6.

Grob iz Čađavice
Čađavica – pojedinačan kneževski grob iz kasno 6. i poč. 7.st. Pripisuje se Martinovskoj
kulturi. 1.
avarski kaganat. vjerojatno muški kneževski grob ili grob putujućeg zlatara; NALAZI:
pontski mač
(nestao) masivna ogrlica s rombičnim motivom, par narukvica ukrašene ćelijama i staklenom
pastom, granulirane naušnice zvjezdolikog tipa, pseudo-fibula, kopča, 3 gravirana jezičca,
keramika. Nisu nađeni jahački rekviziti- nije konjanik bio. Narukvice i naušnice su ženski
nakit,
moguće da je dvojni grob
Sisak, Velika Kladuša
7. Groblje na redove Jakovo-Kormadin, pripada komu?
Gepidima, u JI Srijemu je, i ima 82 groba
8. Poznavanje lokaliteta s avarskim grobovima tj datacija doticnih
Datiraju se u 6.-8.st. najviše ih je u Mađarskoj, a u Jugi u Podunavlju. Uglavnom su
konjanički
grobovi (jahač s opremom i konj s rekvizitima), konjanička nošnja i oružje. Naušnice, okovi,
jezičci, pojasi, glinene posude.
9. Groblja iz Istre
Žminj, Mejica, Veli Mlun, Čelega, Brkač, Dvigrad-Kacavanac, Buzet (7.-8.st)
10. Nakit iz Trilja (grob, 8-9st)
Za otkopavanja zemlje na župnom groblju u Trilju pokraj stare župne crkve Sv. Mihovila
nađen je
starinski nezazidani grob. Od kostiju je nađena je samo donja čeljust i ispremiješani zlatni
predmeti – dio ženskog zlatnog nakita, a sastoje se od zlatnog đerdana, prstena, 1 par puceta i
3
para naušnica sličnogoblika, ali različite veličine. Među predmetima je ležao i bizantski stari
novac ( Konstantinov obol ).
Đerdan
– od 20 većih i 4 manja jajolika zrnca. Manja su glatka bez ikakvog ukrasa, a veća na
srediniimaju zlatnu filigransku nit i filigranski rub na krajevima.
Dugmad kuglastog oblika
– ima po sredini istaknuti zrnati rub koji dijeli gornju glatku polovicu od donjekoja je
načičkana
zlatnim izbočinama obavijenim filigranskom niti.
tri para naušnica
– su sa dvije strane filigranskim koljencima od 1 ili 3 reda nanizanih kuglica, a pri
dnukaričice je
privjesak gusto zbijenih kuglica u obliku grozda koji se proteže s obiju strana karike
premagore i
dole. Filigranska pletenica na karičicama srednjih i većih naušnica.
Prsten
– u sredini ima ovalni okvir obrubljen filigranskim zrncima, a u okviru je ljubičasta staklena
pasta.Oko toga su 4 glatke okrugle uške obrubljene nizom točkica, a između njih su 2
trokutasta
polja.
Zlatni novac
– je solidus bizantskog cara Konstantina V Kopronima (741 – 775). Na prednjoj strani je lik
njegovog oca Lava III, a na stražnjoj je on sa sinom Lavom IV. Nalaz pripada umjetnosti
seobe
naroda (merovinškoj i barbarskoj umjetnosti)
11. Koji od navedenih grobova nema oruzja:
Karavukovo (nema?)
Batajnica (ima)
Tournai (ima?)
12. Groblje Bled
2.pol.6.st-poč.7.st.
To je nekropola starosjedilačkog stanovništva. Nađena je fibula u obliku pauna koji je
starokršćanski simbol (radionica u Italiji), zlatne naušnice sa košaricom ili poliedrom raznih
oblika,
željezni artefakti, igle, pločaste fibule.
13. Groblja na redove
6.st
Najveći broj u Sloveniji, dosta ih ima i u Hrvatskoj i Vojvodini a najmanje u Bosni
14. Gepidska groblja na redove
Ženski grobovi imaju tipičan nakit, a muški grobovi imaju germansko oružje 6.st.
Jakovo Kormadin, Boćar-Pesak, Zrenjanin, Kovin, Sremski Karlovci-Rovine
15. Kneževski grobovi
Kosovo polje (J Srbija), Ulpian (1 ženski grob 550.g, bogati prilozi), Batajnica (Srijem,
muški grob
ratnika)
16. Razlika među poganskim i kršćanskim gorbljima.
Poganska groblja su groblja na redove i javljaju se incineracije. Kršćanska groblja su uz
crkvu,
pokojnici su polegnuti na leđa i pogled im je prema istoku, ako su potrbuške onda je to
„status
pokojnika“, javljaju se i mrtvačke daske i drveni lijesovi.
17. Datacija i karakteristike groblja u Kninu iz razdoblja seobe naroda, te nekropola u
Kranju?
Knin - veliko groblje na redove iz 6.st; nelazi se na padini brda ispod tvrđave; najveće je u
provinciji Dalmaciji sa 200 grobova; uglavnom sahranjeno tamošnje starosjedilačko
romanizirano
stanovništvo + pojedinačni nalazi Ostrogota; mediterane kopče, krstolike i pločaste fibule,
ptičje
fibule (paun); grobovi su često bez priloga ili sa skromnim prilozima; u starosjedilačkim
grobovima
nekad nailazimo na oblaganje groba netesanim kamenom ili pokrivanje mrtvaca daskom
Kranj - 500-600.g.; najveća nekropola iz vremena seobe naroda u Jugi; najviše
starosjedilačkih
grobova, manje langobardskih i jos manje ostrogotskih, a moguća je i prisutnost alamana;
grobovi
su često bez priloga ili sa skromnim prilozima; u starosjedilačkim grobovima nekad
nailazimo na
oblaganje groba netesanim kamenom ili pokrivanje mrtvaca daskom; optjecaj novca istocno
rimskog i barbarskog kova; ostrogotske pojasne kopce i lucne fibule; s-fibule sa motivom
sokola,
igle ukosnice i pribadace, ostaci brokatnog tekstila, kostani cesljevi, zeljezne narukvice,
okovi,
nozevi, alati, mediterane pojasne kopce
18. Datacija Mali Velun, Bržec
kraj 7. I prva pol. 8 st.; rani srednji vijek
19. Koji je tip utvrđenja nalazište Caldern?
Donjon(kula na čvrstom tlu; privatni plemićki posjed)
20. Datacija, opis, karakteristike naselja Mikulčice?
Slavensko gradište iz 8/9.st. svjetovni centar, dobro utvrđena kneževska utvrda koja je
krajem
8.st proširena i opremljena palačom i 5 crkava. U velikom suburbiju luka i izdužene
obrtničke
četvrti i 5 drugih crkava pripadale su plemičkim dvorovima
21. Karakteristike i koji su karolinški dvorovi?
Ingelheim, Paderborn, Achen, Frankfurt na Majni
Počeo ih je graditi Karlo Veliki pozivajući se na rimsku arhitekturu. Imaju kvadratni tlocrt s
apsidom i crkvu. Građeni su na povoljnom geografsko prometnom položaju.
22. Navedi slavenska gradišta
To su utvrđena naselja
Staro Mesto, Mikulčice, Hradčani, Oldenburg,Brandenburg
23. Trgovačka naselja otvorenog tipa
To su bila središnja mjesta svjetovne i crkvene administracije. Jačanje Franačke dovelo je do
oživljavanja trgovačkih veza između područja rimskog carstva i Skandinavije. Frizijci su
predvodili
pomorsku trgovinu. Nekadašnje postaje misionarskog puta Sv.Ansgara 9.st. su bili Dorestad,
Haithabu i Birka. Nisu bili na otvorenom moru nego u unutrašnjosti kopna
Haithabu – naselje 8-9.st.; živili su tamo obrtnici i trgovci; nađeni su predmeti od jantara,
brončani
odljevi i željezni proizvodi. Visinska utvrda je služila kao utočište. Crkva Sv.Ansgara iz
10.st.
jednolađne kuće pletenih zidova, groblja na redove. Šveđani su osposobili rječne putove i to
je
uništilo Haithabu jer je izgubio monopol kao mjesto pretovara
Birka – naselje 8-10.st.; prvo je bio neutvrđeno naselje okruženo s puno grobalja na redove i
utvrdom kao utočištem, a kasnije je naselje opasano polukružnim bedemom. Raznoliki obrt,
uvoz
i trgovina. Štitio ga je namjesnik.
24. Nalazi Martinovka kompleksa
U starijoj literaturi Martinovka kultura je sinonim za kulturu I. kaganata, ali neka novija je
stavlja
kao samo jednu specifičnu pojavu unutar horizonta I. kaganata.
Lokaliteti: Zmajevac u Baranji (najkasniji konjanički grob – jahač – konj – oprema - oružje,
te
najraniji nalaz polikromnog stila), Čađavica
25. Poredaj kronološki lokalitete:
Reggio Emilia à kraj 5.st.
Karavukovo à sredina 5. St.
Cadjavica à oko 600. god
BrodskiDrenovac à ranije 9. st.
26. Batajnice
Nađen je šljem tipa Baldenheim, koji je pripadao kneževskom grobu gepidskog ratnika,
tj.konjanika, zakopanog u vrijeme sloma gepidske vlasti u Srijemu (6.st.). Šljemovi ovog tipa
rađeni su u Italiji. Pronađena je još i keramika i oružje.
27. Xanten
Donjon iz sredine 10.st., na JZ Xantenskog samostana. Pripisuje se Kelnskom nadbiskupu
Bruni
28. Donjon i motte
Donjon je utvrda s kulom, gradi se na čvrstom tlu.
Motte je utvrda s drvenom kulom, građena na umjetno nasutom brežuljku i okruženi su
zemljanim
nasipom. Datiraju se u 10.-12.st.
29. Regio Emilia (Italija)
Datira se novcem od Marcijana do Zenona u kraj 5.st pr.kr. Pronađene su rovašene fibule.
30. Ingelheim i Paderborn
Ingelheim – naselje iz merovinškog razdoblja (9.st) imalo je brojna poljoprivredan imanja,
majure i
2 privatne crkve. U ranom sr.vijeku postao je grofovija. Kvadratan tlocrt s polukružnom
apsidom,
jezgra palače je aula regia ukrašena prikazima vladara. Nema crkvu, dodana je tek u otonsko
doba. Kao dvorska kapelica je služila udaljena crkva Sv. Remigiusa. Dvor ima sklop
odvojenih
elemenata: palaču, dvorsku kapelicu, gospodarski dvor, luku na Rajni i zvjerinjak na
rajnskom
otoku.
Paderborn – stepenasta zdanja na obronku iznad izvora rijeke Pader. Sakralne građevine su
prvo
bile jednolađne crkve s dvoranom, a kasnije trolađne bazilike. Poprečno otvorena dvorana
bez
apsida, bila je preteča gradnji palača u burgovima. U Saskim ratovima izgrađena je utvrda od
drva i zemlje. U 8.st. zamijenjena je kamenim bedemom. Na SZ su palača i samostan
katedrale,
a na J područja za gospodarstvo i obrt.
31. Karakteristike istočno germanske nošnje na temelju ženskih grobnih nalaza Ostogota i
Gepida?
lučne fibule rovašene(uvijek u oaru) i pojasne kopče; sve rovašeno stil Karavukovo-Ostrogoti
Gepidi- velike, masivne orlovske pojasne kopče, ukrašene almandinima; radionica Kerč na
C.moru
32. Koje tipove gradnje nalazimo u srednjem vijeku i karakteristike?
blok i kosturna gradnja.
Blok gradnja je uobičajena u područjima igličastog zimzelenog drveća. Trupci su u ležećem
položaju i tvore zidove koji nose krov. U uglu su spojeni utorima. Tipovi kuća su: ukopane
zemunice, kvadratne zemunice, prizemne kuće.
Kosturna gradnja je uobičajena u područjima listopadnog drveća. Vertikalno postavljeni
trupci,
koji su ukopani u zemlju, nose teret krova, a zidovi nemaju značenja. Drva su se oblagala
pleterom s ilovačom, gredama, opekom… Tipovi kuća: kuća sa zabatom, jednolađne kuće,
trolađna kuća s dvoranom, zemunice, ambari na stupovima.
33. Koji su benediktinski samostani u Hrvatskoj i Europi?
Mondsee, Rott, Limburg Zadar, Split, Osor (sv Marija), Avignon
34. Koje fibule su karakteristične za kasnoantičko stanovništvo
U obliku samostrela
35. Koje su franačke crkve sa relikvijama i datacija?
Sv Dionizije u Esslingenu(8.st)
crkva u Xantenu (7.st)
36. Gdje su i kada vladali Klodvig i Hilderik
Klodvig à 481. – 511 Galija/Veći dio moderne Francuske
Hilderik à 457. – 481. Tournai, Belgija
37. Kagan Bajan
Razaralo se i pustošilo mnoga utvrđena gradska naselja, pa čak i ona najveća kasnoantičkog
obilježja na današnjem teritoriju Jugoslavije, koja su dotad bila uglavnom nedirnuta. 6./7.
stoljeće
kagan Bajan zauzima Sirmium 582. godine, njegovi sinovi gaze Panoniju i južni
Norik(područje
Aus, Slo) 583./584.Viminacium i Singidunum, kasnije Cibalea, Mursa, Siscia.. do oko 600te
pokoravaju Gepide, ratuju s Bizantom te opsjedaju Carigrad 626.
38. Katedrala u Trieru
Sakralna zdanja od 4.st. vuku podrijetlo iz gradsko-rimske općinske crkve. Orekid grobnih
priloga
oko 680.g.
39. Metode datacije
Relativna i apsolutna kronologija, dendrokronologija, C14, termoluminiscencija,
arheomagnetizam
40. 2 natpisa bitna zbog hrvatskog etnosa
Sopot kod Benkovaca - Branimir „dux cruatorum“
Kapitul kod Knina – Držislav „dux hroatorum“ i „dux magnus“
41. Spomenici na kojima se spominje Branimirovo ime i njegove titule:
a)iz Muća Gornjeg 888., crkva sv.Petra
b)iz Šopota kod Benkovca - najstariji spomenik sa spomenom hrv.imena „dux cruatorum“
c)iz Nina, crkva sv. Mihovila
d)iz Otresa sa arhitrava i zabata
e)iz Ždrapnja s arhitrava oltarne pregrade
Knez, grof, vojvoda
42. Tko je prvi vodio iskopavanja u HR, kada i gdje i kako se arheologija razvijala
Lujo Marun, 1893. Prvi arh muzej u Kninu
1886. je godine predvodio istraživanje na području bazilike sv. Marije u Biskupiji, kad se i
pronašlo temelje ove bazilike. 1888. je godine fra Lujo Marun otkrio ostatke
ranosrednjovjekovne
crkve sv. Cecilije na položaju Cecela, nedaleko od Stupova kod sela Biskupije. 1908. je
vodio
prva istraživanja Bribirske glavice. 1912. je na mjestu rimskog Burnuma, blizu Ivoševaca
kod
Kistanja. vrela rijeke Cetine (crkva sv. Spasa)
43. Datacija i opis crkve Sv. Spasa u Vrlici i crkve Sv Trojice u Splitu?
Sv. Spas, Vrlika – Prijelazni tip iz centralnog u longitudinalno, polukružna apsida, 9/10 st.
Sv. Trojica, Split – centralni oblik, kupola, 6 polukružnih apsida (identična kao 6 drugih
crkava, 3x
Marija, 2x Mihovil, 1x Ivan) , 9./11.st
44. Što piše na nalazu iz Šopota iz Benkovca?
Kamena greda, trokutni zabat, 9.st, tekst u kojem se spominje knez Branimir i župan kao
donatori
crkve
45. Datacija, karakteristike crkvene arhitekture i grobnih nalaza u Biskupiji kod Knina?
8. st. trobrodna crkva Sv. Marije
–natpis DUX GLO
46. Datacija, karakteristike, natpis, opis Višeslavove krstionice?
9.st
šesterostranični oblik
Uz bridove stranica reljefno je isklesan po jedan torodirani stupić sa stiliziranim kapitelom,
dok je
na sredini prednje stranice prikazan procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom za
zavojnicom na kraju triju krakova.
„Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina,
što su
ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno
Trojstvo.
Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana
Krstitelja,
da zagovara njega i njegova štićenika.“
47. Datacija rane romanike i obilježja skulpture u Hrvatskoj?
rana romanika u hrv je razdoblje 11. St....puna romanika je od 12. St....
Na skulpturi romanike, još uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo, prvi put nakon
kasne
antike, jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja težnje za shematiziranjem.
1.zakonu kadra,
2. zakonu hijerarhije i
3. pravilu horror vacuii.
Najbolji primjeri romaničke skulpture su: - drvene vratnice Splitske katedrale majstora
Buvine i
Portal Trogirske katedrale majstora Radovana (1240. g.).
Romaničko slikarstvo je zidno, na dasci i iluminirani rukopis
48. Ostava ili grob iz 5/6 st. datirane pomoću novca
Ulpiana (Lipovljani, cca 550.) / Kranj, Rifnik kod Celja, Reggio Emilia
49. Obilježja istočno gotske nošnje
Najznačajnija je komponenta ženskog nakita bila fibula i to tri osnovna tipa:
a) lučne fibule od iskucanog srebrnog lima
b) lijevane od pozlaćenog srebra s pet krakova na glavi i maskom na nozi, uvijek
geometrijski ili
floralno ukrašene
c) željezne ili srebrne s unazad povijenom nogom
Nošene su i luksuzne pojasne kopče s njima karakterističnom ornamentikom izvedenom
rovašenim motivima pletenica i almandina, a ponekad i glavama ptica grabljivica.
U grobnim cjelinama nailazimo i na poliedarske naušnice (lijevane ili inkrustrirane),ukosnice
tipa
stilus ili one sa životinjskim glavama, narukvice, ogrlice, perle, privjeske,alke, jezičke...
Sastavni dio nošnje su i kožne torbice s ukrasnim okovima, nošene opojasu i u njima
vjerojatno
ženski toaletni pribor
ZdenkoVinski navodi da jeistočnogotska ženska nošnja tijekom 5. i 6.st. obilježena parom
fibula
na ramenu ikopčom za pojas ili samo kopčom, a bez fibule ili s fibulom, ali bez kopče. U
6.st.nailazimo na grobove sa samo jednom fibulom na ramenu što ukazuje na napuštanje
staretradicije.
50. Obilježja materijalne kulture Ostrogota, Gepida i Langobarda u Panoniji
Ostrogoti:
- karakterističan ženski nakit pontsko-danubijskog obilježja jesu parovi lučnih fibula od
srebrnog
iskucanog lima (te njihove lijevane imitacije).
- Za Ostrogote i Gepide značajne su reljefno kvalitetnim duboko rovašenim ornamentom
guste
spiralne vitice ili trokutića ukrašene lijevane lučne fibule i pojasne kopče.
- groblja na redove
- pojasne kopče, karakteristično ukrašene rovašenjem, često motivom pletenica i
almandinima
(nadomještenim ponekad staklom), mjestimično i motivom glave ptice-grabilice
- muški grobovi nemaju oružje
Gepidi:
- groblja na redove
- muški grobovi imaju oružje
- kovani novac
- lučne fibule
Langobardi:
- panonsko-langobardske S fibule
- ptičji motivi (orlove glavice na lučnim fibulama)
51. Ranosrednjevjekovna gradišta
- Slavensko gradište Oldenburg u Holsteinu
- najstariji opkop
- prvi bedem prije 750., 3. izgradnja uz uključivanje suburbija u drugoj polovini 8.st.
- izgradnja dvostruke utvrde u ranom 13.st.
52. Schretzheim
-groblje na redove u Schretzheimu kod Dillingena: očitane su horizontalno - stratigrafske
zone
rasta. U redoslijed sahranjivanja uključeni pripadnici bogatih obitelji, a da pritom nisu
koristili
svoju materijalnu prednost ni privilegije.
53. Gdje su avari primali danak u zlatu i datacija po zlatnicima
Justinijan, odnosno Bizant, 527 – 565.
54. Stanje nakon sloma Avara na ovom području: slavenska i starohrvatska groblja
Velika Gorica, Otok kod Vinkovaca, Brodski Drenovac – slavenska
Biskupija-Crkvina kod Knina, Kašić, Nin -- starohrvatska
55. Avarska materijalna ostavština
Arheološka ostavština prvoga avarskog kaganata u svojoj je osnovici centralnoazijskog
podrijetla, kako se manifestira načinom sahrane u konjaničkim grobovima,
u kojima je uz jahača s njegovom opremom pokopan i konj s ormom i
tipičnim rekvizitima (žvale, sedlo i stremeni), pa u nošnji konjanika s osebujnim
pojasom i zaponom za perčin, u oblicima oružja (nomadski refleksni luk i trokrilne
strelice u tobolcu, šašoliko koplje, jednosječni mač), pastirskim instrumentima,
oruđu itd.Tipične su također zlatne naušnice s privjeskom kugle ili okrenute piramide, te
narukvice s jako proširenim završecima.
56. Tipovi slavenskih naušnica
Slavenske naušnice (nađene i u Hrvatskoj – Dubravice kod Skradina, Golubić kraj Knina,
Čađavica - Podravina ) – zvjezdolike naušnice
57. Koje ranokršćanske crkve imaju kontinuitet u sr. vijeku
St. Denis (Pariz), Brenz, katedrala Trier, Xanten – crkva sv. Viktora (?)
58. Datacija i opis crkve Sv Spasa u Vrlici i Sv.trojice u Splitu
Sv. Spas – prelazni tip iz centralnog u longitudinalno crkveno graditeljstvo. Glavni ulaz je na
zapadnoj strain, svetište na istočnoj. Na pročelju ulaza uzidan je zajedno s crkvom visoki
četverostrani zvonik, koji se lagano suzuje prema vrhu. (najstariji do sada sačuvani zvonik
kod
nas). Bočni zidovi crkve ojačani su poluoblim kontraforima do pod sam krov, koji nedostaje.
Između kontrafora na južnom zidu je po jedan uski prozorčić s polukružnim lukom. Negdje u
13. ili
14. st. je bila produžena na začelju s uglatom apsidom, a prvotna apsida imala je polukruža
oblik,
do koje je na bočnim stranama bila po jedna manja poluapsida. Datira se u 9. ili 10.st.
Sv. Trojica – građevina centralnog oblika kojom dominira kupola. Njena osnova sastoji se od
6
deformiranih i nejednakih polukružnih apsida, nad kojima se uzdiže tambur na kojem počiva
kupola. Apside su presvođene polukupolama, a izvana pokrivene, kao što je vjerojatno bila i
kupola, s čunjastim krovom od kamenih ploča. Glavni ulaz na zapadnoj strain, svetište na
istočnoj. 9.-11.st.
59. Romanika u Hrvatskoj
Crkva Sv. Petra na Rabu, rapska katedrala, zadarska katedrala Sv. Stošije, drvene vratnice
Splitske katedrale, Portal trogirske katedrale (Wikipedija); ciborij iz Biskupije kod Knina
(kasna
faza predromanike, ne znam priznaje li se i to), oltarna pregrada u crkvi Sv. Martina u Splitu
(11.st.), zabat oltarne pregrade iz Solina (11.st.), zabat s likom Bogorodice iz Biskupije kod
Knina
(2.pol.11.st.), plutej s motivom pentagrama iz Splita (11.st.), ulomak pluteja iz Kule kod
Benkovca, ulomak s likom ratnika iz Pridrage kod Novigrada (kraj 11.st.), plutej iz crkve Sv.
Lovre
u Zadru (11.st.), pluteji iz crkve Sv. Nediljice u Zadru (11.st.), crkva Sv. Nikole u Prahuljama
kod
Nina (poč.12.st.)......
60. Kadionica iz Vrlike
Datira se u 2.polovicu 8.st. i pripisuje se ranoj karolinškoj umjetnosti. Import je procesa
kristijanizacije za vrijeme Karla Velikog. U kompoziciji je srodna s Tasilovim kaležom, a
rađena je
po uzorcima kasnoantičke tradicije (tehnika rovašenja, uglato-geometrijski motivi…).
61. Datacija, opis, karakteristike, mjesto nalaza natpisa na sarkofagu kraljice Jelene?
Pronađeni fragmenti (90) s natpisom u scrkvi na Otoku u Solinu. Natpis: “U ovom grobu
počita
glasovita Jelena, koja je bila žena Mihajlu (Krešimiru), majka Stjepana (Držislava). Ona je
postigla mir u kraljevstvu. Dne 8.listopada godine od upućenja 976. ovdje je bila pokopana:.
indikcije IV, cikla mjesečnoga V, epakte XVII, cikla sunčanoga V. Ona, koja je za života bila
majka kraljevstva, postal je i majka sirota i zaštitnica udovica. Ovamo pogledavši, čovječe,
reci:
Bože, smiluj joj se duši!”
-njegova točna datacija (976.) i pojava imena omogućili su F.Šišiću rješavanja genealogije
hrvatskih vladara
-pod imenima Mihajlo i Stjepan kriju se poznate ličnosti- kralj Mihajlo Krešimir II i Stjepan
Držislav.
62. Koje je značenje crkvene arhitekture ranog srednjeg vijeka za hrv.arheologiju
nepravilna gradnja u kamenu (novina Hrvatima), podjela prema tlorisnoj osnovi na centralni i
longitudinalni tip crkve, kasnije i miješani tip, plitkoreljefna pleterna plastika kao omiljena
dekoracija, crkvene pregrade gdje su sačuvani prvi znaci pismenosti na hrv. tlu (premda
isključivo
na latin. jeziku) itd.
63. Koja su sve nalazišta u blizini Knina?
Kapitul uz rijeku Krku, trobrodna bazilika sv. Marije u selu Biskupiji na Kosovu polju
64. Karakteristike starohrvatske arhitekture
65. Odnos starokršćanske i srednjovjekovne arh.
66. Važnost lokaliteta u Biskupiji
67. Datacija natpisa Trpimirovog, Branimirovog i Mucimirovog natpisa
Trpimirov: 852.g.
Branimirov: 888.g.
Mucimirov: 895.g.
68. Opiši i datiraj: zabat iz sv. Petra u Solinu
69. Pluteji iz sv. Nediljice i sv. Lovre
Plutej iz crkve sv. Lovre u Zadru:
- biblijski prizori, sastavljeni od nekoliko fragmenata
- neki fragmenti pronađeni 1891. kod Kopnenih vrata u Zadru
- plutej je sastavioo i rekonstruirao I. Petricioli, koji je i ustvrdio da plutej potjeće iz sv.
Lovre
- dekorativni friz od 4 kazete i 3 arkadice
- u arkadama su bili životinjski likovi (vrlo vjerojatno orolovi - 1 sačuvan)
- na glavnom polju su prikazi iz Kristova djetinjstva poredani u 2 reda
- prvi prizor je Navještenje
- drugi prizor je Vizitacija
- treći prizor prikazuje Kristovo rođenje
- u drugom redu nalazi se kompozicija Poklona mudraca
- datira se u 11.stoljeće
Pluteji iz crkve sv. Nedeljice u Zadru:
- glavno polje podijeljeno u 9 arkada, figure iz prizora Evanđelja
- prve dvije arkade pripadaju kompoziciji Navještenja
- treća - Vizitacija, četvrta - Kristovo rođenje, a nakon toga Kristovo pranje
- u krajnje 3 arkade - Poklonstvo mudraca
- glavno polje sastoji se od 8 arkada - u prve 4 smješteni su likovi s kompozicijom Pokolja
djece -
pod prvom arkadom sjedi Herod, a u sljedeće 2 prikaz dvije majke koje bespomoćno
promatraju
taj čin
- 3 iduće arkade ispunjene su kompozicijom Bijega u Egipat
- u pretposljednjoj arkadi vidi se lik Ivana
- zadnja arkada nedostaje
- na osnovi analize ornamenata jedni su skloniji ranijoj dataciji (8.-9.st.), dok su drugi
skloniji
kasnijoj (11.-13.st.)
- rezime: 11.st., vrijeme rane romanike
70. Plitko reljefna plastika sa crkvenog namještaja
71. Plutej iz Koljana kod Vrlike
72. Opiši nađene ciborije
73. Crkvene pregrade
74. Spomenici s figuracijom
75. Ciboriji, figuracija i romanika u Dalmaciji
Drugi izvor građe su ciboriji – neba. U Dalmaciji su pronađena 3. 2 su stajala iznad oltara i
četverostrani su, a treći je baptisterijalni ili šesterostran. Raščlanjeni su na više dijelova: donji
dio
su koloni sa bazama na dnu i kapitelom na vrhu, sreedišnji dio je košara koja na donjim
krajevima
ima luk a na gornjim vijenac a u sredini dekorativno polje ispunjeno raznim motivima. Povrh
košare je piramidalni krov. Krovna piramida završava ključnim kamenom u bazi u kojoj se
sastaju
vrhovi stranica piramide a na vrhu ciborija stoji kitnja.
1) ciborij iz crkve sv. Marte u Bijačima kod Trogira – ima četvtastu osnovu i košaru ali krov
izrasta
u piramidu s osmerokutnom bazom , sa obje strane luka nosi natpis. Ista crkva se spominje u
ispravi iz 892.g. u kojoj Muncimir donosi presudu. Iz 9.st.
2)ciborij iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina – četvrtasta osnova, krov je piramida sa
četverokutnom bazom , nema natpisa, kasna faza predromanike, 2.pol.11.st.
3) ciborij iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina – baptisterijalni, šestostrana osnova i
košara, a
krov ima dvanaestostranu bazu i takvu piramidu. Košara ima pleter a piramida je glatka, na
vrhu
je visoka kitnja. Pod ciborijem je kamenica za krštenje sa motivima kao na košari –
individualnost
domaćeg klesara.
Do sredine 11.st. pleter je isključiva dekoracija kamenog namještaja a onda uz njega
nalazimo i
životinjske i ljudske figure čime kod nas počinje oblikovanje lika i to dovodi do narativnih
kompozicija, naš majstor ne pokazuje vještinu u likovnoj obradi jer robuje tehnici pletera pa
izvodi
obje istim manirama dlijeta pa figure nemaju potreban reljef.
1) Zabat s likom Bogorodice iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina; trokutni, ima kuke,
Bogorodica je u liku adorantkinje s rukom na prsima dlan prema gledatelju, ima aureolu,
križ, to je
plitki reljef, plosnata modelacija, izrađena je uparanim crtama. Pleter se tu gubi a javljaju se
palmete koje označavaju prijelaz iz razdoblja pleternog ornamenta u romaniku, 2.pol.11.st.,
podsjeća na bizantske madone. Majstor je htio naglasiti treću dimenziju na plitkom reljefu,
dlan je
dobro oblikovao ali se onda vratio tehnici uparivanja crta.
2) Plutej s likom hrvatskog vladara iz Splita u krstionici u splitskoj stolnoj crkvi u
nekadašnjem
hramu Dioklecijanove palače: u krstionici (koja je sastavljena od nekoliko ploča neke
uklonjene
crkvene pregrade) je bazen za krštenje od 12 mramornih ploča, jedna od njih je centralni
reljef
koji prikazuje 3 muškarca. Najveća sjedi na prijestolju, ima kratku bradu, hlače i plašt
naboran u
krilu, u desnoj ruci križ a u lijevoj vladarsku kuglu, na glavi kruna sa 3 križa. Do njega je
uspravan
čovjek u dugoj haljini pritegnutoj pojasom a pod njim leži manji lik s ispruženim rukama u
stavu
proskineze. Ukras su troprutaste osmice. Neki figuru tumače kao Krista na prijestolju a neki
kao
hrvatskog vladara na prijestolju ali za to nema dokaza, iz 11.st je.
3) Likovna transena iz Biskupije kod Knina: lik hrv dostojanstvenika ili ratnika predstavljao
se
samostalno ali je pronađena kompozicija kojoj pripada pa je sad uklopljen u transenu.
Specifikum
je to što su figure na njoj obrađene s obje strane ali lice je bolje obrađeno. Transena se
pripisuje
vratnici nekog prolaza, pristupa ambonu, podijeljena je na 2 polja. U centru gornjeg polja je
Madona na tronu s Isusom u krilu a u uglovima su 4 evanđelista, u donjem polju su ljudski
likovi
od kojih je jednom ostala samo glava s tonzurom a drugi je dostojanstvenik ili ratnik –
haljina
stegnuta u pasu, srcolika kesica i mač. 11.st.
4) Ulomak s likom ratnika iz Prigrade kod Novigrada – bradati ratnik ima mač i štit, prikaz
ljudskog
lika u dinamici pokreta, 11.st.
ROMANIKA?
76. Koji su lokaliteti istraživani u 19.st
1871.- Muć Gornji kod Sinja
1885.- Petrovac, Gradac, Kapitul kod Knina
Crikvina u Biskupiji kod Knina
1891.- Rižinice kod Solina
1898. - Solin
77. Vremenske granice predrom. i ranorom. arhitekture u Dalmaciji
7.-11.st
78. Karakteristike Sv.Križa u Ninu
Sv. Križ – tlocrtna osnova u obliku nepravilnog križa s dominantnom središnjom kupolom,
koja je
konstruirana na trompama što ih toree čeoni lukovi polukupola četiriju krakova križa. Kupola
je
nepravilna elipsoidna oblika, čija je baza trapezoid. S istočne strane, na poprečne krakove
križa
naslanjaju se polukružne apsidice. Ulazna vrata nalaze se na zapadnom kraku križa, znad
kojih
se diže zvonik oblika preslice za jedno zvono. Na istočnom kraku se nalazi glavna apsida
polukružna oblika. Kupola i sporedne apside bile su kružnoga oblika, bile su pokrivene od
lomljenih kamenih ploča. Nad ulaznim vratima nalazi se nadvratnik, ukrašen pleternom
ornamentikom, uklesan natpis imena župana Godečaja, 11 st.
79. Spoji crkvu s mjestom
Sv.Križ = Nin, Sv.Petar = Omiš, Sv.Juraj = Radun, Sv.Spas = Cetina, Sv.Trojica = Split,
Sv.Donat
= Krk, Sv.Nikola = Prahulje kod Nina
80. Sastavni dijelovi oltarne pregrade
Crkvena pregrada dijeli svetište od broda, dekorativan element i skoro uvijek ima natpis. Nije
sačuvana nijedna u cjelosti. Sastoji se od 3 dijela:
1) donji dio – zatvoren i sačinjavaju ga dekorirane kamene ploče. Uži i okomiti dijelovi su
pilasti a
oni postavljeni po dužini su pluteji. Oboje su ispunjeni dekoracijom pletera, a rijetko i
drugim
motivima. Pri vrhu je izvučena rubna letva dekorirana pleterom, a po sredini je prolaz iz
broda u
svetište.
2) srednji dio – rastvoren je i sastoji se od kolona i kapitela. Neke kolone su spojene s
pilastrom.
One su oble i glatke površine, neke imaju bazu. Kapiteli pridržavaju gredu gornjeg dijela
pregrade, izrađeni su slobodno i različito, vješto ali primitivno – individualnost, slijede
antiku.
3) gornji dio – kamena greda koja teče iz jednog u drugi kraj zida, a preko prolazaiz broda u
svetište prekida ravnu liniju i nadiže se u obliku zabata. Greda se dijeli na 2 ili 3 polja. Donje
polje
je obično s natpisom, prazno ili s pleterom, a nekada je natpis i na srednjem polju. Grede
pregrada koje imaju natpis su važne jer predstavljaju prve preostatke pismenosti u Hrvata. Na
gornjoj gredi iz zabata kao centra teče niz kuka. Zabat se nalazi na sredini pregrade iznad
prolaza iz broda u svetište i u njemu je sjecište krajeva greda s obiju strana. 2 su vrste: obli i
šiljati, obli su iz crkava centralnog tlocrta. Šiljati su veće površine i sa više dekoracije. Na
donjem
dijelu zabata je luk a na licu iznad njega donje polje zabata koje ima istu obradu kao i grede.
Sa
strane je vanjsko polje na koje prelazi dekoracija s greda – kuke. U sredini šiljatih zabata je
dekorativno polje uokvireno rebrom, u sredini mu je križ čiji su uokvireni krakovi ispunjeni
pletenicama. Sa strane su ptice koje okrenute jedna prema drugoj kljucaju grozd, a iznad su
ruže.
Obli zabati nemaju dekorativno polje u sredini. Primjer pregrade je pregrada iz crkve sv.
Martina u
Splitu iz 11.st.
81. Numizmatički nalazi ranog srednjeg vijeka
Uzdolje na Kosovom polju kod Knina – na trokutnom zabatu oltarne pregrade je bio natpis s
imenom kneza Muncimira i 895. Godinom
Crkva Sv. Lucije kraj Jurandvora kod Baške na Krku – Bašćanska ploča – plutej uklonjen sa
oltarne pregrade, nađen u pločniku crkve – 1102.g
Bijači kod Trogira – izdana Trpimirova povelja iz 852.g
Isprava – Mucimir 892.g, spominje crkvu Sv. Marte u Bijačima kod Trogira
Jelenin sarkofag iz Solina – pokopana 976.
82. Crkva Sv. Jurja (od Podmorja) u Radunu
Ima običnu tlocrtnu osnovu, izduženi brod (longitudinalni tip), na kojeg se nadovezuje
pravokutna
apsida koja je izbočena izvana i iznutra. Glavni ulaz u crkvu je na Z a svetište je na I.
Vanjska
površina svih zidova raščlanjena je plitkim nišama, koje počinju od podnožja i završavaju
polukružnim lukovima. Bočni zidovi s unutrašnje strane, podijeljeni su polupilastrima a oni
su
međusobno povezani polukružnim lukovima. Crkva se prvi put spominje 1189.g., ali se
datira u
drugu polovicu 10.st., ili u na sami početak 11.st.
83. Crkva Sv. Donata na Krku
Po tlocrtnoj koncepciji predstavlja sintezu centralne građevine s dominantnom originalnom
kupolom i produženog bazilikalnog prostora stvorenog dvjema nejednakim produženim
prostorijama. Nad središnjim prostorom podignuta je kupola. Ovaj objekt je pravi primjer
pučke
sakralne arhitekture predstavlja su slobodu zamisli, te nevještu i nepravilnu obradu
primitivnog
majstora. Datira se u starohrvatsko starije razdoblje, tj. između 9. i 11.st.
84. Crkva Sv. Donata u Zadru
To je okrugla predromanička crkva koja se do 15. stoljeća nazivala crkva Sv. Trojstva, a od
tada
nosi ime Sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom
10.
stoljeća u spisima bizantskog cara Konstatina Porfirogeneta. Zbog osebujnog cilindričnog
oblika i
pomalo robusne monumentalnosti ova građevina pripada najpoznatijim i najznačajnijim
europskim predromaničkim crkvama. Po tipu gradnje slijedi oblike dvorskih crkava kružnog
tlocrta
od ranobizantskog do karolinškog razdoblja. Ipak, po svojoj gruboj monumentalnosti (visina
27
metara), neobičnom cilindričnom obliku i dvostrukim unutrašnjim prostorom ističe se
originalnošću, bez nekih izravnih uzora. Veći dio arhitektonskog ukrasa, kao i monolitni
stupovi u
crkvi, antičkog su podrijetla i potječu uglavnom s porušenog rimskog foruma. Datira se u
9.st., u
rani srednji vijek.
85. Crkva Sv. Nikole u Prhuljama
Sagrađena je na zemljanom prapovijesnom tumulu. Tlocrtna osnova je trolisna, a svodovi
oblikuju
četverolist. U kasnom srednjem vijeku crkva se koristila kao promatračnica te je tad nad
kupolom
nadograđena šesterostrana obrambena kula. Zbog portala sa čistim romaničkim
karakteristikama, tehnike gradnje i rebrastih lukova (koji pojačavaju svod), datira se u
početak
12.st.
86. Odnos arheologije srednjeg vijeka s etnologijom i pum-om
Povijest umjetnosti - PUM je isto kao i ARH pomoćna disciplina povijesnih znanosti. Riječ
je kao i
u ARH o materijanim izvorima koji se utvrđuju identičnim metodama kao što je stilska
analiza i
kkoparacija tipova. Razlika – materijalni izvori ni približno ne tvore predmet povijest
umjetnosti,
već samo oni koji posjeduju estetske kvalitete “umjetničkog djela”, dakle kvalitete koje je
teško
objektivno definirati.
Etnologija - znanost o životnim oblicima nekog naroda, temelji se na pismenim izvorima i
usmenim predajama. Predmet etnologije su naselja, kuće i kućno pokućstvo, narodna
umjetnost,
oruđe za rad i odjeća, al ii narodni jezik i glazba, vjera i običaji u vremenskoj mjeni… Dok se
potonji ciljevi podudaraju s filologijom i muzikologijom u pogledu izvora i metoda
 istraživanja, u
istraživanju naselja, kuća i pokućstva nadalje ovise o materijalnim izvorima koji se kao takvi
moraju proučavati drugačijim metodama istraživanja. Arheologija pomaže etnologiji u tom
pogledu – daje joj sigune materijalne izvore. Međusobno se nadopunjuju.

Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine, Vinski

U JI Europi velika seoba naroda obuhvaća 4. do 9. stoljeća. Počinje provalom Huna 375. godine i
pokreće kretanje Germanskih naroda, a onda i početak nastajanja državnih organizacija istočnih
Gota, Gepida i Langobarda. Barbarski došljaci nailaze na starosjedilačko stanovništvo, koji su
većinski romanizirani. Hunska prevlast u Podunavlju prestaje smrću Atile (453. godine), a
padom ZRC (476.) se pojavljuju Ostrogoti, Gepidi i Langobardi. Ostrogoti 471. godine iz
Panonije idu na donji Dunav, a nakon toga kroz Posavinu u Italiju i od tamo vladaju oko pola
stoljeća dalmatinskom i J panonskom provincijom (do 537. godine). Gepidi iz S Potisja drže
Banat i Srijem do 567. godine. Panonski Langobardi 540.-tih zauzimaju Sloveniju i SZ rub
Hrvatske, a 568. odlaze u Italiju i zadržavaju do 600. godine svoju posadu u Kranju. U JI Europu
iz Azije u 6. stoljeću dolaze konjaničko-nomadski narodi. Avari 567. godine surađuju s
Gepidima i ratuju s IRC. Nakon 7. stoljeća, Avari stvaraju savez s Kutrigurima, Protobugarima i
Slavenima u vrijeme prvog avarskog kaganata (568. – 670.). Nakon poraza u Carigradu (626.
godine) Slaveni se odvajaju od Avara i ekstenzivnije naseljavaju Dalmaciju. Avari se povlače s
balkanskog područja u Karpatsku kotlinu. Avare napuštaju i Protobugari i Kutriguri, a dolaze im
nova avarska plemena, te nastaje drugi avarski kaganat (kraj 7. stoljeća do početka 9. stoljeća).
Prevlast Avara u srednjem Podunavlju prestaje utjecajem Karla Velikog, oko 800. godine. Tada
se formiraju prve državne organizacije Slavena: Velikomorsavka država na sjeveru i kneževina
Dalmatinska Hrvatska na jugu. Te prve slavenske države poprimaju kršćanstvo iz Bizanta i /ili
franačke države.

Specifičnosti nosilaca barbariziranog kasnoantičkog fundusa

Klasifikacija i diferencijacija fundusa grobnih nalaza iz vremena seobe naroda:

1) Velika groblja na redove (100 +): kasno 5. i čitavo 6. stoljeće

2) Groblja na redove srednje veličine (oko 100 i manje): završno 5. i 6. stoljeće, rijetko do 7.
stoljeća
3) Mala groblja od 2 do 6 grobova, ponekad na redove, pojedinačni grobovi i ostaci
uništenih grobova: 5. i 6. stoljeće, rano 7. stoljeće
4) Skupina pojedinačnih i obiteljskih kasnoantičkih grobova u starokršćanskim
nadsvođenim grobnicama u BiH, Dalmaciji: kasno 5. i 6. stoljeće
5) Skupine grobova različitih veličina, regionalnih obilježja u zaklonjenim područjima:
Istra, Albanija, Crna Gora, 6., 7. do 8. stoljeća
6) Kasnoantička urbana naselja s naseobinskim nalazima i iz tamošnjih groblja: 6. i 7.
stoljeće

Etnička pripadnost pučanstva sahranjenih u grobovima je većinski starosjedilačko ili dosta

romanizirano. Ranije su dio ilirske ili ilirsko-keltske loze u rimskim provincijama. Gdjekad se
pronalaze germanski tragovi, ali jako rijetko. Kneževske grobove treba gledati od slučaja do
slučaja.

Germani i romanizirani starosjedioci

Lokaliteti s barbarskim nalazima i germanske pripadnosti koncentrirani su uz desnu obalu

Dunava od Baranje do ušća Morave, unutar ili dio rimskog limesa. Uz dunavski limes postoje
nekoliko germanskih nalaza iz Sirmiuma i Siscie. Izvan sfere limesa su nalazišta rijetka: groblje
Bočar, Zmajevo u Bačkoj. Kronološki najraniji elementi su prijelazni oblici srebrnih fibula (s
povijenom nogom i od srebrnog iskucanog lima, Novi Banovci). U Atilino vrijeme panonska
nošnja i oružje ukrašeni polikromijom, nakit u obliku cikade dolazi do panonskog Podunavlja.
Za Ostrogote su tipične lučne fibule od srebra, u Karpatskoj kotlini često velikih dimenzija (Ilok,
Kolut, Grocka). Za Ostrogote i Gepide su značajne reljefno duboki rovašeni elementi gustih
spiralnih vitica ili trokutića (Sirmium, Siscia, Emona). Javlja se stil Karavukovo, eponim
Karavukova u južnoj Bačkoj. Javlja se u 2.polovina 5.st. osebujan stil rovašenja, gusto
komponirane spiralne vitice. Raskošni primjerci lučnih fibula i pojasnih kopči. Drugi važan nalaz
Ostrogota grobni nalaz iz 5. stoljeća iz Zemuna, sa stilski dosta zanimljivim lučnim fibulama,
trokutasto rovašenog ornamenta. Takav ornament javlja se na više istodobnih pojasnih kopča
(Bački Monoštor).

Srednji vijek, 1. kolokvij

Razgraničavanje prema susjednim disciplinama, Fehring

1) Predmetno razgraničenje:
Znanost srednjeg vijeka obuhvaća discipline kao što su etnologija, historijska geografija, povijest
umjetnosti i graditeljstva i arheologiju. Arheologija srednjeg vijeka s istraživanjem povijesti
srednjeg vijeka, medievistikom, povezuje činjenicu da su obje historijske discipline i da obje za
cilj imaju istraživanje srednjega vijeka. Međutim, razlikuju se s obzirom na svoje izvore i
metode: izvori arheoloških nalaza se bave prvenstveno povijesnim prilikama, dok povijesni
pisani izvori dobiveni na temelju historijskih metoda referiraju prvenstveno o povijesnim
procesima.

Pisani izvori označuju poslovnu, pravnu političku ili poslovno-privatnu dokumentaciju dobivenu
na temelju potreba dotičnog razdoblja  zakoni, ugovori, privilegiji, mandati, darovnice,
protokoli, knjige računa i privatna pisma

S druge strane, postoje izvori o izvorima stvorenim za nastavu povijesti  anali, kronike,
životopisi, memoari, povijesni prikazi itd. Time dobivamo drugačiju strano povijesnih razdoblja
od arheoloških izvora.

Na primjer, kod pisanih izvora se pod pojmom ''grad'' izvješćuje o gradskom pravu, ustavu te
političkim, gospodarskim i društvenim događajima. Gotovo se nikad ne prikazuju uvjeti okoliša;
geologija, klima, flora i fauna, topografsko-građevinski razvoj, gradnju i opremu kuća. Također,
pisani izvori rijetko daju kronološki period, nužno za utvrđivanje povijesno-funkcionalnu
pripadnost. U tu ruku nužni su arheološki izvori, daju uvid u neophodne informacije o novijim
razdobljima, tehnologiji stvarnih izvora i tijeku radnje.

2) Vremensko razgraničenje
Arheološko istraživanje SV u načelu bi moralo pokrivati cijelo razdoblje SV. Početak ranog SV,
računajući prve, iako oskudne, izvore, započinje prodorom Rimljana na Rajnu i Dunav. Kraj SV
je još teže definirati, u Z dijelu srednje Europe arheologija SV uglavnom barata s krajem
merovinškog perioda. U S Europi sa završetkom vikinškog razdoblje, a u I Europi s periodom
kraja 11./12. stoljeća. Gdjekad se koriste specifični termini: ''slavenska arheologija'', ''Anglo-
Saxon Archaeology'' i slično. Time se označuju etnički definirana parcijalna područja iz dosta
širokog prijelaznog perioda između ranog SV i srednjeg vijeka. Međutim, Fehring i Jahnkuhn
tvrde da je od 12. st pa nadalje neosporno riječ o arheologiji srednjeg vijeka. Arheologija u
pragmatičnom smilsu mora voditi računa o tome da u arheološkom smislu, u proučavanju ne
dolazi do nastanka praznina, nego da između dotičnih perioda izgradi poveznice.

Skupine izvora i područja istraživanja

A) Groblja na redove, crkve i crkvena groblja (Arheologija groblja i crkava)

1. groblja na redove

Grobljima na redove su mjesta ukopa nastala u pretkršćansko doba koja su, u pravilu, smještena
izvan naselja. Opremljenosti grobova, posmrtni ostaci, način sahrane i oblici grobova su predmet
istraživanja, a ciljevi su iskazi o kultu mrtvih, naseljavanju, stanovništvu, društvu i gospodarstvu.
Vrste pogrebnog rituala su dakle incineracija i inhumacija. U kasnom rimskom carstvu je
prevladavalo inhimiranje, a u 4.st to već počinju preuzimati neki franački narodi, a u Alamana je
taj način bio isprva rezerviran za takozvane kneževske grobove. Mnogi grobovi u S Njemačkoj i
Skandinaviji, unatoč zabranama Karla Velikog, još uvijek koriste i incineraciju, isto kao i kod SZ
Slavena. Incineracija se prestaje koristiti zbog utjecaja kršćanstva, tijekom visokog/razviijenog
SV.

Incineracija

Mrtvi se spaljuju na lomači u svojoj nošni i s grobnim prilozima. Ostaci se skupljaju i zatrpavaju
u grobove ili se stavljaju u urne. (primjer: Liebnauu, na rijeci Visli). Miješana groblja na kojima
se obavljaju inhumacije i incineracije (Liebnauu, Lamperthaim) daju naslutiti poteškoće na koje
se nailazilo pri iznalaženju tragova dotad samo oskudno poznatih mjesta incineracija iz ranog SV
(Alaman, JZ Njemačka, kod zapadnih Slavena).

Inhumacija

Tijela mrtvih su se redovito polagala na leđa u ispruženom položaju s rukama uz tijelo. Takav
položaj upućuje na vjerske predodžbe, pod kršćanskim utjecajem se položaj stavlja s
orijentacijom zapad-istok, pogled mrtvog na istok. Međutim, to ne more biti siguran dokaz
utjecaja vjere, budući da je u ranom SV orijentacija sjever-jug bila jako raširena. U poganskih
Alamana iz 3. – 5. stoljeća u JZ Njemačkoj se pojavljuju i orijentacija zapad istok. Groblja iz 6. –
7. stoljeća u središnjim područjima civilizacija grobalja na redove upućuju na jednaku
orijentaciju. Bogato opremljeni grobovi upućuju na dubinu od 2 i više metara, radi spriječenja
pljački koje se počinju širiti od 7. stoljeća nadalje. Mrtvi se polažu u grobnu raku na mrtvačkoj
dasci ili u lijesu od drvenih gredica ili trupa drva, često okruženi drvnom komorom, a kasnije i
kamenom grobnom pločom ili ozidanim grobom. Organske materijale nalazimo na grobljima
Oberflacht, Zobingen i Hufugen. Priobalna područja sjeverne i zapadne Europe također uključuje
poseban tip sahrane u brodovima i grobovima – čamcima. Vanjske oznake se u pravilu nisu
održale. Neki pojedinačni grobovi su bili ograđeni prostranim grobićima kružnog oblika,
ponekad male drvene nastambe, takozvane grobne kapelice. Humci su bili posebno razvijeni na
sjeveru: kraljevski grobovi iz Stare Uppsale (Švedska), Jellinge (Danska) i Sutton Hooa (Velika
Britanija).

Običaj prinošenja grobnih priloga

Običaj prinošenja grobnih priloga je doživio vrhunac u ranom srednjem vijeku, zbog kasnijeg
snažnog utjecaja kršćanstva. Prilozi mogu biti vlasništvo umrle osobe, darovi bližnjih ili dio
ukopnog kulta. Prilozi nam daju uvid u kronologiju, razlikovanje sahrane u muškaraca i žena,
nošnje, nakit, naoružanje, društvena obilježja, kulturne običaje i religijske predodžbe. Alamanska
muška nošnja: hlače, haljetak i cipele, kožni pojas s metalnom kopčom, torba i bojni nož (sax),
Spatha (mač s dvije oštrice), štit. U njihovim grobovima se i ponekad može naći namještaj, konje
i pse + ljude (grob iz Donjeg Stotzingena). Ženska nošnja: suknja do koljena, gornji dio s dugim
rukavima, pojas, kožne cipele, nakit. U njihovim se grobovima pronalaze posude za piće, prilozi
u mesu, amajlije, a u usta se stavljaju kovanice kao mrtvački obol (obolos), tj. mrtvački prilog.
Pronalaze se i vretena, tkalački stanovi. Grobovi s djecom imaju značajno manje priloga, ili su
ponekad pokapana na drugim mjestima.

Svjedočanstva o povijesti društva i gospodarstva

Grobovi pružaju uvid u društvenu hijerarhiju, na primjer grob franačkog kralja Hilderika iz
Tournaija iz 481. godine. Oružja iz grobova se obično grupira unutar sebe kao takve, i to na
većim prostorima. Iz regionalne i sociološke raspodjele predmeta je moguće doći do saznanja o
proizvodnoj strukturi, distribuciji i tržišta.

Antropološka istraživanja

Pomoću takvih istraživanja je moguće odrediti spol, životnu dob, tjelesnu konstituciju i bolesti
koje su ostavile trag na kosturu. Analizi društvenog ustroja pridonose nalazi iz groblja;
alamansko groblje na redove u Weingartenu, gdje su muškarci zakopani dugim mačem s dvije
oštrice (spatha) bili znatno duže i uže lubanje i generalno viši od onih muškaraca koji su
zakopani nenaoružani.

Podjela groblja a redove

Groblja upućuju na naselja vrlo različitih veličina. U sjevernonjemačkim grobljima se uglavnom

dokumentiraju groblja u blizini zaselaka i manjih sela. U Z i J njemačkim grobljima se
civilizacija groblja na redove određivala kronološkim redom umiranja, putem očitavanja
horizontalno-stratigraske zone rasta. Na primjer, groblje iz Schretzheim kod Dilligena, u obliku
dokumentacije u šest faza. Postupno se na nekim mjestima u Njemačkoj i Europi općenito
uočava trend nobilifikacije (gradnja posebnih grobnih crkava), a time i nastanak plemstva.

Groblja na redove s ''kršćanskim'' grobnim prilozima

Groblja koja potječu iz pretkršćanskog razdoblja izvan kasnoantičkog kršćanstva upućuju na

razne priloge s kršćanskim simbolima. Križevi prekriveni zlatnim listićima, iz kasnog 6. stoljeća
do ranog 8. stoljeća, načinjeni za kult mrtvih (Langobardi u Gornjoj Italiji, Alamani i Bavarci u J
Njemačkoj). Za takve izvore s potencijalno kršćanskim simbolima (Petrovi ključevi, kristogrami)
nije moguće sa sigurnošću govoriti je li riječ o njihovom izrazu pripadnosti kršćanstvu.
 B) Crkve

Kasnoantičko kršćanstvo i pitanje kontinuiteta prema ranom srednjem vijeku

Područja oko katedrale i LIebfrauenkirche u Trieru se uzimaju kao neprekidni slijed kršćanskih
sakralnih zdanja od 4. stoljeća nadalje. Vuče korijene iz gradsko-rimske općinske crkve, a prvim
kršćanskim zajednicama su služile kao okupljališta. Drugi primjer je pogreb mučenika sv.
Viktora i Mallposusa u Xantenu. Dakle, dolazi se do zaključka da je od antike do srednjeg vijeka
u gradskim središtima Poranja postojao kontinuitet, ne samo naseljavanja nego i podizanja
crkava.

Misija i prodor kršćanstva

Dok su mala jednolađna drvena stanja na rubu groblja na redove do kasnog 7. stoljeća/8. stoljeća
kod Munchen-Aubinga, Marktoberdorfa/Schwaben i Koln-Junkersdorfa služila kao mjesto
spomena na mrtve ili grobne kapelice, za druga zdaja možemo konkretno reći da je riječ o
crkvama. One imaju tipični tlocrt crkve, dvorana s četvrtastom apsidom na rubu groblja na
redove (Staubing kdo Wletenburga). Na osnovi tog horizonta seoskih crkava s kraja 6. i početka
7. stoljeća, sad je lakše odrediti kao svjedočanstva za postojanje kršćanskih misija, ap stoga i
ukupno pretpostaviti zamah prodiranja kršćanstva u J Njemačku već u ranom 7. stoljeću.

Odnos groblja na redove prema crkvama i crkvenim grobljima

Nakon nekog vremena se rana groblja izvan naselja naposljetku zamijenjuju grobljima uz mjesne
crkve, na primjer Klengen i Kirchdorf. Prvi korak do toga je premještanje gorblja u blizinu
naselja. Stanovit prekid tog razvoja u Franačkom carstvu čini nastanak župno-pravnih propisa za
koje saznajemo iz kapitularija Karla Velikog iz 786. i 810. godine. Na temelju njih su se za
središnja mjesta sahrane morala koristiti pod paskom župne crkve, a sahrane na poganskim
grobljima i incineracije su bile strogo zabranjene.

Prestanak i nastavak običaja grobnih priloga

Iz sahrana s grobnim prilozima koje se obilato susreću u crkvama pa sve do kneževskih grobova
iz 6. stoljeća ispod katedrale u Kolnu ili groba kraljice Arnegunde, razvidno je da je prekid
običaja grobnih priloga u Rajnskoj oblasti i Trieru uslijedio oko 680. godine u Pfalzu i kod
Alamana oko 700. godine, na donjoj Rajni sredinom 8. stoljeća. Iako dolazi do opadanja grobnih
priloga, ipak se još uvijek pokapaju s skupocjenim odjelima (plemstvo), nakit i oružej (gorobovi
kralja Heinricha IV. i Albrechta od Austrije, u katedrali u Speyer). Od 16. stoljeća nadalje se
vraća trend prinašanja grobnih priloga; oružja, nakita, krunica, medalja s hodočašća, molitvenika
(protestanski Crailsheim, katolički Passau). Drugu vrstu grobnih priolha čine školjke
hodočastnika, s obala Atlantika, Santiago de Compostela.

Kult relikvija, grobovi s relikvijama i svetački grobovi

Većim djelom istraženi zbog arheologije, već ih se može naći u kasnoj antici u Njemačkoj te su
se na uzoru na rimsku tradiciju pokopavali extra muros. Jako rano postoje i sekundarne
sahranjene i štovane relikvije, na primjer mali kovčeg s relikvijama sv. Severina iz Passau-
Innstadta. U Franačkom carstvu u merovinškom razdoblju nisu još bile uobičajene kripte za
štovanje svetaca, orijentiranost prema Rimu koju je uveo Pipin, kao i porast translatacija,
preseljenja relikvija i veće štovanje svetaca dovode do granje kripti ispod apsida (crkva u St.
Denisu, 775. godine).

Crkvena zdanja, biskupska središta i samostanska naselja

Težište arheologija počiva na istraživanju kompleksa iz ranijih stoljeća koji se nisu uspjeli
očuvati.

Tipologija i funkcija crkvenih zdanja:

1. Tip dvorane s apsidama: vuče korijene iz tipa s neuvučenim aspidama iz kasne antike:
crkva sv. Severina I u Passau-Innstadtu
2. Tip pravokutnih zdanja koji nije podijeljen ili je ograđen ogradom oko oltara: katedrala iz
Bonna
3. Tip dvorane s uvučenom četvrtastom apsidom: prijelazni način gradnje

C) Crkvena groblja

Sukladno kršćanskoj tradiciji, u načelu se pojavljuje samo pokojnik/ca, položeni na leđa s

pogledom prema istoku, postoje naravno iznimke (potrbušle, različite orijentacije, čak i
spaljivanje; Esslingen). Položaj ruku umrlih, koje su u ranom SV većinom ispružene, u visokom
i kasnom SV doživljava razne promjene koje se razlikuju od regije do regije; savijene ruke,
dlanovi iznad utrobe, ispod brade, u obliku molitvene geste. Također je dokazano i postojanje
mrtvačkih dasaka i drvenih ljesova. Sahrane su se ponekad obavljale u ozidanim, ožbukanim,
oslikanim grobnicama (viši slojevi naravno).

D) Antropološke spoznaje

Mijenjanje oblika lubanja, demograske promjene, promjene u visini, vrijeme velikih zaraza.

Epoha seobe naroda, Vinski

U JI Europi velika seoba naroda obuhvaća 4. do 9. stoljeća. Počinje provalom Huna 375. godine i
pokreće kretanje Germanskih naroda, a onda i početak nastajanja državnih organizacija istočnih
Gota, Gepida i Langobarda. Barbarski došljaci nailaze na starosjedilačko stanovništvo, koji su
većinski romanizirani. Spomenici arhitekture iz vremena velike seobe naroda na teritoriju
Jugoslavije imaju kasnoantička obilježja; Salona, Narona, Siscia, Mursa, Sirmium, dok neki
imaju ranobizantske značajke: Naissus, Stobi, Ulpiana. Ta urbana naselja su kontinuirano
naseljena do avarsko-slavenskih napada u 6. i 7. stoljeću. Umjetnost u vrijeme seobe naroda se
najviše manifestira u metalnim, sitnim nalazima, pogotovo iz grobova. Postoji nekoliko stilskih
faza: filigranski stil koji koriste barbarski narodu u doticaju s antičkom civilizacijom još u
rimsko doba. Filigranski stil koristi se u 2. do 4. stoljeća ukrašavanjem plemenite kovine
granulama i žicom i utiskivanje matricom. Takav je stil udomaćen i na Crnom moru (prenjeli su
ga Huni, Alani i Goti) i na I Mediteranu. Rovašeni ukras ili crnomorski ukras upotrebljava
vitičasto-spiralne motive s geometrijom između 350.-550.g, tzv rovašeni ukras. Značajni su
blještavi efekti koji su postignuti stavljanjem poludragog kamenja (najviše almandima) ili
staklene paste na zlatnu podlogu. Udomaćen je na Crnom moru (a od tamo su ga donijeli Huni,
Alani i Goti) i na istočnom Mediteranu (Sirija-od tamo u Italiju). Rovašeni ukras je z-rimska
provincijalna tehnika iz 4.st., koja se u 5.st. počela primjenjivati za barbarski nakit (vitičasto-
spiralni motivi i uglato-geometrijski). 550.-800.g porijeklo u Aziji, ali su na germansku
ornamentiku utjecali kasno rimski barbarizirani motivi zvijeri koji često prate rovašeni ukras.

Zvjerinji stil 1 – apstraktno-kaotičko oblikovane glave i dijelovi tijela životinja. Proširio se u 6.st
sa skandivsko-anglosaksonskog prostora po srednjoj Europi i langobardskoj Italiji, gdje mu se
pridružio motiv pletenice
Zvjerinji stil 2 – motivi tijela bez nogu isprepleteni u vidu pletenica. Primijenjen je u različitim
tehnikama na metalu

Zvjerinji stil 3 – Skandinavija, 8.st. apstraktno komponirani preplet životinjskog ornamenta.

Djelovao je na umjetnost vikinga.

U prijelaznim razdobljima nalazimo crkve iz 6. stoljeća sa lineranom skulpturom sa spljošteno

rađenim reljefima: Zenica, Breza, Dabravina, Klobuk

Polikromija na području Jugoslavije: najraniji nalaz je par okova iz crnomorskih radionica, u

vrijeme Huna. Polikromija utječe na oblike ženskog nakita; luksuzne naušnice s poliedrom od
zlata i alamandinima (5. i 6. stoljeće). Najkasniji primjerci su iz druge polovice 6. stoljeća iz
groba na nekropoli u Kranju.

Značajna komponenta u umjetničkom stvaranju seobe naroda su fibule na ženskoj nošnji. Među
lučnim fibulama su najstariji oblici od srebrnog lima, a razvila se iz starijih varijacija s Crnog
mora i Transilvanije. U Podunavlju se susreće znatan broj limenih fibula, pogotovo u drugoj
polovici 5. stoljeća u istočnogotskim grobovima. Pod utjecajem zapadnorimskog rovašenog stila,
rovašenje se primjenjuje na fibule. Radionice: Salona, Sirmium, Siscia, Emona. Primjer fibule:
Zemun: rovašeni geometrijski motivi, iz srebrnog lima i s alamandinima. Fibule iz Srijemske
Mitrovice: ukrašene spiralnim ornamentom rovašenja s alamandinima.

Prikazi životninja

Prikazi životinja imaju značajnu ulogu. Lučne fibule završavaju često glavama stiliziranih
životinja. U 5. stoljeću je kod Huna i Istočnih Gota jako popularan prikaz cikade. Životinjski stil
1 i 2 je doduše primijećen samo na periferiji Juge. Motiv ptice grabilice je azijskog podrijetla,
preuzet na Balkanu i utjecaj Nomada i povezana s šamanskim vjerovanjima. Najimpresivniji
primjerici su iz radionica u Kerču na Crnom moru u 6. stoljeću, a da dolaze u Jugu s Gepidima.
Na oružju je popularno prikazivati ribe ili ribu koju kljuje ptica. Ovo je Ostrogotski trend iz 6.
stoljeća, u Jugoslaviji se pojavljuje u Naroni, Saloni i Batajnici. Utjecaj i korijeni iz antike su
vidljivi, npr. na češlju iz Kranja.
Prvi avarski kaganat

U 6. i 7. stoljeću su značajni ukrasi pojasa i konjske orme u obliku jezičaca, okova. U metalnim
nalazima je vidljiv bizantski utjecaj: ukrasi i zlatni nakit, zlatni novac od cara. U Jugi su ovakvi
nalazi pronađeni u Bačkoj i Banatu; Novi Kneževci.

Od arhitekture se najviše ističe sv. Donat u Zadru iz 7. stoljeća, sagrađena po uzoru na crkvu u
Aachenu, a objema im je uzor San Vitale u Raveni. Rana karolinška umjetnost je obilježena
kadionicom iz Stare Vrlike iz 8. stoljeća. Na slavensku materijalnu kulturu 8. i 9 . stoljeća jako
djeluje karolinška umjetnost, što se očituj u ukrasima na opremi raznika i oružja, npr. grobovi iz
Biskupiije kod Knina, onda importirani umjetnog obrta (srebrni relikvijar iz Nina). S druge
strane, Slaveni od Kotora do Krka su bili još uvijek pod snažnim utjecajem romaniziranog
stanovništva; ciborij i krstionica u Kotoru, sarkofag Ivana Ravenjanina, reljef križa s Raba