Sie sind auf Seite 1von 2

Die Negation – Negacija

U nemačkom jeziku imamo dva načina za negaciju: Kein i Nicht.

KEIN

Ako u rečenici imamo imenicu sa neodređenim članom ili ako je imenica u množini bez člana
(pošto neodređeni član nema oblik za množinu), za negaciju takve rečenice koristimo KEIN.

Npr. Ich habe eine Schwester. – Imam sestru.

Ich habe keine Schwester. Nemam sestru.

Das ist ein Haus. – To je kuća.

Das ist kein Haus. – To nije kuća.

Wir kaufen Autos. Mi kupujemo automobile.

Wir kaufen keine Autos. – Mi ne kupujemo automobile.

Negacija KEIN se menja po padežima isto kao i neodređeni član EIN, EINE, samo se doda slovo K
ispred.

m.rod ž.rod s. rod množina

N. kein N.keine N. kein N. keine

G. keines G. keiner G. keines G. keiner

D. keinem D. keiner D. keinem D. keinen

A. keinen A. keine A. kein A. keine

U svim ostalim slučajevima koristimo NICHT:

1. Kad negiramo glagol:


Ich schlafe. – Spavam
Ich schlafe nicht. – Ne spavam.
Ich verstehe. – Razumem.
Ich verstehe nicht. – Ne razumem.

2. Kad negiramo pridev:


Das Haus ist alt. – Kuća je stara.
Das Haus ist nicht alt. – Kuća nije stara.

3. Kad negiramo prilog:


Sie fahren schnell. – Oni voze brzo.
Sie fahren nicht schnell. – Oni ne voze brzo.

4. Vlastita imena uvek negiramo sa NICHT.


Das ist Anna. – To je Ana.
Das ist nicht Anna. – To nije Ana.

5. Imenicu sa prisvojnom zamenicom ispred nje_


Das ist mein Auto. – To je moj auto.
Das ist nicht mein Auto. – To nije moj auto.

6. Imenicu sa određenim članom:


Das ist die Schule. – To je škola.
Das ist nicht die Schule. – To nije škola.

*** Imenicu negiramo sa KEIN,-E i ta negacija uvek stoji ispred imenice, a glagol
negiramo sa NICHT i on stoji iza glagola.

Das könnte Ihnen auch gefallen