika povrina oko kapelice koja se i danas uredno odrava.
Realizacija ideje o obnovi kapelice i osnivanje prvog Memorijalnog centra Podunavskih
vaba u Hrvatskoj potaknuta je 2003. godine, a nakon to su obavljeni istrani radovi
i sainjeni cjelokupni elaborati o provedbi obnove i rekonstrukcije kapelice radovi na
obnovi samog objekta zapoeli su u proljee 2005. godine.21
17
18
Arhiv rimokatolike upe Valpovo
19
20
Renata Trischler je izvrna direktorica Njemake narodnosne zajednice, a Milko Puncer glavni projektant,
voditelj i nadzornik radova na obnovi i rekonstrukciji kapelice sv. Roka u Valpovu. Prema: Trischler, Renata,
Puncer, Milko. 2008. Kapela sv. Roka u Valpovu Budui memorijalni centar Podunavskih vaba u Hrvatskoj
U Valpovaki godinjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i
21
Isto.
362
Slika 14. Kapelica sv. Roka prije obnove (2006.) Slika 15. Kapelica sv. Roka
prije obnove - Pogled sa
zadnje strane (2006.)
Slika 16. Dio pozivnice za Slika 18. Interijer kripte

otvorenje prvog Memorijalnog nakon obnove
centra Podunavskih vaba u Slika 17. Kapelica sv. Roka
nakon obnove - Pogled prema svetitu
Hrvatskoj
Slika 19. Svetite kapelice sv. Roka Slika 20. Interijer kapelice sv. Roka
nakon obnove nakon obnove - Pogled sa svetita
363
Obnova i rekonstrukcija cijele kapelice sv. Roka, u izvedbi graevinske tvrtke

Dom iz Darde pod nadzorom glavnog projektanta Milka Puncera, privedena je kraju
u proljee 2008. godine, a uinjeni su mnogi zahvati s kojima je kapelici vraen stari
sjaj - obnova cjelokupne unutranjosti kapelice i kripte, proelja i krovita, vanjskog
prostora, radovi na drenai oko zgrade, radovi na sustavu ventilacije grobnice, novoj
elektrifikaciji i dr.22
Memorijalni centar Podunavskih vaba

Njemaka zajednica Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj iz
Osijeka i Grad Valpovo 15. svibnja 2010. u kapelici sv. Roka u Valpovu otvorili su
Memorijalni centar Podunavskih vaba, uz prisutnost brojnih visokih uzvanika
zajedno s obiteljima stradalih osoba. Memorijalni centar je prvi takav centar na
prostoru Hrvatske.
Slika 21. Prethodna najava obiljeavanja Slika 22. Pozivnica s programom obiljeavanja
Dana progona i otvaranja Memorijalnog Dana progona i otvaranja Memorijalnog
centra Podunavskih vaba u Hrvatskoj centra Podunavskih vaba u Hrvatskoj
U Memorijalnom centru su prikazane injenice o naseljavanju Podunavskih vaba
u Hrvatskoj od kraja 17. stoljea, njihov razvitak do 1945. godine te njihov tragian kraj i
praktiki nestanak iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata kada su oni nepravedno od
22
Isto.
364
strane nove jugoslavenske komunistike

vlasti proglaeni kolektivnim krivcima
za nacistike zloine, oduzeta im je sva
imovina i otjerani u logore smrti gdje
je nad njima poinjen genocid od 1945.
do 1948. godine. Logor u Valpovu je
bio najvei s najveim brojem rtava na
prostoru Hrvatske.23 Prema slubenim
evidencijama, broj umrlih se kree oko
1500, a kroz logor je tijekom 1945. i
1946. godine prolo oko 3.000 do 3.500
osoba.24
Memorijalni centar Podunavskih
vaba u kapelici sv. Roka institucija je
muzejskog tipa sa stalnim postavom
dokumentacije. Dokumentacijski dio
odnosi se na popis svih rtava logora u
Hrvatskoj koji je postavljen na zidovima
kapelice, a u sredinjem dijelu kapelice
nalazi se audio-vizualni sustav na kojem Slika 23. Spomen-obiljeje ispred kapelice sv. Roka
se prigodom posjeta Memorijalnom centru prikazuje film o povijesti Podunavskih vaba
u Hrvatskoj.25 U kapelici se svake godine, na blagdan sv. Roka (Rokovo) 16. kolovoza,
odrava misa zadunica za pokojnike.
Zakljuak
Kapelica sv. Roka u Valpovu jedinstveni je primjer sakralnog i grobnikog
graditeljstva na ovim prostorima. Ova isprva kasnobarokna kapelica, podignuta na
Zelenom brijegu u Valpovu u vrijeme kada je Slavoniju zahvatila druga velika
epidemija kuge (1795. godine), sluila je kao utoite stanovnitvu koji su se zavjetovali
sv. Roku i samome Bogu te se molili za ouvanje i zatitu grada Valpova i valpovakog
vlastelinstva. Prvom velikom obnovom 1860. godine, od strane baruna Gustava
Hillepranda von Prandaua, kapelica postaje obiteljska grobnica valpovakih vlastelina
- baruna Hilleprand von Prandau. Podzidavanjem kripte u kojoj se danas nalazi 17
23
Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. Kapela sv. Roka u Valpovu Budui memorijalni centar Podunavskih
vaba u Hrvatskoj U Valpovaki godinjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-124. Valpovo: Ogranak Matice
hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatolike upe Valpovo
24
25
Slubene internetske stranice Njemake narodnosne zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, Osijek. Spomenici. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centar-podunavskih-svaba-
u-hrvatskoj/ (22. srpnja 2016. godine)
365
grobova valpovakih vlastelina, kapelica dobiva svoj konaan izgled, a kasnobarokna

obiljeja su potisnuta novim, neoromanikim. O tome svjedoi i jedinstveni primjer
u graditeljstvu Slavonije i itave sjeverne Hrvatske uope zvonik na preslicu koji
predstavlja karakteristinost mediteranskih zemalja.
Zaslugom posljednjeg valpovakog grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelkog,
godine 1926. izvrena je druga temeljita obnova kapelice sv. Roka. Oko kapelice i njena
dva vanjska groba postavljena je nova providna eljezna ograda s predivnim zavretcima
u obliku malenog grkog kria i plamteih svijea. Sredinom 20. stoljea otpoela je
briga oko ovog jedinstvenog spomenika kulture od strane Drutva prijatelja starina iz
Valpova, koje je kapelicu koristilo i kao izlobeni prostor.
Industrijalizacijom grada Valpova, temelji kapelice i kripte s vremenom su postajali
sve vie ugroeni. S namjerom revitalizacije objekta 2005. godine zapoeo je veliki
projekt obnove i rekonstrukcije cijele kapelice sv. Roka u Valpovu iniciran od strane
Njemake zajednice Zemaljske udruge Podunavskih vaba u Hrvatskoj sa sjeditem u
Osijeku. Radovi su privedeni kraju u proljee 2008. godine, a uinjeni su mnogi zahvati
s kojima je kapelici vraen stari sjaj. Ovom treom temeljitom obnovom postignut je
jo jedan cilj osnovan je prvi Memorijalni centar Podunavskih vaba u Hrvatskoj u
spomen na pripadnike njemake i austrijske manjine, koji su nakon II. svjetskog rata, od
strane jugoslavenske komunistike vlasti, proglaeni krivcima za nacistike zloine na
ovom podruju te otjerani u logore smrti gdje je nad njima poinjen genocid od 1945.
do 1948. godine. Jedan od takvih logora je bio i onaj u Valpovu kroz koji je, tijekom
1945. i 1946., prolo oko 3.500 osoba, od kojih je ivot izgubilo njih 1.500. Memorijalni
centar sveano je otvoren 15. svibnja 2010. godine kao institucija muzejskog tipa s
mogunou prikazivanja filma o povijesti Podunavskih vaba u Hrvatskoj te kao
stalna izloba s popisom svih rtava logora u Hrvatskoj.
Ovaj jedinstveni spomenik kulture ukazuje na bogatu kulturno-povijesnu ostavtinu
koju su nam iza sebe ostavili valpovaki baruni i grofovi. Valpovtina moe i mora biti
ponosna na ovo zatieno kulturno dobro, koje e omoguiti svome gradu da doista
ostane slavan kroz tisuu godina, ba kao to je to jednom davno poelio istaknuti
Valpovanin fra Matija Petar Katani.
366
Literatura
1. urik, Vilko. 1995. Kapelica sv. Rok U Valpovaka upa, ur: Dragutin Slovaek, 52-53.
Valpovo: Matica hrvatska, ogranak Valpovo
2. Enciklopedija likovnih umjetnosti, svezak 4, ur: Slavko Eatui, Andre Mohorovii, Mirko
eper, 648. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966.
3. Najman, Stjepan, Miloevi, Dragan. 2007. Stara valpovaka groblja U Valpovaki godinjak
br. 12, ur: Stjepan Najman, 96-109. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo
4. Pauak, Mirjana. 2015. Valpovaki vlastelini Julijana Normann Ehrenfelka (1868.-1959.)
U Katalog izlobe Tiskana ostavtina valpovakih vlastelina, ur: Mirjana Pauak, 4-7.
Valpovo: Ustanova za kulturne djelatnosti Ante Evetovi Miroljub Valpovo
5. Skenderovi, Robert. 2009. Epidemije kuge 1739. i 1795. U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela
europske civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka ulc, 307-313. Zagreb: Galerija
Klovievi dvori
6. Sran, Stjepan. 2005. Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovako-miholjako podruje (1730.-
1830.), ur: Stjepan Sran, 61., 513., 527. Osijek: Dravni arhiv, akovo: Biskupija akovaka
i Srijemska
7. Stani, Damir. 1998. Zaboravljeni jubilej 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu
U Valpovaki godinjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice
hrvatske Valpovo
8. Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. Kapela sv. Roka u Valpovu Budui memorijalni centar
Podunavskih vaba u Hrvatskoj U Valpovaki godinjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-
124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatolike upe Valpovo
Ostali izvori:
1. Arhiv rimokatolike upe Valpovo
2. Slubene internetske stranice Njemake zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, Osijek. Spomenici. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centar-
podunavskih-svaba-u-hrvatskoj/ (14. rujan 2017. godine)
367
Kapelica sv. Roka u Valpovu

Saetak
Godine 2016. obiljeilo se 220 godina kapelice sv. Roka u Valpovu, ovog jedinstvenog
spomenika kulture na ovim prostorima. Podignuta je 1796. godine na malenom breuljku u
Valpovu znanom kao Zeleni brijeg od strane valpovakog baruna Josefa Ignatza Hillepranda
von Prandaua, u vrijeme druge velike epidemije kuge koja je zahvatila Slavoniju. Kasnobarokna
kapelica je sagraena u ast sv. Roku, zatitniku od ove strane bolesti, u kojoj se stanovnitvo,
zavjetujui se sv. Roku i samome Bogu, molilo za ouvanje i zatitu grada Valpova i valpovakog
vlastelinstva. Prva velika obnova dogodila se 1860. godine kada je barun Gustav Hilleprand
von Prandau podzidao kriptu u kojoj se danas nalazi 17 grobova valpovakih vlastelina,
baruna Prandau i grofova Normann. Kapelica je ovom obnovom dobila svoj konaan izgled, a
kasnobarokna obiljeja su potisnuta novim, neoromanikim. O tome svjedoi i jedinstveni primjer
u graditeljstvu Slavonije i itave sjeverne Hrvatske uope zvonik na preslicu. Godine 1926.
izvrena je druga temeljita obnova kapelice sv. Roka od strane posljednjeg valpovakog grofa
Rudolfa I. Normannna Ehrenfelkog. Oko kapelice i njena dva vanjska groba postavljena je nova
providna eljezna ograda s predivnim zavretcima u obliku malenog grkog kria i plamteih
svijea. Sredinom 20. stoljea otpoela je briga oko ovog jedinstvenog spomenika kulture od
strane Drutva prijatelja starina iz Valpova, koje je kapelicu koristilo i kao izlobeni prostor. Trea
temeljita obnova kapelice pokrenuta je 2005. godine od strane Njemake narodnosne zajednice
Zemaljske udruge Podunavskih vaba u Hrvatskoj. Radovi su privedeni kraju u proljee 2008.
godine, a uinjeni su mnogi zahvati s kojima je kapelici vraen stari sjaj. Obnovom je osnovan
prvi Memorijalni centar Podunavskih vaba u Hrvatskoj u spomen na pripadnike njemake i
austrijske manjine koji su nakon II. svjetskog rata, od strane jugoslavenske komunistike vlasti,
otjerani u logore smrti gdje je nad njima poinjen genocid od 1945. do 1948. godine. Jedan od
takvih logora je bio i onaj u Valpovu kroz koji je, tijekom 1945. i 1946. godine, prolo oko 3.500
osoba, od kojih je ivot izgubilo njih 1.500.
368
Die Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo

Zusammenfassung
2016 wurde 220 Jahre der Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo gefeiert, dieses einzigartigen
Kulturdenkmales in dieser Gegend. Gebaut wurde sie 1796 auf einem kleinen Hgel in Valpovo,
bekannt als Grner Hgel seitens des valpovoer Barons Josef Ignatz Hilleprand von Prandau,
zur Zeit der zweiten groen Pestepidemie in Slawonien. Die sptbarocke Kapelle wurde zu Ehre
des Hl. Rochus, des Schutzpatrons von dieser schrecklichen Krankheit, erbaut und darin betete
die Bewohnershaft, dem Hl. Rochus und Gott selbst Gelbden ablegend, fr die Erhaltung
und den Schutz der Stadt Valpovo und des valpovoer Landgutes. Die erste groe Erneuerung
geschah 1860, als der Baron Gustav Hilleprand von Prandau die Krypta unterbauen lie, in
welcher sich heute 17 Grber der valpovoer Gutsbesitzer befinden, der Baronen Prandau und
der Grafen Normann. Die Kapele erhielt durch diese Erneuerung ihr endgltiges Aussehen und
die sptbarocken Merkmale wurden von neuen, neuromanischen verdrngt. Davon zeugt auch
das einzigartige Beispiel in dem Bauwesen von Slawonien und ganz Nordkroatien allgemein
der Glockenturm in Spindel-form. 1926 erfolgte die zweite Erneuerung des Kapelle des
Hl. Rochus seitens des letzten valpovoer Grafen Rudolf I. Normann von Ehrenfels. Um die
Kapelle und deren zwei ueren Grabstellen wurde ein neuer, durchsichtiger Eisenzaun gezogen
mit wunderbaren Spitzeenden in Form eines kleinen griechischen Kreuzes und flammenden
Kerzen. Mitte des 20. Jahrhundertes begann die Wartung dieses einzigartigen Kulturdenkmales
seitens des Gesellschaft der Freunde von Aktiquitten aus Valpovo, welche die Kapelle auch
als Ausstellungsraum benutzte. Die dritte grndliche Erneuerung der Kapelle wurde 2005
seitens der Deutschen Gesellschaft Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien
gefrdert. Die Arbeiten wurden im Frhling 2008 beendet und es wurden zahlreiche Eingriffe
gemacht, mit denender Kapelle die alte Pracht zurckgegeben wurde. Mit dieser Erneuerung
wurde die Gedenksttte der Donauschwaben in Kroatien gegrndet, zum Gedenken an die
Angehrigen der deutschen und sterreichischen Minderheit, die nach dem II.Weltkrieg seitens
der jugoslawischen kommunistischen Macht in Todeslagern getrieben wurden, wo an ihnen
von 1945-1948 ein Vlkermord verbt wurde. Eines dieser Lagern war auch das in Valpovo,
durch welches im Laufe der Jahren 1945 und 1946 ungefhr 3.500 Personen passierten, von
denen 1.500 ihr Leben verloren.
369
370
Mihael Sui: Naselje Velikovci primjer demografske promjene i sudbine Folksdojera
Mihael Sui, mag. hist. UDK: 323.281(497.5=112.2)1941/1945

Muzej Slavonije Pregledni rad
sucozag@gmail.com Primljeno: 28.9.2017
Naselje Velikovci primjer

demografske promjene
i sudbine Folksdojera
Na temelju manjeg dijela objavljenih izvora
i dostupne literature autor analizira sudbinu
Folksdojera slavonskog naselja Velikovci. To je
istodobno i analiza odnosa vlasti prema spomenutima
tijekom prve polovice 20. stoljea. Fokus je priloga na
ivot staraca, ena i djece do 15 godina od jesenskih
mjeseci 1944. do ljetnih mjeseci 1946. godine.
Kljune rijei: Folksdojeri, Velikovci, Radni logor

Valpovo
371
Uvod
Prouavajui povijest prve polovice 20. stoljea dananjih Valpovtine i Miholjtine
moemo istaknuti pojedina naselja koja su doivjela velike demografske i gospodarske
promjene uzrokovane irim politikim i drugim procesima. Jedno je od tih naselja i
Velikovci.
Uzimajui u obzir veliku koliinu literature, a naroito neobjavljenih pisanih i
drugih povijesnih izvora vezanih uz demografske promjene i sudbine Folksdojera
u Velikovcima lanak je napisan u obliku okvirnog uvida u povijest velikovakih
Folksdojera. Cilj je priloga u prvom redu upoznati javnost s okvirnim demografskim,
drutvenim i politikim procesima koji su utjecali na razvoj jednog slavonskog naselja.
Prema tome, nameu se neka pitanja na koja e se okvirno pokuati dati odgovor. U
prvom redu koje su bile dobne skupine nekadanjih Velikovanki i Velikovana koji
su ivjeli u slavonskoj ravnici do sredine 1940-ih godina. Takoer i je li njihova sudbina
dio smiljenog plana od strane nove komunistike vlasti.
Definicija podruja i razdoblja

Prouavajui poloaj naselja Velikovci na osnovi prvih zemljovida od 18. pa do
sredine 20. stoljea moemo uoiti procese koji se sve ee znaju okarakterizirati kao
procesi dugog trajanja, u ovom sluaju kontinuitet smjetaja jednog naselja unato
demografskim promjenama. Posebnost je ireg podruja oko naselja Velikovci da se
okolini faktori nisu u velikoj mjeri promijenili od prve polovice 18. stoljea pa sve do
prvih desetljea 21. stoljea. Otprilike se jedan, jedan i pol kilometara sjeverno protee
rijeka Karaica, a jo sjevernije i rijeka Drava izmeu kojih se nalazi uma. Junije se od
naselja takoer nalazi jedna rijeka, rijeka Vuica i uma, dok se istono i zapadno nalazi
prostrana slavonska ravnica. Usporeujui navedene okoline faktore na zemljovidima
iz prethodna tri stoljea, kako je ve i spomenuto, vidljiva je jednaka rasprostranjenost
istih.1 To je anomalija na prostoru dananjih Valpovtine i Miholjtine, naroito kada
se promatraju ume jer su nestajale tijekom viestoljetnog djelovanja od strane ljudi.
Naroito od sredine 19. stoljea kada jaa zanimanje obitelji Prandau pa Normann
i naposlijetku Gutmann za razvojem umarstva i drvno-preraivake industrije. Na
temelju dosadanjih saznanja moemo iznijeti tezu i da je u tome kontekstu dolo i do
naseljavanja Folksdojera u dotadanje preteito okako selo Velikovci.
Za jasniju je sliku promatranog podruja potrebno spomenuti i sjeverni kopneni
put koji je danas poznat pod nazivom Podravska magistrala. Tonije, to je jedan krak
1
Hrvatski dravni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis pagis
appertinentys et limitibus; Valenti Mirko, ur., Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika
upanija ( sv. 6. ), Zagreb 2002, 194-195 i sekcija 24; The Second Military Survey (1806-1869), pristup 27.
kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/secondsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.87183
52532%2C5310329.2280948255%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235; Jeli Tomislav, ur.,
kolski atlas, 2. izd. Zagreb 2003, 34-35.
372
magistrale koji povezuje Osijek s Valpovom i Donjim Miholjcem nakon kojega se spaja
kod Slatine s drugim krakom magistrale koji spaja Osijek s Naicama, Orahovicom i
Slatinom. Taj je kopneni put bio vaan za gospodarski razvoj naselja prema kojemu je
isto bilo i orijentirano kako moemo vidjeti na zemljovidima.
Slika 1. Prikaz Velikovaca 1780-ih godina2

Kako je ve i spomenuto, naselje Velikovce i Folksdojere moemo povezivati
od sredine 19. stoljea pa do sredine 20. stoljea. Zbog utjecaja javnosti pa i struke
moemo primijetiti da je vee zanimanje javnosti za zadnjim godinama obitavanja
Folksdojera u slavonskoj ravnici nego za godinama njihova dolaska. Niti ovaj prilog
nije iznimka osim u vidu definicije podruja kojom se za sada samo eli dati mali
osvrt i poticaj buduim istraivanjima o razlozima dolaska Folksdojera u Velikovce.
Takoer i o njihovom odnosu prema drugim okolinim faktorima, kako sredinom 19.
stoljea, tako i sto godina kasnije.
Demografska slika Velikovaca

Dok se prouava demografska slika Velikovaca ne smije se izostaviti popis
stanovnitva Austro-Ugarske Monarhije iz 1910. godine. Do toga su popisa Folksdojeri
ivjeli u Velikovcima ve nekoliko desetljea. Usporeujui s drugim naseljima
Valpovtine i Miholjtine moemo primijetiti da su migracije ljudi u Velikovce iz
zapadnijih dijelova nekadanje Habsburke Monarhije kaskale za drugim naseljima kao
2
Valenti Mirko, ur., Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika upanija ( sv. 6. ), Zagreb
2002, sekcija 24.
373
to je Valpovo. Prvi su doseljenici preteito bili obrtnici i trgovci, a onda s vremenom

i poljoprivrednici.3
Pod utjecajem stalnih regionalnih i lokalnih migracija 1910. godine popisan je 621
stanovnik u Velikovcima. Od toga je bilo 338 stanovnika koji su govorili njemaki,
262 govornika hrvatskog, 3 srpskog, 2 maarskog i 16 drugih jezika. U okolnim je
naseljima takoer bilo govornika njemakog jezika, ali neusporedivo manje. Tako se
u Tiborjancima izjasnilo 7 stanovnika od ukupno 374, a u Gatu 89 od ukupno 551
stanovnika toga sela na dvije rijeke, Karaici i Dravi. Jo moemo istaknuti naselja
Valpovtine i Miholjtine s veim postotkom govornika njemakog jezika kao to su
Kuniinci gdje je bio 131 na ukupan broj od 790 i Golince gdje je popisano 144 od
816 stanovnika. Prouavajui konfesionalnu sliku stanovnika Velikovaca 1910. godine
moemo istaknuti da je bilo 616 rimokatolika, 2 idova i 3 pripadnika Pravoslavne
crkve. Broj se Folksdojera s vremenom poveavao da bi do poetka Drugoga svjetskoga
rata prema procjenama dostigao od ukupnog broja stanovnika Velikovaca.
iri drutveno-politiki okvir

Jugoslavenske se Folksdojere tijekom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca,
odnosno Kraljevine Jugoslavije od sijenja 1929. godine percipiralo kao narod koji se
smatrao radno sposobnijim pa i bogatijim od okaca i drugih ako samo promatramo
prostor dananje Slavonije. O tome su detaljno pisali i Nikola Gaea i Vladimir
Geiger.4 Folksdojeri su zbog novih drutveno-politikih okolnosti u novoj dravi
koja je 1918. godine zamijenila viestoljetnu dravu ponovno krenuli u migracije, ali
sada opet u nekadanje zapadne dijelove Habsburke Monarhije. Iz toga je razloga
u dvadesetak godina postojanja monarhistike Jugoslavije bilo malo manje od 50%
poljoprivrednika i oko 30% radnika u ukupnom broju Folksdojera.5 S vremenom
su se organizirali u razliite udruge meu kojima se poeo isticati Kulturbund, to
jest vapsko-njemaki kulturni savez. Do druge polovice 1930-ih godina u tome je
savezu bilo samo 10% svih jugoslavenskih Folksdojera. Pod jaanjem utjecaja Treeg
Reicha do poetka 1940-ih godina ulo je preko 90% jugoslavenskih Folksdolera u
spomenuti savez. Od tada poinje i svojevrstna kolaboracija Folksdojera koja se nije
previe razlikovala od kolaboracije drugih naroda bive Jugoslavije pa i Europe koja je
bila pod utjecajem Treeg Reicha.6 Kao i to je zbog drutveno-politikih okolnosti
3
Karaman Igor, Valpovako vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza, Zagreb 1962., V. i 28; Mauran Ive,
Valpovo: sedam stoljea znakovite prolosti, Valpovo 2004., 81.
4
Gaea Nikola, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945.-1948, Novi Sad 1948., 209; Geiger Vladimir,
Nestanak Folksdojera, Zagreb 1997., 23.
5
Mirni Josip, Nemci u Bakoj u Drugom svetskom ratu, Novi Sad 1974., 26-27.
6
Janjetovi Zoran, Logorisanje vojvoanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine, Tokovi istorije
4, Beograd 1997., 163.
374
dolazilo do kolaboracije tako je i zbog osobnih razmiljanja, svakodnevnih dogaaja i

procesa dolazilo i do suprotstavljanja vlasti Treeg Reicha i Nezavisne Drave Hrvatske.
Nakon vie od tri godine rata na prostoru je NDH od jesenskih mjeseci 1944.
godine dolazilo i do ponovnih migracija Folksdojera u pravcu istok-zapad. U sljedeih
je malo vie od pola godine od oko pola milijuna Folksdojera s prostora Banata, Bake,
Baranje i Slavonije ak gotovo 300 000 potonjih napustilo navedene krajeve i otilo
u Austriju i Njemaku.7 Dok su trajale migracije nisu prestajali stalni sukobi izmeu
vojski Treeg Reiche i NDH s jedne strane i partizana i Crvene armije s druge strane.
Tijekom tih su sukoba partizani potpomognuti Crvenom armijom ulazili u gradove i
krajeve diljem Vojvodine, Srijema, Slavonije pa tako i Valpovtine i Miholjtine u rano
proljee 1945. godine. Nova je komunistika vlast u spomenutim krajevima djelovala
u zakonskom okviru koji su inili pojedini akti. Neki su od njih doneseni od kasne
jeseni 1944. godine. Svakako moemo istaknuti akt Predsjednitva Antifaistikog
vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) od 21. studenog 1944. godine. U
tome aktu postoje toke, to jest lanci s kojima se dravljanima Treeg Reicha oduzima
sva imovina neovisno o tome jesu li bili na strani spomenute drave, odnosno njezine
vlasti ili su bili neutralni.8 Jo moemo samo spomenuti i Ukaz o opoj amnestiji i
pomilovanju od 3. kolovoza 1945. godine kojim se u jednoj od toaka oduzima pravo na
pomilovanje svim lanovima Kulturbunda do 1941. godine.9 U takvim je okolnostima
bila jasna sudbina svih onih Folksdojera koji su ostali u svojim naseljima prisilna
migracija ili logor.
Kroz logore je prolo preko 80% od ukupnog broja Folksdojera koji je od proljea
1945. godine bio oko 200 000. Prema trenutano dostupnim informacijama u tim je
logorima do 1948. godine umrlo vie od 50 000 ljudi. Za usporedbu, u Poljskoj je nakon
2. svjetskog rata od 4,5 milijuna umrlo do 60 000 Folksdojera, a u ehoslovakoj od
2,5 milijuna do 30 000.10
7
Geiger Vladimir, Nestanak Folksdojera, Zagreb 1997., 27; Geiger Vladimir, Logori za Folkdojere u Hrvatskoj
nakon Drugog svjetskog rata 1945.-1947., asopis za suvremenu povijest 38, Zagreb 2006, 1085; Sui
Mihael, Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet nesretnih okolnosti ili plan, Essehist: asopis studenata
povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7, Osijek 2016., 106.
8
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2., 1945., 13.
9
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56., 1945., 509.
10
Sienkiewicz Witold i Hryciuk Grzegorz, Wysiedlenia, wypdzenia i ucieczki 19391959: atlas ziem Polski: Polacy,
ydzi, Niemcy, Ukraicy, Warsaw 2008., 187; Spieler Silke, Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 19451948.,
Bonn 1989., 40; Haar Ingo, Straty zwiazane z wypedzeniami: stan bada, problemy, perspektywy, Polski
Przegld Dyplomatyczny 5, Warszawa 2007., 17; Sui Mihael, Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet
nesretnih okolnosti ili plan, Essehist: asopis studenata povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7,
Osijek 2016., 107.
375
Sudbina Velikovanki i Velikovana

Kao i mnogi drugi Folksdojeri tako su i Folksdojeri iz Velikovaca bili upuivani
prema zapadu ili od strane vlasti Treeg Reiche ili od komunistike vlasti od proljetnih
mjeseci 1945. godine. Svi ostali koji nisu imali sree otii, napustiti svoj rodni kraj do
ljetnih mjeseci 1945. godine zavrili su u veini sluajeva u Radnom logoru Valpovo.
Radni logor Valpovo nastao je kao posljedica djelovanja komunistike vlasti koje je
ilo u pravcu suzbijanja potencijalnih protivnika nove vlasti na elu s Josipom Brozom
Titom. Ti su potencijalni protivnici, to jest narodni neprijatelji mogli biti lanovi
svih nacionalnih skupina koje su obitavale na prostoru komunistike Demokratske
Federativne Jugoslavije, to jest Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 29.
studenog 1945. godine. Spomenuti je logor nastao tijekom prebacivanja logoraa
njemake narodnosti iz Sabirnog logora Josipovac, odnosno zaeci su toga valpovakog
logora jo u svibnju 1945. godine kada dolaze prvi Folksdojeri, preteito starci, ene
i djeca. Vano je na ovome mjestu napomenuti da su u veini sluajeva i tijekom
postojanja toga logora, ali i u drugim logorima logorai u prvom redu bili spomenuti
starci, ene i djeca. Trajao je otprilike godinu dana. U njemu je bilo Folksdojera iz
svih sjevernijih krajeva monarhistike Jugoslavije, odnosno od 1941. do 1945. godine
sjevernijih i istonijih krajeva NDH.11
Kao i svi drugi tako su i Folksdojeri iz Velikovaca prvenstveno bili starci, ene
i djeca. Oni su sa svima ostalima bili smjeteni u nekoliko baraka na prostoru kod
valpovake kapele sv. Roka na Zelenom brijegu prema Beliu. Izmeu ostalog i na
osnovi zapovijedi Josipa Broza Tita od 7. svibnja 1945. da se svi Folksdojeri alju
na poljoprivredne radove i potonji su takoer slani diljem dananje Valpovtine pa
i Slavonije i Baranje. Takav rad moemo okarakterizirati i kao robovski. U prilog
iznesenoj tezi ide i uputa Okrunog NO Osijek od 9. srpnja 1946. godine Kotarskom
NO Valpovo o koritenju logorake radne snage, to jest iskoritavanju. Jasno se moe
uoiti u uputi da nadnice ne idu radnicima nego u Fond za obnovu zemlje. Okruni NO
Osijek uope ne dovodi u pitanje to radnici nisu plaeni nego dovodi u pitanje koliko
pojedina poduzea uplauju nadnica u spomenuti fond.12 Prema dostupnim podacima
tako su i ene, djeca do 15 godina i starci rodom iz Velikovaca slani na vanjski rad na
oblinja tada ve dravna dobra. To su bila dravna dobra Belje i Retfala. Na dravno
su dobro Belje poslani Ana (roena 1920.), Josip (roen 1930.) i Kata (roena 1908.)
Evinger poetkom 1946. godine, tonije 5. sijenja. Prema dokumentima komunistike
vlasti radnici su slani i u oblinja naselja na vanjski rad. Tako recimo imamo dopis
od 13. lipnja 1945. godine u kojemu se navodi da na ciglani u Velikovcima ima 11
slobodnih radnika. U nastavku se dopisa jo navodi: Ujedno se stavlja do znanja da
nijesam dobio traenu koliinu radnika, od 130, ve sam dobio 50 radnika, 13 ena i
11
Geiger Vladimir, ur., Radni logor Valpovo 1945.-1946., Osijek 1999., 9-16.
12
Isto, 130, 131.
376
djece koja nijesu sposobna za rad i to sam razpodijelio na gore navedene ciglane. Budui
da ostali broj radnika jo do danas nije prispio ovdje, ovime molim gornji naslov da
uurba za potranjom istih radnika. Tijekom istog mjeseca proelnik Stjepan Nemet
za istu ciglanu nekadanjeg naselja s veinskim folksdojerskim stanovnitvom trai
hranu za 11 slobodnih i 17 logorskih radnika.13
Na osnovi popisa upuenih na vanjski rad iz Radnog logora Valpovo 1945. i 1946.
godine moemo vidjeti i da su pojedinci rodom iz Velikovaca radili i druge poslove koji
nisu ukljuivali niti rad na polju niti rad u ciglani. Tako je Julija roena 1912. godine
iz Velikovaca bila 7. travnja 1946. izuzeta na rad kod izuzimatelja Logorske milicije.
Za neke se navodi samo da su slani na vanjski rad, ali ne i gdje. To je sluaj kod Lize
(roene 1932.), Roze (roene 1935.) i Terezije (roene 1912.) Faj iz Velikovaca. Za
prve je dvije napisano da su djeca, a za posljednju da je kuanica. Slian je sluaj bio
i kod dvojice ima Gajera iz Velikovaca. Uz obojicu ne pie gdje su radili, ali pie da
su radnici.14
Takoer su kao i svi ostali i velikovanski Folksdojeri umirali od razliitih bolesti.
U prvom redu od tifusa, dizenterije, ali i od iznemoglosti od loih uvjeta ivota, a na
koje je utjecao i rad na navedenim poljoprivrednim dobrima ili u ciglanama. Tako je
19. oujka 1946. godine umrla u prostoru logora Valpovo Terezija Aman, roena 1897.
godine u Velikovcima. Komanda je radnog logora napomenula da je potonja umrla
od kljenuti srca, odnosno miine slabosti srca. Sahranjena je u roku jednog dana na
valpovakom groblju. Za neke se koji su umrli kao logorai valpovakog logora ne zna,
nije zapisano gdje su pokopani. Moemo navesti sluajeve Ivana Hetiha (roen 1861.)
koji je roen u Apatinu, a ivio je u Velikovcima i Kate Gajer (roena 1878.). Oboje su
umrli u listopadu 1945. godine.15 Velikovanke i Velikovani koji su izdrali teak i
mukotrpan jednogodinji logoraki ivot putani su iz logora tijekom travnja i svibnja
1946. godine. Jedna je od primjera i Terezija Aman, roena 1926. godine. Njezinu je
otpusnicu u ime uprave logora potpisao drug Globonik. Istog je dana, 29. travnja
otputena i Kata Aman koja je roena 1939. godine. Obje su morale: otputovati u
mjesto Velikovci i javiti se narodnim vlastima.16
Zakljuak
Na osnovi svega navedenoga moemo doi do nekih okvirnih teza koje e se
moi tijekom daljnjih istraivanja produbljivati uz koritenje arhivske grae. Takoer
ne smijemo izostaviti niti usmena izlaganja sudionika dogaaja iz 1930-ih i 1940-ih
godina. U prikupljanju e potonjih veliku ulogu odigrati i metode oralne povijesti.
13
Isto, 33, 35.
14
Isto, 207, 217.
15
Isto, 270, 271.
16
Isto, 120,121.
377
Izmeu ostalih moemo iznijeti tezu da je sudbina Folksdojera iz Velikovaca u skladu

s planom politike komunistike vlasti prema svim jugoslavenskim Folksdojerima. Od
proljetnih su mjeseci 1945. godine u Velikovcima ostali starci, ene i djeca do 15 godina.
Naravno, bilo je i mukaraca koji su imali manje od 50 godina, ali oni su bili u manjini.
Svi oni koji nisu uspjeli otii u Austriju ili Njemaku zavrili su u sabirnim i radnim
logorima, prvenstveno u Radnom logoru Valpovo. Ondje su ivjeli u loim uvjetima
i umirali, ali i slani na takozvani vanjski rad. Najee su radili na poljoprivrednim
dravnim dobrima, u ciglanama, ali i kod pojedinaca. U zadnjem su sluaju preteito
slane mlae enske osobe. Tezi da je odnos prema velikovanskim Folksdojerima u
skladu s planom kolonizacijske komunistike vlasti ide u prilog i injenica da su u manje
od tri godine Velikovci naseljeni s Hrvatima iz Hrvatskog zagorja. Prema popisu iz
1948. godine u Velikovcima je bilo 852 preteito doseljena stanovnika.
378
BIBLIOGRAFIJA
Gaea, Nikola. Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945. 1948. Novi Sad: Matica srpska,
1984.
Geiger, Vladimir. Logori za Folkdojere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.- 1947.
asopis za suvremenu povijest 38, Zagreb, 2006: 1081-1100.
Geiger, Vladimir. Nestanak Folksdojera. Zagreb: Nova stvarnost, 1997.
Geiger, Vladimir. Radni logor Valpovo 1945.-1946. Osijek: Njemaka narodnosna zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, 1999.
Haar, Ingo. Straty zwiazane z wypedzeniami: stan bada, problemy, perspektywy. Polski Przegld
Dyplomatyczny 5, Warszawa, 2007: 11-26.
Hrvatski dravni arhiv (HDA), Kartografska zbirka, Ichonographia districtus Valpoviensis cum suis
pagis appertinentys et limitibus
Janjetovi, Zoran. Logorisanje vojvoanskih Nemaca od novembra 1944. do juna 1945. godine.
Tokovi istorije 4, Beograd, 1997: 151-164.
Jeli, Tomislav. ur., kolski atlas, 2. izd. Zagreb: Alfa, 2003.
Karaman, Igor. Valpovako vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza. Zagreb: JAZU, 1962.
Mauran, Ive. Valpovo: sedam stoljea znakovite prolosti. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske
Valpovo, 2004.
Mirni, Josip. Nemci u Bakoj u Drugom svetskom ratu. Novi Sad: Prosveta, 1974.
Sienkiewicz, Witold i Grzegorz Hryciuk. Wysiedlenia, wypdzenia i ucieczki 19391959: atlas ziem
Polski: Polacy, ydzi, Niemcy, Ukraicy. Warsaw: Demart, 2008.
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 2. 1945.
Slubeni list Demokratske Federativne Jugoslavije, br. 56. 1945.
Spieler, Silke. Vertreibung und Vertreibungsverbrechen 19451948. Bonn: Kulturstiftung der
deutschen Vertriebenen, 1989.
Sui, Mihael. Sudbina jugoslavenskih Folksdojera-splet nesretnih okolnosti ili plan, Essehist:
asopis studenata povijesti i drugih drutveno-humanistikih znanosti 7, Osijek, 2016: 105-110.
The Second Military Survey (1806-1869). Pristup 27. kolovoza 2017., http://mapire.eu/en/map/se
condsurvey/?layers=osm%2C5%2C42&bbox=1203423.8718352532%2C5310329.22809482
55%2C2844679.7431745576%2C6636053.0466729235.
Valenti, Mirko, ur. Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljea Virovitika upanija ( sv. 6.
), Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2002.
379
Naselje Velikovci primjer demografske promjene

i sudbine Folksdojera
Saetak
Sudbina je Folksdojera iz Velikovaca bila jedna u nizu mnogobrojnih sudbina takozvanih
narodnih neprijatelja kako ih je percipirala komunistika vlast. Na osnovi mnogobrojnih zakona
koji su se donosili od jesenskih mjeseci 1944. godine komunistika ih je vlast od proljea 1945.
godine slala u Njemaku i Austriju ili u Radni logor Valpovo. U potonjemu su se zadrali do
proljetnih i ljetnih mjeseci 1946. godine. Tijekom boravka su u valpovakom logoru umirali u
tekim ivotnim uvjetima. Na navedene je loe uvjete izmeu ostaloga utjecao i vanjski rad na
koji su slani i starci i ene, ali i djeca do 15 godina. Radili su u ciglanama, na dravnim dobrima,
ali i kod pojedinaca. Oni koji su ostali ivi u veini su sluajeva napustili rodni kraj nakon to
su dobili otpusnicu iz logora.
Die Siedlung Velikovci Beispiel der demographischen nderungen

und des Schicksales der Volksdeutschen
Zusammenfassung
Das Schicksal der Volksdeutschen aus Velikovci war eines in der Reihe zahlreicher
Schicksale der sogenannten Volksfeinden, wie sie von der kommunistischen Regierung perzipiert
wurden. Aufgrund zahlreicher Gesetze, die seit den herbstlichen Monaten 1944 erlassen wurden,
wurden sie von der kommunistischen Regierung von Frhling 1945 nach Deutschland und
nach sterreich oder in das Arbeitslager Valpovo geschickt. In letzterem hielten sie sich bbis
zu den Frhlings und Dommermonaten 1946 auf. Whrend des Aufenthaltes starben sie im
valpovoer Lager in schweren Lebensumstnden. Auf die erwhnte Umstnde wirkten, unter
anderem, auch die Arbeit auerhalb, zu der auch alte Menschen und Frauen, aber auch Kinder
bis 15 Jahren, geschickt wurden. Sie arbeiteten in Ziegelfabriken, auf Landgtern aber auch
bei einzelnen Personen. Die berlebenden verlieen in den meisten Fllen ihre Heimat nach
der Entlassung aus dem Lager.
380
Branislav Milii, Jelena ervenjak Kmoniek: Novogodinji koncert Bekih...
Mr. sc. Branislav Milii UDK: 656.835

Muzej Slavonije Osijek Struni lanak
Trg Svetog Trojstva 6 Primljeno: 28.9.2017.
branislav.milicic@mso.hr Prihvaeno: 2.10.2017.
Mr. sc. Jelena ervenjak Kmoniek
O Dobria Cesari
Neretvanska 10, Osijek
Jelena.cervenjak@gmail.com
Novogodinji koncert Bekih

filharmoniara na potanskim
markama Republike Austrije
unutar Filatelistike zbirke
Muzeja Slavonije
Autori se u ovom radu osvru na filatelistiku
zbirku Republike Austrije Ivana Miliia, koja je
dio Filatelistike zbirke Muzeja Slavonije. U radu
su se osvrnuli na njen dio koji je tematski vezan
za Novogodinji koncert Bekih filharmoniara.
Uzgredice su dali i kratku povijest Novogodinjeg
koncert Bekih filharmoniara. Zbirku je Muzeju
Slavonije darovala njegova udovica Terezija Milii.
Kljune rijei: filatelistika zbirka Republike

Austrije Ivana Miliia, Muzej Slavonije,
Republika Austrija, Novogodinji koncert Bekih
filharmoniara,
381
Uvodne napomene
Povod pisanju rada je obiteljska tradicija gledanja Novogodinjeg koncerta Bekih
filharmoniara, a povezana je s prigodnim potanskim markama Republike Austrije
koja u Muzeju Slavonije potjee iz osobne zbirke osjekog trgovca i filatelista Ivana
Miliia (1922.-2012.). Literatura o filateliji kao (moguoj) muzejskoj grai vrlo je
malobrojna kada s radi o literaturi ili lancima na hrvatskom jeziku. Ovim radom se
zapravo nastojalo prikazati potansku marku kao muzejski predmet i njezinu obrada
kao muzejskog predmeta unutar jedne teme.
Ukratko o novogodinjim koncertima Bekih filharmoniara 1

Novogodinji koncert Bekih filharmoniara je prvi put izveden31. prosinca
1939. godine pod dirigentskom palicomClemensa Kraussa (1893.-1954.) te se on
uzima za stvarnog pokretaa Straussove tradicije na Novogodinjim koncertima Bekih
filharmoniara i branitelja te tradicije. Prije toga je od 1929. do 1933. godine dirigirao
Godinjim koncertom Straussovih skladbi na Salzburkom festivalu, i to ga je potaknulo
u oblikovanju programa buduih Novogodinjih koncerata Bekih filharmoniara.
Pratei tijek koncerata od1. sijenja 1941. koncert se izvodio u podne 1. dana Nove
godine to s temeljnom vodiljom lanova Bekih filharmoniara da vrhunskim glazbenim
interpretacijama ljudima diljem svijeta poalju pozdrav u duhu nade, prijateljstva i
mira.Glazbeni program je u isto vrijeme ivahan i nostalgian, a na poetku Nove
godine vedre i razigrane skladbe su nudile optimizam i zadovoljstvo.
Pratei potom poratno vrijeme Beki novogodinji
koncerti su u tim godinama odravani u tekim prilikama
zaAustriju. Jo tee prilike za orkestar i filharmoniare
zbile su se nakon iznenadne smrti maestra Clemensa
Kraussa 1954. pa je tek nakon velikoga kolebanja to i
kako dalje izbor pao na dirigenta Willija Boskovskyja
(1909.-1991.). Izbor se vrlo brzo pokazao jako dobar
jer je Boskovsky dirigirao Novogodinjim koncertima
sve do 1979. godine. Njegovo dirigiranje vratilo je duh
zaboravljene Austrije, koju je uz nostalginu sjetu najvie
obiljeila magija glazbe obitelji Strauss.
Kada je zbog zdravstvenih razloga Boskovsky otkazao
svoje dirigiranje Novogodinjim koncertom 1980. godine
Dirigent Clemens Krauss filharmoniari su uinili bitnu promjenu te za dirigenta
1
Zbog relativno malog broja izvora podaci za Novogodinji koncert preuzeti sa stranica:
Dr. Clemens Hellsberg, The History of the New Years Concert, (osobni prijevod BM) dostupno na: https://www.
wienerphilharmoniker.at/new-years-concert/history, https://hr.wikipedia.org/wiki/Novogodi%C5%A1nji_
koncert_Be%C4%8Dkih_filharmoni%C4%8Dara
382
odabrali meunarodno poznatog dirigenta Lorina Maazela (1930.-2014.) koji e

Novogodinjim koncertima dirigirati iduih est godina.
Nakon 1986. godine donesena je odluka da se za svaku godinu bira novi dirigent.
Tako su dirigirali sljedei dirigenti: Herbert von Karajan (1987.), Claudio Abbado
(1988., 1991.), Carlos Kleiber (1989., 1992.), Zubin Mehta (1990., 1995., 1998., 2007.,
2015.), Riccardo Muti (1993., 1997., 2000., 2004.) Lorin Maazel (1994., 1996., 1999.,
2005.), Nikolaus Harnoncourt (2001., 2003.), Seiji Ozawa (2002.), Mariss Jansons
(2006., 2012., 2016.), Georges Prtre (2008., 2010.), Daniel Barenboim (2009., 2014.)
i Franz Welser-Mst (2011., 2013.).
Televizijski prijenos izMusikvereina, prvi put je realiziran1959. godine, a ostvaruje
ga austrijska televizijaORFu suradnji s njemakomZDF, odakle se dalje prenosi
putem Eurovizije. Uivanje u prijenosu Novogodinjeg koncerta Bekih filharmoniara
postalo je tradicionalni dio novogodinjeg rituala mnogih obitelji.
Sredinje mjesto u programu svakog Novogodinjeg koncerta Bekih filharmoniara
zauzimaju djela obitelji Strauss uz koja se svake godine postavlja i teite na nekoliko
djela odabranogskladatelja. Obino se izvodi dvanaestak djela s pauzom oko polovice
programa. U novije vrijeme koncert poinje u 11:15 sati, a ukupno traje program s
pauzama oko dva i pol sata.
U drugom dijelu programa orkestru se u televizijskom prijenosu pridruuju parovi
izBaletaBeke dravne opereiBeke narodne opere, koji pleu na razliitim uvenim
mjestima u Austriji. Slubeni program uvijek prate ve ritualizirana tribisa: prvi je
brza polka po izborudirigenta, koji prije izvoenja publici u dvorani i gledateljima
TV-prijenosa spomene skladatelja i naziv djela, a drugi je uveni valcerNa lijepom
plavom DunavuJohanna Straussa mlaeg, ijih nekoliko uvodnih taktova publika
redovito prekida pljeskom. Tada se dirigent obraa nazonima u dvorani i gledateljima
irom svijeta, najprije kakvom kratkom prigodnom porukom koja se moe odnositi
na aktualni trenutak (poput recimo proirenjaEuropske unije), da bi potom uglas s
Filharmoniarima svima poelio sretnuNovu godinu(njem.Prosit Neujahr!). elje za
sretno novo ljeto pojedini dirigenti esto upute i na drugim jezicima osim njemakog.
Nakon izvoenja valceraNa lijepom plavom Dunavu, Filharmoniari koncert zavravaju
izvedbom svima dobro znanogRadetzkyjeva mara, tijekom kojega se dirigent u pravom
trenutku okree i dirigira publici, koja pak ritminim pljeskanjem rado sudjeluje u
izvedbi.
Odgovarajuipljesakkojim publika trai biseve nikada ne izostaje, ali je koncert2005.
godine pod palicomLorina Maazelaipak okonan bez izvoenjaRadetzkyjeva marau
znak potovanja prema rtvamacunamija u Indijskom oceanuod26. prosinca2004.
Zlatnu koncertnu dvoranu Bekoga glazbenog drutva (Musikvereina) prigodom
Novogodinjeg koncerta ukraavaju raskoni cvjetni aranmani koje beki cvjeari
sastavljaju od cvijea koje od1980. godine tradicionalno poklanja gradSanremo.
383
Program Novogodinjeg koncerta

Bekih filharmoniara se svake godine
izvodi tri puta: 30. prosinca kao
pretpremijera, rezervirana za pripadnike
austrijske vojske,31. prosincanaveer
kao Koncert novogodinje veeri i
napokon1. sijenjakao Novogodinji
koncert.
Obitelj Strauss Novogodinji koncert na
a) 100. obljetnica Johana Straussa oca
(24. rujna 1949., MSO 228138) potanskim markama u zbirci
b) 50. obljetnica Johana Straussa sina Muzeja Slavonije
(3. lipanja 1949., MSO 228139) Na potanskim markama Republike
Austrije Novogodinji koncert Bekih
filharmoniara vrlo rado je prikazivana
tema iako izravno motivi koncerta na
markama novijeg su datuma, a ostali
motivi koji se mogu povezati sa temom
proteu se od prvih potanskih maraka
Druge Republike2.
Filatelistika zbirka Ivana
Miliia Novogodinji koncert Bekih
filharmoniara Republike Austrije
150. obljetnica Bekih filharmoniara obuhvaa vremensko razdoblje od
(27. oujka 1992., MSO 228140) 1945. do 2008. godine i sastavnica je
100. obljetnica Beke dravne opere 1969. (MSO228141, MSO 228142)

2
Austrijanci tako nazivaju Republiku Austriju od 1945. godine do danas
384
Dirigenti Novogodinjeg koncerta Bekih filharmoniara 2004.-2007.(MSO 228143-228146)

a) Ricardo Muti b) Lorin Maazel c) Mariss Jansons d) Zubin Mehta
Filatelistike zbirke Muzeja Slavonije u Osijeku. Marke pripadaju zbirci potanskih
maraka Republike Austrije s temom znaajnog simbola Republike Austrije i Bea.
Zbirka je u odlinome stanju predana i sloena prema godinama u album. U albumu se
uz svaku stranicu sa markama nalazi i stranica sa na koju se upisuju inventarni brojevi
od prvog broja u prvom redu stranice. Album se nalazi sada u Muzeju Slavonije gdje
se struno obrauje.
Tematska je obrada filatelistike grae mnogo sloenija jer proizvoai filatelistike
opreme ne proizvode originalne listove za pojedine filatelistike teme, a u tematskim
zbirkama marke su esto iz raznih zemalja to oteava muzejsku obradu tematskih
filatelistikih zbirki i zahtjeva konzultiranje kataloga potanskih maraka brojnih zemalja
i vie vremena.
385
Novogodinji koncert Bekih filharmoniara na potanskim markama

Republike Austrije unutar Filatelistike zbirke Muzeja Slavonije
Saetak
Rad je zorno prikazao potanske marke s temom jednog od simbola Republike Austrije
i Bea - Novogodinjim koncertom Bekih filharmoniara te vrlo saeto i kratko opisao nain
obrade te zbirke u Muzeju Slavonije u Osijeku. Pri tome je istaknuto da proizvoai filatelistike
opreme ne proizvode originalne listove za pojedine filatelistike teme, a u tematskim zbirkama
marke su esto iz raznih zemalja to oteava muzejsku obradu tematskih filatelistikih zbirki.
Das Neujahrskonzert der Wiener Filcharmoniker auf den Briefmarken

der Republik sterreich in der philatelistischen Sammlung
des Museums Slawoniens
Zusammenfassung
Die Arbeit zeigt anschaulich die Briefmarken mit dem Thema eines Symbols der Republik
sterreich und Wien dem Neujahrskonzert der Wiener Filcharmoniker und beschreibt sehr
kurzgefasst die Behandlungsweise dieser Sammlung im Museum von Slawonien in Osijek.
Dabei wird betont, dass die Produzenten des philatelistischen Zubehrs keine originale Bltter
fr einzelne philatelistische Themen erzeugen und in thematischen Sammlungen sind die
Briefmarken oft aus verschiedenen Lndern, was die museale Bearbeitung der thematischen
philatelistischen Sammlungen erschwert.
386
Nika Nezirovi: Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini (Osvrt na Bosanski amac)
Nika Nezirovi dipl.ecc. UDK: 323.15(497.6=112.2)(091)

amac, BiH Struni lanak
niksa.nezirovic@gmail.com Primljeno: 27.6.2017.
Nijemci i Austrijanci
u Bosanskoj Posavini
(Osvrt na Bosanski amac)
Na osnovu raspoloivih dokumenata iz slubenih i

privatnih arhiva, autor je na temelju istraivanja
analizirao naseljavanje, drutveni i privredni
ivot Nijemaca i Austrijanaca u Bosanskom amcu,
tadanjem sreditu Bosanske Posavine. U radu je
poseban dio posveen i njihovom poslijeratnom
nasilnom iseljavanju i smjetaju u logore. Autor je
u radu naveo veinu imena i prezimena amakih
Nijemaca i Austrijanaca.
Kljune rijei: Bosanski amac, Nijemci i

Austrijanci, naseljavanje, statistika, iseljavanje,
logori.
387
O doseljenim obiteljima
Kao i u drugim krajevima nekadanje Austro-Ugarske Monarhije tako su i u
Bosni i Hercegovini ivjeli Nijemci i Austrijanci kao najmlaa kolonizacijska skupina
u jugoistonoj Evropi.1
Pored tragova u srednjem vijeku o nazonosti stanovnika njemakog porijekla,
najznaajnije razdoblje njihovog naseljavanja u Bosni i Hercegovini je od 1878. pa do
1941. godine.
Tu su, kao i u Bosanski amac, grad na uu rijeke Bosne u Savu, doselili najvie
iz june Maarske (Bake i Banata), te leske, Saksonije, Galicije, Austrije i drugih
podruja. Veliko znaenje u tome imao je vrhbosanski nadbiskup Josip tadler koji je za
potrebe njihove kolonizacije u okolici Bosanskog amca kupio jedan oblinji spahiluk.2
Istodobno je i Austro-Ugarska Monarhija od bosanskih begova i aga otkupljivala
zemljite u zlatu i osnivala njemake kolonije, dajui svakom od doseljenika po 50
dunuma i novanu pomo za izgradnju kue, tale, upe, bunara i slino.
Ti su naseljenici bili osnova austrijske politike njihova doseljavanja s namjerom da
se ti gospodarski, ali i u drugim segmentima ivota zaostali krajevi uzdignu na jednu
viu razinu i da se u Bosnu i Hercegovinu donese jedan novi razvijeni drutveni sustav.
U Bosanskoj Posavini su osnovali i oko 20 sela, kao i bosanske njemake kolonije,
uglavnom u Bosanskoj Posavini. Radi se o slobodnim neerarskim njemakim kolonijama
i erarskim njemakim kolonijama.3
Cjelovite statistike o pridolim Nijemcima i Austrijancima u amcu nema. Postoje
necjeloviti podaci budui da su popisi voeni prema razliitim kriterijima. Tako su to
ili popisi prema vjeroispovijedi, pokrajini odakle dolaze i slino, tako da se u njima ne
navodi pripadnost njemakom ili austrijskom kulturnom krugu. Jedini pokazatelj je
jezik kojim su se stanovnici sluili.
Od amakih njemakih i austrijanskih porodica i pojedinaca pominju se: Altgajer
(Andrija, koji je bio uitelj u amcu inae bliski roak Branimira Altgajera (voe
njemake narodnosne skupine u NDH) na iji je nagovor preao u Osijek), Balog
(ugostitelji-pivari, Franjo i Roza, porijeklom iz Austrije, roditelji uvene pozorine
glumice prvakinje HNK u Osijeku Mice Balog-Gavrilovi), Bandl (tefan Bandl,
porijeklom iz sjeverne Austrije, ef rijene agencije, 1860-1921, koji je imao brojno
1
Vladimir Geiger, Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na
njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis za kulturno i povijesno
naslijee, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, Mostar, 2015. str. 266.
2
Srpski sion, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. 2. 1902., str. 110.
3
Ivan Balta Njemake kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljea, Godinjak Njemake narodnosne
zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Triler, Nikola Mak, Osijek, 2004. str. 212-215.
388
potomstvo, a njegov potomak je Bruno Bandl4 iz Osijeka), Blechl ( Josef Blechl,

tampar u amcu, poetkom 1930-tih, da bi se odselio u Prigrevicu kod Apatina,
gdje tampa novine Deutsche Volkszeitung), Bonnert (Ivan, kroja iz upanje),
Crnolatac5 (Nikola, porijeklom iz Zemuna, rijeni loc, koji je sa porodicom stradao
poslije rata), erni Katarina (posjednica javne kue), Ebner ( Josip, poreznik, porijeklom
iz Tirola. Njegov potomak je Davor Ebner, frontmen, uvene sarajevske pop grupe
Regina), Firinger (zanatlije iz Starih Mikanovaca), Grubni-Kumbert (slubenici
iz Austrije), Hanamann (Drenovci pored upanje, radi se o bratu uvenog prof.dr.
Franje Hanamanna, po imenu Aleksandar zvani andor, gradski vijenik u amcu i
njegova supruga Marija. amac je posjeivao i Franjo tokom lova), Ilini-Buchberger
(zanatlije iz Bea), Joahimstaler (Emanuel, nadzornik puteva), Kralj ( Josipa, penzioner
iz Austrije), Langer (Franjo, radnik, batovan, mesar), Lorenz (Karolina, Lipin, lezija),
Mahrolz Wilhelm (Duisburg, Njemaka, slikar - emigrant), Manz (Tomas, kova,
ortsleiterom Bos. amca), Mikula (Vinko, remenar iz Austrije), Albert Josip Mller
(direktor Nadbiskupskog dobra Sv. Filomena pored amca), Nestlang (Rudolf, upravitelj
kotarske ispostave), Neugebauer (zlatar i urar, otac Valtera i Norberta), Pavi (mlinar),
Petr (Anton, sudski pristav), Pipal (Viktor, 1887-1971, roeni amanin, uveni beki
slikar koga je lino austrijski savezni predsjednik imenovao za profesora), Rag (Ivan,
sudski slubenik), Reiter ( Josip, sudija), Reichenauer (Hubert, brija, porijeklom
iz Sudeta), Rittermann (Walerijan, apotekar i veleposjednik porijeklom iz Poljske,
mada se u amac doselio iz Czernowitza, iz Bukovine), Ruiz (Ivan, pekar iz Paneva),
Russ (Karlo, veleposjednik iz Novog Grada, sa dva sina Anton i Adam), Schlafhuser
(Franz, ribar iz Apatina), pachman (Karlo, eh, stolar iz Miroova, Plzenska oblast,
supruga Anna Sudetska Nijemica), traub ( Jakob, mesar iz Nepovac, Kula), Schweiger-
Lerchenfeld (Alois Freiher Schweiger-Lerchenfeld, prvi upravitelj kotarske ispostave
u Bos. amcu 1878-1880. godine), Tamako/Harfman (Franjo, kroja iz Bogojeva,
Apatin), Trutzl (Adolf, trgovac, umro 1917. godine u 65. godini ivota, jedan od prvih
trgovaca u Bos. amcu), Varga (Aleksander, upravitelj pustare Dunerski u Garevcu,
maarskog porijekla, pripadnik Kulturbunda), Wendling (Filip, optinski slubenik, iz
njemake kolonije Kadar, Galicijanac), Leder Franjo, A. Findler6 trgovac, loc Wenzl,
Hochetlinger Rudolf iz 1908. godine (politiki pristav I klase, voa sreske ekspoziture
4
o ijem je krinom putu istraivao i pisao dr. sci. Vladimir Geiger.
5
Mate Rupi, Vladimir Geiger, Branko Ostajmer. lanak, Uhienja i likvidacije u selima kotara Donji Andrijevci
novim vlastima nepoudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skuptinu 1945. godine. SP br. 1. Zagreb
2014. 79-100. str. 85.
6
Trgovac A. Findler iz amca u Bosni je prijavio trgovakog putnika Johana Gautiera iz Rudolfsheima za
otuenje iznosa od 220 florina iz kase ovog trgovca. Putnik je uhapen. Izvor: Deutsches Volksblatt, Wien br.
1626 od 13. 7. 1893., str. 6.
389
u amcu)7, Dellin (graevinski poduzetnik)8, poslove manipulativnog slubenika u

sreskoj ispostavi je obavljao Johan Stroka od 1907. do 1910. godine, a od 1913. godine
poljoprivredni inovnik pa sve do 1918. godine je bio Oscar Lotz.9 Georg Melhen
prvi amaki zubar. Koga su u gradu zvali ore Karanfilovi.10 Joseph Adamec je
izdavao sobe za prolaznike.11, Alojz Huber, gostioniar u Bos. amcu inae iz Babine
Grede, Jakov Stiker koji je bio pletar, Eduard Flambach je u amcu posao nadcestara
obavljao od 1898. godine do 1906. godine. On je 1882. godine uestvovao kao Nijemac
u osnivanju itaonice u Valpovu. David Tot koga su amani zvali Tuca- moler.
Bio je moler i zidar. On je ostao zapamen i kao nogometa u lokalnom klubu u
periodu 1936-1938., Amalija zvana Malika Mller kerka Viktora i Marije Mller iz
Gradaca (1911-2011), udata za amakog industrijalca italijanskog porijekla Vjekoslava
Markussia zvanog iika (1904-1986). Imala je sestru Vikicu koja je ivjela takoer
u amcu kao uiteljica. Reveland Fridrih ciglar, Friebel Ivan sedlar, Higl Jakob kova,
Knebl Ivan limar, Maks Ivan kova, Distler Anton bavar, Andres Franjo moler, Hieber
Franz limar, Velhner Franjo limar, Kass Ivan12 stolar, Pert Roza13 trgovina mjeovitom
robom, Bosner Stjepan14 kova (na njegovoj kovanici je pisalo Ispitani kova),
Lobenwein Rudolf15 (sudski savjetnik, 1886-1929) umro je i sahranjen na katolikom
groblju u amcu. Knopf Koloman obuar. Ovaj Knopf Kalman/Koloman navodi se
1934. godine kao blagajnik beogradskog S. K. Sloga.16 Iz akova u amac je doao
izvjesni Franjo Pfefer koji je u ortatvu sa ing. Draganom Mesiem iz Zagreba formirao
firmu Mesi i drug koja je imala veliko skladite drva i svoj gater na mjestu dananje
zgrade uprave Vodvoda i kanalizacije. Zahvaljujui ovoj firmi amac je 5. januara
1935. godine dobio elektrinu energiju. U amcu je kapelnik Sokolske muzike bio
7
Hof- und Staats- Handbuch der sterreichisch-Ungarisch Monarchie fr das Jahr 1908., Wien, 1908., str. 1148.
8
Na katolikom groblju u amcu postoji jedan spomenik na kome pie: Anna Dellin koja je tragino poginula
9. 12. 1909. u 5. godini ivota. Prema sjeanju graana djevojica je pala sa lepa u Savu. Vodena struja ju je
odnijela pod lep gdje se udavila. Njena majka se zvala Adela Dellin koja se nalazila u periodu od 27. 8. do 3.
9. 1912. u banji pored Graza. Tu je zavedena u spisak Kurliste kao Baummeistergattin in Bosnisch amac.
Izvor: Grazer Tagblatt br. 289 od 19. 10. 1912., str. 11.
9
Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005.
str. 87.
10
str. 163.
11
str. 98.
12
Adresar Kraljevine SHS Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-Zagreb. str. 7-8.
13
14
15
U Popisu maturanata poeke gimnazije od 1901. do 1939., navodi se da je uenik od 1902./1903. bio Rudolf
Lobenwein i da je isti maturirao 1908.
16
Vreme, Beograd, br. 4461od 12. 6. 1934., str. 10.
390
Walentin Wolf koji je bio vrlo struan. Tu funkciju je obavljao sve do 1937. godine.17
Brandsajner Terezija roena 15. 10. 1902. godine u Apatinu, domaica, koja je vjenana
2. 3. 1937. za Sali Sulju roenog 1898. godine porijeklom iz Gradaca. Oni su ivjeli
u amcu. Dok je na adresi Vojvode Miia 10 u amcu stanovala Nemet Viktorija
nezakonita ena Sulejmanovi Age (1893.) piljara iz Bos. amca. Poslije Drugog
svjetskog rata u amcu su kao ljekari - zarobljenici radili: dr. ic (Schitz), a potom
takoer njemaki zarobljenik, oficir dr. Georg Kahel iz Karlsruea. Ostao je ovdje do
1950-tih godina, ivio je u Filipovia kui u Slavonskom amcu. U narodu zvani dr.
vabo. U Bos. amcu se negdje moe nai podatak da je ivjela izvjesna Erlich Paula i
pomen Erlichove pustare. Svakako da je bilo i uitelja koji su imali njemaka prezimena
i imena i to: Ema Halwaks, Ljudevit pl. Mller, Katarina Masz, Elza Knig, njen mu
Emil Knig je bio posljednji austrougarski upravitelj kotarske ispostave Bos. amac u
periodu 1916-1918. godine.
Obiljeje ivljenja
amaki Nijemci i Austrijanci su imali raznovrstan i bogat drutveni ivot koji
se ogledao u pismenosti, radinosti, tedljivosti i predanosti radu. Ukljueni su u rad
skoro svih poznatih drutava u gradu ope drutvenog znaaja: Dobrovoljno vatrogasno
drutvo, Lovako drutvo, tamburaka, pjevaka, kulturna, vojnika, sportska ili pak
cehovska drutva. Donijeli su u Bosanski amac novi nain odjevanja, ivljenja i pogleda
na svijet ak i novosti u kulinarstvu. U to doba je nastao ak i jedan valcer pod nazivom
Veseli amanin koji je izvoen na zabavama ali ije su partiture danas izgubljene.
Djecu su odgajali u njemakom duhu ali i potovanju drugih. Osnivane su i
njemake kole posebno u njemakim kolonijama. Nijemci su imali i svoje udruenje
osnovano 1909. godine u Bosni i Hercegovini.
U gradu amcu veinom su se zapoljavali kao dravni slubenici: geometri,
putari, umari, veterinari, lijenici, brodari, potari, uitelji i drugi. Naravno da je bilo
i trgovaca, zanatlija, posjednika i slino.
Prema popisu stanovnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine
na podruju Kotarske ispostave Bosanski amac 35 osoba govorilo je njemakim
jezikom. Isti podatak navodi sljedei popis Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine.18
17
On je ivio u Slavonskom amcu. Kao upraviteljica imanja porodice plemenitih Phillipovi de Freudenberg
iz Slavonskog amca pominje se izvjesna frau Wolf. To imanje se nalazilo dijelom na bosanskoj strani pored
naselja Kadar i Vrbovac. Njihov sin je bio prof. dr. sc. Anelko Wolf roen u Slavonskom amcu 1922 Zagreb
2007. ugledni epidemiolog i dermatovenerolog. Bio je i zamjenik direktora Medicinskog fakulteta u Rijeci.
18
Slubeni popisi stanovnitva za 1921. godinu i 1931. godinu.
391
Posljedice Drugog svjetskog rata

Poetkom rata u Bosanskom amcu je 1941. godine formiran je Kulturbund, koji
nije dugo egzistirao nego samo do dolaska njemake vojske kada se osniva nova mjesna
organizacija Njemake narodne skupine.19
Folksdojeri su svoje aktivnosti odravali u rekviriranoj trgovakoj radnji veletrgovca
Milana Jankovia koji je sa porodicom pobjegao u Beograd. U toj radnji je otvoren
Njemaki dom odnosno Heim. Taj dom je u poetku bio stjecite pripadnika
njemake nacionalne manjine ne samo naeg kraja nego i iz cijele Posavine. Bilo je to
propagandno sjedite. Dom je imao i uiteljicu, koja je ujedno bila i njegova domaica.
Bila je to Elza Rag. U domu su odravana razna predavanja, dijeljene broure, asopisi,
letci i slino. Veoma aktivne u radu doma bile su: Vilma Hartman-Tamako i Micika-
Mica Kumbert. Zanimljivo je da su u Kulturbund u poetku bile ukljuene i neke
porodice eke i maarske nacionalne manjine ili su na drugi nain bile motivisane da
uu u ovo drutvo ukoliko su za pretka imali nekog istokrvnog Nijemca.
Prema razliitim podacima u Bosni i Hercegovini je bilo potkraj 1941. godine
23.267 Nijemaca i tu brojku u svojim izvjetajima spominju i Ministarstvo vanjskih
poslova Njemakog Reicha i Poslanstvo Njemakog Reicha u Zagrebu u ljeto 1942.
godine. Prva preseljavanja njemakog stanovnitva u NDH bila su potkraj 1941. godine
i poetkom 1942. godine iz dijelova gdje je poeo ustanak. Stoga Vlada Reicha i Vlada
NDH potpisuju u Zagrebu 30. rujna 1942. godine Ugovor o iseljavanju Nijemaca s
pojednih podruja NDH (Vereinbarung zwischen der Deutschen Regierung und der
Regierung des Unabhngigen Staates Kroatien ber die Umsiedlung von Angehrigen
des deutschen Volkstums aus bestimemten Gebieten des Unabhngigen Staates
Kroatien in das Deutsche Reich). Prema tome iseljeno je ukupno 17.363 Nijemca
meu kojima i iz Bosanskog amca.
Prema kopiji originalnog ugovora izmeu Vlade Njemakog Reicha i Vlade
NDH preko mjestnog opunomoenika i u organizaciji sjedita Glavnog stoera iz
Slavonskog Broda u selidbeno podruje mjestnog opunomoenika OB 4 sa sjeditem
u Derventi pripadao je:
Bosanski amac sa 106 osoba.20
19
Vladimir Geiger, Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na
njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis za kulturno i povijesno
naslijee, god. XXVI, br. 1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, Mostar, 2015., str. 271.
20
Vladimir Geiger, lanak Sudbina Bosansko-hercegovakih Nijemaca (II)., Politiki zatvorenik, Zagreb, travanj/
svibanj/lipanj, 2015. br. 262-263. 25. Preuzeto iz: Hrvatski dravni arhiv. Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova
Nezavisne Drave Hrvatske, kut. 3. Utanaenje izmeu vlade NDH i Njemake vlade o selidbi pripadnika
njemake narodnosti sa stanovitih podruja NDH u Njemaki Reich od 30. rujna 1942.
392
Neki od njih se nisu osjeali krivima te su ostali u amcu i doekali osloboenje.

Te 1945. godine i oni su doivjeli slinu sudbinu. Nasilno su pokupljeni i pritvoreni,
oduzeta su im sva graanska prava i konfiskovana imovina. Proglasili su ih kolektivnim
krivcima i neprijateljima. Komunistika vlast ih je progonila, hapsila i zatvarala u logore.
Proli su logore u Krndiji, Valpovu, Velika Pisanica itd. amaki Nijemci iz Bosanske
Posavine (Brko, Bijeljina, Gradaac i Bosanski amac) uhieni su i internirani najprije
u logore Josipovac i Valpovo, odakle su trebali biti prognani u Austriju.21
Prema Izvjetaju Sreskog Otsjeka za unutranje poslove Sreskog Narodnog odbora
koji je upuen Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa
u Sarajevo, te 1946. godine u Bosanskom amcu je ivjelo jo 3 folksdojera dok je
prije rata bilo njih 22. Doslovno se navodi: za vrijeme predratno bilo im je glavno
zanimanje: zanatlije. Imovno stanje srednje, politiko vladanje loe, uglavnom svi lanovi
Kulturbunda. Mobilizaciji su se odazvali za vrijeme rata u neprijateljskoj vojsci, u veini
sluajeva su bili petokolonai i saraivali sa okupatorom, a bilo ih je i takvih koji nisu
saraivali i rezervisano se drali i imali ispravno dranje prema Srbima, muslimanima,
jevrejima itd. aktivno nije ni jedan uestvovao u NOP-u, niti ga je pomagao. Veina je
bila u Kulturbundu, a trojica su bila u SS trupama i poginuli na Istonom bojitu.22
U Izvjetaju Sreskog Otsjeka za unutranje poslove Sreskog Narodnog Odbora
br. 2346/46 od 31. sijenja 1946. godine navodi se podatak da su u amcu za vrijeme
rata i prije rata ivjela 22 folksdojera, pa se navode i njihova imena. Meutim taj
podatak nije ba taan. Naime u ovom spisku se navode 22 imena ali nisu tu svi lanovi
obitelji koji se takoer mogu smatrati Nijemcima.23 Imena te 22 osobe su: Langer
Franjo (sada u Bos. amcu), lafajzer Franjo (sada u Sl. amcu), lafajzer Efika (sada
u Sl. amcu), lafajzer Franc (sada u Sl. amcu), Pavi Stevo (sada u Sl. amcu),
Pavi Djuka (sada u Sl. amcu), Pavi Marko Stevin (sada u Sl. amcu), Tomas Manc
(u Zagrebu), Leder Franjo (u Sl. amcu), Pavi Josip Stevin (u Njemakoj), Bonert
Ivan (u logoru), Bandl Otto (u logoru), Rajhenauer Hubert (u logoru), Rus Antun (u
Njemakoj), Balog Franjo (u Njemakoj), erni Katarina (u Njemakoj), Tamako
Franjo (u Njemakoj), Grumbi Micika (u Njemakoj), Vendling Filip (u Njemakoj),
Rak Elza ena Ivanova (u Gradacu), Walter Franjo (u Njemakoj) i Brandvajer Franjo
(u Tiini kod Bos. amca).
U spomenutom izvjetaju Sreskog Otsjeka za unutranje poslove Sreskog
narodnog odbora upuenog Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i
njihovih pomagaa o amakim folksdojerima navode se i dvije osobe i to: Walter
21
Vladimir Geiger, Branko Kranjev, Radni logor ipovac-Naice 1945.-1946. , Naice, 2015. str. 166.
22
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i
njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr.
sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
23
Poslat autoru ljubaznou dr. sci. Vladimira Geigera iz Zagreba.
393
Franjo koji je jedno vrijeme iza okupacije boravio u amcu, da bi 1944. godine otiao
u Njemaku, nije se vratio te se sada tamo i nalazi. Brandvajner Franjo, zemljoradnik,
slabog imovnog stanja, koji se nalazi na slobodi i sada ivi u selu Tiina pored Bos.
amca. On nije odveden u logor iz razloga to se nije niim ogrijeio o NOV, te
imenovani nije ni bio lan Kulturbunda niti se uopte isticao kao Nijemac, te se isti
nije ogrijeio o na narodni pokret.24
Pratei te podatke i u potonjim desetljeima uoava se da je 1991. na podruju
opine Bosanski amac ivjelo 10 Nijemaca (prema naciji), a prema njemakom jeziku
koji su uzeli kao maternji njih 25.25
Slika iz lova u Bos. amcu, s lijeva na desno sjede: Anto Duji (gradonaelnik i veleposjednik),
Petar pl. Philipovi (veleposjednik i trgovac iz Slavonskog amca) i Franjo Hanamann (izumitelj
i univerzitetski profesor). Ljubaznou unuke Ante Dujia, Jasne Despot iz Sarajeva.
24
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina okupatora i
njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv. br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr.
sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
25
Zvanini popis stanovnitva za 1991. godinu.
394
Zakljuak
Nijemci i Austrijanci u periodu svoga ivljenja u Bosanskom amcu od 1878.
godine pa sve do zavretka Drugog svjetskog rata su donijeli novi nain ivota u jednu
orijentalnu sredinu. Sa drugaijim pogledima na ivot, rad, sa svojom pismenou,
radinou i upornou uzdigli su ovu malu varoicu u rang zvanino proglaenog 1885.
godine naseljenog gradskog mjesta. Kao i u drugim krajevima zemlje teko su doivjeli
propast Austro-Ugarskog Carstva meutim konslidovali su svoje redove okrenuvi se
svojim poslovima i vjeri, sa dolaskom nacista na vlast ipak nisu svi podlegli nacistikoj
propagandi nego su zadrali dobre i bliske ljudske odnose sa drugim narodima i vjerama
koji su ivjeli u malom Bosanskom amcu. Na poetku rata ukljueni u redove vojske
i drugih formacija, te u rad Kulturbunda koji gasi svoj rad u amcu sa njihovim
iseljavanjem prvo u Poljsku tokom rata, da bi pak oni koji su preostali po zavretka
rata doivjeli istu sudbinu kao i u drugim mjestima i nali su se pod udarom kolektivne
krivnje za rat i stradanja. Proavi skoro sve logore koje su nove vlasti formirale za njih
ovi amaki Nijemci i Austrijanci su se nali uglavnom u dijelovima dananje Hrvatske
i veih gradova te i u drugim zemljama gdje i danas ive njihovi potomci.
395
Arhivski fondovi:
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Fond Zemaljska komisija za utvrivanje
ratnih zloina okupatora i njihovih pomagaa (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu. Inv.
br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujui ljubaznosti dr. sc. Vladimira Geigera iz Zagreba.
Privatna arhiva autora.
Literatura:
Adresar Kraljevine SHS, Beograd 1929. Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d. Beograd-
Zagreb.
Balta Ivan, Njemake kolonije u bosanskoj Posavini krajem 19. stoljea, Godinjak Njemake
narodnosne zajednice VGD Jahrbuch 2004. Urednici: Renata Triler, Nikola Mak, Osijek, 2004.
Deutsches Volksblatt, Wien, br. 1626 od 13. srpnja 1893.
Geiger Vladimir Skica za povijest Nijemaca i Austrijanaca u Bosni i Hercegovini s posebnim
osvrtom na njihovu sudbinu tijekom Drugog svjetskog rata i u porau., Hercegovina, asopis
za kulturno i povijesno naslijee, god. XXVI, br.1 (26), Filozofski fakultet Sveuilita u
Mostaru Studij povijesti i Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Mostar, 2015.
Geiger Vladimir, lanak Sudbina Bosansko-hercegovakih Nijemaca (II), Politiki zatvorenik,
Zagreb, travanj/svibanj/lipanj, 2015.
Geiger Vladimir, Kranjev Branko, Radni logor ipovac-Naice 1945.-1946. , Naice, 2015.
Grazer Tagblatt, Graz, br. 289 od 19. listopada 1912.
Hof-und Staats-Handbuch der sterreichish-Ungarisch Monarchie fr das Jahr 1908., Wien, 1908.
Popis stanovnitva, 31. sijenja 1921., Opta dravna statistika, Beograd, knjiga I.
Popis stanovnitva, 31. oujka 1931. Opta dravna statistika, Beograd, knjiga II. 1938.
Popis stanovnitva za 1991. godinu
Rupi Mate, Geiger Vladimir, Ostajmer Branko. lanak Uhienja i likvidacije u selima kotara
Donji Andrijevci novim vlastima nepoudnih osoba pred izbore za Ustavotvornu skuptinu
1945. godine, SP, br. 1, Zagreb, 2014.
Srpski sion, Sremski Karlovci, god. XII, br. 7 od 17. veljae 1902.
Tihi Esad, Bosanski amac kroz historiju, od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata ,
Sarajevo, 2005.
Vreme, Beograd, br. 4461 od 12. lipnja 1934.
396
Nijemci i Austrijanci u Bosanskoj Posavini

(Osvrt na Bosanski amac)
Saetak
U radu je u kraim crtama istaknut uticaj i doprinos njemakog i austrijskog stanovnitva
u najmlaoj austrougarskoj pokrajini te u gradu Bosanskom amcu na samoj obali Save, na
samoj granici. Kako je Bosanski amac osnovan 1863. godine kao azilno mjesto za protjerane
Muslimane iz Srbije vrlo brzo i to ak 1878. godine dolaze prvi doseljenici sa njemakog
govornog podruja. U jednoj zaostaloj sredini ova skupina ljudi donosi elemente urbanog naina
ivljenja i djelovanja. Bosanski amac dobija novi privredni zamah, sa modernim zgradama,
ulicama, trotoarima, alejama te sa novim firmama i zanatlijskim radnjama postaje idealno mjesto
za ivot ove skupine. Period njihovog naseljevanja svakako da je bio vrlo teak da bi pak njihovim
potomcima ovi prostori postali nova i jedina domovina. Njegujuu svoju kulturu i najvie svoj
njemaki jezik zadravaju svoje veza sa starom postojbinom, meutim ratni poremeaji ostavljaju
traga i na ovoj populaciji. Konano Drugi svjetski rat je uticao da ove nacionalne skupine danas
skoro nema u Bosanskom amcu. Odselivi se sami ili pak protjerani od strane novih vlasti
poslije 1945. godine ovi ljudi i njihovi potomci i dalje uvaju uspomene na svoj grad i sretne
periode svoga ivota. Smru i onih posljednjih te gubitkom njihovih sjeanja i unitavanjem
njihovih obiteljskih arhiva izgubio bi se bilo kakav trag o njihovom postojanju u ovom gradu,
te ovaj rad eli bar na ovaj nain to spasi i prezentuje iroj drutvenoj javnosti.
397
Deutsche und sterreicher in dem Bosnischen Savegebiet

(Rckblick auf Bosanski amac)
Zusammenfassung
In der Arbeit wird kurz der Einfluss und Beitrag der deutschen und sterreichischen
Bewohnern im jngsten sterreichische-ungarischen Landesgebiet sowie in der Stadt Bosanski
amac an dem Ufer der Save, an der Grenze, betont. Da Bosanski amac im Jahr 1863 als
Asylstelle fr die aus Serbien vertriebene Mosleme gegrndet wurde, kommen sehr schnell,
und zwar schon 1878, die ersten Ansiedler aus dem deutschsprachigen Gebiet. In eine
zurckgebliebene Umwelt bringt diese Menschengruppe Elemente einer urbanen Lebens- und
Arbeitsweise. Bosanski amac bekommt einen wirtschaftlichen Aufschwung, mit den modernen
Gebuden, Straen, Gehsteigen, Alleen sowie neuen Firmen und Handwerkergeschaften wird
das ein idealer Ort zum Leben dieser Gruppe. Die Zeit ihrer Ansiedlung war sicherlich sehr
schwer, und trotzdem wurde dieser Raum fr deren Nachfahren zur neuen und einzigen Heimat
zu werden. Ihre Kultur und insbesondere die deutsche Sprache pflegend erhalten sie ihre Bnde
mit der Urheimat, doch die Kriegsgeschehnisse hinterlassen auch auf diesem Volk ihre Spuren.
Schlielich hatte der Zweite Weltkrieg zur Folge, dass diese nationale Gruppe heute aus Bosanski
amac verschwunden ist. Selbst wegziehend oder nach 1945 seitens der neuen Regierung
vertrieben pflegen diese Menschen und deren Nachfahren weiterhin die Erinnerungen an ihre
Stadt und die glckliche Zeiten ihres Lebens. Durch den Tod auch der Letzten von ihnen sowie
durch Verlust ihrer Erinnerungen und Zerstrung ihrer Familienarchiven wrde jede Spur ber
ihre Anwesenheit in dieser Stadt verschwinden, so will diese Arbeit das wenigstens auf diese
Weise retten und der weiteren gesellschaftlichen ffentlichkeit vorstellen.
398
Ludwig Bauer: Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost...
Ludwig Bauer, knjievnik UDK: 821.163.42.09

Zagreb Izlaganje sa znanstvenog skupa
Njemaka zajednica Osijek Primljeno: 12.9.2017.
Roman DOBA MJEDI

Slobodana najdera i
knjievna produktivnost
podunavskovapske grae
Autor ovim tekstom analizira knjievni potencijal
podunavskovapske grae. Osvrtom na niz romana
koji su se od devedesetih godina prolog stoljea
pojavili u hrvatskoj knjievnosti, autor pokazuje
afirmaciju bitnih istina o sudjelovanju i doprinosu
Nijemaca i Austrijanaca hrvatskoj povijesti.
Kljune rijei: knjievna graa, Podunavski vabe,

roman, Slobodan najder, suvremena hrvatska
knjievnost
399
Roman Doba mjedi Slobodana najdera u kratko je vrijeme dobio cijeli niz
knjievnih nagrada u Hrvatskoj i u susjedstvu, a vrlo brzo preveden je i objavljen u
Njemakoj to unaprijed ukazuje i na knjievnu izvrsnost toga romana. Slobodan
najder zreo je pisac koji je svoj talent i spisateljsku visoku vrijednost pokazao u
razliitim oblicima knjievnoga stvaranja od dramskog izraza preko esejistike do proze,
i uspjeh koji je postigao romanom Doba mjedi ne bi smio biti iznenaenje. Tom uspjehu
svakako je, dakle, na prvome mjestu pridonijelo knjievno majstorstvo autora, ali ne bi
trebalo zanemariti ni relevantnost knjievne grae koju roman obrauje. U sreditu je
romana lik Podunavskog vabe, a fabula je dobrim dijelom fokusirana na zbivanja u
Drugom svjetskom ratu kada vjetrometina traginih povijesnih zbivanja tog junaka/
antijunaka baca po ratitima istone Europe, dijelom u zloglasnoj uniformi SS-a koju
mora nositi nezavisno od vlastite afilijacije i izbora. Autor tog svoga knjievnog junaka,
a predloak je biografija autorova oca, stavlja i u iri povijesni kontekst u uvodnom
se dijelu romana prikazuju na saet, duhovit i gotovo dramski intoniran nain, glavne
crte povijesti Podunavskih vaba na ovim prostorima, posebice njihov dolazak, ali i
prilagodba novoj sredini.
O produktivnosti knjievne grae moe se raspravljati s razliitih aspekata, ali
nedvojbeno je da znaajno utjee na poetiku, kao i na recepciju knjievnoga djela. U
tom pogledu posebno su znaajne ratne teme koje a priori privlae znaajniju itateljsku
panju pa su i recepcijski markantnije. U poetikom smislu takva vrsta grae namee
dinaminiji prozni izraz to se i opet ogleda u recepcijskoj razini. Primjeri takve grae
susreu se u prozama Mihaila olohova, Isaka Babelja, Guyja de Maupassanta, Antona
Pavlovia ehova ili suvremenoga hrvatskog pisca Miljenka Jergovia. Nesumnjiva
privlanost takve tematike koja se kod ovakvih majstora knjievnosti i adekvatno ogleda
u obradi znatno pridonosi ugledu tih knjievnih oblika. Pritom je nekom hipotetikom
ocjenjivau ili kritiaru teko odrediti koliko je za privlanost takvih djela pa i njihovu
literarnu valjanost presudno majstorstvo autora, a koliko neporecivi magnetizam
knjievne grae. Je li olohov doista tako neprikosnoven majstor ratne proze ili je
i tema ono to znaajno utjee na finalni knjievni produkt gotovo je nemogue
razluiti. Tako postavljeno pitanje moe se smatrati i sekundarnim knjievno djelo
nakon realizacije egzistira neovisno u odnosu na autora pa je za doivljaj toga djela, ali
ak i za njegovu objektivnu knjievnu vrijednost, ako takva postoji, put do ostvarenja
odreene razine kvalitete. U svakom sluaju autorima koji se s uspjehom prihvaaju
tako privlane tematike ne moemo negirati i priznanje za izbor efektne grae.
Izbor grae knjievnoga djela moe imati i dalekosenije kulturoloke ili socijalne
posljedice. Da bi bilo jasnije na to time aludiram, spomenut u djela Mati Maksima
Gorkog i Germinal Emilea Zole. U irem kontekstu ta su djela imala funkciju analize i
isticanja drutvene nepravde i, u veoj ili manjoj mjeri, svojevrsne mobilizacije na borbu
protiv te nepravde. Moe se smatrati da je injenica to su gimnazijalci u Jugoslaviji
prije Drugoga svjetskog rata mogli dospjeti u zatvor ako bi se kod njih naao primjerak
400
romana Mati iznimno afirmativna kritika autorove tendencije ugraene u roman.

Ipak, pitanje koliko takva upotreba grae, odnosno takva mjera angairanosti kao to
je to sluaj s Maksimom Gorkim umanjuje potencijalno objektivnu knjievnu kvalitetu,
umjetniku sugestivnost djela, ostaje otvoreno.
Povijest Podunavskih vaba i pojedinaca koje moe obuhvatiti takav zajedniki
naziv u posljednje se vrijeme pokazuje konstruktivnom i u odreenoj mjeri privlanom
knjievnom graom. Time ne elim ustvrditi da su knjievna djela s takvom tematikom
brojna, ali u posljednja dva-tri desetljea takva se djela objavljuju, a prije ih nije uope
bilo i cijeli kompleks tema koji bi kao osnovu koristio dotinu problematiku bio je
zamagljen i zamraen nimbusom tabua i politike lai. Kada govorim o tabuiziranju
ove tematike, onda u prvom redu aludiram na nau neposrednu okolinu, dakle, hrvatski
kontekst i jo vie prethodni, jugoslavenski, ali se to u podjednakoj mjeri moe odnositi
i na cijelu istonu Europu, nekadanji Sovjetski Savez, pa ak i ostatak svijeta. Ipak,
tunica est propior pallio, hrvatski se kontekst u okvirima o kojima je u ovom tekstu rije
namee kao dobar primjer, ali i relevantan dio i pokazatelj onoga to se dogaa u nekoj
mjeri i na iroj europskoj skali.
O potencijalu podunavskovapske knjievne grae pisao sam u nekoliko navrata.
Dio tih razmatranja odnosio se na pitanje identiteta. Nakon egzodusa Podunavskih
vaba iz podruja bive Jugoslavije, preostali pripadnici toga etnikog korpusa, odnosno
njihovi potomci morali su prihvatiti sveopu utnju o tom povijesnom dogaaju. On je
bio izbrisan iz dnevno-politikog ivota, ali takoer i iz pamenja pripadnika veinskoga
naroda. Nametnuta etiketa o krivnji nametala je pak neizbjeno mimikriju. Nitko od
preostalih vaba vie nije bio Nijemac, svi su bili eventualno njemakoga podrijetla.
Pripadnost labavom i fleksibilnom jugoslavenstvu, uz nacionalnu pripadnost veinskom
narodu, uz postojanje republikog dravljanstva bili su dovoljno komotan okvir da se
problem pripadnosti ne osjea kao posebno naglaen i akutan. Stanje uoi raspada
Jugoslavije i razdoblje raspada bili su popraeni jaanjem nacionalizama, nacionalnih
mitova, fanatizma i ovinizma. O tome da je nacionalni identitet rezidualnih etnikih
Nijemaca bio nasilno potisnut govori zanimljiv odnos triju generacija prema njemakom
jeziku. Pri kraju 20. stoljea najstarija generacija jo je uvijek znala i uvala njemaki
jezik, iako se njime rijetko sluila, srednja generacija, njihovi sinovi, nisu znali njemaki
jezik, ali su djeca tih sinova ponovno uila i usvajala jezik svojih djedova. Odreena
mjera demokratizacije drutvenih odnosa dovela je do toga da se meu pripadnicima
svih triju generacija pone intenzivnije razmiljati o identitetu. U Godinjaku Njemake
zajednice iz Osijeka (2002: 89) objavio sam esej pod naslovom Kulturni identitet
Podunavskih Nijemaca kao knjievni izazov. Pojam kulturnog identiteta, kako sam tada
zakljuio, bio je adekvatniji stanju stvari od naglaavanja nacionalnog.
Razmatranje kulturnog identiteta bio je takoer dobar put prema otkrivanju
prikrivenih injenica preuene povijesti. A preuivanje je bilo tako temeljito i
djelotvorno da, primjerice, gotovo cijela generacija hrvatskih graana koja je zapoinjala
401
svoj radni vijek petnaestak godina poslije rata uope nije imala predodbe o tome kako
su u Hrvatskoj znaajan postotak stanovnitva nekada predstavljali Podunavski vabe i
potomci Nijemaca i Austrijanaca. O tome su neto znali oni doseljenici u Slavoniju i u
Srijem koji su stigli s juga i uselili se u kue koje su njihovi vlasnici uglavnom prisilno
napustili posljednjih dana Drugoga svjetskog rata ili neposredno nakon njega. Nitko
nije spominjao i uglavnom nije ni znao da je jedna od prvih uredbi nove Jugoslavije
bila ona koja je svoje graane njemakoga i austrijskog podrijetla liila dravljanstva,
proglaavajui ih suradnicima okupatora.
Naravno, preostali pripadnici, ili bolje rezidualni pripadnici njemake i austrijske
manjine poneto su vie i tonije znali o sudbini etnikoga korpusa iz kojega su potekli,
ali su podjednako dobro znali da je o tome pametnije utjeti, nerado su se ili nimalo
poistovjeivali sa suradnicima okupatora, a o toj navodnoj ulozi suradnika okupatora znali
su vrlo malo. Uvjeti za nacionalnu identifikaciju s precima bili su nepostojei. Ovo
posljednje promijenilo se dakle, ili se poelo mijenjati devedesetih godina dvadesetog
stoljea s intenzivnijim buenjem nacionalizma i nacionalnih mitova u posljednjim
danima jugoslavenske multietnike zajednice.
Godine 1990. godine u Sarajevu1 je objavljen moj roman Kratka kronika porodice
Weber, a objavljivanje toga romana openito se smatra poetkom irega kulturnog
interesa za sudbinu Nijemaca i Austrijanaca u novijoj hrvatskoj povijesti. Buenjem toga
kulturnog interesa smatramo i utemeljenje simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu, to je uslijedilo neposredno nakon objavljivanja moje knjige, a koji je
kasnije postao tradicionalni, kao jedan od najznaajnijih oblika kulturnog djelovanja
njemake i austrijske manjine u Hrvatskoj.
Iako je Kratka kronika porodice Weber, a u neto promijenjenom drutveno-
politikom i kulturnom kontekstu otvorila vrata beletristikoj obradi uvjetno reeno
naih njemakih tema, trebalo je proi dosta vremena od pojave toga romana da se ta
vrsta grae ponovno realizira u obliku romana. Vitalnost teme djelomino je potvrena
drugim izdanjem Kratke kronike porodice Weber, u Zagrebu 2001., to je pobudilo
zanimanje za nepoznatu temu, ali i podjednako skrivena od oiju javnosti autora koji
je bio prisiljen objavljivati u Sarajevu.
Tek 2008. godine u Osijeku je objavljen sljedei roman s podunavskovapskom
tematikom Sretni Martin Tome ivka. O vanosti kulturnog doprinosa izdavanjem
takvog romana govori injenica da ga je Njemaka zajednica iz Osijeka objavila
dvojezino, i na hrvatskom i na njemakom jeziku.
Godine 2009. objavljen je roman Ivane ojat Kui Unterstadt. Roman je dobio
povoljne kritike, a jo povoljnije ocijenjena je dramatizacija toga romana koja je odnijela
1
Roman nije mogao biti objavljen u Hrvatskoj jer ga je u rukopisu pratio glas antikomunistike proze. Roman
je 1991. godine dobio nagradu Svjetlosti za roman godine.
402
vie nagrada. Roman je ponovno pobudio veliko zanimanje za podunavskovapsku

tematiku, odnosno graa koju roman obrauje jo jednom je otkrivena. Uslijedio je
itav niz publicistikih ili novinarskih tekstova kojima se otkrivalo postojanje nekih
tamo Podunavskih vaba i njihovo prisustvo u nedavnoj povijesti Hrvatske.
Moj roman Zaviaj, zaborav objavljen je 2010. i predstavlja svojevrsnu knjievnu
summu2 svega onoga to sam svojim knjievnim i publicistikim interesom elio obraditi
u podruju donauvapske tematike. Tu valja podsjetiti da je ona fragmentarno prisutna
i u nekim drugim mojim romanima u kojima je u najmanju ruku glavni knjievni lik
njemakog podrijetla. Roman je dobio visoke ocjene i vrijedne knjievne nagrade, meu
kojima je moda najznaajnija nagrada Mea Selimovi s obzirom na to da se odnosi na
podruje kultura onih jezika koji se razumiju bez prevoenja; dakle, regionalna nagrada.
I roman i nagrada pobudili su u izvjesnoj mjeri ozraje senzacije. Ponovno je
podunavskovapska tema ispala sasvim nepoznata i nova, ponovno je otkrivena mrana
stranica povijesti progon Podunavskih vaba, ponovno je otkriven ak i autor o kojem
je ve ranije knjievna kritika izrekla sud prema kojemu bi slika hrvatske knjievnosti
devedesetih godina bila sasvim drugaija da Bauerovi romani nisu bili objavljivani izvan
Hrvatske i tada u Hrvatskoj praktiki nedostupni.
Uslijedili su intervjui, uslijedili su tekstovi o traginoj sudbini Podunavskih vaba
koji su bili prognani pod uglavnom neopravdanom tvrdnjom da su bili suradnici
okupatora. Kada kaem neopravdanom, onda time ne elim umanjiti zloine onih
pripadnika toga etnikoga korpusa koji su zaista poinili strane zloine. Ostaje pak
injenica da su rtve poslijeratnih progona veinom bili oni ljudi njemakoga ili
austrijskog podrijetla koji se nisu uprljali zloinima faizma; poraeni faisti povukli
su se, pobjegli ili izginuli ranije.
Zanimanje za podunavskovapsku tematiku pruilo je priliku da se i na
izvanknjievnom planu kae poneto o onome o emu je roman govorio, primjerice o
doprinosu kulture njemakoga jezika stvaranju moderne europske hrvatske kulture i
civilizacije. Unutar kratkoga vremenskoga perioda mi koji o svemu tome neto znamo
dobili smo priliku da to i kaemo i napiemo. Roman je dakle probudio slojevito
razumijevanje problematike, ali i knjievnosti koja se tom problematikom bavi. Ipak,
kao to obino biva razumijevanje je popraeno i apriornim nerazumijevanjem pa se
primjerice u nekom pregledu suvremenoga hrvatskog romana pojavila ocjena da roman
ima etiristo i neto stranica i da predstavlja ljeviarsko skretanje ili zastranjivanje.
Ljeviarstvom je dakle proglaeno parodiranje nekih reimskih ceremonijala iz vremena
socijalizma, kao i sredinji problem opisan u romanu: neopravdani progon Podunavskih
vaba. Dotini je pregled objavljen u asopisu Forum koji izdaje Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti!
2
Sintagma preuzeta iz prikaza Lidije Duji Knjievna summa donauvapskih tema: Ludwig Bauer, Zaviaj,
zaborav objavljenog u Godinjaku Njemake zajednice (2011: 167-176).
403
Popularni Miljenko Jergovi objavio je 2013. godine opsean roman Rod, roman
biografskog karaktera koji se gradi na sudbini porodice njemakoga podrijetla.
Imajui u vidu Jergovievu spomenutu popularnost i ugled sasvim je razumljivo to je
roman doekan s velikom panjom. Ponovno su uslijedili valovi zanimanja za povijest
Podunavskih vaba i uope Nijemaca i Austrijanaca kao sudionika hrvatske povijesti
i civilizacije. Ponovno je s uenjem u javnosti otkriveno da je nekada u Hrvatskoj
ivjela brojna njemaka i austrijska manjina i da ostaci te manjine jo uvijek postoje.
S obzirom na to da je Jergovi jedan od najprevoenijih suvremenih hrvatskih pisaca
nije neobino da je roman ubrzo preveden na njemaki, a ini se da je i ondje pobudio
slino uenje i obnavljanje svijesti o prognanoj njemakoj manjini, iako je najvei broj
pripadnika te manjine dospio poslije rata upravo u Njemaku.
Najvei uspjeh romana koji se temelji na podunavskovapskoj grai postigao
je roman Slobodana najdera Doba mjedi koji je objavljen 2015. godine i ubrzo je
dobio ak pet knjievnih nagrada, a gotovo je odmah i preveden na njemaki, to se
logiki nadovezuje i na dotini broj nagrada i na prethodnu afirmiranost najderovu na
njemakom govornom podruju. najderov uspjeni roman, koji je zapravo
i svojom pojavom i uspjehom povod ovom razmatranju, fabulativno se
odvija na dvije razine. Prva je razina posveena dolasku dijela
Podunavskih vaba na prostore Hrvatske. Ta razina ispriana je u maniri legende
u kojoj se mijea stvarno i fantastino, a takvo je pripovijedanje u funkciji toga da
otpoetka plansko preseljavanje Nijemaca u podruja uz Dunav koja su opustjela nakon
protjerivanja Turaka itatelji doive kao svojevrsno prokletstvo. Vrlo svjesno agitator
preseljenja oslikan je kao mitoloki avao. Obeanja koja su Nijemci dobivali pokazat
e se nakon dolaska u tobonju obeanu zemlju lanima. Kao to je to u poslovici bilo
odavno saeto, prvu generaciju ekala je smrt, drugu nevolja, a trea se tek mogla najesti
vlastita kruha; na njemakom krilatica glasi: Tod Not Brot. najder biljei kako su
pri ulasku laa, tzv. ulmskih kutija s njemakim migrantima u Austriju predstavnici
austrijskih vlasti unitavali njihove protestantske biblije i bacali ih u Dunav. Na taj
su nain doseljenici bili oznaeni kao budue rtve i kao svojevrsno roblje. Druga
razina fabule povezana je s biografijom ure najdera, u stvarnosti autorova oca. Ta
je biografija s jedne strane utemeljena na stvarnim injenicama to je i prilino jasno
objanjeno, ali je s druge strane i izrazito simbolina. Za simbolian smisao biografske
prie znaajno je da se junak romana sasvim asimilirao u sredinu u kojoj se rodio, on
je tipian Slavonac, zapravo tipian bekrija iz hrvatskoga lokalnog folklora. On ne
dri previe do svoga njemakog podrijetla, iako ga se ne odrie, on ne govori i gotovo
uope ne zna njemaki, njemu nacizam nije nimalo blizak, nego je naprotiv suprotan
njegovim ivotnim nazorima. Ipak, nakon njemake okupacije u Drugom svjetskom
ratu, njega proglaavaju Nijemcem i mobiliziraju u SS. Tu nije bilo nikakva izbora.
najder u romanu naprosto je igraka surove povijesti. Ta druga, u veoj mjeri faktika
pria fokusirana je na najderovu sudbinu u ratnim godinama, uglavnom na podruju
404
Poljske. najder junak romana opire se tome da sudjeluje u zvjerstvima esesovaca

pa ubrzo postaje sumnjiv, a na kraju zbog toga, a i po logici svoje savjesti dezertira iz
njemake nacistike vojske i pridruuje se poljskim ustanicima. Kasnije e ga ratni
vihor pridruiti ubaenim sovjetskim partizanima gdje e dobiti i svojevrsnu potvrdu
o borbi protiv faista, i ta e ga potvrda u novoj Jugoslaviji ne samo osloboditi progona
zbog toga to je bio mobiliziran u SS, nego e mu pruiti i uvjete za neto povoljniji
start u novo drutvu, odnosno uinit e ga ovjekom od povjerenja, ovjekom koji se
potvrdio u borbi protiv faizma.
Moguu linearnost ili eventualnu patetiku autor majstorski izbjegava razbijanjem
monolitnosti teksta, uvoenjem zapravo sebe, buduega, jo neroenog junakova sina
koji komentira oevu anabazu, ponekad i s ironijskim odmakom. Slobodan najder
koristi ovdje iskustvo uspjenoga dramskog pisca dajui svojoj prozi efektnu dozu drame.
najderovim romanom, kao najnovijim u nizu onih koji se koriste
podunavskovapskom graom, na rjeit se nain zaokruuju knjievni
dometi te grae, ciljevi na koje je ona imanentno usmjerena, kao i knjievna istina o
povijesnoj sudbini Podunavskih vaba. Time ne elim rei da je tematska podloga ovim
romanom iscrpljena, elim samo naglasiti da je zahvaljujui ovom romanu postala puno
shvatljivijom i u knjievnom i u izvanknjievnom, najirem smislu.
Bilo bi ovdje umjesno sada se osvrnuti na razloge relevantnosti podunavskovapske
grae, i to u svjetlu injenice da etiri i pol desetljea nije funkcionirala kao knjievni
temelj, a u novije se vrijeme predstavila knjievnoj publici i iroj javnosti u nizu romana.
Meu korijenima dananje relevantnosti te grae svakako valja istaknuti da je progon
njemake i austrijske nacionalne manjine ve zbog svoje nezakonitosti i okrutnosti bio
preuivan i zatakavan. Podaci o logorima u koje su dospjeli graani odjednom lieni
svih prava i proganjani naprosto zato to ih se moglo povezati s njemakim porijeklom
tako su temeljito bili skrivani da se tek danas, naporom povjesniara stekao uvid u broj
i lokacije tih logora dok se broj onih koji su u logorima izgubili ivote uope ne moe
tono utvrditi.
Na to se zatakavanje stvarnosti nadovezuje i poslijeratna indoktrinacija. Veinski
su narodi na jugoslavenskim prostorima doista vjerovali da su svi etniki Nijemci i
Austrijanci bili faisti. Iako se uope ne smiju zanemariti besprimjerni zloini koje
su nacistiki orijentirani folksdojeri poinili, velikim dijelom i nad svojim susjedima,
povijesna je istina vjerojatno blie tome da su pripadnici njemake manjine u manjem
postotku aktivno sudjelovali u faistikim formacijama nego pripadnici veinskih
naroda, primjerice etnici i ustae. U tom kontekstu bilo je komfornije vjerovati da su svi
vabe bili najvei faistiki krvoloci. Ta dva srodna faktora urodila su treim: potrebom
da se nakon vremenske distance artikulira puna istina, prvo knjievna, zatim drutvena.
Tu potrebu aktualiziralo je i kulturno djelovanje njemake i austrijske manjine, ali i
sama injenica da se ta manjina usudila upozoriti na vlastito postojanje. Povjesniar
405
Vladimir Geiger i politiar Goran Beus Richembergh u nekoliko su navrata naznaili

da je u tom kontekstu i objavljivanje romana Kratka kronika porodice Weber djelovalo
poput otponca.
Moram naglasiti da sam i svojim knjievnim i publicistikim tekstovima ciljano i
svjesno nastojao zastupati istinu o Podunavskim vabama, i Nijemcima i Austrijancima
uope na naim prostorima. Smatram da je svojstvo podunavskovapske grae i u tome
da, kao to sam prethodno naznaio, imanentno predstavlja usmjerenje prema nekoliko
esencijalnih ciljeva. Rije je naravno prije svega o razobliavanju postojeih predrasuda
koje su se u razliitim vremenima od Drugoga svjetskog rata naovamo pojavljivale u
prilino slinim varijacijama. Smatram da bi se ono emu podunavskovapska graa
objektivno, po sebi tei moglo svrstati pod etiri meusobno povezana zajednika
nazivnika.
Nadovezujui se na germanofobiju koja je stoljeima bila jedna od karakteristika
europske civilizacije, stvorila se svijest o krivici ba svakog pripadnika njemakoga naroda
za zloine poinjene u Drugom svjetskom ratu. Pojednostavljeno reeno, ishodina
zabluda ili, blae reeno, predrasuda mogla se saeti u jednadbu: NIJEMAC = NACIST
= RATNI ZLOINAC. Dakle, prvi je imanentni cilj koritenja podunavskovapske
grae upravo razobliavanje takve zablude.
Drugi cilj i bitno obiljeje donauvapske grae kao knjievnog materijala jest
u tome to naglaava potrebu da se jasno pokae kako su progoni Nijemaca bili bez
razumnoga i moralnog opravdanja, a njima su i Podunavski vabe postali rtve nacizma.
Trei cilj koji ova graa namee jest potreba ukazati na grubu istinu prema kojoj su
Podunavski vabe rtve povijesti i politikih strategija sve od vremena Marije Terezije i
polaska iz Ulma. Naseljeni u naputena i nezdrava podruja, oni su bili preputeni sami
sebi, a nakon uspostave prve Jugoslavije postali su graani drugog reda da bi nakon
stvaranja nove jugoslavenske vlasti poslije Drugoga svjetskog rata postali neprijatelji.
Ni u prvom niti u drugom sluaju odgovornost matinih zemalja, Njemake i Austrije,
nije mogla dobiti oblik koji bi pripadnicima manjine pruio potpunu zatitu.
S obzirom na to da je prisustvo Nijemaca na dananjim hrvatskim prostorima
neto to datira od dvanaestog stoljea na ovamo, kao i na to da su izmeu njemako-
austrijskih doseljenika koje su ovamo dovodili drugaiji ciljevi i kolektivno doseljavanih
Podunavskih vaba neizbjeno postojale prirodne i logine veze, podudarnosti i
mijeanje, podunavskovapska knjievna graa nalae argumentirano ukazivanje na
konstruktivan doprinos Nijemaca, Austrijanaca i pripadnika kulture njemakoga jezika
modernoj hrvatskoj kulturi, kao esencijalno europskoj, utemeljenoj na nacionalnom
preporodu.
Kada su me okolnosti navele da budem prvi koji e u knjievnosti probijati led,
u vrlo dramatinom smislu toga frazema jer bilo je to povezano i s ozbiljnim rizikom,
406
izrazito vapskom i do tada tabu temom3, bio sam svjestan karaktera, potencijala i
naboja grae koju sam elio uobliiti u knjievnu istinu. Moj angaman bio je svjestan
i programiran. Kratka kronika porodice Weber, uza sve ambicije da bude valjana knjievna
struktura koja e publici pruiti itateljski uitak, angairano je eljela promovirati
knjievnu istinu koja pobija onu zlokobnu jednadbu NIJEMAC = NACIST = RATNI
ZLOINAC. Opsenim romanom Zaviaj, zaborav elio sam afirmirati knjievnu
istinu koja govori o tri znaajne spoznajne cjeline, ili shvaanja to se spominju u
gornjem tekstu kao imperativi koji pak proistjeu iz koritenja, odnosno knjievne
obrade podunavskovapske grae u najirem smislu te rijei.
Na ovome mjestu ne mogu se upustiti u analizu vrijednog doprinosa koji su cijelom
ovom tematskom kompleksu dala djela Tome ivka, Ivane ojat i Miljenka Jergovia.
Ovaj tekst potaknut je prvenstveno pojavom najnovijeg romana u toma nizu Doba
mjedi. Mogu sa zadovoljstvom konstatirati da je svojom sugestivnou i blistavom
obradom grae Slobodan najder dao velik doprinos afirmiranju onih knjievnih i
objektivnih istina koje tematski krug namee. Moda je najrjeitije od svih nas opisao
dovoenje njemakih naseljenika na prijevaru i bez sustavne brige o njima u dijelove
Podunavlja koje je Eugen Savojski oistio od Turaka. Posredno, ali vrlo uvjerljivo
razobliena je i la o profaistikom uvjerenju i djelovanja potomaka tih rtvovanih
doseljenika. Nije se uklopilo u koncept romana prikazivanje njemakog doprinosa
hrvatskoj civilizaciji i kulturi, ali ako imamo na umu da i autor romana Slobodanu
najder nosi u sebi barem neto od poslovinih vrlina njemakih predaka a pritom ne
ciljam na krv ili na genetiku nego na vrline poput odgovornosti, ustrajnosti, dosljednosti
koja se prenosi primjerom na nove generacije onda smijemo i ovo knjievno djelu
smatrati takvim prvorazrednim doprinosom.
3
Zbog te injenice meu pripadnicima njemake i austrijske manjine, a prihvatio je to i poneki kritiar, o nizu
romana sa srodnom tematikom kolokvijalno se govori kao o Bauerovom anru.
407
Roman DOBA MJEDI Slobodana najdera i knjievna produktivnost

podunavskovapske grae
Saetak
Polazei od primjera viestruko nagraenoga romana Slobodana najdera Doba mjedi,
esej analizira pojavu niza romana koji se u proteklih etvrt stoljea bave poloajem i sudbinom
Podunavskih vaba i drugih Nijemaca u Hrvatskoj. Tabuiziranje tih tema kroz dugi niz godina
istaknuto je kao jedan od glavnih razloga potrebe da se o njima progovori u knjievnom obliku.
Autor pokazuje i da koritenje takve grae namee kao glavne ciljeve demaskiranje slubenih
lai, i to prvenstveno da se svi Nijemci u Hrvatskoj u vrijeme Drugoga svjetskog rata mogu
gledati kao nacisti i suradnici okupatora. Tekst takoer upozorava na otkrivanje istine o tome
da su Nijemci nakon rata bili neopravdano protjerani iz novostvorene Jugoslavije upozorava
na to da su i povijesno Podunavski Nijemci bili rtve visoke politike jer ih se doseljavalo na
prijevaru. Panja je posveena i preuivanom doprinosu Nijemaca i Austrijanaca nastanku
moderne hrvatske, esencijalno europske kulture.
Der Roman ZEIT DES MESSINGS/DOBA MJEDI

von Slobodan najder und die literarische Produktivitt
des donauschwbischen Stoffes
Zusammenfassung
Von dem Beispiel des mehrfach belohnten Romanes von Slobodan najder Zeit des Messings
/Doba mjedi ausgehend analysiert das Essay die Erscheinung einer Reihe von Romanen, die
in dem letzten Viertel des Jahrhundertes die Lage und das Schicksal der Donauschwaben
und anderer Deutschen in Kroatien behandeln. Das Tabuisieren dieser Themen durch eine
lange Reihe von Jahren wurde als einer der Hauptgrnde des Bedrfnisses, von ihnen in
literarischen Form zu sprechen, betont. Der Autor zeigt auch, dass der Gebrauch solchen Stoffes
als Hauptziel die Enthllung ofizieller Lgen fordert, und zwar hauptschlich jener, dass alle
Deutschen in Kroatien zur Zeit des Zweiten Weltkrieges als Nazisten und Kolaborationisten
der Besatzungskrften betrachtet werden knnen. Der Text weist auch auf die Enthllung der
Wahrheit darber, dass die Deutschen nach dem Krieg ungerechterweise aus dem neuerschaffenen
Jugoslawien vertrieben wurden, hin macht darauf aufmerksam, dass auch durch die Geschichte
die Donauschwaben Opfer der hohen Politik waren, weil sie betrgerish angesiedelt wurden.
Auch auf den verschwiegenen Beitrag der Deutschen und sterreicher zum Entstehen der
modernen kroatischen, im Wesentlichen europischen Kultur, wird Aufmerksamkeit geschenkt.
408
Dina Markovi: Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola
Dr. sc. Dina Markovi UDK: 821.163.42(091)

Osijek Izlaganje sa znanstvenog skupa
e-mail: dinamarkovic@net.hr Primljeno: 29.9.2017.
Heineovo novelistiko
domiljanje
Pria iz Zlatnog vola
Koristei se znanstvenim itanjem i uporitem u
znanosti o knjievnosti rodova, vrsta i njezinoj
literaturi, autorica pronalazi da je Heineovo prianje
Pria iz Zlatnoga vola, suvremeno novelistiko
domiljanje. Premda oblikotvorje svoga prianja
Heine popularno oslovljuje priom, znanstvena terija
suvremene knjievnosti novelu i noveliranje zorno
razlikuje od prie i prianja tipinim, novelistiki
naglim kompozicijskim obratom sadraja radnje
koji uvijek zavrava iznenaujuom poantom.
Istraivanje pokazuje da je upravo novelistiko
domiljanje najpogodniji lutajui sadraj i oblik 64
novele u novelistikom ciklusu Pria iz Zlatnoga
vola, iji sadraj ima iroko metonimijsko znaenje,
kako u opisivanju unutrnjega grada Tvre, tako i
dijelovima osjeke gradske cjeline; Gornjega i Donjega
grada s esekerskim sudbinama i njezinom povijeu
18. i 19. stoljea.
Kljune rijei: Ervin Heine, domiljato uokvireno

noveliranje
409
Uvod
Uvodni dio ovoga rada promie Heineov1 predgovor knjizi Prie iz Zlatnog vola2
u kojemu hrvatski pisac Ervin Heine upuuje itatelje svojim skitnjama po starim
osjekim ulicama i vremenima; svojoj opservaciji o dvjesto godina jednog imena
koje se spominje u Zapisniku opine Osijek Tvra ve 1745. godine u kontinuitetu
kao zum Goldenen Ochsen ili K Zlatnom volu; svratitu koje je njemu, kao piscu,
najpogodnije odmorite. (2:5) Heine najpogodnijim lutajuim sadrajima iz povijesti
i novinskih izvjea o starom Esseggu, ali asocijativnim iskricama i o novom Gornjem
i Donjem gradu Osijeku, prvenstveno i najee promatrajui i domiljajui osjeki
unutarnji grad; urbanu Tvru njezine ulice, trg, kazalite, apotekarnicu, javnu kuu N,
svratita, gostionice i najuestalije piui o svratitu K Zaltnom volu kao sredinjem
i glavnom mjestu radnje i izvoritu urnebesnih zbivanja; svratitu ije ime dominira
naslovom knjige, uokvirujui izunutra 64 novele .
Naslovnim sintagmatskim dijelom rijei prie pripovjeda, figurativnom
slobodom, zamjenjuje rije novele kojima oblikuje svoje novelistiko domiljanje.
Knjievnoznanstvenom metodom autorica obrazlae i primjerima potkrepljuje
razlikovnost prie od novele i prianje od noveliranja. Veini je itatelja novelu teko
razlikovati od nekih jednostavnih oblika3 kao to je pria pa ju i pisac pojednostavljuje
rasprostranjenom upotrebom sintagme prianje prie, premda je pria podreen
pojam noveli analogijom prianja naprama noveliranju budui su oblikotvorno pria i
prianje krai od novele i noveliranja jer novela i noveliranje fabulativno kompozicijskim
tijekom u svom treem i zavrnom dijelu naglo skrauje radnju koja se bitno razlikuju
od prie i prianja svojim poantiranjem kojim novela i noveliranje postiu nagli
kompozicijskosadrajni obrat, istiui itatelju neto iznenaujue novo i neoekivano.
1
Ervin Heine je roen 19. travnja 1952. u Osijeku gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu. Politologiju je
studirao i diplomirao u Zagrebu pa se je zatim zaposlio u Osijeku i radio nekoliko godina kao profesor na
CUO Braa Ribar . Na Radio Baranji radi 1993. te od 1994. kao vanjski suradnik dnevnih novina Glas
Slavonije, objavljujui veinu svojih pria. Izdavaka kua Pan liber 1996. objavljuje mu knjigu Prie iz povijesti
srednjoeuropskoga Osijeka, a 1997. Njemaka narodonosna zajednica/Zemaljska udruga Podunavskih vaba u
Hrvatskoj, objavljuje njegovu knjigu Prie iz Zlatnoga vola. Najkoncizniju misao o njegovu stvaralakom radu,
kao hrvatskom politologu Ervinu Heineu koji je povijesno literarno i publicistiki osvijestio srednjoeuropsku
kulturu grada Osijeka, napisao je i ocijenio Anelko Milardovi 1996. u svom nakladnikom pogovoru knjizi
Prie iz povijesti srednjoeuropskoga Osijeka, na 179.-181. stranici. Heine je zadnje desetljee svoga ivota
ostao bez stalnoga posla i financijske sigurnosti, razbolio se je i umro nezbrinut i zaboravljen. Brino se je
starao o svojoj majci koja je ivjela u starkom domu od ije je mirovine ivio dok je bila iva. Gradski su ga
slubenici nali, ve due vrijeme, mrtvoga u svojoj bijednoj dvorinoj sobici bez grijanja, u Donjem gradu,
te prema izjavi, gradske slubenice, gospoe Ljerke Hedl i zahvaljujui njezinoj inicijativi, Grad ga je Osijek
dostojanstveno ispratio na vjeni poinak i podmirio sve trokove. Nitko od nadlenih ne zna gdje se nalaze
izvornici njegovih rukopisa kao i njegovi zadnji knjievni rukopisi. Nitko ne zna tko je, tijekom smrtnoga
uvida i pripreme za sprovedbeni pokop, pokupio ostavtinu u njegovu stanu i kod koga se sada nalazi.
2
Ervin Heine, Prie iz Zlatnoga vola, Njemaka narodnosna zajednica. Zemaljska udruga Podunavskih vaba
u Hrvatskoj, Osijek, 1997.
3
Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1977.164.
410
Razradba
Premda u svima 64-ima novelama postoji nagli kompozicijskonovelistiki obrat,
ime se pria rezlikuje od novele, slijede odabrani primjeri u kojima je najoitije
novelistiko uporite i uzor Heineova domiljanja.
2.1. Otresita Margareta.4
Susretu Margarete i Filipa u Sakuntale parku, u Gornjem gradu Osijeka, Heine
pripisuje ljubav na prvi pogled, pokazujui trenutak Filipove zbunjenosti i njegovo
nerazumno bacanje ika u Margaretinu neobino plavu i meku kosu ... satkanu
od pahuljastoga pamuka. Da bi postigao razlog naglom kompozicijskom obratu
Margaretina post traumatska odsijecanja kose Heine sudbonosno povezuje odluku
s iznenaujuom poantom. (4:219.-212.) Primjer svjedoi da pria i novela biraju
slobodno svoju temu irokoga podruja ljudskih sudbina, dogaaje i zapaanja o
ivotnim prilikama, ali novela uobiajeno donosi samo dobro omeeni isjeak poput
Margaretine lijepe kose kao uobiajeni vremenski trenutak iz svakodnevlja koji itetelja
uvodi u samo sredite zbivanja.
2.2. utljiva Ema5
Emina ivotna lokacija tragino vodi izvan zidina unutarnjega grada Tvre sve do
mosta na Dravi i rijekom Dravom do stare vodenice. Dok lijepa Ema T. samoubojstveno
u lepravoj vjenanici skae i pada s mosta* u Dravu, vodeniar Franjo H. uspijeva
spasiti nesretnu enu i osigurati joj, od napasnih znatieljnika, miran tromjeseni
oporavak na svojoj vodenici. itatelj ne doznaje to se zbivalo u tromjesenom oporavku.
Znatieljnicima, meu koje je Heine uvrstio i itatelje, Franjo pria ono to novela kao
novus novelus ili novina mora domisliti, naglo zaokrenuvi fabularni tijek :Tek nakon
deset godina, kada je Ema T umrla Franjo je ispriao Eminu sudbinu i razloge njezine
utljivosti u vodenici, u kojoj je rodila dvoje djece i s Franjom izgradila obiteljski
dom. (5:175.177.)
Upravo proznu kratkou kako prie tako i novele teko je razlikovati pa obje
moraju svojim osobitim nainom pripovijedanja odrediti razlikovnost u komponiranju
radnje kako sadrajno, tako i kompzicijski razliitom fabulom svojih pripovjednih
zavretaka. U prvom primjeru sredinja fabula o kosi dostie svoj kulminacijsi tijek u
odsijecanju kose kao realistinom detalju - isjeku neijega ivota na nain da se naglo
skrauje i obre tijek u novi i sudbonosno iznenaujui zavretak. Na krabuljem plesu
u Gradskom vrtu Filip se odjenuo u Caricu Mariju Tereziju samo zato da bi na glavu
stavio dugaku periku njene plave kose koju je zapamtio u Sekuntala parku . Slijedi
4
Otresita Margareta, Prie iz Zlatnoga vola, str. 209. 212.
5
utljiva Ema, Prie iz Zlatnoga vola, kolska knjiga, str. 175. -177.
* Most je mitsko mjesto i klju za razumijevanje nesvjesnosti u samoubojstvenom ritualno-mitskom uzletu
kao okrilatjele i poletjele s visina pri emu je sudbonosna toka i sjecite skoka povezana s nebom gdje se tka
njezina sudbina i gdje e se njezina dua ritualno-mitolokim proienjem u vodi uzdignuti iz smrti u ivot.
411
nagli zaokret: Kada ju je zamolio za ples njene sive oi udno su ga pogledale. On

se nasmijao i rekao: Za ike emo se kasnije pobrinuti. Margareti ispadne cigara
iz ustiju i njih dvoje ponese glazba. U toj ludoj noi nikom nije bilo neobino to se
carica i njen podanik zaljubljeno gladaju. (5:212.) Stoga novela u prvi plan usmjerava
saetost na nain stanovita itateljeva oekivanja upavo tolikom mjerom kratkoe
fabulativnog komponiranja kojim se postie razlikovna cjelovitost koja u konanici
naglo mora iznenaditi, ouditi i neoekivano se okrenuti.
3. Prostori i sudbine
Heine je novelistikim, sadrajno-tematskim, domiljanjima uprizorio raznoliki
ivot staroga Eseka/Osijeka najvie u unutarnjem dijelu tvrave grada koji pisac, u
svim novelama, naziva Tvrom; odnosno Nutarnji grad6 kakav se je izgradio tijekom
18. stoljea na ruevinama otomanskoga carstva kao snaan fortifikacijski sustav, kasnije
proiren izvan zidina unutarnjega grada, na sjeveru, prema Dravi s Vodenim vratima i
irokim kanalom ispunjenim vodom. Uzvodnom lokacijom rijeke Drave, Heine
novelistiki objelodanjije garnizonsko kupalite s pontonima, sa sandolinama veslakih
klubova Gusar i Neptun ( 2:167-8), s parobrodima, sa eljeznikim mostom preko
Drave. Novela Pod mostom ilustrira ivot dvaju beskunika koji komino ovisi o
brzini zauzimanja podmostovne pozicije u starom buretu i o brzini otimanja papirnatih
kartona kojim su se pokrivali stari ekerski beskunici. (2:32.-35) Dravom su plovili
putniki parobrodi i mnoge privatne brodice kao i amci kojima se plovilo uzvodno
od Gornjega, a nizvodno do Donjega grada. (2: 99,126.-7) Logitudinalno se zapadnim
dijelom Drave ilo u Gornji grad Osijek sve do Retfale (2:32,84) Izvanjski dio Tvre,
Gornji grad, imao je eljzniki kolodvor s Guttmanovom eljznicom, gornjogradsko
groblje i gradsku klaonicu koju su Esekeri popularno zvali Pakao u kojem je odrasla
mala Irma s nepunih pet godina nakon majine smrti i postala ljubimica svih radnika
gradske klaonice, ali novelistika joj je sudbina promijenila ivotni tijek u simbolini
vijenac od ljubiica ( 2:78.-80) Istonim dijelom stari su Esekeri mogli konjskim
tramvajem ili koijama u Donji grad, na Jelaiev trg s trnicom, a s njega pjeke do
donjogradskog groblja. (2:80) Tvravsko je groblje bilo na pola puta izmeu Donjeg
i Gornjeg grada na Dravnom drumu gdje je bila poznata gostionica i svratite Kod
Topalovia (2:14) Grad Esek/Osijek je vrlo brzo razvio raznovrsni obrt (primjerice,
Heine navodi zanat najstarijega fotografa g.Knitela ije su fotofrafije nezaobilazne i
samo one mogu doarati dio vremena koje je nepovratno prolo i znaajan su element
u zaokruivanju slike o nestalom svijetu. (2:92.-94.) U novelama su zabiljeeni
6
Kao interpretaciju novovjekovno zvezdasto urbane forme renesansno-baroknoga urbanizma s glavnim trgom,
pravokutnom ulinom mreom stambenih zgrada s proeljima reduciranog baroknog izriaja ija je izgradnja
zapoela i dovrena tijekom 18. stoljea (1712.- 1742.) temeljem zavrnoga projekta koji je izgradio austrijski
arhitekt Maximilian Gosseau de Henef, zanesenjaki zaljubljen u slavonski ambijent; trajno ivio, umro i
pokopan u dananjem Nutru napisao je u svom predgovoru Vesentinov grad, akademik Andrija Mutnjakovi
u knjizi: Helena Sabli Tomi, U osjekom Nutarnjem gradu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod
za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku, Zagreb - Osijek, 2017. na str. 7.
412
mnogobrojni cehovi i tvornice kao Tvornicu igica Drava, Povischilova tvornica

namjetaja, Osjeka tvornica svile, eerana i malu Reinitzova tvornica sapuna,
donjogradska ciglana i posebice trgovina Osjeke filijale zemaljskoga koncerna Duhan.
(2: 74,76,77,87,95,195) itajui novele itatelj doznaje da je, zahvaljujui gospodarstvenoj
i poduzetnikoj uinkovitosti, Esek/Osijek nadogradio i kulturu u ujedinjenim trima
opinama sjedinjenoga grada Osijeka koji je 1809. godine dobio pravni i politiki status
slobodnoga kraljevskoga grada u sklopu Austro Ugarskoga Kraljevstva pa je temeljem
toga postao grad politikoga i socijalnoga pluralizma i bio je poeljno mjesto boravka
u Kraljevstvu7 u kojim su se, svakodnevno mogla itati novinska glasila, Slawonische
press o crnoj kronici i dnevne osjeke novine Die Drau. (2:61, 94-95.) Tim svima,
predhodno nabrojanim, interesantnim povijesnim injenicama Heine najee
novelistiki domilja neoekivanu sudbinu pa U esekerskoj pivnici, primjerice rijeima
umirovljenoga glumca koji naglas ita noticu kako su na dan ujedinjenja triju
osjekih opina ... gradonaelnik i veliki virovotiki upan vieni zajedno u novom
Hrvatskom narodnom kazalitu na premijeri Romea i Julije i zatim, poslije predstave,
sa suprugama u separeu Hotela Central, natjeui se tko e vie poastiti prisutne
goste rundama piva, svjeih kobasica, krvavica i varaka i tako sve do ... jedan sat iza
ponoi, prepirui se svojim uvjeravanjima o plaanju rauna i to prvo hoe platit samo
gradonaelnik, ali mu neda upan virovitiki jer eli samo on platit cijeokupan raun
i tako tvrdoglavo i ustrajavi pri svome! (2:148 ) Kako obina pria ne bi zavrila
priom nego novelom Heine zaokree radnju u suprotnom, neoekivanom i vrlo
iznenaujuem smjeru, dovodei gosta graanina s hrpom sitnih i krupnih novanica
natkonobaru, namirivi raun i obraajui se, istovremeno, dvama veletovanim
elnicima jer je vrijeme za spavanje pri emu elnici slatko nasmijani glasno
obeavaju da nikada vie nee dopustiti da graani plaaju njihove cehove i to sa eljom
da e se na godinu ponovo nai na istom mjestu, ali ovaj put u reiji elnika Virovitike
upanije i grada to su, kuloarske prie i potvdile da se njihovo obeanje ostvarilo...
gozbom kakva se nije pamtila jo od rimskih vremena da bi Heine, na kraju, okirao
zlim jezicima koji su tvrdili da im je to uspjelo jer su tijekom godine novac pomalo
izvlaili iz depova graana. (2: 152.-3.) Stari su Esekeri mogli, poput mnogobrojnih
europskih graana, boraviti, ne samo u kavanama po uzoru na beke kavane nego i u
gradskim parkovima Donjega i Gornjega grada, posebice u vrtovima od kojih je najvei
bio Gradski vrt. (2: 65,69,99,188,212) Mogli su se voziti konjskim tramvajem s glavnim
polazitem iz Tvre prema Gornjem i Donjem gradu pa su mogli na gornjogradsku
trnicu koja je bila na glavnom osjekom trgu zvanom itni trg ili su mogli na
donjogradski Trg bana Jelaia s trnicom koju su okruivali kaldrmasti drumovi kojima
su jurile koije s konjima. (2: 14,87,98,100,124,125,136,165,171) Zanimljivo je da
Heine spominje samo jedamput i Novi grad, odnosno Nojtat. (2:66) kao o sjedinjenom
7
Fridrich Wilhelm von Taube Slavonija i Srijem, 1777./1778., Osijek, Dravni arhiv u Osijeku, 2012. str.
153.-159.
413
dijelu grada Eseka/Osijeka. itatelji postaju svjedoci kako pripovjednim nainom iz

novele u novelu, najzanimljivije detalje esekerskoga ivota pisac locira u dvama
prostorima; prvo u najstarijim dijelu Tvre i drugo iznan Tvre u Gornjem gradu;
odnosno dvama prevladavajuim smjerovima; prvim u unutarnjem gradu Trgom svetoga
Trojstva i drugim smjerom u izvanjskom gradu, gornjogradskim itnim trgom - prvoom
gradskom trnicom (2: 51,60,218,250, ) prema dvama kavanama Grand i Royal.
(2:93,151) esto su stari Esekeri posjeivali gostionice sa svratitima izvan Tvre: K
Mostu, Kod Takovia, i Crvenom kokotu (2:13,15,112.168,220), ali su najradje
i najee ili K Zlatnom volu8 koji se je nalazio u unutarnjem gradu Tvre, blizini
Glavnoga trga ili trga svetoga Trojstva; u blizini samoga srca ortogonalno barokne
urbanistike koncepcije, prvotno zvanoga Vinski trg koji je na svom istonom dijelu
nekada imao i dodatni Solarski trg i to na mjestu dananje Ekonomske kole, nekadanje
enske gimnazije. Na sjevernom dijelu, Franjevakom su ulicom stari Esekeri mogli
ulaziti u Trg Vatroslava Lisinskog da bi zapadnim dijelom Glavnoga trga mogli doi,
bivom Patkinom ulicom, danas J. Bosendorferovom, u trei i najmanji trokutasti trg,
u negdanji Jezuitski trg, danas Trg Jurja Kriania sa spomeninom skulpturom sv.
Ivanu Nepomuku ispred Crkve svetoga Mihaela arhanela, ispred lijepe barokne crkve
ispod ijih se temelja nalazi Kasim paino grobite s negdanjom Kasim painom
damijom. (2:227.) Upravo je Heineu kao piscu Pria iz Zlatnoga vola, najprivlanije
odredite Trg svetog Trojstva9 ; centar zvjezdanoga grada i Heineovo novelistiko
sredite svijeta - mikrokozmos u kojem je sjedinuo sve Esekere/Osjeane s pridolicama
u slobodi njihovih ulaenja i izlaenja simbolinim prostorom kulturnoga hrvatskoga
i multinacionalnoga ishodita i uhodita; u prvotnom zaetku irjeg franc jozefskog
konteksta s enjom prepoznavanja beke atmosfere urbanoga ivota10 i ulazita svih
i svega prema svemu i svima. Stoga pisac nije sluajno, prvom novelom, svoje itatelje
i novelistike sudionike uputio i doveo na Trg svetoga Trojstva i s glavnoga trga uputio
ih njihovim stalekim statusom ravno u prvo, najstarije esekersko kazalite u zgradi
Generalkasarne, na njihova mjesta, omoguivi graanima da gledaju predstavu, ali
i neprimjetno ostvaruju svoju skrivenu urbanu slobodu noima u koijama, u
ajnfortima ili zamraenim kutovima nonih birtija. (2:11,101,108,179,186) Primjerice,
oni u foajeima hofiraju poput udane barunice P, koja u kazalitu, premda je majka
etvero djece, podrhtava pred dvadesetogodinjim uzdrhtalim mladiem i to
prvenstveno s pievim razlogom razotkrivanja skrivenoga iza graanske uglaenosti
starih Esekera. (2:110,114,216) Heine, ne samo kao novelist, nego i kao putopisac
najee vodi stare Esekere u esekerske pivnice, (2:148:153) u gostionice svratita
8
O emu u knjizi pie na sljedeim stranicama: 9, 17, 20, 24, 26, 27, 39, 48, 49, 62, 63, 90, 91, 92. 106, 107, 110,
135, 137, 162, 184, 187, 189 i 220.
9
Spomenutoga na sljedeim stranicama: 27, 84, 109, 183. i 184.
10
Kojega Heine opisuje u istoimenoj noveli Ostvareni san. Premda je Frediju ... knjiga omoguila da se vine
u gledalite teatra s kojeg je sluao zamiljene dijaloge koji su odzvanjali u njegovoj glavi neostvarena enja
za odlasci-ma u novo bajkovito ureeno kazalite koje mu je omoguila milostiva Gita. (2:170)
414
gdje su mogli prepriavati i filozofirati, nadmudrivati se i ogovarati jedni druge. Pustio

ih je slobodno i svakodnevno hodati trgom, a nedjeljom etati do kasno u no, lutati
bez straha jedva osvijetljenim ulicama i uliicama Tvre, ivjeti u njezinim kuama,
svaati se u njezinim haustorima i dvoritima ili se bar jedamput u ivotu provozati
konjskim tramvaje iz Tvre u Gornji i Donji grad. (2:236) Beskunike je udomio ispod
dravskoga mosta, a maskirane je valere, poslije osjekoga Karnevala, potpuno
anonimne uveo je u javnu kuu N u Tvri. (2:20.-22.,32.-35,134,139,140,141)
Potiho je ulazio i izlazio iz njihovih skrivenih intima s dozom aplinovskoga humora
s kojim je uvijek u svim novelama, iznenaujue, postizavao nagle obrate u kompozicijskim
zavretcima radnje; ouujui poantom koju itatelji nisu oekivali. (2:40.-42.) U
unutranjem gradu Tvre; glavno i najposjeenije mjesto je svaratite K Zlanom volu,
iji je vlasnik bio Dozef, upisan kao Jozo i krten u kao Josef. ( 2:188, 191) On je u
svome svratitu osigurao umjetnicima etverokutni stamtisch. (2:110.) Za razliku od
kazalita, koje je bilo stalno mjesto visoke, bogatije i obrazovanije srednje graanske
klase koja je ivjela lagodnijim ivotom rezerviranih i privilegiranih mjesta kako u
kazalitu, tako i svuda u gradu gdje se nije moglo besplatno ui, siromanija srednja i
nia klasa mogla je cijele dane uz pivo u pivnicama, uz dim, uz buku i razbijanje po
gostionicama i svratitima razmatrati politiko i socijalno stanje grada i priati svoje
komine i tragine ivotne prie.
3.1. Esekersko kazalite i Plavooki Romeo
Sudbine starih Esekera, Heine najee povezuje sa stvarnim urbanim prostorima;
esto s Trgom svetoga Trojstva na kojemu dominira sjeverno proelje najvee zgrade
glavnoga Generalata u kojem se je smjestilo prvo glumite unutarnjega grada Tvre,
koje je, staleki, bilo mnogima nedostignuta enja za ostvarenim snom. (2:171) Bilo
je to mjesto s kojega se irio graanski duh pa je ve prvom novelom Heine zorno
opisao nevidljivi ivot kazalita11 kao mjesto igre i tipian fenomen urbane kulture
obrazovanoga graanstva bez koga nema grada pa je Heine kazalite pokazao kao
svojevrsni uvid u drutvenu igru ivota sa svojim vremenom. Upravo zato Heine zorno,
glavnom glumcu Romeu, u prvoj noveli Plavooki Romeo domilja novu, iznenaujue
neoekivanu sudbinu to prianje u prii nikada ne ostvaruje. (2:7.-9.) Romeo je glumac
provincijskoga i putujuega bekoga kazalita. Odsjeo je u svratitu K Zlatnom volu
i zaigrao u predstavi Romeo i Julija, ne osvajajui svojom dramskom ulogom i rijeima
velikoga dramskoga pisca nego prvenstveno priupitnim izvanknjievnim ukusom;
on ljubiasto-plavim oima osvaja srca esekerskih dama. Kako je oima u cijelosti
osvojio i biljeterku Agnezu, tako je osvojio i ravnatelja koji je sam sebi priznao da
osjeko kazalite nema glumca poput lijepookoga bekoga Romea koji moe napuniti
11
Vlado Obad, Njemake putujue drine na pozornici osjekog kazalita, u: Krleini dani u Osijeku 2007., 100
godina Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku/Povijest, teorija, praksa hrvatska dramska knjievnost i
kazalite. Zagreb Osijek, Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU; Odsjek za
povijest hrvatskog kazalita; Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku; Filozofski fakultet Osijek, 2008. str. 30.-5.
415
blagajnu. Da bi esekersko kazalite imalo takovoga korisnoga glumca, radi kojega je

kazalite uvijek prepuno Osjeana, ravnatelj je domislio plan kako zauvijek zadrati
plavookoga glumca u Osijeku s razlogom svjesnoga napora da se publika pridobije,
a blagajna napuni pod svaku cijenu. Umjesto da se plavooki glumac vrati, sa svojom
bekom, putujuom druinom. u Be to bi bio logian kraj kratke prie, pisac noveli
domilja nagli i neoekivano iznenaujui obrat kompozicijskim zavretkom. Takav
tipini novelistiki kompozicijski zavretak slijede i sve ostale 64 novele u knjizi,
utemeljujui pievo domiljanje redovitoga zbivanja, suprostavljanjem protivzbivanja
pa e ostarjeli esekerski glumac Johann, prema ravnateljevu naputku, odigrat svoju
zadnju, veliku ivotnu ulogu prijetnje plavookom ljepotanu na nain da nee moi
stii na svoj posljednji randevu s Agnezom dok e ga ravnatelj tititi i skrivati preko
Drave, u Krunskoj utvrdi tri dana od naoruana razbojnika, pri emu e beko putujue
kazalite napustiti Osijek bez svoga glumca. (2:9) Ubacivanjem novoga protivzbivanja,
tihi se i ravan fabulativni tijek uznemiruje i naglo preokree u nepredvidljivo i novo
zbivanje koje e prouzroiti neoekivano poantiranje. Slijedi novelistika poanta s
naglim isticanjem neega to je osobito znaajno za ono to obrauje novela. (3:
164) Heine je novelistriki iznenadno promijenio, ne samo pripovjedni tijek nego i
tijek ljudske sudbine to je u sadrajno novelistikom smislu temeljni cilj autorova
novelistikoga domiljanja; plavooki e Romeo zauvijek ostati u Osijeku u stalnom
angamanu esekerskoga kazalita Generalathaus Theatera u zgradi Generalkasarne
na Trgu sv. Trojstva u Tvri, ne samo kao glavni esekerski profitabilni glumac nego i
kao Agnezin suprug i zadovoljan otac koji je stoiki nosio teret popularnosti meu
osjekim damama. (2:7.-9.)
Heine je, temeljem povijesne faktografije kazalinoga ivota12 18. i 19. stoljea,
gradio domiljajue poveznice izmeu pojedinanih ljudskih sudbina i opeg kazalinoga
znaaja u kulturnom ozraju unutarnjega grada Tvre.. Meuodnosi novelistikih likova
djeluju istinito, ne zato to njihova pojedinana obiljeja odgovaraju stvarnoj povijesti
nego zato to su opisani vrlo prijemivo sa znalakim zapletima radnje kao da su
likovi stvarni, kao da su preslikani iz stvarnosti, pri emu Heine najvie nastoji naglim
kompozicijskim zaokretima zaprepastiti svoje itatelje.
3.2. Esekeri na Glavnom trgu Unutarnjega grada
Heineu je Glavni trg ili Trg svetoga Trojstva, bio iroko otvoren, simbolino ureen
i povijesno stilizirani urbani prostor unutarnjega grada Tvre, okruen dominantnim
zgradama javnih funkcija sa sjeditem politike, gospodarske i kulturne moi iji su
ciljevi uvijek bili usmjereni ouvanju urbane demokracije o uzajamnosti komunikacije
ili u najgorjem sluaju sa suprotnim ciljevima koji su se, u povijesnom smislu, uvijek
ispisivali po spomeninim ploama svoga vremena s raznovrsnim sretnim i manje
12
Kamilo Firinger, Prvih 85 godina osjekog kazalita; Osjeko kazalite u prvoj polovici 19. stoljea/Spomen
knjiga o pedesetoj godinjici narodnog kazalita u Osijeku, Osijek, 1957.
416
sretnim dogaanjima jakih drutveno-politikih i socijalno-psiholokih obiljeja

kolektivne svijesti i njezina identiteta. Trg svetoga Trojstva je simbolizirao raskrije
povezano s ulicama okolo trga kojima su u sredite dovodile i odvodile dolaznike i
odlaznike prema moguim susretima, okupljanjima i javnim objavama, odmoritima i
komunikaciji o najbitnijim dogaanjima u gospodarskom i kulturnom ivotu. Trgom su
najee prolazili i dokoni prolaznici prema mjestima dokolice kada bi sjeli i promatrali
koje je mjesto u gradskoj ulinoj kavani slobodno, mogue slobodno u pivnici ili mogue
i u kuaonici vina. Sva ta privlana mjesta nalazila su se na Trgu svetoga Trojstva; prvotno
Vinskom trgu iz 1729. godine koji je nastajao uporedno s izgradnjom vojne tvrave.
Isti je Glavni trg, tijekom svoje politike povijesti, simbolino mijenjao svoje nazive te
je imao, osim naprijed opisana uobiajena obiljeja, i uslunu ulogu trga na kojem se je
prodavalo i kualo vino, a u sjeverozapadnom kutu bio je i Solarski trg s uslunim uredom
i skladitem za prodaju soli. Kvadratinog i geometrijski skladnoga baroknoga oblika s
osam ulica imao je i jo danas ima, u srcu svoga sredita, spomeninu skulpturu Svetoga
Trojstva iz 1877. godine kao zatitniki znak zavjeta protiv kuge koja je, osim u mnogim
europskim i hrvatskim gradovima, harala Osijekom i Slavonijom. Kip svetoga Trojstva
okruuju fontanski zdenci djetelinano oblikovani baroknim oblijem sa crvenim
kamenovima oko kojih je bio ureen prvi javni perivoj 1700. godine. Kraj jednog od
zdenaca, Heineovom novelistikom domiljenosti ...stajala je na trgu Neva, ekajui,
kao i svi ostali okupljeni, znak za poetak nastave. Promatrao ju je Roko koji se je, jo
kao kolarac, zaljubio u Nevu, ba na Trgu svetoga Trojstva na kojem je mlade uno
prepriavala protekle ljetne raspuste. a Roko je sada drao u ruci Pismo od Neve..
Sve je to Roko zapisao u svojoj depnoj biljenici svojevrsnom dnevniku kojega je
mnogo godina kasnije prelistavao u kutu Zlatnoga vola okruen znatieljnicima
koji su ga natjerali da ga njima proita premda je ve bio u epavom braku , a Neva
davno s roditeljima u Peti ali, uslijedit e Heineovo kompozicijsko iznenaenje o
Nevi koja je tu negdje i koja e zauvijek ostati u gradu na Dravi. (2:184: 8.) Gradski
se magistrat i komorska direkcija, u baroknom stilu iz 1702. godine, nalazila gdje se i
danas nalazi Gradski muzej na istonoj strani trga. Do Magistrata bila je kua prvoga
osjekoga gradonaelnika Daniela Vesentina, a susljedno od 1722. do 1728. godine na
zapadnom dijelu trga barokna je zgrada Glavne strae sjedite garnizonske blagajne
i komande grada, upravo na mjestu sruenoga otomanskoga carstva negdanje poznate
Sahat kule koja junim dijelom ide do junoga kuta Biskupsko djeakog sjemenita
s grbom J.J.Strossmayera u gornjem kutu prvoga kata zgrade, danas glazbene kole.
Ovom povijesnom faktografijom unutarnjega grada Tvre, Heine ne optereuje svoju
novelistiku meditaciju kao to ju je logino morao koristiti u svojim putopisnim
opservacijama budui faktografija povijesnoga preobilja ometa noveliranje koje je pisac
znalaki usmjerio samo na isjeke iz ivota starih Esekera, na sudbonaosni detalj koji
u nekom iznenaujuem sklopu mijenja ivotni smjer u neoekivanom pravcu. Osim
kazalita i zanimljivih sudbina u najstarijoj kazalinoj kui, poput ljubavnoga trokuta
Karike, Gertrude i Jozrfa u dramskom ansamblu (2:108.-111.) Generalske vojarne,
417
stari su Esekeri mogli ponekada gledati predstavu putujuih druina ili u svatitima ili
i u konjskom tramvaju u sajamskim danima kada su glumci iz Hrvatskoga sokola
u tramvaju ismijavali glavonje iz dravne vlasti pa isti nisu mogli izbjei batini
tajne policije (2:98.-101.) Konjski je tramvaj razlog kompozicijskom obratu kada je
kondukter na brzinu pokupio nekoliko deka u donjogradskim tramvajskim talama
... radi napadalog, pravog sibirskoga snijega (2:137) Heineov razlog humoristina
stila Nespretnih okolnosti s kojima se je preljubnik Karlo B., u svratitu K Zlatnom
volu, borio piui i itajui ljubavno pismo uz pomo duebrinih prijatelja. Heineov
humorizam osvaja i simbolino naslovljenom novelom Kue N u Tvri koju pisac
niti locira, niti, opisuje, niti imenuje pravim imenom nego u nju dovodi maskiranog
mladia Augusta P. Gusta da prvi put, poput starijeg brata, bude u drutvu bijele
ene. S odmjerenom dozom humora itatelj prati preplaenoga, promrzloga i pripitoga
Gusta koji prikuplja snagu u Zlatnom volu uz duebrinikoga, besposliara Pepe,
koji Gustinom ispijanju aja preporua treu rundu mornarskoga pia od kojega
se Gusta jedva dri na nogama i kao takav ulazi u kuu N i pada u obzirni zagrljaj
iskusne ene od koje je odmah htio pobjei, ali nije jer mu Heine novelistiki domilja
sudbonosni zaokret kojim je maskirami valer odmah zaspao u krevetu ene, a ona
je odluila da ionako ne eli noas vie raditi pa je Gusta ujutro u urbi izletio iz
kue N samo poljubivi neobino njean i bijeli ten. ( 2:20.-2.) Na istom je trgu
u Tvri, Heine novelistiki domislio zanimljivu sudbinu ljekarniku Erihu i njegovoj
jedinoj ljekarnici u Tvri ne odreujui joj lokaciju nego je dopustio itateljevoj mati
naslutiti pomou sklopljenih rijei na jednom kraju Tvre jer njegovoj ljekrnici
prijeti konkurencija nove ljekarne na drugom kraju Tvre i to s mladom i lijepom
apotekaricom Anom N. koja je nedvojbeno stigla iz Praga i koja je pedesetogodinjem
Erihu postala opasna ugroza . I u ovoj noveli raspoloeni duebrinici ekaju u
Zlatnom volu sredinjem i prometno najfrekventnijem mjestu, kako u Tvri, tako
i u Priama iz Zlatnoga vola, u kojemu se kroje i pretresaju sve informacije pa tako i
oko tajanstveno i zagonetno uporne samoe Ane N o kojoj stari Esekeri nisu uspjeli
nita doznati osim to su zakljuili da se s njom drue tamne, neastive sile. Kada
je Erih odluio ispitati stvar jedne je nedjelje ujutro otiao Ani N objasnivi joj da
je vrijeme da ode, a ona se je tomu razveselila. U Heineovu domiljnju zatim slijedi
znalaki fabularnonovelistiki zaokret vrlo struno kompozicijsko preusmjeravanje
novim, okantnim sadrajem koji je Heine tako presloio da je Anu i Eriha odveo u
Anin dom, u praki bordel inae njezino radno mjesto otkuda je dola u osjeku
Tvru pa se je Erih, nakon svoje borbe s neastivim i zalugom Heineova humoristina
stila, sretno vratio svom poslu u preostalu, jedinu ljekarnicu u Tvri. (2 : 20.-2.)
Zanimljivo je napomenuti da, o tom istom, nekad zvanom Glavnom trgu, nema
niti jednog Heineovog novelistikoga domiljanja o sudbinama, gore opisanog lokaliteta
Biskupskoga djeakoga sjemenita ili bilo kojega sjemenita isusovakoga reda, posebice
franjevakoga u kojima je bilo jako arite kulture i obrazovanja, premda pod udarom
418
jozefinske reforme i carske odluke 1783. godine i unato njoj, mnogi su sjemenitarci,
studenti i profesori bezbrojno puta i dalje prolazili Trgom svetoga Trojstva, iz dvaju i
prema dvama smjerovama u trgove pred svojim sjemeninim rezidencijskim zgradama
i kolama, uvajui brino svoje, od javnosti nedostupno skrivene sudbine do kojih
nije mogao ili nije htio moi dosegnuti domiljajni humoristini um Ervina Heinea
koji se je bio, preteito, usmjerio urbanim posjetiteljima sredinjice arinoga izvorita
svojih Pria iz Zlatnoga vola; gostionici i svratitu K Zlatnom volu to je i naglasio
naslovom svoje knjige.
3.3. K Zlatnom su volu
Najvie su dolazili i odsjedali u Dozefovom svratitu K Zlatnom volu razni
gosti i glumci putujuih glumita, najee svakodnevno stari Esekeri, srednjeg stalea
koji su raspravljali o najnovijim dogaajima u gradu Trojednoga kraljevstva. Ponekad
su umniji ljudi imali pravi razlog razgovarati o, primjerice, nastanku fotoaparata i o
dugogodinjim naporima koji su stvorili mogunost izrade fotografija i o portretima
jednog od najstarijih esekerskih fotografa g. Knitela (2:91.-94.) esto bi ljudi, poput
Wilima N. dolazili ispijati jutarnju kavu (2:48.) Mnogi su besposliari dolazili
nadmudrivati se, prepirati i svaati. Bilo je i pripitih ena poput razoarane Karoline
koja je ve prijepodne gucnula rakije (2:38). I preljubnici su se skrivali u svratitu.
Okupljali bi se i oni koji su sve o svemu i svakomu htjeli doznati, posebice o onom to
ne bi trebali da znaju. ( 2:34.) U Zlatnom volu plesao se je na momakim veerima
bearac sve do jutra. (2:107) Najvie su dolazili ljubitelji dramske umjetnosti plitkih
depova. Gledali su predstave amarterskih dramskih druina koje bi se zatekle u
svratitu i iji bi glumci imali rezervirana sjedita u etverokutnom stamtischu u kojem
su se krojile sudbine, otkrivali i potvrivali talenti, predviale se glumake karijere i
ogovarale ili klevetale nedostupne i nedostine osobnosti.
Zato je, primjerice Karlo B. trei dan doao u Zlatni vol bez svoje njenije
polovice i kako je svoje razloge pismom opravdavao sa skupinom duebrinika oko
sebe nagnutih nad otvorenim pismom odgovor je dao Heineov domiljajni, aljivi i
armantni stil . (2:135.-138.) Zato inspektor Lagani, kljuna lanana veza u kompoziciji
svi 64 novelistikih domiljanja, esto razmilja, trai odgovore i razrjeava kriminalne
probleme starih Esekera, ba za stolom u Zlatnom volu ( 2:62,162) domislio je
samo sveznajui autor svojih novela, Ervin Heine uvijek iznenadivi neoekivanim
novelistikim zavretkom koji se temelje na dvama konstruktivnim metodama; prvo
na unutarnjem povezivanju novele sa zanimljivim zgodama iz esekerskoga ivota i
iznenaujue promjenljivim ljudskim sudbinama, koje Heine sve povezuje, najee u
najpoznatijem svratitu gostionice unutarnjeg grada Tvre K Zlatnom volu i drugom
metodom vanjskoga uokviravanja Heine ciklizira ezdesetetiri, sadrajno, razliite
novele u jedinstvenu cjelinu vremena i prostora osjekoga urbanoga milieua; u esto
oslovljenoj prostornoj sredini svratita i gostionice K Zlatnom volu.
419
Zakljuak
Ii, hodati prostorima unutarnjega grada Tvre, Gornjim i Donjim gradom
Osijeka; njezinom povijeu, zapisima i novinskim izvjeima o starom Eseku, znailo
je Heineu, kao piscu, ivjeti ivot u domiljanju, u doticanju i oivljavanju davno usnulih
Esekera i dogaaja iz njihovih ivota. Fakciji povijesne i novinske grae Heine domilja
fikciju te nerazdvojivo ispreplie prolost iz promatrakoga rakursa sadanjosti u
metonimiji suivota i zajednitva, u solidarnosti prolosti sa sadanjosti i obrnuto budui
je autor Ervin Heine ugradio svoj duhovno domiljajui udjel o suivotu s ljudima to
bijahu zauvijek napustili svoj Osijek, svoje zanimljive ili nezanimljive ivote i omiljena
esekerska mjesta poput Glavnog trga i na njemu najstarijeg kazalita, apotekarnice,
kue N, gostionica i svratita i u unutarnjem gradu tvre najposjeenije svratite K
Zaltnom volu u kojem su, novelistikom domiljenosti pisca, svi oivjeli i nadili tu
prostorno-vremensku razdvojenost i zauvijek ostali u domiljenom knjievnom ivotu.
Taj Heineov iskorak iz sebe samoga i zakoraaj prema dalekim ljudima esekerske
prolosti pieva rodnoga grada znak su Heineove neuvjetovane privrenosti Osijeku
u kojem, i itatelji, sudjeluju u imaginarnom oivljavanju njezine povijesti, putujui
njezinim urbanim krajolikom i recepcijski komunicirajui s odabranim predhodnicima
novelistikoga svijeta Heineovih Pria iz Zlatnog vola.
Literatura
Firinger Kamilo, Prvih 85 godina osjekog kazalita; Osjeko kazalite u prvoj polovici 19. stoljea /
Spomen - knjiga o pedesetoj godinjici narodnog kazalita u Osijeku, Osijek, 1957.
Heine Ervin, Prie iz Zlatnoga vola, Njemaka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga
podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek, 1997.
Mutnjakovi Andrija, Vesentinov grad; u knjizi: Helena Sabli Tomi, U osjekom Nutarnjem
gradu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetniki rad u
Osijeku, Zagreb Osijek, 2017.
Obad Vlado, Njemake putujue druine na pozornici osjekog kazalita, u: Krleini dani u Osijeku
2007., 100 godina Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku/Povijest, teorija praksa hrvatska
dramska knjievnost i kazalite, Zagreb Osijek, Zavod za povijest hrvatske knjievnosti,
kazalita i glazbe, HAZU; Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Hrvatsko narodno
kazalite u Osijeku; Filozofski fakultet, Osijek, 2008.
Solar Milivoj, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, zagreb, 1977.
Taube von Friedrich Wilhelm, Slavonija i Srijem 1777./1778. Osijek, Dravni arhiv u Osijeku,
2012.
420
Heineovo novelistiko domiljanje Pria iz Zlatnog vola

Saetak
Heineova enja za prouavanjem povijesti svoga rodnoga grada Osijeka i namjera da
povijest umjetniki rekonstruira, duboko je ukorijenjena u intelektu i u imaginaciji pisca.
Svakodnevno putopisno lutanje i promatranje unutarnjega grada - Tvre, prelistavanje muzejsko
arhivske rae sa starim fotografijama, itanje starih novinskih izvjea Die Drau kao i dogaaja
iz crne kronike Slawonische pressa, prouavanje znanstvenopovijesnih otkria u povezanosti
materijalne i duhovne sveze, suoavanje s otkrivenim i skrivenim kulturnim pamenjem,
pronali su knjievno utoitu u novelistikom domiljanju Pria iz Zlatnoga vola, nadmaujui
jednostavnost prie sloenou kompozicijsko fabularnoga tijeka koji redovito u svima 64-ima
naovelama iznenaduje poantom svojih naglih sadrajnih obrata U njima je Heine stare Esekere
18. i 19. stoljea novelistiki domiljeno smjestio u osjeki urbani krajolik, u ambijent unutarnjeg
grada Tvre s njezinim ulicama, kuama i sudbinama na glavnom Trgu svetoga Trojstva na
kojem je bilo najstarije kazalite Generalathaus Theatera u zgradi Generalkasarne, najstarija
ljekarnica, pota, javna kua N, duani i kole, gostionice, svratiata i najposjeenije svratite K
Zlatnom volu. U svim tim prostorima Heine je novelistiki domislio iznenaujue i neoekivano
nove sudbine. Obrazac naglih novelistiko kompzicijskih obrata zorno se obrazlae i tumai
u sljedeim novelama: Otresita Margareta, utljiva Ema i detaljno prvom novelom Plavooki
Romeo sa zanimljivim kompozicijskim zaokretom radnje kada beki glumac, lijepooki Romeo,
postaje esekerski glumac i novi Eseker. Isti novelistiki obrazac je u svima 64-orima novelama;
u noveli Ljekarnik, u kojoj Erih, u najstarijoj ljekarnici Tvre s razlogom postaje glavni subjekt
Heineova humoristina domiljnja. Zanimljiv je zaokret i u noveli Maskiran valer u kojoj mladi
Gusta prvi put dolazi u javnu kuu N, ali je jo zanimljiviji nain Heineove domiljatosti kojom
je Gusta izjurio iz kue N. Najposjeenije je svratite K Zlatnom volu u kojem se susreu stari
Esekeri, novelistiki odmjeravajui kulturne i nekulturne doseze gradskih urnebesnih zbivanja.
Heine nije umanjio niti zanimljive veze s izvanjskim dijelom Tvre; u jedinstvenom i slobodnom
kraljevskom gradu Osijeku; u Gornjem i Donjem gradu; sa itnim trgom u Gornjem gradu i
Jelaievim u Donjem gradu; s kavanama Grand hotela i Royala, novim Hrvatskim narodnim
kazalitem, Glavnim kolodvorom i Gutmanovom elejznicom, Sakuntale parkom, Gradskim
vrtom blizu kojega je Sirotite za naputenu djecu i u svakom imenovanom prostoru po jedna
iznenadujue preusmjerena ljudska sudbina. Novelistiku vezu Donjeg s Gornjim gradom sve
do lijepoga Gradskoga vrta na sjevernom dijelu Osijeka povezivao je, kako u povijesnoj zbilji,
tako i u Priama iz Zlatnoga vola, poznati osjeki konjski tramvaj i u tramvaju glumaka ekipa
Hrvatskoga sokola, koja uveseljava stare Esekere, ismijavajui politike prilike i glavonje u
Trojednom kraljevstvu, zaradivi batine koje nisu uspjeli izbjei tajnoj policiji. Paralelno su
kamenitim drumovima jurili konji s koijama u kojima se je vozio vii stale, lako i domiljeno,
zajedno sa autorom Pria iz Zlatnoga vola, prelijeui u novelistikom domiljanju, ne samo
prostorne granice nego i vremenske budui je Heineu vrijeme put bez pravca po kome se kree
amo tamo; uzdunim i popreenim presjecima.
421
Heines novelistische Ausdenken der Geschichten

aus dem Goldenen Ochsen
Zusammenfassung
Heines Sehnsucht nach der Erforschung der Geschichte seiner Geburtsstadt Osijek und
sein Vorhaben, die Geschichte knstlerisch zu rekonstruieren ist tief in dem Intellekt und der
Imagination des Schriftstellers verwurzelt. Das alltgliche reisebeschreiberische Herumwandern
und Betrachten der Innenstadt der Festung, das Blttern des musealisch-archivistischen Stoffes
mit alten Fotografien, das Lesen alter Zeitungsberichte Die Drau sowie der Ereignisse aus der
schwarzen Chronik der Slawonischen Presse, die Erforschung der wissenschafts-historischen
Entdeckungen in der Verbundenheit des materiellen und gestigen Bandes, die Konfrontierung mit
entdecktem und verborgenem Kulturgedchtnis fanden literarischen Fluchtort im novelistischen
Erdenken der Geschichten aus dem Goldenen Ochsen, die Einfachheit der Geschichten durch
die Verwicklung des kompositions-fabularen Laufes, der regelmig in allen 64 Novellen durch
die Poante ihrer jhen inhaltlichen Wendungen berraschen, betreffend. In ihnen placierte
Heine die alten Esseker des 18. und 19. Jahrhundertes novelistisch bedacht in die osijeker
stdtische Umwelt, in das Milieu der Innenstadt der Festung mit ihren Straen, Husern und
Schiksalen auf dem Hauptplatz der Heiligen Dreifaltigkeit, auf dem das lteste Theater war,
das Generalathaus Theater im Gebude der Generalkaserne, die lteste Apotheke, die Post,
das Bordel N, Geschfte und Schulen, Gatshuser, Gasthfe und der meistbesuchte Gasthof
Zum goldenen Ochsen. In allen diesen Rumen erdachte Heine novelistisch die berraschende
und unerwartete neue Schicksale. Das Muster jher novelistischen Kompositionswendungen
wird in folgenden Novellen anschaulich begrndet und erlutert: Die barsche Margarete, Die
schweigsame Ema und genau mit der ersten Novelle Blauugiger Romeo mit interessanter
Kompositionswendung der Handlung, als der wiener Schauspieler, der schnugige Romeo,
essekerischer Schauspieler und neuer Esseker wird. Dasselbe novelistische Muster ist in allen
64 Novellen vorhanden; in der Novelle Der Apotheker, in welcher Erich, in der ltesten
Apotheke der Festung mit Grund zum Hauptsubjekt von Heines humoristischen Erdenken
wird. Interessant ist die Wendung auch in der Novelle Der maskierte Liebhaber, in welcher der
junge Gusta zu ersten Male in das Bordel N kommt, aber noch interessanter ist die Art von
Heines Findigkeit mit welcher Gusta aus dem Hause N rennt. Der meistbesuchte Gasthof ist
Zum goldenen Ochsen, in welchem sich die alten Esseker treffen, novelistisch die kulturellen
und nichtkulturellen Reichweiten der stdtischen Ereignissen errternd. Heine verminderte auch
die interessanten Verbindungen mit dem ueren Teil der Festung nicht; in der einheitlichen
und freien kniglichen Stadt Osijek; in der Ober- und Unterstadt; mit dem Weizenmarkt in
der Oberstadt und dem von Jelai in der Unterstadt; mit den Cafs des Grand Hotels und
Royals, mit dem neuen Kroatischen Volkstheater, dem Hauptbahnhof und der Gutmanschen
Bahn, dem Sakuntala-Park , dem Stadtpark in dessen Nhe das Heim fr verlassene Kinder
ist und in jedem genannten Raum ist ein berraschend umgeleitetes Menschenschicksal.
Die novelistische Verbindung der Unter- und Oberstadt ganz bis zum schnen Stadtpark in
dem nrdlichen Teil von Osijek verband, wie in der historischen Wirklichkeit so auch in den
Geschichten aus dem goldenen Ochsen, die bekannte osijeker Pferdestraenbahn und in der
Straenbahn die Schauspielgruppe des Kroatischen Falken, welche die Osijeker unterhielt, die
422
politischen Umstnden und die Grokpfe im Dreifaltigen Knigsreich auslachend und Prgel
von der Geheimpolizei verdienend, der sie nicht ausweichen konnten. Paralel damit rasten auf
den Steinstraen Pferde mit Kutschen, in denen die hheren Stnde fuhren, leicht und erdacht,
zusammen mit dem Autoren der Geschichten aus dem goldenen Ochsen, in novelistischen
Erdenken nicht nur die rumlichen sondern auch die zeitlichen Grenzen berfliegend, da fr
Heine die Zeit ein Weg ohne Richtung ist, auf dem er sich hin und her bewegt; in lngs und
quer gestellten Schnittpunkten.
423
424
PRILOZI
Branko Hanek, Ivo Soljai: Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana
Dr. sc. Branko Hanek UDK: 514(497.5)(091)

znanstveni savjetnik,
Zavod za povijest i filozofiju HAZU,
Zagreb
bhanzek@hazu.hr
Prof. em. dr. sc. Ivo Soljai
Zavod za tekstilnu tehnologiju
Tekstilno-tehnoloki fakultet, Zagreb
isoljac@ttf.hr
Korisno drutveno djelovanje

Mattes ing. Hermana
(Osijek, 17. lipnja.1909.
Zagreb, 2. veljae 1976.).
Ing. Herman Mates ima vrlo velikih zasluga u

prvim poslijeratnim godinama za ustroj i razvoj
znanosti posebno fizike i ektroinenjerstva. Bio
je prvi direktor Uprave za gradnju instituta za
fiziku zatim tehniki direktor Instituta za fiziku
Ruer Bokovi Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti ( JAZU) iz kojeg se razvio suvremeni
Institut Ruer Bokovi. Na vlastiti zahtjev
premjeten je u Institut za elektroprivredu gdje je
Mattes postao i prvim direktorom Instituta. Pod
njegovim rukovodstvom, Institut je mnogo pridonio
intenzivnoj izgradnji i naglom razvoju hrvatske
elektroprivrede.
Kljune rijei; Herman Mates dipl. Ing., Institut

za fiziku Ruer Bokovi JAZU, Institut za
elektroprivredu, Savez inenjera i tehniara, Bilten
dokumentacija inostrane strune literature
427
ivotopis
Rodio se u Osijeku. Otac mu je bio ing. Josip Mattes, vii
savjetnik dravnih eljeznica i docent Tehnikog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, a majka mu je Marija Mattes roena
timac. Imao je brata Leona Mattesa.
Vii teajni ispit na prvoj realnoj gimnaziji u Zagrebu
poloio je 25.6.1928.. Nakon toga polazio je Visoku tehniku
kolu u Darmstadtu (Njemaka) te poloio pripremni
diplomski ispit (Diplom vorprfung). Nakon toga nastavio je
sudij na strojarsko-inenjerskom odsjeku Tehnikog fakulteta
Sl.1. Herman Mattes Sveuilita u Zagrebu. dana 20.3.1933. Jo dok su brat Leon
i on studirali preminuo im je otac ing. Josip Mattes dne 13. svibnja 1936. godine.
Otac Josip je od k. g. 1923./24. pa sve do smrti bio honorarni nastavnik za predmet
Lokomotive na bivoj Tehnikoj visokoj koli i kasnije Tehnikom fakultetu Sveuilita
u Zagrebu. Istovremeno je bio zaposlen kao stalni slubenik dravnih eljeznica. Dana
31.3. 1939. poloio je Herman Mattes diplomske ispite na strojarsko-inenjerskom
odsjeku, elektrotehnikom smjeru
Tehnikog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. Na temelju toga
podijeljen mu je naslov inenjer
(Sl.3). Godine 1951. poeo je,
uz pomo drugih strunjaka,
raditi na osnivanju Instituta za
elektroprivredu tako da se smatra
jednim od osnivaa te radne
organizacije. I nakon odlaska u
mirovinu, 1965. godine, bio je
radno i drutveno aktivan sve
do iznenadne smrti.. Umro je u
Zagrebu 2. veljae 1976., a smrt
Sl. 2. Potpis H. Mattesa Sl.3. Diploma H. Mattesa
428
ga je zatekla na funkciji generalnog sekretara Jugoslavenskog nacionalnog komiteta za

velike elektrine mree, CIGRE. CIGRE je skraenica prema francuskom: Conference
internationale des Grands Reseaux lectriques.
Kretanje u slubi
Od 8.5.1939. do 15.7.1941. radio je kod Zagrebakog elektrinog tramvaja u
svojstvu inenjera konstruktora u elektro-odjelu. Od 3.3.1942. do 19.5.1945. prekinuo je
svoju djelatnost zbog ratnih zbivanja. Od 9.7.1945. do 31.7.1945. radio je u elektrinoj
centrali u Zagrebu u svojstvu ravnatelja. Od 1.8.1946. do 7.3.1947. boravio je, po nalogu
Predsjednitva Vlade FNRJ na strunoj specijalizaciji u Francuskoj i SAD. Nakon
povratka u zemlju od 31.7.1947. do 1.3.1949. radio je u Ministarstvu elektroprivrede
FNRJ, gdje je dao znatni struni doprinos. Za njegovo daljnje unapreivanje bilo je
vrlo korisno vrijeme provedeno u Berlinu (1948. osam mjeseci). Od 1.3.1949. do
14.6.1949. radio je kao Struni suradnik u institutu elektrogospodarstva u Ljubljani. Od
15.6.1949. do 1.3.1951. radio je u svojstvu naelnika u Saveznoj planskoj komisiji, to
je bilo znaajno za unapreenje elektroenergetskog snabdjevanja drave. Kao istaknuti
strunjak postavljen je 2.3.1951. na dunost direktora Uprave za gradnju instituta za
fiziku gdje je ostao do 1.4.1952. Od 2.4.1952. do 31.8.1953. radio je kao tehniki
direktor Instituta za fiziku Ruer Bokovi Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti (dalje:JAZU) iz kojeg se razvio suvremeni Institut Ruer Bokovi. Na
vlastitu molbu, zbog elje da to vie doprinese razvoju elektroprivrede, premjeten je iz
Instituta za fiziku Ruer Bokovi u novoosnovani Institut za elektroprivredu. Ovaj
premjetaj malo emo detaljnije opisati. U svojstvu direktora Uprave za gradnju Instituta
za fiziku JAZU preveden je Mattes dana 12.5. 1952. iz zvanja vieg industrijskog
ininjera, kao slubenik Predsjednitva Vlade NR Hrvatske u zvanje vieg referenta u
VI. plaeni razred. Predsjednitvo JAZU je na svojoj sjednici 15.I.1953. unaprijedilo
Mattesa, slubenika JAZU, u zvanje savjetnika V. plaenog razreda s obrazloenjem
da se za poloaj administrativnog i tehnikog direktora Instituta za fiziku JAZU trai
naroita sposobnost s kojom Mattes raspolae i vrlo uspjeno rjeava sloene poslove.
Ipak komisija Vlade NR Hrvatske za personalne poslove, nije, dopisom br. 286. 1953.
od 3. veljae 1953., bila suglasna s prijedlogom da se Mattes unaprijedi u takvo zvanje i
u taj plaevni razred. Dana 17. lipnja 1953. Mattes pie molbu za premjetaj u Institut
za elektroprivredu u Zagrebu s obrazloenjem da eli raditi u svojoj struci u kojoj se
usavravao. Stoga moli svoje razrjeenje dunosti tehnikog direktora. Dana 6.7.1953.
pokrenut je postupak za premjetanje ing. Hermana Mattesa iz Akademijina instituta
za fiziku u Institut za elektroprivredu. JAZU je rjeenjem br. 4029/1953 od 10.7.1953.
premjestila Mattesa u Institut za elektroprivredu u istom zvanju i istom plaenom
razredu. Na temelju rjeenja o premjetaju direktor Instituta za elektroprivredu donio
je rjeenje da se Mattes preuzima na slubu u institut za elektroprivredu te se postavlja
za vrioca dunosti efa elektroenergetskog odjeljenja istoga Instituta. Tako je Mattes
bio u istom zvanju, ali sa 33% veom mjesenom plaom. To rjeenje vrijedilo je od
429
31.9.1953. godine. elja za rad u struci i osjeaj da e biti drutveno korisniji poslije
premjetaja bili su za njega presudni. Od 1.9.1953. Herman Mattes radio je na Institutu
za elektroprivredu gdje je bio vrioc dunosti efa elektroenergetskog odjeljenja. Uskoro
je Mattes postao i prvim direktorom Instituta za elektroprivredu. Za njegovo vrijeme,
pod njegovim rukovodstvom, Institut je mnogo pridonio intenzivnoj izgradnji i naglom
razvoju hrvatske elektroprivrede. Osim operativnog djelovanja razvijen je i studijski rad
radi pravilnog usmjerenja i perspektivnog razvoja elektroprivrede. Po tome je Institut
postao prepoznatljiv ne samo u zemlji ve i kod znanstvenih i strunih ustanova u
inozemstvu. Umirovljen je dana 31. 5. 1965. kao dugogodinji direktor toga Instituta.
Ostalo drutveno djelovanje

Njegov drutveni ugled zbog visoke strunosti bio je vrlo velik tako da je izabran
za Predsjednika Saveza inenjera i tehniara Hrvatske (danas Hrvatski inenjerski
savez) koju dunost je obavljao od 1952. do 1954. godine. Mattes je inicirao osnutak
Elektrotehnikih drutava u Zagrebu, Krapini, Osijeku, Sisku, Rijeci, Slavonskom
Brodu, Splitu, ibeniku, Zadru i Puli. Bio je zasluni i poasni lan Saveza mainskih i
elektrotehnikih inenjera i tehniara Jugoslavije, Saveza inenjera i tehniara Hrvatske
i Saveza elektrotehnikih inenjera i tehniara Hrvatske. Takoer je radio u drutvu
Nikola Tesla, Narodnoj tehnici i Tehnikom muzeju u Zagrebu. Uza sve to bio je i
jedan od osnivaa i prvi predsjednik nogometnog kluba Dinamo u Zagrebu.
Nadalje, suraivao je u asopisima Elektroprivreda, Energija, Tehnika,
Elektrotehniki vjesnik, Bilten dokumentacija inostrane strune literature (Sl.4), a
bio je glavni i odgovorni urednik tog istog Biltena 1950. i 1951. godine.
Sl. 4. Slika unutranjosti korica Biltena... iji je glavni i odgovorni urednik bio Herman Mattes
430
Uestvovao je na meunarodnim kongresima CIGRE 1950 . i 1952. u Parizu,

kao i na IV. zasjedanju Svjetske konferencije za energiju u Londonu 1950. godine. Za
svoj dugogodinji predani rad dobio je priznanja i nagrade muu kojima se naroito
istie orden zasluga za narod sa srebrnim zracima kojim je odlikovan 1971. godine.
Literatura:
Arhivska graa pri knjinici Arhitektonskog, Graevinskog i Geodetskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu;
Osobni dosje Hermana Mattesa, Kadrovska sluba HAZU;
In memoriam: Herman Mattes, Energija, god. 25 (1976), br. 34, str. 130;
B. Markovi: In memoriam: Herman Mattes, Elektroprivreda, 1976., br. 34, str. 182;
Autori se zahvaljuju gospoi Zori itnik, zaposlenici Sredinje knjinice Fakulteta elektrotehnike
i raunarstva na Sveuilitu u Zagrebu, na ljubaznoj i svesrdnoj pomoi u traenju grae o
Hermanu Mattesu.
431
Korisno drutveno djelovanje Mattes ing. Hermana

(Osijek, 17. lipnja.1909. Zagreb, 2. veljae 1976.).
Saetak
Ing. Herman Mates ima vrlo velikih zasluga u prvim poslijeratnim godinama za ustroj i
razvoj znanosti posebno fizike i ektroinenjerstva. Bio je prvi direktor Uprave za gradnju instituta
za fiziku zatim tehniki direktor Instituta za fiziku Ruer Bokovi Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti ( JAZU) iz kojeg se razvio suvremeni Institut Ruer Bokovi. Na vlastiti
zahtjev premjeten je u Institut za elektroprivredu gdje je Mattes postao i prvim direktorom
Instituta. Pod njegovim rukovodstvom, Institut je mnogo pridonio intenzivnoj izgradnji i naglom
razvoju hrvatske elektroprivrede.
Vrlo su velike zasluge i u njegovu drutvenom djelovanju, bio je predsjednik Saveza inenjera
i tehniara, a posebno istiemo da je bio i jedan od osnivaa i prvi predsjednik nogometnog kluba
Dinamo. Mnogo je radio i u izdavakoj djelatnosti. Izmeu ostalog bio je glavni i odgovorni
urednik Biltena dokumentacija inostrane strune literature.
Nutzliche gesellschaftliche Ttigkeit von Mattes Ing. Herman

(Osijek, den 17. Juni 1909 Zagreb, den 2. Februar 1976).
Zusammenfassung
Ing. Herman Mates hat groe Verdienste in den ersten Nachkriegsjahren fr die Gestaltung
und Entwicklung der Wissenschaft, insbesondere der Physik und Elektroengineering. Er war
erster Direktor der Verwaltung fr den Bau des Institutes fr Physik, danach technischer Direktor
des Institutes fr Physik Ruer Bokovi der Jugoslawischen Akademie der Wissenschaft und
Kunst ( JAZU) aus dem sich das moderne Institut Ruer Bokovi entwickelte. Auf eigene
Forderung wurde er in das Institut fr Elektrowirtschaft versetzt, in dem Mattes der erste
Direktor des Institutes wurde. Unter seiner Leitung trug das Institut dem intensiven Bau und
der steilen Entwicklung der kroatischen Elektrowirtschaft bei.
Sehr groe Verdienste hat er auch in seiner gesellschaftlichen Ttigkeit, er war Prsident
des Verbandes der Ingenieure und Techniker, besonders betonen wir, dass er einer der Grnder
und erster Prsident des Fuballclubes Dinamo war. Viel arbeitete er auch in der Verlagttigkeit.
Unter anderem war er Haupt- und verantwortlicher Redakteur des Bulletins der Dokumentation
auslndischer Fachliteratur.
432
Stjepan Najman: Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto
Stjepan Najman UDK: 796

Ogranak Matice hrvatske u Valpovu
Darko Kopf mornar,

sporta i jo poneto
U radu je prikazan drutveni ivot Valpovanina
Darka Kopfa, sportaa, mornara i glazbenika.
Kljune rijei: Darko Kopf, Valpovo, Lovran,

potezanje konopca, Jadranski susreti, rukomet,
mornar.
433
Roen 13. lipnja 1944. u staroj valpovakoj obitelji iji su preci, najvjerojatnije, doli
jo u vrijeme poetka Valpovakog vlastelinstva na poziv baruna Antuna Petra Prandaua.
Taj dobroudni dvometra ostao je u sjeanjima starih Valpovana po nastupu
u, tada popularnoj a danas legendarnoj, TV-emisiji Jadranski susreti. Nastupao je za
ekipu Lovrana u najatraktivnijoj disciplini potezanja konopca. Godine 1973. Lovran,
sa Darkom u ekipi, postaje pobjednik Jadranskih susreta u toj disciplini. Iste godine
ekipa Lovrana, ponovno sa Darkom, nastupa u Metkoviu na natjecanju Prva smotra
jadranskih konopaa i u finalu osvaja drugo mjestu izgubivi od domaina. Zanimljivo
je to se ovo natjecanje odigralo na Darkov roendan 13. lipnja.
Odmah se namee pitanje kako se jedan Valpovanin, Slavonac, tih godina naao
u ekipi konopaa, mjesta u Kvarneru!?
Kako je ivot, obino, nepredvidiv pokazalo se to i u Darkovom sluaju. Naime,
Darko je od malena elio biti moreplovac, no otac je smatrao da je sigurnije zavriti
poljoprivrednu kolu. U srcu Slavonije to bi trebalo znaiti, moda ne lagodan, ali
siguran ivot. Tako je Darko se upisao u poljoprivrednu kolu u Poreu. Tu pohaa
dva razreda te nakon pauze od godine dana u Poegi zavrava srednju poljoprivrednu
kolu. Nakon toga jo ui i za preciznog mehaniara. Pomalo i nemirna duha odlazi
trbuhm za kruhom u Lovran.
Darkov ivot kao da je dio dobrog akcijskog filma. Naime, dolaskom u Lovran
radio je, izmeu ostalog, kao izbaciva u nonim barovima. Ipak, dobiva posao u trgovini
kone galanterije u Lovranu u kojoj radi vie godina.
434
Nakon nastupa u ekipi konopaa Darko ipak dolazi u situaciju ostvariti svoj
djeaki san - ploviti. Plovio je za novoosnovanu njemaku tvrtku iz Hamburga na
mjestu strojara uglavnom po europskim morima.
U Valpovu je od ranih omladinskih dana bio poznat pod nadimkom Gelender to
nije neobino s obzirom na njegovu visini od dva metra i korpulentnost.
Kako je potekao iz sportske obitelji i sam se bavio sportom. Mama Ljerka je
bila odlina odbojkaica i sa ekipom Drutva za tjelesni odgoj Partizan bila prvakinja
Jugoslavije 1956. godine, a sestra Dunja odlina atletiarka (petoboj) kojoj je trenerica
bila Milka Babovi. Darko je zapamen kao lan rukometnog kluba Jovalija Valpovo u
sezonama 1965. 1967. U vrijeme boravka u Lovranu igrao je za tamonji rukometni klub.
Sredinom osamdesetih godina prolog stoljea Darko se vraa konopcu. Ovaj puta
u Slavoniji nastupao za ekipu Valpova na Olimpijadi starih sportova u Broancima
u disciplini potezanje konopca. Naravno, vrlo uspjeno. Tadanje novine su javljale
kako je ekipa Valpova bez konkurencije. Ekipa, koju je okupio, je trenirala kod njega
u dvoritu; nisu imali sparing partnera pa su konopac povezali za stablo vinje. Koliko
su bili snani govori injenica da su stablo vinje iupali iz korijena.
Pored sporta u mladim je danima nastupao na priredbama sa tadanjim orkestrima
Valpovtine. Svirao je berdu i pjevao. Veina repertoara su mu bile pjesma Toma Jonesa.
Tih osamdesetih godina jedno je vrijeme radio u struci za koju se u mladosti
kolovao poljoprivredi. U plasteniku Kombinata Valpovo uzgajao je povre. No,
doao je rat i sve je uniteno.
Umro je 29. rujna 2014. godine u osjekoj bolnici i pokopan na valpovakom
groblju.
435
Darko Kopf mornar, sporta i jo poneto

Saetak
Djeaku elju, biti mornar, Darko Kopf ostvaruje zahvaljujui svom nemirnm duhu. Kao
izdanak sportske obitelji ostvaruje zapaene rezultate u rukometu i disciplini potezanje konopca
osobito u popularnoj TV-emisiji Jadranski susreti gdje nastupa za ekipu Lovrana.
Darko Kopf Seemann, Sportler und noch einiges

Zusammenfassung
Den Jungenwunsch Seemann zu werden, erfllte sich Darko Kopf dank seines unruhigen
Geistes. Als Sporss einer Sportlerfamilie erzielt er bedeutende Resultate in Handball und der
Disziplin Strickziehen, insbesondere in der populren Fernsehensendung Jadranski susreti
wo er fr die Mannschaft von Lovran auftritt.
436
Zlatko Bender: Prikaz Godine kulture 2016.
Zlatko Bender UDK: 008:321

Drutvo prijatelja Austrijanaca u BiH
Banja Luka
Bosna i Hercegovina
Prikaz
Godine kulture 2016.
(Osvrt na austrijsko bosansko-
hercegovake kulturne veze)
U radu autor u kratkim crtama opisuje Godinu

kulture vezanu uz oivljavanje i razvijanje
stoljetnih veza Bosne i Hercegovine i Austrije. Rad
je jedna vrsta opisa tijeka dogaanja u 2016. godini
vezanih uz navedenu Godinu kulture i jedna je
vrsta osvrta na austrijsko-bosanskohercegovake
kulturne veze.
Kljune rijei: Godina kulture, 2016., Austrija,

Bosna i Hercegovina
437
Tijek dogaanja
Program obiljeavanja Godine kulture poeo je 26. sijenja 2016. godine
prezentacijom kataloga izlobe naslovljene Prostor, oblik, dodir iz fondusa Muzeja
suvremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci. Izloba je bila prilagoena i
slijepim i slabovidnim osobama nastojei tako pratiti suvremene muzeoloke standarde
i profesionalne izazove. Stoga je uz izlobeni katalog namijenjen opoj javnosti izloba
imala i tekstove postavljene na zidovima izlobenog prostora napisane na Brajevom
pismu. Budui da je ta izloba, u Godini kulture, potaknula stoljetne veze Bosne i
Hercegovine s Austrijom ambasada / veleposlanstvo navedene republike je financirala
tiskanje toga kataloga.
To dakako nije bilo udno budui da je nazonost Austro-Ugarske Monarhije na
ovim prostorima od Bosansko-hercegovakog ustanka1875. godine, odnosno tonije
njene upravne vlasti od 1878. godine. Jo snaniji austrijski utjecaj slijedio je u razdoblju
Aneksijske krize i nazonost K. und K. Monarhije do zavretka Prvoga svjetskoga rata,
tj. propasti navedene Monarhije.
Sveano otvaranje izlobe itanje Brajevog pisma

U nastavku obiljeavanja Godine kulture 2016. poetkom veljae, tonije 8.
veljae, sveano je otvorena navedena Godina, i to Razgovorom o kulturi. Tom se
prigodom na sveanom skupu odranom u Narodnom kazalitu u Sarajevu brojnim
uzvanicima i gostima obratio Sebastijan Kurz, savezni ministar za
Evropu, integracije i inozemne poslove. Tom prigodom je, izmeu ostalog istaknuo,
da je u cijelosti namjera da se u Godini kulture Austrije i Bosne i Hercegovine javnosti
naih dviju zemalja omogui bolje, suvremeno meusobno razumijevanje. U nastavku
je istaknuo da je regija zapadnog Balkana vezana za Austriju, ne samo privredno/
gospodarski, nego i kulturno, i to kroz godinje projekte za teine zemlje u okviru
austrijskih inozemnih poslova u oblasti kulture. Pored programa u Austriji ostvarenje
projekata za teine zemlje bit e proet raznim aktivnostima nae Ambasade u Sarajevu.
Pri tome vane povezujue toke proizlaze iz nae duge i raznolike zajednike historije,
kao i utjecaja brojnih pojedinaca iz Bosne i Hercegovine koji ive u Austriji i u njoj
ine, po brojnosti, etvrtu grupu stranih dravljana. U cijelosti nam je namjera da u
438
Godini kulture Austrije Bosne i Hercegovine tijekom 2016. publici naih dviju
zemalja omoguimo bolje meusobno razumijevanje na suvremenim temeljima. Bit e
mi drago, ako i vi budete sudjelovali u razliitim dogaajima i prigodama koje se nude.
Savezni ministar za Evropu Sebastijan Kurz

Potom je pozdravnu rije izrekao ambasador/ veleposlanik Bosne i Hercegovine
u Austriji Tomislav
Leko naglasivi: Ponosni smo, to emo u 2016. godini biti u fokusu razmijene
sa inozemstvom u oblasti kulture i zahvaljujem Saveznom ministarstvu za Evropu, za
izvrsnu mogunost, da prezentiramo kulturu nae zemlje.
NJ. E. Martim Pammer

Potom je rije preuzeo NJ. E. Mag. Martin Pammer, izvanredni i opunomoeni
austrijski ambasador / veleposlanik u Bosni i Hercegovini te naveo, izmeu ostalog,
da Bosnu i Hercegovinu sa Austrijom povezuje mnogo toga npr. historijski dogaaji,
nebrojeni mostovi i veze meu ljudima, gotovo susjedska mrea kooperacija meu
ustanovama i organima uprave, u oblasti privrede, tj. gospodarstva, sporta, iz umjetnosti
i umjetnikog stvaralatva i mnogo toga drugoga. U nastavku prigodne rijei istaknuo
439
je da je namjera Austrije da se tijekom 2016. godine te dvije zemlje koje su u jednom

povijesnom razdoblju bile jedna drava bolje upoznaju putem predstavljanja aktualnih
dogaaja u kulturi, i to od likovne umjetnosti, preko filma i glazbe do knjievnosti
i znanosti. U nastavku se osvrnuo na prekogranino posredovanje u kulturi i na
cilj da omogui bolju zajedniku suradnju meu stanovnicima te dvije zemlje i na
snaniju meudravnu povezanost koja se temelji na razmjeni u oblasti kulture sve do
unapreenja nastave jezika, knjievnost i zemljopisa sve do dodjele stipendija, razmjene
lektorica i lektora, suradnje u pisanju udbenika do potpore suvremenoj umjetnosti i
jo puno toga. U nastavku svoga govora Pammer je naveo da se ipak ne poznajemo
potpuno, pa nam je namjera da se tijekom 2016. godine putem kulture i kulturnih
programa bolje upoznamo.
Posebice je bila istaknuta, pored veleposlanstva i Vanjsko- trgovinskog centra,

nazonost Austrije u Bosni i Hercegovini putem Austrijske biblioteke, brojnih ureda za
obrazovanje K- education, te ranijih partnerstva poput onog iz 1984. izmeu olimpijskih
gradova Sarajeva i Innsbrucka, i to kao primjera spleta veza koje su postale neprekidne.
U nastavku govora vezanog na tu temu istaknuto je da gotovo nema mjesta u Austriji
440
bez Bosanki/ Bosanaca i Hercegovki/Hercegovaca, pa jedva da postoji neko u Bosne

i Hercegovine bez neke veze s Austrijom. Naime, u razliitim demografskim valovima
od 1966. godine pa nadalje oni su u Austriji gastarbajteri / gostujui radnici/ radnice.
Posebice je naglaena 1992. godina kada je Bosna i Hercegovina bila izloena ratu
pa brojni stanovnici bjeei od rata dolaze u Austriju; vie od 200.000. U potonjim
godinama su se gotovo svi pridoli dobro integrirali u svim segmentima ivota pa ak i
sporta. Zahvaljujui toj dobrodolici brojn i povratnici nakon zavretka rata omoguili
su dolazak austrijskog kapitala u Bodnu i Hercegovinu. Pa je tako npr. u Derventi 13
austrijskih poduzea ini jedan visoko tehnoloki klaster.
Oito je bilo u svemu navedenome da se tijekom 2016. godine bolje upoznaju
te dvije zemlja i narodi te je uprilieno i ostvareno vie od 50 pojedinanih kulturnih
programa, i to od likovne umjetnosti preko filmske i glazbene do knjievnosti i znanosti.
Tijekom Godine kulture obiljeena
je i 100. godinjica od otvaranja modernog
rudnika, kojeg su 1916. otvorili Austrijanci
u vrijeme trajanja Prvoga svjetskoga rata,
jer su ih na to prisilile ratne prilike i velika
potreba za eljezom. Ruda iz toga rudnika
je uglavnom koritena za snabdijevanje
ugarskih / maarskih i austrijskih eljezara
koje su zahvaljujui tome radile punim
kapacitetom.
Ovaj kratki prikaz najvanijih dogaanja u sklopu Godine kulture dao je osvrt
na obnovljene i snane austrijske i bosansko-hercegovake veze koje su stoljetne, a
odnose se ne samo na jaanje i razvijanje kulturnih veza nego i gospodarskih to se
moe uoiti u opisanim dogaajima i provedenim aktivnostima.
441
Prikaz Godine kulture 2016.

(Osvrt na austrijsko bosanskohercegovake kulturne veze)
Saetak
U radu autor u kratkim crtama opisuje Godinu kulture vezanu uz oivljavanje
i razvijanje stoljetnih veza Bosne i Hercegovine i Austrije. Rad je jedna vrsta opisa
tijeka dogaanja u 2016. godini vezanih uz navedenu Godinu kulture i jedna je vrsta
osvrta na austrijsko-bosanskohercegovake kulturne veze.
Darstellung des Jahres der Kultur 2016

(Rckblick auf die sterreichisch-bosnisch-herzegowinische
Kulturverbindungen)
Zusammenfassung
In der Arbeit beschreibt der Autor kurzgefasst das Jahr der Kultur verbunden mit der
Neubelebung und Entwicklung der jahrundertenlange Verbindung zwischen Bosnien und
Herzegowina und sterreich. Die Arbeit ist eine Art von Beschreibung des Laufes der Ereignisse
in dem Jahr 2016 verbunden mit dem genannten Jahr der Kultur und ist eine Art Rckblick
auf die sterreichisch-bosnisch-herzegowinische Kulturverbindungen.
442
Vesna Schmee: Osueni bez krivice
Vesna Schmee UDK: 323.281(497.113=112.2)

Nemaki kulturni centar
Gete Sremska Mitrovica
Osueni bez krivice
Jedna izreka kae: Bolje je osloboditi 100 krivih nego kazniti jednog nevinog.
Dobro je poznato ta se dogodilo sa Nemcima u jesen 1944.god.
Na silu su proterani i iseljeni iz svojih kua,na silu odvojeni od svojih njiva I
oranica, na silu su napustili svoje susede i prijatelje. Nisu se oseali krivima,ali veina
je to uinila jer nova vlast su, novi zakoni.
Neki nisu otili,smatrali su da nema potrebe,nisu se niim ogreili. To je bila greka,
stradali su , njihove kosti su rasute po mnogim stratitima,za koje se i danas ne zna.
Oni koji su otili,mislili su da je to samo privremeno stanje,euforija, vratie se.
Nikad se nisu vratili. Sve ono to nisu mogli poneti ostalo je negde zakopano. Ostavljeno
da ivot ponovo ivi kada se vrate.
Ne moe se porediti Isusov krini put do mesta na kom e ga razapeti, ali ovaj put
je slian golgoti. Patnja,glad,bolest,smrt bile su propratni deo ovog puta.
ta se dogodilo onima koji su ostali? ene, deca,stari i nemoni (neduan narod)
smeteni su u logore za likvidaciju po Vojvodini i Hrvatskoj prisiljeni na teak fiziki
rad, izgladnjavani,preputeni tekim bolestima bez adekvatne zdravstvene nege. Do
zatvaranja logora veliki broj je preminuo. Preiveli su kasnije otili u Austriju ili
Nemaku.
Novembra 1944. godine, krvoprolie dogodilo se u Rumi (13.400 stanovnika od
kojih 6.050 Nemaca) Tokom mnogih noi brojni Nemci brutalno su ubijeni, najpre u
Hrvatskom domu a kasnije u Rauovoj ciglani.
443
A. Krojcer izvetava: im su partizani uli u Rumu, u jesen 1944. godine, poeli su

da hvataju sve folksdojere. Nemci iz Rume i okolnih optina, koji su ostali u Narodnoj
republici Hrvatskoj posle evakuacije nemakog ivlja, pokupljeni su i zatvoreni u
Hrvatskom domu. U noi, pristigla je velika grupa partizanskih ubica, meu njima
i jedan harmonika. Oni su se postrojili u drugoj velikoj sali. Svi su imali bodee
privezane za sare izama ili za pasom. Harmonika je stao na prag vrata koja su vodila
iz jedne sale u drugu. Folksdojerima je naloeno da legnu na pod, tesno zbijeni. Kad
je zavladala mrtva tiina, komandir je dao znak harmonikau, koji je odsvirao melodiju
jednog kola i itava grupa partizana uplesala je u salu. Druina ubica gazila je preko
nepominih tela folksdojera, stalno viui i kliui, dok su bodeima probadali ljude
pod svojim nogama, sve dok nisu zavrili klanje. Tokom sledee dve noi ponovljene
su iste krvave orgije sa novim grupama rtava. Svako jutro, nemake ene su morale
da peru krv sa zidova i patosa.
Neki razumni Srbi su izgleda protestovali kod novih vlasti protiv masovnog
ubijanja u centru Rume. U svakom sluaju, stiglo je nareenje da se prekine sa masovnim
ubijanjem u Hrvatskom domu. Otad su folksdojere samo dovodili u Hrvatski dom
I po ponoi svuene gonili u Rauovu ciglanu. Ruke dvojice po dvojice Nemaca bile
su vezane zajedno icom. U ciglani morali su ponovo da legnu, licem prema zemlji.
Delati bi gazili po telima rtava i depnim lampama osvetljavali njihove vratove i
ubijali ih mecima. Taj je proces trajao sve dok vie nije bilo ivih folksdojera. Leevi
su prekriveni kreom.
444
Jedan mladi iz Rume je takoe bio ustreljen u vrat, ali nije umro, nego se samo
onesvestio. Poto su ubice napustile scenu, on se osvestio i kako je bio u gornjem redu
mrtvih, uspeo je da se oslobodi. Uprkos rani, uspelo mu je da pobegne u kukuruzite i
da se probije do maarske granice.1
60 godina je prolo i onda u jesen svog ivota skupili su hrabrost da dou i posete
svoju postojbinu,I svoj zaviaj kao poslednji oprotaj od onog ivota kojeg su imali
nekad.
rtva nema naciju i veru, rtva je rtva.
Ovo je pria o ljudima koji su priveli i koje sam lino upoznala, koji su mi ispriali
fragmente tih nemilih godina,golgotu I posledice koje su trajno ostale u njihovom
ivotu.
Dom nije mesto, dom je oseaj!
O fizikom izlino je govoriti,psihika bol je ostala trajna. Tema ove prie:osuda
bez krivice,ivi sa tim.
1
Arbeitskreis Dokumentation: Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Vol
I-IV, Izdava: Donauschwbische Kulturstiftung, Mnchen, 1991. 1995., skraeno: LW I...
Arbeitskreis Dokumentation, Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944 1948. Die Stationen
eines Vlkermordes. Izdava: Donauschwbische Kulturtiftung Mnhen, 3. izdanje 2000, skraeno: VDJ.
Schieder, Theodor et al.,: Dokumentation der Vertreibung der Deutschen in Jugoslawien; Izdava: Bundesministerium
fr Vertriebene, Flchtlinge und Kriegsbeschdigte, Bonn, 1961. Skraeno: Dok. V. Identini reprinti:
Deutscher Taschenbuchverlag (dtv. reprint 3274), Mnhen 1984. i Weltbild-Verlag, Augsburg 1994.
445
Da ne bi bili zaboravljeni po drugi put, neka trajno budu zabeleena njihova

imena,to je najmanje to zasluuju.
Ima ih na stotine,lino poznanstvo,kontakti, bolne ispovesti ostavljaju dubog oseaj
tuge. Osvrnuu se samo na nekoliko imena.
Boog Maria Rizi, na putu do Trauna (Austrija) ostala bez majke I bake.Sa ocem
radila na raiavanju grada,od otpada stare cigle zidali sebi kuu.
Weger Georg I Anna ,mladi verenici,na putu dobili tei oblik dijareje I
vake,naporno radili celog ivota, izrodili etvoro dece.
Rupp Josef I Theresia mladi brani par u konvoju stigli do Pfocheima,svoju kuu
opremili identinim nametajem kao u svojoj ostavljenoj kui u Vojvodini,zadrali
tradicionalni nain kuvanja kao u svom zaviaju.
Qitter Jochan I Anna, posle izlaska iz logora Svilara (Sr. Mitrovica) u kojoj su
ostali bez svoje dvogodinje devojice. Nastavili ivot nedaleko od tudgarta,iza njih
su ostale dve erke.
Toraitter Andreas I Eva, posle konvoja naselili se u okolini Minhena, dugo
neprihvaeni u svom novom okruenju,Andreas esto sanjao da je ptica I da leti iznad
svog atara u Sremu.
Ove sudbine nisu samo male ljudske prie ve dokument o jednom vremenu koje
nijednog sluaoca ne mogu ostaviti ravnodunim.
446
Nemci osueni bez krivice

Saetak
Tema ovog rada je progon i stradanje nevinih ljudi Nemake nacionalnosti,veinom
dece,ena i starih ljudi na prostoru Vojvodine. Masovno ubijanje,logori ili put u nepoznato bila
je sudbina veine podunavskih Nemaca te 1944. godine.
Ima li opravdanja za poinioce?
Posluiu se Sokratovom misli Ljudi nisu namerno zli,nego iz neznanja. Treba znati ta
je dobro da bi dobro inili.
Deutsche ohne Schuld verurteilt

Zusammenfassung
Das Thema dieser Arbeit ist die Vertreibung und der Leidensweg unschuldiger Menschen
deutscher Nation, meistens Kinder, Frauen und alten Menschen im Raum der Vojvodina.
Massenmorde, Lager oder Reise ins Unbekannte war das Schicksal der meisten Donauschwaben
in dem Jahr 1944.
Gibt es eine Rechtfertigung fr die Tter?
Ich bediene mich mit dem Gedanken von Socrates - Menschen sind nicht absichtlich
bse, sondern aus Unwissenheit. Man soll wissen was gut ist, um Gutes zu tun.
447
448
In memoriam: Darko Varga

(17. travnja 1956., Osijek 30. srpnja 2017., Osijek)
U jeku najtoplijega ljeta 2017. godine u Gradu na Dravi odjeknula je tuna vijest
kako nas je iznenada napustio dugogodinji sudionik naih znanstvenih simpozija
Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, Darko Varga.
Otiao je u aru istraivanja i pisanja, gotovo opsesivno posveen jo jednom u nizu
velikih projekata koji su ga okupirali posljednjih desetak godina. Ostala je nedovrena
monografija o osjekom elektrinom tramvaju na kojoj je, kao i na svakom dotadanjem
projektu, iskrenom strau amatera-povjesniara radio bez prestanka gotovo godinu dana,
zanemarujui svoje zdravlje. Upravo s temom Gradonaelnik Osijeka dr. Vjekoslav
Hengl i osjeki elektrini tramvaj proizalom iz istraivanja za tu monografiju,
sudjelovao je 2016. godine na naem Simpoziju.
Od Angsterovih orgulja u Baranji, preko doprinosa Slavonaca sudjelovanjem na
Svjetskoj izlobi u Parizu, preko malo poznatih podataka iz obiteljske prolosti Adama
Zrinskog sve do obitelji Mitterpacher iz Bilja i njemakih utjecaja na organizaciju
osjeke konjske eljezenice sve su to teme kojima se maksimalno posveivao, radovao
svakom novom dokumentu i otkriu i iz tog, gotovo djejeg oduevljenja svoje lanke za
ovaj Jahrbuch pisao nairoko i nadugako i na muke ponekad stavljao recenzenta i
urednicu. Znao je esto, alei se na vlastiti raun, za sebe rei kako kopa po dokumentima
i arhivima poput terijera. Radovao se to je i sam, svojim doprinosom rasvjetljavao
doprinos Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom civilizacijskom krugu, ponajvie u Baranji
koju je promovirao kao multikulturnu sredinu razumijevajui sve njezine skrivene tajne
i komplicirane povijesne i politike odnose.
Darko Varga je uvijek bio spreman na prijateljsko druenje i ugodan razgovor, a
ovim naim skupovima zasigurno e nedostajati njegova pozitivna energija.
Poivao u miru.
Renata Trischler
449
Bibliografija lanaka objavljenih

u Godinjaku Njemake zajednice DG Jahrbuch-
2008. Josef Angster poznati graditelj orgulja iz Baranje
2009. Crtice iz povijesti naseljavanja Nijemaca u Baranju
2010. Prilozi za politiku biografiju
baruna Antuna Gustava Hillebrandt von Prandaua
2011. Slavonci na svjetskoj izlobi u Parizu 1867. godine
2012. Tragom pisama Princa Eugena Savojskog iz Bilja, Zmajevca i Zemuna
2013. Odjeci eljeznike nesree kod Osijeka 1882.
2014. Dvije Austrijanke u ivotu Adama Zrinskog
2015. Baranjska plemika obitelj Mitterpacher od Mitternburga iz Bilja
2016. Austrijski i njemaki utjecaji na funkcioniranje i organizaciju
osjeke konjske eljeznice (konjskog tramvaja)
450
UPUTE AUTORIMA
asopis GODINJAK NJEMAKE ZAJEDNICE DG JAHRBUCH
(ISSN 1849-8159), kojega publicira Njemaka zajednica Zemaljska udruga
Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek objavljuje istraivanja iz povijesti njemako-
austrijske nacionalne manjine u Hrvatskoj i susjednim dravama. lanci se objavljuju
na hrvatskom ili, iznimno, na njemakom jeziku. Objavljuju se radovi koji nisu tiskani
u drugim asopisima, niti predani u tisak. Izvodi, saeci, sinopsisi, magistarski radovi,
disertacije te izlaganja na znanstvenim i strunim skupovima ne smatraju se objavljenim
radovima. U dodatku asopisa mogu se objaviti prikazi knjiga ili njihove recenzije, krai
prijevodi, osvrti i vijesti iz podruja koje obuhvaa asopis.
Radovi se alju u Urednitvo asopisa elektronikim oblikom (e-mail: rtrisler@
gmail.com), a moraju zadovoljiti sljedee tehnike propozicije:
Maksimalni obujam rada (ukljuujui tablice, grafikone, slike i sheme) je
25 stranica A-4 formata (prored 1,5), saetka disertacije 2 stranice, saetka
magistarskog rada 1 stranica, pregleda knjige 1 stranica (prored 1).
Tekst mora biti pisati u Microsoft Word for Windows, verzija 6.0 ili via, Font
Times New Roman. Sve margine su 2,5 cm.
Cijeli rad treba pisati veliinom slova 12, osim naslova rada (14), naslova i
sadraja tablica (10) te saetaka (10). Naslov rada i poglavlja treba pisati velikim
podebljanim slovima.
Grafikoni, slike i sheme trebaju biti isti, pregledni i snimljeni u Winword
obliku te editirani kao integralni dio rada tj. u tekstu gdje dolaze. U naslovima
i tablicama ne smiju se nalaziti fusnote.
Poetak odlomka (pasusa) u tekstu ne treba uvlaiti. Odlomke treba razdijeliti
tipkom ENTER. Treba koristiti automatsku numeraciju stranica (pozicija dolje
desno).
Puna imena i prezimena autora, sa zvanjima, e-mail adresom kontakt autora
i adresama ustanova u kojima rade (veliina slova 10, kurziv) stavljaju se na
vrhu prve stranice lijevo. U sluaju da rad zahtijeva pisanje fusnota, poeljno je
koristiti automatske fusnote veliine slova 10.
Citirani autori u radu ne smiju biti podebljani niti pisani velikim slovima.
Primjer citiranja: Bezina Petar, Samostani klarisa u Hrvatskoj, Sveta Klara Asika
i nae vrijeme, Zbornik Kai 26, Split 1994., 269-294.
Ukoliko se radi o zasebnoj knjizi onda je npr.: Cuvaj Antun, Graa za povijest
kolstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. I., Zagreb
1910.
Radove e recenzirati najmanje 1 recenzent iz odgovarajueg podruja. Autori mogu
predloiti recenzenta za svoj lanak, a ukoliko to ne uine, odredit e ga Urednitvo.
Recenzenti obavljaju kategorizaciju radova: izvorni znanstveni lanak, pregledni
znanstveni lanak, prethodno priopenje, izlaganje na znanstvenom skupu, struni
lanak. Rad moe biti objavljen i bez recenzije u dijelu asopisa Prilozi sa Znanstvenog
skupa. Svi radovi dobivaju UDK klasifikacijski broj (rad se kategorizira prema
odreenim podrujima).
Radovi u pravilu sadre:
NASLOV: treba biti to krai, informativan, pisan velikim tiskanim (podebljanim)
slovima, font 14.
APSTRAKT: navode se podaci o nainu istraivanja, koritenoj metodologiji i
postignutim rezultatima. Abstrakt treba biti napisan kurzivom (font 10). Optimalna
duina je oko 100 rijei. Uz abstrakt, rad treba sadravati kljune rijei bitne zbog
ukljuivanja u informacijske sustave, a koje treba pisati podebljanim slovima u kurzivu
(font 10).
UVOD: izlae se ideja i cilj provedenih istraivanja, a moe se dati vrlo selektivan
osvrt na literaturu, ako nema posebnog poglavlja Pregled literature.
RASPRAVA: u pravilu sadrava opis metodologije primijenjene u istraivanju
za lanak te donosi bit lanka.
ZAKLJUAK: sadri sintezu istraivanja i rezultata. Pri njegovom pisanju vana
je postupnost u izlaganju.
LITERATURA: popis literature se donosi na kraju rada, a pie se abecednim
redom s rednim brojem ispred prvog autora, s punim podacima (autori, godina, naziv
reference, izdava, mjesto izdavanja, stranice). Autore ne pisati velikim slovima.
SAETAK: Kratak sadraj s najvanijim zakljucima pie se na kraju lanka na
hrvatskom jeziku, opsega do jedne kartice. Pie se na posebnom listu, a Urednitvo
prevodi saetak na njemaki jezik.
Zadnju verziju rada, ispravljenu prema primjedbama recenzenata, treba poslati
Urednitvu e-mailom. Rukopisi radova se ne vraaju.

Jahrbuch 2017 WEB

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Jahrbuch 2017 WEB

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

GODINJAK

Zbornik radova 24. Znanstvenog skupa

Osijek, 4. - 6. 11. 2016.

PRILOZI ....................................................................................................................................................... 425

IN MEMORIAM: Darko Varga ................................................................................................................... 449

Kreimir Beloevi, ing TPH UDK: 615.835.7(091)

Kljune rijei: Kneippova ljeilita, Zagreb,

ivotopis Sebastijana Kneippa

ali njegovu elju nije podravala obitelj, te je zbog toga

Sl. 2. Vijest o boravku Sebastijana Kneippa u Zagrebu objavljena

Osim to su dvije Kneippove knjige prevedene na hrvatski jezik krajem XIX.

Suradnja hrvatskih graana sa Kneippom

upoznaje Kneippovu metodu lijeenja, a bio je i jedan od osnivaa Kneippovog drutva

Osam Kneippovih ljeilita u hrvatskim krajevima:

Kneippovu i nada se da e se na buduoj zagrebakoj izlobi u posebnom

Smjetajni kapaciteti Karlovca veinom su grupirani u etiri svratita sa 108 soba.38

opine Vilibaldo Sluga42 osobno se potrudio da ode u Njemaku, agitirajui za svoje

ljeilita Oki.46 Poetna dobra posjeenost ljeilita ohrabrila su njegovog upravitelja

5. Samobor- Hidropatsko ljeilite i kupalite53

7. Dolina u Istri- Kupalino drutvo po Kneippovom metodu

Potpisani autori, inicijali ili pseudonim:

Dobrodoli u Kneippova ljeilita

Wilkommen in die Kneippschen Heilbder

Prof. Prim. dr. sc. med. UDK: 618(497.5 Bjelovar)(091)

KLJUNE RIJEI: Bjelovar, ene, magistra

Francisca Szmerthinn, Artis Obstetriciae Magistra

Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra

Francisca Szmerthinn Artis Obstetriciae Magistra

Petar Kere, prof. predava UDK: 796(497.5 Osijek)(091)18/19

Mr. sc. Ljubomir Pribi

Kljune rijei: Nijemci, Austrijanci, Osijek,

Sportska drutva / klubovi i njihovi utemeljitelji i lanovi

priredili propagandistiko plivako natjecanje u Garnizonskom kupalitu. Natjecalo se

izvjetaju za godinju skuptinu 1903. godine, pored ostalih uglednika spomenuti i

nogometnog saveza, te je igralo u bloku osjekih drugorazrednih klubova. Unato

Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i lanovi

Deutsche und sterreicher, Grnder und Mitglieder

Dr. sc. Zlata ivakovi-Kere, UDK: 663(497.5Osijek)(091)

ivot odreen sudskim

Autorica je u radu na temelju arhivskog gradiva

Kljune rijei: Obitelj Piller, gospodarstvo, grad

O znaenju obitelji Piller

kolosijeka na Vukovarskoj cesti do dananje Frankopanske ulice. Istodobno je provedena

da se nabava pokua ostvariti iz podruja koje je okupirano od strane Maarske22, i to

Komandi grada Osijeka zahtjev za izdavanje propusnica za nono kretanje radnica /

imovine suradnika okupatora i ratnih zloinaca. Navedena Odluka stupila je na snagu

Uhienja Pillerovih i sudski procesi

Smrtna presuda Stjepanu Pilleru

7) to je cijelo vrijeme okupacije odravao tijesne veze sa njemakim i ustakim

Iz poinjenih djela jasno je razvidno da je okrivljeni bio usko povezan sa okupatorom,

Za istu je okrivljeni tvrdio da je Hrvatica te ju preporuivao za rad u kojoj ustanovi

Oduzimanje / konfiskacija cjelokupne imovine

ivot odreen sudskim procesom

Ein von einem Gerichtsprozess bestimmtes Leben

Dr. sc. Arijana Kolak Bonjak UDK: 070(497.5)(091)

Der Lucifer varadinski list

Kljune rijei: Der Lucifer, novine, Varadin,

Nakon to je 1848. godine proglaena sloboda tiska, na prostoru civilne Hrvatske,

No, ini se da je urednitvo procijenilo da su i hrvatski i maarski pokret 1848.

Nacionalnoj tematici, ali odnosu izmeu Nijemaca i Talijana, Wiesner je takoer

U ovim tekstovima zaista su iznesene snane kritike habsburkog vojnog sustava i

Iz tog privatnog dopisa saznajemo i o nainu kako je vojska u ratnom pohodu

Der Lucifer varadinski list na njemakom jeziku

Der Lucifer ein varadiner Blatt in deutscher Sprache