SKULPTURA ili kiparstvo:

Nastaje oblikovanjem odnosa mase (volumena) i prostora.

Umjetnik oblikuje skulpturu i regulira njen volumen, a skulptura oblikuje prostor koji
zauzima.
Neke skulpture oblikuju prostor, a neke ga imaju za sastavni dio.
Podjela skulpture po stupnju plastinosti:
Puna plastika
- statua ( tijelo koje slobodno stoji u prostoru),
- mobil ( pokrenuta puna plastika)
Reljef (plastika oblikovana samo s prednje i bonih strana)
- visoki vrlo velika izboenja
- niski mala izboenja
- uleknuti plohe u istoj ravnini
Statue i mobili su slobodni u prostoru, a reljef je vezan za neku povrinu ( pod, zid,
stjenka).
- Statue se najbolje doivljava tako to ih se moe i mora obii te ih sagledati iz
svakog kuta.

Bista kraljice Nefertiti, 19 st. prije Krista, egipatska umjetnost

- Mobili pokretom definiraju (ograuju, za sebe odvajaju) prostor i potrebno je da se
te skulpture kreu da bi ih doivjeli u pravom svjetlu.
A. Calder: MOBIL, skulptura od ice i metala

- Mobili pokretom definiraju (ograuju, za sebe odvajaju) prostor i potrebno je da se te

skulpture kreu da bi ih doivjeli u pravom svjetlu.
Reljef je koncipiran kao slika koja prodire u prostor. (Prikazuje prostor u plohi na
slian nain kao i slika samo su elementi forme drugaiji)
karakteristike volumena u reljefu (minimalna plastinost, naglaena plastinost,
stupnjevanje plastinosti, slojevitost, ploni tretman) i prikaza prostora u reljefu
(vertikalna perspektiva, horizontalni pojasevi, diktat plohe, obrnuta/inverzna
perspektiva, perspektivno skraenje, preklapanje elemenata, linearna/ geometrijska
perspektiva, poliperspektiva).

visoki reljef

niski (plitki) reljef, grka umjetnost, arhajski period

Skulptura prema tipu: medaljon, bista, figuralna grupa, asambla/assemblage,

ready-made, objekt, instalacija, javna skulptura),
Isto kao i slika skulptura moe biti apstraktna i li figurativna, ovisno o
prepoznatljivosti teme.
Kod figurativne skulpture najea je tema ljudski lik (biste, figure, aktovi....)

Poliklet: Doriforos (Kopljonoa), osnova svih kanona ljudske figure

Apstraktna skulptura propituje odnos mase i prostora bez odreene teme ili
sadraja. Prisutan je eksperiment s materijalom i elementima forme.

Duan Damonja: X/61

Constantin Brancusi: Plavokosa crnkinja

ELEMENTI FORME
Primarni elementi su MASA i PROSTOR*, zatim LINIJA, PLOHA, POVRINA (tekstura) i BOJA.
*Masa i prostor se podrazumijevaju jer tijelo bez mase ne postoji, niti moe biti izvan prostora,
skulptura je trodimenzionalno tijelo u prostoru.
Sama masa moe biti OTVORENA ILI ZATVORENA ovisno o tome koliko izlazi u prostor i
koliko se prostoR uvlai (ili dijeli ) masu

Umberto Boccioni: Jedinstvenost oblika kontinuiteta u prostoru, bronca

Masa moe biti OTVORENA (ralanjena, obuhvaa prostor i prostor zalazi u masu,
npr. kota bicikla) i ZATVORENA (kompaktna, masa zatvorene granice npr. Orah)
karakteristike mase te odnos mase i prostora u kiparskome djelu (zatvorenaotvorena, monolitna i razliito usmjerena masa, ravna-zaobljena masa, duguljasta,
kubina, pokrenuta-statina, neznatna masa-dominantna masa, kontrast razliitih
masa, zbijena masa, konkavno-konveksna masa, proupljena masa, plono istanjena
masa, linijski istanjena masa, privid proimanja mase i prostora kroz refleksije na
povrini).
za bolje definiranje mase i prostora potrebno je razlikovati kompozicijsku i
obrisnu liniju kiparskoga djela.

LINIJA
Obrisna linija regulira prodor mase u prostor i naglaava tu granicu. Prua isti,
rafiniran i jasan oblik.

Francesco Laurana (Frane Vranjanin): Eleonora Aragonska, mramor

Linija moe biti najmanji vidljivi primjer mase, ako se skulptura svede na tanke elemente koji je
sainjavaju: npr. skulpture od ice i slinih materijala. Tako nastaje LINIJSKI ISTANJENA MASA.
ica je linijski istanjena masa, a opet se njenim oblikovanjem, savijanjem, namatanjem moe dobiti
statua zavidne dimenzije i oblika (zato to ica zahvaa prazan prostor)

A. Giacometti: Proplanak, bronca

Kod takvih skulptura linije se okupljaju u snopove, nakupine i zatvaraju prostor
svojom pozicijom.

L Lassaw: Kwannon (varena bronana i srebrna ica)

Neke linije naglaavaju razigranost povrine i stvaraju iluziju mekog materijala
leprave teksture.

PLOHA
Ploha je granica koja razdvaja masu od prostora. Ona opisuje i otkriva masu koja
se krije ispod nje (oploje kugle ili nabori haljine).
Ploha u skulpturi moe biti ravna, jednostavna ili napeta te varirati do krajnje
izlomljenih manjih fragmenata. Rubovi plohe mogu biti otri i nagli kao i meki i
neprimjetni.
Plohe mogu biti jedinstvene ili podijeljene, mogu definirati ili naglaavati prostor.
mogunost opisa plohe (ravne, zaobljene, izlomljene, kontinuirane, valovite,
pravilne, nepravilne, razvedene, iroke, uske, velike, male, geometrizirane,
glatke, oble, napete, usitnjene, kontrastne, u istoj ravnini, razliito usmjerene;
bridovi (otri, zaobljeni) ,
Jednostavnije, zatvorenije plohe sugeriraju mirnou i monumentalnost.
One daju dojam statinosti i teine mase.

Izlomljene ili valovite plohe, ovisno o veliini i masi koju zatvaraju daju
dojam nemira i pokreta.

POVRINA
Ploha itekako ovisi o teksturi a to je taktilni (dodir) osjeaj povrine.
Ovisno o materijalu i kiparskom tretmanu skulptrure mogu biti glatke (mat kod
neobraenog ili sjajne kod poliranog metala ili kamena i glazirane terakote) i
hrapave (grubo klesani ili strukturirani kamen, paljena ica i metal, neglazirana
glina).
mogunost opisa povrine i teksture kiparskoga djela (uglaana,
kontinuirana, sjajna, mat, gruba, hrapava, reljefno obraena, jednolina, bogata,
kontrastna, proizala iz prirodnih svojstva materijala, proizala iz rukopisa).

Ova skulptura Augusta Rodina donosi pogatstvo

teksture na povrini: mekoa tijela, valovitost ilinearnost kose i nedefinirana
gruba povrina postamenta u kontrastu.

niski (plitki) reljef

BOJA
Plohu i njenu teksture moe naglasiti boja.
Najea boja je ona prirodna boja materijala: zelenilo oksidiranog materijala, bijeli,
sivi ili rozi mramor, crvenkasta ili uta terakota.
Dodana boja (obojenje) u skulpturi je podreeni sekundarni element forme jer moe
biti dodana kao dekorativni element nakon oblikovanja mase (pozlata, patina,
glazura).
Umjetno nanesena boja moe podravati dijeljenje cjeline na sastavne dijelove,
definirajui kosu, odjeu ili neto slino.

VRSTE SKULPTURE
Skulptura moe biti slobodna ili vezana za prostor i namjenu.
slobodna
Slobodna skulptura podrazumjeva sve statue i figure koje slobodne stoje u prostoru (i
mogu se obii sa svih strana) npr: biste, konjaniki spomenici, parkovske skulpture.
Skulptura u prirodi kao dio land arta ili enviroment arta
vezana
U sakralnoj arhitekturi javlja se povezanost arhitekture i skulpture: kiparski definirani
kapiteli, portali, krstionice, oltarne pregrade (neki izvedeni u reljefu neki kao poluslobodna
skulptura).
odnos arhitekture i skulpture (skulptura vezana za arhitekturu fiziki, skulptura vezana
za arhitekturu postavom, skulptura oblikovanjem podreena arhitekturi, skulptura
oblikovanjem prilagoena arhitekturi, skulptura oblikovanjem suprotstavljena arhitekturi,
skulptura osloboena vezanosti za arhitekturu, uravnoteen/harmonian odnos skulpture i
arhitekture), skulpture i pejzaa (skulptura smjetena u pejza, skulptura kao dio
pejzaa), skulpture i uporabnih predmeta, skulpture i urbanoga prostora (javna
skulptura) te slikarstva i skulpture.
Primijenjena skulptura je vezana za uporabne predmete: orua, oruja, namjetaj (drka
maa, uzglavlje kreveta ili nakit), fontane i sl.

plitki romaniki reljef i poluslobodna skulptura na Radovanovu portalu u Trogiru.

Skulptura u prirodi moe biti slobodna kao menhiri i dolmeni megalitskih kultura ili
vezana za stijenu (Mt. Rushmore npr.).

Primijenjena skulptura je vezana za uporabne predmete: orua, oruja, namjetaj

(drka maa, uzglavlje kreveta ili nakit), fontane i sl.

KIPARSKE TEHNIKE
Mekani materijal kao to je GLINA doputa dugotrajnu definiciju mase i obllika.
Uz odgovarajui konstrukcijski kostur moe posluiti za oblikovanje veih i zahtjevnijih
skulptura.
Dovrenoj formi se moe uzeti odljev u obliku gipsanog kalupa.
GIPS (sadra) se moe koristiti i kao samostalni materijal ali je neotporan i podloan
oteenju.
Daljnjom procedurom, na slian nain se moe dobiti i metalni odljev skulpture. Danas se za
to najee koristi BRONCA koja je zahvalan i dugotrajan materijal.
Poseban je po zelenkastom oksidu ali i mogunosti poliranja i visokog sjaja.
Koriste se i druge slitine ali i metalni premazi ili oplate (zlato, srebro, nikl).
KAMEN je najpoznatiji kiparski materijal. Obrauje se klesanjem dlijetima i odstranjivanjem
materijala se definira forma skulpture.Na slian nain obrauje se i DRVO. Drvo je puno
meke ali i slabije kvalitete, pa se koristi za kiparske intervencije u zatvorenom prostoru.
Osim tih tradicionalnih materijala danas se pri izradi skulptura koriste MODERNI
MATERIJALI kao to su razne smole, plastini i sintetiki materijali (poliuretanska pjena,
pleksiglas, fiberglas, armirano staklo, elik)
Potrebno je prepoznati, odrediti, imenovati elemente grafike analize
kiparskoga djela (obrisna linija, linije na povrini skulpture, tok linije, kompozicijska
linija cijele skulpture i/ili detalja, geometrijsko tijelo ili oblik kojim se obuhvaa cjelina
skulpture, planovi, granice planova, linija obzora/horizont, nedogled, oite, linije
perspektivnoga skraenja/linije konvergencije i linije divergencije, odnosi masa i
prostora, usmjerenost masa, os simetrije, ritam, omjeri i razmjeri, kadar, format, okvir,
tematski elementi, motivi, odnos skulpture i arhitekture, izdvojeni detalj, zlatni rez).

10