Markus Koller, Bosnien an der Schwelle zur Neuzeit, Eine Kulturgeschichte der Gewalt (1747-1798)

Markus Koller, Bosnien an der Schwelle zur Neuzeit, Eine Kulturgeschichte der Gewalt (1747-1798) R. Oldenbourg Verlag Mnchen 2004, s. 244

Nasilje kao tema u javnim diskusijama ve godinama ima jedan irok okvir. U vezi s tim postoji i veliki broj objavljenih radova. Ranija istraivanja koja u socijalnim historijama govore o nasilju "odozgo" kao o formi ograniavanja nasilja "odozdo" ne mogu zadovoljiti savremene definicije nasilja. Istraivanja kulturno specifinih formi nasilja omoguuju donekle pribliavanje identifikaciji ovog fenomena. Istraivanje topografije, vremena, starosne dobi, spola, drutvenih slojeva, institucija, drutvenih povoda i drugih momenata daju jednom historiaru mogunost sa stekne predstavu o socijalnim specifinostima i karakteristikama drutveno-politike formacije u odreenom historijskom momentu. Tek u okviru svih tih faktora istraiva je u situaciji da identifikuje nasilje kao fenomen, da identifikuje njegove uzroke i posljedice. Dosadanja istraivanja nasilja u Bosni u okviru osmanskog drutveno-politikog sistema bila su koncentrisana uglavnom oko etiri meusobno usko povezana aspekta: organizacije feudalnog drutvenog ureenja, hajduka, poveanja poreskih davanja i zloupotreba osmanskih slubenika. Ova studija dr. Markusa Kollera predstavlja novi pristup temi nasilja kao formi dravne moi i njenoj instrumentalizaciji u postizanju odreenih ciljeva, odnosno nasilju kao primjeni moi u rukama razliitih drutvenih slojeva i konsekvencama koje iz toga proistjeu. Primjena dravne moi omoguuje vladavinu zakona, a, suprotno tome, povreda vladavine zakona uspostavlja nasilne aktivnosti i proizvodi itav niz poremeaja u raznim drutvenim slojevima i drutvu kao cjelini. Centralna tema ovog rada su razne forme nasilja u Bosni u vremenskom okviru od 1747. do 1798. godine. Rad je zasnovan na historijskim dokumentima koji se odnose na lokalnu upravu iz 18. stoljea, a koje je autor p ronalazio u arhivima i bibliotekama Sarajeva, Mostara, Kraljeve Sutjeske i Fojnice. Upravo su ovi lokalni dokumenti i najbitniji za istraivanje postavljene teme, jer dokumenti iz arhivskih zbirki u Dubrovniku, Zadru i Veneciji pruaju prevashodno perspektivu koju su gradili u svojim putopisima trgovci i putnici, dakle stranci koji nisu neposredno ivjeli u ivotnoj stvarnosti bosanskog prostora. Kao najvanijem akteru u igri nasilja koje se iskazuje u praksi kao forma drutvene korekcije, autor navedenog r ada posvetio je posebnu panju strukturi osmanske drave. To je sasvim razumljivo i opravdano, jer su svi pojedinci ove drave bili povezani i ukljueni u socijalni, kulturni, ekonomski i politiki sistem ove drave. Pri tome je objasnio ta se podrazumijeva pod pojmom dravnog nasilja i kakav je uticaj imala u praksi teoretska koncepcija osmanske drave u podruju Bosne. U istraivanju ovih tema autor je sebi postavio nekoliko pitanja. ta je osmanska drava pod pojmom ekija, ehl-i fesat ili ehl-i tugyan, ime je oznaavala one pojedince ili grupe koji su se suprotstavljali odredbama zakona, podrazumjevala? Jesu li se u svojim predstavkama sultanu stanovnici Bosne pozivali na ouvanje adaletaa? Kako se princip "pravedne vladavine" u Bosni manifestovao u sluajevima zanemarivanja pravnih normi i u sluajevima zloupotrebe pravnog sistema? Kakvu su ulogu, u skladu s bliskoistonom dravnom koncepcijom, imali stavovi sultana u vezi s tim? Kako je sultan, kao legitimni predstavnik vlasti, reagovao na predstavke irokih drutvenih i socijalnih slojeva? U toku rada autor je stavio lik hajduka, koji se u radovima nekih historiara predstavlja kao borac za slobodu, junak, uvaena linost, pod lupu istraivaku i odredio mu pravu historijsku dimenziju. U ostvarivanju postavljenih zadataka autor navedene knjige razvrstao je materiju po poglavljima i istraivaima i itaocima omoguio njeno lake praenje i savladavanje. Postavljene zadatke je razradio u okviru est poglavlja koja nose naslove: Razbojnitvo u Crnoj Gori u 18. stoljeu,

Ekija koja se regrutovala u bosansko-osmanskom drutvu, Nasilje meu narodom, Mjere koje je drava poduzimala protiv nasilja, Mentalitet i kulturno-historijska pozadina nasilja i Pokuaj jedne strukturalne analize historijskog nasilja na primjeru nemira sredinom 18. stoljea. U okviru svakog poglavlja posebno su obraivane pojedinane specifinosti i vrena detaljnija obrada pojedinih aspekata odreenih fenomena. Tamo gdje je bilo potrebno, dato je detaljnije obrazloenje. Dr. Markus Koller je konstatovao da igra nasilja nije bila ograniena samo na suprotnosti koje su se razvijale izmeu nasilja "odozgo" i nasilja "odozdo". Postojala je vertikala, gdje je dolazilo do izraaja nasilje koje je postojalo meu stanovnitvom. U veini dosadanjih radova isticano je da su meureligiozni konflikti i napetosti bili uzroci nasilju. Izvori iz 18. stoljea govore neto drugo. Naime, iako su postojali pojedinani sluajevi konfesionalnih razmirica, oni za pojavu nasilja nisu imali bitan znaaj. Vjernici odreenih religijskih uenja imali su vlastite ivotne horizonte i pomalo razliite tradicije, ali se nije moglo govoriti o suprotstavljenom ivljenju i mrnji, ve o ivljenju jednih pored drugih u okviru svojih vjerskih uenja i religijskih odreenja. Tadanji dogaaji, koje su preivljavali muslimani i nemuslimani Bosanskog ejaleta, vie su izraz jedne drutveno-politike krize koju je preivljavao vojni i upravni aparat osmanske drave. Nasilje meu stanovnitvom bilo je ovisno o drugim faktorima. Tu se mogu ubrojati povrede normi i sistema vrijednosti, posljedica siromatva i migracija. Istraivanja pokazuju da je posljednji punkt bio izvor nasilju. Nedostaju detaljne studije za migraciona kretanja u 18. stoljeu, za razvoj agrarnog sektora, razvoj i irenje iftlukog sistema i uope ekonomske situacije u Bosanskom ejaletu u 18. stoljeu. Pri tome bi detaljna analiza vojne situacije u Ejaletu u 18. stoljeu doprinijela boljem razumijevanju ove epohe. U dosadanjoj literaturi, istie autor, uglavnom postoje historije muslimana, katolika i pravoslavaca, dok su potpuno zanemarene druge grupe. A upravo njihov primjer pokazuje kako se vrata nasilju i ogranienju nasilja mogu otvarati i zatvarati. Pripadnici mobilnih socijalnih grupa, kao Cigani, bili su obiljeeni predrasudama i nosili su peat stalne nepovjerljivosti. Ta je socijalna grupa predstavljala deurnog uzronika razbojnitva i pljaki, te su oni bili pod stalnom prismotrom uvara reda. Na kraju knjige nalazi se zakljuak, rjenik nepoznatih termina, popis izvora i literature, te registar linih imena i geografskih pojmova. To su bitni elementi knjige koji istraivau omoguuju jednostavniji prohod kroz sloenu historijsku materiju. Na kraju knjige dr. Markus Koller je izrazio elju i uvjerenje da e Bosna, u skladu sa specifinostima svoje historije, biti opet ono to jeste, zemlja u kojoj e u miru ivjeti ljudi razliitih vjerskih i kulturnih tradicija, uprkos injenici d a ona ivi pod presijom interesa "svjetskih monika".

Hatida ar-Drnda